Najmanje 29 osoba je poginulo i više desetina je ranjeno u izraelskim vazdušnim napadima na sjever i jug Pojasa Gaze, saopštila je jutros Civilna odbrana na toj palestinskoj teritoriji.
Napadi su bili u zoru u kampu Džabalija na sjeveru Pojasa Gaze i zapadno od Kan Junisa na jugu teritorije.
Portparol Civilne odbrane Mahmud Basal u Gazi je potvrdio da je najmanje 25 osoba poginulo u Džabaliji, dok su četiri stradale u Kan Junisu.

Portal ETV

original

viewImage

baseImage

610x380

500x500

400x240

400x203

1250x600

1084x550

thumbnail

Najmanje 29 osoba stradalo u izraelskim napadima na sjeveru i jugu Pojasa Gaze

Sedam Palestinaca, uključujući petočlanu porodicu, ubijeno je u subotu u nizu izraelskih vazdušnih i artiljerijskih napada širom Pojasa Gaze.
Prema riječima medicinskog izvora koji je govorio za Anadoliju, izraelski vazdušni napad pogodio je šator porodice Talib u naselju Sabra, južno od grada Gaze, pri čemu je poginulo svih pet članova porodice, među kojima je troje djece.
U odvojenom napadu, jedan Palestinac je ubijen u izraelskom napadu na četvrt Al-Tufah, na istoku Gaze, potvrdio je isti izvor.
Istovremeno, svjedoci su izvijestili o kontinuiranom izraelskom vazdušnom i artiljerijskom bombardovanju istočne Šejaije, gdje se stambene zgrade sistematski ruše.
Na jugu Pojasa Gaze, izraelske snage su usmrtile jedno palestinsko dijete na sjevernoj obali Rafaha, prema navodima medicinskog izvora.
Još dvije osobe ranjene su u artiljerijskom napadu na grupu civila zapadno od Rafaha.
Svjedoci su takođe kazali da je izraelska artiljerija tokom noći povremeno granatirala grad Abasan al-Kabira, istočno od Kan Junisa. Dodatno granatiranje zabilježeno je i u područjima sjeverno od izbjegličkog kampa Nuseirat, u centralnoj Gazi.
Od oktobra 2023. godine, u brutalnoj izraelskoj ofanzivi u Pojasu Gaze ubijeno je gotovo 52.800 Palestinaca, većinom žena i djece.

Izraelska vojska ubila petočlanu porodicu u Pojasu Gazu

Najmanje pet osoba je ubijeno u četvrtak ujutro u izraelskom napadu na sjeveru Pojasa Gaze, izvijestila je palestinska Civilna odbrana.
- Pet osoba je poginulo, a nekoliko ih je povrijeđeno u izraelskom vazdušnom napadu u zoru na kuću jedne porodice u gradu Bejt Lahija - rekao je portparol Civilne odbrane Mahmud Basal, javio je AFP.
Izraelska vojska nije izdala saopštenje u vezi sa napadom.
Nakon dvomjesečnog primirja, Izrael je nastavio ofanzivu 18. marta, tvrdeći da želi da primora palestinski militantni pokret Hamas - kojeg su Sjedinjene Države i Evropska unija označili kao terorističku organizaciju - da oslobodi taoce koje drži od oktobra 2023.
Od tada je više od 1.500 Palestinca ubijeno, čime je broj poginulih na toj teritoriji povećan na više od 52.500 od početka izraelske ofanzive pokrenute kao odmazdu za napad Hamasa iz Gaze 7. oktobra 2023. godine.
U tom napadu tog dana stradalo je 1.218 ljudi na izraelskoj strani, uglavnom civila, prema podacima AFP-a zasnovanim na zvaničnim podacima.
Od 251 kidnapovane osobe, 58 se i dalje nalazi u Gazi, uključujući 34 koje su preminule prema izraelskoj vojsci.

Najmanje pet mrtvih u izraelskom napadu na sjeveru Pojasa Gaze

Iranski ministar spoljnih poslova Abas Aragči optužio je danas Izrael da pokušava da uvuče SAD u "katastrofu" na Bliskom istoku i upozorio na svaki pokušaj rata sa Iranom.
- Izraelski premijer Benjamin Netanjahu drsko pokušava da diktira šta (američki) predsjednik Donald Tramp (Trump) može, a šta ne može da radi u svojoj diplomatiji sa Iranom - napisao je Aragči na društvenoj mreži Iks.
Iran i SAD započeli su 12. aprila razgovore o osjetljivom pitanju iranskog nuklearnog programa, uz posredovanje Omana.
Netanjahu je 27. aprila pozvao SAD da postignu sporazum sa Teheranom kojim bi se Iran lišio bilo kakvih kapaciteta za obogaćivanje uranijuma i spriječio ga da razvija balističke rakete.
Iran, koji te zahtjeve smatra crvenom linijom u pregovorima, optužio je Netanjahua da „diktira“ američku politiku.
- Svijet je takođe vidio kako Netanjahu direktno interveniše kod američke vlade kako bi je uvukao u još jednu katastrofu u našem regionu - dodao je iranski ministar spoljnih poslova.
Aragči je naveo nepokolebljivu podršku SAD Izraelu u ratu u Pojasu Gaze protiv palestinskog islamističkog pokreta Hamas, kao i američke napade na pobunjenike Huti u Jemenu.
Huti, koji kontrolišu velike djelove ratom razorenog Jemena, redovno gađaju izraelsku teritoriju i brodove u Crvenom moru u znak podrške Palestincima u Gazi.
- Smrtonosna podrška Netanjahuovom genocidu u Gazi i rat vođen u Netanjahuovo ime u Jemenu nisu ništa učinili američkom narodu - rekao je Aragči i upozorio „na bilo kakvu grešku protiv Irana“.
Izraelski premijer je u nedjelju obećao odmazdu protiv jemenskih pobunjenika i Irana zbog navodnog pružanja vojne podrške pobunjenicima koji su preuzeli odgovornost za raketni napad na glavni međunarodni aerodrom u Izraelu.

Iran optužio Netanjahua da pokušava da uvuče SAD u katastrofu na Bliskom istoku

Izraelski ministri dogovorili su se danas da intenziviraju rat protiv Hamasa u Gazi, rekao je neimenovani zvaničnik, ukazujući da je plan da se zauzme više teritorije u toj palestinskoj enklavi i da će u tom cilju mobilisati desetine hiljada vojnih rezervista.
Plan, koji će prema tom zvaničniku, biti postepeno primijenjen, mogao bi da dovede do proširenja vojnih operacija u Gazi koje su nastavljene u martu pošto Izrael i Hamas nisu uspjeli da se dogovore o produženju osmonedjeljnog primirja.
Načelnik generalštaba izraelske vojske general Ejal Zamir u nedjelju je rekao da vojska poziva destine hiljada rezervista i da će Izrael „djelovati u dodatnim oblastima“ u Gazi i nastaviti napade na infrastrukturu militanata u toj enklavi.
Izrael već kontroliše oko polovine teritorije Gaze, uključujući tampon zonu duž granice sa Izraelom, kao i tri koridora koja idu sa istoka na zapad duž te teritorije. Oni su potisnuli Palestince u sve manje djelove zemlje u toj razorenoj teritoriji, piše agencija AP. Izrael nedjeljama pokušava da pojača pritisak na militantnu grupu Hamas i podstakne je da pokaže veću fleksibilnost u pregovorima.
Izrael je početkom marta prekinuo dotok pomoći u Gazu, i ta zabrana je i dalje na snazi, a zbog toga je 2,3 miliona ljudi koji žive u Gazi zapalo u, kako se vjeruje, najtežu krizu u ratu. Rasprostranjena je glad, a zbog nestašica podstaknute su krađe.
Izrael je 18. marta nastavio udare na teritoriju, poslije dvomjesečnog primirja, i od tada je poginulo više od 2.600 ljudi, prema lokalnim zdravstvenim zvaničnicima.
Prethodno primirje trebalo je da dovede do toga da strane ispregovaraju kraj rata, ali kako do toga doći je glavna tačka neslaganja. Izrael kaže neće pristati da prekine rat dok Hamas ne bude poražen dok Hamas traži sporazum kojim se rat postepeno završava.

Izrael odlučio da intenzivira vojne operacije u Gazi

Premijer Izraela Benjamin Netanjahu izjavio je da je za njega najvažniji cilj "poraz najvećih izraelskih neprijatelja", kako on naziva palestinsku grupu Hamas, a da to nije spašavanje zarobljenika koji se nalaze u Gazi.
Iako je rekao da je oslobađanje Izraelaca koji se nalaze u Gazi "važan cilj", Netanjahu je dodao da je glavni cilj sukoba "poraz najvećih izraelskih neprijatelja."
Netanjahuove izjave, koje su date na Dan nezavisnosti Izraela, predstavljaju prvi put da je premijer izričito opisao vraćanje zarobljenika kao sekundarni cilj rata.
Ranije je opisivao poraz Hamasa i oslobađanje zarobljenika kao primarne ciljeve izraelskog rata u Gazi.
Njegovi komentari izazvali su oštru reakciju predstavnika njihovih porodica.
- Premijeru, povratak zarobljenika nije "manje" važan - to je vrhovni cilj koji bi trebalo voditi vladu Izraela. Porodice su zabrinute - navodi se u saopštenju Foruma porodica zarobljenika i nestalih osoba.
Netanjahuovi komentari su ga doveli u sukob s većinom izraelske javnosti, koja prema nedavnim anketama javnog mnjenja u velikoj mjeri podržava postizanje dogovora o oslobađanju svih zarobljenika i okončanju rata u Gazi.
Međutim, to ga stavlja u društvo s izraelskim ekstremno desnim ministrom finansija Bezalelom Smotričem, koji je nedavno dao slične izjave.
- Moramo reći istinu - vraćanje talaca nije najvažniji cilj. To je, naravno, veoma važan cilj. Ali svako ko želi uništiti Hamas i eliminisati mogućnost novog 7. oktobra mora razumjeti da u Gazi ne može postojati situacija u kojoj Hamas ostaje prisutan i netaknut - rekao je Smotrič.
Članovi Netanjahuove vladajuće koalicije vrše pritisak na premijera da nastavi borbu. Visoki izraelski zvaničnici već sedmicama upozoravaju da će vojska intenzivirati svoje operacije u Gazi ako ne dođe do sporazuma o prekidu vatre s Hamasom.

Netanjahu: Poraz najvećih neprijatelja Izraela vrhovni cilj, a ne spašavanje zarobljenika

Iransko pravosuđe saopštilo je da je pogubljen Mohsen Langarnešina zbog navodnog špijuniranja za Izrael i učešća u atentatu na pukovnika Korpusa islamske revolucionarne garde (IRGC) 2022. godine.
U saopštenju od 30. aprila, pravosuđe je opisalo Langarnšina kao "visokorangiranog špijuna" za Izrael koji je "podržao nekoliko operacija Mosada u Iranu".
Pored navodne umiješanosti u ubistvo pukovnika IRGC-a Hasana Sajada Kodaeija u maju 2022. godine, Langarnešin je takođe optužen za učešće u napadu dronom na vojnu fabriku u Isfahanu u januaru 2023. godine. 
 
Iransko pravosuđe je takođe tvrdilo da se Langarnešin dva puta sastao s visokim obavještajnim oficirima Mosada - jednom u Gruziji i jednom u Nepalu - i opisalo ga kao "visoko obučenog operativca" koji je prošao "opsežnu obuku za špijunažu i bio je potpuno sposoban za izvršavanje dodijeljenih misija". 
 
Iranska novinska agencija HRANA, fokusirana na ljudska prava i sa sjedištem u inostranstvu, saopštila je 28. aprila da je Langarnešin podnio tri odvojena zahtjeva za ponovno suđenje, a svi su odbijeni. 
 
U izvještaju HRANA-e se navodi da je 29. aprila, dan prije pogubljenja, premješten u samicu u zatvoru Gezel Hesar, te da mu je dozvoljena posljednja posjeta roditelja. 
 
Njegov otac, Masud Langarnešin, objavio je video u kojem se navodi da je njegov sin osuđen na smrt "bez pravičnog suđenja" i da je slučaj prepun "nedosljednosti i pravnih nedostataka". 
 
Citirajući izvor blizak Langarnešinu, HRANA je tvrdila da je "tokom pritvora bio pod pritiskom da da prisilna priznanja" koja ga impliciraju u atentatu na Sajada Kodaeija. 
 
Osobu iz "sjene" u IRGC-u, Sajada Kodaea, ubili su naoružani ljudi ispred njegove kuće u Teheranu. Izraelski mediji su Sajada Kodaeija opisali kao ključnu figuru iza "zavjera za ubistvo Izraelaca i Jevreja" i napada na jevrejske interese širom svijeta. 
 
U godišnjem izvještaju o ljudskim pravima, Amnesti internešenal je 29. aprila saopštio da je Iran prošle godine "proizvoljno" pogubio stotine ljudi, jer su vlasti "koristile smrtnu kaznu kao sredstvo političke represije protiv demonstranata, disidenata i etničkih manjina".

Iran pogubio navodnog izraelskog špijuna

Visoki komesar Ujedinjenih nacija za ljudska prava Volker Turk upozorio je na potpuni kolaps dostave humanitarne pomoći u Pojasu Gaze i ukazao da bi izgladnjivanje civila u enklavi, za šta je odgovoran Izrael, moglo predstavljati ratni zločin.
- Svaka upotreba izgladnjivanja civilnog stanovništva kao metode ratovanja predstavlja ratni zločin, kao i svi oblici kolektivnog kažnjavanja - rekao je Turk, prenosi Hina.
On je pozvao međunarodnu zajednicu da preduzme mjere protiv humanitarne katastrofe.
Izrael blokira isporuke humanitarne pomoći Gazi od početka marta. Pekare ostaju bez brašna i goriva za peći, a bolnice su već ostale bez ljekova i sredstava za saniranje rana.
Izrael optužuje Hamas da silom prisvaja zalihe pomoći i prodaje ih civilnom stanovništvu po visokim cijenama i poručuje da neće dozvoliti nikakve isporuke pomoći dok se ne oslobode svi taoci.

UN: Izgladnjivanje je ratni zločin

Najviši iranski diplomata Abas Arakči optužio je izraelskog premijera Benjamina Netanjahua da pokušava diktirati američku politiku prema Iranu, nakon što je Netanjahu ponovo pozvao na potpuno uklanjanje iranskog nuklearnog programa.
Iranski i američki pregovarači zaključili su treći krug indirektnih pregovora o iranskom nuklearnom programu 26. aprila. Četvrti krug pregovora zakazan je za 3. maj, vjerovatno u nekoj evropskoj zemlji.
Govoreći u Jeruzalemu dan nakon pregovora, Netanjahu je rekao da svaki dogovor s Iranom mora biti usmjeren na potpuno uklanjanje nuklearnog programa, kao i na rješavanje iranskih raketnih sposobnosti.
- Pravi dogovor koji funkcioniše je dogovor koji uklanja iransku sposobnost obogaćivanja urana za nuklearno oružje - rekao je Netanjahu, dodajući da dobar sporazum treba takođe obuhvatiti "sprečavanje balističkih raketa".
Pišući na mreži Iks (X), iranski ministar vanjskih poslova Arakči rekao je da je "zapanjujuće… kako Netanjahu sada bezobrazno diktira šta predsjednik (SAD Donald) Tramp može i ne može raditi u diplomatiji prema Iranu".
Iranski diplomata je naglasio da je njegova zemlja "dovoljno jaka i samouvjerena" da "spriječi bilo kakve pokušaje zlih vanjskih aktera da sabotiraju njenu vanjsku politiku ili diktiraju njen kurs".
- Možemo samo da se nadamo da će naši američki partneri biti jednako odlučni - dodao je Arakči.
Netanjahujev komentar uslijedio je nakon što je smrtonosna eksplozija pogodila iransku luku Šahid Rajaei, ubivši najmanje 46 osoba i povrijedivši više od 1.000.
Neki spekuliraju da je eksplozija povezana s pošiljkom hemijske supstance koja se koristi za pravljenje goriva za balističke rakete. Iran negira da je bilo kakvo gorivo skladišteno u kontejnerskom terminalu.
Farzin Nadimi, viši saradnik u Vašington Institutu, rekao je za Radio Farda da je jaka narandžasta boja početnog požara bila u skladu sa sagorijevanjem natrijum-perhlorata, sastojka koji se koristi u raketnom gorivu. Otvoreni podaci sugerišu da je Iran ranije ove godine primao pošiljke ove hemikalije u luku.
Prema različitim izvještajima, administracija Donalda Trampa prethodno je spriječila Netanjahua da pokrene napade na iranske nuklearne objekte. Međutim, američki predsjednik je rekao da bi on sam bio "predvodnik" u smjeru rata s Iranom ako ne uspije postići dogovor.
Ali Šamkhani, viši pomoćnik iranskog vrhovnog lidera i bivši savjetnik za nacionalnu sigurnost, upozorio je 28. aprila da će se Izrael suočiti s "nezamislivim posljedicama" ako napadne iranske nuklearne objekte.
- Pitanje je: da li su ove prijetnje rezultat Izraela koji djeluje samostalno, ili su koordinirane s Trampom kako bi se napredovalo u pregovorima s Iranom - napisao je on na mreži Iks (X).

Iran optužio Netanjahua da ometa nuklearne pregovore

Izraelska vojska pozvala je stanovnike gradova Bejt Hanun i Šeik Zajed u sjevernom području Pojasa Gaze da se evakuišu u očekivanju napada. 
 
- U svjetlu snajperskih operacija i terorističkih aktivnosti pokrenutih iz pomenutog područja protiv izraelskih snaga, sprovest ćemo snažan napad na područje koje se koristi za izvođenje tih terorističkih operacija - napisao je na Fejsbuku portparol izraelske vojske Avičaj Adrae, prenosi AFP. 
 
Prema njegovim riječima, terorističke organizacije, među kojima je prije svega Hamas, snose punu odgovornost za raseljavanje i patnju civila. 
 
Adrae je pozvao stanovnike da odmah krenu na zapad prema gradu Gazi zbog njihove sigurnosti. 
 
Najmanje 55 ljudi ubijeno je jutros u izraelskom bombardovanju Pojasa Gaze, saopštili su palestinski izvori novi bilans žrtava. 
 
Izrael je nastavio ofanzivu u Pojasu Gaze 18. marta i prekinuo dvomjesečno primirje sa palestinskim militantnim pokretom Hamas. 
 
Najmanje 1.542 Palestinca je od tada ubijeno, čime je broj poginulih na toj teritoriji povećan na 50.912 od početka izraelske ofanzive pokrenute kao odmazdu za napad Hamasa iz Gaze 7. oktobra 2023. godine.

Izrael pozvao stanovnike na evakuaciju u sjevernom području Gaze

Naša zemlja je ponosna na status predvodnice u procesu EU integracija i oldučni smo da taj kurs zadržimo. Cilj je jasan - da postanemo 28. članica 2028. godine Svjesni smo da je to ambiciozan cilj, ali i dalje vjerujem da je to ostvarivo - kazao je predsjednik Crne Gore Jakov Milatović na zajedničkoj konferenciji za medije sa predsjednikom Evropskog savjeta Antoniom Koštom. Ističe da je posjeta visokog evropskog zvaničnika snažana podrška Crnoj Gori na evropskom putu, te da potvrđuje da evropska perspektiva regiona i Crne Gore ostaje visoko na agendi Evropske unije. - U vremenima brojnih izazova na geopolitičkom planu, politika proširenja može se pokažati kao ključna politika i u tom kontenkstu Crna Gora može biti najbolji primjer uspješne zemlje za ostale zemlje kandidate - rekao je Milatović. Sa Koštom je, kako dodaje, postigao saglasnost da naša zemlja može biti svjetlo na kraju tunela proširenja Evropske unije i dokaz da je ovaj proces živ. - Vjerujemo da će na sljedećoj Međuvladinoj konferenciji Crna Gora zatvoriti dodatno nova poglavlja i da ćemo do kraja ove godine još više napredovati na evropskom putu - kazao je Milatović.  <figure> <img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/20250514110544_bd0614159b8e980f4fe7dc048cab6f95cfcc1f3c4f4ed801feb1ca35e03cbf77.png" data-media-id="editor_0" data-image-id="20250514110544_bd0614159b8e980f4fe7dc048cab6f95cfcc1f3c4f4ed801feb1ca35e03cbf77" data-rendition-name="original" width="1050" height="588" loading="lazy" alt="Antonio Košta"> <figcaption>Antonio Košta(Photo: Kabinet predsjednika Crne Gore/Youtube)</figcaption> </figure>  Košta je rekao da Crna Gora isporučuje rezultate, ne samo kada su u pitanju reforme, nego održava i potpunu usklađenost sa vanjskom i bezbjednosnom politikom EU, podržavajući mir u Ukrajini. - Crna Gora je jedan od najboljih primjera procesa zamaha proširenja EU. Evropski parlament je juče velikom većinom prepoznao važan napredak koji ste ostvarili, sada je ključno da održive ovakav pristup i fokus na cilju i ne usporavate ovaj impresivan napredak. Postati 28. članica do 2028. je jako dobar slogan, ali bi bilo još bolje kada bi se to desilo prije. Politički konsenzus je da se pristupanje ostvari. Važno je da održite dobre odnose sa susjedima, posebno sa onim državama koje su već članice EU - istakaoje Košta. J. B.&nbsp;

Milatović: Cilj je jasan - da postanemo 28. članica EU 2028. godine, Košta: Politički konsenzus je da se pristupanje ostvari

Ova izložba nije samo kulturni događaj – ona je poziv na pamćenje, kritičko promišljanje, suočavanje sa složenim naslijeđem devedesetih, odgovornost i dijalog. I ona nije iz prošlosti – ona je o sadašnjosti koju oblikuje ta prošlost, i o budućnosti koju još možemo mijenjati, poručeno je prilikom sinoćnjeg otvaranja izložbe „Lavirint devedesetih” u Modernoj galeriji u Podgorici. - Izložba „Lavirint devedesetih“ ne govori posjetiocima šta da misle niti nudi konačne odgovore. Poziva nas da razmislimo, preispitamo i možda čak i da suosjećamo s perspektivama koje ranije nijesmo razumjeli. Zato ovo nije samo muzej prošlosti – već i pogled ka budućnosti - poručio je otvarajući izložbu Mark van der Linden, zamjenik ambasadora Kraljevine Holandije. Govoreći o incijativi Muzej devedesetih istakao je značaj kritičkog osvrta na prošlost, podupirući to iskustvom iz svoje zemlje. - Svaka zemlja ima svoju prošlost koju mora sagledati iskreno. Govorim iz ličnog iskustva. Rođen sam i odrastao u Nizozemskoj 1970-ih. U školi su nas učili da je moja zemlja stajala na pravoj strani istorije tokom Drugog svjetskog rata – da smo bili dio otpora. I dok taj narativ sadrži elemente istine, kasnije sam shvatio da nije potpun. Stvarnost je bila daleko složenija. Da, bilo je hrabrih djela i solidarnosti, ali je bilo i tišine, saučesništva i kolaboracije o kojima se godinama nije otvoreno govorilo. Kao nacija, mi se i dalje suočavamo sa tim istinama i nastavljamo da preispitujemo one dijelove istorije koji su neprijatni. Bez tog procesa, ne možemo rasti niti izgraditi istinsko povjerenje – kazao je on. Istakao je da neriješena pitanja poput nacionalizma, populizma i nasilja otvoreno prijete miru, stabilnosti i prosperitetu. - Ako želimo budućnost zasnovanu na međusobnom razumijevanju i povjerenju – umjesto na sumnji i ogorčenju – moramo biti spremni da preispitamo sopstvenu ulogu i odgovornost, ne samo tuđu - zaključio je Van der Linden. Ambasadorka Republike Francuske u Crnoj Gori, Anne-Marie Maskay, istakla je jedinstvenost izložbe u adresiranju decenije koja je transformisala milione života u regionu Zapadnog Balkana. - Ono što ovu izložbu čini originalnom jeste način na koji dekonstruiše tradicionalne okvire za pričanje priče o devedesetim godinama, otvarajući prostor za mogućnost izgradnje nove, višeslojne i višedimenzionalne vizije, nastale iz ostataka tih starih okvira — vizije koja obuhvata različita vremenska iskustva, različite sisteme vrijednosti, ideologije, maštanja, patnje... - kazala je ona. Istoričarka Dubravka Stojanović, autorka izložbe, kazala je da su veoma uzbuđeni zbog izložbe u Podgorici. - Ovo je samo dio našeg rada u Crnoj Gori, koji realizujemo u saradnji sa Centrom za građansko obrazovanje (CGO), a koji uključuje i programe sa mladima iz regiona kroz ljetne škole o devedesetima, kao i rad sa crnogorskim istoričarima novije generacije, među kojima su Miloš Vukanović, Filip Kuzman i Vukan Ražnatović. Ona je podsjetila da ova izložba poslije Beograda i Sarajeva dolazi u Podgoricu, uz najavu važne etape u njenom razvoju – otvaranja stalne postavke 2. juna u Beogradu i osnivanja Muzeja 90ih, kroz projekat „Muzej devedesetih“. - Hoćemo da devedesete stavimo u muzej – ne da bismo ih zaboravili, već da bismo o njima stalno razmišljali i da se, kao društva i pojedinci, u njih nikada više ne bismo vratili - poručila je Stojanović. Igor Štiks, pisac i autor izložbe, cijeni da postjugoslovenska društva još uvijek imaju važan zadatak – da se ozbiljno pozabave devedesetim godinama i njihovim nasljeđem, a što uključuje i rad na tome da se ta decenija „spremi u neki muzej“. - To je istorija koja se dogodila, koja nije laka, ali za koju se nadamo da nam jednog dana više neće određivati živote. U tom smislu nas, ova izložba, s jedne strane, poziva da se sučimo sa stvarima koje su se dešavale devedesetih, a sa druge strane zadržava nadu, da je kroz kreativni čin, kao što je posjeta jednoj izložbi, moguće nadvladati breme prošlosti i otvoriti se ka nekoj sasvim drugačijoj budućnosti - rekao je Štiks. Direktorka JU Muzeji i galerije Podgorice Ivana Ćupić istakla je da joj je veliko zadovoljstvo što u Podgorici imaju priliku da predstave ovu važnu postavku, nastalu kao rezultat regionalne saradnje i želje da se na jedan drugačiji način predstavi turbulentan vremenski period koji je i dalje predmet debata, rasprava i istraživanja. Kazala je da se nada da će izložba „Lavirint devedesetih“ doprinijeti daljoj afirmaciji kulture sjećanja, društvene odgovornosti i otvorenog dijaloga o osjetljivim temama iz naše nedavne prošlosti. - U fokusu nijesu institucije, već pojedinci. Naša je odgovornost, kao institucije i društva da stvaramo prostore u kojima se o ovim temama može govoriti slobodno i otvoreno, utemeljeno na činjenicama i sa sviješću o kontekstu - zaključila je Ćupić. Izvršna direktorica CGO, Daliborka Uljarević, istakla je da pripada generaciji koja devedesete pamti ne samo kroz lične doživljaje, već i kroz političku zbilju. - Bile su to godine koje su mnogima srušile svijet, koje su ostavile neizbrisive traume. To su rane koje se i danas nose – često nevidljivo, tiho, ali duboko – i koje se, svjesno ili ne, prenose na nove generacije. Devedesete su nas uvele u lavirint nasilja, mržnje i manipulacija – lavirint iz kojeg kao društva još uvijek nismo izašli. Ali, to je bila i decenija u kojoj su neki pokazali čojstvo i junaštvo, otpor i solidarnost. Ova izložba nas poziva da ne bježimo od te složene slagalice - kazala je Uljarević. Ona se zahvalila autorskom timu na invenciji, znanju i emociji koje su utkali u postavku izložbe. - Nadam se da ćete iz ovog lavirinta izaći sa više pitanja nego odgovora – jer upravo tu počinje promjena, a promjena nam treba … - zaključila je ona. Postavka će biti dostupna široj javnosti svakog dana (osim ponedjeljkom) u Modernoj galeriji, od 9:00 do 20:00, do 13. septembra 2025. godine.  <figure><img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/20250514110540_bdeaef90ce1caedc7cdb4be600732bd325a13e20a6a050745541c9abbb7ed537.jpg" data-media-id="editor_0" data-image-id="20250514110540_bdeaef90ce1caedc7cdb4be600732bd325a13e20a6a050745541c9abbb7ed537" data-rendition-name="original" width="3264" height="1836" loading="lazy" alt="Lavirint devedestih"></figure>  Izložbu „Lavirint devedesetih“ u Podgorici realizuje Fondacija M90 i Kulturni front iz Srbije, u saradnji sa Centrom za građansko obrazovanje (CGO) iz Crne Gore. Izložba je nastala kao dio projekta „Muzej 90ih – regionalni centar za pomirenje, obrazovanje i buduću saradnju“, uz podršku Ministarstva spoljnih poslova Kraljevine Holandije kroz MATRA program, Evropskog fonda za Balkan (EFB) i Shared Horizons projekat koji finansira Republika Francuska i sprovodi Expertise France Groupe AFD.

Ogromno interesovanje publike i emocije obilježili otvaranje izložbe „Lavirint devedesetih“ u Podgorici

U okviru filmskog programa KIC „Budo Tomović” organizuje projekcije poznatih dokumentarnih filmova „The Cars We Drove to Capitalism” (2021) i „Palace for the People” (2018) čiju režiju potpisuju istaknuti bugarski reditelji Boris Misirkov i Georgi Bogdanov, saopšteno je iz ove ustanove.
&nbsp;- Film „The Cars We Drove to Capitalism” (2021) biće prikazan u subotu, 17. maja, u sali DODEST, u 18 sati. Riječ je o filmu koji istražuje fascinantnu istoriju socijalističkih automobila, oslanjajući se prije svega na istraživanja koja prikazuju događaje i izazove tog vremena, obogaćene dozom humora. Ovo filmsko putovanje fokusira pažnju na svoje protagoniste: ljude i mašine- navodi se u saopštenju KIC-a.
&nbsp;Nakon projekcije filma biće organizovana Q&amp;A sesija sa rediteljima Borisom Misirkovim i Georgijem Bogdanovim koja će publici omogućiti da sazna nešto više o procesu nastanka filmova, temama koje obrađuju, ali i o rediteljskom pristupu i iskustvu rada.
&nbsp;- Istog dana, u sali DODEST, u 20:30 publika će moći pogledati i film „Palace for the People” (2018) o najznačajnijim građevinama socijalističkog doba, nekrunisanih reprezenata jedne epohe i svjedoka istorijskih turbulencija u istočnoj Evropi u drugoj polovini 20. vijeka. Nacionalna palata kulture u Sofiji, Moskovski državni univerzitet, Palata parlamenta u Bukureštu, Palata Srbije u Beogradu, Palata Republike u Berlinu su jedinstvene arhitektonske građevine napravljene sa puno hrabrosti i dozom lucidnosti kao podsjetnik postojanja vrhovne moći i svjetlije budućnosti- ističu iz KIC-a.
&nbsp;Kako organizatori projekcija navode, film donosi zapise današnjih palata, kroz prizmu posmatranja onih koji su povezani sa njima na različite načine: njihovih arhitekata, bivših i sadašnjih direktora, kao i zaposlenih čija su radna mjesta bila smještena u njima.
&nbsp;Ulaz na obije projekcije je slobodan.

KIC: U subotu projekcije bugarskih dokumentarnih filmova

Suđenje bivšoj predsjednici Vrhovnog suda Vesni Medenici, koja se tereti da je bila član kriminalne grupe koju je formirano njen sin Miloš Medenica, odgođeno je za 2. jun na zahtjev odbrane.
Advokat Zdravko Begović zatražio je odgađanje ročišta zbog smrtnog slučaja u porodici njegove branjenice Vesne Medenice.
Zahtjev je usvojila sutkinja Vesna Kovačević i zakazala nastavak suđenja za 2. jun kada je planirano saslušanje svjedoka.
Na optužnici osim Miloš i Vesne Medenice je i policajc Milorad Medenica, službenici Uprave carina i prihoda Ivana Kovačević, Goran Jovanović, špediteri Marjan Bevanja i Savo Karanikić, zatim bivši fudbaler Luka Bakoč i Vasilije Petrović sin vlasnika kompanije Cijevna komerc. Za pripadništvo u kriminalnoj organizaciji tereti se i Marko Popović, Bojan Popović, Darko Lalović, Petar Milutinović, Nikola Raičević i Radomir Raičević kao i firma Kopad Company iz Nikšića.

Suđenje Medenicama i ostalima odgođeno za 2. jun

Da je zapošljavanje po partijskoj osnovi doprlo do svih dubina i širina crnogorskih institucija nije tajna, ali ono što dodatno zabrinjava jeste činjenica da se za visoke funkcije ne biraju samo politički podobni – nerijetko je riječ o ljudima skromnog obrazovanja i iskustva. ĐURAŠKOVIĆEVO VJEČITO DIREKTOROVANJE Aktuelni izvršni direktor Pošte Crne Gore Josip Đurašković ima iskustva u rukovođenju državnim preduzećima – prije direktorske funkcije u Pošti, bio je direktor Regionalnog vodovoda. &nbsp;  <figure> <img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/2025051201050_67ff41966a5b18bd006384670aab95269806c46e77fd6bb319e879fa15409804.jpg" data-media-id="editor_0" data-image-id="2025051201050_67ff41966a5b18bd006384670aab95269806c46e77fd6bb319e879fa15409804" data-rendition-name="original" width="690" height="462" loading="lazy" alt="IZUČIO GRADIVO ZA DIREKTORA: Josip Đurašković"> <figcaption>ZUČIO GRADIVO ZA DIREKTORA: Josip Đurašković(Photo: UGC)</figcaption> </figure>  U kratkoj pauzi između direktorskih funkcija, Đurašković je bio koordinator službe bezbjednosti u Regionalnom vodovodu. Da je predodređen za direktorske funkcije, ne može se zaključiti po njegovoj biografiji i obrazovanju, ali može po političkoj pripadnosti – član je Demokrata Alekse Bečića. Pošta Crne Gore, nakon zahtjeva za slobodan pristup informacijama, poslala je kopiju diplome Đuraškovića sa specijalističkih studija – koja pokazuje da je direktor tog preduzeća 2011. godine stekao zvanje diplomiranog ekonomiste na Fakultetu za preduzetnički biznis u Beogradu. Prosječna ocjena mu je 7,56.&nbsp;  <figure> <img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/2025051201050_f67e309d9423fe738f991cbe68265b5551ace6361c98667653bd33bd59a915d8.png" data-media-id="editor_1" data-image-id="2025051201050_f67e309d9423fe738f991cbe68265b5551ace6361c98667653bd33bd59a915d8" data-rendition-name="original" width="376" height="617" loading="lazy" alt="CRNO NA BIJELO: Diploma Josipa Đuraškovića"> <figcaption>CRNO NA BIJELO: Diploma Josipa Đuraškovića(Photo: Portal ETV)</figcaption> </figure>  Đurašković je fakultet završio 2011, ali je njegovo studiranje počelo znatno ranije, i to – u prošlom vijeku. Višu poslovnu školu u Beogradu upisao je 1999. godine. Dvogodišnje studije, kako nam je saopšteno iz Beogradske akademije poslovnih i umetničkih strukovnih studija, Đurašković je završio 2007. godine.&nbsp; Treću godinu studija završio je 2009. i stekao naziv strukovni menadžer.&nbsp;  <figure> <img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/2025051201054_9716f4d717e2159676dd193f9be1ddd035c9b727823182ca4190c65988c15fbe.png" data-media-id="editor_2" data-image-id="2025051201054_9716f4d717e2159676dd193f9be1ddd035c9b727823182ca4190c65988c15fbe" data-rendition-name="original" width="1269" height="393" loading="lazy" alt="ODGOVOR IZ BEOGRADA: Za dvije godine fakulteta devet godina studiranja "> <figcaption>ODGOVOR IZ BEOGRADA: Za dvije godine fakulteta devet godina studiranja(Photo: Portal ETV)</figcaption> </figure>  Nadamo se da će Pošta biti efikasnija i brža u radu od njenog direktora u studiranju. &nbsp;,,SLUČAJ LEKOVIĆ“ &nbsp;To što je Đurašković tri godine završio za deset, odnosno četiri za 12 – nije dovoljno da zauzme prvo mjesto u kategoriji: vječiti studenti. &nbsp;  <figure> <img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/2025051201054_616a8fb60a7ae4011bb35788cf00752f49a5939bfa1175372dd8ab49da65ff6d.jpg" data-media-id="editor_3" data-image-id="2025051201054_616a8fb60a7ae4011bb35788cf00752f49a5939bfa1175372dd8ab49da65ff6d" data-rendition-name="original" width="1000" height="666" loading="lazy" alt="ČOVJEK ZADATKA DEMOKRATA: Momčilo Leković"> <figcaption>ČOVJEK ZADATKA DEMOKRATA: Momčilo Leković(Photo: UGC)</figcaption> </figure>  Na osnovu dosad dostupnih podataka – to mjesto pripada poslaniku Demokrata Momčilu Lekovića. On je, kako je saopšteno ETV sa Pravnog fakulteta, osnovne studije na tom fakultetu upisao 2009. godine. Završio ih je 13 godina kasnije, to jest 2022.&nbsp;  <figure> <img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/2025051201058_77f644da4b6cc175a69cfef25a07f11951656b4bca467482007c4561c265639e.png" data-media-id="editor_4" data-image-id="2025051201058_77f644da4b6cc175a69cfef25a07f11951656b4bca467482007c4561c265639e" data-rendition-name="original" width="1264" height="486" loading="lazy" alt="TEMELJNO STUDIRANJE MOMČILA LEKOVIĆA: Odgovor iz Pravnog fakulteta na upit Portala ETV"> <figcaption>TEMELJNO STUDIRANJE MOMČILA LEKOVIĆA: Odgovor iz Pravnog fakulteta na upit Portala ETV(Photo: Portal ETV)</figcaption> </figure>  Specijalističke završava naredne godine – 2023. Četiri godine studija, poslanik Demokrata, koji često drži slovo u Skupštini svima o svemu, završio je za 14 punih godina. BOGDANOVIĆ UPORNO KRIJE FAKULTET Za Lekovićev dugi staž na Pravnom fakultetu vjerovatno se ne bi ni znalo da se i u ovom slučaju, kao i drugim, poslanik Demokrata ugledao na partijskog kolegu i ideologa partije Borisa Bogdanovića. &nbsp;  <figure> <img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/2025051201058_b4a3ce5d72ffb44e94fe147cd851e3c699deb9dd97df2c2ac685cd72e90f5455.jpg" data-media-id="editor_5" data-image-id="2025051201058_b4a3ce5d72ffb44e94fe147cd851e3c699deb9dd97df2c2ac685cd72e90f5455" data-rendition-name="original" width="1068" height="712" loading="lazy" alt="GLAVNI ČOVJEK ZA AKCIJE DEMOKRATA: Boris Bogdanović, šef poslaničkog kluba DCG"> <figcaption>GLAVNI ČOVJEK ZA AKCIJE DEMOKRATA: Boris Bogdanović, šef poslaničkog kluba DCG(Photo: UGC)</figcaption> </figure>  Očigledno da Bogdanovićeva ideologija podrazumijeva da obrazovanje krije kao zmija noge, pa u biografiji, koju je predao Skupštini, navodi da je diplomirani pravnik, ali ne i na kojem je fakultetu ili makar u kojoj državi je završio fakultet. Sa druge strane, Bogdanović u biografiji opširno opisuje koje je sve slogane za Demokrate osmislio, navodi i da je završio Školu demokratskog rukovođenja...&nbsp; O fakultetu – ni riječi. &nbsp;PRIČA O ,,MEGATRENDU“ O tome su govorili današnji Bogdanovićevi koalicioni partneri iz nekadašnjeg Demokratskog fronta. I to davne 2017. godine, kada je došlo du sukoba unutar tadašnje opozicije i kada je Demokratski front sumnjičio Demokrate za ,,šurovanje sa SDP-om“. Bogdanovića je tada DF optuživao da vodi prljavu kampanju protiv njih i drugih opozicionara, prvenstveno protiv nekadašnjeg lidera SNP-a Predraga Bulatovića. &nbsp;  <figure> <img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/20250512010512_be35deeab1a486aa758ae4a014c2bcacc6d3256d8275e9d40f3eeb497ad115f5.jpg" data-media-id="editor_6" data-image-id="20250512010512_be35deeab1a486aa758ae4a014c2bcacc6d3256d8275e9d40f3eeb497ad115f5" data-rendition-name="original" width="680" height="549" loading="lazy" alt=',,ISTINA" IZ DEMOKRATSKOG FRONTA: Informacija da je Bogdanović završio Univerzitet Megatrend'> <figcaption>,ISTINA" IZ DEMOKRATSKOG FRONTA: Informacija da je Bogdanović završio Univerzitet Megatrend(Photo: Portal ETV)</figcaption> </figure>  -Ovo je samo nastavak prljave kampanje koju je protiv Predraga Bulatovića vodila UDBA, a nastavile junoše iz Demokrata koristeći marketing metode sa Megatrenda kojeg je Bogdanović završio u svojoj 35. godini – kazali su tada iz koalicije Andrije Mandića.&nbsp; ,,MEGATREND“ I DRUGE PRIČE... &nbsp;Osim što nije naveo fakultet koji je završio, Bogdanović je u skupštinskoj biografiji izostavio ia da je bio administrativni radnik u nekada najjačoj opozicionoj stranci, &nbsp;Socijalističkoj narodnoj partiji, iz koje su i nastale Demokrate.&nbsp; I Boris Bogdanović, baš kao i njegov kolega Momčilo Leković, u Skupštini vrlo često drže slovo o pravu, kritikuju pravosuđe, određuju ko ima pravo na pretpostavku nevinosti, a ko ne.&nbsp; Zbog takvog nastupa, javnost bi pomislila da je šef poslaničkog kluba Demokrata pravo završio - makar na Harvardu, a ne na Megtarendu.&nbsp; Za privatni Univerzitet Megatrend, koji je osnovao kontroverzni profesor Mića Jovanović, inače poklonik SNS-a Aleksandra Vučiča, vezane su brojne medijske priče o ,,kupoprodaji“ diploma. Ministarstvo prosvjete Srbije je 26. avgusta 2024. godine oduzelo Univerzitetu Megatrend dozvolu za rad, na osnovu odluke Nacionalnog tela za akreditaciju i obezbeđenje kvaliteta u visokom obrazovanju koje je odbacilo zahtev tog univerziteta za novu akreditaciju. No, nakon hitnih intervencija sa ,,najznačajnijih adresa“, Ministarstvo prosvjete je brzo revidiralo odluku i vratilo akreditaciju Univerzitetu Megatrend. Tako da i Boris Bogdanović može da odahne - ,,ostala mu je na snazi“ diploma pa će moći i dalje ,,da dijeli pravdu“ u ime Demokrata koje kontrolišu bezbjednosni sektor.&nbsp; &nbsp; &nbsp; &nbsp; &nbsp; &nbsp;

Direktor Pošte Đurašković dvogodišnje studije završio za osam godina, poslanik Leković četvorogodišnje za 14?!

Glad, ne fizička, nego duhovna; nesigurnost, labavo osjećanje samovažnosti i patološko potiskivanje prethodnog života ili detalja iz njega. A sve radi lakšeg otklona od manje upotrebljive prošlosti - laganje o njoj se ponavlja toliko dok u sopstvenoj glavi ne postane istina. Ne znam kako se u psihologiji definiše opisani profil, ali postao je zajednički imenitelj najglasnijih propagatora tekovina tridesetoavgustovskog osvježenja Crne Gore. &nbsp; Tako poslanica Jelena Nedović, dok postoji, nosiće u sebi priču o patikama koje je izdirala od djetiljstva do kraja studentskih dana. Borisa Bogdanovića progoniće ruka sa tanjirom supe i kada bude pisao memoare sa podnaslovom “kako smo sredili jednu zemlju”… A poslanika u crnogorskom parlamentu &nbsp;Vladimira Dobričanina progoni - lično Josip Broz. To smo nedavno saznali,a dr Dobričanin tvrdi da je sve davno počelo... UDBA, KUME, UDBA... Upravo tako: oglasio se Dobričanin na društvenim mrežama nakon posljednje emisije ,,Načisto” i veli da Crna Gora ni malo nije odmakla od komunističko reakcionističke mahale kakva je bila od 1945. do 1990.. Pa je onda eksluzivno obznanio su Ozna o Udba pravile falsifikate, poput onog izvještaja Pavla Đurišića u kojem obavještava Čiču Dražu Mihailovića da je etnički čistio Pljevlja.&nbsp; E, veli, Dobričanin, to koriste ,,kvazi istoričari bez stida i srama”. I dodade da je najveći ubica Srba na Balkanu Josip Broz, te da je najveći zločin nad Crnogorcima izvršen na Zidanom mostu i Kovačkom rogu! &nbsp; Da je ovu ,,istoriju” deklamovao neki četnički potomak u dalekom Čikagu, možda bi se i moglo razumjeti. Ali, iza ovoga stoji dr Vladimir Dobričanin, ljekar i humanista (valjda to ljekar mora biti), direktor Urgentnog centra KCCG od 2008. do 2015, pa naredne dvije godine medicinski direktor Kliničkog centra Crne Gore. Danas profesor na Medicinskom fakultetu. &nbsp; Koji se sada, iako ljekar, usudio da beskrupulozno reviduje istoriju?! &nbsp; KAD SI PROGANJAN, A DOBIJAŠ FUNKCIJE Pri tom, vratimo li se samo malo unazad, vidjećemo da je uvaženi doktor prije dolaska u Crnu Goru, gotovo sve što je vezano karijeru, završio i odradio u Prištini. Dakle – osnovna, srednja, fakultet – Priština. Prvo zaposlenje Hirurška klinika KBC Priština, postdiplomske, magistratura - Priština. Od 1999. do 2006. godine - asistent pripravnik na katedri za opštu hirurgiju Medicinskog fakulteta Univerziteta u - Prištini. Od 2006. do 2007. godine asistent na katedri za opštu hirurgiju Medicinskog fakulteta Univerziteta u, pogodite - Prištini.&nbsp; Opet čitam objavljeni post i tek sad mi baš ništa nije jasno. &nbsp; Čini se da nešto nedostaje autoru takvog uratka. A što je to što mu fali? &nbsp; Prije svega, pedigre mučenika. Dobričanin je karijeru, kao Srbin gradio posred Kosova, a kasnije takođe je karijeru, kao Srbin, gradio posred Crne Gore. Mislim, normalno bi bilo da je nebitno koje je nacije, ako je čovjek uspješan i dobro radi svoj posao. &nbsp; Ali nije normalno ako taj isti Dobričanin, za sebe, nakon avgusta 2020. godine tvrdi da je sve vrijeme bio ugnjeteni, omalovaženi, obespravljeni Srbin! &nbsp; Ne bih komentarisao kosovski dio života i karijere doktora Dobričanina. Takođe, ostavljam i mogućnost da je neka od navedenih institucija bila privremeno (hm, privremeno) preseljena na teritoriju Srbije pa bi moglo doći do nejasnoća koje ne želim. &nbsp; Nemam informaciju da je dr Dobričanin bio član Saveza komunista u svojoj mladosti, mada za to postoji mnogo veća vjerovatnoća nego što je bila za Gorana Danilovića koji nas je onomad javno počastio tom pikanterijom iz svoje biografije. &nbsp; Kako god, crnogorski dio biografije Vladimira Dobričanina je kristalno jasan. IDEOLOŠKI PROBLEM Da li je ili nije bio član DPS-a, takođe nije bitno. Ali je, po narativu svih obespravljenih i omalovaženih Srba u Crnoj Gori DPS-u morao biti veoma, veoma (i treći put veoma) blizak da bi dobio mjesta koja je obnašao. Ne kažem ja, tako kažu, obespravljeni Srbi u Crnoj Gori. &nbsp; Problem je, izgleda, što DPS baštini ideologiju antifašizma, partizansko nasljeđe, poštovanje lika i djela Josipa Broza Tita i plejade narodnih heroja i poratnih socijalističkih rukovodilaca, otklon od 1918, nezavisnost Crne Gore... Sve ono protiv čega se danas bori ljekar i političar Dobričanin. &nbsp; Ali, cvrc… Otkud onda Vladimir Dobričanin u vrhu crnogorskog zdravstva punih devet godina? Tako bi se mogao zapitati svaki obespravljeni Srbin u Crnoj Gori. Jer, sve ono što nema prefiks „srpski“ po Dobričaninu je neofašističko. Pa su ljudi koji gaje iste nazore kao i DPS neofašisti a Pavle Đurišić je jedan fini, dobri antifašista, koji je, eto, oklevetan od zle Ozne i još gore Udbe. A Tito je, mora se ponoviti - ubio najviše Srba, 300.000, u prošlom vijeku i Crnogoraca, ko zna koliko i po Crnoj Gori i na Zidanom mostu. Čuš mene - četnika. KAD SE POBRKAJU PODACI Na kraju, dođosmo li, dedukcijom, opet do dokaza da, u postavgustovskoj Crnoj Gori neko mnogo zobilazi istinu kada poje sistematskom predavgustovskom progonu Srba. Da Dobričanin nije izuzetak koji potvrđuje pravilo, svjedoče imena mnogih drugih junaka današnje političke scene. &nbsp;  <figure> <img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/20250512200516_8d4df5979440ca4ceb94ab8ecb3bb507cb4c207688676fab4ba8dd5178c9f246.jpg" data-media-id="editor_0" data-image-id="20250512200516_8d4df5979440ca4ceb94ab8ecb3bb507cb4c207688676fab4ba8dd5178c9f246" data-rendition-name="original" width="275" height="183" loading="lazy" alt="POJMA NEMA KO RADI RADI U TOLOŠIMA: Nikla zgrada bez dozvole"> <figcaption>POJMA NEMA KO RADI RADI U TOLOŠIMA: Nikla zgrada bez dozvole(Photo: Portal ETV)</figcaption> </figure>  Strašno se nešto pobrkalo u glavi doktora Dobričanina. Nenadani izliv nove vlasti u zdrav razum čine da ni sam, kako kaže, ne zna zašto mu stižu nekakve prijave za nelegalnu gradnju u Tološima. Pitam se, da li bi mu se to desilo za vrijeme DPS-a. Mada, tada nije bilo potrebe da gradi – dobio je stan. Iskreno se nadam, vjerujem, da doktor Dobričanin, dok drži skalpel u ruci ne razmišlja o Titu. Prosto, da mu ne zadrhti ruka kad čuej ono - ,,Smrt fašizmu! &nbsp;

Duhovi prošlosti ugroženog Srbina

Možete objaviti na stotine artefakata, faksimila, prvorazrednih dokaza, SPC i njeni sljedbenici potpuno ignorišu sve to i ne pada im na pamet da uđu u polemiku i opovrgnu bilo što od iznesenih činjenica. Oni guraju svoje, imaju svoju „istinu“ i vjerno stado kao publiku koja je svoj mozak predala u njihove ruke. Bilo da je u pitanju kapela na Jezerskom vrhu, nekanonsko i nezakonito gašenje CPC, simonija kod dobijanja tomosa SPC, jeretičko svetosavlje, zločinci u Drugom svjetskom ratu, ... pa smo evo stigli i do Duklje o kojoj Konstantin Porfirogenit, u dijelu „De administrando imperio“, u glavi 34, piše da je naseljavaju Dukljani. Iako se bavi naseljavanjem svih naroda, ne pominje ni Srbe ni Hrvate u Duklji. SPC je izgubila 1995. godine sudski spor u Parizu, nakon što je podnijela tužbu protiv francuskih medija Libération, Le Monde, Le Figaro zbog tekstova u kojima je optužena za podržavanje etničkog čišćenja i zločina genocida u Bosni i Hercegovini. Zato ne čudi ni što podržava zločince iz Drugog svjetskog rata. No, da se pozabavimo tim fantazijama popa Joanikija Mićovića o Pavlu Đurišiću kao junaku i heroju i načinu na koji je skončao. <h2>Sporazum s okupatorom</h2> Nakon sloma Trinaestojulskog ustanka i dolaska 150.000 italijanskih vojnika u Crnu Goru, postavljen je za guvernera Crne Gore armijski general Alessandro Pirzio Biroli, odlikovan od Vlade Kraljevine Srbije Ordenom bijelog orla s mačevima zbog učešća na Solunskom frontu. Prema četničkim podacima Pavle Đurišić se lično sastao sa predstavnicima Pirzia Birolija, naklonjenog srpskim nacionalistima, dva puta između januara i marta 1942. godine. Đurišiću je nakon toga data potpuna sloboda akcije protiv partizana u operativnoj zoni divizije Venezia.  <figure><img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/20250511010516_9f7ace5c12b53ecfe8a5c5ea7dab32ee4068c27728c1fe3f21e451346e9199db.jpg" data-media-id="editor_0" data-image-id="20250511010516_9f7ace5c12b53ecfe8a5c5ea7dab32ee4068c27728c1fe3f21e451346e9199db" data-rendition-name="original" width="640" height="480" loading="lazy" alt="Pavle Đurišić i Pircio Biroli"><figcaption>Pavle Đurišić i Pircio Biroli(Photo: UGC)</figcaption></figure>  Dokument koji je potpisan u martu 1942. godine, prilikom drugog ličnog kontakta Đurišića s okupatorom, nosi naslov „Saglasnosti između Glavne komande italijanskih trupa u Crnoj Gori i kapetana Pavla Đurišića, komandanta crnogorskih četničkih nacionalista koji operišu u zoni dodijeljenoj diviziji Venecija“. Pod tačkom 4. pisalo je: „Da neće nikada okrenuti oružje protiv italijanskih trupa i da ograniče svoju politiku u samoj borbi protiv komunizma“. Sa svoje strane, talijanske se vlasti obavezuju da Đurišićeve odrede opskrbljuju oružjem i da im pruže pomoć u životnim namirnicama i platama, onako kako je sačinjen sporazum s bratom Pavla Đurišića, Vasom. Nakon što su partizanske snage, poslije krvoprolića u Barama Kraljskim i Lubnicama u borbi sa četnicima, morali privremeno napustiti krajem maja 1942. godine Crnu Goru, Alessandro Pirzio Biroli, nakon gotovo dvomjesečnih diskusija, potpisao je sa četnicima sporazum od 12 tačaka 24. jula 1942. godine. Tim sporazumom Đurišić se obavezao da će četnici biti „u potpunoj slozi“ s talijanskim jedinicama i da će spriječiti svaku eventualnu akciju koja bi mogla biti uperena protiv talijanskih vlasti. „Leteći odredi“ imali su tretman legalnih četnika, dok su ostale jedinice imale tretman dobrovoljačke antikomunističke milicije (MVAC — Milizia volontaria anticomunista), odnosno „narodne seljačke milicije“. Đurišić je insistirao za tzv. duhovno odgajanje školske omladine. Školska omladina je obavezna da pohađa crkve „više no što je uobičajeno“ i da obavezno prisustvuje „nacionalnim“ časovima u školi. Na konferenciji četničkih vođa u Šahovićima 30. novembra i 1. i 2. decembra 1942. godine, donešene su odluke koje su vjerovatno dodatno motivišu Joanikija Mićovića za glorifikaciju Đurišića. Među njima se nalaze odluke da će državom vladati dinastije Karađorđevića, da će na teritoriji buduće države živjeti samo Srbi, Hrvati i Slovenci, nacionalnih manjina ne može biti, da se uvodi vjeronauka u škole, da je crkva državna, da je pravoslavna crkva nacionalna i svetosavska, itd. Mnoge odluke liče na današnju Crnu Goru, poput tačke 8. (...) Sudije da budu iz četničke organizacije, kao i svi ostali činovnici, ili tačka 12. Žandarmerija treba da bude formirana iz redova četnika i da stoji pod direktnom kontrolom četničke organizacije. Prilikom ulaska u Kolašin, 23. februara 1942. godine četnički odredi Pavla Đurišića doveli su sa sobom pokretni zatvor. Taj će zatvor postati zloglasno mučilište rodoljuba. Potkraj novembra 1942. Đurišić je naredio: „Svakog uhvaćenog komunistu ubiti na licu mjesta sem vođa, koje vezati i sprovesti ovom štabu“. Prvi veći četnički zločin prema muslimanima, u kojem su sudjelovale Đurišićeve jedinice, zbio se u Foči 19. avgusta 1942. godine, kad je izvršen masakr muslimanskog stanovništva, bez obzira na pol i uzrast. U Šahovićima je na početku januara 1943. godine održana konferencija četničkih komandanata, na kojoj je razrađen plan o uništenju muslimanskih sela u bjelopoljskom kotaru. U ovoj akciji četnici su „tačno prema utvrđenom planu“ uništili 33 muslimanska sela na desnoj obali Lima. Ovaj čudovišni zločin predstavljao je, u stvari, samo uvod u novi, još strašniji, koji je izvršen mjesec dana kasnije. Plan je bio da se izvrši napad na muslimane na teritoriju ne samo čajničkog, nego i pljevaljskog i fočanskog kotara. Draža Mihailović je odlučio da akcijom rukovodi Pavle Đurišić. Izvještaj koji je nakon osam dana Đurišić podnio Draži Mihailoviću poznat je svakome koga interesuje istina, te ga neću citirati. U ovoj akciji poginulo je oko 200 odraslih muslimana, od kojih je jedan dio bio naoružan, a ubijeno je oko 8.000 žena, đece i staraca. Preko polovine ukupnog broja žrtava (oko 53,5 %) čine đeca ispod 14 godina, mnogi u kolijevkama. Veći dio ubijene đece čine đevojčice. S opljačkanom muslimanskom imovinom četnici su se vratili kućama, zbog čega su četničke jedinice stigle na Neretvu sa zakašnjenjem od nekoliko dana, što neki smatraju uzrokom njihovog teškog poraza u ovoj bici.  <figure><img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/20250511010520_3b7fc398eb6d11adcf975cae1b0a4a962ec7a089ca4ba615d1787bb1818d4b3f.jpg" data-media-id="editor_1" data-image-id="20250511010520_3b7fc398eb6d11adcf975cae1b0a4a962ec7a089ca4ba615d1787bb1818d4b3f" data-rendition-name="original" width="424" height="335" loading="lazy" alt="Pavle Đurišić i Draža Mihailović"><figcaption>Pavle Đurišić i Draža Mihailović(Photo: UGC)</figcaption></figure>  <h2>Saradnja s Njemcima</h2> Pripremajući se za sudjelovanje u operaciji „Schwarz“, Njemci su ušli u talijansku okupacijsku zonu u Crnoj Gori, upali u Kolašin i razoružali četničke, zajedno sa štabom. Italijanski general Erkole Ronkalja je upozorio Njemce da njihova akcija predstavlja povredu „italijanskih suverenih prava“ i da moraju pustiti Đurišića: „Ako se razoružavanje smjesta ne obustavi, znaću da vas silom oružja spriječim. Guverner Crne Gore je naredio da Đurišić, koji je već u nemačkim rukama, smjesta bude oslobođen i četnici opet naoružani. Bude li se njemačka akcija i nadalje izvodila, smatraću to direktnom akcijom protiv Italije“. Svejedno, nakon hapšenja u Kolašinu (14. maja 1943), Pavla Đurišića su Njemci internirali u Poljsku u logor Strij. Nakon tri mjeseca internacije on je s grupom od dvadesetak ljudi navodno uspio pobjeći 27. avgusta 1943. godine, ali ga je prilikom prelaska Dunava nadomak Beograda uhapsila patrola Srpske državne straže i predala ga Njemcima, na njihovo traženje. Njemci su ga zatvorili u Ratničkom domu u Beogradu. Nakon 40 dana provedenih u zatvoru, Đurišića je, na intervenciju Milana Nedića, puštio Hermann Neubacher, ministar Rajha za Jugoistok. Sredinom maja 1944. godine, Đurišić je pośetio Nedića, Neubachera i njemačkog komandanta za Jugoistok von Weichsa, zamolivši ih da ubrzaju slanje oružja i drugog materijala za njegove jedinice, obećavajući Crnogorski dobrovoljački korpus jačine oko 5.000 ljudi. Nedić je Đurišića unaprijedio u čin potpukovnika, iako ga je skoro u isti čin, na prijedlog Draže Mihailovića, unaprijedio i kralj Petar. Na prijedlog njemačke Komande za Jugoistok, Đurišića je Hitler odlikovao Ordenom gvozdenog krsta. Đurišić je tijesno sarađivao s Njemcima i s pojedinim članovima Narodne uprave, u prvom redu s Jovom Đukanovićem, kod koga je ataširao kao oficira za vezu kapetana Vladimira Đurića. Na početku juna 1944. godine četnici Jakova Jovovića otkrili su u Bjelopavlićima skojevsku organizaciju. Tim su povodom proveli raciju i pohapsili veći broj skojevaca, naprednih omladinaca i drugih rodoljuba. Četničko rukovodstvo na čelu s Pavlom Đurišićem iskoristilo je ovu priliku da inscenira sudski proces. Komandant četničkih snaga za Crnu Goru Blažo Gojnić, imenovao je Prijeki vojni sud, koji je po kratkom postupku osudio na smrt 48 rodoljuba, pretežno omladine. Presuda je izvršena istoga dana u Lazinama. Njemačka komanda je reagovala pismom da se prestane sa masovnim ubijanjima. <h2>Dogovor sa Sekulom Drljevićem</h2> Na samom kraju rata, potkraj novembra i na početku decembra 1944, crnogorski su četnici otpočeli hitne pripreme za povlačenje u istočnu Bosnu. Bili su prinuđeni da se povlače zajedno s Njemcima, pa im je dobro došla njemačka odluka da se, umjesto preko Nikšića, povlače preko Kolašina, Mojkovca, Bijelog Polja i Prijepolja, jer je većina Đurišićevih četnika bila s tog područja. Brojčano stanje svih jedinica iznosilo je oko 7.000 ljudi. S četnicima se povlačio i mitropolit Joanikije Lipovac sa 56 sveštenika. Na ovaj put, đe će ih pokositi tifus, glad i oštra zima, pošao je velik broj četničkih familija, oko 3.000 osoba. Na putu do Trebave napadale su ih partizanske snage, tako da je broj ranjenih i oboljelih od tifusa i drugih bolesti dostizao i do 5.000 osoba, od kojih je znatan broj umro na putu. U Trebavi Đurišić se susreo sa Dražom Mihailovićem, koji mu je predlagao povratak u „gerilu“, svakog na svoj teren, „pa kada Rusi napuste našu zemlju, u novi ustanak“. Đurišić je bio protiv, ističući da on ne može u Trebavi ostaviti toliki broj ranjenika, bolesnika i izbjeglica. Umjesto povratka u Srbiju, odnosno u Crnu Goru, on je predložio pokret svih snaga u Sloveniju. Isticalo se da su se crnogorski četnici preko Albanije lako mogli povući u Grčku, ali ih je u tome Mihailović omeo pozivom da dođu u Bosnu. Od dana kada je izbio spor s Mihailovićem, Đurišić je uspostavio kontakt s Nedićem i Ljotićem. Već 21. februara uputio je Nediću depešu u kojoj je izrazio spremnost da sa 15.000 četnika iz Crne Gore, Bosne, Hercegovine i Srbije i oko 1.500 izbjeglica dođe u Sloveniju i da se stavi pod njegovu komandu. U proljeće 1944. godine, ubrzo nakon savezničkog bombardovanja Beograda i Zemuna, Sekula Drljević se iz Zemuna preselio u Zagreb i uspostavio bliski kontakt s vođstvom NDH. U julu 1944. godine odlučio je sastaviti privremenu vladu pod nazivom Crnogorsko državno vijeće. Budući da je došao u sukob s Mihailovićem, Đurišić je odlučio da se poveže sa predstavnicima Sekule Drljevića i da s njim povedu službene pregovore s ciljem prebacivanja četnika preko teritorija NDH. Do pregovora je došlo u Doboju. Drljevićevi pregovarači su uslovili da Drljevića priznaju kao političkog vođu Crnogoraca, da Đurišićevi četnici službeno priznaju Crnogorsko državno vijeće, da se Đurišićeve snage prebace na lijevu obalu Save (kod Slavonskog Broda) i da kao Crnogorska narodna vojska nastave marš prema Zagrebu. Jedini uslov koji je postavio Đurišić bio je da Drljević odmah primi ranjene i teško oboljele četnike, što je i učinjeno, kad je oko 2.700 ranjenika i tifusara smješteno u kasarni u Staroj Gradiški.  <figure><img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/20250511010516_8edb6db8a1c2ef90327d979ff7ed11bd3acb95fc86e8acbb20d10bd63c22aa28.jpg" data-media-id="editor_2" data-image-id="20250511010516_8edb6db8a1c2ef90327d979ff7ed11bd3acb95fc86e8acbb20d10bd63c22aa28" data-rendition-name="original" width="823" height="835" loading="lazy" alt="Đurišićevi četnici u Zagrebu, 7. maj 1945."><figcaption>Đurišićevi četnici u Zagrebu, 7. maj 1945.(Photo: UGC)</figcaption></figure>  <h2>Dražin nalog</h2> Mihailović je svim komandantima naredio da prekinu svaku vezu s Đurišićem, da će biti sastavljen Ravnogorski sud koji će Đurišića lišiti čina i proglasiti ga izdajnikom. Na kraju, Mihailović je zaprijetio da će obavijestiti sve savezničke komande da je Đurišić sa svojim jedinicama prišao ustašama i crnogorskim „separatistima“. Mihailovićev raspis od 23. marta iznenadio je Đurišića i uplašio od neželjenih posljedica, pa je naredio pokret jedinicama desnom obalom Save, u pravcu Motajice i Lijevča-polja. Time je praktički prekršio sporazum s Drljevićem. Drljević je o tome obavijestio ustaško vođstvo, pa su u zoru 4. aprila ustaše i domobrani napali Đurišićeve snage na Lijevča-polju. Đurišić u toku noći 4/5. aprila svim raspoloživim snagama napada ustaše, kako bi ih iznenadio, ali biva odbijen. U četničkim jedinicama na Lijevča-polju nastupilo je rasulo. Đurišić je, po dogovoru s Dragišom Vasićem, Zaharijem Ostojićem, Petrom Baćovićem, Mirkom Lalatovićem i drugim istaknutim četničkim vođama, odlučio da izabere elitnu četničku jedinicu od nekoliko stotina ljudi i da se pokuša s njom prebaciti nazad preko Vrbasa i preko Grmeča, Bihaća i dalje nastaviti za Sloveniju, ali su ih napale jedinice NOVJ i preśekle im povlačenje prema rijeci Sani. U bezizlaznoj situaciji, Đurišić pokušava da uspostavi opet kontakt sa Drljevićem i odlazi u Staru Gradišku. Sekula Drljević je 10. aprila je pośetio Staru Gradišku, održao govor, formirana je Crnogorska narodna vojska, nakon čega je izvršena provjera Đurišićevih četnika. Oficiri i svi koji su bili eksponirani kao izraziti neprijatelji crnogorskih federalista, predani su ustašama. Ostali su morali prethodno potpisati tekst zakletve Nezavisnoj Crnoj Gori. Pavle Đurišić, Zaharije Ostojić, Petar Baćović, Dragiša Vasić, jedan broj članova četničkog Nacionalnog komiteta za Crnu Goru i gotovo svi oficiri koji su se poslije Lijevča-polja nalazili u Đurišićevoj grupi, ukupno oko 150 ljudi, nijesu prošli komisiju i upućeni su u logor u Jasenovcu, đe su ih ustaše pobile. I to su činjenice o tome ko je koga prevario. Sami zaključite. Tačno je da je Draža Mihailović vodio dvostruku politiku, sarađivao sa Njemcima, a istovremeno održavao kontakte sa saveznicima, čak je bio vojni ministar u londonskoj vladi Slobodana Jovanovića. Tačno je i da je Mihailović neko vrijeme u medijima savezničkih država prikazivan kao „gerilski vođa“, dospjevši na naslovnicu časopisa Time, a o njemu je u Holivudu snimljen propagandni film „Četnici: borbena gerila“ (Chetniks! The Fighting Guerillas). U isto vrijeme kad je kapetan Hadson, britanski oficir za vezu, na osnovu stanja na terenu komentarisao: „U trenutku kada je Mihailović u velikom stepenu igrao ulogu kvislinga bio je nagrađen najjačom britanskom propagandom“. A kakve su se igre igrale govori ono što je u julu 1942. godine, šef balkanske sekcije Uprave za specijalne operacije (SOE), lord Glenkoner, pisao Foreign Office-u: „Kao što znamo, svu aktivnost u Jugoslaviji morali bismo zapravo pripisati partizanima. Međutim, kad je riječ o javnoj upotrebi, ne vidim zašto bi bilo štetno da nešto od toga pripišemo u zaslugu Mihailoviću“. Zato ne čudi da je, u vrijeme pokolja nad muslimanima u Sandžaku i kad major Nil Selbi, britanski komandos, sredinom avgusta izvještava komandu da su Mihailovićeve snage više „profašističke nego prosavezničke“, vođa francuskog otpora general Šarl de Gol odlikovao generala Dragoljuba Mihailovića Ratnim krstom u februaru 1943. Ne čudi kad vidimo koliko je potrebno EU da shvati što se događa u Srbiji danas, kakvi se interesi preklapaju, dok im još uvijek nije jasno ko u Crnoj Gori vrši vlast. Ali, sve to nema nikakve veze sa Pavlom Đurišićem. Jedine saveznike koje je imao Pavle Đurišić bili su Talijani, Njemci, Dimitrije Ljotić, Milan Nedić i Draža Mihailović. Prostor mi ne dozvoljava da navedem sve zločine iza kojih stoji Pavle Đurišić. Ipak, na kraju, volio bih da mi Joanikije Mićović navede što to u biografiji Pavla Đurišića je herojsko i junačko?

Što je to u biografiji Pavla Đurišića herojsko i junačko?

U Regionalnom vodovodu Crnogorsko primorje problemi se gomilaju, a zapošljeni u kontinuitetu upozoravaju na nezakonita postupanja predsjednika Odbora direktora u ostavci Zorana Lakušića i prošle godine nezakonito izabranog izvršnog direktora Krsta Radovića. Sada se javnosti obratio smijenjeni rukovodilac Sektora za pravne i administrativne poslove Vladimir Ružičić, koji je otvoreno pismo dostavio i premijeru Milojku Spajiću, ministru ekologije, održivog razvoja i razvoja sjevera Damjanu Ćulafiću, ombudsmanu Siniši Bjekoviću, predsjedniku Sindikata Regionalnog vodovoda Igoru Anastasovu, zahtijevajući zaštitu svojih i prava njegovih kolega iz radnog odnosa koja se, kako je istakao, u kontinuitetu ugrožavaju. <h2>Otvoreno pismo</h2> U dopisu tvrdi da od kada je za izvršnog direktora imenovan Krsto Radović počinju progon i mobing. Piše da je on tada sa funkcije rukovodioca postavljen na nižu poziciju - saradnika, dok je kolega sa mjesta šefa jedne službe „spušten“ na mjesto saradnika, a drugi kolega sa mjesta savjetnika na mjesto referenta. Da je sve to nezakonito, konstatovala je, tvrdi, Inspekcija rada. Ističe i kako se „Radović nije zaustavio na tome, već je nastavio da sprovodi svoju samovolju“ i pokrenuo „po dva montirana i izmišljenja disciplinska postupka“ protiv njega i još jednog kolege, a samo sa jednim ciljem - da im nezakonito da otkaze. On citira Radovića koji navodno komentariše: „...kad se vrate preko suda, ja svakako neću biti tu“. On od Spajića i Ćulafića traži da hitno preduzmu mjere protiv Odbora direktora ove državne kompanije i izvršnog direktora (koji formalno ne ispunjava uslove za to radno mjesto), budući da se radi o privrednom društvu koje je u vlasništvu države Crne Gore i čija aktivna vrijednost iznosi 140 miliona eura. Upozorava i da od ove kompanije zavisi ljetnja turistička sezona, kao najznačajnija privredna grana u Crnoj Gori. Smatra da je Odbor direktora nezakonito razriješio tri izvršna direktora - Gorana Jevrića, Josipa Đuraškovića i Borislava Ivankovića i nezakonito imenovao Krsta Radovića, „lice koje nema potrebno radno iskustvo od pet godina sa VII1 stepenom na rukovodećim pozicijama“. - ...zloupotreba prava i zlostavljanje zaposlenih i njihova diskriminacija od strane Krsta Radovića je iz dana u dan sve veća i gora – piše on u dopisu. Od ombudsmana Bjekovića traži da pokrene postupak zbog zloupotrebe prava izvršnog direktora prema zapošljenima. Ružičić piše kako mu je 3. maja izvršni direktor Radović dostavio Upozorenje o postojanju razloga za izricanje mjere za povredu radne obaveze i Odluku o pokretanju postupka utvrđivanja odgovornosti broj 25-1934/2 od 23. aprila na što je on u zakonskom roku dostavio zahtjev za usmeno izjašenjenje na, kako je istakao, „sramni, montirani i nezakoniti postupak utvrđivanja odgovornosti“, konstatujući da mu je na teret stavio dvije teže povrede radne obaveze, a za koje on, kako tvrdi, ne može biti odgovoran. Radović tereti Ružičića da je napravio težu povredu radne obaveze jer se nije pojavio na rasprave održane 3. marta u kotorskom sudu, u slučaju dvije tužbe protiv Regionalnog vodovoda. Kao drugu težu povredu naveo je da je kao rukovodilac Sektora za pravne i administrativne poslove odobrio tekst odluka o novčanim pomoćima zapošljenima koji nije u skladu sa Statutom kompanije, a nije ukazao izvršnom direktora da je za donošenje tih Odluka nadležan Odbor direktora, a ne izvršni direktor. U dokumentu koji je dostavio uz otvoreno pismo – Prijedlog za obustavljanje postupka i zahtjev za usmeno izajšnjenje na upozorenje o postojanju razloga za izricanje mjere za povredu radne obaveze, Ružičić je kategoričan da je Radović napravio niz nezakonitih radnji.  <figure><img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/20250512210512_93aca0fcea27988f967ce7fcb84aaac589bfabdfda9876cc4371b0f830140615.jpg" data-media-id="editor_0" data-image-id="20250512210512_93aca0fcea27988f967ce7fcb84aaac589bfabdfda9876cc4371b0f830140615" data-rendition-name="original" width="1000" height="666" loading="lazy" alt="Vodoizvorište Bolje sestre"><figcaption>REGIONALNI VODOVOD U OZBILJNIM PROBLEMIMA: Vodoizvorište Bolje sestre(Photo: Regionalni vodovod)</figcaption></figure>  <h2>„Zaboravljena“ komunikacija</h2> Prvu procesnu grešku, kako j istakao, napravio je jer mu je uz upozorenje o postojanju razloga za izricanje mjere za povredu radne obaveze dostavio i Odluku o pokretanju postupka utvrđivanja odgovornosti, ne ostavljajući mu prostor za izjašnjenje, čime je, kako ističe, povrijedio njegovo Ustavom i Evropskom konvencijom za ljudska prava, zagarantovano pravo na pretpostavku nevinosti, odnosno prekršio je načelo prezumpcije nevinosti. On je u pismu ukazao da je za prvi postupak koji je Radović pokrenuo protiv njega donio nezakonitu odluku 14. aprila, a da nije prethodno donešena odluka o pokretanju postupka utvrđivanja odgovornosti za povredu radne obaveze. - ...prvi postupak je pokrenut nakon što je direktor Radović priznao izvršenje prekršaja, iako nije bilo osnova za to, pa je sakrio prekršajne naloge iz kojih bi se to dalo vidjeti. Tačnije, kao zapošljeni protiv kojeg se vodio postupak nijesam imao pravo uvida u te prekršajne naloge – napisao je Ružičić. Tvrdi i da su u prvom postupku protiv njega pribavljali dokaze nakon održane rasprave, na koje se nije mogao izjasniti, kao i da su promijenili kvalifikaciju djela nakon rasprave, što je zaključio iz odluke koju je dobio. U pismu je Ružičić decidiran da je za dva ročišta pred kotorskim osnovnim sudom, 3. marta, po tužbama Milana Janovića i Ivana Špadijera, za koje tvrdi da su Radovićevi najbliži saradnici, uputio dopis sudu da neće doći, jer je bio bolestan, za što ima i dokaze, jer je otvorio biolovanje 26. februara. Decidiran je da je o svemu bio obaviješten i lično Radović, s kojim je imao i usmenu i mejl komunikaciju, te da mu je ovaj rekao: „Nema veze odlaži sva ročišta dok Laki, tačnije advokat Lazar Armenko ne potpiše ugovor“. Ružičić je naglasio i da je na bolovanju do 30. maja, jer je u kompaniji psihički maltretiran, nezakonito raspoređen na nižu poziciju, žrtva je pokretanja montiranih disciplinskih postupaka, te mobinga. Za drugu tačku Radovićeve „optužnic“, koja se odnosi na to da je kao rukovodilac Sektora za pravne i administrativne poslove odobrio odluke o novčanoj pomoći zapošljenima koje nijesu u skladu sa Statutom Društva i nije ukazao izvršnom direktoru da je za donošenje tih odluka nadležan Odbor direktora, a ne izvršni direktor, Ružičić, takođe, tvrdi da je neargumentovana. Upozorio je Radovića i da je povrijedio pravo zapošljenih na privatnost, a pogotovo za jednog kolegu u čijem je slučaju odluka završila na oglasnoj tabli kompanije, a pomoć je dodijeljena zbog bolesti, pa je to moglo da pročita više od stotinu ljudi koji tuda prođu, a „što je školski primjer kršenja ličnih podataka“. <h2>Probijanje rokova</h2> Ističe i da je svaku od tih odluka potpisao bivši izvršni direktor i da posljednja datira od 10. aprila prošle godine?! - Znači više od godinu dana od dana dostavljanja upozorenje o postojanju razloga za izricanje mjere za povredu radne obaveze broj 25-1934/1, a rok zastare za povrede radne obaveze je tri mjeseca, odnosno šest mjeseci shodno članu 152 Zakona o radu Crne Gore, a Zoran Lakušić kao predjsednik Odbora direktora je za sve ovo znao, jer su mu sve odluke više puta dostavljane i o istima ga je upoznavao Borislav Ivanković (bivši izvršni direktor p.a). Pri tom posebno ukazujem na to da su odluke donijete u skladu sa Kolektivnim ugovorom kod poslodavca broj 23-2798/1 od 21.06.2023. godine (u dijelu koji se odnosi na pravo poslodavca da zaposlenom da novčanu pomoć) i Granskim kolektivnim ugovorom za stambeno-komunalne djelatnosti (Sl. List CG broj 2/12, 32/12, 93/23) u dijelu visine novčane pomoći obzirom da su Granskim kolektivnim ugovorm predviđena veća prava za zapošljenog u odnosu na naš kolektivni ugovor – istakao je Ružičić u pismu. Ponovio je da je Zoran Lakušić imao sve te informacije, iako „može reći da se ne sjeća toga, isto kao što se ne sjeća sastanka koji je organizovao sa predstavnicima Exploringa DOO na koji nas je pozvao on i njegov savjetnik Željko Raičević, a o čemu postoji pisani i vjerovatno audio zapis“. - ...čak je i komisija koju je formirao Odbor direktora čiji je predsjednik bio član Odbora direktora Zdravko Čurović dala svoj stav i konstatovala da o novčanim pomoćima odlučuje izvršni direktor – piše on, pored ostalog.  <figure><img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/2025042817040_ca0df3638e7b53f46c51091f1c72a58738dff6dca1b1196ae5cf84a61a4133e3.jpg" data-media-id="editor_1" data-image-id="2025042817040_ca0df3638e7b53f46c51091f1c72a58738dff6dca1b1196ae5cf84a61a4133e3" data-rendition-name="original" width="1600" height="1053" loading="lazy" alt="Zoran Lakušić"><figcaption>KONTINUITET NEZAKONITIH ODLUKA: Zoran Lakušić(Photo: Regionalni vodovod)</figcaption></figure>  Precizira da je sve novčane pomoći zapošljenih, do potpisivanja Kolektivnog ugovora, dodjeljivao je Odbor direktora, nakon čega je to ovlašćenje prenešeno na izvršnog direktora. - ...kako može Vi znati da bivši izvršni direktor nije obaviješten o nečemu što je dobrovoljno potpisao, pri tom u dogovoru sa Zoranom Lakušićem, isto kao što sada Vi sa Zoranom Lakušićem dogovarate dodjelu pomoći fudbalskim klubovima, mjesnim zajednicama, NVO organizacijama, portalima, itd – piše Ružičić. Bura u Regionalnom vodovodu traje duže od pola godine, ali u Vladi još ne reaguju.  <figure><img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/20250309220336_a8889a08a83410fdf0345ce121e506844055a7cdc41aa704c66471ce23e670a0.jpg" data-media-id="editor_2" data-image-id="20250309220336_a8889a08a83410fdf0345ce121e506844055a7cdc41aa704c66471ce23e670a0" data-rendition-name="original" width="1920" height="1280" loading="lazy" alt="Zgrada Vlade Crne Gore"><figcaption>U IZVRŠNOJ VLASTI ĆUTE: Zgrada Vlade Crne Gore(Photo: Vlada Crne Gore)</figcaption></figure>  Portal ETV u kontinuitetu izvještava o dešavanjima u ovoj državnoj kompaniji, a preduzeće je bilo tema i na skupštinskom zasijedanju 16. aprila, kada je poslanik Boris Mugoša postavio pitanja ministru Ćulafiću - od nezakonitog izbora za direktora Krsta Radovića do ostavke Lakušića. I tek tada javnost je dobila potvrdu nezvanične informacije koju je Portal ETV objavio još 19. februara – da je Lakušić podnio ostavku, koja, inače, do danas nije konstativana na Vladi. Lakušić je na čelo Odbora direktora ove kompanije imenovan u maju 2021, nakon partijske raspodjele funkcija između proruskih i prosrpskih stranaka koje su pobijedile na izborima u avgustu 2020.

Tag: izrael