Island i Crna Gora u istom košu za prijem u EU

Državni slogan Crne Gore „28 do 28“ sada bi mogao dobiti ozbiljnog konkurenta.

Ukoliko Island odluči da krene evropskim putem, mogla bi se otvoriti ozbiljna konkurencija oko toga koja će od ove dvije države postati 28. članica Evropske unije (EU).

Islandska Vlada saopštila je da će 29. avgusta organizovati referendum o članstvu u EU. U slučaju pozitivnog ishoda, referendum bi Vladi dao mandat da nastavi pregovore sa Unijom.

Island je zahtjev za članstvo podnio 2009. godine, neposredno nakon globalne finansijske krize. Finansijska kriza 2008–2009. gotovo je uništila islandski bankarski sistem i izazvala ozbiljnu ekonomsku i društvenu nestabilnost. Tadašnja Vlada smatrala je da bi članstvo u EU moglo donijeti finansijsku stabilnost, ali i političku i trgovinsku sigurnost kroz pristup evropskim fondovima.

Nakon izbora i dolaska desničarskih partija na vlast, euroskepticizam je ojačao i među političkom elitom i među građanima. Dodatni razlog za povlačenje aplikacije 2015. godine bilo je ponovno jačanje bankarskog sektora.

I dalje je, međutim, nejasno da li bi Island, u slučaju pozitivnog referenduma, nastavio pregovore tamo gdje su stali ili bi proces morao početi iz početka.

U svakom slučaju, Island vjerovatno ne bi imao većih problema da uspješno okonča pregovore. Prema zvaničnim podacima EU, ova zemlja je već oko dvije trećine usklađena sa pravnom tekovinom Unije. Takođe je članica Evropskog ekonomskog prostora, u potpunosti primjenjuje šengenska pravila i pravila jedinstvenog tržišta, ali zadržava autonomiju u oblastima ribarstva i poljoprivrede.

Crna Gora pod pritiskom rokova

Crna Gora se trenutno smatra najizglednijom budućom članicom EU. Državne vlasti imaju cilj da do kraja ove godine okončaju pristupne pregovore, čime bi se otvorio put ka potpisivanju i ratifikaciji pristupnog sporazuma – procesu koji, prema statistici, traje između jedne i tri godine.

Od ljeta 2023. godine Crna Gora je ostvarila značajan napredak ka privremenom zatvaranju pregovaračkih poglavlja, iako su se posljednjih mjeseci pojavili znaci usporavanja.

Od ukupno 33 pregovaračka poglavlja, Crna Gora je privremeno zatvorila 13. Za završetak pregovora potrebno je zatvoriti još 20 poglavlja. U martu se očekuje privremeno zatvaranje jednog poglavlja, dok za preostalih 19 ostaje svega devet mjeseci.

Hoće li Crna Gora i Island imati isti tretman?

Pitanje nastavka ili ponovnog pokretanja pregovora Islanda sa EU povezano je i sa novom metodologijom proširenja koju je Unija usvojila 2020. godine, nakon što je Island obustavio pregovarački proces.

Crna Gora je pregovore započela po staroj metodologiji ali je, zajedno sa Srbijom, prihvatila i novu. Prema toj metodologiji, broj pregovaračkih poglavlja ostaje isti, ali su ona grupisana u tematske klastere. Ukupno postoji šest takvih klastera.

Srbija u pregovorima sa EU ima 35 poglavlja. Do sada je otvorila 22, dok su privremeno zatvorena samo dva. Od decembra 2021. godine nije otvoreno nijedno novo poglavlje, prvenstveno zbog neusklađenosti sa evropskom politikom sankcija prema Rusiji, ali i zbog nedovoljnog napretka u oblasti vladavine prava.

Po novoj metodologiji ključna su poglavlja 23 i 24, koja se odnose na vladavinu prava. Ona se otvaraju prva i zatvaraju posljednja, a njihov napredak određuje ukupni tempo pregovora sa Evropskom unijom.

Dionis Cenusa, ekspert u Centru za geopolitičke bezbjednosne studije sa sjedištem u Litvaniji, smatra da je malo vjerovatno da će EU primijeniti različite metodologije na Crnu Goru i Island bez rizika od diskriminacije.

- Obje zemlje biće tretirane jednako, ali razlike će postojati u takozvanim zaštitnim klauzulama - kaže Cenusa.

Evropska komesarka za proširenje Marta Kos već je nagovijestila takve klauzule u slučaju Crne Gore, najavljujući da će pristupni sporazum biti „prvi u novoj generaciji“. Ove zaštitne mjere trebalo bi da spriječe nazadovanje u demokratiji i vladavini prava. Prema njenim riječima, mjere ostaju na snazi koliko god je potrebno, ali se neće primjenjivati ukoliko nove članice poštuju pravila.

Cenusa dodaje da će EU posebno pažljivo analizirati prirodu zaštitnih klauzula vezanih za vladavinu prava u Crnoj Gori, zbog potencijalnog rizika od demokratskog nazadovanja, slično situaciji u Srbiji.

S druge strane, Island je već duboko usklađen sa EU u oblastima ekonomije i šengenskog sistema, pa bi Crna Gora, čak i nakon ulaska u Uniju, i dalje bila u drugačijoj fazi integracije u oblastima unutrašnjih poslova, pravosuđa i jedinstvenog tržišta.

Problem apsorpcionih kapaciteta EU

Pitanje takozvanih apsorpcionih kapaciteta EU pominjalo se i prije ruske invazije na Ukrajinu 2022. godine. U tom periodu proširenje se često koristilo kao politički podsticaj, iako je postojala sumnja u spremnost Unije da primi nove članice u trenutku kada se suočava sa unutrašnjim institucionalnim izazovima.

Nakon ruske agresije na Ukrajinu, proširenje se sve više posmatra i kao bezbjednosni projekat, pa su stavovi država članica prema prijemu novih zemalja postali donekle fleksibilniji.

Ipak, institucionalni okvir EU i dalje predstavlja ključni izazov.

Sistem je projektovan za 28 članica, iako ih Unija trenutno ima 27. Kada je Hrvatska primljena 2013. godine, bila je 28. članica, jer je u sastavu EU tada još bila i Velika Britanija, koja je Uniju napustila 2020. godine nakon referenduma o Bregzitu održanog 2016.

Augustin Palokaj, dugogodišnji dopisnik iz Brisela i ekspert za proširenje, smatra da je „apsurdno“ govoriti o Crnoj Gori i Islandu kao o teretu za EU.

- Crna Gora je sto puta manja od Velike Britanije, a Island gotovo 200 puta. Imale bi po jedan glas u Savjetu EU i šest ili sedam poslanika u Evropskom parlamentu, ali ne bi predstavljale opterećenje za Uniju koja je danas manja nego u vrijeme kada je Hrvatska pristupila - kaže Palokaj.

On naglašava da će konačni ishod u velikoj mjeri zavisiti od političke volje sadašnjih članica, koje balansiraju između potrebe za proširenjem i sumnje u sopstvenu spremnost.

Polučlanstvo kao moguća opcija?

U posljednje vrijeme pojavile su se ideje o kreativnijim modelima integracije novih članica, poput takozvanog „obrnutog članstva“, koje bi omogućilo djelimičan pristup evropskim politikama prije punopravnog članstva.

Iako je takav model bio zanimljiv, posebno za Ukrajinu i neke zemlje Zapadnog Balkana koje nisu blizu članstva, EU trenutno nije spremna da mijenja postojeća pravila.

Crna Gora je ovu opciju odbacila, jer je već sprovela značajan dio reformi potrebnih za punopravno članstvo. Vjerovatno bi i Island odbio da započne proces ukoliko bi mu bilo ponuđeno nešto manje od potpunog članstva i ravnopravnog statusa sa ostalim državama.

- Konačni ishod u velikoj mjeri zavisiće od strategije pristupanja Crne Gore, koja će vjerovatno odbiti bilo kakve ustupke u vezi sa pravom glasa u Evropskom savjetu, posebno ukoliko bi se takva prava dala Islandu - navodi Dionis Cenusa.

U tom smislu, obje zemlje mogle bi se naći u trci za isti simbolični cilj.

Iako je Island znatno napredniji u usklađenosti sa evropskim standardima, ni on ne bi mogao preko noći postati član EU, jer se moraju poštovati utvrđeni rokovi i procedure.

Ukoliko građani Islanda na referendumu glasaju za članstvo, realno je da bi obje zemlje mogle približno u isto vrijeme stići do završnice procesa. Međutim, Island bi mogao napredovati vrlo brzo – toliko brzo da bi se Crna Gora mogla naći u situaciji da ubrzava proces, možda čak i da pokuša da potpiše pristupni sporazum prije Islanda, kako bi zauzela simbolično 28. mjesto u Evropskoj uniji.