Tramp prijeti vetom: "Mislim da bi to uništilo Demokratsku stranku"

Crvena kapa s natpisom „VETO“ stajala je prije nekoliko dana na stolu u Ovalnom kabinetu dok je predsjednik Donald Tramp razgovarao s novinarima. Postala je simbol strategije kojom Bijela kuća namjerava dočekati novu demokratsku većinu u oba doma Kongresa.

Poruka je jasna. Tramp ne krije da mu je plan da namjerno blokira donošenje zakona kako bi primorao demokrate na ustupke. Procjenjuje da će, nakon „mjesec ili dva“ neprestanog korišćenja predsjedničkog veta, demokrate same pozvati Bijelu kuću i pitati kako da postignu dogovor.

Razlog za takav pristup jesu razmjere poraza.

Demokrate u Senatu imaju najmanje 54 od ukupno 100 mjesta, dok se glasovi u dvije neizvjesne izborne trke, na Aljasci i u Misisipiju, još prebrojavaju.

Tih 54 mjesta uključuje i dva nezavisna senatora koji glasaju zajedno s demokratama. U Predstavničkom domu demokrate za sada imaju 253 mjesta, znatno više od 218, koliko je potrebno za većinu, dok rezultati u još dvadesetak izbornih trka nijesu konačni.

U Kanzasu je izabran prvi demokratski senator od 1932. godine, a u Teksasu prvi od 1988. godine.

Veto kao Trampovo glavno oružje

Uvidjevši kakvi su rezultati republikanaca u anketama, Tramp je u danima uoči izbora počeo da prijeti „svojim najmoćnijim oružjem – vetom“.

Ustavni osnov za takvu prijetnju nalazi se u članu I, odjeljku 7 Ustava SAD. Kada oba doma Kongresa usvoje zakon, predsjednik ima deset dana, ne računajući nedjelje, da ga potpiše ili vrati domu u kojem je predložen, uz pisano obrazloženje.

Veto ne može biti djelimičan: zakon se prihvata ili odbija u cjelini.

Kongres može da nadjača predsjednički veto dvotrećinskom većinom u oba doma, nakon čega zakon stupa na snagu bez predsjednikovog potpisa.

Brojke za sada idu Trampu u prilog. Dvotrećinska većina podrazumijeva 67 glasova u Senatu i 290 u Predstavničkom domu, ukoliko glasaju svi članovi, budući da se dvije trećine računaju prema broju prisutnih na sjednici.

Demokratama bi, dakle, bilo potrebno najmanje 13 republikanskih senatora i tridesetak republikanskih predstavnika kako bi nadjačali bilo koji predsjednički veto.

Endrju Proktor, predavač američke politike na Univerzitetskom koledžu u Londonu (UCL), upozorava da demokrate nemaju dovoljno mjesta ni u jednom domu da nadjačaju predsjednički veto, te da je realno očekivati značajnu blokadu.

Tramp do sada, međutim, nije često posezao za vetom. Tokom prvog mandata uložio je deset veta, a Kongres je nadjačao samo jedan – onaj na zakon o budžetu za odbranu za 2021. godinu. Svih deset veta uslijedilo je nakon što su demokrate 2018. godine preuzele kontrolu nad Predstavničkim domom.

U drugom mandatu uložio je dva veta, oba 29. decembra 2025. godine, na zakone koji su se odnosili na vodovodnu infrastrukturu u Koloradu i zemljište plemena Mikosuki na Floridi.

Istorijski rekordi: od Ruzvelta do Trampa

Poređenja radi, Bil Klinton uložio je 37 veta, Džordž H. V. Buš 44 tokom jednog mandata, a Ronald Regan 78 tokom dva mandata.

Apsolutni rekorder je Frenklin D. Ruzvelt. Uložio je 635 veta, a Kongres je nadjačao samo devet.

Paradoks je u tome što je Ruzvelt tokom sva četiri mandata imao većinu svoje stranke u oba doma Kongresa. Njegova veta nijesu predstavljala sukob s opozicijom, već sredstvo za disciplinovanje sopstvenih stranačkih redova. Ovaj mehanizam koristio je i u velikim političkim sukobima: odbio je poreski zakon iz 1944. godine, uz poznatu ocjenu da donosi olakšice pohlepnima, a ne onima kojima su najpotrebnije.

Drugi na istorijskoj listi po broju veta je Grover Klivlend sa 584, a slijede Hari Truman sa 250 i Dvajt D. Ajzenhauer sa 181 vetom.

Ipak, postoje ograničenja

Trampova moć, međutim, ima jasne granice. Veto ne može zaustaviti kongresne istrage, blokiranje imenovanja u Senatu, niti uskraćivanje novca u okviru budžetskog procesa.

Ni demokrate ne kriju svoje namjere. „Angažujte advokate“, poručio je administraciji na platformi X Robert Garsija, koji bi trebalo da preuzme funkciju predsjednika nadzornog odbora Predstavničkog doma.

Senator Ron Vajden, koji bi trebalo da predvodi senatski Odbor za finansije, napisao je samo dvije riječi: „Sudski pozivi“.

Finansijska tržišta već su reagovala. Dejvid Keli, glavni globalni strateg kompanije JPMorgan Asset Management, izjavio je za CNBC da će podijeljena vlast donijeti „umjereniji privredni rast, umjereniju inflaciju i manje neizvjesnosti“.

JPMorgan je još prije izbora procijenio da bi Kongres teško mogao da nadjača Trampov veto na zakon kojim bi se ograničilo širenje vještačke inteligencije.

Opoziv ostaje daleka mogućnost

Najsnažnije sredstvo koje nova većina ima na raspolaganju jeste opoziv predsjednika, ali su izgledi za njegov uspjeh mali. Ustav predviđa dva koraka: za pokretanje postupka opoziva u Predstavničkom domu dovoljna je obična većina, koju demokrate sada imaju i bez podrške drugih stranaka, dok je za razrješenje predsjednika potrebna dvotrećinska većina u Senatu, što je daleko iznad broja mjesta koje demokrate imaju. Sa 54 mjesta, bila bi im potrebna podrška najmanje 13 republikanskih senatora, isto koliko i za nadjačavanje veta.

Iskustvo iz prvog mandata pokazuje koliko je to teško. Tramp je dva puta bio opozvan, ali je oba puta oslobođen optužbi. Čak i nakon napada na Kapitol 2021. godine, za opoziv je glasalo samo deset republikanskih predstavnika, dok je za osudu u Senatu glasalo sedam republikanskih senatora.

Demokratsko rukovodstvo za sada ne pokazuje spremnost da pokrene taj postupak, iako, prema anketi Politico, polovina Amerikanaca podržava opoziv.

- Mislim da bi to uništilo Demokratsku stranku - rekao je Tramp za CBS News, dodajući da ga mogućnost opoziva ne zabrinjava.

Novi saziv Kongresa položiće zakletvu 3. januara 2027. godine, kada ističe mandat sadašnjeg saziva. Do tada Tramp ima republikansku većinu, a nakon toga ostaju mu kapa s natpisom „VETO“ i dvije godine političkog nadmudrivanja i pregovora.

Ruzveltovo iskustvo pokazuje da veto najbolje funkcioniše kao prijetnja koja podstiče strane na dogovor. Iskustva Klintona i Baraka Obame, s druge strane, pokazuju da se može pretvoriti u sredstvo blokade kada nijedna strana nije spremna na ustupke.