Pokazalo se da je samo rat vječna pojava na Bliskom Istoku i da dekadama unazad gledamo povremene erupcije nasilja, a da nema istinske spremnosti za smirenje situacije, kazao je za Televiziju E vojni analitičar Aleksandar Radić.
On je istakao da sporazum o primirju u Gazi, koji je potpisan u Šarm el Šeiku na inicijativu američkog predsjednika Donalda Trampa, ne daje jasne i precizne korake šta dalje. Ni jedna ni druga strana ne znaju šta je konačni izlaz. Izrael je konačno dobio preostale taoce i to pitanje je riješeno, smatra analitičar, ali ističe da je to dalo Natanjahuovoj vladi da postupa dalje kako želi i samo čeka provokaciju Hamasa, koja će se gotovo sigurno desiti, da ponovo pokrene ratna dejstva. Postoji mnogo razloga za pesimizam, i sve će se nastaviti dinamikom koju Izrael odluči.
- Donald Tramp je trenutno jedina brana novom sukobu jer ima interes da on bude taj koji će donijeti mir. On ima zlatni ključ zato što ogromne količine novca koje Amerika upumpava Izraelu, može i da obustavi. Pitanje je šta raditi sa Hamasom, ako oni izvrše provokaciju, u tom slučaju reagovaće Izrael i krug nasilja se nastavlja- kazao je Radić.
To što je Tramp u Izrael poslao potpredsjednika Džej Di Vensa, Radić vidi kao zaštitu američkog integriteta. Bliski Istok poštuje Trampa i američka volja jedina je koja može prekinuti ili barem umanijiti na tolerantan nivo ratna dejstva.
- Primirje u Gazi ne donosi rješenje za rat. Nakon dvije godine nasilja, desetine hiljada žrtava, moralo se pronaći neko rješenje. Problem je što bez međunarodnih garancija- primirje u Gazi je neodrživo. Tek onda kada se uspostavi efikasna kontrola od strane UN-a možemo govoriti o održivosti primirja, kao što je slučaj recimo u Libanu- smatra Radić.
Što se tiče agresije Rusije na Ukrajinu, koja ulazi u četvrtu godinu, Radić smatra da se mir u toj zemlji može postići jedino uz posredstvo Sjedinjenih Američkih Država.
- Jednog dana ćemo saznati koliko je Moskva ohrabrena da nastavi dejstva upravo nakon sastanka sa američkim predjsednikom, koji je bio ljetos. Mjeseci rata iza nas bili su statični, teško je opisati šta se zaista dešavalo, nema pomjeranja linija na frontu i situacija izgleda bezilazno i odavno je zrela za mirovne pregovore- kaže vojni analitičar.
Ističe da konačan mir jeste ozbiljan izazov i zahtijeva od obije strane ozbiljno odricanje, zato što Rusija ne može da zadovolji svoje ambicije- a to su četiri oblasti Ukrajine. S druge strane Ukrajina nema nade da može da izbaci rusku vojsku sa svoje teritorije, i takvo stanje vlada već mjesecima, pa rat više nema smisla, imajući u vidu i ono što se dešava u Kremlju.
- Ruski zahtjev je da Ukrajina napusti i preda četiri anektirane oblasti i da prihvati to kao svršen čin. U ovom trenutku ukrajinska vojska može da drži liniju fronta. Ukrajinci ne vide zašto bi u ovom trenutku predali recimo Slavjansk ruskoj vojsci. Kompromis jeste da se zaustavi rat tamo gdje je sad linija fronta, bez daljih pomjeranja. Vašington će tražiti od Ukrajine da se pomiri sa time da gdje je trenutno ruska vojska, to i ostane pod ruskom kontrolom- kazao je Radić.
Smatra da je sada najvažnije da se pronađe strategijsko rješenje, to je zapravo Putinu u ovom trenutku potrebno. On mora da se vrati u žižu normalnih pregovora i razgovora sa Zapadom- dakle normalizacija trgovine, transporta energenata. Putinu ne treba kompromis na frontu, već rješenje ruskog političkog i ekonomskog statusa.
- Putinov avion će morati da prođe kroz neku od zemalja koje jesu uvele sankcije Rusiji, ali to je pitanje za koje će se naći rješenje jer postoje viši politički interesi i neće se dovesti u pitanje dolazak na sastanak glavnog čovjeka od kojeg zavisi pitanje mira na Istoku Evrope- zaključio je Radić, komentarišući predstojeći sastanak ruskog i američkog predsjednika u Budimpešti.

Portal ETV

original

viewImage

baseImage

610x380

500x500

400x240

400x203

1250x600

1084x550

thumbnail

Radić: Sporazum o primirju u Gazi bez jasne konstrukcije za dalje korake, stanje na ukrajinskom frontu odavno zrelo za mirovne pregovore

Tridesetak godina nakon što je oružje utihnulo na Zapadnom Balkanu, nova vrsta naoružanih letilica tiho krstari iznad regiona, a njihov tačan broj niko ne zna sa sigurnošću.
Sporazum o subregionalnoj kontroli naoružanja potpisan je 1996. godine, pod okriljem Organizacije za evropsku bezbjednost i saradnju, nakon što je godinu ranije završen sukob u Bosni i Hercegovini.
Nametnuta su ograničenja za broj tenkova, oklopnih vozila, teško topništvo, borbene avione i jurišne helikoptere u Bosni i Hercegovini, Hrvatskoj, Srbiji i Crnoj Gori. Danas je upadljivo da jedno smrtonosno moderno oružje nedostaje na toj listi.
Naoružane bespilotne letilice.
- Samo su tri zemlje posjedovale naoružane dronove 2010. godine. Krajem 2024. godine taj broj se povećao na više od 40 zemalja - kazao je za Radio Slobodna Evropa Antonio Prlenda, vojni analitičar iz Sarajeva koji je nedavno obranio magistarsku tezu na ovu temu.
<h2>Nova pravila vojne igre</h2>
Vojni dronovi jeftiniji su, mobilniji i smrtonosniji od tradicionalnih borbenih aviona. Postali su omiljeno oružje u današnjim sukobima, od Ukrajine, preko Kavkaza do Bliskog Istoka i svi ih žele imati u svojim oružanim snagama.
U tome ni Zapadni Balkan nije izuzetak.
Srbija je nabavila jurišne bespilotne letilice iz Kine, Ujedinjenih Arapskih Emirata i Izraela.
Razvija i domaće modele Pegaz, Vrabac i Komarac koji su ispunili nebo iznad ove zemlje nakon što je, barem zasad, propao dogovor o kupovini turskih Bajraktara.
Hrvatska je realizovala kupovinu šest turskih naoružanih dronova, a izrađuje i svoje smrtonosne mini-letilice koje je, pored ostalog, izvozila i u Ukrajinu. Prema izjavama zvaničnika, može sa sadašnjim kapacitetima proizvoditi oko pola miliona mini-dronova godišnje.
Još jedna članica NATO-a, Crna Gora tiho, ali sve više unaprjeđuje svoje vojne sposobnosti. Ona je s ograničenim vojnim proračunom kupila izviđačke bespilotne letilice od Slovenije i radi na nabavci dodatnih, namijenjenih nadzoru granica. Najavila je i sopstvenu proizvodnju u saradnji sa Sjedinjenim Američkim Državama.
Modernizaciju Oružanih snaga Bosne i Hercegovine, osim starosti kadra i ograničenog budžeta, sputavaju i političke podjele, te, osim helikoptera koje su donirale Sjedinjene Američke Države, nema drugih letilica.
Turska je nedavno donirala BiH sistem za ometanje dronova i obećala donaciju dva Bajraktara.
Kosovo nije dio subregionalnog sporazuma, a ova država kupila je turske Bajraktare.
Bajraktare je prošle godine kupila i Albanija.
<h2>Može li se ovo pitanje regulisati?</h2>
Antonio Prlenda, vojni analitičar iz Sarajeva, smatra da bi se bespilotne letilice morale uvrstiti ili kao nova, šesta kategorija ili da se uvrste u postojeću klasifikaciju borbenih letilica.
- Međutim, na ovim prijedlozima se stalo, jer za sada ne postoji politička volja kod svih strana potpisnica da se to i učini - kazao je Prlenda za RSE.
Bosna i Hercegovina, Crna Gora, Hrvatska i Srbija su 2015. godine preuzele vlasništvo nad realizacijom sporazuma od Organizacije za evropsku bezbjednost i saradnju (OSCE), koji je do tad nadgledao realizaciju.
- Od tad više nije moguć direktan pritisak međunarodnog faktora na primjenu i eventualne izmjene. Od tada to zavisi isključivo od političke volje samih potpisnica - dodao je Prlenda.
Svaka nabavka vojne opreme se često doživljava kao trka u naoružanju, a nelagodnost podgrijavaju i vodeći političari svojim izjavama.
Nakon što je Hrvatska sklopila ugovor za kupovinu francuskih borbenih aviona Rafale koji su zamijenili sovjetske MIG-ove, to je dospjelo na naslovne strane u regionu. Na to je Srbija odgovorila kupovinom istih aviona.
Iako su sve zemlje daleko ispod maksimalnog broja vojnika i teškog naoružanja dogovorenog prije tridesetak godina, ravnoteža snaga najviše se promijenila po pitanju vojnih dronova.
- Sa dronovima je prilično komplikovana situacija, jer postoji veliki broj različitih kategorija. Male komercijalne letilice je relativno lako prepraviti. Možemo da pričamo samo o većim koji se mogu klasifikovati kao borbeni avioni - smatra Aleksandar Radić, vojni analitičar iz Beograda.
<h2>Nebo bez granica</h2>
Stari sastav kontrole naoružanja u regionu izgleda više kao relikt nego zaštita, budući da su sve zemlje uvele nova i modernija naoružanja.
Radić ukazuje na činjenicu da je Srbija u vrijeme potpisivanja sporazuma 1996. godine imala više od 155 borbenih aviona.
- Srbija danas nije ni blizu tog broja. Velika Britanija ima stotinjak borbenih aviona. Sam duh tog sporazuma je vezan za stare okolnosti i prepravka takvog dokumenta je, mislim, nerealna. Trebao bi novi dokument koji bi garantovao povjerenje, u skladu sa savremenom okolnostima - kazao je Radić za RSE.
Zemlje NATO-a i Varšavskog pakta od Atlantskog okeana do Urala potpisale su krajem 1990. godine Ugovor o konvencionalnim oružanim snagama u Europi (CFE), ali je Rusija 2007. godine suspendovala članstvo u tom sporazumu.
Subregionalni sporazum, koji su potpisale iste zemlje, potpisnice Dejtonskog mirovnog sporazuma kojim je 1995. završen rat u Bosni i Hercegovini, bio je zasnovan na tom hladnoratovskom ugovoru.
On je ispunio svoju funkciju. Donesen je u onom najkritičnijem trenutku. Zemlje koje su ga potpisale nisu nikad bile ni blizu tih kvota.&nbsp;
- Trebala bi inovacija ne samo tog sporazuma, već i Bečkog dokumenta i CFE i o nuklearnom naoružanju - kazao je za RSE Dragan Samardžić, penzionisani admiral u Vojsci Crne Gore.
Što se tiče vojnih dronova, Samardžić kaže da njih nije prepoznao nijedan dokument o kontroli naoružanja i da se trenutno na bespilotne letilice više gleda kao na opasno oružje koje bi mogle koristiti terorističke grupe, nego države.
Uporedo sa nabavkom dronova, zemlje regiona rade i na nabavci integriranih sistema za praćenje i obaranje dronova. Hrvatska i Srbija imaju takve manje sisteme, a nedavno je Turska donirala Bosni i Hercegovini antidron sistem.

RSE: Sve više naoružanih dronova iznad Balkana i niko ih ne nadgleda

I Indija i Pakistan imaju mogućnost zadavanja udaraca koji bi bili nepopravljivi. Nadamo se kao posmatrači situacije da će sve ostati na sukobu koji je uglavnom sveden na usko vojni profil i na vojnu mašineriju - kazao je vojni analitičar Aleksandar Radić za Antenu M komentarišući vojne udare Indije na ukupno devet lokacija u Pakistanu i Kašmiru kojim upravlja Pakistan.
On kaže da je uvijek bilo nesuglasica između ove dvije zemlje i nada se da rat neće trajati dugo imajući u vidu da su Indija i Pakistan jedni od lidera po pitanju nuklearnog naoružanja.
- Rizik od eskalacije sukoba uvijek je postojao, a na zapadu se pravilo mnogo scenarija i postavljala su se pitanja što ako dođe do upotrebe nuklearnog oružja u sokobu Indijaca i Pakistanaca - kaže Radić.
Smatra i da Evropa ima male mehanizme za reakciju.
- To je drugačija dinamika sukoba na koji Evropa nema veliki uticaj. Biće zanimljivo pratiti reakcije drugih relevantnih sila, SAD-a i Kine, koja je tu jasno svrstana na stranu Pakistana, i Rusije koja je tradicionalno imala dobre odnosa sa Indijom - naveo je Radić.
Pakistanska vojska objavila je da je nakon indijskih vazdušnih udara potvrđena smrt 31 osobe, dok je 57 ljudi ranjeno.

Radić: Posljedice rata Indije i Pakistana bi bile nepopravljive, Evropa ima male mehanizme za reakciju

Određeni kreditni aranžmani koji su sklopljeni u cilju kontinuiteta modernizacije i opremanja Vojske nijesu prispjeli na plaćanje u 2024. godini kako se očekivalo, pa Crna Gora nije uspjela da realizuje, odnosno utroši onaj procenat koji je opredijelila za odbranu - naveli su iz Ministarstva odbrane za Pobjedu, objašnjavajući zašto naša zemlja nije ispunila obećanje o izdvajanju dva odsto BDP-a za NATO.
Uprkos optimističnim najavama crnogorskih zvaničnika da će naša zemlja u 2024. godini trošiti više od dva odsto BDP-a za odbranu, Crna Gora se u najnovijem izvještaju NATO-a ne nalazi među članicama Alijanse koje su prešle pomenuti minimalni prag ulaganja.
Iz NATO-a su nedavno objavili infografik sa listom zemalja članica koje izdvajaju više od, do sada obaveznih, dva odsto bruto domaćeg proizvoda (BDP) za odbranu, a Crna Gora se ne nalazi među njima.
<div class="embed-block"><div><div style="left: 0; width: 100%; height: 0; position: relative; padding-bottom: 84.1954%; padding-top: 120px;"><iframe src="//cdn.iframe.ly/api/iframe?app=1&url=https%3A%2F%2Fetv.me%2Fpolitika%2Fcrne-gore-nema-na-listi-nato-zemalja-koje-izdvajaju-vise-od-dva-odsto-bdp-a-za-odbranu&key=87ca3314a9fa775b5c3a7726100694b0" style="top: 0; left: 0; width: 100%; height: 100%; position: absolute; border: 0;" allowfullscreen></iframe></div></div></div>
Infografikom je prikazano da su 22 od ukupno 32 zemlje trošile preko dva odsto BDP-a, a među svim članicama Alijanse u 2024. godini u ovom segmentu prednjačila je Poljska, čije izdvajanje je prešlo četiri odsto. Među državama koje izdvajaju iznad prosjeka prednjače i Litvanija i Letonija.
Uoči Samita NATO-a, koji je održan u julu 2024. godine u Vašingtonu, objavljen je izvještaj u kojem se, na osnovu najave naše zemlje, predviđa da će potrošnja Crne Gore za odbranu iznositi precizno 2,02 odsto BDP-a.
Iz Ministarstva potvrđuju najavu odbrambenog budžeta iznad minimalno propisanog, što je, kako su kazali, u skladu sa NATO Zalogom za izdvajanje za odbranu, kojeg su lideri zemalja Alijanse donijeli na Samitu u Viljnusu 2023. godine.
- Na taj način smo postali jedna od 23 NATO članice koje su opredijelile više od dva odsto BDP za odbranu u 2024. godini - naveli su za Pobjedu.
Da će Crna Gora izdvajati najmanje dva odsto bruto društvenog proizvoda za odbranu, najprije je najavio predsjednik Jakov Milatović na Samitu u Viljnusu 2023. godine.
- Crna Gora je posvećena izdvajanju dva odsto BDP za odbranu i ove godine će ostvariti taj cilj. Kada je u pitanju ova stavka, dva odsto više nije cilj, nego minimum koji zemlje članice moraju da izdvoje - rekao je Milatović u Litvaniji.
On je tada poručio da će Crna Gora ispuniti taj cilj, dok „mnoge druge članice nijesu došle do njega“.
Slično je govorio i premijer Milojko Spajić i to u više navrata.
Najprije je prilikom sastanka sa bivšim generalnim sekretarom NATO-a Jensom Stoltenbergom u januaru 2024. godine kazao da želi upoznati prvog čovjeka NATO-a sa činjenicom da „ove godine Crna Gora izdvaja 2,01 odsto BDP-a za odbranu“.
Dodao je i da 35,24 odsto ide za modernizaciju opreme.
Sličnim procentima baratao je i ministar odbrane Dragan Krapović, koji je kazao da je Crna Gora u 2024. za potrebe odbrane opredijelila 2,02 procenta.
- Vlada Crne Gore je prvi put za potrebe odbrane ove godine opredijelila 2,02 odsto BDP, od čega je više od trećine namijenjeno modernizaciji Vojske, u cilju jačanja njenih kapaciteta i sposobnosti - saopštio je svojevremeno Krapović, na godišnjem brifingu za izaslanike odbrane akreditovane u Crnoj Gori.
„Činjenice“ sa kojima je upoznao Stoltenberga, Spajić je prenio i novom generalnom sekretaru Marku Ruteu prilikom sastanka u Briselu krajem prošle godine.
Govoreći o kredibilitetu i pouzdanosti Crne Gore kao članice NATO-a, Spajić je istakao da „nijesmo samo deklarativno kredibilni“.
- Već u 2024. godini prelazimo 2,0 odsto BDP-a za odbranu. Naš doprinos misijama u Letoniji, Bugarskoj i na Kosovu pokazuje da, iako mala, Crna Gora aktivno doprinosi jačanju kolektivne odbrane - rekao je premijer.
Iz Ministarstva odbrane poručili su da ostaju posvećeni jačanju odbrambenih sposobnosti, modernizaciji kapaciteta i povećanju nivoa interoperabilnosti naše Vojske.
- Zbog toga je prošle godine sklopljeno nekoliko međunarodnih aranžmana, čija realizacija će početi 2025. godine i biti nastavljena u narednom periodu. Ukoliko tome dodamo one kreditne obaveze koje Ministarstvu nijesu upućene na plaćanje prošle, već će to biti slučaj ove godine, onda sa velikom dozom optimizma možemo očekivati da će 2025. Crna Gora utrošiti onoliko koliko je opredijelila za odbrambeni budžet, a to je preko dva odsto BDP. Pored kriterijuma „najmanje dva odsto BDP za odbranu“ iz 2023. godine, od članica NATO-a se očekuje da najmanje 20 odsto odbrambenog budžeta bude namijenjeno modernizaciji i opremanju vojske. U tom kontekstu, Crna Gora već nekoliko godina u kontinuitetu ispunjava ovaj kriterijum, a prošle godine taj procenat je bio preko 30 odsto, sa fokusom na implementaciji dodijeljenih NATO ciljeva sposobnosti - navode iz Ministarstva za Pobjedu.
Naglašavaju i da je jedan od glavnih spoljnopolitičkih ciljeva ove Vlade pouzdano članstvo u NATO savezu.
- U tom kontekstu, ostajemo maksimalno posvećeni implementaciji odluka sa NATO agende, a kredibilno i održivo investiranje u odbranu je upravo glavni preduslov za snaženje sistema kolektivne odbrane, kao najrelevantnijeg bezbjednosnog okvira u savremenim geopolitičkim okolnostima. Stoga je ovo pitanje od posebno značaja za Ministarstvo odbrane i Vladu Crne Gore, zbog čega je prošlogodišnje nepoklapanje opredijeljenih i utrošenih sredstava za odbranu posljedica okolnosti proceduralno-tehničkog karaktera, a ne odsustva političke volje i posvećenosti ispunjavanju ovog zadatka - zaključuju iz Ministarstva.
<h3>Radić: Pitanje statistike</h3>
 
Vojni analitičar Aleksandar Radić objasnio je za Pobjedu da se nabavka vojne opreme u Crnoj Gori realizuje kroz kredite, što je, podsjetio je, bio slučaj i sa opremom koju je kupovala prethodna vlast.
To je, kako je objasnio, bilo prilikom kupovine tri BELL helikoptera, kao i JLTV vozila.
- Nakon što je podmirila ratno vazduhoplovstvo i kopnenu vojsku, ostala je ratna mornarica, tj. nabavka dva patrolna broda, koje je aktuelna Vlada kupila od francuskog Keršipa, što se takođe finansira kroz kreditni aranžman - navodi Radić.
Tu, kako je objasnio Radić, nastaje problem, jer je to za Crnu Goru jako veliki novac.
- To je problem i veliki izazov, ali kad prikazujete dva odsto, zavisi kada liježe rata kredita. Znači, vi to ako računate kroz ukupnu nabavku, kada biste računali šta je Crna Gora kupila zadnjih godina, onda su to velike investicije, ali svaka ta veća investicija je kroz dugogodišnji budžet. Pitanje je kako vi to izražavate, kroz kakvu statistiku, kao ukupnu sumu, u godini u kojoj je zaključen ugovor ili kroz realnu potrošnju, znači vrijeme dospijeća kredita, koji ste uzeli za konkretan posao. I to je kvaka 22 - naveo je Radić.
<h2>Samardžić: Samo izgovor</h2>
Sa druge strane, nekadašnji načelnik Generalštaba Vojske Crne Gore, admiral u penziji Dragan Samardžić kazao je da su „uzaludna sva objašnjenja Ministarstva, jer je suština da nijesmo izdvojili dva odsto BDP za odbranu“.
- Priča o kreditu i nedospjelim obavezama je izgovor za javnost. Ministarstvo je čak bespotrebno avansno plaćalo račune samo da bi dostigli viši nivo potrošnje. Jasno je da na kraju za ovaj ishod nijesu krivi nikakvi krediti - kaže Samardžić za Pobjedu.

Obećano - neispunjeno: Crnoj Gori krivi krediti što ne troši dva odsto BDP-a za NATO

Propagandni manevar je potez predsjednika Rusije, Vladimira Putina, da izmijeni doktrinu o nukleranom naoružanju. U stvarnosti, ništa se novo ne dešava, osim u medijima, kazao je u centralnoj informativnoj emisiji 24 sata Televizije E, vojni analitičar, Aleksandar Radić.
Sedmice pred nama biće burne, smatra Radić, jer se sve strane učesnice rata u Ukrajini pozicioniraju, a vode se i javni ili tajni razgovori o tome kako obustaviti borbena dejstva.
- Administracija američkog predsjenika Džozefa Bajdena je u posljednjim sedmicama postojanja podigla nivo uloga, odlukom da konačno ukrajinska vojska može da koristi rakete velikog dometa. Te rakete su dosad mnogo puta lansirane na ruske položaje, ali unutar teritorija međunarodno priznatih granica Ukrajine. Rusi su odgovorili burno. Ali, mislim da su njihovi interesi, prije svega, propagandni. Čeka se inauguracija novog američkog predsjednika Donalda Trampa u januaru i zlatna je to prilika za Moskvu da sada pokaže zube, da pokaže da je spremna da radikalno odgovori na izazov - kaže Radić.
Vjeruje da je riječ o političkim porukama i, kako kaže, propagandnoj mašini.
- Neće doći do nuklearnog rata u ovom trenutku. Teatralno potpisivanje izmjena doktrine, koje definišu upotrebu nuklearnog oružja s ruske strane, zapravo je verifikacija dokumenta koji je usvojen prije nekoliko mjeseci. Sada je bila zgodna prilika da se pošalje poruka da je Rusija spremna na sve ako treba, čak i na upotrebu nuklearnog oružja. Zato valjda i služi to nuklearno oružje, da bude jedna jasna prijetnja - ocijenio je Radić.
Vojni analitičar podjseća da su Ukrajinci još od aprila koriste rakete ATACMS, dometa 300 kilometara, za uništavanje ruske infrastrukture.
- Njihov maksimalni domet je 300 kilometara. Bitno je reći da se koristi fraza - dugi domet. Strogo terminološki gledano, to dugi domet nije, ali je svakako više od u odnosu na ukrajinske kapacitete. Takve rakete koriste od ljeta 2022. godine. Postepeno su dobijali one sa dometom od 70, pa 165, pa 300 kilometara. Dakle, suštinske promjene nema - istakao je Radić.
Dok Putin, propagandnim manevrima, stvara sliku Rusije u punoj snazi, koja u ratu koristi sve što može, šire se i teorije zavjere. Jedna od njih je potekla od, kako kaže, putinofila sa prostora Balkana.
- Jako vole da pričaju o tome kako se ratuje sa malo resursa. Zapravo, koliko ruska vojna industrija napravi raketa, koje imaju domet do ukrajinskih gradova, toliko se pošalje na narod. To se radi u talasima, kako se skupi izvjesna količina raketa, tako se dejstvuje po dubini Ukrajine. Naravno, traže se mjesta gdje se nalaze sredstva dostavljena od NATO-a, gdje se vodi obuka, gdje je razmještaj raketnih sistema protivvazdušne odbrane velikog dometa. Tuče se po vojnoj industriji, ali desi se da nekada te rakete padnu i na civilne objekte. Činjenica je da dinamika napada po dubini Ukrajine presudno zavisi od količine raketa koju ruska vojska ima. I po tom pitanju, ne može da se dogodi nešto spektakularno novo. Ali, može u medijima! Može da se podigne propagandna slika. Jedino što bi zaista bio izazov za Moskvu je ako Kijev pronađe sredstvo za rušenje Krimskog mosta, za Ruse strateški vrijedne komunikacije i ponosa - ocjenjuje Radić.
Podsjeća da su Ukrajinci bezuspješno pokušavali da unište Krimski most kamionom bombom, dronovima, čamcima sa eksplozivom na daljinsko upravljanje. Na stolu je, kaže, i opcija da dobiju rakete koje bi im omogućile da ponovo pokušaju da sruše most. Kada bi se to desilo, ne bi, kaže Radić, bio presedan jer je ratu bilo poniženja za obje strane, poput potonuća krstarice Moskva, komandnog broda Crnomorske flote.
Radić vjeruje da nije slučajno to što se gotovo istovremeno uz radikalizaciju prijetnji pojavljuju informacije o primirju. Tako se, smatra, stvara slika da je Rusija odlučna da upotrijebi nuklearno naoružanje, ako pregovori ne budu u smjeru koji želi.
- Rusija želi da ostane tamo gdje je sada sa svojim vojnicima. Opravdanje za ulazak u rat, pored ostalog, bilo je odbacivanje NATO-a sa granica. Rusija je u prilično neobičnoj situaciji da je poslije 1000 dana rata, zapravo, sada NATO mnogo jači. Izvjesno je da će NATO snage ući u Ukrajinu, ali da će pitanje - hoće li Ukrajina postati članica ili ne – ostati otvoreno - smatra vojni analitičar.
Radić vjeruje da format NATO nije doveden u pitanje, osim ako Tramp ne zatraži neku vrstu distanciranja. Vjeruje da je mnogo bitnija za Evropu ideja da nacionalne vojske postanu mnogo brojnije i jače.
- Prošlo je vrijeme kad se vjerovalo u to da će Evropa da šalje ekspedicione snage negdje daleko. Priča o konvencionalnim sukobima je pred nama i u tom kontekstu možemo očekivati da će drastično da se povećaju budžeti vodećih evropskih zemalja, što će povući i ostale da se uvede obavezno služenje vojnog roka - smatra Radić.
Govoreći o pozicioniranju budućeg predsjednika Sjedinjenih Američkih Država, Donalda Trampa, Radić kaže da je jasno da će njega zanimati Kina, pacifički teren.
- Kinezi nijesu nevini u toj priči, oni grade nosače aviona, žele da izađu sa flotom otvorenog mora na okeane, žele da zaštite ono što smatraju da njima pripada. To ih dovodi u konflikt sa zemljama oko njih, ali i sa Amerikancima koji su njihovi saveznici. Biće mnogo više priča o Dalekom istoku, a Evropa će morati da se bavi sobom u okviru formata koji smo dosad prepoznavali, i da vidi kako će eventualne strahove od nesigurne budućnosti rješavati na formatu komunikacije između evropskih zemalja, sa puno manje oslonca na Amerikance - zaključio je Radić.
<div class="embed-block"><div><div style="left: 0; width: 100%; height: 0; position: relative; padding-bottom: 56.25%;"><iframe src="//cdn.iframe.ly/api/iframe?url=https%3A%2F%2Fwww.youtube.com%2Fwatch%3Fv%3DlxMIRICzP0E&key=87ca3314a9fa775b5c3a7726100694b0" style="top: 0; left: 0; width: 100%; height: 100%; position: absolute; border: 0;" allowfullscreen scrolling="no" allow="accelerometer *; clipboard-write *; encrypted-media *; gyroscope *; picture-in-picture *; web-share *;"></iframe></div></div></div>

Radić: Putinov propagandni manevar, ništa se novo ne dešava - osim u medijima

Umjesto vremena provedenog u vojsci, mladi će moći da nastave školovanje, radno se angažuju ili se posvete drugim korisnim aktivnostima, rekao je avgusta 2006. tadašnji predsjednik Crne Gore Filip Vujanović, objavljujući da se ukida obavezni vojni rok.
Osamnaest godina kasnije, u Crnoj Gori se razmišlja o ponovnom uvođenju obaveznog vojnog roka.
Ministar odbrane Dragan Krapović podržava tu mogućnost.
Iz Ministarstva odbrane ne isključuju mogućnost da će i Crna Gora razmatrati to pitanje. Za Radio Slobodna Evropa (RSE) kažu da bi eventualna odluka morala biti zasnovana "na širokom konsenzusu i analizi potencijalnih posljedica".
Priča je aktuelizovana najavom Hrvatske i Srbije da će od sljedeće godine ponovo uvesti obavezno služenje vojnog roka.
Za vojnog analitičara Aleksandra Radića, Crna Gora trebalo bi da "prati" politiku drugih regionalnih zemalja.
- Sada i nemate neki izbor. Slijedite poteze koje su već učinjeni... Crna Gora je tu u talasu u kome nešto mora preduzeti, pa bolje da se to uradi na vrijeme nego da se kasni - kazao je on za RSE.
<h2>Oko trećina zemalja NATO ima obavezni rok</h2>
A Crna Gora je obavezno služenje vojnog roka ukinula 2006, iste godine kada je na referendumu obnovila nezavisnost.
Jedanaest godina kasnije postala je članica NATO.
Odluka o vraćanju obaveznog vojnog roka je na zemljama članicama, u ovom slučaju Podgorice, kazao je jedan zvaničnik Alijanse na upit RSE kako u NATO gledaju na tu mogućnost.
- Oko trećine članica NATO-a ima neki oblik obaveznog vojnog roka, a neke saveznice razmatraju da to isto urade - rekao je on.
Dodaje da NATO ne propisuje obaveznu vojnu službu.
- Način na koji se vojni kadar regrutuje i zadržava (u službi) je odluka pojedinačnih nacija. Važno je da saveznici i dalje imaju sposobne oružane snage da zaštite našu teritoriju i stanovništvo - istakao je on.
U tom pogledu, kako je rekao, u NATO-u cijene kontinuirani doprinos Crne Gore zajedničkoj evroatlantskoj bezbjednosti.
<h2>Hrvatska i Srbija prate jedna drugu</h2>
U Hrvatskoj, koja je članica NATO od 2009, bi od januara sljedeće godine trebalo da krene obavezno služenje dvomjesečnog vojnog roka, koji je do sad bilo na dobrovoljnoj bazi.
I Srbija, koja je vojno neutralna, odlučila je da dobrovoljni vojni rok zamijeni obaveznim. Trebalo bi da se primjenjuje od septembra i da traje 75 dana.
Aleksandar Radić kaže da tajming donošenja odluka u Hrvatskoj i Srbiji ukazuje da te dvije zemlje i dalje "poprijeko gledaju jedna na drugu".
- I ako jedna napravi potez koji dovodi do vojnog jačanja, onda to radi i druga - naglasio je on.
Navodi i primjer da su u sklopu modernizacije vojske obje zemlje kupile francuske borbene avione Rafal.
- Očigledno je da prate jedna drugu i u odluci o služenju vojnog roka - kazao je Radić.
Sagovornik RSE dodaje da je i Kosovo izrazilo namjeru da uvode obavezno služenje vojnog roka.
- Tamo postoji snažno političko opredjeljenje za to, koje ima utemljenje na nacionalizmu i na prepoznavanju srpskog faktora kao rizika. Kod njih će se lako pridobiti javno mijenjenje za takvu ideju - rekao je on.
Radić ukazuje da će se poput Crne Gore najvjerovatnije i u Sjevernoj Makedoniji otvoriti pitanje vraćanja vojnog roka.
- I vjerovatno, potez po potez, i Makedonija će doći pred izbor da uvede obavezno služenje vojnog roka - istakao je Radić.
On ističe da je poseban slučaj Bosna i Hercegovina, zbog međuentitetskih odnosa između entiteta Federacije i Republike Srpske.
Radić kaže da bi vraćanje vojnog roka u BiH bilo dodatno kompleksno pitanje s obzirom da bi se "na takav mehanizam gledalo kao na potencijalno stvaranje baze za međunacionalni konflikt u tom složenom mozaiku tri konstitutivna naroda i dejtonskog nasljeđa".
- Mislim da će tamo služenje vojnog roka ostati tabu tema - zaključuje Radić.
<h2>Dileme zvanične Podgorice</h2>
U Crnoj Gori je nakon ukidanja obaveznog prije pet godina otvorena mogućnost dobrovoljnog služenja roka.
On traje tri mjeseca i otvara mogućnost zapošljavanja u Vojsci Crne Gore, koja broji oko 2.400 pripadnika.
Prelazak na obavezno služenje vojnog roka kompleksno je pitanje, naveli su iz Ministarstva odbrane za RSE.
- To iziskuje ozbiljnu analizu svih aspekata, uključujući potencijalne ekonomske troškove, uticaj na obrazovanje i zapošljavanje mladih, kao i etičke i moralne stavove građana - navedeno je u odgovoru.
Ističu da su neophodne i javne konsultacije, koje bi uključivale predstavnike mladih, stručnu javnost, nevladine organizacije...
Važna karika u donošenju odluke je i Generalštab Vojske Crne Gore, ključna vojna institucija zadužena za sprovođenje ove politike.
Oni bi, kako navode iz Ministarstva, pripremili argumente za donošenje konačne odluke na političkom nivou.
Inače u Crnoj Gori Vojskom komanduje predsjednik države na osnovu odluka Savjeta za odbranu i bezbjednost, u kome su pored njega i predsjednici Vlade i Skupštine.

Poslije Srbije i Hrvatske, i u Crnoj Gori se razmišlja o obaveznom vojnom roku

Policijski službenici Odjeljenja bezbjednosti Plav su podnijeli krivične prijave protiv Dž. M. zbog sumnje da je nelegalno gradio u zoni Nacionalnog parka Prokletije i protiv E. M. zbog sumnje da je počinio šumsku krađu iz ovog nacionalnog parka, saopšteno je iz Uprave policije.
Oni su procesuirani, kako se dodaje, u skladu sa nacionalnim prioritetima Uprave policije u borbi protiv ekološkog kriminala, a terete se za krivična djela na štetu životne sredine u zoni Nacionalnog parka.
Krivična prijava protiv Dž.M. iz Plava podnijeta zbog sumnje da je počinio protivpravno zauzimanje zemljišta i građenje objekta bez prijave i dokumentacije za građenje, na način što je tokom septembra na državnom zemljištu počeo izgradnju vikendice u zoni Nacionalnog parka „Prokletije“ u mjestu Metjahića katun na teritoriji opštine Gusinje.
Plavska policija je rasvijetlila i krivično djelo šumska krađa i protiv E. M. iz Plava podnijela krivičnu prijavu tužilaštvu zbog sumnje da je izvršio sječu stabala crnog bora u zoni nacionalnog parka „Prokletije”.

Procesuirani Plavljani zbog zauzimanja zemljišta, nelegalne gradnje i šumske krađe u zoni NP Prokletije

Ni jedne godine Crna Gora nema dobro organizovanje u sektoru turizma, nema umrežavanje hotela, nema propisa i aktivnosti koje bi podstakle takvo što, nema dplazaka studijskih grupa i koje bi sugerisale šta da se uradi i popravi, uz &nbsp;probleme avio dostupnosti i loše infrastrukture, pa je ocjena Bijele knjige o sektoru 4,3 suzdržana i diplomatska - rekao je u jutarnjem programu Budilnik, na Televiziji E, turizmolog prof.dr Rade Ratković.
Savjet stranih investitora objavio je Bijelu knjigu ,,Investicionu klimu u Crnoj Gori 2025. godine” kojom ukazuje na značajna upozorenja za crnogorski turizam. Iako je ukupni indeks lakoće poslovanja ostao stabila, ocjena 6,5, turizam koji je strateški ključan za državu jedini je sektor koji je zabilježio pad u ocjeni na samo 4,3, u Izvještaju se naglašava da su među &nbsp;problemima infrastrukturne slabosti, regulativa i predvidljivost investicija.
Svaka kriza je prilika, kaže Ratković, međutim ta kriza predugo traje u crnogorskom turizmu, koja počela, podsjeća on, još devedesetih godina početkom raspada Jugoslavije.
Ukazuje da upozorenje od partnera i najavljeni odlazak zbog promjena u zakonima za strance je veliki razlog za brigu i takvo stanje bi trebalo da bude motiv da se pokrenu značajne promjene u turizmu.
- Nikako da dođemo na pravi put održivog turizma, mislim da je i ova ocjena pristojna, diplomatska, malo suzdržana, a ipak je njom rečena suština, o čemu mi već i pričamo 25 - 26 godina, možda i preko 30 godina i nikako da popravljanje i vraćanje turizma na najjača emitivna tržišta Evrope, sređivanje destinacije, nikako da dođe na agendu - rekao je Ratković.&nbsp;
Dodaje da se godinama upozorava na nedostatak adekvatnog &nbsp;destinacijskog menadžmenta, na neadekvatno upravljanje turizmom od strane države i, ističe on, nedostatak alternativnih rješenja.
- Turista koji dođe vidi da je došao kod nepripremljenog domaćina, domaćina koji ne poštuje goste i to je veliki problem. Sljedeći problem je što imamo neprekidnu gradnju stanova za tržište &nbsp;i napravili smo neopisivu gužvu u destinaciji koje ne prati infrastruktura, tako da &nbsp;se unutar destinacije se &nbsp;teško funkcioniše, ljudi se umore kada dođu kod nas da odmaraju - zaključio je Ratković.

Ratković: Sređivanje destinacije nikako da dođe na agendu

U Francusku je stigao talas hladnog vazduha koji je poosebno pogodio region Il de Frans u centralnom dijelu države.
&nbsp;U tom dijelu zemlje je u svih osam departmana proglašen narandžasti stepen uzbune zbog očekivanog snijega i leda, dok je u ostatku Francuske aktiviran žuti meteo-alarm.
&nbsp;Narandžasti meteoalarm koji se odnosi na cijeli region Il de Frans – Pariz, Senu i Marnu, Ivelin, Eson, O de Sen, Senu Sen Deni, Val de Marn i Val d Oaz, stupa na snagu u 20 sati, prenosi Tanjug.
&nbsp;Na zapadu regiona Il de Frans se očekuju sniježne padavine i debljina sniježnog pokrivača od pet do sedam centimetara (cm), a na istoku sniježni pokrivač od dva do pet cm.
&nbsp;U Parizu i najbližim predgrađima očekuje se jedan do dva cm snijega, saopšteno je na sajtu Meteo Frans.

Francuska na udaru talasa hladnog vremena

Istoričar Milivoj Bešlin upozorio je da je vlast u Srbiji svojim postupcima smanjila mogućnost demokratskog i institucionalnog raspleta krize, kao i da se, nažalost, iz diktature ne izlazi civilizovano i da to uvijek ima cijenu.
- Režim je pokrenuo spiralu nasilja, a kada će ona biti zaustavljena, to neće zavisiti od njih. Ušli smo u vrlo opasnu fazu, kada društvene i političke protivrječnosti i polarizacija moraju da se rješavaju institucionalno i na izborima - rekao je Bešlin, u intervjuu za današnji list Nova.
Međutim, kako je dodao, režim je razorio i obesmislio njihove institucije i ne dopušta nikakve, a kamoli fer izbore.
- Misle da će pojačanom represijom, koja poprima oblike državnog terora, ugušiti protestni pokret studenata i građana, a u stvari ga time samo jačaju, motivišu i homogenizuju - ocijenio je Bešlin.
Poručio je da je "dobro za sve, pa i za režim da izbori budu što prije, jer svako dalje odlaganje rješenja i pojačavanje terora podiže cijenu političkog raspleta".

Bešlin: Iz diktature se ne izlazi civilizovano, potrebno je da izbori budu što prije

Slučaj mlade Podgoričanke koja skoro godinu odbija da preda kćerku bivšem suprugu, jer je on, kako tvrdi, fizički zlostavljao kada je posljednji put bila kod njega, otvorio je brojna pitanja razumijevanja, znanja i poštovanja međunarodnih konvencija o pravima i zaštiti majke i đeteta, kako pravosudnih institucija, tako i službi zaduženih za praćenje sprovođenja sudskih odluka i njihovog uticaja na psihičko i mentalno zdravlje đeteta. &nbsp; Pogotovo je upitno njihovo razumijevanja dječijih prava u svjetlu činjenice da uporno insistiraju da prinude djevojčicu da boravi kod oca, iako ona to odbija, a išli su dotle da je majka po nalogu suda u oktobru završila u zatvoru, iako je tada bila u sedmom mjesecu rizične trudnoće, zbog odbijanja da preda dijete. Poslije desetak dana puštena je na slobodu po odluci Ministarstva pravde. <h2>INSTITUCIONALNO NASILJE</h2> Dok je bila u zatvoru institucije su u dva navrata probale da predaju djevojčicu ocu, ali oba puta bezuspješno, jer je ona odbila da ide sa njim. Jedan od izvršitelja prijetio je tada babi djevojčice da će im se „obiti o glavu“ što dijete neće da ide kod oca, a predlagao joj je i da je ostavi i pobjegne, kako bi je oni predali ocu?! Te detalje Portalu ETV prenijela je porodica mlade Podgoričanke. A onda je 30. oktobra Služba za djecu i mlade Centra za socijalni rad dostavila Osnovnom sudu u Podgorici nalaz i mišljenje broj 0101-31054/2025-2, koji su potpisale J. M. - psihološkinja, J. O. - socijalna radnica i I. S. članica komisije, u kojem se konstatuje „da su se stekli uslovi“ i da predlažu „da sud preispita roditeljsko pravo majke“, odnosno da smatraju „da je svrsishodno ograničenje njenog roditeljskog prava“.  <figure> <img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/20251121071112_d57cc0d8fbc0964c6eca1fde76eb12e7c9732b5eb3d06a077a86367cab7626a3.jpg" data-media-id="editor_0" data-image-id="20251121071112_d57cc0d8fbc0964c6eca1fde76eb12e7c9732b5eb3d06a077a86367cab7626a3" data-rendition-name="original" width="1200" height="900" loading="lazy" alt="Centar za socijalni rad"> <figcaption>Podgoričanka podnijela krivičnu prijavu protiv Komisije Centra za socijalni rad(Photo: Centar za socijalni rad u Podgorici)</figcaption> </figure>  U međuvremenu, po nalogu suda, odnosno sutkinje Ine Hrković, koja je na zatvorsku kaznu osudila Podgoričanku i naložila u oktobru da bude sprovedena u zatvor, sudska vještakinja, psihologica Radmila Stupar Đurišić dostavila je 10. novembra nalaz i mišljenje u kojem je, pored ostalog, konstatovala da dijete ne pokazuje emocionalnu bliskost sa ocem, već ga doživljava kao prijetnju?! - Sutkinja Ina Hrković je tokom višemjesečnog postupka uporno sprovodila mjere koje su imale za posljedicu traumu i patnju djeteta i mene, u visokorizičnoj trudnoći, iako je bilo jasno vidljivo da dijete uporno odbija kontakt sa ocem. Pred prisutnim službenim licima je plakala, vrištala, fizički odbijala kontakt i u više navrata uriniralo od straha pred samom sutkinjom, jasno govoreći: „Ne želim da ga vidim“, „Ne želim da idem kod njega“. “On me tuče“ – kazala je za Portal ETV Podgoričanka. Ona je ogorčena na postupanje sutkinje Hrković, protiv koje je podnijela i krivičnu prijavu, ali i na mišljenje Komisije Centra za socijalni rad koja je predložila da se djevojčica povjeri ocu, a da je majka gleda u kontrolisanim uslovima. - Ova lica su, tvrdim, povezana i instruisana od mog bivšeg supruga. Cijenim da to nije tako, službena lica se ne bi ponašala na takav nezakonit način i kršila osnovna ljudska i dječija prava. Uprkos mojim pisanim zahtjevima za obustavu postupka, pozivanju na zaštitu djeteta i na sopstveno zdravstveno stanje zbog visokorizične trudnoće, sutkinja Hrković nije prestala. Naprotiv, organizovala je moje lišenje slobode putem Viber aplikacije, što je protivno svim propisima o postupanju suda i potpuno nezakonito – ističe naša sagovornica. Podsjeća da je u zatvoru provela 11 dana, a da su za to vrijeme nastavljeni „pokušaji prisilnog oduzimanja djeteta, iako su stručni nalazi Centra za socijalni rad i ljekara jasno ukazivali na štetnost takvih radnji“. <h2>NOVI NALAZ VJEŠTAKA</h2> - Da dijete ne smije silom da se preda ocu potvrdio je i nalaz sudske vještakinje Radmile Stupar Đurišić. U njemu nedvosmisleno piše da „dijete pokazuje izražen strah, anksioznost i odbijanje kontakta sa ocem“, da „tokom razgovora sa psihologom, dijete je jasno i uporno verbalizovalo odbijanje ('Ne želim da ga vidim', 'Ne želim da idem kod njega')“, „navodi konkretne opise fizičkog nasilja ('Udarao me u stomak', 'Bio me koprivom po nogama')“, „dijete pokazuje visoku unutrašnju napetost, izraženu bespomoćnost i intenzivne emocije“, „ne pokazuje znakove emocionalne bliskosti sa ocem, već ga doživljava kao prijetnju“, „prisutan je osećaj nesigurnosti i potreba za zaštitom“... Iz nalaza jasno proizilazi da je dijete prema ocu razvilo strah, osjećaj ugroženosti i nedostatak emocionalne sigurnosti, što je upravo ono na što sam mjesecima upozoravala – da se mom djetetu nasilnim kontaktima nanosi ozbiljna psihološka šteta – ogorčena je Podgoričanka.  <figure> <img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/2025112107118_654f5beb5eaeac9e98a0152882f89aa30fce5d88d9fe884d6d59b6a4e6c9c79d.jpg" data-media-id="editor_1" data-image-id="2025112107118_654f5beb5eaeac9e98a0152882f89aa30fce5d88d9fe884d6d59b6a4e6c9c79d" data-rendition-name="original" width="1118" height="745" loading="lazy" alt="Osnovni sud u Podgorici"> <figcaption>STIGAO NOVI NALAZ VJEŠTAKA: Osnovni sud u Podgorici(Photo: Osnovni sud u Podgorici)</figcaption> </figure>  Kategorična je da je sutkinja Hrković svojim postupanjem u ovom predmetu kršila preporuke stručnih institucija, prava djeteta i pravo na porodični život.&nbsp; - Time je ne samo prekršila profesionalne i etičke standarde, već je i narušila osnovna ljudska prava djeteta i majke. Njeno postupanje, od organizovanja lišenja slobode putem Vibera, do upornog sprovođenja radnji koje su uzrokovale psihičku traumu djetetu, zahtijeva punu institucionalnu reakciju i sankciju. Ovo nije samo moj lični slučaj. Ovo je pitanje odgovornosti sudstva i zaštite djece u Crnoj Gori. Dužnost svakog suda je da štiti dijete – ne da ga prisiljava da se suočava sa strahom, nasiljem i traumom – zaključila je sagovornica Portala ETV. Psihološkinja je u nalazu decidirana da „sprovođenje odluke o kontaktima ili predaji djeteta mora biti postupno, bez prisile i u sigurnom prostoru“, te da je potrebno da prije svakog pokušaja dijete bude emocionalno pripremljeno i da bude obezbjeđeno prisustvo stručne osobe koja ima izgrađen odnos povjerenja sa djevojčicom. - Svaki pokušaj prinudne primopredaje može dovesti do traumatskog reagovanja i pogoršanja emocionalnog stanja djeteta. Neophodno je paralelno uključiti dijete u psihološku podršku i rad sa roditeljima u cilju smanjenja konflikta i olakšavanja procesa prilagođavanja – piše u nalazu sudske vještakinje, kao i da je „majci predočeno da ukoliko ne pripremi dijete na kontakt sa ocem njene roditeljske kompetencije mogu i biće ispitane“. Psihijatri N. P. i S. K, te psihološkinja N. Š. U aprilu su uradili nalaz i mišljenje u kojem su konstatovali da dijete nije doživjelo traumatsko iskustvo, već ponavlja naučene fraze od majke. Podgoričanka je kategorična da je to laž, zbog čega je protiv ovog tima vjeeštaka podnijela krivičnu prijavu kojom ih tereti za zloupotrebu službenog položaja, nesavjestan rad u službi i lažno vještačenje. Tvrdi i da su tokom vještačenja djevojčici govorili: „Moraš sa ocem, tata je dobar“. Ovaj nalaz bio je osnov da tužilaštvo odbaci njenu krivičnu prijavu protiv bivšeg supruga zbog zlostavljanja đeteta. Na svojim nalozima na društvenim mrežama ona je nedavno objavila audio i video snimke koji, kategorična je, potvrđuju da je otac tukao djevojčicu kada je boravila kod njega. - Postoje snimci i audio koji potvrđuju ono što pričam od početka: i njegov najbliži rođak (stric) govori o zlostavljanju koprivom. Taj snimak je potpuno razumljiv. Ali u rješenju o odbacivanju moje krivične prijave piše da je „snimak nečujan“. Umjesto da država postupa po tim dokazima, tužilaštvo je odbacilo moje prijave, a protiv mene je otvaralo predmete – kao odmazdu. Tako ispada da sam ja problem, jer sam prijavila nasilje, a ne onaj ko je nasilje vršio – kazala je ona tada za Portal ETV.

Podgoričanka krivi sutkinju Hrković da sprovodi mjere zbog kojih ona i kćerka proživljavaju traume i patnju

Vlada u roku od 60 dana nije odgovorila na pismo tri izvjestiteljke Ujedinjenih nacija koje su joj se obratile zbog javnih prijetnji funkcionera Demokratske Crne Gore upućenih advokatu Veselinu Raduloviću i izvršnoj direktorici Akcije za ljudska prava (HRA) Tei Gorjanc Prelević.
Advokat Veselin Radulović kazao je za Portal ETV da izostanak odgovara jasno ukazje na prećutnu saglasnost premijera i kompletne Vlade za sve što Demokrate rade.
- To nije dobro ni za državu Crnu Goru da se tako neozbiljno i neodgovorno odnosi prema jednoj takoj ozbiljnoj međunarodnoj organizaciji, da ne odgovori ili ne pokuša da odgovori na bilo koji način. Veoma loša poruka je poslata od Vlade i veoma loš imidž države Crne Gore je predstavljen organizaciji Ujedinjenih nacija – kazao je Radulović.
Tri specijalne izvjestiteljke Ujedinjenih nacija - Margaret Satertvejt, specijalna izvjestiteljka za nezavisnost sudija i advokata, Irena Kan, specijalna izvjestiteljka za slobodu izražavanja, i Meri Loulor specijalna izvjestiteljka za branitelje ljudskih prava u pismu su navele da su Radulović i Gorjanc Prelević bili izloženi prijetnjama, javnim napadima i pokušajima diskreditacije, i to u kontekstu procesa vetinga u policiji, zbog čega UN eksperti izražavaju zabrinutost zbog „mogućeg zastrašivanja i ograničavanja slobode izražavanja“.
Advokat Radulović je kazao i da do sada nije dobio bilo kakvo obavještenje od Specijalnog državnog tužilaštva zbog više krivičnih prijava koje je podnio protiv političke partije Demokratska Crna Gora i njenih funkcionera zbog sumnje u izvršenje više krivičnih djela, među kojima su i prijetenje na koje se ukazuji i u pismu izvjestiteljki Ujedinjenih nacija.
- Nažalost Specijalno državno tužilaštvo me do sada nije obavijestilo o radnjama koje su preuzeli i u kojoj je fazi postupak, uprkos mojim urgencijama. Do sada nijesam dobio nikakvu povratnu informaciju ili obavještenje i to je loše – kazao je Radulović.
On je dodao da razumije da Specijalno državno tužilaštvo u radu ima mnogo predmeta i da ne mogu blagovremeno i brzo odgovoriti na svaku krivičnu prijavu ali radi se o ozbiljnim krivičnim djelima i radi se o prijetnjama na koje bi Tužilaštvo moralo da reaguje. Zato ih ne opravda opterećenost i veliki obim posla.
Nereagovanje Tužilaštvo posebno je problematično pogotovo u slučajevima kada su među prijavljenim javni funkcioneri – predstavnici vlasti.
- To doprinosi utisku koji javnost ima već godinama da Tužilaštvo uvijek kalkuliše ili procjenjuje da li će neko postupanje ostaviti političke posljedice ili kakav će biti efekat. Ukoliko se ne postupa po krivičnoj prijavi u kojoj je prijavljen javni funkcioner to može produbiti i izazvati nove sumnje da je Tužilaštvo pod određenom vrstom političkog pritiska, ili da samo procjenjuje da možda nije poželjno da u ovom momentu pokreće postupak, što Tužilaštvo ne bi trebalo da radi, već da postupa profesionalno i onako kako saopštavaju javnosti da njih ne interesuju imena, prezimena i funkcije koje neko obnaša – zaključio je advokat Radulović.

Radulović: Izostanak odgovora ukazuje na prećutnu saglasnost premijera i Vlade za sve što rade Demokrate

Borba za vlastiti integritet je borba za svoju i egzistenciju svoje porodice. Zato ću preduzeti sva pravna sredstva koja su mi na raspolaganju - poručio je glavni i odgovorni urednik Televizije E Draško Đuranović govoreći o akciji Specijalnog državnog tužilaštva (SDT) kojom su targetirani kritički nastrojeni mediji u pokušaju da budu kriminalizovani.
Sa tim se, ukazuje Đuranović, do sada nijesmo susrijetali.&nbsp;
- U slučaju naredbe o sprovođenju istrage protiv Aleksandra Mijajlovića se ispostavilo da su našli vrlo sumnjivim da smo dio mreže uticaja koji je on ostvarivao preko svoje organizovane kriminalne grupe - time što smo razmjenjivali poruke s njim jednom mjesečno... Taj podatak, po meni, nije tačan. Kakav je to uticaj i kriminalna struktura koja funkcioniše jednom mjesečno? Iz čitave procedure koje je odradilo SDT vrlo je jasno da se radi o svjesnom targetiranju i stavljanju ljudi iz medija u kriminalni kontekst. To je nešto što nije zabilježeno - jasan je Đuranović.
Razgovarao je, kaže, sa mnogo uticajnih ljudi iz inostranstva koji su se okupiili na Cetinjskom forumu i oni kažu da ne pamte ovakvu situaciju.
- I nije čudo što je ambasador Delegacije Evropske unije (EU) u Crnoj Gori Johan Satler primio glavne urendike medija na razgovor ovim povodom, ali ostaje pitanje što država Crna Gora ili što društvo u Crnoj Gori radi u tom slučaju? Što se dešava ako državna institucija, koja bi trebalo da pravo koristi za suzbijanje kriminala, kriminalizuje medije? - pita Đuranović.
Ova naredba je, kako je konstatovao Đuranović, trebalo da bude tajna, a odjednom je data i objavljena u jednom mediju. Zato, pored ostalog, i cijeni da se radi o udruženom poduhvatu kriminalizacije medija.
Đuranović čeka, kako je rekao, da vidi rasplet situacije: ali će svakako preduzeti sva pravna sredstva za odbranu svog integriteta.
<h2>PRVA CRVENA LINIJA</h2>
Podsjetio je i na prošlogodišnje targetiranje novinara - u periodu podizanja optužnice protiv bivšeg glavnog specijalnog tužioca Milivoja Katnića, tužioca Saše Čađenovića i nekadašnjeg visokog policijskog funkcionera Zorana Lazovića.
- Pet novinara i pisac su targetirani jer su ostvarivali komunkaciju sa Katnićem. Na teret nam je stavljena komunikacija sa glavnim specijalnim tužiocem - iako je upravo to u opisu našeg posla: da zovemo, pitamo i komuniciramo sa institucijama i ljudima koji su njihovom čelu - istakao je Đuranović.
Tada se, decidan je on, prvi put prešla crvena linija gdje je SDT krenulo u targetiranje novinara.&nbsp;
No napadi političara i partija su, ukazuje Đuranović, nešto sa čime novinari moraju da se izbore. To nije isto što i SDT.
- Ovdje se radi o instituciji, o Specijalnom državnom tužilaštvu - koje kriminalizuje medije. Smatram da je ovo udruženi poduhvat rušenja integriteta - poručio je glavni i odgovorni urednik TV E.
Niko, kaže, nije ni očekivao da će ministarka kulture i medija Tamara Vujović da zaštiti medije.
- Ona tu nije došla da štiti medije - nego kao članica Demokrata, čiji se čelni ljudi u posljednje dvije-tri godine trude da svi pričaju jezikom koji oni pričaju - naglasio je Đuranović.
<h2>OVOJ VLASTI NIJE U INTERESU DA POSTOJE MEDIJI POPUT TV E</h2>
Danas je Svjetski dan televizije, a Đuranović konstatuje da je taj medij u drugačijoj situaciji nego ranije.
- Uloga televizije se znatno promijenila, ali je svakako najuticajniji medij. Televizija najviše utiče na oblikovanje javnog mnjenja. Zato je i tolika želja političara da je kontrolišu - istakao je on.
Televizija je, kaže on, i u novim društvenim okolnostima ipak &nbsp;nezamjenjiv instrument za utvrđivanje istine.
- Mogućnost manipulacije su bile nevjerovatne kada je televizija bila jedini, uslovno rečeno, elektronski medij. To su bile nevjerovatne manipulacije. Pitanje dezinformacija je staro pitanje. Postoji niz situacija kada je provjera lagano ostvariva, a vrlo su rijetke situacije kada, ako ste profeisonalan medij, možete da budete navučeni na neku vrstu prevare. Bojim se da se manipulacije svjesno i temeljno rade - ocijenio je Đuranović.
On je na nedavno održanom Cetinjskom forumu otvorio pitanje vlasničke strukture televizija u Crnoj Gori - koje su uglavnom u vlasništvu iz Srbije.
- Nemate nijednu televiziju koja je u vlasništvu Hrvatske ili Sjeverne Makedonije... Crna Gora sa stanovišta ekonomije teško može biti isplativa za Srbiju. Onda imate i ekonomski i politički problem - naveo je on.
Sadašnja struktura vlasti, prema njegovom mišljenju, apsoultno nema namjeru da zaštiti crnogorske televizije.
- Prije svega jer su u velikoj mjeri u ovoj Vladi eksponenti srpskog interesnog kruga i njima nije u interesu da postoje mediji kao što je Televizija E i mediji koji su ovdje osnovani - smatra Đuranović.
<h2>MILATOVIĆ FRIZIRAO ISTORIJU DODJELJIVANJEM ORDENA AMFILOHIJU&nbsp;</h2>
Osvrnuo se na to što je predsjednik Crne Gore Jakov Milatović posthumno mitropolitu crnogorsko- primorskom Amfilohiju Radoviću dodijelio najviše državno priznanje koje Crna Gora može dodijeliti svom državljaninu. Đuranović je stava da je time frizirao istoriju.
- Ono za što je Milatović opredijelio nagradu pokojnom mitropolitu Amfilohiju Radoviću je nešto što je falsifikovanje istorije. Kad se istorija falsifikuje sa vrha države to je mnogo opasno jer lažnu istoriju uvodite u javni diskurs. Stara je priča da su oni koji zaboravljaju prošlost osuđeni na to da je ponavljaju - upozorava Đuranović.
Radović je negirao crnogorsku naciju, nazivao Crnogorce „komunističkim nakotom ili kopiladima“, islam lažnom vjerom, a odlikovan je za „ogroman doprinos u jačanju međunarodnog ugleda države i očuvanje duhovne tradicije, izgradnju društvenog mira i oblikovanje jednog od najvažnijih poglavlja naše savremene istorije“.
Odluku Đukanovićeve DPS 2008. da prizna Kosovo Amfilohije Radović nazivao je „najvećom sramotom i izdajom Crne Gore“, a tadašnju politiku Crne Gore kletvama je pokušavao da vrati ka Rusiji.
- Ko ne bio vjeran jednojezičnoj, jednokrvnoj Rusiji, dabogda živo meso od njega otpadalo. Bio proklet tri puta i tri hiljade puta od mene - govorio je Radović.
Amfilohije je aktivno podržavao Srbiju u vođenju pet ratova na teritoriji bivše Jugoslavije, dočekivao, branio, slavio i krio ratne zločince iz ratova devedesetih, među kojima su i Željko Ražnatović Arkan i Radovan Karadžić i podržavao je opsadu Dubrovnika.
Bio je protivnik NATO, koji je nazivao Četvrtim rajhom. Parade ponosa LGBT zajednice smatrao je „paradama smrti i uništenja“. Pod Amfilohijevim patronatom formirana je prva Vlada Crne Gore, nakon smjene DPS-a. Na mjestu mitropolita naslijedio ga je Joanikije Mićović.
<h2>SVAKO ODRADIO SVOJ POSAO</h2>
Đuranović je tokom gostoavanja u emisiji Na kraju dana podsjetio i na medijske natpise da su litije „emancipatorski pokret“.
- To je javno 2020. godine saopštio jedan od vlasnika koncerna Vijesti. A imamo niz primjera u kojima su mediji napadali sve ono što govori o građanskom konceptu Crne Gore. Mislim da je svako odradio svoju ulogu u ponižavanju Crne Gore i rušenju njenog građanskog koncepta. Crna Gora kao četnička će biti podijeljena čak i teritorijalno - jer ta priča o Crnoj Gori koja može da postoji u kojoj jedna nacija dominira - bilo crnogorska ili srpska - to nije izvorno Crna Gora. Ona može da opstane kao samo građanska i multikulturalna država. Stvar je u tome ko treba da stvara tu građansku Crnu Goru - ako su to ljudi kojima su uzori četnički koljači ili kvislinzi ili oni koji su podržavali nacizam, ta Crna Gora neće trajati dan - jasan je Đuranović.
Mora, kaže, priznati da Andrija Mandić (lider NSD-a i predsjednik Skupštine) ima smisla za cinizam.
- Jer staviti za logo Skupštine zgradu Zetske banovine kad Crna Gora nije postojala i nije imala državnih granica - to je vrhunski cinizam. Ja prosto ne bih mogoa da stanem ispod tog obilježja ili stavim naljepnicu preko toga i onda da smatram da ne psotoji. To postoji i zvanični je logo Skupštine Crne Gore - rekao je Đuranović aludirajući na tadašnju reakciju opozicije.
Ukazao je i na to da je 2015. godine sadašnji rektor Vladimir Božović &nbsp;iznio plan kako da se meka moć Rusije preko Srpske pravoslavne crkve (SPC) instalira u Crnu Goru.
- Te godine se niko pretjerano nije uzbudio oko toga. 11 godina poslije mislim da se to sprovodi u dobroj mjeri i ne treba neki veliki trud da bi se dokazalo da Crna Gora preko srpskog sveta treba da bude dio tog političkog mozaika koji je objedinjava antievropske strategije koje sprovode Moskva i Beograd - dodao je Đuranović.

Đuranović: Borba za vlastiti integritet je i borba za egzistenciju, preduzeću sva pravna sredstva koja su mi na raspolaganju

21.11.
13:25h
U tekstu u "Vijestima", napisana je nepreciznost koja tretira razlog lišavanja slobode Vladana Ivanovića.
On je, ovo se ja obraćam mojoj drugarici Jeleni, uhapšen i pritvor mu je određen zbog osnovane sumnje da je blagajna "Master inženjeringa" uzela novac za stanove Zvicera, ali da ih nije kroz knjige "provela".
Kako je izmišljena nepostojeća blagajna (zbog čega blagajnik, naravno, nepostojeći lik, nije saslušan) desio se obrt.
Ivanović, nakon što je uhapšen Ranko Ubović, za koga se još utvrđuje da li je to taj Tigar (ovo kroz postavljanje pitanja svjedocima), a ja velim da jeste, a znam za jadac i Sky nebitnu poruku, postaje u opisu nove naredbe onaj koji krije vlasništvo preko svoje firme.
I blagajna je nestala.
Iako je Vlado zbog nje u pritvoru.
Pitaće se neki iole obrazovani pravnik - pa što se onda saslušavaju svjedoci u odnosu na njega? Kako oni znaju šta je on prikrio?
Tapetari su.
Nije mu određen pritvor da je prikrio imovinu Zvicera, već da je uzeo pare od Zvicera.
Ima još gore. I pored svega navedenog sada SDT traži tačku 4 za produženje pritvora. Kod Apelacionog suda.
Iako je sutkinja Kovačević kazala po prvi put u istoriji pravosuđa Crne Gore, da se na pravosnažno rješenje o određivanju pritvora ne može ništa novo dodati.
I ništa nije revolucionarno kazala, već citirala kolokvijalno znanje koje je skupa sa svima nama stekla na drugoj godini studiranja prava.
Ali, rekla je ljekovitu stvar.
Zna se da se ne može, ali se proba.
Ne bi li Apelacioni sud popustio. I iznova nekome napravio ćef.
To što bi time napravio krivično djelo, sada nikoga nije briga. A doći je dan kada će nekoga biti briga.
Uostalom, popustila je i Drinska divizija.
A sjećate se koliko sam prozivao onomad kada se tačka 4 dodala Lazoviću.
I tada se Sudski savjet stavio u zaglušak.
I Ministarstvo pravde.
A tek Vrhovni sud na čelu sa legendarnom A.V.
Zamislite da pitaju predsjednika Višeg suda, sudiju Vrhovnog suda A.V, ministra pravde, na ispitu sledeće pitanje:&nbsp;
Da li žalbeni sud po predlogu tužioca za produženje pritvora može na pravosnažno rješenje kojim je isti određen dodati novi osnov za njega?
I oni kažu - može.
Koju bi ocjenu ispitivač upisao u indeks iz krivično - procesnog prava ovim licima?
I sve tako.
I sve Boris do Dritana, via Momo Koprivica. Minus dva poslanika Demokrata.
Inače, Vlado je prečica do Tigra.
Kojeg bih ja držao sto godina u pritvoru ako upućeni iz medija, policije i tužilaštva stave ruku na srce i kažu da nijesu čuli kako skoro svi graditelji dio stanova prodaju za keš.
Znaju za to svi oni, ali ima jedna sitnica. Nijesu Tigrovi.
Kada se nađe da je Bemax prodao jedan jedini stan za gotov novac - ikada ikome, ili nađu da je Ranko Ubović, otac vlasnika, Bemaxa od nekoga uzeo gotovinu - neka ga ne puštaju iz pritvora.
Ovako, moraće.
Osim ako ne izmisle novi pritvorski osnov koji glasi:&nbsp;
Pritvor se može odrediti i onda kada je nekome ćef.
P.S. Od čuda niko ne zahtijeva da pojašnjava nego da nas začuđuje.

Tag: aleksandar-radic