Novi Pazar i protesti u Srbiji: Mirza želi da bude optimista

Grad Novi Pazar dugo je živio okrenut leđima zemlji čiji je dio. Ili je to zemlja bila ta koja je okrenula leđa gradu? Ne postoji konsenzus o tome, ali mnogi ljudi u Novom Pazaru kažu da od 12. aprila ove godine nijedna od tih izjava više nije tačna. Grad i zemlja konačno su se okrenuli jedno ka drugom.

To podsjećanje na veliki protesni skup održan početkom aprila u Novom Pazaru uvod je u opširnu reportažu iz tog grada koju je, pod naslovom „Naša zemlja“ u Frankfurter algemajne cajtungu objavio novinar Mihael Martens, prenosi Dojče vele.

U Novom Pazaru razgovarao je, između ostalog, i sa direktorom omladinskog udruženja Svetionik u tom gradu Mirzom Aličkovićem. On kaže da je za njega 12. april bio najljepša stvar koja je mogla da mu se dogodi u životu.

- Barijere su pale. Otvorili smo se, a otvorila se i Srbija - kazao je Aličković.

Protest u Beogradu 28. juna "katastrofa"

Studentski protestni pokret prevazišao je mnoge podjele, ocjenjuje njemački list. 

- Kada su tokom Ramazana bošnjački studenti iz Novog Pazara putovali na proteste u druge srpske gradove, njihove srpske kolege organizovale su im iftar. Taj zajednički prekid posta stvorio je vezu. Muslimani Sandžaka iznenada su počeli da nose srpske zastave na demonstracijama - piše njemački list.

Postoje međutim i sumnje u promjene. Njih je, piše Frankfurter algemajne, podstakao protest u Beogradu 28. juna. 

- Rezultat je bio katastrofa. Bučni studentski demagog bjesnio je na kvazibiblijskom jeziku o bogu i Srbima, o krvi, tlu i molitvama, o kostima i otadžbini. Njegov govor podsjetio je na retoriku krvavih balkanskih ratova 1990-ih. Isto je važilo i za pojavljivanje Mila Lompara, profesora književnosti i poštovaoca bosanskog Srbina, ratnog zločinca Radovana Karadžića. Lompar je publiku zasuo jedva prikrivenim velikosrpskim parolama. Izgledalo je kao da studenti svojim izborom govornika pokušavaju da nadmaše nacionalizam srpske vlade - ocjenjuje list.

List još jednom citira Mirzu Aličkovića koji je to pratio uživo na mreži.

- Prije svega mi je bilo žao mene (...) Plašio sam se šta će se dalje desiti i pitao se šta će biti s protestnim pokretom - naveo je on. 

Nažalost, beogradski govori, prema njegovim riječima, nisu bili izolovani incidenti.

On priča o studentima koji su vrijeđali srpske policajce nazivajući ih "šiptarima" (srpska uvreda za Albance). Kada je najistaknutija srpska aktivistkinja za ljudska prava Nataša Kandić nedavno kritikovala takve povike, dobila je bujicu mržnje na mreži. 

- Dobila je tu mržnju jer je rekla nešto što je istina, ali što gotovo niko u Srbiji ne želi da čuje - kaže Aličković.

Ko će biti studentskoj listi?

On takođe smatra zabrinjavajućim način na koji se studentski pokret nosi s genocidom u Srebrenici – ili bolje rečeno, njihovo potpuno ignorisanje tog zločina. Dok je 28. jun obilježen kao istorijski datum, ovogodišnji 11. jul, 30. godišnjica zločina u Srebrenici, dočekan je studentskom tišinom. 

- Nijedan studentski parlament se time nije bavio. Svi su ćutali. Srebrenica je međunarodno priznati genocid, ali studenti nisu mogli da smisle šta da kažu - citira njemački list Aličkovića.

Dodaju da studentkinja iz Novog Pazara Majda Maljevac ipak nastavlja da podržava protestni pokret protiv Vučića, takođe u nadi da se događaji poput onih od 28. juna u Beogradu neće ponoviti.

Na sljedećim parlamentarnim izborima, studentski pokret planira da se protiv Vučića kandiduje sa sopstvenom listom. Neki tvrde da su beogradski studenti želeli da na tu listu stave i Karadžićevog poštovaoca, profesora Mila Lompara. Maljevac vjeruje i nada se da je to samo ružna glasina. Ako bi srpski šovinisti bili na studentskoj listi, nikada ne bi mogla da glasa za nju.

- To ne bi bila Srbija za koju se borimo mjesecima - ističe Maljevac.

Ali možda neće tako biti. Mirza Aličković je optimista. Želi da bude optimista, piše Frankfurter algemajne cajtung i članak završava izjavom tog Novopazarca.

- Doživjeli smo istorijske promjene. Nikada se ranije nisam osjećao kao građanin Srbije. Sada se osjećam. Zahvaljujući studentskom pokretu. Vjerujem da se krećemo u pravom smjeru - naveo je Aličković.