Piromanija je poremećaj impulsa. Kada osoba ima opsesivnu potrebu da pali, podmeće požare i to mogu da budu manje ili veće paljevine - kazala je za Radio Crne Gore psihološkinja Adriana Pejaković.
Ovaj mentalni poremećaj poredi sa bolestima zavisnosti, narkomanijom, kockanjem i alkoholizmom.
- Osoba prvo osjeća jednu veliku tenziju, napetost, anksioznost i možda onda u jednom trenutku ona podmetne požar, zapali nešto i osjeti uzbuđenje, navalu adrenalina i to je nešto što njoj u tom trenutku predstavlja zadovoljenje neke potrebe - rekla je Pejaković.
Ne postoji, kaže, jedinstven profil piromana. Iako su uglavnom muškarci, stariji, mlađi, mogu da budu i žene, a često vatru zapale i adolescenti jer im je kontrola impulsivnosti slabija nego kod odraslih.
- Oni često znaju da postoji šteta koju su napravili, da to može nekoga da ugrozi, nekada i racionalizuju te misli: u smislu doći će vatrogasci pa ću gasiti požar, dok s druge strane njihov impuls zna da bude veoma jak. I onda kada taj impuls zapravo bude jači od njihove potrebe da se suzdrže, nastaju požari - ističe Pejaković.
Osoba koja ima piromanski poremećaj može se, kaže ona, prepoznati po nekim znacima.
- Opsesivno pričanje o požarima, posjedovanje velikog broja šibica, upaljača, opsesivno praćanje vijesti o tome, nekada samo osobe koje su podmetnule požar znaju da se sa vatrogasnim ekipama dobrovoljno prijave da taj isti požar i gase - ističe Pejaković.
Ovi znaci nijesu, naglašava ona, uvijek jedino što zasigurno upućuje da je riječ o piromanu. Ako je već dijagnostikovan kao vrsta mentalnog poremećaja, pitanje svih pitanja je može li piromanija da se liječi.
- Liječenje je dugotrajno, obično podrazumijeva psihoterapiju, kombinacije sa psihofarmacima i naravno: piromanija vrlo često izaziva nešto što su materijalne druge posljedice, krivična djela, često se izriče obavezno psihološko liječenje - kazala je Pejaković.
U ovakvim teškim danima, kaže psihološkinja Pejaković, važno je da budemo solidarni, svjesni da, nažalost, imamo u okruženju i takve ljude.

Portal ETV

original

viewImage

baseImage

610x380

500x500

400x240

400x203

1250x600

1084x550

thumbnail

Pejaković: Liječenje piromanije je dugotrajno, važno je da budemo svjesni da u okruženju imamo takve ljude

Različite tragedije sa kojima se crnogorsko društvo nažalost nerijetko suočava i preplavljenost vijestima iz crne hronike stvaraju veliki pritisak na mentalno zdravlje stanovništva Crne Gore.
O posljedicama prevelike izloženosti takvim negativnim informacijama i načinima da ublažimo pritisak na naš mentalni sistem medijska agencija Media Biro razgovarala je sa psihološkinjom Adrianom Pejaković.
- Kada smo preplavljeni vijestima iz crne hronike, bilo da su u pitanju nasilje, ubistva, samoubistva, to stvarno zna da bude previše za naš mentalni sistem. Kada gledamo te vijesti možemo da osjetimo različita osjećanja, bilo da je u pitanju anksioznost, depresivnost ili depresija. Čini mi se da su u najvećem riziku djeca i mladi, zato što oni nemaju neke mehanizme kojima bi mogli da se suočavaju sa takvim vijestima. Ljudi mogu da dođu u stanje ne samo da imaju neke intenzivne emocije koje nazivamo negativnima, već da dođu do nekog osjećaja apatije – da će uvijek biti tako, da ništa ne može da se mijenja, da nema nikakvog izlaza. Tu psiholozi često naglašavaju pojam sekundarne viktimizacije – da gledate da neko pati ili da se dešava neki tragičan događaj i da vi prosto iskušavate slične emocije na vašem mentalnom planu jer gledate takve događaje - navodi Pejaković.
Pejaković ukazuje na veliku ulogu koju način medijskog izvještavanja može imati u tragičnim okolnostima.
„Jako je važno kako mediji izvještavaju o tome, kakav je njihov okvir, da li je njihov okvir senzacionalistički. Nekada mediji posežu za senzacionalizmom zato što na takav način dobijaju više klikova i više pažnje, jer ljudi će nekako po svojoj prirodi da više obrate pažnju na one senzacije koje su ugrožavajuće, koje će da aktiviraju njihove regije u mozgu za oprez i opasnost, a mediji često to znaju. Imamo i neetička i jako teška izvještavanja o nekim stvarima koje su tragične umjesto da ponudimo neki informativni i edukativni okvir, kako da se pomogne ljudima, kako da mi potražimo pomoć ako imamo nekih problema sa mentalnim zdravljem, ako smo u nekoj opasnosti... Bez obzira što mi želimo da posegnemo za nekim senzacionalističkim sadržajem da bismo mogli da ispratimo šta se dešava, dugoročno to na nas ostavlja posljedice,“ ispričala psihološkinja.
Savjetuje da u trenucima kada osjetimo da smo preplavljeni takvim sadržajima treba da ograničimo vrijeme koje provodimo ispred televizora i na mobilnom telefonu.
- Znam da je to lako reći, ali teško uraditi, međutim, to je ono što je potrebno da bismo mogli da sačuvamo svoje mentalno zdravlje. Treba da, koliko možemo, izbalansiramo tu svu crnu hroniku sa nekim drugim pozitivnim stvarima koje pratimo bilo u životu ili u medijima, da razgovaramo sa porodicom, prijateljima. Za one koji imaju mogućnost, preporučujem društveni aktivizam – hajde da svi zajedno utičemo na to kako mediji izvještavaju, kako sistem reaguje kada se nešto desi, da ne budemo samo pasivni primaoci vijesti, nego da znamo da kao građani, društvo i lokalne zajednice da na nešto možemo da utičemo. Treba da slušamo, ali ne onako kao što smo navikli iz neke pozicije naučene bespomoćnosti – nešto se dešava, mi tu ne možemo ništa, nego iz aktivne pozicije – da vidimo da li se nešto može, jer mora da nešto može da bi nam bilo bolje - istakla je Pejaković.
Skrenula je pažnju na opasne posljedice prevelike izloženosti vijestima iz crne hronike.
- Kada smo preplavljeni negativnim vijestima naš organizam će početi da se „gasi“ i to je normalna stvar. Normalno da ako ima previše takvih vijesti da ćemo da pokažemo manje osjetljivosti i manje empatije, a to je dugoročno opasno za društvo jer ako vidimo da se ništa ne mijenja mi ćemo početi da se povlačimo iz tih sadržaja, da smatramo da to nije naš problem, da se sve više povlačimo u svoj mikrosvijet i to je nešto što ne bi trebalo. Zato je jako potrebno za ljude da se povezuju na lokalnom nivou, u nevladinim organizacijama, bilo kakvim građanskim inicijativama, da utiču na sistem. Mi imamo više prava nego što mislimo da imamo, s tim je važno da se upoznamo. Sam taj osjećaj da možemo nešto od svog ulaza, od svog naselja, od svog grada, da započenemo, uradimo, pomognemo može za nas na mentalnom nivou da bude blagorodan. Istraživanja pokazuju da ukoliko patite od ozbiljne depresije, ukoliko volontirate u nekoj humanitarnoj organizaciji to na vaš organizam ima učinak kao da pijete značajne antidepresive. Dobrota, altruizam i aktivizam jako utiču na nas da nas izvuku iz naučene bespomoćnosti - ispričala je psihološkinja.
U teškim trenucima u kojima se osjećamo preplavljeno negativnim emocijama, Pejaković savjetuje da razgovaramo sa bliskim ljudima, a po potrebi i sa psihologom.
- Treba da vidimo možemo li da dobijemo pomoć i podršku u našoj sredini. Međutim, sa druge strane ukoliko ti simptomi traju više od mjesec ili dva mjeseca i više mjeseci se osjećamo anksiozno, potišteno, mislimo da nema izlaza, onda je u redu da popričamo sa stručnjakom za mentalno zdravlje, da vidimo dijagnostiku i šta se tu dešava. Kod nas postoji vjerovanje da moramo da budemo jaki i da moramo svoje probleme da nosimo sami, a to nas kada imamo neki problem vodi u dalju izolaciju i stid. Mi ćutimo i trpimo, te u sebi stvaramo atmosferu ekspres lonca dok ne puknemo u jednom trenutku. Ako napravimo korak ka tome da potražimo pomoć, da napravimo nešto u trenutku i budemo aktivni to može jako da nam pomogne.- kaže Pejaković.
Pejaković ističe da joj se čini da je stigma oko odlaska kod psihologa danas manja nego što je bila ranije.
- Dosta mladih ljudi želi da dođe na terapiju, da pričaju o svojim problemima... Ipak, veliki broj ljudi smatra da kad idete kod stručnog lica nešto sa vama nije u redu, da je to nešto što je neprihvatljivo i da će se na kraju cijelog tog procesa otkriti nešto veliko što nije u redu sa vama. U stvari, kada odete po stručnu pomoć vi možete da vidite ljude koji će vam pomoći da svoje resurse oslobodite, da svoja ograničenja smanjite ili skinete u potpunosti, da se bolje povežete sa ljudima i sa sobom, da bolje prihvatite svoju ranjivost iz koje može da iznikne jako velika snaga. Problemi sa mentalnim zdravljem su zarazni – ukoliko u porodici imate nekoga ko ima veliki problem vi možete da dobijete post traumatski poremećaj jer se dugo nosite sa tim. Ti problemi su zarazni i ne bi trebalo čekati da se oni šire, već bi prosto trebalo da reagujemo na vrijeme i onda stvarno možemo da pomognemo sebi - poručila je Pejaković.

Pejaković: Prevelika izloženost vijestima iz crne hronike može dovesti do apatije

TikTok omiljena je društvena mreža među mladima, ali sve veći izazov za roditelje. Pored toga što nudi kreativne sadržaje i zabavu, očigledan je porast uznemirujućih video snimaka u kojima se vide nasilje i prijetnje. Sve to dodatno zabrinjava kada znamo da su njeni korisnici i najmlađi.&nbsp;
Sudski vještak Marko Lakić, u razgovoru za Portal RTCG, upozorio je da nijedno dijete mlađe od 13 godina ne bi smjelo da koristi TikTok.
S obzirom na to da veliki broj korisnika TikTok-a čine djeca i adolescenti, postavlja se pitanje u kojoj mjeri nasilni sadržaji utiču na njihov mentalni i emocionalni razvoj. Iako ova platforma ulaže napore da suzbije ovakve sadržaje, oni su sve zastupljeniji, a granica između kreativnosti i opasnosti sve je tanja.
Negativni uticaj TikTok-a odrazio se nedavno u Albaniji. Nakon što je dječak izbo nožem i usmrtio četrnaestogodišnjaka, na ovoj društvenoj mreži kružili su snimci na kojima su se maloljetnici izjasnili za ubistvo. Objavljena je i fotografija počinioca, koji je uhapšen, na kojoj se vidi rana koju je zadobio na ruci. Albanske vlasti su odlučile da blokiraju TikTok nakon tragičnog događaja, zbog zabrinutosti za sigurnost djece.
<h2>Lakić: Uvesti kazne za roditelje, povećati bezbjednost djece&nbsp;</h2>
Trenutni zakonski okviri koji regulišu bezbjednost djece na internetu, smatra sudski vještak Marko Lakić, nijesu dobri. Ukazuje da roditelji snose određenu vrstu odgovornosti, pa bi zato trebalo uvesti kazne za njih ukoliko izostane reakcija.
- Sa ciljem bezbjednosti naše djece, neophodno bi bilo da poradimo na tom polju. Pritom bi definitivno trebalo uvesti kazne za roditelje koji dozvoljavaju korišćenje sadržaja djeci koja nisu dostigla uzrast na koji je neki sadržaj ograničen - kazao je Lakić.
Upozorava da nijedno dijete mlađe od 13 godina ne bi smjelo da koristi TikTok.
- U nekim državama je to ograničenje na 18 godina. Postavlja se pitanje da li bi se i te strože mjere poštovale? Smatram da ne bi - ukazuje Lakić.
<h2>Pejaković: Nasilni sadržaji utiču na mentalno zdravlje mladih</h2>
Psihološkinja Adriana Pejaković, u razgovoru za Portal RTCG, kazala je da preplavljenost nasiljem i ekstremnim nasilnim sadržajem može ozbiljno da ugrozi i naruši mentalno zdravlje mladih.
- Može uticati na njihovo ponašanje, empatiju i sposobnost donošenja odgovarajućih odluka. Ukoliko su djeca preplavljena takvim sadržajima mogu postati povišeno anksiozna, depresivna ali i ići u pravcu antisocijalnog ponašanja ili poremećaja ponašanja i ličnosti-u ekstremnim slučajevima - istakla je ona.
Društvene mreže, ističe Pejaković, mogu biti kanal za širenje nasilnih sadržaja.
- Povezanost između društvenih mreža i nasilja postoji, pa sada imamo i online nasilje, govor mržnje na drustvenim mrežama i druge toksične sadržaje koji mogu uticati na mentalno zdravlje mladih - naglašava ona.
Pejaković ističe da su djeca podložna jakim stimulusima, sadržajima koji su viralni, a takođe imaju mehanizme kojima podražavaju ono što vide i ukoliko je nasilje ono što gledaju oni će ga podražavati.
- To je znači da su djeca i mladi po prirodi nasilni već da na taj način često nastoje da budu bliski, prihvaćeni, prikriju sopstveni strah, pokažu se u grupi - objašnjava Pejaković.
Ona napominje da je važno da se sankcioniše nasilje i pokaže djeci da ono ima svoje posljedice.&nbsp;
Važno je, poručuje ona, uložiti napore u edukaciju o odgovornom korišćenju interneta i vršiti veći nadzor nad sadržajem kojem djeca pristupaju.
- Zapitajmo se koje bi to sadržaje mi kao društvo trebalo da omogućimo djeci da ne ulaze u ovakve rizike. Da li smo ih okružili agresijom na internetu, u medijskom prostoru? Da li imaju dovoljno društvenog angažovanja kroz đačke parlamente i druge vidove oglašavanja mladih? Da li im pružamo dobre uzore? Koliko smo mi zreli kao društvo i pojedinci? Ovo su pitanja na koja moramo da odgovorimo prije nego okrivimo djecu. Jer poznato je da ukoliko djeca imaju podsticajno okruženje neće lako ulaziti u rizična ponaṣ̌anja - poručuje Pejaković.&nbsp;
Anonimnost koja pruža korisnicima da se sakriju iza lažnih indenditeta olakšava put ka postavljaju neprimjerenih sadržaja.&nbsp;
- To je svakako veliki izazov u cilju identifikacije i procesuiranja počinioca određenih krivičnih djela, ali smatram da bi se ta pojava znatno smanjila kada bi prvo roditelji znali adekvatno da koriste sadržaj na internetu, a onda i djecu pravilno naučili - smatra Lakić.
Lažne identitete i određena skrivanja, dodaje Lakić, nikada nećemo moći da suzbijemo, ali uz adekvatnu edukaciju, znatno bi smanjili njihov negativni uticaj.
On kao rješenje problema ne vidi u blokiranju TikTok-a ili bilo kojeg drugog servisa, već u tome da se oni koriste na pravi način.
- Više sam da se ti servisi koriste onako kako su i predviđeni (za starije od 13 godina). Sa druge strane smatram da treba mnogo više edukacije i mnogo manje zataškavanja i zloupotreba od strane nadležnih - poručuje Lakić.
Smatra da bi u obrazovnim institucijama više pažnje trebalo povesti da se djeca nauče pravilnom korišćenju sadržaja na internetu.
Lakić zaključuje da TikTok i ostali servisi nisu u značajnoj mjeri povećali nasilje, ali su pogodno sredstvo da određene vrste nasilja vidi veći broj ljudi. Ukazuje na to da bi trebalo pojačati kaznenu politiku, povećati kazne i dosljedno primjenjivati sankcije za svaki vid nasilja.

Djeca mlađa od 13 godina ne bi smjela da koriste TikTok

Vrijednost bitkoina pala je na najniži nivo otkad se američki predsjednik Donald Tramp prije nešto više od godinu vratio u Bijelu kuću. Time su izbrisani svi dobici koje je ova kriptovaluta ostvarila zahvaljujući optimizmu zbog dolaska predsjednika koji je naklonjen digitalnom novcu, piše Bloomberg. Najveća kriptovaluta nastavlja svoj četvoromjesečni pad i spustila se ispod 74.424 dolara, što je bila najniža tačka u 2025. godini. Taj raniji pad dogodio se u aprilu, kada su Trampove najave novih carina uzdrmale svjetska tržišta.  <figure> <img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/20260203230216_2a4ead0a1efc77d1668bac3698393133cf21de12b2cb6f56fed777f7a76b3275.png" data-media-id="editor_0" data-image-id="20260203230216_2a4ead0a1efc77d1668bac3698393133cf21de12b2cb6f56fed777f7a76b3275" data-rendition-name="original" width="942" height="762" loading="lazy" alt="Cijena bitkoina u posljednjih godinu dana"> <figcaption>Cijena bitkoina u posljednjih godinu dana(Photo: Coinmarketcap)</figcaption> </figure>  - Mnogi su ulagači kupovali dok je cijena padala, nadajući se brzom oporavku", rekao je Bohan Jiang iz kompanije FalconX. Kako je cijena nastavila da tone, aktivirala se prisilna prodaja (likvidacija) njihovih uloga, što je stvorilo dodatni pritisak i još brže srušilo cijenu. Danas je bitkoin pao za čak sedam odsto, na 72.877 dolara. Iako je kasnije vratio dio vrijednosti na 76.000 dolara, od početka ove godine bitkoin je u minusu gotovo 14 odsto. <h2>Udari na tržište i nestanak klađenja</h2> Uprkos podršci iz Bijele kuće, bitkoin je pao za oko 40 odsto od svog rekorda u oktobru. Taj je pad počeo nakon što su Trampovi komentari o carinama izazvali talas prodaja koji je u jednom danu "spržio" 19 milijardi dolara vrijedne opklade uz posuđeni novac (trgovanje s polugom). Tržište se od tog udarca još nije oporavilo. Ovaj pad bitkoina događa se usred opštih previranja: tehnološke dionice gube na vrijednosti; zlato i srebro se polako oporavljaju nakon velikih padova; nafta poskupljuje zbog nemira u svijetu. Podaci s tržišta finansijskih derivata (ugovora kojima se kladi na buduću cijenu) pokazuju da se investitori sada više klade na dalji pad nego na rast.&nbsp; - Raspoloženje je dotaknulo dno - kažu stručnjaci, dodajući da se ulagači sada grčevito pokušavaju zaštititi od daljih gubitaka. <h2>Strah od pucanja balona i povlačenje malih ulagača</h2> Iako su se veliki investitori (institucije) donekle držali, mali ulagači se povlače. To se dogodilo nakon što su neki od najvećih vlasnika bitkoina prodali imovinu vrijednu milijarde dolara. Posebno loše stoje manje poznate kriptovalute (altkoini), koje su u godinu dana izgubile 70 odsto vrijednosti. Čak su i investicijski fondovi koji prate bitkoin (ETF-ovi), u koje ulažu obični građani, zabilježili povlačenje milijardi dolara tokom novembra. - Bitkoinom se i dalje trguje kao rizičnom imovinom koja burno reaguje na svaku promjenu na tržištu, a ne kao "digitalnim zlatom" koje služi za sigurnost - zaključio je Morten Kristensen sa portala AirdropAlert.com.

Bitkoin izbrisao sve dobitke od Trampove pobjede na izborima

Monteput je Planom rada i finansijskim planom za 2026. predvidio nastavak investicija i održavanja infrastrukture na teritoriji opštine Bar.
Kompanija će uložiti dio sredstava u održavanje tunela “Sozina”, od čije naplate putarine u ovoj godini planira prihod od 13.774.200 eura. Kod tunela je planirana i ugradnja punjača za električna vozila.
Investicioni plan obuhvata utrošak od 9.132.539 eura za ranije ugovorene idejne projekte dionica Tološi-Virpazar i Virpazar-Stari Bar.&nbsp;
Dokumentacijom je obuhvaćena i isplata od 656.000 eura za idejna rješenja dionice auto-puta Virpazar-Sukobin, kao i regionalnog puta Rijeka Crnojevića-Virpazar. Trenutno se sprovodi izrada idejnog projekta za dionice Tološi-Virpazar i Virpazar-Zaljevo, dok je u toku tenderski postupak za dionicu Zaljevo-Sukobin. Planirana je i revizija tehničke dokumentacije za dionice Tološi-Virpazar i Virpazar-Stari Bar.
Za rashode po osnovu zarada 310 stalno zaposlenih, radnika na određeno vrijeme, članova odbora i 20 sezonskih radnika, Monteput je opredijelio 7.382.716 eura.

Devet miliona za idejne projekte dionica Tološi-Virpazar i Virpazar-Stari Bar

Maroko je evakuisao više od 50.000 ljudi, gotovo polovinu stanovništva sjeverozapadnog grada Ksar el-Kebira, dok su poplave izazvane višenedjeljnim obilnim kišama prijetile da potopi grad, saopštili su državni mediji.
- Grad je postao grad duhova. Sve pijace i prodavnice su zatvorene i većina stanovnika je ili otišla svojom voljom, ili je evakuisana - rekao je lokalni stanovnik Hišam Ađtou za Rojters telefonom.
Maroko se suočava sa teškim poplavama na sjeveru zemlje, posebno u regionima Tanger, Tetuan i Al Hoseima, poslije višemjesečnih neprekidnih kiša.
U Larašu na sjeveru zemlje postavljena su skloništa za hitne slučajeve kako bi se smjestile porodice ugrožene poplavama.
Vodootporni šatori su postavljeni i na fudbalskim stadionima za prijem raseljenih, navele su tamošnje vlasti.
Skloništa, koja se povezuju na osnovne komunalne usluge, ostaće otvorena sve dok porast nivoa reke Lukos predstavlja prijetnju.
Meteorolozi predviđaju i dalje kišu, dok neki stanovnici koriste zatišje od padavina da se nakratko vrate kući.

U Maroku zbog poplava više od 50.000 raseljenih: "Ksar el-Kebira postao grad duhova"

Zvanični i nezvanični portparoli Izraela su u režimu „kontrole štete“ nakon što je prošle nedjelje jedan visoki vojni zvaničnik priznao da Izrael prihvata broj ubijenih koji objavljuje Ministarstvo zdravlja Gaze, a koji trenutno iznosi više od 70.000.
Ovo dolazi nakon dvije godine tokom kojih su Izrael i njegovi pristalice koristili svaku priliku da ospore i umanje brojke Ministarstva zdravlja, tvrdeći da su preuveličane ili da ih je izmislio Hamas.
Ta prestižna lista osporavalaca uključuje portparole izraelske vlade i vojske, tadašnjeg predsjednika SAD Džo Bajdena, Kongres SAD, direktora Anti-Defamation League (ADL) Džonatana Grinblata, Američko izraelski komitet za javne poslove (AIPAC) i brojne analitičare u uticajnim think-tank institucijama i centrima za politiku.
Veću kredibilnost njihovim poricanjima davali su i istaknuti mediji širom sveta koji su često opisivali Ministarstvo zdravlja Gaze kao „pod Hamasom“, čime su čitaoce i gledaoce podsticali da brojeve poginulih posmatraju sa sumnjom, piše u analizi za Gardijan Ben Reif, zamjenik urednika magazina +972.
U stvari, pouzdanost zvaničnog broja poginulih nikada nije trebalo dovoditi u pitanje.
Prvo, UN je nezavisno verifikovao tačnost podataka Ministarstva zdravlja nakon svake od prethodnih izraelskih bombardovanja Gaze još od 2008.
Drugo, podaci koje je Ministarstvo zdravlja objavljivalo od 7. oktobra su izuzetno detaljni: uključuju puno ime, datum rođenja, pol i broj lične karte svih žrtava čije su smrti potvrđene bilo u bolničkim mrtvačnicama, bilo od strane njihovih porodica.
Naravno, greške su se dešavale usred intenziteta izraelskog napada koji je praktično uništio čitav zdravstveni sistem Gaze, ali one su bile izuzetno rijetke i brzo ispravljene: Skaj Njuz je prošle godine otkrio da je broj unosa u listi poginulih sa nedostajućim ili nevažećim brojem lične karte pao sa 2.769 početkom aprila na samo 313 krajem jula.
Još u januaru 2024, moj kolega Juval Abraham je izvijestio da su izraelske vojne obavještajne agencije čak nadgledale osoblje Ministarstva zdravlja u Gazi kako bi provjerile tačnost njihovih podataka. Nakon što su utvrdile da su podaci tačni, počele su da ih koriste u internim obavještajnim izveštajima.
- U svakom statusnom brifingu, kada se svi međusobno informišu o dešavanjima, postoji slajd koji prikazuje trenutni broj civila ubijenih u Gazi. I to se gotovo isključivo zasniva na podacima Ministarstva zdravlja pod Hamasom - rekao je izvor iz obavještajne službe.
Ipak, poricanja su se nastavila, pune dvije godine. Čak i sada, izraelska vojska je brzo reagovala nakon prošlonedjeljnih izvještaja tvrdeći da „objavljeni detalji ne odražavaju zvanične podatke IDF-a“ – uprkos tome što su izraelski mediji jasno naveli da im je to rečeno od strane visokog zvaničnika na privatnom brifingu.
Dakle, da li ćemo sada vidjeti talas priznanja grešaka, ili makar trunku samopregleda, od svih onih koji su širili tezu da se broju poginulih ne može vjerovati?
Ne oslanjajte se na to. Zapravo, neki od njih već djeluju kao da pomjeraju ciljeve, tvrdeći da, iako je ukupan broj poginulih od 70.000 možda tačan, ono što zaista znači jeste odnos civila i boraca među njima, za koji oni tvrde da je relativno nizak u urbanom ratu.
Tokom rata, izraelski lideri su citirali odnos civilnih žrtava kao nizak kao 1:1, ili, u novije vrijeme, 1,5:1, a sada tvrde da borci čine čak 25.000 od poginulih u Gazi. Ali i ove tvrdnje se raspadaju pod osnovnom provjerom.
Da biste razumjeli zašto, dovoljno je da razmotrite koga izraelska vojska definiše kao borca. Nakon invazije pojasa Gaze krajem 2023. vojska je počela da formira militarizovane zone koje je nazvala „zone ubijanja“ sa proizvoljnim i često nevidljivim granicama, unutar kojih bi automatski ubijali svakog Palestinca koji bi ušao, uključujući djecu i naknadno ih etiketirali kao teroriste.
(Ovo trenutno uključuje otprilike 60 odsto teritorije Gaze koju izraelska vojska i dalje drži uprkos primirju.)
A same vojne brojke to i dokazuju. Prošlog avgusta, magazin +972 (gdje sam zamjenik glavnog urednika) i Gardijan su objavili zajedničku istragu koja je otkrila postojanje klasifikovane izraelske obavještajne baze podataka koja održava ažurirane informacije o statusu svakog Palestinca u Gazi za kojeg Izrael, kombinacijom masovnog nadzora i algoritama vještačke inteligencije, sumnja da pripada Hamasa ili islamskoj džihadskoj organizacije.
Prema podacima koje smo dobili iz ove baze u maju prošle godine, Izrael je ubio manje od 9.000 boraca u trenutku kada je ukupan broj poginulih po podacima Ministarstva zdravlja iznosio 53.000.
Dakle, baza je pokazivala da su civili činili 83 odsto poginulih u Gazi što ukazuje na odnos civilnih žrtava sa malim paralelama u modernom ratovanju, a što dodatno potvrđuje optužbe UN-a, organizacija za ljudska prava i vodećih stručnjaka za genocid da Izrael vrši genocid. (Vojska je u odgovoru izjavila da „brojke prikazane u članku nijesu tačne“, ali nije osporila postojanje baze niti precizirala koje podatke osporava.)
A to je ako se oslanjamo na podatke Ministarstva zdravlja, koji ne uključuju otprilike 10.000 tijela za koja se još smatra da su ispod ruševina, niti uključuju „neposredne“ smrti od gladi, bolesti, hipotermije i izlečivih zdravstvenih stanja, koje često premašuju „direktne“ smrti u ratnim zonama.
Zapravo, različite naučne studije sprovedene tokom rata procjenjuju da je stvarni broj poginulih uslijed izraelskog napada možda značajno prešao 100.000.
Iako nećemo sa sigurnošću znati koliko je stvarno poginulo od 7. oktobra dok Izrael ne prestane da bombarduje Gazu i dok lokalni i međunarodni mediji ne budu mogli slobodno da izvještavaju širom pojasa, jedno je sigurno: klima poricanja podataka Ministarstva zdravlja omogućila je Izraelu da masovno ubija Palestince nekažnjeno.

Tag: adriana-pejakovic

Pejaković: Liječenje piromanije je dugotrajno, važno je da budemo svjesni da u okruženju imamo takve ljude

Pejaković: Prevelika izloženost vijestima iz crne hronike može dovesti do apatije

Djeca mlađa od 13 godina ne bi smjela da koriste TikTok

Bitkoin izbrisao sve dobitke od Trampove pobjede na izborima

Devet miliona za idejne projekte dionica Tološi-Virpazar i Virpazar-Stari Bar

U Maroku zbog poplava više od 50.000 raseljenih: "Ksar el-Kebira postao grad duhova"

Izrael priznao podatke Ministarstva zdravlja u Gazi: "Masovna ubistva bez kazne"

Programska šema

PRATITE TVe UŽIVO