Setom zakona koje je Skupština Crne Gore usvojila krajem jula, a dio su procesa sveobuhvatne izborne reforme, definisane su nove kvote kojima je predviđeno da se na svakoj izbornoj listi mora naći 40 odsto žena. I vlast i opozicija, nakon izglasavanja izbornih zakona, predstavili su ovo rješenje kao značajan iskorak kojim se garantuje ne samo veća zastupljenost žena u politici, već i unapređenje njihovih prava i društvenog položaja.
<h2>Dobra novina koju ne treba nazivati istorijskom</h2>
Izvršna direktorica nevladine organizacije Crnogorski ženski lobi Aida Petrović za Antenu M ističe da je usvajanje zakona koji garantuje najmanje 40 odsto žena na izbornim listama svakako dobra novina koju, kako kaže, ne bi trebalo nazivati istorijskom čak i onda kada bi ta brojka bila 50 odsto.
- Jer je to nešto što pripada ženskoj populaciji kao većinskoj populaciji u Crnoj Gori (50,8 odsto) i na što imaju pravo da žene u parlamentu i javnom životu, predstavljaju žene - ukazuje sagovornica Antene M.
Mišljenja je da zakon jeste iskorak u pravcu veće zastupljenosti žena u javnom i političkom životu Crne Gore, a kako naglašava, nikako poklonjen od strane partija i muškog dijela populacije.
- Usudila bih se reći - na neki način iznuđen u okviru izborne reforme i slijeda onoga što je ispunjenje EU zahtjeva u pristupnim pregovorima u dijelu rodne ravnopravnosti - podvlači Petrović.
Kako pojašnjava, u društvu u kojem su rodna neravnopravnost i rodni stereotipi ukorijenjeni u opštoj kulturi, ekonomskim, socijalnim i političkim odnosima, zakonodavna &nbsp;intervencija postaje više nego neophodna.
- Uključivanje žena u procese donošenja odluka i rukovođenje, bilo u političkom, javnom ili privatnom sektoru, je i dalje veliki izazov. Očigledna rodna neravnopravnost &nbsp;koju itekako baštine u manjem ili većem obimu sve političke partije sprječava žene da pozitivno doprinesu društvenoj i političkoj zbilji u obimu u kojem one to mogu kvalitetno i odgovorno - ocjenjuje Petrović.
Kako ističe, da bi se poboljšao položaj žena i njihova prava i potrebe ispoštovale nije dovoljan jedan zakon, pa ni ovaj, već je, poručuje, potreban sistemski, odlučan odgovor na rodno zasnovano nasilje.
- Sporadične reakcije na pojedinačne slučajeve ne doprinose rješavanju problema rodne nejednakosti u Crnoj Gori. Za rodnu ravnopravnost važan proces je tzv. orodnjavanje zakonodavstva, odnosno integrisanje rodne perspektive u zakonodavstvo, prije svega u oblastima koje naznačava Konvencija o eliminisanju svih oblika diskriminacije žena - podvlači Petrović.
<h2>Osim zakonskih mjera neophodni institucionalni i kulturni pomaci</h2>
Poslanica Demokratske partije socijalista i članica skupštinskog Odbora za rodnu ravnopravnost Aleksandra Despotović za Antenu M napominje da je od obnove nezavisnosti 2006. godine primjenom i implementacijom određenih javnih politika u Crnoj Gori ostvaren značajan iskorak u dekonstrukciji patrijarhalnog modela društva.
- Zakonom iz 2011. godine uvedena je minimalna kvota od 30% za žene na izbornim listama. Prema podacima Interparlamentarne unije Crna Gora je rangirana na 108. mjestu (od 190 zemalja koje IPU redovno prati) po procentu žena u nacionalnom parlamentu - ističe Despotović.
Osim zakonskih mjera, ukazuje sagovornica Antene M, neophodni su i institucionalni i kulturni pomaci.
<h2>Nema govora da žene u politici mogu samostalno donositi odluke</h2>
Upitana da li je priča o kvotama samo proevropska mantra, ili će biti sprovedena od strane svih subjekata koji su izglasali navedene zakone, direktorica Crnogorskog ženskog lobija ističe da je veoma izazovno, teško i krajnje neizvjesno biti žena u politici u Crnoj Gori, jer, kako kaže, u dobrom dijelu zavisi od procjena i volje muških kolega.
- Što se dobro kamuflira kroz mušku priču, izjave i narative podrške ženama koji se plasiraju za javnost, dok je suština i istina drugačija, o kojoj žene u politici rijetko ili nikako ne govore,da bi sačuvale stečene pozicije i eventualno politički napredovala - izričita je Petrović.
Ukazuje da startne pozicije za ulazak u političku sferu i bavljenje istom nijesu jednake za muškarce i žene.
- Nemaju žene iste šanse kao muškarci, zbog političkog stava da je politika “muški posao, prljava sfera“ i da je ženi više namijenjena sfera privatnoga i porodičnoga života - podvlači sagovornica Antene M.
Naglašava da će kvote biti sprovedene u mjeri u kojoj odgovara svakoj političkoj partiji ponaosob, ili do tz.”staklenog plafona“ za žene u politici, nevidljive linije do koje mogu da napreduju u političkom životu pod uslovom da isključivo zastupaju političke i muške stavove partije koja je delegira za neku važnu funkciju.
- Za sada nema ni govora da žene u politici na mjestima odlučivanja u potpunosti mogu same donositi odluke i zastupati i zagovarati potrebe i prava većinske ženske populacije, posebno ne feminističko aktivističke ideje, stavove, programe - kategorična je Petrović.
<h2>Žene moraju učestvovati u političkim procesima i imati stvarni uticaj</h2>
Despotović ukazuje da je potrebno da kvote ne budu samo formalne kvantitativne mjere, već da žene stvarno učestvuju u političkim procesima i imaju uticaj.
- Da bi kvota bila rezultativna, neophodno je da bude praćena stvarnim mehanizmima - naglašava sagovornica Antene M.
Poručuje da se bez društvene i institucionalne podrške ne mogu događati suštinske promjene.
- Da li će svi subjekti koji su glasali za Zakon biti dosljedni u sprovođenju istog pokazaće naredni vremenski period. Ono što mogu da kažem, jeste da politički subjekt kome ja pripadam, a to je Demokratska Partija Socijalista će poštovati zakonske okvire, jer treba naglasiti da su značajna zakonska rješenja po ovom pitanju &nbsp;donesena u periodu kada je DPS vršio vlast sa koalicionim partnerima - podvlači Despotović.
<h2>Broj poslanica pokazatelj da su žene nevidljive</h2>
Petrović ukazuje da je trenutni broj poslanica u Parlamentu upravo pokazatelj da ih muške kolege - političari ne vide kao političke partnerke i ravnopravne njima, već, kako kaže, ispunjavaju kvote i to nepotpuno i nedovoljno, tek da zadovolje dio zahtjeva koji su stavljeni pred partijama kroz nacionalno ili EU zakonodavstvo u ovoj oblasti.
- Broj žena naglo postaje vidljiv i prioritetan u izbornim kampanjama zbog njihovog obimnog rada u partijskom i terenskom izbornom okruženju. Ukoliko partije pokažu istinsku volju da broj žena shodno novom zakonu bude optimalan, partijski predstavnici i njihovi organi poradiće na obezbjeđivanju permanentne edukacije za žene u politici i &nbsp;povećanju njihovog kvalitetnog djelovanja u političkoj i javnoj sferi i mjestima odlučivanja. Svaka partija ima svoje ženske klubove kojima se iz budžeta opredjeljuju sredstva koja se mogu opredijeliti i za edukacije a ne zloupotrebu i nenamjensko trošenje kako je često bio slučaj do sada - kategorična je Petrović.
<h2>Kvote nastavak temelja za evropski put Crne Gore</h2>
Poslanica DPS-a ocjenjuje da uvođenje kvote od 40% za manje zastupljeni pol predstavlja samo nastavak politike koja je postavila temelje evropskog puta Crne Gore.
- Važno je istaći da su nakon obnove nezavisnosti uspostavljeni pravni okviri za promociju i zaštitu ženskih &nbsp;prava. Usvajanjem Ustava, Zakona o rodnoj ravnopravnosti i Zakona o zaštitniku ljudskih prava 2007. godine, kao i Zakona o zabrani diskriminacije 2011. godine, Crna Gora je uspostavila zakonodavni okvir za sprovođenje rodne ravnopravnosti i stvorila osnov za promociju i zaštitu ženskih ljudskih prava - podsjeća Despotović.
Kako dodaje, Strategije za unapređenje rodne ravnopravnosti, kao što su Nacionalna strategija za rodnu ravnopravnost 2017-2021 i 2023-2027, &nbsp;predviđele su &nbsp;mjere za povećanje učešća žena u odlučivanju.
- Upotreba rodno senzitivnog jezika važan je dio borbe za rodnu ravnopravnost, jer je jezik odraz stavova i ponašanja pojedinaca i društva u cjelini, a izbor riječi indikator postojanja stereotipa i rodnih uloga. Od 2015. godine u upotrebi je rodno senzitivni jezik i Crna Gora je na ovaj način postala lider u promociji novih vrijednosti - naglašava sagovornica Antene M.
<h2>Žene su potencijal razvoja crnogorskog društva</h2>
Poslanicu DPS-a upitali su i da li političke partije imaju dovoljno kvalifikovanih žena da bi ispunile predviđene kvote.
- Odgovor na ovo pitanje može se naći u sljedećim podacima: Prema posljednjem Popisu stanovništva žene u ukupnom broju stanovnika učestvuju sa 50.8%. Od ukupnog broja diplomiranih 2023. godine &nbsp;61,8% je ženskog, a 38,2% muškog pola. Magistarske / master studije u toku 2023. godine završilo je 70,2% ženskog, a 29,8% studenata muškog pola, a doktorske studije 66% žene, a &nbsp;33% muškarci - ukazuje Despotović.
Dakle, kako poručuje, žene su potencijal razvoja crnogorskog društva, &nbsp;i s tim u vezi, da žene ne bi ostale samo potencijal, već ključni faktor i stub razvoja društva Crna Gora ima jedinstvenu šansu da u procesu evropskih integracija učini još jedan važan iskorak i na izbornim listama uključi 40% mjesta za &nbsp;žene.
- Usklađivanje zakonodavstva sa EU standardima može biti katalizator za promjene. Takođe, napominjem da samo kroz politiku koja ravnopravno uključuje sve građane - i žene i muškarce, moguće je ostvariti pravedan i održiv razvoj - podvlači Despotović.
<h2>Politika se i dalje smatra muškim domenom</h2>
Upitana postoji li stvarna volja političkih partija za ispunjenjem ove reformske obaveze, Petrović ističe da se politika i dalje smatra domenom koji je namijenjen muškarcima.
- I to je &nbsp;činjenica koja pokazuje da političke stranke nijesu učinile ništa više na ravnopravnoj zastupljenosti polova od onoga što propisuje zakon. Žene su izostavljene iz svih glavnih političkih procesa, i samostalnog odlučivanja bez uticaja partija i njihovih muških predstavnika uključujući i &nbsp;izgradnju mira i bezbjednosti - naglašava sagovornica Antene M.
Kako dodaje, Rezolucija Savjeta bezbjednosti “Žene, mir i bezbjednost” koju je Crna Gora potpisala i ratifikovala skoro da je zaboravljena kao i Istanbulska konvencija, osim kada treba ispuniti agende budućih strategija i planova koje su, ističe, više spisak lijepih želja nego realnih ostvarenja.
- Politička volja nije ona koja se navodno iskazuje u javnom diskursu, nije plod iskrene emancipatorske i edukativne uloge političara, već puko zadovoljavanje zahtjeva prije svega EU - izričita je Petrović.
Kako naglašava, kakva je politička volja muških političara prema ženama političarkama najbolje govori činjenica da jedan dio uglavnom ćuti ili selektivno i šturo reaguje, dok drugi proizvodi govor mržnje, seksizma i mizoginije i u samom parlamentu.
<h2>Test za partije koje žele Crnu Goru u EU</h2>
Despotović ocjenjuje da će političke partije u narednom periodu pokazati koliko su spremne &nbsp;za ispunjavanje zakonskih odredbi.
- To može biti i dobar test koji će pokazati koje su to partije koje istinski žele Crnu Goru u EU, a koje partije to žele samo u narativu. Ono što znam jeste da će, DPS kao pojedinačno najjači politički subjekt i subjekt koji je postavio platformu za ulazak Crne Gore u EU, snažno raditi na ispunjavanju preuzetih zakonskih obaveza, koje ubrzavaju put Crne Gore u EU. DPS je partija koja baštini demokratske ideje i koja je na posljednjim izborima u Glavnom gradu na listi koja ju je predstavljala imala 50% žena. DPS je osvoio 30% glasova u Podgorici - napominje Despotović.
<h2>Osnaživanje žena kroz permanentnu edukaciju</h2>
Petrović kao jednu od ključnih preporuka za povećanje zastupljenosti žena u politici navodi osnaživanje žena kroz permanentne nacionalne i međunarodne edukativno informativne sesije.
- Političke stranke imaju odlučujuću ulogu u povećanju učešća žena u politici, a time i promovisanju demokratskih vrijednosti. Uključivanje žena u politiku i donošenje odluka i njihovo postavljanje na rukovodeće položaje u velikoj mjeri zavisi od političkih stranaka i odražava položaj žena u njima - naglašava naša sagovornica.
Neophodno je, kaže, posvetiti posebnu pažnju rodnim pitanjima i uložiti dodatan napor na promovisanju i unapređenju rodne ravnopravnosti.
- Diskriminatorski i uvredljiv jezik prema ženama u Skupštini treba osuditi. Sankcionisanje u skladu sa važećim zakonskim okvirom i poslanici moraju preuzeti odgovornost za borbu protiv kulture upotrebe uvredljivog i diskriminatorskog jezika - poručuje Petrović. &nbsp;
Crna Gora je, napominje naša sagovornica, usvojila zakon koji garantuje najmanje 40% žena na izbornim listama !
- Do usvajanja ovakvog zakona nije došlo “ad hoc” već se do takvog rezultata došlo predanim, upornim i dvodecenijskim hrabrim i vizionarskim radom žena u aktivističkom, političkom i društvenom miljeu, svih onih koje su imale snage i volje da podstiču i ohrabruju učešće žena u političkom i javnom životu Crne Gore i da i same budu učesnice tih zahtjevnih i teških procesa - pojašnjava Petrović.
Podsjećanja radi, Petrović napominje da su prvi programi edukativno informativnog osnaživanja žena za politički i javni život započeti prije 23 godine, tačnije 2002 godine i trajali do 2009, kroz trening programe “ŽENE TO MOGU” po uzoru na programe koje je osmislila ženska sekcija norveške Laburističke stranke i koji su se tada sprovodili u 25 zemalja širom svijeta.
- Cilj ovog programa bio je povećanje društveno angažovanih žena u političkom i javnom životu Crne Gore kao i veća zastupljenost žena na mjestima odlučivanja i rukovodećim položajima. Nakon prvih programa, edukativnih seminara “ŽENE TO MOGU “ slijedili su programi za osnaživanje mladih žena koje su u političkom i javnom životu tek zakoračile - “MLADE ŽENE TO MOGU". Prethodno edukovane trenerice ovih programa bile su iz svih tadašnjih partija jednako kao što su i učesnice seminara bile iz svih političkih partija - podsjeća Petrović.
Prije 23 godine, kaže, &nbsp;najblaže rečeno bilo je vrlo izazovno, da se na jednom treningu od 2-3 dana nađu žene različitih stavova, pogleda na rodnu perspektivu i većem učešću žena u svim sferama političkog i javnog angažmana.
- Mnoge žene su tada “grčevito” branile stavove svojih partija, ne smatrajući da i one zaslužuju javni angažman i da je to njihovo pravo jednako kao i muškaraca , tim prije što žene čine više od polovine svjetske populacije. Organizacije koje su tada sprovodile ove pionirske programe osnaživanja i edukacije žena iz političkih partija bile su :Ženska akcija, Crnogorski ženski lobi i Ženski forum - zaključuje Petrović.
<h2>Kvota nije cilj sama po sebi</h2>
Da bi se na pravi način shvatio donešeni Zakon, Despotović ukazuje da je važno napomenuti da kvota nije cilj sama po sebi, već je alat za ulazak u politiku onih kojima je do sada taj pristup bio otežan.
- Muškarci i žene zajedno donose raznovrsnije odluke, a ravnopravnost se ne gradi protiv nekoga već se gradi za sve građane. Jako je važno stvarati ambijent u kome će politički dijalog biti zasnovan na argumentima, a ne na rodnim predrasudama. Muškarci i žene u politici nijesu protivnici, već partneri - naglašava poslanica DPS-a.
Poručuje da samo zajedno možemo graditi Crnu Goru u kojoj svako ima glas i mogućnost da učestvuje u odlučivanju.
- Odbor za rodnu ravnopravnost će i dalje raditi na afirmaciji učešća žena u politici i kreiranju ambijenta u kome udruženi napori žena i muškaraca, predstavljaju temelj za izgradnju društva jednakih šansi. Rodna ravnopravnost u izbornim procesima predstavlja jedan od ključnih indikatora demokratskog razvoja i socijalne pravde u svim savremenim državama - zaključuje Despotović.

Portal ETV

original

viewImage

baseImage

610x380

500x500

400x240

400x203

1084x550

thumbnail

Petrović: Kvote nedovoljne ako izostaje sistemski odgovor na rodno zasnovano nasilje; Despotović: Bez društvene i institucionalne podrške nema suštinskih promjena

Devedesetih sam, kao mlada žena, bila svjedokinja svega što se dešavalo. Te i ovih četiri - pet godina je neuporedivo. Sa moje tačke gledišta, gore, opasnije i nebezbjednije je za ljude koji javno komentarišu pojave koje su blago rečeno negativne i ostavljaju trajne posljedice na društvo, stvarajući sve veći i veći jaz među stanovništvom Crne Gore raznih konfesija - rekla je gostujući u emisiji Na kraju dana, na Televiziji E, direktorica Crnogorskog ženskog lobija - Aida Petrović.
Ističe da je oduvijek Crnogorka muslimanske vjeroispovjesti i njoj je, kaže, na neki prećutan način zabranjeno da komentariše sve anomalije koje dolaze od strane Srpske pravoslavne crkve (SPC) i negativno utiču na građansko društvo.
- Ako ja komentarišem ovako užasne pojave koje meni kao građanki, kao sestri, kao majci, lede krv u žilama, da se neko takav ( Pavle Đurišić) naziva herojem i karakternim osobinama, onda se nepoznati junaci, možda i junakinje, koje stoje iza tih profila, sms poruka i ostaloga, trude da mi uliju strah u kosti, baš tako. To traje jako dugo! Devedesetih sam bila svjedokinja, kao mlada žena, svega što se dešavalo, upoređujući te godine i ove, ovih četiri - pet godina je neuporedivo, sa moje tačke gledišta, gore, opasnije i nebezbjednije za ljude koji javno komentarišu pojave koje su blago rečeno negativne i ostavljaju trajne posljedice na društvo, stvarajući sve veći i veći jaz među stanovništvom Crne Gore raznih konfesija - rekla je Petrović.
Zbog svega navedenog je bila u dilemi da li da reaguje na izjavu mitropolita SPC Joanikija Mićovića, u kojoj je četničkog zločinca nazvao nepokolebljivim junakom, znajući, kako je istakla, da će izazvati navalu botova, sa osudama, prijetnjama i ucjenama.
U kontaktu sa raznim botovskim profilima, savjetovano joj je da ćuti jer je muslimanske vjeroispovijesti.
- A nerijetko pominju porodičnu tragediju i smrt mog muža - podsjeća ističući da je ubijen upravo od osobe koja je smatrala da nema pravo na život ako, kako kaže, nije četnik.
- Znala sam da će biti zalaženje u moje tragične porodične, intimne periode, zapravo to su doživotni nepreboli, i da me to neće zaobići. Međutim, ipak je bilo jače da odreagujem i ja sam poslala jedno saopštenje u svoje ime, kao građanke, da osim što je nedopustivo i neprihvatljivo da jedan velikodostojnik, kao mitropolit Joanikije drugima preporučuje i poziva na širenje mira, ljubavi i sloge, on sam pravi razdor permanentno i kontinuirano, sa izjavama poput ove o Pavlu Đurišiću i njegovim ,,herojskim djelima”, stvarajući jednu sveopštu uzburkanost, da tako kažem među građanima, posebno građanima koji se nacionalno izjašnjavaju kao Bošnjaci muslimanske vjeroispovjesti. Ranije mi je puno puta savjetovano da smo mi manjina i da ja treba da ćutim, dakle toliki je strah, to odgovorno tvrdim, da ja treba da ćutim, posebno što imam tragična dešavanja u porodici - zaključila je Petrović.
Cijelo gostovanje možete pogledati na Youtube kanalu TV E.
<div class="embed-block"><div><div style="left: 0; width: 100%; height: 0; position: relative; padding-bottom: 56.25%;"><iframe src="https://cdn.iframe.ly/api/iframe?url=https%3A%2F%2Fwww.youtube.com%2Fwatch%3Fv%3Dd0XAC3en0Qc&key=87ca3314a9fa775b5c3a7726100694b0" style="top: 0; left: 0; width: 100%; height: 100%; position: absolute; border: 0;" allowfullscreen scrolling="no" allow="accelerometer *; clipboard-write *; encrypted-media *; gyroscope *; picture-in-picture *; web-share *;"></iframe></div></div></div>

Petrović: Izjave poput ove u kojima se Pavle Đurišić naziva herojem meni kao majci, sestri i građanki lede krv u žilama

Pošto su iz Pokreta Evropa sad odali zahvalnost molebanima Crkve Srbije, koji su po njima donijeli kišu, zašto bi se zaustavili samo na tome? Zašto ne molebani da padne novac sa neba? Recimo po dvije milijarde eura godišnje, kako bi se pokrio godišnji platni deficit države od dvije milijarde. Dalje sami zamišljajte, samo nebo je granica razloga za molebane. Jedino za što molebani garant ne mogu dati uspjeha, to je da sadašnja vlada uvede Crnu Goru u članstvo u EU. Možete li zamisliti Vojislava Šešelja kako pjeva Give peace a chance, sa dva uzdignuta prsta, dok pripadnicima LGBT populacije u prolazu dobacuje peace brothers? E, ni ja da ZBCG, Demokrate i dobar dio PES-a imaju mrve demokratskog potencijala, evropskih vrijednosti i pojma što je pravno uređena država, sa striktnom podjelom vlasti. Erih From u svom djelu „Bjekstvo od slobode“ govori o dvije različite vrste slobode: „sloboda od“, koja podrazumijeva slobodu od društvenih ograničenja, religioznih dogmi ili društvenih konvencija koje institucije i drugi pojedinci nameću pojedincu i „sloboda za“, za koju su se ljudi oduvjek borili kroz istoriju kao ideal. Obično, kad se ljudi oslobode od autoriteta, odnosno osvoje „slobodu od“, ośećaju se kao da su izgubili oslonac, sigurnost. Taj ośećaj bespomoćnosti može se otkloniti samo „slobodom za“ i transformacijom društva u društvo slobodnih ljudi, u kojem država poštuje pravila i zakone i radi u korist građana. Međutim, From kaže, umjesto toga, najčešće se bježi u autoritarni sistem, vjerujući da donosi sigurnost. I to, u različitoj mjeri, važi za sve države bivše Jugoslavije. Bez „slobode od“ i pogotovu bez „slobode za“. <h2>OPSESIJA ZAVJEROM</h2> Srbija je na trenutak zaličila na zemlju koja se bori za „slobodu za“ studentskim blokadama univerziteta i borbom za slobodne institucije, koje bi radile posao zbog kojih su formirane. U zemlji u kojoj su sve vrste poslova, investicija, međudržavnih ugovora prekriveni neprozirnim velom i koja se zbog toga smatra simbolom korupcije i pljačke u svjetskim razmjerama, u kojoj je državna moć skoncentrisana u rukama najbogatijih, dok je većina stanovništva izgubila sva prava, u državi u kojoj se strahovito manipuliše putem zarobljenih medija i institucija, u kojoj vlada plutokratija na čelu sa vrhovnim vođom, građani su u tim studentskim protestima viđeli potonju šansu za normalno društvo. Međutim, protok vremena sve više pokazuje da studenti nijesu osvojili ni „slobodu od“, a tek su daleko od ostvarenja „slobode za“ srpsko društvo, sve više bježeći u etnocentrizam, svetosavlje, konzervativnost, naglašavanje tradicije i tradicionalnih vrijednosti. U korijenu svake desno-ekstremne ideologije leži opsesija zavjerom, posebno međunarodnom. Autokratska vlast Aleksandra Vučića, koja lagano pokazuje i potonjem nevjernom Tomi u svijetu svoje pravo lice, trenutno opstaje na nasilju policije i paramilitarnih grupa. Policija ne radi po zakonu, već po naredbama jednog čovjeka, jer se radi o partijskoj, a ne državnoj policiji. Nešto što Demokrate pokušavaju da stvore u Crnoj Gori. Emotivno - svako slobodouman je na strani onih koji se prebijaju, hapse nezakonito i maltretiraju, odnosno na strani pobunjenih građana koji se bore protiv nedemokratske, autokratske, represivne države. Politički - studentski protesti su velika nepoznanica i zato još postoji rezerva prema njihovom utemeljenju u vrijednostima koje donose standardi zapadne demokratije. Ponekad je vrlo teško razumjeti prema kojem dijelu svijeta idu njihove simpatije, posebno kad su upućene prema zemljama koje su predvodnice autokratije i represije prema svojim građanima.&nbsp;  <figure> <img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/20250823220856_d542fb972ca7472b0c9d2b82c26153f31973b9a6bd018334b74c4c3f3e647826.jpg" data-media-id="editor_0" data-image-id="20250823220856_d542fb972ca7472b0c9d2b82c26153f31973b9a6bd018334b74c4c3f3e647826" data-rendition-name="original" width="1250" height="600" loading="lazy" alt="DIKTATOR: Aleksandar Vučić"> <figcaption>DIKTATOR: Aleksandar Vučić(Photo: Darko Vojinović)</figcaption> </figure>  Ako postoji vrijeme za katarzu pobunjenih studenata i građana, nema boljeg trenutka od sadašnjeg. Ista vrsta ljudi koja njih prebija, zatvara, proglašava ustašama, teroristima ... ista politika, ista tehnologija je devedesetih od ljudi koji su branili kućne pragove od paravojnih hulja pravile su koljače, monstrume, ustaše, talibane ... dok je ubijala obične građane, silovala, zatvarala ljude po logorima, prebijala, mučila... To su one gume što su gorjele u Dubrovniku, ustaška kuća Tereze Kesovije, đečje lobanje u rukama sveštenika Crkve Srbije, dijete na majčinom grobu Uroša Predića i gomila sličnih obmana i laži. Ako postoji vrijeme da shvate ko je izazivao sukobe po suśednim državama, ko je prouzrokovao ratove, stradanja, etnička čišćenja... to je ovo u kojem su oni njihove žrtve. Da se uvjere u tu radikalsku svijest, pokvarenu do srži, lažljivu, prevarantsku, koja ne preza ni od čega. To je „pamet“ koja nema svijest da će im se opstanak na vlasti sve većom represijom vratiti kao bumerang nakon pada sa vlasti. Za njih je nasilje, dok raspolažu mnogo većom silom, habitus.  <figure> <img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/20250823220856_882c2875160a026664d988880ea3573e1f095cb424d52dc488eb8c370e71423f.jpg" data-media-id="editor_1" data-image-id="20250823220856_882c2875160a026664d988880ea3573e1f095cb424d52dc488eb8c370e71423f" data-rendition-name="original" width="1920" height="1280" loading="lazy" alt="POKUŠAVAJU DA STVORE PARTIJSKU POLICIJU: Aleksa Bečić i Danilo Šaranović"> <figcaption>POKUŠAVAJU DA STVORE PARTIJSKU POLICIJU: Aleksa Bečić i Danilo Šaranović(Photo: Vlada Crne Gore)</figcaption> </figure>  <h2>MANIPULACIJE</h2> Prave li studenti povampirenje iste svijesti koja je posvađala Srbe sa svim narodima bivše Jugoslavije, dovodeći prikaze iz prošlosti na svoje mitinge, naśedajući ponovo na izanđale priče o ugroženosti i zaštiti Srba u okruženju, umjesto da nude Novi Pazar i poruku svim Srbima u okruženju – živite u miru sa svojim komšijama, poštujte zemlju u kojoj živite i u kojoj stičete egzistenciju, ne idite za topovima i popovima da osvajate i pravite nekakve „svetove“ ... manite se kolektivnih ludila i naučite da svako društvo čine pojedinci sa svojim ljudskim pravima i slobodama.&nbsp; Na djelu je u Srbiji slična politika koja je 1933. godina palila Rajstag, za što je optužila komunistu Marinusa van der Lubea, politika koja sve medije drži pod kontrolom, kao nekad pod komandom Gebelsa, u kojoj maskirane falange u crnoj odjeći prebijaju svakog ko se usudi da se suprotstavi autokratskoj vladavini vođe, kao što su nekad smeđekošuljaške uniforme, paravojna batinaška organizacija zvana SA (Sturmabteilung), neka vrsta jurišnog partijskog odreda, bili lična zaštita Firera i služila razbijanju svih pokreta koji su se bunili protiv njegove vlasti. S tim što nijesu skrivali lica, kao što ih danas paravojni batinaški crnokošuljaši skrivaju.&nbsp; Oni koji danas prebijaju studente i građane, skriveni iza maski, uključujući i policiju bez ikakvih personalnih obilježja, zakonom obaveznih, to su isti oni koji su svoju „hrabrost“ dokazivali na nejači, đeci, ženama, starcima, masovnim grobnicama u Batajnici, Srebrnici i diljem nam bivše velike države, dok su kukavički i bezglavo bježali pred onima koji su se u međuvremenu naoružali da bi branili svoju zemlju. To su ti „aperisani“, nekad strah i trepet đece u kolijevkama, njihovih majki, đedova i baba, što se danas klanjaju statui jednog ratnog zločinca, fašističkog kolaboranta.&nbsp; Pobjeda NOB-a je bio trijumf pokreta koji je sebe vrlo jasno etablirao kao antifašistički i oslobodilački. Njihov antifašizam je postao zajednički imenitelj za vrijednosti kao što su sloboda, bratstvo, jedinstvo, ravnopravnost ljudi, nacija, polova, za humane vrijednosti. Druga je priča kakve su bile karakteristike poslijeratnog političkog sistema, jer je teško reći da je bio prihvatljiv bez ostatka. Pokušaji da se izjadnače NOB i poslijeratno političko uređenje je duboko manipulativno, posebno što to ni u primisli ne može promjeniti sliku o karakteru kvinslinških pokreta i fašističkih kolaboranata, kojima je pripadao i ratni zločinac Pavle Đurišić.&nbsp;  <figure> <img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/20250823220856_3b7fc398eb6d11adcf975cae1b0a4a962ec7a089ca4ba615d1787bb1818d4b3f.jpg" data-media-id="editor_2" data-image-id="20250823220856_3b7fc398eb6d11adcf975cae1b0a4a962ec7a089ca4ba615d1787bb1818d4b3f" data-rendition-name="original" width="424" height="335" loading="lazy" alt="NE MOŽE SE PROMJENITI SLIKA O KARAKTERU FAŠISTIČKIH KOLABORANATA: Pavle Đurišić i Draža Mihailović"> <figcaption>NE MOŽE SE PROMJENITI SLIKA O KARAKTERU FAŠISTIČKIH KOLABORANATA: Pavle Đurišić i Draža Mihailović(Photo: UGC)</figcaption> </figure>  Protosinđel Crkve Srbije Nikodim Bogosavljević je 28.03.2011. godine na radio Svetigora, izjavio: „Pravoslavna crkva nikada ne može da blagosilja ono što nije stvorio Bog, a definitivno crnogorsku naciju nije stvorio Bog, nego je ona plod ljudskih sujeta i slabosti. A generalno je tvorac crnogorske nacije zapravo đavo u suštini stvari“. Ovakve fašističke izjave odavno diskredituju Crkvu Srbije kao vjersku ustanovu i kao partnera sa kojim treba da pobunjeni studenti i građani u Srbiji grade „slobodu za“, jer je tako nikada neće izgraditi. Nacije su pravili ljudi, ne bogovi, niti se Hrist bavio nacijama, niti je svetosavlje kao nacionalistička ideologija, koja se krije iza tobožnjeg nacionalizma Sv. Save, hrišćanska dogma, već se radi o jeresi. Sa svetosavljem nema građanske države, to je aksiom! U Crnoj Gori proteste za slobodnu i demokratsku Srbiju upravo podržavaju oni koje ovaj pop bezuspješno pokušava da povrijedi, dok oni koji mu ljube ruku iz sve snage navijaju da Vučić, sa svojim policijskim i paravojnim falangama, prebije i pohapsi što više demostranata, ubijeđeni da je u pitanju međunarodna antisrpska zavjera. Ili, građanska Crna Gora podržava i želi građansku Srbiju, pravno uređenu, sa nezavisnim institucijama, koja poštuje zemlje regiona i ne miješa se u njihova unutrašnja pitanja, dok partije vlasti u Crnoj Gori, izrasle iz Šešeljevog i Vučićevog šinjela devedesetih prošlog stoljeća, podržavaju taj šinjel. Da se to nikad ne zaboravi i da nova Srbija ponovo ne zapjeva „ne može nam niko ništa“, sa Dodikom, Mandićem, Kneževićem, Ljaljom, Dajkovićem i sličnima na TV Pink, kod Jovane Jeremić ili na TV Happy kod Milomira Marića.

Sloboda za...

Državljanin Albanije S.X. (41), koga potražuje NCB Interpol Brisel, uhapšen je na graničnom prelazu Božaj, prilikom pokušaja ulaska u Crnu Goru.
Provjerom je potvrđeno da je za S.X. na snazi međunarodna potjernica raspisana 25. aprila ove godine zbog više krivičnih djela i to: stavljanje u promet opojnih droga, stvaranje kriminalne organizacije i falsifikovanje dokumenata.
S.X. je predat na dalju nadležnost i postupanje Odjeljenju bezbjednosti Podgorica.

Na Božaju uhapšen državljanin Albanije, potraživao ga Interpol Brisel

Vlada Velike Britanije planira reformu sistema žalbi na azil, pokušavajući da smanji broj migranata koji borave u hotelima dok čekaju presudu.
Biće osnovano novo, nezavisno tijelo, sastavljeno od nezavisnih sudija, s ciljem bržeg rješavanja slučajeva.
Ministarka unutrašnjih poslova Ivet Kuper izjavila je da preduzima praktične korake kako bi okončala neprihvatljiva kašnjenja.
Vlada je pod sve većim pritiskom da smanji oslanjanje na hotele za azilante. Sada želi ponovo da preuzme inicijativu.
Ministri su obećali da će okončati korišćenje hotela u ovom parlamentu, ali 32.000 tražilaca azila je i dalje smješteno u njima.
Kuper je rekla da, iako su početne odluke o zahtjevima za azil ubrzane, došlo je do "neprihvatljivih kašnjenja" kada su se osobe koje su odbijene odlučile da se žale.
Trenutno je u prosjeku potrebno nešto više od godinu dana da se žalba sasluša, a 51.000 slučajeva čeka odluku.
Tokom ovog perioda, smještaj tražilaca azila kojima je odbijen osigurava se na teret poreskih obveznika.
Prošle sedmice je rasla frustracija zbog smještaja tražilaca azila, a u subotu su širom Velike Britanije održane demonstracije protiv korišćenja hotela.
Kuper je rekla da je vlada posvećena zatvaranju svih hotela za azilante, ali da se to mora dogoditi na "pravilno upravljan način".

Britanska Vlada planira da zatvori hotele koje koriste tražioci azila

U Crnoj Gori, u posljednja 24 sata, evidentirano je 16 saobraćajnih nezgoda, u kojima je jedna osoba povrijeđena teže, a tri lakše.
Iz Operativno-komunikacionog centra Uprave policije kazali su da su u Podgorici evidentirane četiri saobraćajne nezgode, a u Baru, Bijelom Polju i Kotoru po tri.
U Budvi su evidentirane dvije, a u Ulcinju jedna nezgoda.
Izdato je 569 naloga za uplatu novčanih kazni i podnijete 103 prekršajne prijave.
Policija je oduzela pet pari registarskih tablica.

Za dan 16 saobraćajki: Jedna osoba teže, tri lakše povrijeđene

Svjestan da njegovo „ministrovanje“ broji potonje dane, odlazeći ministar odbrane Dragan Krapović obrušio se sinoć nesojski na „glasnika“ da će biti smijenjen – Portal i Televiziju E, „prišivajući“ nam razne etikete, od toga da je tekst naručila mafija, Demokratska partija socijalista, „inostrani elementi“... Da bi na kraju uputio direktnu prijetnju - da će njegove Demokrate u procesu „pročišćenja sistema“ doći ne samo do (po) nas, nego i do svih drugih medija koji, kako reče, prenose ovakve spinove.&nbsp; Što je to u radu Televizije E i Portala ETV tako drastično poremetilo duševni mir ministra odbrane, da je zaprijetio – ne samo metaforično – već vrlo direktno? Poremetile su ga informacije objavljene nakon našeg novinarskog istraživanja.&nbsp; <h2>OBJAVE BEZ DEMANTIJA</h2> Tako su Portal ETV i Televizija E objavili 5. avgusta da će premijer Milojko Spajić smijeniti ministra odbrane Krapovića, nakon skandala koji je priredio državi Crnoj Gori izradom znački specijalno za posadu Školskog broda „Jadran“ zbog kojeg se Crna Gora spori sa Hrvatskom koja polaže pravo na njega. Odmah je stigla protestna nota Hrvatske, novo ozbiljno upozorenje našoj zemlji da ova članica Evropske unije ponovo može blokirati zatvaranje Poglavlja 31 – Vanjska, sigurnosna i odbrambena politika. Kao što su to učinili i prošle godine nakon što je crnogorski parlament usvojio, za Hrvatsku neprihvatljivu Rezoluciju o genocidu u Jasenovcu. Prethodno su nepoželjnima u svojoj zemlji proglasili – predsjednika Skupštine Crne Gore Andriju Mandića, poslanika Milana Kneževića i lidera Krapovićeve partije, potpredsjednika Vlade Aleksu Bečića. Postoje ozbiljne indicije da će se ove godine i Krapović pridružiti ovom proruskom i prosrpskom trojcu. Portal ETV i Televizija E objavili su 7. avgusta da premijer Spajić planira da novi ministar odbrane bude Mirsad Nurković, funkcioner Bošnjačke stranke, aktuelni potpredsjednik Skupštine Crne Gore. Portal ETV i Televizija E objavili su 20. avgusta da premijer Spajić priprema plan rekonstrukcije Vlade, a prema završnom dokumentu u koji smo imali uvid, koji je dostavio svojoj partiji Pokretu Evropa sad, primarno bi na udaru bili ministri koje su kandidovale Demokrate.&nbsp;  <figure> <img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/20250816160848_72f42e6fca2709170160fc1dc4f3819684573754df997dff4357523fc897a3d9.jpg" data-media-id="editor_0" data-image-id="20250816160848_72f42e6fca2709170160fc1dc4f3819684573754df997dff4357523fc897a3d9" data-rendition-name="original" width="800" height="783" loading="lazy" alt="krapović"> <figcaption>DEMOKRATE SMETNJA EVROPSKOM PUTU CRNE GORE: Šaranović, Bečić i Krapovićetv</figcaption> </figure>  Nijedna od tri informacije koje smo objavili nije demantovana. Ono što je posebno upečatljivo - Demokrate su ćutale čitavih 18 dana.&nbsp; <h2>KAD PARTIJA BIRA ,,MANJE ZLO“</h2> A ćutali su, jer su pokušavali da „saniraju štetu“, kako bi u partiji opravdali Bečićev ostanak u Vladi, bez obzira na najavljenu čistku njihovih funkcionera iz izvršne vlasti, jer u Demokratama već neko vrijeme postoji više frakcija, ali ih fotelje koje su zakučili u Vladi, još drže na okupu.&nbsp; Ipak, nakon brojnih konsultacija u vrhu stranke, svjesni su da za Krapovića više ne može biti mjesta u Vladi koja, navodno, teži evropskom putu Crne Gore, a nakon diplomatskog skandala koji je izazvao. Međutim, u tom slučaju lider Demokrata Aleksa Bečić ulazi u problem: kako da objasni unutar partije da on može ostati na istaknutoj poziciji u Vladi Milojka Spajića, dok će, gotovo svi ostali iz Demokrata biti zamijenjeni?&nbsp; Vjerovatno bijesan da je partija spremna da ga ,,proda“ da bi zadržala poziciju u izvršnoj vlasti, Krapović je sinoć odlučio da „ubije glasnika“, medije koji su objavili informacije. Istinite informacije. Latinska izreka kaže „ne nuntium necare“ – „ne ubij glasnika“. Neka Dragan Krapović istraži zašto.&nbsp; <h2>BUKA I BIJES</h2> Nazvao nas je sinoć „digitalnim pamfletom organizovanog kriminala“ koji, kako je rekao, „finansiraju šverceri akciznih roba, šverceri narkotika, narko klanovi“. - I to želim iz punih usta da kažem – precizirao je Krapović okvir za potencijalnu tužbu gostujući na Televiziji A plus.  <figure> <img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/20250802140816_ae9aa8a4b61a5ff02c37ccffa43206433a12ddf099eac6bbf010e13253e4c482.jpg" data-media-id="editor_1" data-image-id="20250802140816_ae9aa8a4b61a5ff02c37ccffa43206433a12ddf099eac6bbf010e13253e4c482" data-rendition-name="original" width="1000" height="666" loading="lazy" alt="vojne značke "> <figcaption>OZBILJNA PROVOKACIJA: Značke za Školski brod „Jadran“(Photo: MO)</figcaption> </figure>  I nije se zaustavljao, pa je rekao i kako ga sve što rade ETV, M portal „upućuje na zaključak da rade i da ih finansira organizovani kriminal u Crnoj Gori, eto tako to otvoreno da vam kažem“. Nemoć proizvodi bijes, a Krapović je očigledno nemoćan da zadrži ministarsku funkciju. Kako su Demokrate prepoznate po opsjednutošću funkcionerskim foteljama sada iz ove partije, prema nezvaničnim informacijama Portala ETV, mole premijera Spajića, preko posrednika, da mu se da direktorska funkcija u nekom „velikom državnom preduzeću“. Ali, Krapović bi još da „ministruje“ i još se nada, pa je sinoć imao poruku i za premijera, kojem je, između ostalog, poručio da nije on taj koji bira ministre?!&nbsp; - Niko nema mogućnost da odlučuje o ministrima, osim parlamenta Crne Gore – bio je kategoričan, što mu je posljednja šansa da još malo ostane ministar. Ako poslanici ne bi podržali njegovo razrješenje, pala bi Vlada. Takav scenario je, međutim, gotovo nemoguć. Jer, teško je povjerovati da poslanici opozicije ne bi glasali za Krapovićevu smjenu.&nbsp; <h2>MASAKR NA CETINJU I LJETOVANJE U ITALIJI...&nbsp;</h2> I prije godinu i po Demokrate su „krizirale“ u Vladi Milojka Spajića, kada je ministar unutrašnjih poslova Danilo Šaranović čak i tužio Vladu, a Krapović prijetio Spajiću da „ukoliko bi Demokratska Crna Gora odlučila ... da izađe iz ove Vlade, to bi bio njen kraj“. Za razliku od marta 2024. sinoć je bio manje bučan u odnosu na premijera, ali se zato razgoropadio na naš portal i televiziju. I jasno je otkuda njegov bijes na „glasnika“. Jer, Televizija E i Portal ETV bili su „glasnik“ ili među „glasnicima“ raznih njegovih sumnjivih poslova, imenovanja, razrješenja, razobličavajući ih. Vjerovatno ga je posebno zaboljelo kada smo otkrili da je u danima kada je Crna Gora tugovala zbog masovnog zločina na Cetinju, kada je ubijeno 13 osoba, on sa porodicom otputovao u italijansko mondensko odmaralište. U pratnji četiri vojna policajca u civilu, koristeći dva vozila Ministarstva odbrane - mercedes E klase i tojotu land cruiser – otisnuo se u Alta Badiu u Dolomitima pozirajući pred kamerom mobilnog telefona sa širokim osmijehom na licu.&nbsp;  <figure> <img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/2025082313084_56b9733e3996986a21457ab95f5210da752b2f4e5a2d8680d4bf77a1e793d138.png" data-media-id="editor_2" data-image-id="2025082313084_56b9733e3996986a21457ab95f5210da752b2f4e5a2d8680d4bf77a1e793d138" data-rendition-name="original" width="1200" height="900" loading="lazy" alt="Krapović sa prijateljima u mondenskom italijanskom odmaralištu u januaru ove godine"> <figcaption>SKUPI PROVOD DOK JE CRNA GORA TUGOVALA: Krapović sa prijateljima u mondenskom italijanskom odmaralištu u januaru ove godine</figcaption> </figure>  <h2>...POŽARI I MINISTROVO BRČKANJE U MORU&nbsp;</h2> Isto tako, u jeku borbe sa požarima u okolini Podgorici, dok je vatra „gutala“ i kuće, a vatrogasci na izmaku snaga pokušavali da je obuzdaju, u danima tuge zbog smrti pripadnika Vojske Crne Gore koji je poginuo na putu ka Piperima đe se zaputio da pomogne vatrogascima, mještanima i volonterima, ministar odbrane Krapović se, kako su mediji razotkrili, baškario na plaži.&nbsp; I onda on sinoć govori o vrijednostima i kako je misija Demokrata da „Crna Gora ide u Evropsku uniju, ali ne tako što će ići klečeći i saginjući se“, ne „ispunjavajući štrikove“, nego ispunjavajući vrijednosti... A vrijednosti, onako kako ih vide Demokrate, Crna Gora živi već pet godina. I postala je vrijednosno duboko posrnulo društvo. Sve što govore i urade Demokrate isključivo je vezano za njihove partijske i lične interese. Progon neistomišljenika, političke čistke, nepotizam, partijsko zapošljavanje, korupcija, sumnjive diplome, neznanje... Sve to u jednom političkom subjektu – Demokratama.&nbsp; I bestidna beskrupuloznost. Koju je odlazeći ministar odbrane i sinoć demonstrirao. Pred kamerama se pojavio sa značkom na reveru sakoa – onom specijalno rađenom za posadu broda „Jadran“ zbog koje je Crna Gora dobila novu diplomatsku notu od Hrvatske u kojoj je konstatovano da ovakvi „potezi i poruke nijesu u duhu dobrosusjedskih odnosa, te kriterijuma i vrijednosti Evropske unije koje je Hrvatska dužna da poštuje“.&nbsp; Ministar Krapović u jeku pregovora Crne Gore za ubrzano pristupanje Evropskoj uniji stao je – umjesto da bude most - kao opasna prepreka, jer sve ukazuje da će Hrvatska opet blokirati zatvaranje Poglavlja 31.&nbsp; Jedini koji bi ostali bez benefita ulaskom Crne Gore u EU su Rusija i Srbija, koje predano rade na usporavanju našeg evropskog puta preko svojih ovdašnjih političkih partnera predvođenih Crkvom Srbije. Demokrate su, naravno i ministar Dragan Krapović, dokazale da su njihove vjerne sluge.&nbsp; Portal ETV i Televizija E će, bez obzira na prijetnje i pritiske ministarstava sile, ali i svih drugih, nastaviti da budu „glasnici“ vijesti koje upozoravaju na one koji ruše građansku, sekularnu, antifašističku Crnu Goru i njen evropski put. Crna Gora nema i ne smije da ima drugi put.&nbsp; A ministar Dragan Krapović, umjesto da prijeti medijima, valjalo bi da, osim što se trudi da omete crnogorski put ka EU, malo pogleda u papire koje je svojevremeno potpisivao. Ima za to 1.560.000 razloga.&nbsp; Da, Državna revizorska institucija je dala negativno mišljenje jer je utvrdila da je minsitar odbrane Krapović krajem 2023. godine nezakonito isplatio 1.560.000 eura varijabila za 700 vojnika, i sve to – bez uplate poreza i doprinosa.&nbsp; Ko zna, ako sjutra ne bude ministar Specijalno državno tužilaštvo moglo bi da, osim što je formiralo predmet, počne i da preduzima radnje za koje je i osnovano?&nbsp; To može da bude veća opasnost za Dragana Krapovića, nego mediji koji objavljuju istine.&nbsp;

Ministre, ne ubijajte glasnika

Da, naslov ove kolumne je provokativan. Da, prejudicira da je stanje u Srbiji veoma loše, čak kritično, i da je zemlja takoreći na aparatima, čije je isključivanje sasvim realna i očekivana opcija.
Srbija će - da odmah rešimo zabrinutost onih koji političke i opštedruštvene procese gledaju kroz maksimu "u se, na se i poda se" - opstati kao država. Pitanje iz naslova se, u stvari, više odnosi na pravac kojim će država - po geografskom i političkom položaju "viđena" da bude zamajac i lider Balkana - ići sutra. Odnosno, ne da li će države biti, već kakva će država biti.
I koliko god se taj put ka "sutra" činio maglovit prethodnih godina, pa i prvih meseci velikog narodnog bunta zbog smrtonosne korupcije i neodgovornosti današnjeg režima, čini se da se u poslednje vreme koprena diže i da slika nije baš idealna.
Ako govorimo činjenicama i ako gledamo stvarnost, a zanemarimo izuzetke i lepe želje, Srbija danas je, baš kao i Srbija 1990, okovana mitom, isfantaziranom istorijom, lažno izgrađenim osećajem sopstvenog nužnog hegemonizma i šovinizmom. Ovako pljusnuto direktno u lice čitaoca deluje baš grubo i poražavajuće. Ali, to je zato što istina jeste gruba i poražavajuća, a njeno zanemarivanje, lakiranje, ublažavanje... ni dosad nije donelo ničega dobrog. I nema razloga za očekivanje da će ubuduće biti drugačije.
Prosečan čovek, a takvih je većina svuda, više voli život bez trzavica, zameranja, bolnih tema, makar i u sopstvenom mehuru nerealnosti - nego suočavanje sa istinom koja je najčešće teška za prihvatiti i nimalo povoljna za verovanja i ubeđenja tog prosečnog čoveka. A upravo u tome se čovek razlikuje od životinje, koja bez obzira koliko manji mozak ima, ipak ne uleti dva puta u istu klopku.
Vlažni srpski san o posebnoj vrednosti, istorijskim granicama, izvornoj dominaciji i natprirodnim pravima nije od juče, ali se tačno može odrediti vreme njegovog nastanka. Nastao je sa nastankom srpske države 1878, kao odgovor Petrograda zapadnim silama koje su Rusiji pokvarile planove.&nbsp;
Za one koji su preskakali časove u školi (a uvek se iznova zaprepastimo koliko mnogo takvih ima): ruski plan za jutro posle ratova 1875-1878. bila je Velika Bugarska, znatno uvećana Crna Gora, i Srbijica, tek malo veća od Crne Gore. Da zapadne sile Berlinskim kongresom nisu pokvarile (ruski) Sanstefanski mir, Pirot, Vranje i cela današnja Makedonija bili bi Bugarska.
Uglavnom, Berlinski kongres je umnogome izmenio tu mapu dirljive ruske ljubavi i upravo je Zapad Srbiji podario granice koje su joj posle omogućile osvajanje Kosova i Makedonije, pa sledstveno i stvaranje prve Jugoslavije. Dosledna onome što je istorijski uvek najbolje radila, Rusija se brzo prilagodila, te je njen vojni logor na Balkanu umesto Bugarske postala Srbija. Jeftino. Uz malo dizanja ega, epova o bratstvu, nežnih pravoslavnih tonova i brižljivo plasiranih mitova i izmišljotina.
Da se razumemo, a i da bi se izbegla stigma: nisu Srbija i srpski narod usamljeni u raznim fantazijama i nerealnim viđenjima sebe, svojih kvaliteta, prava i granica. Samo su, za razliku od većine, ostali zakovani u prošlosti i mitovima, umesto da su - što većina jeste uradila - istoriju ostavili za pijana kafanska busanja, a realnost za svakodnevicu i planove kako da sutra bude još bolje. U tome Srbija ima uzor - Rusiju, takođe nerealnu u sagledavanju istorijske pozicije, kvaliteta, svoje moći i prava ruskog naroda.
Istorija kao nauka je neumoljiva. Ona veli da Srbija mnogo duže nije postojala kao država, nego što je postojala. To, naravno, ne sme da bude nikakav argument protiv Srbije, kao što neke druge činjenice ne smeju da čine argumentaciju "za" činjenje nekakve nepravde Srbiji. Ali je zato uvek zgodno podsetiti nacional-šoviniste da su i drugi narodi imali srednjevekovne države i da se neko posebno pravo ne može i ne sme tražiti iz izabrane idealne vremenske pozicije ("sve što smo ikad držali je naše i sve što sad držimo je naše"), jer onda neko drugi može da "podseti" na drugu krajnost (kada recimo države nije ni bilo, pa otud nema ni prava), već je jedina polazna tačka za svako zahtevanje i obavezu sadašnjost i realnost. I tu se stavlja tačka na neka izmaštana istorijska prava i poseban položaj.
Vraćamo se na naslov. Ima li, dakle, Srbiji spasa?&nbsp;
Stanje, rekosmo, danas nije ružičasto. Ne u smislu državnih granica, one će opstati, već moralno, civilizacijski, biološki. Jer danas čak i oni koji se mesecima bore protiv odnarođenog režima ogrezlog u kriminalu i korupciji, zvuče poput ideoloških predaka tog režima, zaslužnih za katastrofalni raspad SFR Jugoslavije.&nbsp;
Duže od sedam meseci od početka masovnih protesta zbog tragedije koju karakterišu obrasci istočnjačkih uzora srpske vlasti - na ulicama je nemoguće videti zastavu EU. Zato se slobodno viju neki "nedavački" barjaci koje je kreirala BIA za potrebe bezbednog nacionalizma u pravcu Kosova, i zastave s ruskim svecem koji je pod "vagnerovcima" postao simbol agresorskog, genocidnog rata protiv suverene Ukrajine.
Dok Evropska unija sve glasnije kritikuje i osuđuje srpski režim, zbog korupcije i sadističkog nasilja prema demonstrantima, Rusija to otvoreno podržava, a njen ambasador u Beogradu čak javno "crta" smernice srpskim vlastima za nasilno suzbijanje protesta. Sinhrono, predstavnici studenata i najvećeg dela opozicije, građanskih i intelektualnih organizacija i kružoka, kao guje otrovnice skaču kada EU ne ispuni neko njihovo, najčešće nerealno očekivanje, "dokazujući" time da "EU nas ne želi". Na rusko gubernadurstvo, međutim, uočljivo niko ne reaguje i teško je reći da je razlog izostanku osuda i distanciranja samo strah od nekog čaja, davljenja u praznom bazenu ili ispadanja kroz prozor.
U tom smislu, Srbija trpi posledice jednoipovekovne otrovanosti, pa ćete tako i od teško prebijenog studenta iz bolesničkog kreveta čuti salve protiv "mrskog Zapada". Iako su ga prebili upravo oni koji, vrlo osnovano se veruje, rade po direktnim direktivama "voljenog Istoka". Najzad, Moskva i Beograd su javno obelodanili zajedničku borbu protiv "obojenih revolucija", a kad govore o studentskom i građanskom protestu u Srbiji, i jedni i drugi ga "krste" kao obojenu revoluciju. Reklo bi se - pametnom dovoljno. U praksi: ili nije dovoljno - ili nema pametnih.
Ovako gledano, mogla bi da se uvede neka psihološka kategorija pod nazivom "srpski apsurd". Srpski apsurd je, recimo, kada onaj koji do puštanja krvi bije studente ima na rukavu sliku istog ruskog sveca, koji je i na zastavama prebijenih studenata. Ili kada za događaje u Srbiji obe strane optužuju Zapad: on je istovremeno kreirao "obojenu revoluciju" i podržava Vučića zbog iskopavanja litijuma. Ako neko primeti da su to pomalo šizofreni stavovi, u redu je. Jesu.
Stiče se utisak da su sadašnjem srpskom režimu odbrojani dani. On jednostavno ide iz greške u grešku, leluja kao bokser u nokdaunu, a pošto sudija ne prekida borbu, jedino je pitanje da li će bokser na nogama ostati još dva-tri meseca ili godinu.&nbsp;
Sada je prava nepoznanica, u stvari, kako će doći do smene režima, a ne kada. I da li će upražnjene fotelje zauzeti trudbenici sa platnog spiska Moskve, koji su sada u ofanzivi, i koji bi bili "ruskiji" od sadašnjih vlastodržaca, ili će šansu dobiti ljudi koji bi Srbiju najzad i nedvosmisleno u spoljnopolitičkom kursu okrenuli Zapadu i njegovim vrednostima, a na domaćem planu - samoj sebi i problemima koji kipe bukvalno iz svake sfere života.
I kada to budemo znali, znaćemo i odgovor na pitanje iz naslova: ima li Srbiji spasa?

Ima li Srbiji spasa?

Spomenik zlikovcu Pavlu Đurišiću prenijet je u Đurđeve stupove, objavila je Radio-televizija Srbije u TV magazinu „Oko“, emitovanom u srijedu na programu te televizije. Novinar u reportaži navodi da je „ono što je poznato da neće biti ovih dana vraćen u Zaostro, selo koje je u Crnoj Gori za Đurišića predstavljalo isto što i Ravna Gora za Dragoljuba Mihailovića u Srbiji – komandni štab“. RTS je emitovao i kadrove iz manastira Đurđevi Stupovi u Beranama koji pripada Eparhiji budmiljansko-nikšićkoj kojom komanduje novoproizvedeni mitropolit Crkve Srbije Metodije Ostojić.  <figure> <img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/20250822100832_7e202620-eba7-4345-9da7-7779ddd01bee.jpg" data-media-id="editor_0" data-image-id="20250822100832_7e202620-eba7-4345-9da7-7779ddd01bee" data-rendition-name="original" width="1270" height="720" loading="lazy" alt="Pavle Đurišić Đurđevi Stupovi"> <figcaption>Crkva Srbije još jednom pokazala da državne institucije ne kontrolišu djelove teritorije Crne Gore(Photo: RTS/Screenshot)</figcaption> </figure>   <figure> <img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/20250822100832_d18c98d2-9383-4da6-ba76-6aeea2f30dd3.jpg" data-media-id="editor_1" data-image-id="20250822100832_d18c98d2-9383-4da6-ba76-6aeea2f30dd3" data-rendition-name="original" width="1273" height="720" loading="lazy" alt="Pavle Đurišić Đurđevi Stupovi"> <figcaption>Crkva Srbije još jednom pokazala da državne institucije ne kontrolišu djelove teritorije Crne Gore(Photo: RTS/Screenshot)</figcaption> </figure>  U reportaži se ne otkriva tačan datum prenošenja spomenika iz crkve Svete Mati Paraskeve u Gornjem Zaostru gdje je Metodije sklonio totem Pavla Đurišića 8. avgusta kada je poručio crnogorskim vlastima „pa neka dođu da ruše crkvu“. - Ne bojimo se mi sile njihove, koja ne može ni red na ulice ove zemlje da uvede – poručio je Metodije. I, očigledno je bio u pravu.&nbsp; Činjenica da je ovaj transfer dvometarskog bronzanog totema, dug preko sedam kilometara, ponovo prošao ispod radara (ili možda baš nije) crnogorskih državnih institucija, prije svega bezbjednosnog sektora, govori dovoljno sama za sebe.  <figure> <img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/20250822100836_2e3c84539f087520212cda41f3538ef6de136f32f87eb9045040a23b0d217589.png" data-media-id="editor_2" data-image-id="20250822100836_2e3c84539f087520212cda41f3538ef6de136f32f87eb9045040a23b0d217589" data-rendition-name="original" width="1143" height="742" loading="lazy" alt="Transfer Pavle Đurišić "> <figcaption>Transfer dvometarskog bronzanog totema, dug preko sedam kilometara, prošao ispod radara državnih institucija?</figcaption> </figure>  Crkva Srbije još jednom je pokazala da je jača od države. Dok su se institucije prethodnih dana u javnosti preganjale je li takozvani Temeljni ugovor iznad Zakona o krivičnom postupku, a tužilaštva i policija prebacivali odgovornost jedni na druge zbog čega spomenik zlikovcu i četničkom koljaču Đurišiću nije izuzet kao sredstvo izvršenja krivičnog djela, „institucija“ koja očigledno ima kontrolu nad dijelom teritorije Crne Gore organizovala je njegov transport na „sigurnije“ mjesto. U manastir u kojem stoluje iguman Danilo Romanov koji je prošle godine Berance nazvao „kriminalcima, kockarima i drogašima“, ali i koji se nedvosmileno pozicionirao kao još jedan glasnogovornik četničke ideologije pod plaštom crkvenog autoriteta. <div class="embed-block"><div><div style="left: 0; width: 100%; height: 0; position: relative; padding-bottom: 72.9622%; padding-top: 120px;"><iframe src="https://cdn.iframe.ly/api/iframe?app=1&url=https%3A%2F%2Fetv.me%2Fdrustvo%2Fvideo-instagram-performans-igumana-iz-berana-cetnicka-himna-uz-durdeve-stupove-amfilohija-i-svetog-savu&key=87ca3314a9fa775b5c3a7726100694b0" style="top: 0; left: 0; width: 100%; height: 100%; position: absolute; border: 0;" allowfullscreen></iframe></div></div></div>

Spomenik zlikovca Đurišića premješten u Đurđeve Stupove

Kip četničkog koljača Pavla Đurišića zanoćio je 8. avgusta u crkvi u Gornjem zaostru, da bi se ukazao nekoliko dana kasnije u Manastiru Đurđevi Stupovi. I to se ukazanije dogodilo pred - kamerama Raio televizije Srbije. &nbsp;&nbsp; Ne, nije čudo, nije ni šala. A nije ni slučajnost, već sumorna crnogorska realnost: nakon tajne transportne akcije Crkve Srbije i novočetničkog pokreta iz Berana i okoline, bronzani kip - koji je predmet krivičnog djela veličanja ratnog zločinca - prebačen je sedam kilometara dalje, iz malene crkve Svete Paraskeve u Manastir Đurđevi stupovi - ,,na sigurno mjesto”. &nbsp;  <figure> <img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/2025082219084_f5cb4a6bd100b42e00277833f20903d380bbfefc4ab1c087d70f84b13d9c9609.jpg" data-media-id="editor_0" data-image-id="2025082219084_f5cb4a6bd100b42e00277833f20903d380bbfefc4ab1c087d70f84b13d9c9609" data-rendition-name="original" width="1273" height="720" loading="lazy" alt='ČETNIČKI ZLOČINAC PREBAČEN ,,NA SIGURNO": Kip Pavla Đurišića u Manastiru Đurđevi stupovi'> <figcaption>ČETNIČKI ZLOČINAC PREBAČEN ,,NA SIGURNO": Kip Pavla Đurišića u Manastiru Đurđevi stupo(Photo: RTS)</figcaption> </figure>  I sve to pred očima vrha crnogorske policije, počev od ministra unutrašnjih poslova Danila Šaranovića i čelnika Uprave policije Lazara Šćepanovića, ali i načelnika regionalnog centra ,,Sjever” Harisa Đurđevića i njemu podređenih načelnika Odjeljenja bezbjednosti Željka Babovića i komandira policije Dalibora Delevića. &nbsp; METODIJEVO ,,OBEĆANJE” &nbsp; Svi u lancu bezbjednosti neobjašnjivo su zakazali, jer akcija transporta nije bila neka moćno skrivana, već indirektno najavljivana. &nbsp;  <figure> <img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/20250822190816_6b9f3121f10ccbb7913e007b629274850b576a3162df7a62ed495af44deaf5f0.jpg" data-media-id="editor_1" data-image-id="20250822190816_6b9f3121f10ccbb7913e007b629274850b576a3162df7a62ed495af44deaf5f0" data-rendition-name="original" width="1250" height="600" loading="lazy" alt="JAVNO OBEĆANJE KOJE DRŽAVA NIEJ ŽEJELA DA ČUJE: Mitropolit Metodije u Gornjem Zaostru"> <figcaption>JAVNO OBEĆANJE KOJE DRŽAVA NIEJ ŽEJELA DA ČUJE: Mitropolit Metodije u Gornjem Zaostru(Photo: Boris Pejović, Vijesti)</figcaption> </figure>  Kako je Portalu ETV kazao izvor iz vrha Uprave policije, mitropolit Srpske pravoslavne crkve Metodije Ostojić je, nakon što je komandovao premještanje bronzanog kipa u crkvu Svete Paraskeve u Gornjem Zaostru, preko posrednika obećaojoš &nbsp;8. avgusta i čelniku Berana Đolu Lutovcu i policijskom načelniku Željku Baboviću da neće vraćati spomen obilježje na postament, već da će biti, citiramo, ,,trajno zbrinuto na nekom drugom mjestu”. &nbsp; Da li su ovo obećanje srpskog sveštenika Lutovac prenio vrhu Spajićevog Pokreta Evropa sad, kako je izvijestio načelnik Babović svoje pretpostavljene u Podgorici – nije poznato. Izvjesno je da crnogorska policija nije znala – ili nije htjela da zna - što se dešava na dijelu crnogorske teritorije. &nbsp; Crnogorska policija drastično je zakazala i 7. i 8. avgusta kada je krenula akcija postavljanja spomenika u Gornjem Zaostru. Neaktivnošću je dozvolila suspenziju prava i praktično asistirala u nepoštovanju crnogorskih zakona i Ustava Crne Gore. &nbsp;  <figure> <img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/20250822190824_2e3c84539f087520212cda41f3538ef6de136f32f87eb9045040a23b0d217589.png" data-media-id="editor_2" data-image-id="20250822190824_2e3c84539f087520212cda41f3538ef6de136f32f87eb9045040a23b0d217589" data-rendition-name="original" width="1143" height="742" loading="lazy" alt="PUT OD SEDAM KILOMETARA: Prikaz prenosa kipa od Gornjeg Zaostra do Đurđevih stupova "> <figcaption>PUT OD SEDAM KILOMETARA: Prikaz prenosa kipa od Gornjeg Zaostra do Đurđevih stupova(Photo: Ilustracija: D. MIHAILOVIĆ )</figcaption> </figure>  Ne samo da je vrh crnogorske policije dozvolio nezakonito postavljanje spomenika, i &nbsp;nijesu zaplijenili kip kao predmet izvršenja krivičnog djela, već policija nije reagovala shodno ovlašćenjima prilikom ugrožavanja bezbjednosti fotoreportera Pobjede Steva Vasiljevića i fotoreportera i novinara Vijesti Borisa Pejovića i Balše Rudovića. &nbsp; KAD SLUŽBA ZAKAŽE Sve je to posljedica pogrešne procjene koju su – svjesno ili slučajno – napravili čelnici policije! &nbsp;  <figure> <img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/20250822190820_981c035f183904b597cd56e43d7f1394175331aeffc5ad1c1172c0276bc09d06.png" data-media-id="editor_3" data-image-id="20250822190820_981c035f183904b597cd56e43d7f1394175331aeffc5ad1c1172c0276bc09d06" data-rendition-name="original" width="922" height="537" loading="lazy" alt='POGREŠNA PROCJENA: Haris Đurđević, načelnik regionalnog centra ,,Sjever"'> <figcaption>POGREŠNA PROCJENA: Haris Đurđević, načelnik regionalnog centra ,,Sjever"(Photo: UGC)</figcaption> </figure>  Načelnik sentra ,,Sjever” Haris Đurđević i čelnici beranske policije, načelnik Željko Babović i komandir Dalibor Delević na lice mjesta su uputili - samo dva policijska službenika. Jedan od službenika je bio aktivni policajac, Milorad Vulević, rukovodilac bezbjednosnog sektora za taj dio Berana. Sa njim u pratnji je bio neobučeni momak, Obradović, koji radi po ugovoru o djelu, bez &nbsp;prethodnih bezbjednosnih provjera i to na opštim i pomoćnim poslovima. &nbsp; Obradović kao ugovorac, nije ovlašćen da obavlja policijske poslove i primjenjuje policijska ovlašćenja. I, da sve bude čudnije, upravo je tom policijskom službeniku-pripravniku istekao ugovor o djelu prije nego što je poslat u akciju u selu Gornje Zaostro. &nbsp; Drugim riječima: da je Obradović sa iskusnijim Vulevićem uopšte preduzimao bilo kakve policijske radnje, to bi radio - mimo zakona. ,,MUDRO ĆUTANJE” BEČIĆEVIH DEMOKRATA &nbsp;Taj frapantan podatak očito nikoga u vrhu crnogorskog bezbjednosnog sektora nije interesovao. Mudro su ćutali čelnici Demokrata koje kontrolišu bezbjednosni sektor. Nije se na društvenim mrežama oglašavao ni Aleksa Bečić, ni Boris Bogdanović, obojica zagledani u famozni veting dok policija tihuje, bez valjane komande i subordinacije. &nbsp;  <figure> <img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/20250822190820_bd614ae8395859c2f15ebb1782981eef1798785b2d4912b046af867602073964.jpg" data-media-id="editor_4" data-image-id="20250822190820_bd614ae8395859c2f15ebb1782981eef1798785b2d4912b046af867602073964" data-rendition-name="original" width="900" height="599" loading="lazy" alt="ZA SADA BEZ PROMOCIJE NA DRUŠTVENIM MREŽAMA: Boris Bogdanović i Aleksa Bečić"> <figcaption>ZA SADA BEZ PROMOCIJE NA DRUŠTVENIM MREŽAMA: Boris Bogdanović i Aleksa Bečić(Photo: UGC )</figcaption> </figure>  U namjeri da nekako prikažu sebe kao odgovorne funkcionere, Šaranović i Šćepanović – uz prethodne kosultacije sa Bečićem i Bogdanovićem – nakon skandala u Gornjem Zaostru - planirali su da kazne policajce koje su angažovali komandir policije Delević i načelnik Babović. &nbsp; Jedan od ciljeva akcije je bio da se kažnjavanjem umiri crnogorska javnost. Međutim, ubrzo je propala ideja da se žrtvuje integritet policajaca i umiri javnost. &nbsp; Naime, Obradović je angažovan u Upravi policije kao službenik po ugovoru na pomoćnim poslovima, nema zakonsku mogućnost da reaguje kao aktivni policajac i protiv njega se ne može pokrenuti disciplinski postupak. &nbsp; RAZOTKRIVANJE VLASTI &nbsp; &nbsp;Slučaj postavljenja, sakrivanja i transportovanja bronzanog kipa ozloglašenog četničkog zločinca otkriva pravo lice vrha crnogorske policije, odnosno čelnika Demokrata koji upravljaju sistemom bezbjednosti. &nbsp;&nbsp; Dok su zabavljeni čišćenjem politički nepodobnih iz policije i vojske, čelnici bezbjednosnog sektora svjesno su ruinirali bezbjednosni sektor do te mjere da je dio &nbsp;crnogorske teritorije ostao - bez državne kontrole. &nbsp; Kako drugačije objasniti činjenicu da ni policija ni Agencija za nacionalnu bezbjednost navodno nijesu znali pa zato nijesu reagovali 7. avgusta na postavljanje spomenika ratnom zločincu? Kako razumjeti da je kip četničkog koljača bez ikakvih prepreka transportovan kamionom u manastir Đurđevi stupovi? &nbsp; Je li to nesposobnost ili svjesno iskazivanje pokornosti prema Crkvi Srbije za koju očito crnogorski zakoni ne važe? &nbsp; Kako god tumačili: bruka crnogorske države očito mnogo ne zanima, ne samo Bečićeve Demokrate, nego i ostale čelnike partija parlamentarne većine koje obrazuju 44. Vladu Crne Gore. I ko zna, možda će kao kontrolu štete, Aleksa Bečić za koji dan opet saoštiti da su suspendovana dva ili tri policajca. &nbsp;  <figure> <img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/20250822190824_a5e3493bfc9514ad244b9b16cb344224fe3731acc71bc666d4a9869e331cacc2.jpg" data-media-id="editor_5" data-image-id="20250822190824_a5e3493bfc9514ad244b9b16cb344224fe3731acc71bc666d4a9869e331cacc2" data-rendition-name="original" width="263" height="192" loading="lazy" alt="PRAVIĆE SELEKCIJU BERANACA KOJI MOGU DA VIDE ĐURIŠIĆA: Iguman manastira Danilo Romanov "> <figcaption>PRAVIĆE SELEKCIJU BERANACA KOJI MOGU DA VIDE ĐURIŠIĆA: Iguman manastira Danilo Romanov(Photo: UGC )</figcaption> </figure>  U međuvremenu, kip ratnog zločinca Pavla Đurišića pohranjen je u Manastiru Đurđevi stupovi, iako idolopoklonstvo i ređanje spomenike pored ikona - vjera ne dopušta i smatra bogoljuenjem. No, za Crkvu Srbije očito važe druga pravila i spomenik je, kako se to kaže na sigurnom jer će o njemu se starati Danilo Romanov iguman Manastira Đurđevi stupovi i moći će da ga, kažu u crkvi, pod crkvenim nadzorom dodirnu i cjelivaju građani. &nbsp; &nbsp;Ali ne svi građani i, svakako, ne svi Beranci. Jer, valja se podsjetiti da je iguman Romanov prije dvije godine javno ocijenio da su ,,Beranci kriminalci, kockari, drogeraši... &nbsp; &nbsp;I nikoga nije procesuirao zbog tih riječi. Neće ni zbog unošenja kipa, predmeta krivičnog djela, u manastir. Jer, u ovakvoj Crnoj Gori, baš se ovakva Crkva Srbije pita. &nbsp; &nbsp; &nbsp; &nbsp;&nbsp;&nbsp; &nbsp; &nbsp; &nbsp; &nbsp;