Milojkovi CdM propagandisti

Nije da se već duže vrijeme nijesmo libili osvrta na uređivačku politiku CdM-a, posebno osvrta na neke kolumn(ist)e na tome portalu. Namjerno velimo "neke" jer nijesu ni svi kolumnisti ni sve kolumne za (negativni) osvrt.

Nije potrebno filološko obrazovanje da se kod nekih CdM kolumnista uoči jasna razlika između kolumni đe sami biraju pristup i temu i kolumni koje su razrada zadate teme i pristupa.

Kad jednom ovo zlo prođe, ili kad CdM promijeni uređivačku politiku, nema sumnje da se u knjigama - zbirkama njihovih eseja neće naći nijedna kolumna koju su izradili na zadatu temu. Stideći se tuđe sramote i ne želeći da učestvujemo u njihovoj akciji srozavanja sopstvenoga ugleda, ne samo da smo javnost šteđeli osvrta no nijesmo odgovarali ni na vrlo česte upite zbunjenih čitalaca koji su navikli na usklađenost stavova i težnji nas nekolicine komentatora i kritičara javnoga života u Crnoj Gori.

Jedan CdM-ov kolumnist, čije tekstove publika može pratiti svakoga radnog dana od 7.50, veli jutros ovako: "Tokom litija i do izbora 2020. godina vrlo malo ljudi u javnom prostoru je direktno i javno kritikovalo SPC i istupalo protiv srpskog nacionalizma. Sve se mijenja 2020. godine kada mnogi gube sinekure i pozicije i kad im se daje radni zadatak." Na prvoj rečenici odista mu se ne bi moglo zamjeriti, dok bi se o drugoj moglo diskutovati jer nije mali broj onih koji su se i nakon 2020. prišutali a očekivalo bi se da se glasnu.

No ovđe nije riječ o tome. Riječ je o nedostatku skrupula kolumniste koji u opisani kontekst smješta Đorđa Šćepovića za kojega veli da je "neki pjesnik Šćepović za koga niko nikad nije čuo, na čije su me tekstove isto uputili juče. Taj je momak dokaz toga da DPS nikad nije bio dobar u pronalasku talenata. Prvo su ga, koliko vidim sad, uhljebili u Gradskoj, đe je vodio neku bizarnu emisiju. 

Sada piše tekstove sa radnog mjesta u nekoj od biblioteka đe ga je isto uhljebio DPS i đe mu ne smeta da śedi sa kolegama četničkim mimerima koje su uhljebili ovi drugi. Sve dok je državnih para i ugovora za stalno, dotle će uhljebnička kamaraderija carovati međuljudskim odnosima u Crnoj Gori."

Da vidimo sad koliko je kolumnisti stalo do činjenica.

Pjesnik Đorđe Šćepović, autor nekoliko knjiga poezije, pripovjedaka i kolumni, do 2020. godine, tj. dokle je DPS bio glavni konstituent vlasti u Crnoj Gori, svoje sinekure i uhljebljenja sticao je kao zapošljeni u jednoj podgoričkoj kladionici.

Kao kulturni stvaralac kojemu nije bila po ukusu ondašnja kulturna politika nije polučio nijednu književnu niti kakvu drugu državnu nagradu u Crnoj Goru. Kao profesor crnogorskoga jezika i književnosti taj sinekurist i uhljeb nije na konkursu u podgoričkoj gimnaziji mogao parirati ni jednome Radomanu Čečoviću, a riječ je o avgustu 2020, dakle prije trijumfa litijaške kontrarevolucije.

Kad je postao novinar Gradske TV, u njegovim "bizarnim emisijama" učestvovali su uglavnom oni koji su se glaskali i protiv vlasti i protiv litija i prije avgusta 2020. godine, a među njima i potpisnici ovoga teksta. Kad je nakon smjene vlasti u Podgorici, izvršena političko-ideološka čistka, taj uhljeb Šćepović sklonjen je iz Gradske TV. Nije dakle prigrlio sinekuru. Vratio se svojem primarnom radnom mjestu u podgoričkoj biblioteci, kojom upravlja Slavica Ilinčić, koaliciona partnerica PES vlasti na svim nivoima.

Bilo bi pristojno da kolumnist, ako zbilja misli da nastavi kako je započeo, pojasni javnosti sve slučajeve Šćepovićeve kolaboracije s današnjom vlašću koja se na CdM-u promoviše te ilustruje kako je to Šćepović uhljeb ove vlasti. Tako što prima platu od države s čijom institucijom ima sklopljen ugovor o radu? Tako što prima platu iz državnoga budžeta radeći u javnoj ustanovi? Onda nema zapošljenoga u javnome sektoru niti penzionera koji nije sinekurist, kolaborant, uhljeb.

Šćepovićevi su tekstovi javno dostupni, makar oni na Anteni M.

Oni s Gradske TV uredno su izbrisani s portala, ali ih CdM-ov kolumnist može naći u Šćepovićevoj zbirci eseja "Vrijeme Juda". Neće se naravno iznenaditi ako onđe nađe tekstove u kojima se kritikuje ne samo nekadašnja DPS vlast no i doskorašnje DPS opoziciono djelovanje.

Neće se iznenaditi jer ih neće tražiti budući da mu cilj kolumne nije bio doći do istine no ispuniti propagandistički zadatak da zbunjivanjem javnosti diskredituje jučerašnju Šćepovićevu kritiku kolaboracije CdM-a s aktuelnom vlašću u Crnoj Gori. Jer kad radiš za Milojka, radiš i za Mandića s kojim Milojkov PES dijeli vlast na svim nivoima.

Pravdanja jednoga drugog kolumniste poput onih da nedavni intervju s Mujovićem nije intervju s funkcionerom PES vlasti no s gradonačelnikom samo su jeftina demagogija. Što onda ne bi uradili intervju i s Dariom Vranešom i Markom Kovačevićem i Milom Božovićem i Stevanom Katićem? I oni su gradonačelnici, a nijesu grđi od svježe okupanoga Mujovića. Još je jeftinije pominjanje kolumni Dušana Pajovića u kojima se kritikuje i PES i DPS jer te kolumne najčešće imaju ulogu smokvina lista preko sve vidnije sramote CdM-a.

Da se razumijemo. Legitimno je biti reklamna platforma vlasti Mikija Spajića. Premda, kako rekosmo, nijesmo toliko naivni - reklama Spajiću reklama je Mandiću. Ali nemojmo se sprdati i jeftinu propagandistiku odijevati plaštom etike i profesionalizma, uz hinjenu ogorčenost. Jer jutrošnji napad na pisca Đorđa Šćepovića nije ni etički ni profesionalan. Uprkos tome što će kolumnist i u ovome viđeti dokaz za udruženu zavjeru DPS-a, nacionalista i zlih duhova što su se ustremili na pravo njegova medija da postojano služi režimu.

Ne bi začudilo da uslijedi i kakav hakerski napad na njegov portal ili kakva anonimna prijetnja njemu lično. Sve to ide kao dio simulakruma koji kolumnist konstruiše ne bi li i samoga sebe uvjerio da je vječita žrtva. Ali ne žrtva blagorodnoga čuvstva no opozicije.

A Crna Gora je valjda jedino mjesto na svijetu đe si uhljeb, poltron i sinekurist kad podržavaš opoziciju, a nezavisni intelektualac, ekspert i stručnjak kad služiš vlasti.

Žaleći što smo se morali upuštiti u ovaj dugo izbjegavani osvrt na koji nas je obavezivala solidarnost s beskurupulozno opanjkanim kolegom i prijateljem Đorđem Šćepovićem, nadamo se da će se kolumnisti CdM-a śetiti da i đaci u osnovnoj školi imaju mogućnost izbora temâ pri izradi pismenih zadataka. Bilo bi dobro i za njih i za cjelokupnu javnost da od gazde zahtijevaju pravo na izbor i time sačuvaju ugled koji sami sebi ugrožavaju.