Saudijska Arabija, Katar, Turska i Oman upozorili Trampa: Napad na Iran bi izazvao regionalni haos

 (Foto: AP photo/Molly Riley)
(Foto: AP photo/Molly Riley)

Saudijska Arabija, Katar, Turska i Oman pozvali su američkog predsjednika Donalda Trampa da ne pokrene vazdušne napade na Iran u posljednjem trenutku lobiranja, podstaknutom strahovima da bi napad Vašingtona doveo do velikog i dugotrajnog sukoba širom Bliskog istoka.

Upozorenja na haos od strane dugogodišnjih američkih saveznika, čini se, pomogla su da Tramp kasno u srijedu odluči odustati od vojnog udara.

U slučaju Saudijske Arabije, njen oprez doveo je do toga da SAD-u uskrati korištenje svog vazdušnog prostora za bilo kakve napade.

U nastavku razgovora, saudijski ministar vanjskih poslova princ Faisal bin Farhan u četvrtak je telefonom razgovarao sa kolegama iz Irana, Omana i Turske.

Iran i dalje politički stoji po strani u odnosu na zalivske države, djelimično zbog svoje kontinuirane podrške oslabljenoj mreži regionalnih saveznika poznatoj kao "osovina otpora", kao i zbog odbijanja da podrži rješenje o dvije države za Palestinu te sporova oko tri ostrva u Zalivu na koja pravo polažu Ujedinjeni Arapski Emirati, što podržava i Vijeće za saradnju zalivskih zemalja (GCC).

Međutim, iranski ministar vanjskih poslova Abas Arakči takođe je počeo niz posjeta arapskim prijestonicama za koje se kaže da su poboljšale odnose. Prošle godine je, primjerice, posjetio Bahrein, što je bila prva posjeta jednog iranskog ministra toj zemlji od 2010. Takođe je četiri puta prošle godine boravio u Kairu u nastojanju da unaprijedi odnose. Dvije strane su prekinule diplomatske odnose 2016. godine.

Saudijsko-iranski odnosi, nekada među najnapetijima na Bliskom istoku, već tri godine su na putu oporavka. Arakči pritom vodi računa da se fotografiše dok isprobava lokalnu kuhinju u arapskim prijestonicama koje posjećuje.

Sve zalivske države dodatno su svjesne poremećaja koje bi Iran mogao izazvati u pomorskom saobraćaju u Zalivu.

Arakči je nedavno pokušavao uvjeriti zalivske države da Iran predstavlja manju prijetnju globalnoj stabilnosti od Izraela, što je postalo uvjerljivije nakon što je Izrael prošlog septembra bombardovao Dohu s namjerom da ubije pregovarače Hamasa koji gotovo deceniju žive u katarskoj prijestonici. Izraelci nisu uspjeli pogoditi svoje glavne mete, ali su navodno ubili pet nižerangiranih članova te grupe.

Sjedinjene Američke Države, koje unaprijed nisu bile obaviještene o napadima, direktno su se izvinile katarskom emiru i ponudile nove sigurnosne garancije za Dohu s ciljem zaštite Katara od daljnjih izraelskih napada. Katar je tada optužio Izrael da pokušava sabotirati svaku priliku za mir u regiji.

Specijalni izaslanik SAD-a Stiv Vitkof podržava samoproglašenu, ali često efikasnu ulogu katarske države kao globalnog posrednika.

Američka vazdušna baza al-Udeid, najveća u regiji, nalazi se u Kataru, a kako su se tenzije u srijedu povećavale, SAD su povukle ključno osoblje iz baze.

To povlačenje, nakon otvorenih prijetnji Teherana da će napasti američke baze u regiji ako bude napadnut, naglašava kako statične američke kopnene i pomorske baze, osmišljene da projiciraju američku moć, mogu istovremeno predstavljati i izvor ranjivosti. Iran uporno tvrdi da su SAD naložile Izraelu da okonča svoj 12-dnevni ljetni napad na iransko rukovodstvo i nuklearni program nakon što je Iran pogodio američku bazu.

Arakči je takođe uspio iskoristiti politički kapital uložen u diplomatske kontakte tako što je telefonski razgovarao s arapskim liderima kako bi objasnio razloge Teherana za obračun.

Mnoge države duboko zamjeraju miješanje iranskih posredničkih snaga u Libanu, Iraku i Jemenu. Ipak, istovremeno, malo koja od njih bi pozdravila primjer autoritarnog režima koji je srušen uličnim protestima podstaknutim padom životnog standarda, što bi dovelo do nove demokratske tranzicije ili čak fragmentacije jedinstvene iranske države.

Portparol katarskog Ministarstva vanjskih poslova Majed al-Ansari rekao je novinarima da "veliki izazovi u regiji, a govorimo o unutrašnjim i vanjskim izazovima u različitim zemljama, zahtijevaju da se svi vratimo za pregovarački sto".