Američki predsjednik Donald Tramp najavio je novi sastanak s ruskim predsjednikom Vladimirom Putinom kako bi razgovarali o situaciji u Ukrajini, ovog puta u Budimpešti. Grad je poznat po tome što je Rusija prije trideset godina obećala da neće napasti Ukrajinu ukoliko se odrekne nuklearnog oružja.
- Naći ćemo se u Mađarskoj. Viktor Orban će biti domaćin - rekao je Tramp novinarima u Ovalnom uredu, nakon telefonskog razgovora s Putinom i uoči sastanka s ukrajinskim predsjednikom Volodimirom Zelenskim u Bijeloj kući.
Na pitanje Huffington Posta ko je predložio Budimpeštu, portparolka Bijele kuće Kerolajn Levit odgovorila je: "Tvoja mama", a direktor komunikacija Bijele kuće Stiven Čeung dodao je isto: "Tvoja mama."
Podsjetimo, Međunarodni kazneni sud izdao je naloge za uhićenje Putina i drugih visokih ruskih zvaničnika zbog ratnih zločina u Ukrajini. Većina evropskih zemalja poštuje odluke suda, dok Sjedinjene Države to ne čine.

Portal ETV

original

viewImage

baseImage

610x380

500x500

400x240

400x203

1250x600

1084x550

thumbnail

Portparolka Bijele kuće na pitanje novinara ko je predložio sastanak u Budimpešti: "Tvoja mama"

Bijela kuća saopštila je danas da se vode "osjetljivi razgovori" o prijedlogu američkog predsjednika Donalda Trampa za okončanje rata u Pojasu Gaze.
- Mogu vam reći da se vode neki veoma osjetljivi razgovori, ali svakako ne želim da pretičem bilo kakva saopštenja sa ove govornice. Prepustiću specijalnom izaslaniku (Stivenu) Vitkofu i predsjedniku Sjedinjenih Američkih Država da se time pozabave - rekla je portparolka Bijele kuće Kerolajn Livit na redovnom brifingu za novinare, prenio je Rojters.
Visoki zvaničnik Hamasa izjavio je za BBC da će ta palestinska grupa vjerovatno odbaciti mirovni plan američkog predsjednika, tvrdeći da on "služi interesima Izraela" i "ignoriše interese palestinskog naroda", prenosi Tanjug.
Mirovnim planom Bijele kuće za Gazu, koji je objavljen u ponedjeljak, predlaže se kraj sukoba između Izraela i pripadnika palestinske militantne grupe Hamas, kao i povratak svih talaca koje ta grupa drži, živih i mrtvih, u roku od 72 sata nakon što Izrael javno prihvati sporazum.
Planom je, pored ostalog, predviđeno da će se izraelske snage se povući na dogovorene linije kako bi se pripremile za oslobađanje talaca, a kada svi taoci budu oslobođeni, Izrael će osloboditi 250 Palestinaca koji služe doživotne kazne zatvora i 1.700 stanovnika Gaze koji su pritvoreni nakon početka rata 7. oktobra 2023. godine.
Prema tom planu, Pojas Gaze bi bio stavljen pod kontrolu međunarodnog tela, na čijem čelu bi bio Tramp, a u koje bi bio uključen i bivši britanski premijer Toni Bler.

Bijela kuća: Vode se osjetljivi razgovori o Trampovom prijedlogu za okončanje rata u Gazi

Bijela kuća je ponovo izrazila protivljenje odlukama zapadnih država koje su ove sedmice priznale palestinsku državu.
Portparolka Bijele kuće Kerolajn Levit tokom obraćanja novinarima na brifingu izjavila je da predsjednik Sjedinjenih Američkih Država Donald Tramp jasno i otvoreno ne podržava ovakve poteze.
– Predsjednik Tramp je bio izričit po tom pitanju. Ne podržava tu odluku i o tome je govorio u Velikoj Britaniji, stojeći odmah pored svog prijatelja, premijera (Kira Starmera) – kazala je Levit.
Dodala je da Tramp smatra kako glavni prioritet u Gazi treba biti oslobađanje talaca, a da priznanje palestinske države ne doprinosi tom cilju.
– Iskreno, on vjeruje da je to zapravo nagrada za Hamas. Smatra da su ovakve odluke više retoričke prirode, a da nedostaje konkretna akcija od strane nekih naših saveznika i prijatelja. O tome će, uostalom, govoriti i sjutra na sjednici Ujedinjenih nacija – poručila je Levit prisutnim novinarima.

Portparolka Bijele kuće: Tramp se protivi priznanju Palestine

Obustavu američkog finansiranja za gotovo dvadeset programa preporučila je Bijela kuća, a riječ je o programima koji se bave ratnim zločinima i odgovornošću na globalnom nivou, uključujući u Mjanmaru, Siriji i u vezi sa navodnim ruskim zločinima u Ukrajini, piše Rojters.
Preporuka Kancelarije za upravljanje i budžet (OMB), koja ranije nije bila javno objavljena, ne predstavlja konačnu odluku o ukidanju programa, jer daje mogućnost Državnom sekretarijatu da uloži žalbu.
Osnovu za mogući dijalog između OMB-a i državnog sekretara SAD Marka Rubija i njegovih saradnika, postavlja ova preporuka.
Oni bi trebalo OMB-u da dostave svoje prijedloge o tome koji programi zaslužuju nastavak finansiranja. Programi takođe uključuju aktivnosti u Iraku, Nepalu, Šri Lanki i Gambiji.
Očekivanja da će Rubio zastupati nastavak velikog broja ovih programa su mala, prema navodima dva američka zvaničnika. Ipak, glavni američki diplomata mogao bi iznijeti argumente za zadržavanje ključnih programa, kao što je pomoć u potencijalnim suđenjima za ratne zločine u Ukrajini, prema jednom izvoru upućenom u ovu temu.
<h2>Nekoliko programa</h2>
Nekoliko programa koji su predloženi za ukidanje bave se projektima odgovornosti za ratne zločine u Ukrajini, uključujući i Global Rights Compliance, koji pomaže u prikupljanju dokaza o ratnim zločinima i zločinima protiv čovječnosti širom Ukrajine, uključujući seksualno nasilje i mučenja.
Još jedan program je Legal Action Network, pravna pomoćna organizacija koja podržava lokalne napore u pokretanju slučajeva protiv osumnjičenih osoba za ratne zločine u Ukrajini.
Biroi Državnog sekretarijata koji žele da očuvaju bilo koji od programa za ratne zločine i odgovornost treba da do kraja radnog dana 11. jula pošalju svoja obrazloženja, navodi se u internom mejlu Državnog sekretarijata u koji je Rojters imao uvid.
Među programima koji su predloženi za ukidanje je i grant od 18 miliona dolara za Kancelariju glavnog tužioca Ukrajine, koji implementira Inicijativa za međunarodnu krivičnu pravdu Univerziteta Georgetown.
Iako programi nemaju direktan uticaj na napore Ukrajine na linijama fronta da odbije rusku invaziju, pristalice kažu da oni predstavljaju najbolju priliku za temeljno dokumentovanje prijavljenih zločina na bojnom polju u najvećem evropskom sukobu od Drugog svjetskog rata, koji sada ulazi u četvrtu godinu.
<h2>Ratni zločini&nbsp;</h2>
Ukrajina je otvorila više od 140.000 slučajeva ratnih zločina od ruske invazije u februaru 2022. godine, koja je usmrtila desetine hiljada ljudi, opustošila velike djelove zemlje i ostavila mentalne i fizičke posljedice od okupacije. Rusija negira da su njene snage počinile ratne zločine u tom sukobu.
Ostali programi uključuju onaj koji se bavi odgovornošću za zločine mjanmarske vojske protiv Rohinja muslimana, kao i za progon hrišćana i drugih manjina od strane svrgnutog bivšeg predsjednika Sirije, Bašara al-Asada.
Iako bi preporuke OMB-a mogle naići na protivljenje Državnog sekretarijata, kriterijumi za žalbu su vrlo strogi.
<h2>Upozorenje administracije</h2>
U internom mejlu, administracija je upozorila da svaki pokušaj da se očuvaju programi predloženi za ukidanje mora biti temeljno obrazložen i direktno usklađen s prioritetima Vašingtona.
- Biroi moraju jasno i sažeto identifikovati direktnu usklađenost s prioritetima administracije - navodi se u mejlu koji je pregledao Rojters.

Bijela kuća zatražila povlačenje američkog novca iz finansiranja istraga o ratnim zločinima u Siriji i Rusiji

Savezni sudija SAD je naredio Bijeloj kući da agenciji vijesti Asošiejted pres (AP) vrati potpuni pristup predsjedničkim aktivnostima, potvrđujući na osnovu Prvog amandmana Ustava SAD, o slobodi govora, da država ne može da kazni neku novinsku organizaciju zbog sadržaja njenog izvještavanja.
Predstavnici Asošijeted presa su krajem marta tražili od saveznog suda SAD da naredi administraciji predsjednika Donalda Trampa da joj vrati pun pristup Bijeloj kući, koja joj ga je oduzela polovinom februara jer je AP odbila da Meksički zaliv naziva „Američkim“ kako je naredio Tramp.
Američki okružni sudija Trevor N. Mekfaden, iako ga je postavio Tramp, presudio je da država ne može da kazni AP zbog toga što ne poštuje izvršnu naredbu predsjednika o promijeni naziva Meksičkog zaliva.
Ova odluka, iako nije konačna, „donijela je AP-u veliku pobjedu u vrijeme kada Bijela kuća napada novinare“, piše uprava te agencije.
Ne zna se da li će Bijela kuća sprovesti presudu, a u utorak reporteru i fotografu AP-a nije dopušteno da uđu kako bi pratili jedan govor Trampa.
Tramp je krenuo agresivno protiv medija na nekoliko frontova otkako je ponovo preuzeo dužnost.
On je AP, osnovan 1846, nazvao „grupom radikalnih levih ludaka“ i rekao da će ih „držati podalje dok ne prihvate naziv Američki zaliv“ za zaliv koji se vekovima naziva Meksičkim.
Federalna komisija za komunikacije vodi sudske postupke protiv televizija ABC, CBS i NBC News. Administracija je pokušala da prekine finansiranje vladinih novinskih servisa kao što je Glas Amerike i preti ukidanjem finansiranja javnih emitera PBS i NPR jer su navodno previše liberalni.

Agencija AP na sudu dobila pravo da ponovo izvještava iz Bijele kuće

Predstavnici američke agencije vijesti Asošijeted pres su od saveznog suda SAD tražili da naredi administraciji predsjednika Donalda Trampa da joj vrati pun pristup Bijeloj kući koja joj ga je oduzela prije mjesec i po jer AP neće da Meksički zaliv naziva "Američkim" kako je naredio Tramp.
Savezni sudija je 24. februara odbacio žalbu po skraćenom postupku koju je podnio AP, stub američkog novinarstva, da joj vrati puni pristup Bijeloj kući, bez odlučivanja o meritumu spora. Zamolio je obije strane da mu u pisanom obliku iznesu argumente i zakazao novo ročište da bi se o njima razgovaralo.
Ali, prošlog četvrtka sudija nije donio odluku, već rekao da će to učiniti "u odgovarajuće vrijeme".
Agenciji je posebno zabranjen pristup Trampovoj Ovalnoj kancelariji i zvaničnom predsjedničkom avionu "Air Force One" zbog odbijanja da se pridržava novog američkog naziva Meksičkog zaliva, preimenovanog u "Američki zaliv" dekretom koji je potpisao Tramp.
AP je 21. februara podnio tužbu protiv Suzi Vajls, šefice kabineta Bijele kuće, Tejlora Budoviča, jednog od njenih zamjenika, i Karolajn Livit, predsjedničke portparolke.
Advokat agencije Čarls Tobin osudio je "podlu odmazdu" koja je imala "zastrašujući efekat na sve novinarske aktivnosti" u Sjedinjenim Državama.
- Od našeg izbacivanja, imali smo mnogo teškoća da ostanemo u trci - s konkurentskim medijima, svjedoči šef fotografa AP-a u Bijeloj kući Evan Vuči.
Advokat Ministarstva pravde, Brajan Hudak, odgovorio je u ime Trampove administracije da je odobravanje pristupa novinara pravo Bijele kuće.
- Ne postoji pravo na pristup štampe (državnim ustanovama) po Prvom amandmanu na Ustav SAD koji garantuje slobodu štampe i izražavanja - rekao je on.
Trampova administracija u svojim pisanim argumentima podnijetim sudu kaže da se u ovom slučaju "radi o tome da li Ustav zahtijeva od predsjednika Sjedinjenih Država da favorizuje Asošiejted pres u odnosu na sve druge medije i da mu da trajne prednosti i poseban pristup samo zato što su prethodne administracije tako odlučile" i zaključuje da je "odgovor kategorično 'Ne!' ".
U uredničkoj napomeni, AP je objasnio da izvršna naredba američkog predsjednika o promjeni naziva Meksičkog zaliva u "Američki zaliv" važi samo u Sjedinjenim Državama, dok Meksiko i druge zemlje i međunarodne institucije nisu obavezne da je poštuju.
- Asošiejted pres će ga nazivati prvobitnim imenom, a istovremeno će uvažiti nov naziv kojeg je izabrao Tramp - kaže je agencija, podsjetivši da se Meksički zaliv tako zove više od 400 godina.
Agencija AP, koju je 1846. godine osnovala grupa njujorških novina, zapošljava više od 3.000 ljudi širom svijeta, je po podacima za 2023. godinu objavila više od 375.000 tekstova, 1,24 miliona fotografija i 80.000 video-snimaka.

Agencija AP preko suda traži da se vrati u Bijelu kuću

Predsjednik Sjedinjenih Američkih Država (SAD) Donald Tramp „u potpunosti podržava Izrael i izraelsku vojsku i akcije preduzete posljednjih dana“ u Pojasu Gaze - izjavila je danas portparolka Bijele kuće Kerolajn Livit. 
 
Američki predsjednik je, kaže ona, „jasno stavio do znanja palestinskom pokretu Hamas da će živjeti u paklu ako ne oslobodi sve taoce, a Hamas je nažalost izabrao da igra medijsku igru sa ljudskim životima“.
Portparolka Bijele kuće je dodala da je Hamas „u potpunosti kriv za ovu situaciju zbog svog nasilnog napada na Izrael 7. oktobra“ 2023. godine.
Taj palestinski islamistički pokret saopštio je da je danas ispalio rakete na Tel Aviv, što je prvi odgovor od nastavka izraelskih vazdušnih i kopnenih operacija u ponedjeljak uveče.
Prema podacima Civilne odbrane Gaze, najmanje 504 osobe, uključujući više od 190 maloljetnika, ubijeno je od nastavka izraelskih napada.
Neprijateljstva su prestala 19. januara prema sporazumu koji je postignut uz posredovanje Katara, SAD i Egipta.
Prva faza primirja, koja je istekla 1. marta, omogućila je povratak u Izrael 33 taoca, uključujući osam mrtvih, i oslobađanje oko 1.800 palestinskih zatvorenika.
Od tada su pregovori bili u zastoju.
Hamas želi drugu fazu sporazuma, koja predviđa trajni prekid vatre, izraelsko povlačenje iz Gaze, ponovno otvaranje prelaza za humanitarnu pomoć i oslobađanje preostalih talaca.
Izrael, međutim, želi produženje prve faze do sredine aprila i, da bi prešao na drugu, zahtijeva „demilitarizaciju“ Pojasa Gaze i odlazak Hamasa, koji vlada tom teritorijom od 2007. godine.
U napadu 7. oktobra 2023. godine je 1.218 ljudi poginulo na izraelskoj strani, uglavnom civila, prema podacima AFP-a zasnovanim na zvaničnim podacima i uključujući taoce koji su umrli ili ubijeni u zatočeništvu.
Kao odgovor, Izrael je pokrenuo ofanzivu u Gazi u kojoj je poginulo najmanje 49.617 Palestinaca, uglavnom civila, prema podacima Ministarstva zdravlja Hamasa, koje UN smatra pouzdanim.

Bijela kuća: Tramp u potpunosti podržava vojne operacije Izraela u Pojasu Gaze

Portparol Bijele kuće Karolin Livit izjavila je danas, povodom zahtjeva francuskog političara Rafaela Gluksmana da SAD treba da vrate Kip slobode, da je to apsolutno nemoguće.
Livit je rekla da samo može da podsjeti Gluksmana, koga je nazvala francuskim političarem nižeg ranga, da Francuzi samo zbog pomoći Sjedinjenih Američkih Država trenutno ne govore njemački, prenio je Glas Floride.
- Dakle, trebalo bi da budu veoma zahvalni našoj velikoj zemlji - poručila je Livit.
Njena izjava aludira na ulogu SAD u oslobađanju Francuske tokom Drugog svjetskog rata, posebno kroz iskrcavanje u Normandiji 1944. godine.
Kip slobode bio je poklon Francuske SAD 1886. godine, povodom stogodišnjice američke nezavisnosti i kao simbol prijateljstva između dvije nacije.
Izradu Kipa slobode dijelom su finansirali građani Francuske, dok su Amerikanci prikupili novac za postolje.
Od postavljanja na ostrvu Liberti u Njujorku, postao je univerzalni simbol slobode i dobrodošlice migrantima.

Bijela kuća: Apsolutno je nemoguće da SAD vrate Kip slobode Francuskoj

Tajna služba Sjedinjenih Američkih Država rano jutros je pucala na naoružanog muškarca iz Indijane, koji se nalazio jedan blok od Bijele kuće, nakon što su lokalne policijske vlasti obavijestile agenciju o "suicidalnoj osobi", saopštila je Agencija.
- Pripadnici Tajne službe su učestvovali u pucnjavi nakon oružanog susreta sa osobom od interesa, odmah nakon ponoći 9. marta na 17. i G ulici NW - potvrdio je portparol Tajne službe Entoni Đuljielmi na platformi X, prenio je Njujork post.
Savezni agenti su primijetili automobil muškarca parkiran u blizini raskrsnice 17. i F ulice, blizu Ajzenhauerove izvršne kancelarije, jedan blok zapadno od Zapadnog krila Bijele kuće.
Neidentifikovani muškarac je pješice krenuo prema čuvenoj Aveniji Pensilvanija, gdje su ga agenti Tajne službe zatekli odmah nakon ponoći.
Došlo je do "naoružane konfrontacije" kada je muškarac izvadio vatreno oružje.
Agenti Tajne službe su bili primorani da otvore vatru na muškarca, koji je zatim prebačen u lokalnu bolnicu u nepoznatom stanju, saopštila je agencija.
Niko od članova Tajne službe nije povrijeđen, navodi se u saopštenju agencije.
Predsjednik SAD Donald Tramp je u vrijeme pucnjave boravio na svom imanju Mar-a-Lago na Floridi.
Vjeruje se da je muškarac, za koga je rečeno da je suicidalan, doputovo iz Indijane u Vašington u subotu, zbog čega je lokalna policija obavijestila Tajnu službu.

Pucnjava kod Bijele kuće, agenti Tajne službe pucali na naoružanu osobu

Bijela kuća nije dozvolila da novinari iz agencija Rojters, AP-a i još nekih medija prisustvuju prvoj sjednici kabineta Donalda Trampa, u skladu sa novom politikom administracije američkog predsjednika o medijskom izvještavanju.
Bijela kuća je odbila pristup fotografu američke agencije AP, trojici novinara Rojtersa, Hafposta i njemačkog dnevnika Tagesšpiegel.
Televizijske ekipe ABC njuza, Njuzmaksa, kao i i dopisnici sa Aksiosa, Blumberga i NPR, imali su dozvolu da pokrivaju ovaj događaj.
Bijela kuća je najavila da će odlučivati koji mediji će pratiti predsjednika u manjim prostorijama, poput Ovalne sobe.
Asocijacija izvještača iz Bijele kuće do sada je tradicionalno koordinirala rotaciju novinara na predsjedničkim konferencijama za novinare.

Nova pravila Bijele kuće: Rojtersu, AP-u i drugim medijima zabranili izvještavanje sa sastanka kabineta

Novljanka Rosa Čudić (64), koja živi u blizini herecgnovske zgrade Elektrodistribucije, u Nemiloj, nestala je prije tri dana.
To je Novskom portalu potvrdila njena kćerka Vesna Lepetić, koja kaže da jeste patila od demencija i diabetesa, ali se nikada do sada nije gubila.
U trenutku nestanka Rosa Čudić je imala na sebi narandžasti dio donje trenerke i majicu.
Njena ćerka moli sve koji nešto znaju, koji su je vidjeli, da joj jave na telefon 068 430 981.

Nestala Rosa Čudić

Bivši ministar vanjskih poslova i nekadašnji ambasador Crne Gore u Sjedinjenim Američkim Državama Srđan Darmanović pobjednik je turnira „FUNK šah 2025“, koji je održan u multimedijalnoj sali Univerzitetskog sportsko-kulturnog centra u Podgorici tokom vikenda.
Darmanović je sa sedam poena osvojio prvo mjesto i nagradu, kao i pravo učešća na FIDE World Amateur Chess Championship koje će se održati od 4. do 14. novembra u Vrnjačkoj Banji.
Drugo mjesto pripalo je Mileni Mosurović (takođe 7 poena), studentkinji Prirodno-matematičkog fakulteta UCG koja je ranijih godina igrala za žensku reprezentaciju, dok je treće mjesto zauzeo Ilija Milović (6,5 poena), učenik podgoričke Gimnazije. I Ilija i Milena su višestruki kadetski prvaci Crne Gore.
Turnir je dio Festivala umjetnosti, nauke i kulture - FUNK 2025 Univerziteta Crne Gore, a organizovan je u saradnji sa Šahovskim savezom Crne Gore.
Kako su pojasnili organizatori, odigran je po švajcarskom sistemu u devet kola, tempom od 10 minuta plus tri sekunde po potezu, uz učešće prosvjetnih radnika, studenata i učenika iz Crne Gore. FOTO
Naglasili su da je cilj turnira da promoviše šah kao spoj strategije, koncentracije i kulture razmišljanja, te da ohrabri mlade da se uključe u intelektualne sportove i razvoju takmičarskog duha.
- Festival FUNK 2025, koji traje od 1. oktobra do 1. novembra, obuhvata 30 programa u devet festivalskih cjelina - Govornica, Forum, Kino, Teatar, Izložba, Knjiga, Radionice, Sport i Svirke - i predstavlja jedinstvenu platformu za promociju umjetnosti, nauke i kulture na Univerzitetu Crne Gore - naveli su organizatori.

Darmanović pobjednik šahovskog turnira „FUNK šah 2025“

Politika proširenja je bila jedna od najuspješnijih politika Unije u prethodnim decenijama i zato raduje obnovljeni entuzijazam i nikada snažnija podrška zemljama kandidatima od posljednjeg talasa proširenja - poručio je lider Socijaldemokratske partije (SDP) i jedan od predstavnika Evropskog saveza Ivan Vujović koji je, zajedno sa generalnim sekretarom te partije Adisom Balotom, učestvovao u radu Kongresa Partije evropskih socijalista u Amsterdamu.
Vujović je ocijenio da će članstvo Crne Gore u Evropskoj uniji očistiti naša društva od fašizma i kriminala.
- U nekim zemljama, nažalost i kod nas u Crnoj Gori, na vlasti su ljudi koji pripadaju prošlosti i čija je politika, a i oni personalno, bila sinonim za sve loše sto nam se dešavalo u proteklim decenijama. Ti akteri koriste temu EU integracija da se zaogrnu plaštom lažnog evropejstva, dok svojim konkretnim činjenima i nacionalističkim politikama razaraju naša društva, predstavljajući time najveći izazov na evropskom putu - naglasio je Vujović.
Vujović je, kako su naglasili u Evropskom savezu, u svim razgovorima u Amsterdamu potencirao brzo članstvo naše zemlje u EU kao ključni prioritet i iskazao zahvalnost zbog snažne podrške tom procesu, koja dolazi sa evropskih adresa, a posebno sa adresa predstavnika socijaldemokratske politike.
Kongres je održan pod sloganom "Progresivna mobilizacija u Evropi i na širem prostoru", a dosadašnji lider evropskih socijalista Stefen Lofven izabran je na novi mandat na toj funkciji.
Izabrano je i novo rukovodstvo PES-a i usvojeno 14 programskih rezolucija.
Diskusije na Kongresu su, dodaju u Evropskom savezu, obuhvatile ključne prioritete progresivnih snaga - od pravičnog oporezivanja i socijalne pravde do zapošljavanja, jednakosti i demokratije.
- Učešće na Kongresu druge najjače političke asocijacije u Evropskoj uniji bila je prilika da se promoviše politika SDP-a i Evropskog saveza, potencira imperativ brzog puta Crne Gore u EU, kao i da se realizuju brojni susreti sa poslanicima Evropskog parlamenta iz redova socijalista i demokrata, kao i sa drugim važnim predstavnicima evropske politike i dokazanim prijateljima njenog puta ka EU - zaključili su u saopštenju.

Vujović: Članstvo Crne Gore u Evropskoj uniji oćistiće naša društva od fašizma i kriminala

RTV Mrak postavlja nove standarde - prokomentarisala je odbornica Demokratske partije socijalista (DPS) u Skupštini Glavnog grada Ksenija Aranitović osvrnuvši se na raspisivanje konkursa za nova radna mjesta u RTV Podgorica.&nbsp;
Ona cijeni da je &nbsp;riječ o partijskom zapošljavanju.&nbsp;
- Pored 107 već postojećih zaposlenih, raspisan je oglas za 17 novih radnih mjesta za članove familija i aktivista vlasti. Nakon što se i ovaj konkurs realizuje možemo sa sigurnošću reći da će RTV Mrak imati više zaposlenih nego što ima gledalaca - napisala je ona u objavi na mreži Iks (bivši Tviter).
<div class="embed-block"><div style="max-width: 550px;"><div style="left: 0; width: 100%; height: 0; position: relative; padding-bottom: 100%;"><iframe src="https://cdn.iframe.ly/api/iframe?app=1&url=https%3A%2F%2Fx.com%2FKAranitovic%2Fstatus%2F1979918326831763512&key=87ca3314a9fa775b5c3a7726100694b0" style="top: 0; left: 0; width: 100%; height: 100%; position: absolute; border: 0;" allowfullscreen></iframe></div></div></div>

Aranitović: RTV Mrak postavlja nove standarde, raspisan oglas za članove familija i aktivista vlasti

Piše: Stevo Vučinić Prijedlog Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o statusu potomaka dinastije Petrović Njegoš, usvojenog 2011. godine, podnešen je sa zadnjim namjerama – pravna etapa puzajuće aneksije koja prijeti Crnoj Gori. Kao jedna od ključnih izmjena, ističe se brisanje termina „nasilna“, koji se odnosi na formulaciju o aneksiji iz 1918. godine. Brisanjem termina „nasilna“ stvaraju se pravne pretpostavke da se imovina dinastije Karađorđevića u Crnoj Gori, koju su već tražili, povrati u njihovo vlasništvo – dvorac Miločer i kuće na Cetinju i Rijeci Crnojevića. I to je jedini smisao predloženih izmjena. U prijedlogu citiranoga Zakona piše, termin „nasilna aneksija“, nosi duplo značenje. Jer, sama riječ aneksija podrazumijeva prisilu ili nasilje, pa ga smatraju „suvišnim“. Naravno, da pojam aneksija ne nosi duplo značenje, već je vrlo jednoznačan – aneksija bez upotrebe oružane sile i posijedanja teritorije okupacionim sredstvima. Primjer je nenasilna aneksija Bosne i Hercegovine 1909. godine. Bila je rezultat političkih kalkulacija, operacionalizovana diplomatskim dogovorom Rusije i Austrougarske. Austrougarska je u Bosni i Hercegovini već imala vojnu i administrativnu kontrolu od 1878. godine. Pa nije bilo potrebe da se akt formalizovanja aneksije sprovodi nasiljem, sem što je izazvala političku krizu u zemlji. Zato je nužno da se u crnogorskom slučaju koristi termin „nasilna“. <h2>IMOVINA STEČENA PLJAČKOM</h2> Jer, on implicira da je izvršena upotrebom oružane sile i podrazumijeva da je Crna Gora prvo oružanim putem nasilo okupirana, a onda anektirana. Iz takvoga reda stvari, po međunarodnom pravu slijedi, da lica koja oličavaju okupacioni poredak i njegovi nasljednici, dakle, Karađorđevići, ne mogu da polažu pravo na nasljeđe na teritoriji Crne Gore koju su svojevremeno okupirali. Inače, ukoliko se ta imovina vrati u vlasništvo Karađorđevićima, a intencija predoženoga Zakona usmerena je u tom pravcu, i u stvarnom i u simboličnom smislu, Crna Gora će biti okupirana teritorija. A onda, po drugi put, slijedi stvarna aneksija. Tih posljedica treba da budu svjesne sve crnogorske opozicione partije, ako se uopšte mogu častiti pridjevom crnogorske. Zato se moraju oduprijeti izmjeni Zakona o statusu potomaka dinastije Petrović Njegoš iz 2011. godine U daljem tekstu ćemo izložiti osnov sticanja imovine dinastije Karađorđevića u bivšoj Jugoslaviji, uključujući i imovinu u Crnoj Gori. Jedan od najvećih jugoslovenskih pravnika, Milan Bartoš, nakon Drugoga svjetskoga rata napisao je knjigu kojom je opisao način sticanja bogatstva dinastije Karađorđević. Zaključio je: „Nasilje, bahatost i razmere korupcije i pljačke kraljevske kuće u Jugoslaviji zaista moraju da zaprepaste svakog racionalnog čoveka. Usuđujem se da tvrdim da ni pre ni kasnije pljačka naroda nije bila tako brutalna i tako širokih razmera, koja mu je pribavila imovinu stečenu u međuratnom periodu, na krajnje sporan i kolosalno nemoralan način“. Svojevremeni zahtjev potomaka dinastije Karađorđevića, da im se vrati imovina koju su pośedovali u Crnoj Gori do 8. marta 1947. godine (vila Miločer s parkom i kuće na Cetinju i Rijeci Crnojevića), koja im je odlukom Narodne skupšine FNRJ oduzeta, je neosnovan. Pripadala je porodici, koja je svoje bogatstvo stekla zloupotrebom moći, korupcijom i pljačkom, za čije je ime vezana propast Crne Gore 1918. godine, s nesagledivim posljedicama i štetama koje još nijesu obračunate. Najteže posljedice bile su: građanski rat s velikim žrtvama i mnogo popaljenih domova, opšte zaostajanje zemlje u obrazovnom, kulturnom i privrednom smislu, bespoštedna pljačka svih crnogorskih resursa, jezička, kulturna i politička denacionalizacija stanovništva i njegovo masovno iseljavanje, s ciljem da se zemlja liši Crnogoraca, a oni posluže kao ratnički elemenat u graničnom pojasu. Što se tiče međuratnih investicija u Crnoj Gori, eksponenti dinastije Karađorđevića investirali su u izgradnju puta od Peći do Andrijevice, puta od Pljevalja do Žabljaka i mosta na Tari, pred Drugi svjetski rat izgradili su prugu za vojne potrebe od Nikšića do Bileće, izgradili su zgrade opštine i „Banske stanove“ u Cetinju, u Podgorici zgrade Finansijske direkcije (današnja Opština) i Direkcija carina (Privredni sud i MONSTAST), banovinski hotel „Jadran“ u Ulcinju, oko 100 žandarmerijskih stanica, podigli su spomenik kralju Aleksandru na Cetinju, porušili Njegoševu kapelu na Lovćenu i u blizini nje sagradili kapelu Karađorđevića. <h2>BOGATSTVO KRALJA ALKESANDRA</h2> Za desetak poslijeratnih godina, nasljednik kralja Petra, koji nije raspolagao imovinom, stasao je u jednoga od najbogatijih evropskih monarha. Korupcijom i zloupotrebom vlasti i moći, naveo je korumpiranu administraciju, zaštićenu njegovim autokratskim autoritetom, da mu izgradi ili pokloni dvorce, lovišta i imanja, neka s vinogradima, poljoprivrednim dobrima i šumama: - Dvorac na Bledu otkupila je država od princa Vindišgerca, opremila i poklonila kralju Aleksandru. Vojska ga je održavala, a država snosila troškove i izdatke. - Dvorac u Han Pijesku mu je poklonila država, koja ga je i održavala na račun budžeta. - Dvorac u Zagrebu, na Tuškancu, kupila je zagrebačka opština i poklonila ga kralju. Održavan je iz državnoga budžeta. - Dvorac nadvojvode Fridriha u Belju mu je kupilo i poklonilo Ministarstvo finansija. - Dvorac s 500 hektara vinograda i zemljišta u Demir-kapiji kupljen je iz državnoga budžeta. Održavale su ga mjesne vlasti. - Lovište u Moroviću, od Petrovaradinske opštine, kupila je država, i njegovo održavanje stavila na državni budžet. - Bijeli dvor je malim dijelom finasiran iz kraljevog dužeta, a većim iz državnoga. - Ljetnjikovac u Miločeru sagrađen je na zemljištu koje je kupila država, manjim dijelom o trošku dinastije, a većim, iz budžeta i upotrebom vojne inžinjerije. Projektant nije uspio da naplati projekat i nadzor radova. Za održavanje svih ovih dvoraca, poljoprivrednih dobara i lovišta na račun države plaćani su upravnici dvorske ekonomije, njihovi pomoćnici, lovočuvari, inspektori, upravnici dvorskih šuma, administracija i posluga. Za vrijeme šestojanuarske diktature, dvojica njegovih prijatelja dobili su pravo istraživanja rudnika zlata u Neresnici, koji je nakon atentata u Marseju, na volšeban način preveden u ostavinsku masu kralja Aleksandra, i uprava kraljevskih dobara je preuzela njegovo vođenje, kao kraljevog dobra.  <figure> <img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/20251018111044_2f34ccf9b19704246e38df388bb05464d8e7039392bb1f42ba5f427ea9b0eb01.jpg" data-media-id="editor_0" data-image-id="20251018111044_2f34ccf9b19704246e38df388bb05464d8e7039392bb1f42ba5f427ea9b0eb01" data-rendition-name="original" width="1024" height="682" loading="lazy" alt="Aleksandar Karađorđević"> </figure>  <h2>ŠPEKULACIJAMA DO DOBITI</h2> Kralj po zakonu nije plaćao porez, što je on vješto koristio, otvarajući preduzeća za proizvodnju poljoprivrednih proizvoda. Ta preduzeća, kao kraljevo dobro, bila su oslobođena poreza, i proizvodi s njih jeftiniji i konkurentniji. Tako je Uprava dvora prodavala velike količine namirnica s deklaracijom za potrebe „dvora njegovog veličanstva“, oslobođene trošarine. Prodaju su vršili vojnici kraljeve garde. Svo dvorsko osoblje, plaćano je s budžeta. Špekulacijama na pariškoj berzi sa akcijama orjentalne željeznice, u iznosu od 300 miliona franaka, koje su plaćane u punom iznosu iako su prodavane za 20 do 25% od nominale, omogućile su, preko Ministarstva finansija, da kralj Aleksandar zaradi oko 240 miliona franaka za pola godine. Pokušaj rješavanja te afere, uzrokovao je raspuštanje narodne Skupštine. Kralj je špekulisao s obveznicama ratne štete, koje su on i neki ministri otkupili od naroda za iznos od 10% od nominalne vrijednosti. A onda su, po dogovoru, banke počele da kupuju te obveznice, čija je vrijednost skočila, i svakodnevno je skakala, dok se sve nijesu našle u rukama banaka i Poštanske štedionice. Za te namjene banke su se kreditno zaduživale kod Narodne banke. Na toj razlici, između cijene po kojima su kupljene i prodate, kralj i neki ministri zaradili su oko 600 miliona dinara. Nakon osnivanja Narodne banke, ministar finansija pozvao je banke koje su je osnovale, da kralju ustupe određenu vrijednost akcija koje su imale u njoj. Tako je kralj postao veliki akcionar Narodne banke i bio jedan od monopolista na njene prihode. Ta banka je imala monopol na emisiju novca i njena politika je kontrolisala tržište kapitala, finasirajući favorizovana preduzeća. Ovim pobrojanim primjerima nije iscrpljena lista špekulacija, kojima se kralj Aleksandar koristio, radi sticanja nezakonite dobiti. Ta imovina stečena je na nezakonit način, i ne može se prevesti u zakonito nasljeđe. A da se istovremeno ne pokrene postupak za utvrđivanje razmjera štete nastale aneksijom Crne Gore Srbiji i račun ispostavi nadležnim adresama u Srbiji, uključujući i potomke dinastije Karađorđevića, kao nasljednika kraljeva Petra i Aleksandra, koji su za nju odgovorni i objektivno i subjektivno. I ovih činjenica treba da budu svjesne crnogorske opozicione partije, ako im je uopšte stalo do Crne Gore.  <figure> <img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/20251018111048_12cffce0e6d5b8d9f1cca52ed0b90db78816807a8d32b4f5a3416f23446c9f02.jpg" data-media-id="editor_1" data-image-id="20251018111048_12cffce0e6d5b8d9f1cca52ed0b90db78816807a8d32b4f5a3416f23446c9f02" data-rendition-name="original" width="1920" height="1280" loading="lazy" alt="Skupština"> <figcaption>IZMJENE ZAKONA INICIRALA DVOJICA POSLANIKA PES-A: Skupština Crne Gore</figcaption> </figure>

Karađorđevićima se utire put za vraćanje dvorca Miločer i kuća na Cetinju i Rijeci Crnojevića

Nekoliko dana uoči parlamentarnih izbora 2023, kada je bilo sasvim izvjesno da će dotadašnji premijer Dritan Abazović ostati bez fotelje, koju će, kako je sve ukazivalo, morati ustupiti Milojku Spajiću, odjeknula je afera Do Kvon. Pet dana uoči izbora, Abazovićeva Vlada proslijedila je tužilaštvu pismo u kojem je Do Kvon, navodno, objašnjavao veze sa Spajićem, te tvrdio da mu je Spajić tražio da učestvuje u finansiranju predizborne kampanje. I ne samo to, prema saznanjima nedjeljnika Monitor, Abazović je na sjednici Vijeća za nacionalnu bezbjednost tražio Spajićevo hapšenje.
Crnogorska javnost je na tu aferu zaboravila, sve do četvrtka, kada je predsjednik Odbora menadžera Vijesti Željko Ivanović, obrazlažući zašto je uoči izbora trebalo da bude formirana koalicija PES-a, Ure i Demokrata, kazao da se afera Do Kvon ne bi ni dogodila da je ta lista napravljena. 
 
- Ali PES je već bio toliko uzletio, odnosno Spajić i društvo oko njega. Oni su već, kontrovetzni Kotrel je pravio već istraživanja javnog mnjenja đe sam PES ima 43, 46 odsto, da nemamo potrebe da mi šlepamo sad neku Uru i neke Demokrate na leđa, mi ćemo sami da uzmemo, a oni sami neka se izbore za cenzus, a onda ćemo mi opet zajedno imati 50 odsto. Mislim, prvo da je napravljena ta lista, ne bi bilo Do Kvona. Kažem, afere, ne ulazim sad u suštinu - kazao je Ivanović. 
 
Rečenicu u kojoj Ivanović kaže da se afera Do Kvon ne bi dogodila da je napravljena lista PES-a, Demokrata i Ure, a koju je navodno podržavao i predsjednik Jakov Milatović, citirao je poslanik PES-a na X mreži Miodrag Laković, uz komentar da je ovim Željko Ivanović dovoljno rekao.
Izjavu, u kojoj predsjednik Odbora menadžera Vijesti tvrdi da je jedna od najveći predizbornih afera izbila zbog Spajićevog nepristajanja da ide u koaliciju sa GP URA i Demokratama, komentarisao je i izvršni sekretar Medijskog savjeta za samoregulaciju, Ranko Vujović, u svijetlu činjenice da su upravo Vijesti ovih dana najglasnije kad je riječ o kampanji u kojoj se pokušava targetirati dio medija. 
 
- Mi smo mogli da ispratimo puno tih mediijskih kampanja proteklih godina u Crnoj Gori. Evo, sinoć (u četvrtak, 16. oktobar) smo čuli da je jedna kampanja organizovana zbog afere Do Kvon, navodno zbog toga što URA nije mogla da uđe u koaliciju sa PES-om. Pa sad, kada priznaju tako nešto, onda možete misliti kako se ova kampanja diskreditacije medija organuzuje i ko je taj organizator ili ko je taj autor ovako jedne prljave kampanje. Žalosno je što mediji prednjače i učlestvuju u toj kampanji – kazao je Vujović gostujući u 24 sata Televizije E. 
 
Slučajno ili ne, medij koji je najviše izvještavao o aferi Do Kvon, koja se, kako je javnost čula od Ivanovića – ne bi desila da je Spajić prije izbora otišao sa Demokratama i GP URA, jesu upravo Vijesti.
To pokazuje Izvještaj o medijskom predstavljanju tokom kampanje za izbore za poslanike u Skupštine Crne Gore koji je objavila Agencija za elektronske medije. A ko je od političara bio najglasniji? Prema toj analizi, osim izjava i reakcija PES-a, gotovo trećina izvještaja o aferi "Do Kvon" odnosila na medijske nastupe i izjave političkih predstavnika liste "Hrabro se broji", odnosno koalicije URE i Demokrata.
Dok se intenzivno produkuju nove kampanje, Specijalno državno tužilaštvo se starima ne bavi.
<div class="embed-block"><div><div style="left: 0; width: 100%; height: 0; position: relative; padding-bottom: 56.25%;"><iframe src="https://cdn.iframe.ly/api/iframe?url=https%3A%2F%2Fwww.youtube.com%2Fwatch%3Fv%3DG2MLUblQBic&key=87ca3314a9fa775b5c3a7726100694b0" style="top: 0; left: 0; width: 100%; height: 100%; position: absolute; border: 0;" allowfullscreen scrolling="no" allow="accelerometer *; clipboard-write *; encrypted-media *; gyroscope *; picture-in-picture *; web-share *;"></iframe></div></div></div>

Jedan medij, jedna partija i jedna afera

Ministarka kulture i medija Tamara Vujović ponovo je zloupotrijebila položaj i pretvorila se u staljinističku progoniteljku, tužiteljku i presuditeljku kritičkim medijima u Crnoj Gori.&nbsp;
U izjavi za RTV Nikšić, ministarka Vujović je zastrašujućom, lažnom - tvrdnjom da je Specijalno državno tužilaštvo konstatovalo da je sedam crnogorskih medija ,,dio te jedne hijerarhije“ i da su mediji učestvovali ,,u raspirivanju vjerske mržnje“ - grubo obmanula crnogorsku javnost i sramno politizovala ministarsku funkciju.&nbsp;
Istovremeno, ministarka Vujović je pokazala da iza tužilačkog progona i kriminalizacije kritičkih medija i pokušaja gušenja slobode govora stoje politički interesi stranke Demokatska Crna Gora čija je ministarka Vujović član.&nbsp;
Stavovi ministarke kulture i medija duboko su suprotstavljeni temeljnim vrijednostima Evropske unije. Tokom nedavnog boravka u Crnoj Gori predsjednica Evropske komisije Ursula Fon der Lajen jasno je naznačila da je sloboda medija kamen temeljac EU. Identičan stav i zaštitu vrijednosti građanskog društva iskazao je i njegova ekselencija, ambasador Johan Satler u ime Delegacije Evropopske unije u Crnoj Gori.&nbsp;
Zbog drastičnog kršenja demokratskih standarda, politizacije ministarske funkcije, glavni urednici crnogorskih medija zahtijevaju od predsjednika Vlade Crne Gore Milojka Spajića da - ukoliko zaista baštini temeljne vrijednosti građanskog društva - bez odlaganja i trulih političkih kompromisa, razriješi dužnosti ministarku kulture i medija Tamaru Vujović.&nbsp;
U međuvremenu, urednici targetiranih crnogorskih medija preduzeće sve pravne radnje kako bi zaštitili vlastiti integritet i egzistenciju od beskrupuloznih napada i staljinističkog progona pojedinih političara iz vladajuće parlamentarne večine.&nbsp;
Jasmina Muminović (Portal Standard)
Rosanda Mučalica (Portal Analitika)
Danica Nikolić (M portal)
Ana Šofranac (Portal ETV)
Darko Šuković (Antena M)
Draško Đuranović (Televizija E)

Premijer Spajić da bez odlaganja smijeni ministarku kulture i medija Vujović!

Śećate li se prošle pośete Srbiji Ursule fon der Lajen, predśednice Evropske komisije, kada je započela razgovor sa predśednikom Srbije sa „dragi Aleksandre“? „Možeš lagati neke ljude sve vrijeme, možeš lagati sve ljude neko vrijeme, ali ne možeš lagati sve ljude sve vrijeme“, rekao bi Abraham Linkoln. Poruke Srbiji su diplomatske, ali za iskusog političara vrlo jasne. Otprilike, dosta je priče, hoćemo djela. Kako je Crna Gora spojeni sud sa Srbijom, vrlo je vidljivo da izvršna vlast u Crnoj Gori, tužilaštvo i institucije sile mnogo više vide Srbiju kao model uređenja države nego što je to, da se našalimo, jedna Norveška, Finska ili Švedska. Da im je stvarni cilj ulazak u EU ugledali bi se na te tri zemlje, umjesto što imitiraju zemlju u kojoj se ljudi optužuju za državni udar zbog privatnih razgovora, nezakonito prisluškivanih, u kojoj se otimaju studentima telefoni i njihovi sadržaji puštaju preko TV Informera i drugih tabloidnih televizija i tabloida, u kojoj se tuže policajci koji su otkrili najveću farmu marihuane na Balkanu, zato što su optužili državu i službe bezbjednosti da stoje iza proizvodnje marihuane, itd. <h2>PINK SLUČAJ</h2> Više puta sam naglašavao da je meni mnogo važnije da se Crna Gora uljudi kroz pregovore o pristupanju EU od samog članstva. Śećam se demokratskih struktura u Hrvatskoj koje stalno naglašavaju da je najbolji period Hrvatske, u demokratskom smislu, bio u vrijeme pristupnih pregovora. Strah me da je Crna Gora najsličnija primjeru Rumunije i Bugarske i na koji način su primljene u EU, iz čisto geopolitičkih razloga. A upravo liči na to da je EU voljna da prijemom Crne Gore u EU zažmuri na sijaset kršenja Ustava, zakona i demokratskih procedura, kako bi pokazala i motivisala druge zemlje da je EU otvorena za dalje integracije. Nedavno je na RTCG gostovao profesor sa Pravnog fakulteta državnog Univerziteta, ne śećam se imena. Ono što je upečatljivo jeste da profesor prava populistički izjavljuje u emisiji da je emitovanje privatnih poruka iz telefona Aleksandra Mijajlovića na portalu RTCG opravdano, jer, kako kaže, „narod treba da zna“. Vjerujem da ni u Zimbabveu nije moguće da tužilaštvo iz istrage daje medijima takozvane dokaze, odnosno privatne prepiske, koje samo kod Aleksandra Vučića mogu biti udar na ustavni poredak, na pravosuđe i bezbjednosni sektor, kako „neće da prejudicira“ voditelj jedne političke, pardon, propagandne emisije na TV Vijesti. Nije čudo što su pravnici u vlasti bruka za svoju profesiju, kad profesor prava izgovara nešto što ni u jednoj demokratskoj zemlji nije dozvoljeno. I ne samo to, recimo u Americi bi automatski optužnica bila suspendovana zbog uticaja na javno mnjenje. Tužilac može samo javnost da obavijesti o postojanju krivičnog djela, mada sam siguran da u ovom Pink slučaju nema ni pomena o tome, i da ga kvalifikuje, navodeći samo esencijalno podatke iz istrage. Slanje vrlo određenim medijima „dokaza“ iz istražnog postupka je pravljenje Pink farme od države Crne Gore. Tim prije što iza svega ne postoji mogućnost da se sklepa bilo kakava optužnica, već je cilj da se politički diskredituju protivnici vlasti, kritički mediji i pojedinci kritični protiv vlasti. Neka mi bilo koji pravni profesionalac objasni kakve veze ima prepiska Ivana Vukovića iz DPS-a i Mijajlovića o Željku Ivanoviću iz Vijesti sa bilo kojom optužnicom ili bilo kojim drugim djelom, osim da ima cilj da diskredituje samog Ivana Vukovića?! Svaki sudija profesionalac bi spriječio iznošenje ovakvih nesuvislosti u procesu, na sudu, đe je jedino mjesto đe se dokazi mogu iznosti. I u sudu i, nakon toga, u javnosti preko medija. Samo taj primjer bjelodano pokazuje da je SDT produžena ruka izvršne vlasti u obračunu sa političkim neistomišljenicima. Da ne zaboravim, Ustav garantuje zaštitu privatnosti svakom građaninu Crne Gore, iznošenje ovakvih stvari je direktno kršenje Ustava. Žalosno je ako građani Crne Gore to ne shvataju, jer, koliko śutra, i sami mogu postati žrtve ako se nekome zamjere. Varaju se ako misle da tužioci nijesu „sposobni“ da kreativno tumače privatne komunikacije. <h2>AFERA ZA POKRIVANJE GLAVIH TEMA</h2> Umjesto da u Crnoj Gori glavna tema bude izjava Anta Nobila, advokata optuženog Milivoja Katnića, da je postupajući specijalni tužilac u procesu, Miloš Šoškić, krivotvorio dokaze iz sky prepiski, da je brisao dio komunikacija koje obesmišljavaju njegove optužbe, što je krivično djelo, javnost se zabavlja stupidarijama iz privatnih prepiski Mijajlovića i pokretanjem lažne, lažljive, bezobrazne inicijative dva člana PES-a o brisanju riječe „nasilna“ iz Zakona iz 2011. godine, u kojem se aneksija Crne Gore iz 1918-te, više nego opravdano, naziva nasilnom. I to od PES-a koji tobože donosi Barometar 26, koji predviđa da se neće pokretati teme koje nadalje dijele građane. A oni pokreću temu koja ne da dijeli, nego koja je bolna za Crnu Goru, bolna za sve žrtve neviđenog nasilja nad crnogorskim narodom i potomke žrtava. Briga me što misli Nikola Petrović, on je stotinama puta pokazao da je bliži onim iskompleksiranim stanovnicima Crne Gore kojima je Beograd san snova, nego što je vezan za istinsku Crnu Goru. Bliži su mu oni koji su naredili da se njegov prađed ubije, ukoliko se vrati u Crnu Goru, nego oni koji bi život dali za svoju otadžbinu. O ponašanju Nikole Petrovića se mnogo toga neafirmativnog može napisati, od okoline koja ga okružuje u Italiji, na kakvim skupovima učestvuje, kojom „himnom“ počinju ti skupovi, koju zastavu kače iza sebe, ko su vrlo čudni likovi koji ga savjetuju i iz koje su kuhinje. Gordan Stojović, jedan od inicijatora promjene zakona, moj nekadašnji prijatelj iz vremena dok je bio u Matici crnogorskoj i ambasador u Argentini, đe je dao ogroman doprinos u promociji CPC sa episkopom Gorazdom, vrlo dobro je nekad znao pravu istinu o NASILNOJ aneksiji Crne Gore. Samo čekam prijedlog iz iste kuhinje da svi počnemo da slavimo Pavla Đurišića i četnike, kako se ne bi dijelili. Aferim. Mnogo je onih koji su promjenom vlasti obrnuli i svoju pamet. Pada mi na pamet pjesma Sv. Petra Cetinjskog „Pogibija vezira Mahmut-paše na selo Kruse (1796)“, kada je kroz usta Mahmut paše napisao: „Dokle imam u ćesi novaca, a u Crnu Goru trgovaca, kojizi su lakomi na blago, učiniću što je meni drago, oni će mi prodat Crnogorce!“ <h2>BRUTALNI ZLOČINI</h2> Za one kojima nije jasno da je aneksija bila ne nasilna, nego da ima odlike stravičnog, teškog masovnog zločina, neka pogledaju sajt Britanskog parlamenta i raspravu iz 1920. godine o stanju u Crnoj Gori, samo neka ukucaju „Lord Sidenem“. Izvještaj lorda de Salisa, izaslanika Britanskog parlamenta o stanju u Crnoj Gori, potvrđuje sve navode „Krvavog albuma Karađorđevića“. A onda neka pogledaju pisanje beogradskog Vremena, Pravde i Politike od 10. februara 1924. godine, đe donose raspravu iz skupštine KSHS i govor Mihaila Ivanovića, predstavnika Federalista. Odnosno dio koji ima podnaslov „Crnogorce ubijaju što nisu verni Kralju“, a koji, između ostalog, glasi: „...Prvi je posao režima bio uništiti cio pravni poredak i slobodnu Crnu Goru. Srbijanski dinastičari dobijaju od režima pohvale i nagrade za paljenje kuća, vađenje očiju živim ljudima, bacanje đece na bajunetima kroz prozore, lomljenje ruku ženama i đeci kartečima iz topa, zato što nijesu vjerni Kralju i t.d. ... Divlji napadi na prošlost i tradicije Crne Gore, rušenje spomenika, pljačkanje istorijskih dokumenata i t.d.“. Niko iz skupštinske sale nije reagovao, niti opovrgao riječi Ivanovića, vjerovatno zato što nije bilo članova PES-a! Jedina reakcija je bila potpreśednika skupštine Lj. Bakića o tome kako nema „crnogorskog naroda u Crnoj Gori, već ima samo srpskog naroda“... Beogradski novinar Pantelija Jovović, dopisnik nekoliko beogradskih listova iz Crne Gore, piše u knjizi „Crnogorki političari“ iz 1924. (Vreme a.d): „Slom Crne Gore 1915. i način njenog ujedinjenja sa Srbijom 1918. g. dva su kobna datuma u njenoj istoriji. Prvi datum može se nekako i pravdati ali ovaj drugi jeste najgrozniji spomen srama i stida zvaničnoga Beograda. Golgota, koju je preživljavala Srbija za vreme evakuacije kroz albanske gudure, ni približno nije ravna onoj Golgoti, koju je Crna Gora preživela za vreme Ujedinjenja.  <figure><img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/20251018201032_cc15f9c5961dcb7bed1cd93af13d9bb7325d8148713096ae505e798978d0b0c8.jpg" data-media-id="editor_0" data-image-id="20251018201032_cc15f9c5961dcb7bed1cd93af13d9bb7325d8148713096ae505e798978d0b0c8" data-rendition-name="original" width="550" height="640" loading="lazy" alt="Predgovor knjige „Crnogorki političari“ iz 1924. beogradskog novinara Pantelije Jovovića, dopisnika nekoliko beogradskih listova iz Crne Gore"><figcaption>Predgovor knjige „Crnogorki političari“ iz 1924. beogradskog novinara Pantelije Jovovića, dopisnika nekoliko beogradskih listova iz Crne Gore</figcaption></figure>  No sve do 1921. g. o tim nečuvenim zločinima režima nije se ništa znalo. Crna Gora sve do tada bila je za našu javnost terra incognita. Do 1921. g. već je bilo popaljeno pet hiljada crnogorskih domova i niko, van Crne Gore, u ujedinjenoj Kraljevini o tome nije ništa znao.  <figure><img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/20251018201032_1cadbb9bb86240d9c711a1dff3144badaf852483b829d07b2b62492638783139.jpg" data-media-id="editor_1" data-image-id="20251018201032_1cadbb9bb86240d9c711a1dff3144badaf852483b829d07b2b62492638783139" data-rendition-name="original" width="400" height="586" loading="lazy" alt="Naslovnica knjige „Crnogorski političari“ beogradskog novinara Pantelije Jovovića"><figcaption>Naslovnica knjige „Crnogorski političari“ beogradskog novinara Pantelije Jovovića</figcaption></figure>  Tek prvi put tada beogradski 'Balkan' nalazi se pobuđen da me pošalje kao svoga naročitog izaslanika u Crnu Goru. Prvi sam, dakle, ja bio kome je pala u deo ta teška dužnost, da otkrije sve zločine počinjene posle Ujedinjenja u Crnoj Gori. I ja sam ih otkrio stavljajući na kocku svoj život. Demaskiranjem zločinaca, ja sam učinio da budem s bombama i revolverima napadnut i slučaj je hteo da ostanem u životu iako sam bio teško povređen. Moje izveštaje o prilikama u Crnoj Gori, preštampavali su ne samo svi naši domaći listovi, već i jedan dobar deo štampe u Italiji, Engleskoj, Francuskoj i t.d. Ja sam Evropi jasno predočio da je nesrećna Crna Gora, u čast i slavu Ujedinjenja, razapeta na krstu“... Ne mogu a da ne objavima dio teksta Chicago Tribune-a od 4. septembra 1919. pod naslovom „Zvanični izvještači donijeli užasne izvještaje u Pariz“, u kojem se kaže: „Pariz, 3. septembar, Američka i britanska vojna intervencija u Crnoj Gori radi spriječavanja raširenog masakra crnogorskih rojalista od strane Srba, u preporuci neutralnih posmatrača koji su došli u Pariz juče i koji danas pišu energične izvještaje svojim vladama: 'Pod srpskom okupacijom Crna Gora danas predstavlja mjesto najkrvavijeg pokolja u Evropi, izjavio je zvaničnik koji se vratio. Ukoliko se Engleska i Amerika ne umješaju, ni jedan crnogorski rojalista neće ostati živ. Srbi ih ubijaju na veliko'“.  <figure><img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/20251018201036_82dc074462229b7b0dd09fc19e6143c57d5f2cd2149e49f3ab59cf440f59aa5d.jpg" data-media-id="editor_2" data-image-id="20251018201036_82dc074462229b7b0dd09fc19e6143c57d5f2cd2149e49f3ab59cf440f59aa5d" data-rendition-name="original" width="1318" height="1920" loading="lazy" alt="Tekst o golgoti Crne Gore objavljen u listu Chicago Tribune 4. septembra 1919."><figcaption>Izvode iz govora Mihaila Ivanovića, predstavnika Federalista, u Skupštini KSHS u februaru 1924. godin objavili srpski mediji</figcaption></figure>  Vi, branitelji Džudit Rajnke od nas dokazanih zastupnika evroatlantskih integracija, valjda ćete vjerovati izvještajima onih koje nazivate zapadni prijatelji? Mada nije loše ni da čujete što je pisao list „Radni narod“, koji je izlazio u Podgorici 1927. i 1928. „Kad narod u Crnoj Gori hoće nekoga da prokune teško reče mu: 'Kosti ti u Zenici okapale'“. A evo zašto: „Kad je došla okupacija Crne Gore tamo su poslane hiljade vojnika, staraca, đece da robuju. To roblje moreno je tamo paśom smrću: golo, boso, gladno, premlaćivano, zlostavljano na sve načine i davano na prisilne radove po teškim zimskim vremenima praznog stomaka i golijeh lakata i koljena... Prema sigurnim vijestima zna se da su ti ljudi već skoro svi oboljeli od sićije i od reumatizma, tako da danas više liče na aveti nego na ljude. Uprava zatvora sprovodi prema njima naročiti sistem, da ni jedan neće ostati u životu. Njima se čak ne dozvoljavaju ni privatne novčane pomoći, da mogu kupiti sto im treba“...  <figure><img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/20251018201036_3824759e5a64ba45a67b70a11b3e1e25f1ad06c874c0b6a4deab51e0d373906e.jpg" data-media-id="editor_3" data-image-id="20251018201036_3824759e5a64ba45a67b70a11b3e1e25f1ad06c874c0b6a4deab51e0d373906e" data-rendition-name="original" width="4508" height="5551" loading="lazy" alt="Tekst o golgoti Crne Gore objavljen u listu Chicago Tribune 4. septembra 191"><figcaption>Tekst o golgoti Crne Gore objavljen u listu Chicago Tribune 4. septembra 1919.</figcaption></figure>  Na kraju ne mogu da odolim a da ne napišem, svako ko naśeda na idiotsku propagandu Demokrata da je svako ko, više nego opravdano, kritikuje vlast, posebno njih, saradnik kriminalnih klanova, neka se svako jutro pogleda u ogledalo i sam sebi kaže „ja sam idiot“ tri puta! Nema idiotskije konstrukcije od te kojom poluobrazovane i nesposobne Demokrate pokušavaju da spriječe da vidimo svi ono što nam oči izbi.

Tag: bijela-kuca