Gasovodi, gasne elektrane, modernizacija aerodroma: Investicijska ofanziva SAD-a u BiH

Bosna i Hercegovina sve je bliža velikim američkim investicijama. Gasovodi, gasne elektrane, modernizacija aerodroma, telekomunikacije i nova berza – sve su to projekti vrijedni milijarde eura koji bi mogli značajno promijeniti ekonomsku mapu zemlje.

Ovaj američki investicioni zamah dolazi u trenutku kada se kineske kompanije sve snažnije uključuju u infrastrukturne projekte u regionu koji je u velikoj mjeri zavisan od ruskih energenata.

Ambasada Sjedinjenih Američkih Država u Sarajevu posljednjih mjeseci otvoreno radi na privlačenju investitora, ističući da iza tog angažmana stoji stvarni ekonomski i bezbjednosni interes, uz snažnu političku podršku.

- Američke investicije mogle bi obezbijediti iskorak u ključnim sektorima, prije svega kroz izgradnju infrastrukture koja bi privukla i druge strane investitore - ocijenila je za Radio Slobodna Evropa profesorica Ekonomskog fakulteta u Sarajevu Azra Hadžiahmetović.

Gasovod koji se čeka dvije decenije

Najveći američki interes u posljednjim mjesecima usmjeren je na projekat Južne gasne interkonekcije – novog gasovoda iz srednje Bosne ka terminalu na hrvatskom ostrvu Krk, koji je planiran prije više od 20 godina.

Gasovod bi omogućio diversifikaciju snabdijevanja i smanjio gotovo pet decenija dugu zavisnost Bosne i Hercegovine isključivo od ruskog gasa.

Interes za ulaganje iskazala je američka kompanija AAFS Infrastructure and Energy LLC, osnovana krajem prošle godine.

Na njenom čelu je Džesi Binal, bivši član pravnog tima predsjednika SAD-a Donalda Trampa, dok je potpredsjednik Džozef Flin, čiji je brat Majkl bio Trampov savjetnik za nacionalnu bezbjednost. Oni su sredinom januara razgovarali sa vlastima u Bosni i Hercegovini.

Za izgradnju gasovoda interes je iskazala i korporacija Bechtel, čiji su predstavnici takođe posjetili BiH.

Bosna i Hercegovina trenutno manje od pet odsto energije dobija iz gasa, koji se uglavnom koristi za grijanje domaćinstava u Sarajevu i nekoliko manjih gradova, kao i za industriju povezanu sa Željezarom u Zenici.

Uprkos relativno maloj potrošnji ovog energenta, značaj projekta istakli su i članovi Savjeta za energetsku dominaciju SAD-a – američki sekretari za resurse i energetiku Dag Bergam i Kris Rajt, koji su o tome razgovarali sa zvaničnicima BiH i Hrvatske u Atini 7. novembra.

Gasovod bi Bosnu i Hercegovinu povezao sa hrvatskom mrežom i terminalom za tečni prirodni gas (LNG) na ostrvu Krk, gdje oko 60 odsto gasa dolazi iz Sjedinjenih Američkih Država, a ostatak sa Bliskog istoka.

U budućnosti bi se Južna gasna interkonekcija mogla na jugu povezati sa Transjadranskim gasovodom, planiranim prema Crnoj Gori, Albaniji i kaspijskom regionu.

Gasne elektrane

Američki investitori razgovaraju sa vlastima u BiH i o izgradnji gasnih termoelektrana u Mostaru, Kaknju i Tuzli.

Većina električne energije u Bosni i Hercegovini proizvodi se u termoelektranama na ugalj, dio u hidroelektranama, dok se manji dio dobija iz solarnih i vjetroelektrana. Nameti Evropske unije na „prljavu energiju“, uvedeni ove godine, dodatno opterećuju izvozno orijentisanu privredu.

Termoelektrane u BiH u prosjeku su stare oko 40 godina, troše više uglja, proizvode manje električne energije i često se kvare, zbog čega elektroprivrede uvoze struju i posluju sa gubicima.

Izgradnjom novih gasnih elektrana mogao bi se ublažiti problem nakon potpunog gašenja termoelektrana, na što se Bosna i Hercegovina obavezala do 2050. godine.

Koncesije nad aerodromima i izgradnja auto-puteva

Američke kompanije izrazile su interes i za koncesije nad aerodromima u Sarajevu, koji je u vlasništvu Vlade Federacije BiH, kao i u Mostaru, koji je u vlasništvu grada.

Delegacija Bechtela, poznate američke inženjersko-građevinske kompanije, posjetila je Bosnu i Hercegovinu i u januaru 2026. godine razgovarala sa vlastima, iskazujući interes ne samo za gasovod Južna interkonekcija, već i za izgradnju auto-puteva.

U Bosni i Hercegovini izgrađeno je oko 250 kilometara auto-puteva, u poređenju sa više od 1.300 kilometara u Hrvatskoj i oko 1.000 kilometara u Srbiji.

Entitet Federacija BiH, uz pomoć evropskih kredita, gradi autoput od juga ka sjeveru, dok Republika Srpska, pored već izgrađenog auto-puta od Banje Luke do Doboja, realizuje još nekoliko kraćih dionica, koje izvode kineske kompanije.

Ko će finansirati projekte?

Podršku projektima pružila je Američka trgovinska i razvojna agencija (USTDA), čiji je pravni savjetnik Sem Kvon sredinom januara boravio u Sarajevu.

USTDA ne investira direktno, već finansira studije izvodljivosti, tehničku pripremu projekata i radi na povezivanju sa američkim investitorima. Prema dostupnim podacima sa sajta ove agencije, američke kompanije nude tri osnovna modela finansiranja.

Prvi model je javno-privatno partnerstvo, u kojem entitet ili javno preduzeće ulazi u projekat zajedno sa američkim investitorom.

Drugi modeli su „Izgradi – posjeduj – upravljaj“ (BOO) i „Izgradi – upravljaj – prenesi“ (BOT), u kojima američki koncesionar obezbjeđuje sredstva, gradi i upravlja projektom tokom određenog perioda, nakon čega eventualno prenosi vlasništvo.

Treći model je „ključ u ruke“ (EPC), u okviru kojeg američka kompanija preuzima projektovanje, nabavku i izgradnju, dok se projekat finansira sopstvenim sredstvima, najčešće kreditima.

Bechtel je već primjenjivao EPC model u regionu, gradeći stotine kilometara autoputeva u Hrvatskoj, Srbiji, Sjevernoj Makedoniji i na Kosovu, preuzimajući kompletnu odgovornost za projektovanje, nabavku i izgradnju. Strane banke često preferiraju ovaj model jer smanjuje rizik za države i koncentriše odgovornost na jednog izvođača.

U Bosni i Hercegovini postoje dvije berze – u Sarajevu i Banjoj Luci – ali je tržište kapitala i dalje nerazvijeno. U oktobru 2025. godine objavljeno je da američki investitori, zajedno sa domaćim partnerima, planiraju uspostavljanje berze u Brčko distriktu BiH, trećoj administrativnoj jedinici u zemlji.

Američki predstavnici razgovarali su sa vlastima BiH i o razvoju telekomunikacionog sektora, prije svega o uvođenju mobilnih mreža pete generacije (5G), koje su već dostupne u drugim državama Zapadnog Balkana.

Zašto su američke investicije važne?

Trenutno najviše investitora u Bosnu i Hercegovinu dolazi iz Hrvatske, Srbije, Austrije, Slovenije i Njemačke, uz značajna ulaganja iz Italije, Rusije i Turske.

Potencijalna ulaganja Sjedinjenih Američkih Država dolaze u trenutku kada se Rusija povlači iz naftnog sektora u Srbiji, dok je budućnost rafinerija Zarubežnjefta u Brodu i Modriči, koje godinama posluju sa gubicima, i dalje neizvjesna.

Realizacija najavljenih projekata predstavljala bi strateški iskorak u diversifikaciji energetskih izvora, jačanju infrastrukture i smanjenju uticaja Kine, koja posljednjih godina intenzivno ulaže u region.

- Potencijal je ogroman i postoji ozbiljna šansa za uspjeh, imajući u vidu da su Sjedinjene Američke Države ključni geopolitički partner Bosne i Hercegovine još od Dejtonskog sporazuma iz 1995. godine i garant političke stabilnosti, što je ono što investitori traže - ocijenio je makroekonomski analitičar Faruk Hadžić.

On ističe da velike američke građevinske kompanije do sada nijesu bile zainteresovane za manje dionice autoputeva, ali da bi mogle pokazati interes za velike projekte, poput brze ceste od Tuzle prema Hrvatskoj i Srbiji, kao i prema Sarajevu, za koje je dio potrebne dokumentacije već pripremljen.

Moguće prepreke

Decentralizacija Bosne i Hercegovine, definisana Dejtonskim sporazumom i Ustavom, podrazumijeva da su nadležnosti za ekonomiju podijeljene između entiteta i kantona, što često usporava realizaciju projekata.

Veliki energetski i infrastrukturni projekti u BiH zahtijevaju saglasnosti i dozvole na više nivoa vlasti, izmjene zakona, međudržavne sporazume, poštovanje međunarodnih obaveza i usklađivanje sa Evropskom unijom.

- Ipak, vjerujem u dugogodišnju američku upornost da riješi određena pitanja unutar BiH kako bi ostvarili ono što su naumili - kazala je profesorica Azra Hadžiahmetović.

Do sada su američka ulaganja u Bosni i Hercegovini bila rijetka i uglavnom koncentrisana u vojnoj industriji. Kao primjer navodi se kompanija Sitko Acquisition LLC, koja je preuzela udjele u preduzećima Pretis u Vogošći i Binas u Bugojnu, dok Vlada Federacije BiH zadržava većinski paket akcija.