Što znači istupanje Rusije iz sporazuma o nuklearnom naoružanju?

Kad su se naši preci dovukli do mora, nisu poznavali riječ "siguran". U praslavenskom je postojao pridjev "bezpečenъ, "bez opasnosti, bez bojazni". Rječnik Akademije navodi pridjev "bespečalan" značenja "bezbrižan", dodajući da se koristi samo od 13. do 15. vijeka, složenica prefiksa bez i riječi "pečal" u značenju bijeda, nevolja.

Sigur i siguran, izvedenice latinskog pridjeva securus, siguran, kažu rječnici dolazi preko mletačkog sigur, bilježi se od 16. vijeka istiskujući slavenski oblik ubrzo i na sjeveru, kod kajkavaca, u rječniku Belostencza.

Prošli petak komemorisali smo na 50. godišnjicu, Helsinški završni akt, dokument koji je 1975. godine stvorio sigurnosnu arhitekturu Evrope koja je jamčila da neće doći do sukoba nuklearnih velesila.

U ponedjeljak Ministarstvo vanjskih poslova Rusije objavljuje da su "uslovi za održavanje jednostranog moratorijuma na raspoređivanje projektila kratkog i srednjeg dometa prestali postojati". Moskva navodi da SAD raspoređuje takvo oružje u nizu regija, "uključujući one koje su od naročite važnosti za nacionalnu sigurnost Rusije".

SAD i Sovjetski Savez sklopili su 1987. godine Sporazum o nuklearnim snagama srednjeg dometa (Intermediate-Range Nuclear Forces Treaty), koji se odnosio na raketne i druge borbene sisteme dometa do 5.500 km i koji je vrijedio od 1988. do 2019. godine, kada se SAD povukao optužujući Rusiju za razvoj novih raketnih oružja, dok se Rusija protivila postavljanju američkih radarskih i raketnih strateških sistema u istočnoevropskim članicama NATO-a, tumači mrežno izdanje Hrvatske enciklopedije.

Ušli smo u razdoblje obrnuto od onoga koje je vodilo Helsinkiju, nakon Kubanske raketne krize 1962. godine supersile su zaključile da u nuklearnom sukobu nema pobjednika, te se okrenule politici detanta. Ishod je Helsinški završni akt. Ruski ministar vanjskih poslova Sergej Lavrov u tekstu kojim se osvrće na 50 godina Helsinkija priznaje da se u tom procesu Moskva preračunala jer se nadala da će taj dokument zacementirati podjelu Evrope s Jalte. Suočili su se s obratom, raspao se blokovski sistem. Zbog toga je Putinova Rusija krenula u stvaranje novog poretka srušivši Helsinki svakako 2014. godine aneksijom Krima.

Sovjetski ministar vanjskih poslova Andrej Gromiko povodom Helsinkija je izjavio: "Fiksiranje evropskih granica i osiguravanje njihove nepovredivosti glavni je ishod mojih napora... Ako evropske zemlje odbiju da poštuju Helsinške sporazume i počnu ih kršiti, rat će se vratiti u Evropu." Čudi me što ga Lavrov citira jer time priznaje da je Rusija srušila temelje Helsinškog završnog akta. Trenutak iskrenosti?

Koliko se Evropa sigurnije osjećala nakon 1975. pa sve do ruske agresije na Gruziju 2008. godine, toliko je sada bespečalnost isparila.

Moja je teza da je ruska agresija na Ukrajinu prvi nuklearni rat u istoriji: Drugi svjetski rat počeo je kao konvencionalni jer tada niti jedna država nije imala oružje posljednjeg dana. SAD ga koristi kako bi završio rat i to samo u jednoj areni, pacifičkoj. U svim ostalim kasnijim posrednim ratovima dviju sila, nakon Kube, nuklearno oružje se ne spominje.

Putin na dan kad je pokrenuo invaziju na Ukrajinu poručuje svijetu da se ne miješa jer će doživjeti najstrašnije posljedice u istoriji, da bi potom naredio podizanje borbene gotovosti nuklearnih snaga. Otvorena nuklearna prijetnja u čijoj sjeni traje ruska agresija i koja je uticala na aktivnosti kijevskih saveznika.

Evropa je, krahom Helsinkija i odustajanjem SAD-a i Rusija od važnih sporazuma kontrole naoružanja, bez bezbjednosnog sistema koji bi trebalo da garantuje da ne dođe do sukoba s Moskvom. Fjodor Lukjanov, ruski analitičar blizak Kremlju, ispravno zaključuje: "Pojam "paneuropske sigurnosti" na kojem se temelji Helsinški proces zastario je. Procesi su sada fragmentirani i asimetrični; suparnici su neravnopravni i brojni. Više ne postoji zajednički okvir rješavanja neslaganja." I sljedeći zaključak mu je hvale vrijedan: "Temeljni problem je promjena ideje evropske sigurnosti – ili možda nestanak. Evropa više nije središte svijeta kakvo je nekad bila. Postala je samo jedna arena, a ne upravljač globalnih odnosa... Rusija strategijskim ciljem zamišlja formiranje fleksibilne i otporne arhitekture jednake i nedjeljive sigurnosti i saradnje u Evroaziji", tumači Lavrov. Uz neskriven žal zbog gubitka pristupa prostoru "istočno od Beča" i nadu da možda postoje opcije povratka.

Evropa se mora aktivnije uključiti u rješavanje ukrajinske krize te je iskoristiti kao platformu izgradnje nove sigurnosne arhitekture, pa i bez SAD-a koji može otići, ali Rusija ostaje.