Srećan Vam dan Nezavisnosti... ili tako nešto...

Slika obično govori više od hiljadu riječi. Ponekad, ipak, jedna rečenica može da otkrije mnogo toga što slika nikad neće. Kad ima ko da je sroči, onako da se baš razotkrije. 

,,Srećan Ti dan nezavisnosti Crna Goro“, tako je zapisao na društvenim mrežama 19. maja - dva dana uoči Dana nezavisnosti, a odmah nakon prijema koji je organizovao - crnogorski premijer Milojko Spajić, zvani Mickej ili Spajki ili tako nešto. Sve je bilo praćeno i slikom. Očito pažljivo odabranom: on i supruga, onako fensi nasmiješeni, ona u streč crnoj haljini, on u crnom odijelu, malo predugih rukava, ali zato crvene kravate, boje crnogorske zastave. Uglavnom, djeluje OK, slika je reprezentativna; još i pozadina crvena, što daje svečani ton...

Trebalo je to da podigne rejting premijera. Ne kod koalicionih partnera, Andrije Mandića ili Milana Kneževića, koji su glatko bojkotovali prijem u čast nezavisnosti Crne Gore, iako su u vrhu vlasti te iste države protiv čije su se nezavisnosti borili. Ne, nije Spajić o njima mislio, njima želio da se dopadne, već je htio da se uzdigne u očima onih ,,običnih građana“ koji iskreno slave 21. maj, kada je Crna Gora obnovila nezavisnost.  

Ali, baš ta jedna rečenica, baš ta slavljenička sentenca, upropastila je napore Milojka Spajića. Ne samo zato što je japanski đak pokazao da ne poznaje crnogorski jezik, pa je, obraćajući se državi kao ličnosti kojoj iskazuje poštovanje, nepismeno upisao veliko slovo ispisujući ličnu zamjenicu ,,Ti“. 

To je trivijalna greška, Mickej se, uostalom, i do sada nije se snalazio u gramatici, pa nije iznenadio ni ovog puta. 

Veći problem po crnogorskog premijera predstavlja činjenica koje možda i sam nije svjestan, a koju otkriva prosto pitanje: zašto je Milojko Spajić čestitao Crnoj Gori Dan nezavisnosti, a sebe ,,poštedio“ zajedničkog osjećaja radosti?

Da premijer zaista doživljava 21. maj kao jedan od najvećih istorijskih datuma, valjda bi ga prigrabio kao svoj pa onda i svima čestitao. Nije mnogo komplikovano, dovoljno je bilo da kaže, napiše, saopšti: ,,Srećan nam Dan nezavisnosti, Crna Goro“. Tako bi Milojko Spajić sebe predstavio kao dio te priče, kao čovjeka koji istinski baštini ideju nezavisne Crne Gore, koji joj se raduje i koji se radovao u referendumskoj noći...  

Ali, ništa se slučajno ne dešava, čak ni greške. Jer, hoće jezik pravo! 

Te 2006. godine svršeni srednjoškolac Milojko Spajić nije bio baš zabavljen razmišljanjima o nezavisnosti Crne Gore. Ma, ne, tada je intenzivno gledao u pravcu Japana, gdje je trebalo da se, kao stipendista japanske vlade, upiše na petogodišnje studije. I neđe u to doba, ili koju godinu kasnije, po priznanju samog Spajkija, dok je bio u Japanu, njegova je majka (?) urgirala da dobije – srpski pasoš. Koji je dobio 2009. godine, sve sa prebivalištem u Topalovićevoj broj 4.

Ne, nijesu to oni šaljivo-morbidni Topalovići iz ,,Maratonaca“, mada Spajki sa svojom, hm, spretnošću da zaobiđe istinu ponekad liči na Đenku iz filma Slobodana Šijana. Zato ga i ne treba pitati da li je uopšte glasao 21. maja i je li zaokružio ,,Da“ ili ,,Ne“. Jasno je da će Spajić dati odgovor koji mu sada odgovara, baš kao ono kada je lagao o svom srpskom državljanstvu. 

E, u ovoj objavi povodom Dana nezavisnosti, Milojko Spajić je bio nesvjesno iskren: on je zaista privržen nezavisnoj Crnoj Gori - samo dok je na vlasti u toj državi. 

I, mada nije ni slutio koliko će jednom rečenicom razotkriti, Milojka Spajića ne treba izdvajati, ili samo njega stavljati na ,,stub srama“. Današnja elita na vlasti ponaša se jednako kao prevrtljivi premijer, koji je upriličio državni prijem u čast Dana nezavisnosti kojem on nije doprinio. 

Spajić je, ipak, ispunio svoju državničku obavezu. Za razliku od - Andrije Mandića. Predsjednik Skupštine Crne Gore, najvišeg zakonodavnog tijela, bez imalo stida je ignorisao 21. maj, nije se ni pojavio na prijemu, ni kasnije glasnuo objavom, kao da je neki šugavi dan kojeg se i ne vrijedi prisjećati. 

Nekadašnjem osuđeniku za ,,državni udar“ 2016. godine nije smetalo, nije ga nešto ,,žuljala državna fotelja“ da, kao jedan od državnih čelnika nezavisne Crne Gore - protiv koje se nekad borio srcem i dušom. prijeteći i otkopavanjem oružja - sada putuje svijetom i predstavlja tu istu državu. 

Ne, zaista, ne treba izdvajati u neprincipijelnosti samo Milojka Spajića. I njegov doskorašnji partijski drug, aktuelni predsjednik Crne Gore Jakov Milatović, nije baš, kao mlad momak, ,,izgorio“ za crnogorskom nezavisnošću. Uostalom, ako je Momir Bulatović, nekadašnji vjerni saveznik Slobodana Miloševića u satiranju Crne Gore, bio neka vrsta moralnog idola Jakovu Milatoviću, a SNP najmilija partija - teško je pretpostaviti da je devetnaestogodišnji momčić bio pretjerano radostan u večernjim satima 21. maja 2006. godine. 

I to je slika sadašnje Crne Gore: trojica čelnih državnika prije deventaest godina bili su protivnici - ili su u najboljem slučaju bili nezainteresovani - crnogorskog puta u nezavisnost. A danas bi trebalo da nezavisnu Crnu Goru uvedu u Evropsku uniju. Sjajno, zar ne? 

Ili, da malo ,,obradimo“ Spajkijevu svečarsku rečenicu: Srećan Vam dan Nezavisnosti... ili tako nešto...