Huti milicija iz Jemena, koju podržava Iran, do sada se držala po strani

Huti u subotu napali Izrael: Upozorenje ili ulazak u rat?

Ako bi milicija zaista učestvovala u ratu, njeno najjače oružje bi bilo blokiranje moreuza Bab el-Mandab, čime bi se blokirao pristup Crvenom moru i Sueckom kanalu dalje na sjeveru, rekao je bivši zamjenik šefa američke misije u Jemenu Nabil Kuri

Protest podrške Iranu, u Sani, u Jemenu, 1. mart 2026. (Foto: AP Photo/Osamah Abdulrahman)
Protest podrške Iranu, u Sani, u Jemenu, 1. mart 2026. (Foto: AP Photo/Osamah Abdulrahman)

Proiranska huti milicija u Jemenu napala je Izrael u subotu, prvi put od početka rata sa Iranom prije mjesec. Jedna bespilotna letilica oborena je iznad južnog izraelskog grada Eilata, a dvije krstareće rakete presretnute su prije nego što su stigle do izraelske teritorije, piše Dojče vele.

Huti milicija je potvrdila napade. Njihova vojna operacija tog dana sastojala se od „salve krstarećih raketa i dronova" i bila je usmjerena na niz strateških i vojnih ciljeva na jugu Izraela, saopštila je njihova komanda u Sani.

Ovi napadi su, za sada, samo simboličan korak i još nisu potpuna uključenost u rat, rekao je za informativni kanal Al Džazira bivši zamjenik šefa američke misije u Jemenu Nabil Kuri. Pozadina ovoga su američke prijetnje mogućom eskalacijom u Iranu, ako se ne postigne dogovor u pregovorima.

- Huti ovim kažu: "Još smo tu, i ako vi (SAD i Izrael) zaista krenete svim snagama protiv Irana, mi ćemo intervenisati". Ali to do sada nisu uradili - rekao je Kuri. Ako bi milicija zaista učestvovala u ratu, njeno najjače oružje bi bilo blokiranje moreuza Bab el-Mandab, čime bi se blokirao pristup Crvenom moru i Sueckom kanalu dalje na sjeveru, rekao je on.

Upozorenja prethodnih dana

Islamistička huti milicija kontroliše velike djelove Jemena i tijesno je povezana sa Teheranom, odakle dobija značajnu vojnu podršku. Tokom rata u Gazi redovno je granatirala Izrael, ali je takođe napadala i trgovačke brodove u Crvenom moru, kao i u Adenskom zalivu koji se na njega nadovezuje ka jugu.

Za razliku od libanskog Hezbolaha, Huti, koji su takođe saveznici režima u Teheranu, prvi mjesec nisu intervenisali u aktuelnom ratu. Huti važe za grupu čije je poteze ponekad teško predvidjeti.

Ali bilo je jasnih verbalnih upozorenja: ukoliko se rat protiv Irana nastavi Huti će preduzeti „odgovarajuće mjere". Neće stajati skrštenih ruku, navodi se u saopštenju jemenskog Ministarstva spoljnih poslova koje je pod kontrolom ove milicije, prenijeli su mediji prošle nedjelje. Svaki pokušaj eskalacije rata ili raspoređivanja dodatnih stranih snaga mogao bi imati dalekosežne posljedice, upozorava se u saopštenju.

Prethodno je vođa te šiitske islamističke milicije Abdul-Malik al-Huti u video-poruci objavljenoj 19. marta izjavio: „Potvrđujemo svoju podršku Iranu, Libanu, Palestini i svetim mjestima, kao i našu vojnu spremnost u skladu sa daljim razvojem događaja".

„Značajan stepen autonomije"od Irana

Rukovodilac regionalnog programa u Fondaciji „Konrad Adenauer" u Amanu Filip Dinstbir rekao je prije ovog subotnjeg napada da oklijevanje Huta da se uključe u rat može biti i dio strategije usklađene sa Iranom - da se eskalacija iz Jemena pokrene tek u određenoj fazi sukoba.

Ipak, on govori i o relativno visokom stepenu nezavisnosti milicije od Irana.

- Huti svakako imaju značajan stepen autonomije - ističe Dinstbir.

Suprotno uvreženom mišljenju, odluke ne donosi jednostavno njihov glavni saveznik u Teheranu. Huti slijede sopstvene interese – uključujući i vojne, poput razvoja svojih kapaciteta za upotrebu dronova. Ta relativna nezavisnost objašnjava zašto nisu automatski uvučeni u svaki sukob.

Luka Nevola, analitičar u organizaciji ACLED iz Viskonsina, ukazuje na još jedan aspekt: Huti su „oslabljeniji nego 2023. godine", dijelom zbog ranijih američkih vazdušnih napada, ekonomskog pritiska i ciljanih izraelskih udara na njihovo rukovodstvo.

Dodatno ih, prema njegovim riječima, ograničava i sporazum o prekidu vatre sa SAD, koji se do sada poštuje. On takođe ističe da oprezno približavanje Saudijskoj Arabiji unutar Jemena vjerovatno odvraća Hute od ulaska u rat.

Prema analizi katarske televizije Al Džazira, „najveći prioritet" Huta je da „izbjegnu direktan odgovor SAD i Izraela". Istovremeno, rukovodstvo strahuje od ciljanih akcija izraelskih obavještajnih službi, koje su se i ranije pokazale efikasnim.

Mogućnost eskalacije

Dinstbir opisuje Hute kao „vojno izdržljive". Oni su i dalje sposobni da koriste projektile i da obaraju dronove. Ključ njihove snage, kaže, leži u asimetričnom načinu djelovanja: „To je teško obuzdati".

I po njegovoj ocjeni, posebno bi opasno bilo širenje sukoba na moreuz Bab el-Mandeb – jednu od najvažnijih svjetskih trgovačkih ruta.

Nevola upravo tu vidi najveći potencijal za eskalaciju. Ukoliko Huti u nekom trenutku intervenišu, rekao je prije napada u subotu, jedan scenario smatra posebno vjerovatnim – napade na trgovačke brodove. Takve operacije mogle bi da se izvedu uz relativno mali napor, ali bi imale snažne simbolične i, prije svega, ekonomske posljedice. Blokada bi, prje svega, pogodila Saudijsku Arabiju, koja veliki dio izvoza nafte realizuje preko Crvenog mora.