Prošle nedjelje, skupili smo se u Podgorici, da u okviru konferencije koja se bavi sudbinom Milivoja Katnića, bivšeg specijalnog tužioca Crne Gore: čovjek je u pritvoru već šest mjeseci, bez optužnice i mogućnosti da se brani. Štrajkovao je glađu, a u zatvoru je zbog osvete sadašnje vlasti, postavljene uz ozbiljnu superviziju Srpske pravoslavne crkve i priličnu daljinsku kontrolu iz Beograda.

Sve to, dakako, pomno prati Moskva, a nas nekolicinu u Forum za ljudska prava Milivoja Katnića, organizovao je između ostalog Crnogorski PEN, uz, naravno Helsinški komitet Crne Gore. Lica su vam, otprilike, poznata: psiholog Žarko Korać, bivši potpredsjednik Vlade Srbije za vrijeme Zorana Đinđića, Nenad Čanak, notorni Vojvođanin i expredsjednik Lige socijaldemokrata, jedan od prvih ljudi koji su i institucionalno i izvan toga pomogli pad Slobodana Miloševića, novinarka Tamara Nikčević, crnogorski pisac i predsjenik PEN-a Milorad Popović, jedan od arhitekata promjene kursa Mila Đukanovića od srpskog vazala do glavnog čovjeke za ostvarivanje nezavisnosti Crne Gore, zatim Tarik Gunersel, turski književnik, Boris A. Novak nam se trebao javiti video linkom, ali je bio spriječen, poznati novinar Vlado Vurušić, malenkost pisca ovih redaka i tako dalje i tako dalje. Moglo bi se reći, ugledno društvo koje baš niko puno i ne zarezuje, ali koje je stalo uz čovjeka koji je obavljao specijalne zadatke, što je prosrpskoj vlasti očigledno bio trn u oku.
Katnić je, između ostalog, vodio istragu protiv Svetozara Marovića, nekada nominalno drugog čovjeka Crne Gore, i predsjednika unije te zemlje i Srbije, čija se imovina procjenjuje na nekoliko desetina miliona eura. U jednom trenutku, Marović je bio skoro moćniji od Đukanovića, ali je optužen za malverzacije, korupciju i nezakoniti sticanje dobiti. Marović se branio sa slobode, što je iskoristio za bijeg, prvo u Švajcarsku (vjerovatno obezbijediti novce), a onda – u Srbiju.
Bez optužnice i bez dokaza, ad hoc, orijentalno, surovo, balkanski, vlast koja je na izborima 2020. srušila trideset godina dugu vladavinu Mila Đukanovića, zatvorila je bivšeg specijalnog tužioca. Koji je četiri godine ranije, 2016. vodio operaciju osujećivanja državnog udara koji su, među ostalima, spremale i stranke koje će četiri godine kasnije doći na vlast. Scenario je bio, uglavnom, ruski, izvođači su trebalo biti srpski, a stvar je trebala početi kao što je krenula 1992. u Sarajevu ili prije par godina u Kijevu. Trebalo je da ubačeni specijalci obuku uniforme crnogorske policije i krenu pucati po prosrpskim demonstrantima ispred Parlamenta. To bi bilo jezivo bratsko krvoproliće nesagledivih posljedica: u tom smislu, a moglo bi se reći da kao Neko iz Sarajeva onaj što ovo piše nešto zna o počecima ratova na Balkanu, očigledno nije bilo lako pronaći nekoga ko bi bez savjesti, i bez emocija, potegao obarač prema nenaoružanima koji govore njihov jezik. I „zastupaju“ iste ideje.
Nova vlast tvrdi da je sve inscenirano, ali teško je vjerovati onima koji uz pomoć helikoptera, specijalaca i kriminalaca „isporučuju“ vladiku Joanikija u manastir na Cetinju. A upravo to se u septembru 2021. uz suzavac i proteste: vladika Joanikije, nasljednik Amfilohija Radovića, jedne od namračnijih prikaza balkanskih devedesetih je, protiv volje stanovnika Cetinja, „isporučen“ u manastir. Cetinjani ga tako i zovu – „Isporučeni“, i tvrde da su bili spremni uzvratiti vatru, ako bi iz manastira otvorili vatru. Tada je ta zemlja, vjerovatno, bila najbliže ratu. Uz pomenute događaje iz 2016. Na svu sreću oružani sukob se nije dogodio. Moguće i zato što se iz lekcija iz Bosne i Hercegovine i Hrvatske nešto naučilo.
I za to je, očigledno, bio zaslužan i Milivoj Katnić. No, na Balkanu ne postoji dobro djelo koje neće biti kažnjeno. Tehnički gledano, vanjska politika srpskog hegemonizma, učinila je puno grešaka u ostvarivanju svojih ciljeva. U Hrvatskoj su, sa više od 12 odsto stanovništva, pali na ispod tri odsto, i nisu dobili nikakvu teritoriju koju bi kontrolirali. U Bosni su, zahvaljujući engleskom ultimatumu i neposobnosti bosanskog rukovodstva da se snađe u okolnostima pritiska u datom trenutku, dobili skoro pola teritorije. I to je, u ovom trenutku, valjda jedina teritorija u u Evropi gdje imenima ratnih zločinaca možete nazivati ulice, škole ili bolnice. 
Jedina stvar koja je skoro sasvim uspjela u vojno-obavještajnom domenu iz Beograda, je sukob Armije BiH i Hrvatskog vijeća odbrane 1993., što je rezultiralo ratnim zločinima, i presudom u kojoj su vođe takozvanog projekta Hrvatska zajednica Herceg Bosna kažnjene sa oko 140 godina zatvora. Od tada, iako Bošnjaci i Hrvati zajednički tvore Federaciju BiH, usađeno je nepovjerenje, koje rezultira privatnim talovima na nivou „političke“ manipulacije, i duboke segregacije koja se provodi na većini mjesta gdje Hrvati i Bošnjaci žive jedni pored drugih.
Prema svjedočenjima nekih od glavnih ljudi srbijanske obavještajne službe, koji su procesuirani u Hagu, u toj operaciji su njihovi kadrovi imali značajan udio. Onog trenutka kad hrvatsko vodstvo u BiH to prizna, a bošnjački narod to prihvati, i suoči se sa svojim zločinima, moći će se se govoriti o uzajamnom povjerenju i poštovanju. Do tada, gledaće se iza zamišljenog nišana, i čekati novu priliku za osvetu. Omiljeni sport na Balkanu kad je u pitanju „rješavanje“ političkih konflikata.

Drugi veliki „uspjeh“ duboke, tamne strane srpskoga društva, koja je zadnjih dvadesetak godina, uglavnom, pozicija, je resrbizacija Crne Gore. Od osamostaljenja te države 2006. godine, činilo se da je svijest ljudi narastao dovoljno da je država na jugu Balkana, jadransko – planinski konglomerat epske svijesti i lirskog izričaja, konačno stao na noge i upisao se u ne najsretniju, ali relativno mirnu porodicu nazvanu Evropa Nacija. To je stara porodica u kući čiji krov stoji naizgled relativno čvrsto, ali su sobe iznutra neprovjetrene, a kako se ide
prema podrumu pronalaze se sve mračnije tajne. Nove prostorije koje se dodaju toj zgradi pune su slabih konstrukcija, nastalih kao rezultat dugotrajnih grešaka u vođenju, odnosno građenju tih entiteta.
U tom smislu, Crna Gore je jedna takva, mala i slaba montažna kuća koju je jedan veliki vojni Savez (dakako, NATO) prihvatio kako bi je zaštitio od rušenja koju bi preuzeo njegov dugogodišnji arhineprijatelj, koji već nekoliko stotina godina preko Crne Gore želi izaći na toplo more. Majka Rusija. U tom smislu sudbina Milivoja Katnića - iako se svaki dio njegove karijere može posmatrati u različitom svjetlu - je arhetipska: ako on ostane u ovoj situaciji, ako ga zadrže u ovom statusu, bez mogućnosti da mu se obezbijede normalni uslovi opstanka, ili barem da se protiv njega podigne validna optužnica protiv koje se sa svojim saradnicima može odbraniti, to je uvod u završetak procesa u kojem je u Crnoj Gori moguće da Crna Gora postane druga Republika Srpska. To je, u krajnjoj konsekvenci, i na dugi rok nemoguće, ali nije li problem svih iluzija upravo u manijakalnom provođenju njihovih iracionalnih motiva?
Svjedočimo, dakle, slučaju u kojem se leđima jednog čovjeka treba slomiti sudbina cijele jedne epohe, i na njemu „utjerati“ dug cijelog jednog naroda. U čemu se trenutni predsjednik Republike Hrvatske Zoran Milanović ponaša vrlo nečasno, govoreći da četničkom vojvodi, što je titula koju nosi današnji predsjednik Parlamenta Crne Gore, i njegovim saradnicima, nije trebalo uskraćivati ulaz u Hrvatsku. Uz sve to, manipuliše se i činjenicom da protiv Katnića, koji je na početku devedesetih bio poručnik u vojnom odsjeku koji je slao regrute u napad za Dubrovnik, hrvatsko pravosuđe nije podiglo optužnicu. A Crna Gora, pak, nije podigla optužnicu ni protiv koga ko je pošao gađati Dubrovnik, Vukovar ili Mostar. Prosrbijanskoj vlasti sasvim bi odgovaralo da se bivšem tužiocu Katniću fakturiše - sve. Konferencija nam je relativno uspjela, govornici su pokazali zavidno poznavanje prilika, ali provladinih medija, pripadnika političkih stranaka i izaslanika ambasade Velike Britanije i Sjedinjenih američkih država – nije bilo.
Tu, ipak, trebate izabrati stranu. Jer, iz vizure zapadne diplomatije može se reći da je, praktično, vladavina Srpske pravoslavne crkve, tek epoha u razvoju tamošnje demokratije. Ali, ako stvar gledate u oči, na terenu – to nije tako. Jer, je na sceni – regresija. Baš kao što reče ugledni podgorički advokat Nikola Martinović: „Zapamtimo se dobro mi koji smo danas bili u ovoj dvorani. Jer, za nekoliko mjeseci će biti desetine ljudi koji će tvrditi da su bili ovdje s nama jer ni Karadžić, ni Mladić ni Milošević nisu mogli ni sanjati da će završiti u Hagu, a desilo se upravo to. (…) Ovolika količina nepravde, zlobe i mržnje u Crnoj Gori nije viđena od 1948., i vladavine Aleksandra Rankovića“. Toliko, dakle o „oslobođenoj“ zemlji. 
Čekajući rasplet ove situacije, sjetio sam se naših prvih dolazaka u Crnu Goru. Bilo je to početkom, kako se to danas lijepo kaže, milenija, kad smo od Cetinja došli u Podgoricu i održali nešto što se moglo zvati književnom večeri, a bio je zapravo skup prilično nemoćnih zavjerenika koji su tu došli podržati prijatelje i kolege čija je sudbina čista literatura. Imena Filipa Davida, Ivana Lovrenovića, Miljenka Jergovića, Nenada Popovića, znana su južnoslavenskoj književnoj publici, ali sudbina crnogorskih kolega je zaista prvorazredna priča.
Jer, šta je kad u svojoj zemlji, na svome jeziku pokušavate ubijediti svoje sunarodnike da pripadaju svojoj, a ne nekoj drugoj državi? Gdje je to zamislivo? Dobro, na Bliskom istoku. Dvadeset godina kasnije, opet smo se tu, u nešto izmijenjenom sastavu, ali s praktično istim poslanjem: da pokušamo samima sebi, i drugima, objasniti da Kotor, ipak, nije Kragujevac, iako je Budva, građevinski postala Zlatibor na moru.
Čudno je samo da ljudi koji to naglas govore bivaju progonjeni, proskribirani, čak i zatvarani. I u tom smislu je sudbina Milivoja Katnića duboka stvarnost, ali izrasla iz mita o lažnoj veličini.
I izrugivanju sudbine jednog čovjeka pred masom. U tom smislu ne treba imati dilemu. Mora se biti na strani čovjeka. Bez obzira na kojoj ste strani istorije.

Portal ETV

original

viewImage

baseImage

610x380

500x500

400x240

400x203

thumbnail

Na kojoj strani istorije?

Optužnica protiv bivšeg glavnog specijalnog tužioca Milivoja Katnića poslije šest mjeseci još nije podignuta, što govori o najgrubljem kršenju njegovih osnovnih ljudskih prava - istakao je predsjednik Crnogorskog helšinskog odbora Miodrag Vlahović.
On je, na panelu "Hajka" na Međunarodnoj konferenciji „Politički zatvorenici I progon novinara i pisaca u Crnoj Gori“, koju organizuju Forum za zaštitu ljudskih prava Milivoja Katnića, Crnogorski Helsinški odbor za ljudska prava i Crnogorski PEN centar, rekao i da je zahtjev specijalnog tužioca Miloša Šoškića prema Pobjedi, kojim traži da se dostavi spisak svih tekstova koji su vezani za Zorana Lazovića i Katnića u periodu dok je Draško Đuranović bio glavni i odgovorni urednik, iskaz neprofesionalnog i nezakonitog odnosa SDT-a prema medijima.
<div class="embed-block"><div><div style="left: 0; width: 100%; height: 170px; position: relative;"><iframe src="//cdn.iframe.ly/api/iframe?app=1&url=https%3A%2F%2Fetv.me%2Fvip%2Ftuzilac-soskic-ponovo-targetira-i-pokusava-da-ucutka-novinara-duranovica&key=87ca3314a9fa775b5c3a7726100694b0" style="top: 0; left: 0; width: 100%; height: 100%; position: absolute; border: 0;" allowfullscreen></iframe></div></div></div>
- Takva komunikacija nije takva da se dobiju podaci, nego se radi o eklatantnom pokušaju da se zastraši, da se targetira, da se izvrši brutalni pritisak na slobodu javne riječi, na medije i istraživačke novinare koji bi mogli doći na "suludu ideju" da pišu o ovom slučaju. Ta vrsta intervencija SDT-a je sve samo nije profesionalna, sve samo ne zakonita, nema nikakve veze sa postupkom i procesom kao takvim - rekao je Vlahović.
CHO će, kako je dodao, nastaviti svoju misiju direktnog, javnog, neposrednog bavljenja ovim slučajem zato što, kako je istakao, nije vezan samo za ličnost Katnića, već je paradigmatičan za odnos prema svima koji se korektno, odgovorno i pošteno bave svojim poslom, a "na ovaj ili onaj način" su se zamjerili novoj vlasti.
Predsjednik hrvatskog PEN centra Tomica Bajsić rekao je da je ovo što se dešava u Crnoj Gori, ali i u Bosni i Hercegovini pokušajem odvajanja entiteta Republika Srpska, opasno za sve zemlje bivše Jugoslavije za koje, prema njegovim riječima, neće biti mira dok ne uđu u Evropu sa svojim granicama.
<h2>"'Državni udar' bio organizovani puč"</h2>
Srpski političar i psiholog prof. dr Žarko Korać ocijenio je da u slučaju Katnića ima psihičke torture.
- Katnić ima svoju profesionalnu biografiju, ali nema nikakve sumnje da će njegovo suđenje za pokušaj puča 2016. godine biti centralni dio njegove biografije zato što je to jedan od odlučujućih trenutaka u istoriji Crne Gore - rekao je Korać.
On smatra da to jeste bio organizovani puč.
- U njemu jeste učestvovala ruska obavještajna služba i u njemu je učestvovao i dio ljudi iz Srbije. Sasvim je druga tema što se u jednom trenutku pokazalo da je to batina koja ima dva kraja - kazao je Korać.
Dodaje da Katnića ne ganjaju kao ličnost, nego kao simbol predmeta iz kog je jedan od optuženih sada predsjednik Skupštine Crne Gore.
- U ovom slučaju Katnića imate jedan od najružnijih motiva - osvetu. Ne radi se samo o emocijama ovih na vlasti, nego o strahu da bi se prethodnici mogli vratiti na vlast - naveo je Korać.
Komentarišući to što se dio prijedloga za produženje pritvora odnosi na to što je Katnić razgovarao sa eminentnim novinarima upitao je je li on rob.
- Sloboda govora je osnovno ljudsko pravo. Ljudi u zatvoru koji su optuženi imaju pravo da pričaju sa kim god žele, a protiv njega čak nije podginuta ni optužnica. Ovo što se dešava je ubjedljivi dokaz da Crna Gora ne ide u dobrom pravcu, ali to je na građanima da odgovore sebi na to pitanje - istakao je Korać.
U Crnoj Gori će se, prema njegovim riječima, pokazati da imamo kukavičku i jako slabu vlast.
- Kao na vjetru, da li će ostati, neće, koja se boji da će stara vlast da se vrati, pa će preko Katnića da pokažu kako je prethodna vlast kriminalna. Od toga neće biti nikakve koristi, ali na ovakav način pokušavati da ostvariš političke poente, ali i ovoliko se bojati da ćeš i ti sići s vlasti, a ovo ostavljaš kao političko nasljeđe, nije pametno - zaključio je Korać i dodao da je "jako opasno igrati se s ljudskim dostojanstvom".
<h2>Politička i identitetska kriza</h2>
Hrvatski novinar Vlado Vurušić ocijenio je da se Crna Gora, nažalost, ponovo nalazi u velikoj političkoj i identitetskoj krizi kroz kakve je već prolazila, posebno u posljednjih sto godina.
- Crna Gora je sada pod velikom udarom otvoreno prosprskih i proruskih opcija koje joj rade o glavi i koje, ako već od nje ne mogu stvoriti "Srbiju na moru", pa onda od nje da naprave srpsku Bjelorusiju - naveo je Vurušić.
Crna Gora malo više liči na ono što se događa u Gruziji, odnosno da Vučić prema Putinovom receptu u toj državi želi Crnu Goru izolovati od evroatlantskih integracija, izolovati je od saveznika i susjeda koji bi joj mogli pomoći na putu prema Evropi, gdje Crna Gora, kako je naveo, sigurno pripada.
- Nažalost, Crna Gora je zapravo na neki način Gruziji najsličnija zahvaljujući sadašnjoj vlasti, jer imamo situaciju da u Crnoj Gori postoji politički progon neistomišljenika, što potvrđuje da je Crna Gora pod velikim udarom i da je njen opstanak kao države i nacije u pitanju - istakao je Vurušić.
<h2>Sloboda</h2>
Srpski političar Nenad Čanak kazao je da je pendrek na kome piše pravda ono o čemu danas razgovaraju.
- Sloboda, a to je riječ koja se stalno pominje, nije besplatna, nije jeftina, može da bude skupa toliko da je nikad ne dočekamo, ali je nikad neće biti ako na njoj ne radimo - rekao je Čanak.
Novinar, pjesnik, prevodilac i prozaist Ahmed Burić naveo je da se zahvaljujući Katniću 2016. nije desio puč.
- Na Balkanu ne postoji dobro djelo koje neće biti kažnjeno. Tehnički gledano, vanjska politika srpske hegemonije napravila je veliki broj grešaka u prethodnih 30 godina. U Hrvatskoj su od 12 odsto Srba pali na ispod tri odsto,. U BiH su izgubili tamo gdje su bili glavni i tamo gdje je bilo najbolje, a to su dolina Neretve i Sarajeva, a jedina stvar gdje su profitirali, zbog nesposobnosti BiH da se odupre, jeste da su dobili polovinu Bosne - Republiku Srpsku. To je jedina teritorija u Evropi gdje ulice, škole, trgovi i obdaništa možete nazivati imenima ratnih zločinaca i da vam zbog toga ne spadne dlaka s glave - istakao je Burić.
Smatra da ako Katnića zadrže u ovom statusu, bez mogućnosti imanja normalnih uslova suđenja i validne optužnice, biće to uvod u završetak procesa kojim je Crnoj Gori namijenjena sudbina Republike Srpske.
<h2>Od heroja do mučenika</h2>
Crnogorski novinar, pisac, scenarista, režiser, producent, antiratni aktivista i borac za ljudska prava Šeki Radončić kaže da svi znaju da je hajka na Katnića krenula 2016. kada je spriječio puč.
- Do tada je on bio heroj kada je procesuirao Svetozara Marovića. On je u tom trenutku slavljen i hvaljen, od Zapada, nevladinog sektora i medija. No nakon 2016. počinje brutalna hajka i princijepelni Katnić postaje meta zapadnog faktora, srpske i ruske propagande, medija i nevladinog sektora. To je taj puta od heroja da mučenika - rekao je Radončić.

Jasmina Beharovic

Radončić: Hajka na Katnića krenula 2016. godine; Vurušić: Crna Gora pod velikim udarom

Ministar vanjskih poslova Bosne i Hercegovine Elmedin Konaković komentarisao je mogućnost da Milorad Dodik, kojem je Centralna izborna komisija BiH oduzela mandat predsjednika entiteta Republika Srpska, imenuje novog mandatara Vlade.
- Ako bi bivši predsjednik bh. entiteta Republika Srpska imenovao mandatara Vlade, to imenovanje bilo bi nezakonito i nelegalno. Odveo bi tako Milorad Dodik i Vladu RS u ilegalu i potpuno obezglavio manji bh. entitet. Uradiće to, nemam dilemu - poručio je Konaković.
Dodao je da je Dodika više puta ranije upozoravao na posljedice njegove politike.
- Više puta sam ga upozoravao zadnjih godina da u crnu rupu u koju strmoglavo juri vodi i sve one koji ga slijede, da tamo vodi i svoj narod i entitet na čijem je čelu. Izolacija, sankcije, ilegala i neizvjesnost. To je na kraju ponudio svom narodu - kazao je.
Konaković je naglasio da je Dodik oštetio entitet kojim je upravljao.
- Narodu i entitetu čiji je budžet poharao i čija je javna dobra i javna preduzeća rasprodao. Budžet koji je poharao punio se ekonomijom koja je preko 90% vezana za EU i evropsko tržište. Nije mu se gadio takav novac dok je u isto vrijeme pljuvao po EU i kočio evropski put - istakao je šef diplomatije BiH.
U zaključku je poručio da Dodik pokazuje pravo lice i prema svojim saradnicima.
- I na kraju pokaže pravo lice prema saradnicima koji su mu bili lojalni i koje je tjerao na nezakonito i neustavno djelovanje. Ponizi Viškovića. To je taj, da prostiš, pravi Milorad Dodik - zaključio je Konaković.

Konaković: Više puta sam upozoravao Dodika da juri u crnu rupu, to je na kraju ponudio svom narodu

Crnogorski šahista Predrag Nikač upisao je pobjedu na otvaranju Svjetskog pojedinačnog prvenstva za osobe bez i sa smetnjama vida u poljskom Žešovu.
On je u prvom kolu, bijelim figurama, pobijedio Francuza Olivijea Devila.
Igrana je Pirceva odbrana, u kojoj je Nikač sjajno vođenim napadom i brojnim taktičkim udarima primorao protivnika na predaju.
Nikač, koji brani srebro sa šampionata na Rodosu, postavljen je za petog nosioca, a za medalju boriće se u konkurenciji 65 šahista.
Turnir u Žešovu igra se po švajcarskom sistemu, u devet kola.

Šah: Nikač slavio na startu SP

Ovo je specijalno veče. Tim riječima obratio se direktor Sarajevo film festivala Jovan Marjanović publici koja je do poslednjeg mjesta ispunila Ljetnje kino Coca-Cola da bi vidjela velikog italijanskog sineastu Paola Sorentina kako prima počasno priznanje, ali i njegovo remek-djelo "Veliku ljepotu".
– U poslednje dvije decenije poklonio nam je izuzetne filmove, koji bilježe životne protivrečnosti, ljepotu i dekadenciju, lomljivost, ironiju i emocije, s besprekornim stilom i glasom koji je i ličan i univerzalan. A film „Velika ljepota“, jedan od Sorentinovih najvećih radova, definisao je kinematografski portret vremena, osvojio Oskara, Baftu, Zlatnog globusa – podsetio je Marjanović, dodavši da imaju veliku čast da mu uruče Počasno srce Sarajeva, kao i da reditelja uskoro očekuje premijera novog filma na Venecijanskom festivalu.
I nakon inserata iz Sorentinovih filmova, poput „Božje ruke“, „Partenope“, „Il Diva“, „One Man up“, „Velike ljepote“, „MladostI“ italijanski sineasta izašao je na scenu pozdravljen velikim aplauzom. Zahvalio se na nagradi, rekavši da je počašćen, ali je odmah dodao: – Iako je ovo nagrada za cjelokupnu karijeru, nadam se da ću doći ovde za 20 godina da dobijem još neko priznanje. Ali, prije toga svakako ću doći uskoro da otvorim dobar italijanski restoran u Sarajevu. Vraćam se brzo. Tako da – vidimo se uskoro! Zaista, ovo je prava čast, značajna nagrada, a i sam festival je bitan za Evropu!&nbsp;

Sorentinu uručeno Počasno srce Sarajeva

Studenti i građani Novog Pazara blokirali su večeras magistralni put ka Crnoj Gori, u znak podrške i solidarnosti sa prebijenim i uhapšenim građanima tokom protesta u drugim gradovima.
Oni su tu odali poštu stradalima u padu nadstrešnice na Željezničkoj stanici u Novom Sadu i studentu Ernadu Bakanu, koji je pregažen na pješačkom prelazu u Beogradu, navode agencije.
Koliko će trajati blokada nije najavljeno, ali su nakon odavanja pošte ćutanjem neki učesnici skupa donijeli stolice i posjedali na kolovoz, navodi Danas.

Iz Novog Pazara se ne može ka Crnoj Gori: Građani blokirali magistralu

Dok Crna Gora gori, dok vatrena stihija proždire imanja i kuće, Demokrate tihuju. Nema Alekse, ni Borisa, ni Momčila... Danilo se javio tek kad ga je Spajki podsjetio da bi trebalo da pozove pomoć. Isti onaj Danilo koji je u maju na Momčilov forhend - kako smo se spremili za požarnu sezonu, odgovorio bekhendom - da smo šampioni u regionu. U nespremnosti - definitivno.
Kancer koji proždire sistem bezbjednosti očito požare ne svrstava u domen svojih nadležnosti. Njegove su neke ozbiljnije situacije... Kao recimo ranjavanje Marka Ljubiše u Pržnu. A sve što su mogli su učinili da se ne desi - &nbsp;jasno su koju sedmicu ranije upozorili bezbjednosno interesantne ličnosti da se čuvaju... I to bi, po njima, bilo to. Zamalo pa nevolja bilo je to što se na istoj lokaciji u Pržnom nalazila i štićena ličnost koja je - a šta je drugo preostalo, evakuisana sa lica mjesta.
Vjerovatno će u nekom od sljedećih saopštenja biti preporuka da na plažu štićene ličnosti idu naoružane. Ili da ne izlaze, kao što je preporučeno bezbjednosno interesantnim licima. Tako bi, kako zna da kaže VD direktora policije - građani imali još više sreće potrebne da ne postanu slučajne mete mafijaških obračuna. Na kraju, kako je uopšte došlo do toga da u neposrednoj blizini borave štićena i bezbjednosno interesantne osobe???
Taći u proces koji je od imena pa dalje naopak, Demokrate doživljavju kao prst u oko. U crnogorskoj legislativi još uvijek nije uspostavljen proces vetinga, dakle to je nešto što postoji taman koliko i funkcija pomoćnika (ili zamjenika, ko će ga znati) premijera, koju je sebi dodijelio Alekse Bečića, sveta je stvar za Demokrate. U veting se kunu, zbog njega se pada u trans, čine razne gluposti... I nezakonitosti... I mnogo paniče u posljednje vrijeme.
Posljednji je svoju ličnu i partijsku frustraciju u javni prostor istresao, a ko drugi do glasnogovornik, siva eminencija, stranački ideolog, pravnik sa Megatrenda i čovjek bez supruge - Boris Bogdanović.
Panika. Sllična onoj u nastupu Danila Šaranovića i Lazara Šćepanovića onomad u skupštini. Očigledno, manjak argumenata neumoljivo tuče u glavu. Pa je tako na listu navodnih protivnika vetinga, odnosno formiranja partijske vojske poslušnika od bezbjednosnog sektora dodao i advokata Veselina Radulovića. Koji se, vjerovali ili ne, drznuo da najavi krivične prijave protiv Danila i Lazara, zbog protivpravnog progona njegovih kijenata, biših visokih policijskih funkcionera Darka Mađarića i Tihomira Goranovića.
Nećemo ulaziti u sadržaj Bogdanovićevog saopštenja, znate već - sluge, gazde, tanjiri supe, „šef“ iz noćnih mora, policajci s knjižicama, mafija sa značkama, mediji, cigare, supruga koje nema, lične karte iz prošlog vijeka...
Najava krivičnih prijava protiv Šaranovića i Šćepanovića po Borisu je napad na tekovine likove i djela njegove partijske bratije koju izjednačava sa državom. Kao da je to svršen čin. Kao da nema razmatranja prijave, odlučivanja o osnovanosti, pa tek onda proces, ako za to ima razloga. Vjerovatno su uvjereni u to jer „na trupicu“ procesuiraju profesionalce iz policije, pa mislie da to tako treba. Pravnik sa Megatrenda po ko zna koji put sa pozicije moći, spinuje i vrši pritisak na tužilaštvo ili pravosuđe, čak i prije nego su prijave predate. I dodaje da neće biti ni predate jer advokat Radulović nema hrabrosti za to.
Ali zato se, kaže, oni ne plaše, nikoga... Ne klimaju glavom pred moćnicima, ne povlače se kad neko digne glas, ne boje se prijetnji... Ma nikoga.
Osim izgleda – poštara. Jer kako objasniti da hrabri Boris Bogdanović od februara nije imao petlju da primi tužbu koju je protiv njega podnijela kompanija Bemax zbog kleveta i uvreda, i na koju treba da dostavi odgovor. Kakav je to junak koji nema hrabrosti da se suoči sa sopstvenim tvrdnjama, javno izrečenim.&nbsp;
I iskoristiti priliku da ih javno potvrdi pred sudom. Kako objasniti da javna ličnost ne može biti pronađena, barem na poslu za koji zna vascijela zemlja. Možda ga nije strah poštara, možda je to isti onaj koji evo godinu i više ne može da nađe Vesnu Bratić. Ili tužbu u fioci hrabro čuva Bogdanovićev partijski kolega, prvi poštar Crne Gore, Josip Đurašković. Ko će ga znati.

Čega se plaši Boris Bogdanović

Osvrnuću se na potonji indirektni intervju predśednika Milatovića, dat Portalu Antena M, mudrošću Viktora Igoa i njegovim riječima da je svaki kompromis sa zlom uvijek nauštrb dobra. Izgleda da to predśedniku Crne Gore nije jasno i da je u teškoj zabludi kad mu je uravnotežena politika nezamjeranje ni dobru, ni zlu. A ako nije sposoban da razlikuje zlo od dobra, onda nije ni dorastao mjestu na kojem je. Kukavičko dociranje kako on ne ispunjava tuđe želje nije ništa drugo do isprika za vrstu karaktera, koja se u žargonu naziva - bevanda. Vremena u kojima živimo se stalno usložnjavaju i sve više traže odgovorne državnike, koji popularnost neće graditi jeftinim populizmom po društvenim mrežama i koji će isključivo „kupovati“ naklonost građana svojim djelima. Nažalost, više je nego očigledno da Crna Gora nema čvrsto definisanu politiku u većini ministarstava u trenutku kada bi morala imati jasan plan za nekoliko narednih godina. Ili se vuku potezi ad hoc, ili post festum, kada je šteta već učinjena. Presudna uloga Crkve Srbije i litijaški staž kao referenca za formiranje vlasti, stavljaju Crnu Goru među najkonzervativnije i najnazadnije zemlje u Evropi. Ne kaže se džabe da učitelj u selu pali svijetlo, a pop ga gasi. <h2>SUJEVJERJE UMJESTO VJERE</h2> Crnoj Gori fali mnogo toga: škola, vrtića, domova zdravlja, aviokompanija, infrastruktura... samo joj ne fali crkava. A upravo se jedino crkve grade. Crna Gora ima više crkava po glavi stanovnika od bilo koje zemlje u Evropi. A i dalje se masovno grade. A gradi ih crkva koja malo ima veze sa hrišćanstvom. Hrišćanstvo je eshatološko učenje, koje život na zemlji smatra privremenim na putu u vječni život. Odlasci u crkvu ne donose dobitke u kladionicama, krstovi obješeni o retrovizore ne čuvaju od saobraćajnih nesreća, krimose ne štite krstovi ni donacije crkvi od smrti ili zatvora, ikone na zidu ne štite kuće, molebani ne donose kišu... Ostroga mi. Bog nije đed Mraz koji ispunjava želje. Molebani za kišu su pagansko nasljeđe. Kao i mnoge druge crkvene procesije. Crkva u Crnoj Gori ne širi vjeru, već sujevjerje. Na sujevjerju, prijetnjama nehrišćanskim božjim kaznama, ponižavanjem vjernika klečanjem i bauljanjem po podovima, zaludili su veliki broj građana Crne Gore i oduzeli im racionalan način razmišljanja. Tako iskrivljenu vjeru koriste za ogromnu političku moć. Plus što su, zahvaljujući pokvarenim političarima, spremnim i za izdaju države radi sopstvene koristi, stekli moć koja je često iznad moći države. Nažalost, kao da su se svi pomirili sa tim i niko ne pokušava pravno da suspenduje ogromna prava, koja su neustavno i nezakonito ostvarili. Na tronu Petra I Petrovića Njegoša i Petra II Petrovića Njegoša danas su nikšićki ponavljač i sarajevska izbjeglica, više nego beznačajne ličnosti. Oni su politički postavljeni, dio su imperijalne politike Beograda, zato podstiču sve što je u funkciji te politike. Revizionizmom se popularišu ideologije iz prošlosti u kojima ne postoji Crna Gora i za koje je Crna Gora dio „homogene Srbije“. Argumentaciju za veličanje zločinaca i saradnika fašista iz Drugog svjetskog rata maskiraju tobožnjom lažnom komunističkom verzijom istorije, što mogu popiti samo lijeni ili plitki umovi. Italijani i Njemci su u vrijeme okupacije Crne Gore i Srbije vodili urednu dokumentaciju, tako da ne postoji ništa lakše nego inostranim arhivama dokazati izdaju i kolaboraciju četnika sa fašistima, kao i njihove zločine. Recimo, Norman Nojbaher, izaslanik Hitlera na Balkanu, u svojim memoarima piše, nakon što je oslobodio Pavla Đurišića iz zarobljeništva i primio ga u svojoj kancelariji, da ga je pitao zašto je pobio toliko muslimana kad ih Srbi smatraju Srbima koji su prevjerili? Na to je Pavle Đurišić odgovorio da su muslimani izrodi koje treba potpuno uništiti. Pavle Đurišić je zločinac, to je svima jasno. To što se on slavi kao junak govori više o onima koji ga slave i njihovom odnosu prema muslimanima i Crnogorcima.  <figure><img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/20250817080824_540e262f7f7a02d4533eba620e72377c51874d1585671ef21eef048a312f8df5.jpg" data-media-id="editor_0" data-image-id="20250817080824_540e262f7f7a02d4533eba620e72377c51874d1585671ef21eef048a312f8df5" data-rendition-name="original" width="1250" height="600" loading="lazy" alt="Spomenik Đurišiću"><figcaption>REVIZIONIZAM: Spomenik ratnom zločincu, saradniku nacista Pavlu Đurišiću(Photo: Stevo Vasiljević/Pobjeda)</figcaption></figure>  Kad se molebanima priziva kiša kojom bi se pogasili brojni požari po Crnoj Gori, znači li to da se crkva molitvama obraća Bogu da pošalje kišu? Ako nije Bogu, kome se obraćaju? A ako se obraćaju Bogu, znači li to da je suša njegovo djelo? Hoće li tada Crkva Srbije objasniti građanima kojima su izgorjele kuće da je to Božja volja? <h2> „PREBROJAVANJE“ VODE</h2> Ili će političari vlasti i oni koje je teško nazvati novinarima, a bave se tim poslom, pronaći krivca, kako bi se i teška nesreća iskoristila u političke svrhe? Krivi su oni prije jer su sve uništili? Mantra! Naravno, istina nije na njihovoj strani. Pere se sopstvena nesposobnost time što se odgovornost prebacuje na predavgustovsku vlast. Demantuje ih to što je za vrijeme te vlasti Crna Gora bila odmah iza Hrvatske po opremljenosti za gašenje požara. Danas je na začelju. Možete mislite o kakvim političkim diletantima se radi kad potpredśednik Vlade za vanjske poslove Filip Ivanović umjesto da se zahvali na pomoći svim zemljama koje su je poslali, prebrojava koliko je ko prosuo vode i iz koje je zemlje. A poenta je da bi potencirao kako je helikopter iz Srbije izasuo najviše vode, ne pominjući da su, dok se požar toliko raširio da je prijetila opšta katastrofa, tri dana čekali da pozovu međunarodnu pomoć preko NATO sistema uzajamne pomoći. Valjda je bilo bitno da prvo dođe vazduhoplov iz Srbije, kako bi se potencirala „bratska pomoć“ i Srbija kao jedina koja je poslala pomoć. Beskrupuloznost vlasti su insinuacije da požari imaju politički karakter i da protivnici vlasti hoće da stvore haos kako bi destabilizovali vlast. Istina je da crnogorski patriote ne vole sadašnju vlast, da je smatraju najgorom u istoriji Crne Gore, da je smatraju anticrnogorskom, ali i da toliko vole Crnu Goru da je nikada neće uništavati da bi smjenili vlast. Valjda nam nikada nije falilo hrabrosti da se srcem izborimo za slobodu? Podśećanja radi, samo od 1. jula do 8. jula 2017. godine u Crnoj Gori je buktalo više od 240 požara, u Podgorici je tog 12. jula izbilo 67 požara, 14. jula 52, a 15. jula preko 50... Je li tadašnja opozicija izazivala te požare, kad sad optužuje druge? Bolje uporedite koliko su uspješnije gašeni tada požari sa sopstvenim sredstvima, za razliku od danas, umjesto što se služite prljavštinama. Postoje mnoge stvari koje se mogu zamjeriti predavgustovskoj vlasti, ali količina laži koju postavgustovska vlast konstruiše o svom položaju u to vrijeme i žrtve koje su podnijeli prelazi granice dobrog ukusa. Kao i obično, strvinarski su pokušali da iskoriste požare po Crnoj Gori i optuže DPS da je prodao pet kanadera koji su bili u vlasništvu savezne države.  <figure><img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/20250817080824_8484f5e2834001a7f147d19d9951c9bd3b22d162e1ddae9f76c6be6e1248e0f0.jpg" data-media-id="editor_1" data-image-id="20250817080824_8484f5e2834001a7f147d19d9951c9bd3b22d162e1ddae9f76c6be6e1248e0f0" data-rendition-name="original" width="859" height="1601" loading="lazy" alt="dps kanaderi"></figure>  Svi su, valjda, IT pismeni, uključujući i nazovinovinare koji obmanjuju javnost, pa je lako preko pretraživača pronaći sudbinu tih pet kanadera. Kanadere je Grcima prodao Slobodan Milošević preko ambasade u Atini, đe je ambasador bio Milan Milutinović, kasnije predśednik Srbije. Kanaderi su iz baze u Zadru 1995. ilegalno stigli u Grčku, a da niko u Jugoslaviji nije znao da su prodati, sem onih koji su bili dio tog posla. Među njima nije bilo nikog iz Crne Gore. Grčki ministar poljoprivrede Stefanos Cumakas potpisao je ugovor u ime premijera Andreasa Papandreua, sa kojim je posao direktno dogovorio Slobodan Milošević. Prodaja je obavljena preko novootvorene of šor kompanije na Kipru za 24,4 miliona usd. Državi je od tih 24,4 miliona usd prebačeno nešto više od 8 miliona. Crna Gora nije ni obavještena o tome ni nakon obavljenog posla. Kao što u tim vremenima skoro nikad nije ni konsultovana za mnoge odluke. Čak je Momir Bulatović, tadašnji predśednik Crne Gore, politički otac današnje vlasti, jednom prilikom rezignirano izjavio „što će nam vlada, što će nam predśednik i rukovodstvo ako se ništa ne pitamo“. Kao da sadašnja vlast, pod palicom Andrije Mandića želi ponovo takvu poziciju Crne Gore sa Srbijom. Posebno što Srbija danas ima na vlasti pravog nasljednika Miloševića, koji ga je i prevazišao u mnogim stvarima. Posebno u despotizmu i autokratiji. Pitao sam prijatelja iz DPS-a zašto ne reaguju na strvinarske laži o kanaderima u tako tragičnoj situaciji izazvanoj požarima, za koju su, u najvećoj mjeri, odgovorni upravo oni koji šire te laži, svojim nemarom, neznanjem ili čak i namjerom. Dobio sam odgovor da ne žele da koriste nesreću i da se prepucavaju u situaciji kada je otac četvoro đece izgubio život, kad ljudi gube imovinu u vatrenoj stihiji i kad gori pola Crne Gore. Većina je u Crnoj Gori davno izgubila ośećaj za čestitost i čojstvo, pa nijesam siguran da će mnogi to pravilno shvatiti. Bojim se da će im ignorisanje laži postati argument.  <figure><img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/20250817080824_411b0d193e9c6192c4d05467861cc9675bd37bbc75560bfedecf7f835fd576ff.jpg" data-media-id="editor_2" data-image-id="20250817080824_411b0d193e9c6192c4d05467861cc9675bd37bbc75560bfedecf7f835fd576ff" data-rendition-name="original" width="1200" height="1600" loading="lazy" alt="Požari u okolini Podgorice"><figcaption>VLASTIMA I ZA POŽARE KRIV DPS: Vatrena stihija u okolini Podgoice ne jenjava</figcaption></figure>  Po ko zna koji put se pokazalo da Ministarstvo unutrašnjih poslova nije sposobno da obavlja valjano svoj posao i da su odgovorni za mnogobrojne propuste na bezbjednosnom polju i sada, u aktuelnim vanrednim okolnostima. Jasno je da se radi o ljudima nesposobnim za taj posao, nedoraslim izazovima koji su pred njima, sa karakterom iskompleksiranih, prepotentnih, nadobudnih nesposobnjakovića. Ili, što bi Niče rekao, višak sujete pokazuje manjak pameti. Crna Gora je u stanju raspadanja, neizvjesnosti za budućnost, sa velikim šansama da doživi grčki scenario kada će građanima povjerioci određivati visinu plata, dok se sami građani ponašaju kao nezainteresovani posmatrači.

Nema slobode bez hrabrosti

Nezavisni sindikat Aerodroma Crne Gore podnio je Specijalnom državnom tužilaštvu krivičnu prijavu protiv izvršnog direktora Aerodroma Crne Gore, Roka Tolića, i direktora Aerodroma Tivat, Ivana Rakočevića, zbog, kako tvrde, zloupotrebe službenog položaja i ozbiljnog ugrožavanja sigurnosti i bezbjednosti vazdušnog saobraćaja.
U prijavi se navodi da su prijavljeni u kontinuitetu donosili odluke suprotne Zakonu o vazdušnom saobraćaju, internim aktima Aerodroma Crne Gore i međunarodnim standardima, čime je stvorena „direktna i realna opasnost“ po sigurnost putnika, posada, zaposlenih i infrastrukture.
Sindikat ističe da radnje prijavljenih ispunjavaju elemente više krivičnih djela iz Krivičnog zakonika, među kojima su zloupotreba službenog položaja, nesavjestan rad u službi i ugrožavanje javnog saobraćaja u vazdušnom saobraćaju.
Kao neposredan povod navodi se raspoređivanje Ljubomira Jovanovića na poziciju šefa smjene u službi prihvata i otpreme, bez obuka i licenci, protivno međunarodnim standardima vazduhoplovne sigurnosti.&nbsp;
- Sa činjenicom da je tim činom direktno ugrožena sigurnost vazduhoplova, posada, putnika, aerodromskog osoblja, aerodromske infrastrukture te posljedično cjelokupni vazdušni saobraćaj Crne Gore, Jovanović je upoznao izvršnog direktora Tolića i direktora aerodroma Tivat Rakočevića, kao i Agenciju civilnog vazduhoplovstva Crne Gore, bez povratne zakonske reakcije do danas - navodi se u prijavi..
On je već ranije, 15. avgusta, podnio sopstvenu krivičnu prijavu, kojoj se sindikat sada i formalno pridružuje.
Sindikat tvrdi da postoje osnovane sumnje u koruptivne motive, kao i u odmazdu prema Jovanoviću zbog njegovog političkog djelovanja i sindikalnog angažmana.
U prijavi se navodi da slučaj Jovanovića nije izolovan. Prema tvrdnjama sindikata, više zaposlenih obavlja odgovorne poslove na tivatskom aerodromu bez propisanih licenci i obuka – uključujući šefove smjena, stručnog saradnika u službi prihvata i otpreme, kao i zaposlene na check-in-u i kontroli putnika.
Posebno su istakli i slučaj radnika koji je odbio da upravlja vatrogasno-spasilačkim vozilom bez licence, zbog čega je kažnjen.&nbsp;
- Uprava ga je sankcionisala iako je odbio da ugrozi živote putnika, posada i zaposlenih - &nbsp;navodi se u prijavi.
Sindikat tvrdi da su na aerodromu korišćene i stepenice za opsluživanje aviona sa neispravnim kočnicama, dok zaposleni, kako kažu, rade duže od zakonom dozvoljenog radnog vremena, bez zaštitne opreme, adekvatnih uslova za rad i čak bez pijaće vode na platformi gdje temperature prelaze 50 stepeni.
Nezavisni sindikat traži od SDT-a da :
- pokrene hitne istražne radnje;
- pribavi kompletnu dokumentaciju o raspoređivanju šefova smjena te check in službenica i stručnog saradnika, bez licenci, pregleda personalne dosijee, odluke direktora, interne propise i izvještaje o licencama;
- sasluša sve odgovorne osobe na aerodromu Tivat i u Centru za obuku ACG
- utvrdi motive i eventualne koruptivne radnje;
- nakon sprovedenog postupka, podigne optužnicu protiv prijavljenih lica za navedena krivična djela
Predmet prijave odnosi se, kako ističu, &nbsp;na zloupotrebu položaja u privrednom društvu od posebnog značaja za Crnu Goru (aerodrom, kao što je opšte poznato, predstavlja stratešku infrastrukturu države i granični prelaz).
- Postupanje prijavljenih lica dovodi u pitanje ne samo sigurnost vazdušnog saobraćaja, već i međunarodni ugled Crne Gore kao članice međunarodnih vazduhoplovnih organizacija. Posljedice mogu imati ozbiljne ekonomske, sigurnosne i reputacione efekte - navodi se u prijavi.

Nezavisni sindikat Aerodroma podnio krivičnu prijavu SDT-u protiv Tolića i Rakočevića zbog ugrožavanja bezbjednosti vazdušnog saobraćaja

Prizemljite sve avione i helikoptere. Neka “sve izgori ako treba”, jer, vrhuška partije crvenih kravata, samo bez kravata, u košuljama, potpredsjednik Vlade Aleksa Bečić i ministar unutrašnjih poslova, obilaze one koji nam živote spašavaju danima.
Kad stižu oni (Demokrate), ne da pomognu već da se slikaju i snime, kadar mora biti odličan, svjetlo perfektno, zvuk, sve…
<h2>Reklama u pepelu</h2>
Malo šta je izazvalo toliki javni prezir kao trenutak kada su čelnici Demokrata, sedmicu nakon početka herojske borbe vatrogasaca i onih koji iz regiona i Evrope pomažu da se obuzda vatrena stihija, odlučili da se pojave — da poziraju. Da se slikaju sa ljudima koji gore iz vazduha gase vatru.
Je li dvojac Demokrata stigao da pomogne? NE!
Stigli da preuzmu odgovornost? NE!
Stigli su da snime kadar.
Samoprozvani zamjenik premijera (izmislio funkciju, jer je potpredsjednik Vlade) i rukovodilac bezbjednosnih službi Aleksa Bečić i ministar Šaranović došli su da — snime spot. Dramatičan ton, muzika, košulje, pogledi koji vrijede za Oskara. Kao da su u Netflix seriji, a ne u državi koja gori.
Heroji? Ne. Reklamni pano. Sponzorisana tuga, plaćena vašim novcem.
<h2>JAVNOST NE PRAŠTA</h2>
Javnost ne prašta. Komentari ispod objava Demokrata govore više nego bilo koji izvještaj:
• “Opasno je kad se Šaranović pojavi na otvorenom, sjaj sa cvikera može lagano izazvat požar.”
• “Obiđite Kuče i Pipere, jedva vas čekaju.”
• “Je li ispala dobra fotka, zaboga?”
Glavni PR štab, glavni strateg Boris Bogdanović, misteriozno nepoznate lokacije, vjerovatno je već čekao montažu. Da sve to lijepo upakuje. Da još jednom narod gleda – predstavu.