Od veličanja do odlikovanja i proglašavanja za svece.
Brojni su primjeri ovakvog odnosa Srpske pravoslavne crkve (SPC) i njenih predstavnika prema osuđenim ratnim zločincima iz bliže i dalje prošlosti.
- SPC istoriju posmatra kroz etnofiletističku (nacionalističku) prizmu u kojoj je srpska strana vječita žrtva - kaže istoričar Vladimir Veljković.
U tom se kontekstu, dodaje, može tumačiti revizionizam kako ratova devedesetih, tako i Drugog svjetskog rata.
- Kako se devedesete tumače kao "neminovni sukob" različitih etničkih grupa, onda se i u istoriji poseže za onim pokretima, ličnostima i sukobima koji su tom ratu prethodili. U oba slučaja se izbjegava uloga i odgovornost crkvenih djelatnika - navodi Veljković.
Iz SPC nijesu odgovorili na pitanja Radija Slobodna Evropa povodom odnosa prema ratnim zločincima iz Drugog svjetskog i ratova na prostoru bivše Jugoslavije devedesetih.
<h2>Odnos Srpske crkve prema saradnicima okupatora</h2>
Izjava mitropolita SPC u Crnoj Gori Joanikija, koji je četničkog komandanta Pavla Đurišića nazvao "velikim junakom nepobjedivog karaktera", posljednja je u nizu onih koje su izazvale oštre osude djela javnosti.
Đurišićeve jedinice odgovorne su za masakar muslimanskih civila na sjeveru Crne Gore, u Sandžaku i istočnoj Bosni tokom Drugog svjetskog rata, a njegova uloga potvrđena je brojnim dokumentima i izvještajima iz tog vremena.
Za "vojničke vrline", odlikovan je Hitlerovim gvozdenim krstom.
- To je taj anti-antifašizam o kojem je jako dobro pisao (sociolog) Todor Kuljić, gdje vama fašizam i nacizam kao ideologija nije problem zbog stavova koje zastupa, nego je problem samo onda kada su Srbi žrtve tih ideologija - kaže Branimir Đurović, istraživač nevladine Inicijative mladih za ljudska prava.
Istoričar Vladimir Veljković podsjeća i na primjere kanonizacije episkopa koji su u Drugom svjetskog ratu sarađivali sa okupatorima.
Među njima je Irinej Ćirić, koji je uz službu poglavara SPC Porfirija 2022. proglašen za sveca.
Crkva je saopštila da je tokom Drugog svjetskog rata iz mađarskog logora Šarvar "spasao 3.000 srpske djece, trudnica i majki sa odojčadima", a potom ih udomio u 55 eparhija u Vojvodini.
- Zanemarila se međutim činjenica da je Irinej Ćirić bio saradnik mađarskog okupatora i neko ko je i politički radio u korist okupatora - navodi Veljković.
Tadašnji lider Mađarske i Hitlerov saveznik Mikloš Horti imenovao je 1943. Ćirića za člana gornjeg doma mađarskog parlamenta, a episkop Srpske crkve ostao mu je lojalan i nakon rata.
- U Crnoj Gori imamo još drastičnije primjere kada su kanonizovani sveštenici za koje se zna da su počinili ratne zločine - dodaje Veljković.
Među njima je Milorad Vukojičić, poznatiji kao "pop maca" (macola) i "pop koljač", pripadnik četničkog pokreta koji je u Crnoj Gori počinio niz zločina zbog kojih je nakon rata osuđen i pogubljen. Proglašen je za sveca 2005. godine.
Iste godine za sveca je proglašen i sveštenik Slobodan Šiljak, koji je strijeljan 1943. pod optužbom da je učestvovao u teškim zločinima nad stanovništvom u Pljevljima.
Na odluku SPC tada su reagovale porodice ubijenih, a Crkva je odbacila navode da su njihovi sveci činili ratne zločine.
- Veličanja zločina iz Drugog svjetskog rata i iz devedesetih dio su ideologije koja se samo nadovezuje - kaže Branimir Đurović iz Inicijative mladih za ljudska prava.
<h2>Uloga Srpske crkve u ratovima devedesetih</h2>
- Neki procesi su tekli paralelno i SPC je u liku nekih sveštenika i vladika uzela učešće u ideološkoj pripremi za ratove od osamdesetih godina - navodi istoričar Vladimir Veljković.
Tokom sukoba koji su uslijedili, SPC je učestvovala u nacionalističkoj propagandi, a pojedini njeni predstavnici otvoreno su podržavali srpske oružane snage i ratne ciljeve tadašnjeg režima Slobodana Miloševića.
Snimak sveštenika koji blagosilja pripadnike paravojne formacije "Škorpioni" prije nego što će jula 1995. u Trnovu streljati šestoricu srebreničkih civila obišao je svijet.
- I pojedine vladike su se potpuno poistovjetile sa srpskom stranom, što je uključivalo i opravdanje te strane, ma šta da je ona činila. Imamo video zapis vladike Kačavende koji stiže u Srebrenicu u julu 1995 - podsjeća Veljković.
<h2>Podrška ratnim liderima</h2>
Uz druge kontroverze koje prate njegov lik i djelo, nekadašnji vladika zvorničko-tuzlanski Vasilije Kačavenda ostaće upamćen po bliskim vezama sa srpskim ratnim liderima u Bosni i Hercegovini Radovanom Karadžićem i Ratkom Mladićem, koji u Hagu služe doživotne kazne zatvora zbog genocida u Srebrenici i drugih ratnih zločina.
Na suđenju Mladiću prikazan je snimak na kojem tadašnji zapovjednik Vojske Republike Srpske Milenko Živanović izvještava Kačavendu o "operaciji Srebrenica", izmamljujući mu osmijeh informacijom – da je minaret džamije "poravnat".
Kačavenda je čestitao "hrabrom generalu i srpskim Obilićima".
- Evo, dočekujemo radosne dane, polako se približavajući onom trenutku kada će se ponovo poslije kosovske bitke ujediniti i vaspostaviti srpska država - rekao je Kačavenda.
Crkva nije dovodila u pitanje njegovu visoku poziciju u hijerarhiji, a razriješen je tek 2013. nakon što je podnioeo ostavku "iz zdravstvenih razloga" u vrijeme kada su se protiv njega pojavile optužbe za pedofiliju.
Iste optužbe i drugi skandali pratili su nekadašnjeg vladiku mileševskog Filareta, koji se devedesetih u svešteničkoj odori slikao sa mitraljezom, ali i lobanjom za koju je u video snimku tvrdio da pripada "srpskom dečaku kojeg su ubile hrvatske ustaše".
Ni njegova pozicija nije dovođena u pitanje. Razriješen je dužnosti episkopa 2015, ali Crkva nikada nije objavila razlog.
<h2>Ordenje za osuđene ratne zločince</h2>
Prije nego što je razriješen, vladika Filaret je ordenom "Belog anđela prvog reda" odlikovao haškog osuđenika Vojislava Šešelja.
U obrazloženju eparhije mileševske tada je navedeno da se visoko odlikovanje dodjeljuje "četničkom vojvodi, pobjedniku Haškog tribunala".
- Dragi prijatelju, brate Vojo, vama je bog dao da operete ljagu sa srpskog naroda, koliko ste mogli, razumije se teško je bilo, ali mi smo pratili i čestitamo vam na vašoj hrabroj, srpskoj, junačkoj borbi - rekao je Filaret 2015. dodjeljujući Šešelju orden.
Vojislav Šešelj je u Hagu osuđen na 10 godina zatvora zbog podsticanja progona i prisilnog raseljavanja hrvatskog stanovništva u vojvođanskom selu Hrtkovci 1992. godine.
Do optuženičke klupe međunarodnog suda odvela ga je politika ujedinjenja "svih srpskih zemalja" u takozvanu veliku Srbiju, ratnohuškački govori i organizacija paravojnih jedinica tokom ratova devedesetih.
Odlikovao ga je još jedan predstavnik SPC poznat po podršci ratnoj politici Srbije, mitropolit crnogorsko-primorski Amfilohije.
- Nalazimo se vremenu velike nepravde, prelama se preko srpskoga naroda. Jedan od onih koji su branitelji pravde, božije pravde, jeste vi gospodine Šešelj - rekao je Amfilohije 2015. uručujući Šešelju orden.
Mitropolit SPC u Crnoj Gori, koji je umro 2020. tokom pandemije korona virusa, je tokom ratova u bivšoj Jugoslaviji otvoreno podržavao srpske snage u Hrvatskoj i Bosni i Hercegovini.
U januaru 1992. otvorio je vrata cetinjskog manastira komandantu srpske paravojne formacije Željku Ražnatoviću Arkanu, koji je sa svojim pripadnicima, naoružan dugim cijevima, "čuvao manastir" od Cetinjana.
Treće odlikovanje od Srpske crkve, Šešelj je dobio 2022. godine.
Orden mu je uručio bački vladika Irinej ispred eparhije novogračaničko-srednjezapadnoameričke, navodeći da mu je "pripao dio časti" i ta "prijatna dužnost".
Odlikovanje je iste godine dobio i general Vladimir Lazarević koji je u Hagu osuđen zbog pomaganja i podržavanja zločina protiv čovečnosti nad kosovskim Albancima.
Lazarević je odlikovan zbog "njegovanja čovjekoljublja i pravoslavnih vrijednosti", a orden mu je dodijelio tadašnji vladika Pahomije koji je svojevremeno optužen za pedofiliju.
Iako mu je nekoliko puta suđeno, Pahomije je oslobođen optužbi, a SPC ga je 2024. unaprijedila u mitropolita.
<h2>"Na liniji' vlasti"</h2>
- Danas se nastavljaju prakse poricanja i revizionizma koje predvode institucije, ali upravo zbog uloge koju je Srpska pravoslavna crkva imala u ratovima devedesetih - navodi Branimir Đurović iz Inicijative mladih za ljudska prava.
Poput vlasti, SPC negira genocid nad više od 8.000 Bošnjaka u Srebrenici, ali i druge zločine srpskih snaga.
Tako je predsjednik Srbije pred odlazak na sjednicu Generalne skupštine Ujedinjenih nacija 2024. dobio "blagoslov" patrijarha Porfirija za protivljenje Rezoluciji o Srebrenici.
Crkva i nakon rata na Kosovu prati državnu politiku odbijanja priznanja nezavisnosti te zemlje.
Prethodni poglavar Irinej poručivao je da "srpsku baštinu treba braniti milom ili silom".
Njegov nasljednik, patrijarh Porfirije izjavio je 2024. da SPC "ne može biti dio bilo kakvih političkih pregovora i sporazuma" o Kosovu.
Položaj SPC dio je Sporazuma o putu normalizacije odnosa, koji je postignut 2023. godine u pregovorima koji se vode pod okriljem Evropske unije.
Srpsku crkvu su 2023. pratile i optužbe da se u njenim prostorijama na Kosovu skladišti švercovano oružje, što je SPC negirala.
U manastir Banjska se nakon oružanog napada na kosovsku policiju u septembru 2023. sklonila grupa Srba predvođena Milanom Radoičićem.
Eparhija raško-prizrenska je tada saopštila da je zabrinuta jer je "grupa naoružanih, maskiranih ljudi upala blindiranim vozilom, razbivši zatvorenu kapiju manastira".
Crkva je odbila ponudu kosovskih institucija da finansiraju saniranje štete u manastiru.

Portal ETV

original

viewImage

baseImage

610x380

500x500

400x240

400x203

1250x600

1084x550

thumbnail

Od veličanja do odlikovanja: Odnos Srpske crkve prema ratnim zločincima

Nakon što je nedavno mitropolit Joanikije proslavio Pavla Đurišića, četničkoga koljača na čijoj duši leži više od deset hiljada zvjerski pobijenih civila, poglavito muslimana ali i drugih koji nijesu htjeli prigrliti četničku ideologiju, i ko zna koliko onih koje je u zimu 1944. naveo na zli put bez povratka iz Crne Gore, pažnju je na sebe skrenuo pop Gojko Perović neuspjelim pokušajem relativizacije Joanikijeva čina.
Kao da ima ikoga kome nije jasno da je Jovan Mićović ime Joanikije odabrao baš u spomen na svoga prethodnika, osuđenoga kolaboranta nacističkoga i fašističkoga okupatora iz Drugoga svjetskog rata. I kao da je slučajno današnji Joanikije svoj pomen Pavlu Đurišiću održao baš onđe đe je prije 30 godina dovršeno ono što je Đurišić započeo prije 80 godina.
Nije ovđe riječ ni o mitropolitu Joanikiju ni o popu Gojku. Nije riječ ni o Pavlu Đurišiću. Djelatnost svakojega od njih odveć je poznata da bi se što novo o tome moglo reći.
Riječ je ovđe o izmišljanju tradicije i lažiranju istorije, i to ne neke daleke, dukljanske recimo, no one koja još uvijek ima žive svjedoke.
Nedavno je u Podgorici održana "dijaloška tribina" u organizaciji SPC, đe su učestvovali Kemal Đečević, predstavljen kao "predstavnik stare podgoričke porodice", predśednica Skupštine Glavnoga grada Jelena Borovinić-Bojović, arhijerejski namjesnik podgoričko-danilovgradski pop Predrag Šćepanović, uz moderaciju popa Gojka Perovića.
Sudeći po onome što je saopštio Kemal Đečević, bratstvo Đečevića dogovorno je i jednodušno obnovilo Markovdansku litiju zajedno s ondašnjim mitropolitom Amfilohijem, kojega je Halit Đečević s nestrpljenjem ispred kuće čekao punih pedeset godina!
"Nije bilo lako", veli Kemo Đečević, "1992. godine obnoviti litije, ni nama, ni Mitropoliji. Ono što sam zapamtio je da je nakon toga naboj u gradu nestao. Desilo se jedno druženje, susret, obnova tradicije koja, nema dileme, da tako bude i u buduće." S njim je saglasan i sveštenik Šćepanović koji, podśećajući da je otac Kemala Đečevića Amfilohija dočekao kosovskim božurima, veli: "Podgorica je disala jednim duhom."
I jest istina. Podgorica je disala tada jednim duhom. Duhom velikosrpstva.
Ne ulazeći u to je li bratstvo Đečevića doista jednoglasno odlučilo da zajedno s Amfilohijem obnovi tradiciju koja je, kako Kemo Đečević veli, nepobitno postojala između dva svjetska rata, ovđe bi, možda i bez očekivanja odgovora, trebalo postaviti pitanje i "predstavnicima" drugih starih podgoričkih porodica śećaju li se i oni zbilja kako se tada opučio susret, nastalo druženje, netragom nestao naboj?! Ili možda i dalje pamte kako se tada stvarno obnovila tradicija, ona koja je uspostavljena odmah nakon Prvoga svjetskoga rata i trajala sve do kraja Drugoga svjetskoga rata?
Ne pitam ih za pljačku iz 1918. Možda su propuštili da o tome čuju opljačkane. Možda se nijesu upoznali s rođacima koji su u doba kad je zaživjela tradicija koju Kemo Đečević obnavlja odselili u Skadar, u Sarajevo, ili još dalje, da se više nikad ne vrate. Ne pitam ih, dakle, o tome.
Pitam ih śećaju li se pjesničkoga repertoara koji se opučio nakon obnove tradicije kojoj ovih dana dižemo spomenik. A pjevalo se tada, sve u duhu koji priziva sveštenik Šćepanović "da se volimo, da život kratko traje" ovako nekako: "Ko će drugi, ja ću prvi, da pijemo turske krvi" ili "Muslimani crni vrani, crni su vi došli dani" ili "Leleču turci, kukaju bule" ili "Od Mostara do Jordana neće biti muslimana" i tako redom, sve u duhu zajedništva, bratstva i obnove tradicije.
Današnji Podgoričani stoje pred izborom: vjerovati sopstvenim očima ili Kemu Đečeviću. Mogu se, istina, odlučiti ni za jedno ni za drugo i izguglati ponešto o tradiciji koju nam obnavlja SPC i Kemo Đečević. Guglajući naići će na Arkana, na Amfilohijeve propovijedi o lažnim ljudima lažne vjere koja sije duhovnu smrt. I tako dalje.
Oni pak iz staropodgoričkih muslimanskih porodica koji pristanu na serviranu laž uprkos sopstvenim varljivim očima postupiće sramno i stidno prema svojim prijateljima i komšijama koji su ih, kao ubjedljiva i hrabra manjina, krili i 1918. i 1998, koji su im čuvali kuće, imovinu a nerijetko i život, ne pristajući na tradiciju koju ovih dana za račun aktuelne vlasti i SPC promoviše Kemo Đečević.
To je sramno i stidno i pred sopstvenim precima koji su oslobađali Podgoricu u Drugome svjetskom ratu od izdajnika i četnika koje SPC danas promoviše.

Vjerovati Kemu Đečeviću ili sopstvenim očima?

Bronzana statua visine preko četiri metra, širine metar i 60 centimetara, na postolju obloženim mermernim pločama - tako će izgleda prvi spomenik mitopolitu Amfilohiju u Beranama. To je predviđeno Odlukom o izgradnji obilježja, usvojenoj na sjednici Skupštine opštine.&nbsp;
- Spomenik će biti postavljen u gradskom parku pored hrama u samom centru Berana. Velika je zahvalnost Ministarstvu kulture i medija koje je dalo sve potrebne saglasnosti - rekao je Nikola Urošević iz Sekretarijata za kulturu, omladinu i odnose sa NVO.
Odluka je usvojena glasovima parlamentarne većine. U opizicionom DPS-u bili su uzdržani tokom glasanja.&nbsp;
Odbornici Bošnjačke stranke i Pokreta “zato što volim Berane” nijesu prisustvovali sjednici Skupštine opštine.
Minulog mjeseca, usvojen je i Program od podizanju spomenika, koji je ranije aminovala Vlada.

Spomenik Amfilohiju u Beranama biće visok četiri metra

Iako većina građana pripadnike druge vjere ne smatra prijetnjom po svoju religiju, svaki četvrti je kazao da su pripadnici drugih religija prijetnja po njegovu.
To pokazuju podaci istraživanja koje je za potrebe CDT-a sproveo Institut Damar, u periodu od 7. do 18. novembra na uzorku od 1.000 ispitanika. 
Ovaj dio istraživanja bavi se percepcijama građana/ki Crne Gore o ulozi religije u oblikovanju društvenih vrijednosti i identiteta. Fokus je na pitanjima o značaju religije za očuvanje crnogorskog identiteta, percepciji o međureligijskim odnosima, stavovima o podizanju spomenika vjerskim liderima.
Većina ispitanika (45,9 odsto) ne smatra ljude drugih religija prijetnjom svojoj vjeri u Crnoj Gori. Međutim, čak četvrtina (25,6 odsto) izražava suprotan stav. Značajan dio ispitanika (28,5 odsto) ima neutralan stav po ovom pitanju.
Nešto manje od polovine građana/ki Crne Gore (46,1 odsto) smatra da je religija ključni faktor za očuvanje crnogorskog identiteta, dok gotovo trećina (31 odsto) izražava neslaganje s ovom tvrdnjom. Preostali dio ispitanika (22,9 odsto) zauzima neutralan stav.
Trećina građana/ki (33,9 odsto) smatra da političare druge vjere treba isključiti iz procesa donošenja zakona koji uređuju odnos između države i vjerskih zajednica kojima ti političari ne pripadaju. Više od trećine (39,3 odsto) ne podržava takve tvrdnje, dok 26,8 odsto zauzima neutralan stav. 
Skoro dvije trećine ispitanika (62,6 odsto) smatra da se treba držati morala koji propovijeda njihova vjerska zajednica, pri čemu se 33,8 odsto u potpunosti slaže, a 28,8 odsto se donekle slaže sa ovom tvrdnjom. Neutralan stav zauzima 26,8 odsto ispitanika, dok manjina izražava neslaganje – njih 10,6 odsto.
Nešto manje od polovine građana (46,3 odsto) smatra da treba ispoštovati zakon i sačekati da prođe 20 godina prije donošenja odluke o podizanju spomenika ranijem mitropolitu SPC Amfilohiju Radoviću. S druge strane, 30,6 odsto ispitanika vjeruje da bi rok trebalo skratiti ako postoji poseban društveni interes, dok je 23,1 odsto neodlučno ili nema stav o ovom pitanju. 
Većina ispitanika (60,6 odsto) navodi da im ne bi smetalo da svešteno lice iz vjerske zajednice kojoj ne pripadaju dobije spomenik u Crnoj Gori. S druge strane, 21,4 odsto izražava stav da bi im to smetalo, dok 18 odsto nije sigurno ili nema stav o ovom pitanju.
Istraživanje je sprovedeno u okviru projekta ”Jačanje otpornosti Crne Gore: Borba protiv radikalizacije i dezinformacija” uz podršku Ministarstva spoljnih poslova Holandije. Sadržaj je isključiva odgovornost Centra za demokratsku tranziciju (CDT) i ne predstavlja nužno mišljenje Ministarstva spoljnih poslova Holandije.

Skoro polovina građana nije za podizanje spomenika Amfilohiju u ovom vremenu

Centar za demokratsku tranziciju (CDT) već 40 dana ne može da dobije od Ministarstva kulture informacije relevantne dokumente o procesu donošenja odluke o zahtjevu za davanje saglasnosti za podizanje spomen-obilježja ranijem mitropolitu SPC Amfilohiju Radoviću u Beranama.
Zato iz ove nevladine organizacije pozivaju Agenciju za zaštitu ličnih podataka i slobodan pristup informacijama (AZLP) da hitno reaguje na ćutanje administracije koje ometa njihovo pravo i pravo javnosti da dobije pristup informacijama od javnog značaja.
- Ministarstvo kulture i medija nije u zakonskom roku od 15 dana odgovorilo na naš zahtjev za slobodan pristup informacijama podnijet 20. septembra. Upravo zbog toga, CDT je 8. oktobra AZLP podnio žalbu. Međutim, AZLP nam do danas nije dostavila rješenje, iako je zakonom propisano da je AZLP dužna da po žalbi donese rješenje i dostavi ga podnosiocu žalbe u roku od 15 dana od dana podnošenja žalbe - ističu iz CDT-a.
Od Ministarstva kulture i medija su, kako su precizirali, tražili vjerodostojne kopije prvobitnog rješenja o zahtjevu za davanje saglasnosti od 21. avgusta koje je poništeno, zahtjeva i dopune zahtjeva Opštine Berane za podizanje spomen obilježja, kopije zapisnika sa sjednica i eventualnih pojedinačnih izjašnjenja članova Komisije za spomen-obilježja Ministarstva kulture i medija, koja je razmatrala ovaj zahtjev,, kao i akte o obrazovanju te komisije i imenovanju njenih članova.
- Ovakvo ponašanje institucija predstavlja grubo kršenje Zakona o slobodnom pristupu informacijama i urušava povjerenje građana/ki u rad uprave. Iako smo više puta apelovali na Ministarstvo da poštuje zakonom utvrđene rokove, oni uporno ignorišu naše zahtjeve, čime dodatno potvrđuju praksu netransparentnosti i opstruiranja prava na pristup informacijama - ističu iz CDT-a.
Pozivaju Agenciju da bez odlaganja odluči po njihovoj žalbi, jer odgađanje rješavanja ovako važnog pitanja, kako su ocijenili, šalje jasnu poruku da prava građana/ki na informacije nije u fokusu institucija.
- Ukoliko se ovakvo ponašanje nastavi, CDT će iskoristiti sva zakonska sredstva, uključujući i mogućnost pokretanja spora pred Upravnim sudom. Transparentnost nije samo obaveza prema zakonima, već i prema građanima/kama koji finansiraju rad ovih institucija i koji imaju pravo na istinite i blagovremene informacije - poručili su iz CDT-a.

CDT: Već 40 dana bez odgovora o zahtjevu za davanje saglasnosti za podizanje spomenika ranijem mitropolitu SPC Amfilohiju Radoviću

Iako je predsjednik Skupštine Andrija Mandić prije četiri dana obećao da će se “najhitnije” obratiti ministarki kulture i medija Tamari Vujović sa zahtjevom da poslaniku Socijaldemokrata (SD) Nikoli Zirojeviću dostavi prvobitno rješenje tog resora kojim je odbijena saglasnost za podizanje spomenika pokojom mitropolitu Amfilohiju Radoviću u Beranama, to se do danas nije desilo. Zirojević je 19. septembra uputio dopis Ministarstvu kulture i medija, pozivajući se na član 50 Poslovnika o radu Skupštine, prema kojem je ministarka dužna da traženi materijal iz njenog resora proslijedi poslaniku u roku od 15 dana. <h2>Obećanje pod euforijom</h2> Kako je taj rok probijen, Zirojević je na posljednjoj sjednici Skupštine, održanoj 15. oktobra, zatražio od Mandića da interveniše. Čelnik parlamenta, svježe raspoložen zbog rezultata popisa stanovništva, poručio je da će izaći u susrter poslaniku SD-a, priznajući da je Vujović, ignorišući dopis koji joj je stigao, prekršila Poslovnik Skupštine. - Generalni sekretarijat obratiće se ministarki kulture. Vi ste u pravu, prekršen je član 50 Poslovnika. Ja sam danas veoma raspoložen čovjek i obratićemo joj se hajhitnije – poručio je Mandić.  <figure> <img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/20241019001024_b7dd71e2d21d8a2bc06b4ae7e69e98ed630f1cc34cb7216557d64745a58009f5.jpg" data-media-id="editor_0" data-image-id="20241019001024_b7dd71e2d21d8a2bc06b4ae7e69e98ed630f1cc34cb7216557d64745a58009f5" data-rendition-name="original" width="768" height="512" loading="lazy" alt="Andrija Mandić"> <figcaption>OBEĆANJE JOŠ NIJE ISPUNIO: Andrija Mandić(Photo: Skupština Crne Gore)</figcaption> </figure>  Međutim, urgencija još nije poslata, a kako je Portalu ETV kazao generalni sekretar Aleksandar Klarić, čeka se zvanični zahtjev Zirojevića. - Čekam da mi se poslanik zvanično obrati i onda ću uputiti urgenciju – kazao nam je Klarić. Istu instrukciju od generalnog sekretara dobio je i Zirojević koji je očekivao da će se Mandić obratiti ministarki Vujović onog dana kada je obećao da će to učiniti. - Prilikom posljednje sjednice plenuma, egzaltiran, kako je kazao, rezultatima popisa stanovništva, predsjednik parlamenta Andrija Mandić kazao je da će koliko je danas uputiti urgenciju ministarki Vujović da mi odgovori na moj zahtjev. Međutim, očigledno je euforija rezultatima popisa bila lažna, ili kratkotrajna jer sam na kraju saznao da predsjednik Skupštine i služba to nisu uradili. Štaviše, generalni sekretar me informisao da je potrebno da mu službenim putem dostavim dopis u kojem zahtijevam da reaguje u tom pravcu – kazao je Zirojević za portal ETV. <h2>Izvinjenje SPC-u i ćutanje pred javnošću</h2> Ministarstvo kulture je 18. septembra preinačilo odluku kojim je odbijen prijedlog za podizanje spomenika poslije oštrih kritika iz Srpske pravoslavne crkve (SPC), odnosno Eparhije budimljansko-nikšićke. Ministarka iz redova Demokrata proglasila je prvobitno rješenje nezakonitim i po hitnom postupku donijela novo, izvinjavajući se Eparhiji zbog propusta. Vlada je, samo dan kasnije, dala saglasnost na novi prijedlog, a ministri iz manjinskih partija su iz protesta napustili sjednicu, podsjećajući na kontroverzne izjave mitropolita o albanskom i muslimanskom stanovništvu.  <figure> <img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/2024091123098_9b46b9e5c69995a7f9c49659649b1b5dcc62e4d8ed7bcbc024a37a2d69aea542.jpg" data-media-id="editor_1" data-image-id="2024091123098_9b46b9e5c69995a7f9c49659649b1b5dcc62e4d8ed7bcbc024a37a2d69aea542" data-rendition-name="original" width="747" height="498" loading="lazy" alt="Tamara Vujović"> <figcaption>MINISTARKA KRIJE RJEŠENJE KOJE JE STAVILA VAN SNAGE: Tamara Vujović(Photo: Ministarstvo kulture i medija)</figcaption> </figure>  Zirojević je iznio saznanja da je Vujović prvobitno, na osnovu nalaza stručne komisije, odbila zahtjev za izgradnju spomenika Amfilohiju. Portal ETV takođe ima saznanja da je većina članova komisije, njih troje, bila protiv ideje o gradnji spomenika Amfilohiju, pa smo se, 19. septembra, istim zahtjevom kao Zirojević obratili Ministarstvu kulture i medija. Međutim, u oba slučaja odgovor je izostao. - Do dana današnjeg mi nije odgovoreno, čime ministarka direktno krši Poslovnik Skupštine koja ju je izabrala i čija je članica bila u prethodnom mandatu – rekao nam je Zirojević. Jasno je, ističe on, da Vujović bježi od odgovora na ovo pitanje jer bi dostavljanje navedenog rješenja u potpunosti demaskiralo sve nezakonite radnje koje su uslijedile nakon njegovog povlačenja. - Obznanile bi se činjenice da je ministarka kulture i medija prvobitno postupila u skladu sa zakonom da bi je kasnije pritisci iz partije kojoj pripada i javne packe koju je uputila SPC prevaspitale i natjerale je da promijeni odluku – kazao je poslanik SD-a. <h2>Bijeg od odgovornosti</h2> Za Ministarstvo, napominje on, ne postoje ni zakoni, niti bilo kakvi propisi za šta, kako kaže, Vujović ima podršku Vlade u kojoj sjedi. - Ona se ponaša kao da je iznad zakona Crne Gore i, nažalost, vidimo da joj i najviši članovi izvršne vlasti, tj. ministri u Vladi daju za pravo, tj. svojim ponašanjem joj omogućavaju da suštinski bude iznad države. Vjerujem da u tom grmu leži zec kada se pitamo zašto ne odgovara na moj zahtjev – naglasio je Zirojević. Ukoliko ministarki i stigne urgencija iz Skupštine, Zirojević ne očekuje da će ona imati efekta.&nbsp; - Ranija praksa me obeshrabruje. Prije pola godine od Instituta za javno zdravlje sam tražio određene informacije. Nikada mi na taj zahtjev nije odgovoreno. Generalni sekretar, istini za volju, uradio je što je do njega i uputio urgenciju, međutim nikakvog uticaja to nije imalo na tadašnjeg direktora IJZ-a Dragana Lauševića koji je podnio ostavku i imenovana je nova direktorica. Ne daje mi to neku nadu – konstatuje Zirojević. On je ponovio da Vujović može da bježi od odgovornosti, ali ne zadugo. - &nbsp;Ukoliko ne ispoštuje član Poslovnika, makar i sa zakašnjelim vremenskim rokom, vrlo brzo će se ukazati prilika kada ministarka Vujović neće moći da pobjegne od ovog pitanja, već će morati da da vrlo jasan odgovor – zaključio je Zirojević za naš portal.

Tamara Klikovac

Zirojević: Najviši članovi Vlade svojim ponašanjem omogućavaju Vujović da bude iznad države

Za vrijeme SFRJ, Crna Gora je bila najmanje religiozna, najateističkija republika. Dolaskom Amfilohija u Crnu Goru prije više decenija počinje klerikalizacija društva, obračun sa komunističkom ideologijom i poništavanje svega što se tiče emancipacije Crne Gore, Crnogoraca kao nacije, i Crne Gore kao države. Upravo kao simbolu obračuna sa tim prethodnim sistemom, spomenik mu danas dižu oni koje je on doveo na vlast prije četiri godine, i sam taj čin predstavlja završni obračun sa prethodnim sistemom i nametanje novog putem klerikalizma i četništva.
Ovo je u Drugačijoj radio vezi kazao Marko Špadijer, višegodišnji sekretar Matice crnogorske i glavni urednik časopisa Matica, ali i nekadašnji funkcioner vlasti za vrijeme čijeg trajanja je Crna Gora izgrađena, infrastrukturno i instutucionalno.
Špadijer je ocijenio i da politika u Crnoj Gori nakon „oslobođenja“ 2020. godine više nije ozbiljna politika, već politički kič, djelovanje od danas do sjutra sa liderima koji se ne pridržavaju principa, i koji gledaju ko će koga prevariti i kako će se to desiti.
Upitan da li je spomenik Amfilohiju kao obožavaocu Draže Mihajlovića isto što i spomenik Draži – rehabilitacija četništva u Crnoj Gori, Špadijer je kazao kako to jeste tako, uz ogradu da Crna Gora kasni sa fašizacijom, tj. četništvom, jer je zadržala neke elemente antifašizma.
- Dok su drugi ranije srušili spomenike, promijenili nazive ulica, škola, u tom formalnom simboličkom smislu se razračunali sa komunizmom i ličnostima koje su njih personifikovali, Crna Gora je nekako je održavala neku vrstu civilizovanog odnosa prema prošlosti. Malo po malo se to krunilo i sada dolaze ti posljednji udarci koji bi trebalo, po njihovom, da završe taj proces i taj dio sa Amfilohijem Radovićem, sa spomenikom, je dio toga procesa - kazao je Špadijer.
Prema njegovim riječima, Amfilohije personifikuje pojavu anitikomunizma ali i anticrnogorstva.
- Tu je njegova specifičnost u odnosu na ove druge borce za novi poredak. I on ustanovljava, temeljito, stari sistem četništva gdje se poništava sve što je vrijedilo, što je bilo emancipatorsko za Crnu Goru, i vraća se na neki njihov početak - rekao je Špadijer.
Takođe je kazao i da su na vlasti ljudi koje podržava SPC, te da svi oni, od predsjednika države do ministara i lidera prosrpskih partija podržavaju ideje suprotne od modernih, savremenih, i da svojim djelovanjem vraćaju na nazadnjaštvo i neku vrstu srednjeg vijeka.
- Već je sve postalo i tužno i opasno. U toj atmosferi uzdizanja u kult jedne ličnosti koja je rušilačka za Crnu Goru, normalno je da se pojavi ideja o dizanju spomenika - ocijenio je Špadijer.
Prema njegovim riječima, napuštanje sjednice Vlade od strane ministara iz redova partija manje zastupljenih naroda, uoči glasanja za podizanje spomenika Amilofiju, bilo je za očekivati.
- Moglo se očekivati da oni napuste sjednicu, a pogotovu sjednicu za koju nijesu bili informisani šta će se dešavati niti su imali bilo kakve informacije nego su bili zatečeni, oni su bili tu da glasaju, što su odbili da urade. Što se tiče tih partija, i njihovog ulaska u vladu, uvijek su te stranke viđeli u tome da su uz vlast neki interes. I to je legano i legitimno. Uvijek će imati političku, praktičnu potrebu da su uz vlast kako bi mogli da za svoje birače obezbjede neki benefit. E, ovo sa Amfilohijem je prevršilo mjeru i oni su napravili jedan gest nesaglasnosti sa tim postupkom ali, ne vjerujem da će napustiti vladu - ocijenio je Špadijer.
On je kazao i da je Crna Gora bila zemlja u kojoj je postojao sklad manjina i većinskog crnogorskog naroda, što se pokazalo i kroz vrijeme, ocjenjujući da je to bilo dobro za zemlju i njenu koheziju.
- Od tih izazova spoljnih, unutrašnjih itd, manjinski narodi su počeli da preferiraju druge – svoje matične države i počinje da se razbija jedinstvo države, a to je opasno. U ovom slučaju se desilo da su se oni spojili sa vlastima, ali ja ne vjerujem u naivnost lidera jer oni dobro znaju kuda ide Srpski svet i kuda ide velikosrpska politika, mislim da oni gledaju dokle mogu izdržati a da njima bude od koristi - istakao je Špadijer.
Govoreći o SPC, on je kazao kako je riječ o paravojnoj i parapolitičkoj organizaciji čiji je posao da održava idejno i duhovno jedinstvo jednog naroda, a što je definisano i u Ustavu države Srbije.
- Specifičnost SPC u Crnoj Gori je ta što ova organizacija neće da dobije samo svoju pastvu, svoje vjernike, nego hoće da dobije državu. Oni pretenduju na državu. Vjernici su tu njima nešto što je uzgredno ili nešto što mogu da dobiju malim ustupcima, ili nekim idejnim jedinstvom oko meni nejasnih ciljeva - kazao je Špadijer.
Ocjenjujući trodecenijsku vlast, smijenjenu 2020. godine, Špadijer je istakao kako je ta politička struktura mnogo dobrih stvari napravila za Crnu Goru, ali da je u potpunosti promašila u odnosu prema SPC, ali i prema CPC.
- Moje viđenje je da je država omanula, da je računala na svoju snagu u odnosu na crkvu, i prepustila ne samo svoja groblja, a to je nonsens da sad crkva ili seosko groblje za koje se zna ko ga je gradio, prepisuju se na crkvu druge države. Ne znam ima li takvog primjera sem u nekim kolonijalnim sistemima. Ali mislim da su oni računali da to nije važno ili su računali da će napraviti neku crkvu jer je to njihova ideja bila koja će pomiriti SPC i CPC koju su držali na margini - objasnio je Špadijer.
Govoreći o lažnom narativu o ugroženosti Srba u Crnoj Gori, Špadijer je kazao kako su eventualno bili ugroženi samo oni politički Srbi, koji su htjeli da uđu u vlast a nije im moglo biti.
- Uzmite primjer - Srbija i Crna Gora. Crnogorci u Srbiji. Prije deset godina ih je bilo 140.000 po popisu, po posljednjem – 20.000. Dakle, sedam puta je manje Crnogoraca. Nema te politike sem politike asimilacije koja može to napraviti. Znači da je u toku nacionalistički proces u Srbiji i oni smatraju da je to normalno. U Crnoj Gori, u isto vrijeme, sa 7-8 posto Srba došlo se do 30 i nešto odsto. Kakva je to logika da raste broj onih koji su navodno ugnjetavani, nipodaštavani, onemogućavani u svim svojim pravima - retorički je pitao Špadijer.
Ipak, kako je rekao, nakon tri decenije jedne vlasti, došlo je do zasićenja jednim sistemom, načinom vladanja, bilo je dosta nezadovoljnih, ali i spavača, vezanih za obavještajne, intelektualne i dr. centre, iz Beograda.
- Litije su bile pokret koji je bio dobro organizovan. Vlast, da je ona bila takva kakvom je prikazuje SPC, vlast koja ne trpi konkurenciju, a tada je tada imala svoju vojsku, policiju, mogućnost da razori jedan pokret u samom početku, ne bi dozvolila da on naraste, naravno sa spoljnim ohrabrenjima, sa spoljnjom pomoći, i to je izraslo u jedan pokret koji je srušio u krajnjoj liniji vlast koja je do tada bila - kazao je Špadijer.

Špadijer: SPC je paravojna i parapolitička organizacija, spomenik Amfilohiju danas dižu oni koje je on doveo na vlast

Albanski forum za sada ostaje u Vladi, uprkos neslaganju po pitanju određenih odluka, poručio je ministar javne uprave u Vladi Crne Gore Maraš Dukaj, u emisiji "Referat" Gradske RTV.
Ističe, kako prenosi portal ovog lokalnog javnog emitera, da će sa usvajanjem novog Zakona o lokalnoj samoupravi, koji se uskoro očekuje, doći do depolitizacije javne uprave.
Uprkos potpisanom sporazumu kojim je precizirano da se o temama koje dijele građane neće glasati dok se prethodno o njima ne postigne saglasnost, Vlada je donijela odluku o podizanju spomenika pokojnom mitropolitu Amfilohiju, zbog čega su Albanski forum i Bošnjačka stranka napustili sjednicu. Dukaj nije precizirao da li će Albanski Forum, zbog navedenih događaja, izaći iz Vlade. 
 
- U ovom momentu ne mogu Vam reći koje će biti konretne odluke Albanskog foruma ali kažem da ćemo uvijek biti tu ako partneri misle da treba da budemo, ukoliko se naravno budemo međusobno ispoštovali i poštovali ono što smo potpisali, i što smo se dogovorili - kazao je Dukaj.
Govoreći o novom Zakonu o lokalnoj samoupravi, Dukaj je istakao da je Crna Gora najcentralizovanija zemlja na Zapadnom Balkanu.
- Reforma javne uprave jedan jer od ključnih ciljeva bez kojeg ne možemo biti članica EU. Ali, ona mora da krene sa lokalnog nivoa i mora da bude u službi građana. 2022. je, po prvi put u Crnoj Gori, urađena sveobuhvatna analiza sistema lokale samouprave, i ta analiza je jasno pokazala kako da krenemo u odnosu na decentralizaciju, i u odnosu na novi Zakon o lokalnoj samoupravi - objašnjava Dukaj.
Novi Zakon o lokalnoj samoupravi je, kako kaže, u završnoj fazi.
- Veoma sam srećan što je ovaj zakon rađen na inkluzivni način. Tu smo inkorporirali ne samo sve opštine, nego i NVO sektor, akademsku zajednicu, Univerzitet Crne Gore i naše međunarodne partnere - objašnjava Dukaj.
Ističe da će za ovaj zakon zatražiti mišljenje Evropske komisije.
- Vjerujem da ćemo veoma brzo dobiti pozitivno mišljenje evropske komisije. Postoje mnoge novine, između ostalog i to da će mnoge opštine dobiti status grada, ali to će zavisiti isključivo od njh samih. MJU je uputio i dvije ključne inicijative a to je neposredan izbor predsjednika opštne i svi izbori u jerdnom danu - ističe Dukaj.
Cilj je, kako dodaje, decentralizacija vlasti, odnosno da opštine koje imaju oko 14 hiljada stanovnika, konkurišu ili dobiju status grada.
- Šta to podrazumijeva? Da će imati veće ingerencije, od predškolskog obrazovanja, zdravstvene zaštite, prostornog planiranja i urbanizma, što su ključne stvari za jednu lokalnu samoupravu da sama odlučuje - objašnjava Dukaj.
Inicijative na osnovu kojih bi se predsjednici opština birali neposredno, i svi izbori bi bili u jednom danu. 
Ministarstvo javne uprave je već uputilo.
- Jer imamo ovakav sistem gdje svakih tri mjeseca imamo izbore u raznim opštinama, i ne samo to, nego danas imamo rotirajuće predsjednike opština. Predsjednik opštine treba da bude izabran direktno na izborima, odnosno neposredno na izborima - smatra Dukaj.
Političke partije bi trebalo, kako naglašava, da što prije shvate važnost ovog procesa.
- Samo na taj način ćemo imati ljude koji će imati odgovornost da vode opštinu, da predstavljaju narod u parlamentu i budu izabrani na važnim funkcijama. Tako će bolje raditi svoj posao, to je demokratizacija društva - navodi Dukaj.
Dodaje da danas imamo odbornike koji, po deset i više godina, nijesu progovorili iz odborničkih klupa.
- Ne što su bili protiv stavova svoje partije, već što ni riječ nijesu progovorili o važnim lokalnim temama, a predstavljaju narod - objašnjava ministar javne uprave.
Dukaj se osvrnuo i na dešavanja u Opštini Berane.
- Ukoliko se ne budu poštovale odluke i sugestije Vlade, u toj opštini ćemo uvesti prinudnu upravu. Dali smo im rok od deset dana kako bi to završili, u suprotnom ćemo sprovesti tu zakonsku proceduru - ističe Dukaj.
Dukaj je uvjeren i da će se Zakon o Vladi uskoro naći u skupštinskoj proceduri, i zaključuje da će imati ograničen broj resora, po uzoru na evropske zemlje.
- Mi smo jedina zemlja u regionu koja nema Zakon o Vladi, o ključnoj grani vlasti. Mi smo, kao ministarstvo javne uprave, sve uradili i taj zakon je u Sekretarijatu za zakonodavstvo, i nadamo se da će se tokom trećeg kvartala naći na Vladi i u Skupštini - poručuje Dukaj.
Govoreći o izvještaju Evropske komisije za EU integracije, Dukaj očekuje da bude mnogo bolji od prethodnog.
- Najbitnije je da ozbiljno koračamo ka EU, sa ciljevima koje smo zacrtali. Do kraja godine bi trebalo da zatvorimo četiri poglavlja. Ono što su nadležnosti MJU mi smo završili, tako da vjerujem da ćemo postići željeni cilj - zaključuje Dukaj.

Dukaj: Albanski forum ostaje u Vladi uprkos neslaganjima

Jasno je da je Vlada sa Ministarstvom kulture i medija sprovela proceduru u nerealnom roku. Jasno je da su zaboravili da daju prostor javnosti i čuje njeno mišljenje u vezi sa namjerom podizanja spomenika prethodnom mitropolitu crnogorsko-primorskom Srpske pravoslavne crkve, Amfilohiju, u Beranama. Izostala je i javna rasprava o tome da li zaslužuje spomenik ili ne, kazao je za 24 sata Damir Suljević iz Centra za građansko obrazovanje (CGO).
- Jasno je da se spomenik ne može podići prije isteka 20 godina od smrti osobe, sa izuzetkom kada Vlada daje saglasnost. Nesporno je da je to urađeno u skladu sa zakonom, ali je problem što se zaobišlo sve ono što su kontroverze koje se vezuju za ličnost mitropolita, i za ono što su bile njegove poruke koje je slao za života, a koje su obilovale govorom mržnje, uvredama, a bio je prepoznat po tome što je veličao četnički pokret, ratne zločince i negirao zločine počinjene tokom devedesetih godina - istakao je Suljević.
On vjeruje da su manjinske partije dale zeleno svijetlo za ovakvu politiku onog momenta kad su pristale da uđu u Vladu. Dodaje da im je bilo jasno, i prije ulaska u Vladu, da neće imati efektivnu moć i da se njihov glas neće čuti.
- Ono što su manjinske partije uradile kada su napustile sjednicu Vlade, predstavlja teatralni potez koji je usmjeren, prije svega, prema njihovim biračima, a u pokušaju da se opravdaju zato što su dio Vlade koja donosi takve odluke. Ukoliko je kod tih manjinskih partija postojala iskrena namjera da se suprotstave potezu Vlade, onda su njihova reagovanja trebala stići blagovremeno, odnosno, prije nego je Vlada odlučila da da saglasnost za dizanje spomenika Amfilohiju. Svakako, trebalo je da prisustvuju sjednici Vlade, kako bi pokazali svoje mišljenje, suprostavili se prijedlogu Vlade i dozvolili da se sve konstatuje u zapisniku. Ovako su pobjegli od svake diskusije, a sve u namjeri da pošalju poruku svom biračkom tijelu - poručio je Suljević.
Riječ je, dodaje, o predizbornom triku, čemu svjedoči i brzina kojom je saglasnost o podizanju spomenika stigla. Suljević smatra da će od samog poteza Vlade više profitirati one partije koje pokazuju lojalnost Srpskoj pravoslavnoj crkvi, nego manjinske partije.
- Ostaje da vidimo što će se dešavati tokom narednih dana, ali ne vjerujem da će se ovo na bilo kakav način odraziti na funkcionalnost Vlade. Ne vjerujem ni da će partijama, koje su učestvovale u donošenju saglasnosti za podizanje spomenika u Beranama, donijeti neku značajnu političku prednost na predstojećim lokalnim izborima - zaključio je Suljević.
<div class="embed-block"><div><div style="left: 0; width: 100%; height: 0; position: relative; padding-bottom: 56.25%;"><iframe src="//cdn.iframe.ly/api/iframe?url=https%3A%2F%2Fwww.youtube.com%2Fwatch%3Fv%3DGzF_BwPsJdQ&amp;key=87ca3314a9fa775b5c3a7726100694b0" style="top: 0; left: 0; width: 100%; height: 100%; position: absolute; border: 0;" allowfullscreen scrolling="no" allow="accelerometer *; clipboard-write *; encrypted-media *; gyroscope *; picture-in-picture *; web-share *;"></iframe></div></div></div>

Suljević: Teatralan potez manjinskih partija, bježe od diskuje

Centar za demokratsku tranziciju je danas od Ministarstva kulture i medija zahtijevao da im na osnovu Zakona o slobodnom pristupu informacijama dostave sve relevantne dokumente i informacije o procesu donošenja odluke o zahtjevu za davanje saglasnosti za podizanje spomen-obilježja ranijem mitropolitu SPC Amfilohiju Radoviću u Beranama.
- Prema našim saznanjima, mediji ne mogu doći do tih informacija, već im je Ministarstvo dostavilo samo rješenje o poništenju prvobitnog rješenja - navodi se u objavi CDT-a na društvenoj mreži X.
Oni pozivaju Ministarstvo da im na zahtjev odgovori ne čekajući krajnji zakonski rok, kao i da ove važne informacije o pitanju od izrazitog javnog interesa učini dostupnima medijima i civilnom društvu.
- To je način da pokažu otvorenost, inkluzivnost i posvećenost demokratizaciji društva, kojima se rado hvale - dodaje se u saopštenju CDT-a.
Tražili su, kažu, vjerodostojne kopije: prvobitnog rješenja od 21.08. koje je poništeno; zahtjeva i dopune zahtjeva Opštine Berane za podizanje spomen obilježja; kopije zapisnika sa sjednica i eventualnih pojedinačnih izjašnjenja članova Komisije za spomen-obilježja Ministarstva kulture i medija, koja je razmatrala ovaj zahtjev; kao i akte o obrazovanju te komisije i imenovanju njenih članova.
- Ova država ima neke propise, pravila i procedure u kojima se donose odluke. Građani imaju pravo da znaju jesu li te procedure poštovane, kako je tekao proces, kakvi su stavovi članova stručne komisije Ministarstva, i kako je i zašto došlo do preokreta. U građanskoj državi odluke se ne bi smjele donositi na osnovu zahtjeva i pritiska vjerskih zajednica - podvukli su u CDT-u.

CDT od MKM traži sva dokumenta u vezi sa podizanjem spomenika Amfilohiju

Kremlj je potvrdio da će se održati telefonski razgovor između Vladimira Putina i Donalda Trampa.
- Razgovor se priprema- izjavio je portparol Kremlja Dmitrij Peskov, prema navodima ruskih novinskih agencija.
Trump je ranije danas na platformi Truth Social objavio da će u ponedjeljak telefonski razgovarati s Putinom. A nakon toga i sa Zelenskim.
<h3>"Nadam se da će dan biti produktivan"</h3>
- Predmet razgovora će biti zaustavljanje krvoprolića u kojem stradava u prosjeku 5000 ruskih i ukrajinskih vojnika nedjeljno, ali i trgovina- napisao je Tramp na svojoj mreži Truth Social.
Dodao je da će nakon toga razgovarati s ukrajinskim predsjednikom Volodimirom Zelenskim i određenim članicama NATO-a.
- Nadam se da će to biti produktivan dan, da će doći do primirja i da će ovaj nasilni rat, rat koji nikada nije trebao izbiti, završiti- napisao je Tramp.
<h3>Razgovarali Rubio i Lavrov</h3>
Uoči razgovora između Trumpa i Putina, američki državni sekretar Marko Rubio razgovarao je s ruskim ministrom vanjskih poslova Sergejom Lavrovim, saopštio je Stejt Dipartment.
Rubio je pozdravio razmjenu ratnih zarobljenika koja je dogovorena na pregovorima između Rusije i Ukrajine u Turskoj, rekla je portparolka ministarstva.
Državni sekretar takođe je ponovio poziv Trampa za trenutnim primirjem i okončanjem nasilja u ruskom ratu u Ukrajini, navodi se u saopštenju.

Kremlj potvrdio: Pripreme za razgovor Putina i Trampa su u toku

U Nišu su večeras, tokom i nakon Svenarodnog sabora, u organizaciji Srpske napredne stranke, napadnuti ekipa Televizije Nova- novinarka Ivana Marković i snimatelj Dejan Marković, kao i novinarka Južnih vesti Tamara Radovanović. 
 
Ivana Marković kaže da su ih napala dvojica nepoznatih muškaraca oko 18 časova u centru grada, izvan metalne ograde kojom je Trg kralja Milana, gdje se održavao centralni događaj Sabora, „odvojen“ za posjetioce skupa.
&nbsp;Muškarci su ih fizički gurali, vređali, vikali na megafonu.
- Jedan od njih mi je rekao: ‘marš odavde’, gurajući me, ali sam ja odbila da odem jer smo bili na javnoj površini i pitala ga ko je on. Drugi je snimatelju Dejanu vikao da je ‘ustaša’. Zvala sam policiju da prijavim napad, ali je u blizini bio jedan policijac, kome smo mahali, a on nas srećom vidio, i odveo do Foruma u Obrenovićevoj, kako bismo produžili na studentski protest- kaže Ivana Marković za Danas.
&nbsp;Ona dodaje da je veliki problem što novinari nezavisnih medija nisu mogli da uđu na ograđenu lokaciju na Trgu na kojoj se održava Sabor, pošto su novinarske akreditacije, na kojima je inače pisalo „Srbija ne smije da stane“, dobili samo oni koji rade u &nbsp;prorežimskim kućama.
Južne vesti su, takođe, na svom nalogu na društvenoj mreži Iks objavile snimak na kome se vidi kako je jedan od okupljenih građana gura ruku i pokušava da novinarki Radovanović pomjeri mobilni telefon, kojim je snimala odlazak pristalica SNS posle Svenarodnog sabora.
&nbsp;Udruženje novinara Srbije je ranije danas protestovalo zbog privođenja dopisnika australijskog radija SBS Nikole Doderovića, dok je izvještavao sa mitinga Pokreta za narod i državu na Trgu kralja Milana.
U Nišu je danas održan centralni skup Svenarodnog sabora, u organizaciji aktuelne vlasti, na kojem je govorio predsjednik Srbije Aleksandar Vučić.
Istovremeno je na Trgu kralja Aleksandra, nekoliko stotina metara dalje, organizovan studentski protest „Izbori(mo) se“, na kojem je zahtijevano raspisivanje vanrednih parlamentarnih izbora.
&nbsp;

Niš: Napadnuti ekipa Televizije Nova i novinarka Južnih vesti

Predsjednik Srbije Aleksandar Vučić je večeras na mitingu u Nišu poručio studentima da ga "ne zanimaju njihovi zahtjevi" i da je to "gotova priča", a studenti su njemu odgovorili da mu je izjava smiješna, te da ništa nije gotovo.
Vučić je u Nišu rekao da "od sada sluša samo narod", ali i da je spreman da svojim politčkim protivnicima "pruži ruku" i ponovo ih pozove na razgovor, kako bi se problemi i razlike rješavali u institucijama, a ne na ulici.
Pored mitinga valsti, u Srbiji su danas održavna dva velika studentska protesta - u Nišu i Subotici.
Reporterka N1 razgovarala je sa studentima u Nišu i pitala ih je kakva je njihova reakcija na Vučićevu izjavu, na što su oni rekli da ne odustaju do ispunjenja svojih zahtjeva. Ključna poruka sa protesta u Nišu je bila upravo raspisivanje vanrednih parlamentarnih izbora.&nbsp;
Takođe, reporterka N1 razgovarala je sa studentima koji su se okupili u Subotici, gdje je mnogo njih reklo da im je Vučićeva izjava smiješna, da se pravi glup i slijep i da "ništa nije završeno".

Studenti poručili Vučiću da mu je izjava smiješna i da ništa nije završeno

Na današnju objavu potpredsjednika Demokratske partije socijalista Jevta Erakovića, koji je kazao da je današnji pokušaj ubistva u centru Podgorice još &nbsp;jedna potvrda da se građani sa ovakvim sektorom bezbjednosti ne mogu osjećati sigurno i spokojno i postavio pitanje odgovornosti nadležnih u sistemu bezbjednosti, reagovali su iz Demokratske Crne Gore.
U saopštenju iz te partije, pored ostalog, navode da poslanik Eraković svakako nije neznaven čovjek.
- On dobro zna kao što zna i cijela Crna Gora, da je sve ovo što se dešava i što se dešavalo proteklih decenija u Crnoj Gori isključiva posljedica politike njegove partije i činjenice da su komandovanje bezbjednosnim sektorom prepustili nikom drugom do najvećim kriminalcima na Balkanu- ocjenjuju Demokrate.&nbsp;
<div class="embed-block"><div><div style="left: 0; width: 100%; height: 0; position: relative; padding-bottom: 75%; padding-top: 120px;"><iframe src="https://cdn.iframe.ly/api/iframe?app=1&url=https%3A%2F%2Fetv.me%2Fpolitika%2Ferakovic-sta-je-potrebno-da-se-desi-da-bi-neko-iz-ovog-sistema-preuzeo-odgovornost-i-podnio-ostavku&key=87ca3314a9fa775b5c3a7726100694b0" style="top: 0; left: 0; width: 100%; height: 100%; position: absolute; border: 0;" allowfullscreen></iframe></div></div></div>
 
Na čelu bezbjednosnog sektora u Crnoj Gori su kadrovi Demokrata. Naime, lider ove partije Aleksa Bečić je potpredsjednik Vlade za bezbjednost, odbranu, borbu protiv kriminala i unutrašnju politiku, dok je njen visoki funkcioner Danilo Šaranović, ministar unutrašnjih poslova.
&nbsp;- Za razliku od Kanade, Njemačke, Švedske i brojnih drugih najrazvijenijih zemalja svijeta gdje vidimo vrlo često i teška krivična djela, i velike tragedije i zločine, ali nikad političko mešetarenje na tim pitanjima, kod nas svjedočimo potpuno suprotnom- navele su Demokrate.&nbsp;
Tvrde da je Crna Gora jedina zemlja u svijetu koja ima ovako licemjernu partiju kakva je DPS.
- Koja ne propušta niti jedan momenat za jeftino političarenje i mešetarenje na tim pitanjima, ali i jasan pokušaj odbrane kriminalnih struktura u Crnoj Gori- poručile su u saopštenju Demokrate.

Demokrate: Sve što se dešava i što se dešavalo posljedica je politike DPS-a

Iako se članovi Vlade i Skupštine ne biraju po konkursu, pa nije neophodno da prilažu kvalifikacije, već je riječ o političkim funkcijama, zanimljivo je vidjeti nivo obrazovanja najviših državnih funkcionera.&nbsp; Da nijesu naročito ponosni na svoje obrazovanje, govori i činjenica da mnogi od njih u svojim biografijama uopšte ne navode fakultete koje su završili, iako taj aspekt nije nevažan, s obzirom na to da obavljaju najvažnije funkcije u državi. RADUNOVIĆ DIPLOMIRAO U 46. GODINI Ministar prostornog planiranja, urbanizma i državne imovine Slaven Radunović, koji se dugo bavio privatnim biznisom i imao svoju kompaniju, akademsko obrazovanje stekao je prilično kasno - diplomirao je u 46. godini.&nbsp; Završio je Fakultet za obrazovanje diplomiranih pravnika i diplomiranih ekonomista za rukovodeće kadrove, na Privrednoj akademiji u Novom Sadu.&nbsp; Radunović, kojem je povjeren resor koji upravlja prostornim planiranjem, urbanizmom i državnom imovinom, završio je fakultet s prosječnom ocjenom 6,36.&nbsp;  <figure> <img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/2025051502058_0f09d2d3082a8b2ae9efd15f7cbc272da6f6b8df21aea3692250839e83fa3ea0.png" data-media-id="editor_0" data-image-id="2025051502058_0f09d2d3082a8b2ae9efd15f7cbc272da6f6b8df21aea3692250839e83fa3ea0" data-rendition-name="original" width="786" height="861" loading="lazy" alt="FAKULTET ZA DIPLOMIRANE EKONOMISTE KOJI POSTAJU - DIPLOMIRANI EKONOMISTI: Diploma Slavena Radunovića iz jula 2010. godine "> <figcaption>FAKULTET ZA DIPLOMIRANE EKONOMISTE KOJI POSTAJU - DIPLOMIRANI EKONOMISTI: Diploma Slavena Radunovića iz jula 2010. godine(Photo: Portal ETV)</figcaption> </figure>  Na diplomi, koju je Radunovićev resor poslao na osnovu zahtjeva za slobodan pristup informacijama, navodi da je na Privrednoj akademiji završio treću i četvrtu godinu studija. Na pitanje gdje je ministar završio prve dvije godine studija, iz Ministarstva su konstatovali da je pitanje - neprofesionalno.&nbsp;  <figure> <img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/20250515020512_b92dc28de188d58626d71d99115511ed26e8694add6327dfe5783c0aeb93f610.png" data-media-id="editor_1" data-image-id="20250515020512_b92dc28de188d58626d71d99115511ed26e8694add6327dfe5783c0aeb93f610" data-rendition-name="original" width="1262" height="418" loading="lazy" alt="ODGOVOR IZ VLADE: Detalji prepiske iz kabineta ministra Radunovića"> <figcaption>ODGOVOR IZ VLADE: Detalji prepiske iz kabineta ministra Radunovića(Photo: Portal ETV)</figcaption> </figure>  Ekipa Portala ETV tražila je, na osnovu slobodnog pristupa informacijama, podatke i od Ekonomskog fakulteta, koji nam je odgovorio da je Radunović fakultet upisao je 1988. godine, a ispisan je 2009. Za 21 godinu, koliko je bio student Ekonomskog fakulteta, Radunović je položio pet ispita.  <figure> <img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/20250515020516_c4d02cef520f4ab2d4a9832ec22824cabee584e9c0eb29ab063fdc518963a459.png" data-media-id="editor_2" data-image-id="20250515020516_c4d02cef520f4ab2d4a9832ec22824cabee584e9c0eb29ab063fdc518963a459" data-rendition-name="original" width="784" height="855" loading="lazy" alt="RAZOTKRIVANJE: Odgovori Ekonomskog fakulteta na upit novinarke ETV "> <figcaption>RAZOTKRIVANJE: Odgovori Ekonomskog fakulteta na upit novinarke ETV(Photo: Portal ETV)</figcaption> </figure>  Iz odgovora Ekonomskog fakulteta proizilazi da su Radunoviću priznata četiri predmeta sa PMF-a u Beogradu i da je položio četiri predmeta na Ekonomskom fakulteta. Ostaje nejasno kako je sa devet položenih ispita, sa prve dvije godine studija, uopšte upisao upisao treću godinu na Privrednoj akademiji u Srbiji.  <figure> <img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/20250515020516_ad04d808b8ae27a2e483b51a3bd0647fab7874b12fbc3958591f17e572949bcf.jpg" data-media-id="editor_3" data-image-id="20250515020516_ad04d808b8ae27a2e483b51a3bd0647fab7874b12fbc3958591f17e572949bcf" data-rendition-name="original" width="1024" height="673" loading="lazy" alt="EKSPRESNI AKADEMSKI USPON: Dejan Đurović"> <figcaption>EKSPRESNI AKADEMSKI USPON: Dejan Đurović(Photo: UGC)</figcaption> </figure>  ĐUROVIĆ: MENADŽER TRENAŽNE TEHNOLOGIJE&nbsp; &nbsp;U biografiji, objavljenoj na sajtu Skupštine, poslanik ZBCG Dejan Đurović navodi da je diplomirao na Univerzitetu u Beogradu, gdje je magistrirao i doktorirao. Univerzitet u Beogradu je naziv je državnog univerziteta, pa je Portal ETV poslao pitanja da li je Đurović njihov student. Odgovor je bio odričan.&nbsp;  <figure> <img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/20250515020520_d56bb7543c5c0d4ade10e39db67e176e287dce5e7b4f6de75cdac34d22736341.png" data-media-id="editor_4" data-image-id="20250515020520_d56bb7543c5c0d4ade10e39db67e176e287dce5e7b4f6de75cdac34d22736341" data-rendition-name="original" width="774" height="855" loading="lazy" alt="KOREKTNA SARADNJA SA MEDIJIMA: Odgovor Univerziteta u Beogradu na upit Portala ETV"> <figcaption>KOREKTNA SARADNJA SA MEDIJIMA: Odgovor Univerziteta u Beogradu na upit Portala ETV(Photo: Portal ETV)</figcaption> </figure>  Nakon emitovanja priloga o diplomama funkcionera na Televiziji E, dobili smo u uvid u biografiju poslanika Đurovića.&nbsp; Na osnovu tih podataka, Đurović se nije obrazovao na državnom univerzitetu u Beogradu, kako to proizilazi iz njegove biografije na sajtu Skupštine.&nbsp; Osnovne, master i doktorske studije Đurović je završio na privatnom Univerzitetu Braća Karić. &nbsp;  <figure> <img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/20250515020520_aaa3af02f5f4eaec5b9635b3c28eb32b53084d828175cd89439f0787e8366880.png" data-media-id="editor_5" data-image-id="20250515020520_aaa3af02f5f4eaec5b9635b3c28eb32b53084d828175cd89439f0787e8366880" data-rendition-name="original" width="1044" height="778" loading="lazy" alt="CRNO NA BIJELO: Detalji o akademskoj karijeri Dejana Đurovića"> <figcaption>CRNO NA BIJELO: Detalji o akademskoj karijeri Dejana Đurovića(Photo: Portal ETV)</figcaption> </figure>  Đurović je diplomirani menadžer trenažne tehnologije na Fakultetu za menadžment u sportu-Alfa BK univerzitet, u Beogradu. Bečelor je stekao jula 2009. godine, sa navršenih 45 godina. Dvije godine kasnije, master studije je završio u istoj visokoškolskoj instituciji i stekao zvanje master menadžer.&nbsp; Doktorirao je na istom fakultetu, a naučna oblast mu je menadžment i biznis. Đurović je izabran 5. oktobra 2020. godine za docenta na Megatrendu – u Beogradu. &nbsp; &nbsp; &nbsp; &nbsp;

Radunović za 21 godinu studiranja položio pet predmeta na Ekonomskom fakultetu, Đurović diplomirao u 43. godini

Da je zapošljavanje po partijskoj osnovi doprlo do svih dubina i širina crnogorskih institucija nije tajna, ali ono što dodatno zabrinjava jeste činjenica da se za visoke funkcije ne biraju samo politički podobni – nerijetko je riječ o ljudima skromnog obrazovanja i iskustva. ĐURAŠKOVIĆEVO VJEČITO DIREKTOROVANJE Aktuelni izvršni direktor Pošte Crne Gore Josip Đurašković ima iskustva u rukovođenju državnim preduzećima – prije direktorske funkcije u Pošti, bio je direktor Regionalnog vodovoda. &nbsp;  <figure> <img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/2025051201050_67ff41966a5b18bd006384670aab95269806c46e77fd6bb319e879fa15409804.jpg" data-media-id="editor_0" data-image-id="2025051201050_67ff41966a5b18bd006384670aab95269806c46e77fd6bb319e879fa15409804" data-rendition-name="original" width="690" height="462" loading="lazy" alt="IZUČIO GRADIVO ZA DIREKTORA: Josip Đurašković"> <figcaption>ZUČIO GRADIVO ZA DIREKTORA: Josip Đurašković(Photo: UGC)</figcaption> </figure>  U kratkoj pauzi između direktorskih funkcija, Đurašković je bio koordinator službe bezbjednosti u Regionalnom vodovodu. Da je predodređen za direktorske funkcije, ne može se zaključiti po njegovoj biografiji i obrazovanju, ali može po političkoj pripadnosti – član je Demokrata Alekse Bečića. Pošta Crne Gore, nakon zahtjeva za slobodan pristup informacijama, poslala je kopiju diplome Đuraškovića sa specijalističkih studija – koja pokazuje da je direktor tog preduzeća 2011. godine stekao zvanje diplomiranog ekonomiste na Fakultetu za preduzetnički biznis u Beogradu. Prosječna ocjena mu je 7,56.&nbsp;  <figure> <img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/2025051201050_f67e309d9423fe738f991cbe68265b5551ace6361c98667653bd33bd59a915d8.png" data-media-id="editor_1" data-image-id="2025051201050_f67e309d9423fe738f991cbe68265b5551ace6361c98667653bd33bd59a915d8" data-rendition-name="original" width="376" height="617" loading="lazy" alt="CRNO NA BIJELO: Diploma Josipa Đuraškovića"> <figcaption>CRNO NA BIJELO: Diploma Josipa Đuraškovića(Photo: Portal ETV)</figcaption> </figure>  Đurašković je fakultet završio 2011, ali je njegovo studiranje počelo znatno ranije, i to – u prošlom vijeku. Višu poslovnu školu u Beogradu upisao je 1999. godine. Dvogodišnje studije, kako nam je saopšteno iz Beogradske akademije poslovnih i umetničkih strukovnih studija, Đurašković je završio 2007. godine.&nbsp; Treću godinu studija završio je 2009. i stekao naziv strukovni menadžer.&nbsp;  <figure> <img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/2025051201054_9716f4d717e2159676dd193f9be1ddd035c9b727823182ca4190c65988c15fbe.png" data-media-id="editor_2" data-image-id="2025051201054_9716f4d717e2159676dd193f9be1ddd035c9b727823182ca4190c65988c15fbe" data-rendition-name="original" width="1269" height="393" loading="lazy" alt="ODGOVOR IZ BEOGRADA: Za dvije godine fakulteta devet godina studiranja "> <figcaption>ODGOVOR IZ BEOGRADA: Za dvije godine fakulteta devet godina studiranja(Photo: Portal ETV)</figcaption> </figure>  Nadamo se da će Pošta biti efikasnija i brža u radu od njenog direktora u studiranju. &nbsp;,,SLUČAJ LEKOVIĆ“ &nbsp;To što je Đurašković tri godine završio za deset, odnosno četiri za 12 – nije dovoljno da zauzme prvo mjesto u kategoriji: vječiti studenti. &nbsp;  <figure> <img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/2025051201054_616a8fb60a7ae4011bb35788cf00752f49a5939bfa1175372dd8ab49da65ff6d.jpg" data-media-id="editor_3" data-image-id="2025051201054_616a8fb60a7ae4011bb35788cf00752f49a5939bfa1175372dd8ab49da65ff6d" data-rendition-name="original" width="1000" height="666" loading="lazy" alt="ČOVJEK ZADATKA DEMOKRATA: Momčilo Leković"> <figcaption>ČOVJEK ZADATKA DEMOKRATA: Momčilo Leković(Photo: UGC)</figcaption> </figure>  Na osnovu dosad dostupnih podataka – to mjesto pripada poslaniku Demokrata Momčilu Lekovića. On je, kako je saopšteno ETV sa Pravnog fakulteta, osnovne studije na tom fakultetu upisao 2009. godine. Završio ih je 13 godina kasnije, to jest 2022.&nbsp;  <figure> <img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/2025051201058_77f644da4b6cc175a69cfef25a07f11951656b4bca467482007c4561c265639e.png" data-media-id="editor_4" data-image-id="2025051201058_77f644da4b6cc175a69cfef25a07f11951656b4bca467482007c4561c265639e" data-rendition-name="original" width="1264" height="486" loading="lazy" alt="TEMELJNO STUDIRANJE MOMČILA LEKOVIĆA: Odgovor iz Pravnog fakulteta na upit Portala ETV"> <figcaption>TEMELJNO STUDIRANJE MOMČILA LEKOVIĆA: Odgovor iz Pravnog fakulteta na upit Portala ETV(Photo: Portal ETV)</figcaption> </figure>  Specijalističke završava naredne godine – 2023. Četiri godine studija, poslanik Demokrata, koji često drži slovo u Skupštini svima o svemu, završio je za 14 punih godina. BOGDANOVIĆ UPORNO KRIJE FAKULTET Za Lekovićev dugi staž na Pravnom fakultetu vjerovatno se ne bi ni znalo da se i u ovom slučaju, kao i drugim, poslanik Demokrata ugledao na partijskog kolegu i ideologa partije Borisa Bogdanovića. &nbsp;  <figure> <img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/2025051201058_b4a3ce5d72ffb44e94fe147cd851e3c699deb9dd97df2c2ac685cd72e90f5455.jpg" data-media-id="editor_5" data-image-id="2025051201058_b4a3ce5d72ffb44e94fe147cd851e3c699deb9dd97df2c2ac685cd72e90f5455" data-rendition-name="original" width="1068" height="712" loading="lazy" alt="GLAVNI ČOVJEK ZA AKCIJE DEMOKRATA: Boris Bogdanović, šef poslaničkog kluba DCG"> <figcaption>GLAVNI ČOVJEK ZA AKCIJE DEMOKRATA: Boris Bogdanović, šef poslaničkog kluba DCG(Photo: UGC)</figcaption> </figure>  Očigledno da Bogdanovićeva ideologija podrazumijeva da obrazovanje krije kao zmija noge, pa u biografiji, koju je predao Skupštini, navodi da je diplomirani pravnik, ali ne i na kojem je fakultetu ili makar u kojoj državi je završio fakultet. Sa druge strane, Bogdanović u biografiji opširno opisuje koje je sve slogane za Demokrate osmislio, navodi i da je završio Školu demokratskog rukovođenja...&nbsp; O fakultetu – ni riječi. &nbsp;PRIČA O ,,MEGATRENDU“ O tome su govorili današnji Bogdanovićevi koalicioni partneri iz nekadašnjeg Demokratskog fronta. I to davne 2017. godine, kada je došlo du sukoba unutar tadašnje opozicije i kada je Demokratski front sumnjičio Demokrate za ,,šurovanje sa SDP-om“. Bogdanovića je tada DF optuživao da vodi prljavu kampanju protiv njih i drugih opozicionara, prvenstveno protiv nekadašnjeg lidera SNP-a Predraga Bulatovića. &nbsp;  <figure> <img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/20250512010512_be35deeab1a486aa758ae4a014c2bcacc6d3256d8275e9d40f3eeb497ad115f5.jpg" data-media-id="editor_6" data-image-id="20250512010512_be35deeab1a486aa758ae4a014c2bcacc6d3256d8275e9d40f3eeb497ad115f5" data-rendition-name="original" width="680" height="549" loading="lazy" alt=',,ISTINA" IZ DEMOKRATSKOG FRONTA: Informacija da je Bogdanović završio Univerzitet Megatrend'> <figcaption>,ISTINA" IZ DEMOKRATSKOG FRONTA: Informacija da je Bogdanović završio Univerzitet Megatrend(Photo: Portal ETV)</figcaption> </figure>  -Ovo je samo nastavak prljave kampanje koju je protiv Predraga Bulatovića vodila UDBA, a nastavile junoše iz Demokrata koristeći marketing metode sa Megatrenda kojeg je Bogdanović završio u svojoj 35. godini – kazali su tada iz koalicije Andrije Mandića.&nbsp; ,,MEGATREND“ I DRUGE PRIČE... &nbsp;Osim što nije naveo fakultet koji je završio, Bogdanović je u skupštinskoj biografiji izostavio ia da je bio administrativni radnik u nekada najjačoj opozicionoj stranci, &nbsp;Socijalističkoj narodnoj partiji, iz koje su i nastale Demokrate.&nbsp; I Boris Bogdanović, baš kao i njegov kolega Momčilo Leković, u Skupštini vrlo često drže slovo o pravu, kritikuju pravosuđe, određuju ko ima pravo na pretpostavku nevinosti, a ko ne.&nbsp; Zbog takvog nastupa, javnost bi pomislila da je šef poslaničkog kluba Demokrata pravo završio - makar na Harvardu, a ne na Megtarendu.&nbsp; Za privatni Univerzitet Megatrend, koji je osnovao kontroverzni profesor Mića Jovanović, inače poklonik SNS-a Aleksandra Vučiča, vezane su brojne medijske priče o ,,kupoprodaji“ diploma. Ministarstvo prosvjete Srbije je 26. avgusta 2024. godine oduzelo Univerzitetu Megatrend dozvolu za rad, na osnovu odluke Nacionalnog tela za akreditaciju i obezbeđenje kvaliteta u visokom obrazovanju koje je odbacilo zahtev tog univerziteta za novu akreditaciju. No, nakon hitnih intervencija sa ,,najznačajnijih adresa“, Ministarstvo prosvjete je brzo revidiralo odluku i vratilo akreditaciju Univerzitetu Megatrend. Tako da i Boris Bogdanović može da odahne - ,,ostala mu je na snazi“ diploma pa će moći i dalje ,,da dijeli pravdu“ u ime Demokrata koje kontrolišu bezbjednosni sektor.&nbsp; &nbsp; &nbsp; &nbsp; &nbsp; &nbsp;

Direktor Pošte Đurašković dvogodišnje studije završio za osam godina, poslanik Leković četvorogodišnje za 14?!

Glad, ne fizička, nego duhovna; nesigurnost, labavo osjećanje samovažnosti i patološko potiskivanje prethodnog života ili detalja iz njega. A sve radi lakšeg otklona od manje upotrebljive prošlosti - laganje o njoj se ponavlja toliko dok u sopstvenoj glavi ne postane istina. Ne znam kako se u psihologiji definiše opisani profil, ali postao je zajednički imenitelj najglasnijih propagatora tekovina tridesetoavgustovskog osvježenja Crne Gore. &nbsp; Tako poslanica Jelena Nedović, dok postoji, nosiće u sebi priču o patikama koje je izdirala od djetiljstva do kraja studentskih dana. Borisa Bogdanovića progoniće ruka sa tanjirom supe i kada bude pisao memoare sa podnaslovom “kako smo sredili jednu zemlju”… A poslanika u crnogorskom parlamentu &nbsp;Vladimira Dobričanina progoni - lično Josip Broz. To smo nedavno saznali,a dr Dobričanin tvrdi da je sve davno počelo... UDBA, KUME, UDBA... Upravo tako: oglasio se Dobričanin na društvenim mrežama nakon posljednje emisije ,,Načisto” i veli da Crna Gora ni malo nije odmakla od komunističko reakcionističke mahale kakva je bila od 1945. do 1990.. Pa je onda eksluzivno obznanio su Ozna o Udba pravile falsifikate, poput onog izvještaja Pavla Đurišića u kojem obavještava Čiču Dražu Mihailovića da je etnički čistio Pljevlja.&nbsp; E, veli, Dobričanin, to koriste ,,kvazi istoričari bez stida i srama”. I dodade da je najveći ubica Srba na Balkanu Josip Broz, te da je najveći zločin nad Crnogorcima izvršen na Zidanom mostu i Kovačkom rogu! &nbsp; Da je ovu ,,istoriju” deklamovao neki četnički potomak u dalekom Čikagu, možda bi se i moglo razumjeti. Ali, iza ovoga stoji dr Vladimir Dobričanin, ljekar i humanista (valjda to ljekar mora biti), direktor Urgentnog centra KCCG od 2008. do 2015, pa naredne dvije godine medicinski direktor Kliničkog centra Crne Gore. Danas profesor na Medicinskom fakultetu. &nbsp; Koji se sada, iako ljekar, usudio da beskrupulozno reviduje istoriju?! &nbsp; KAD SI PROGANJAN, A DOBIJAŠ FUNKCIJE Pri tom, vratimo li se samo malo unazad, vidjećemo da je uvaženi doktor prije dolaska u Crnu Goru, gotovo sve što je vezano karijeru, završio i odradio u Prištini. Dakle – osnovna, srednja, fakultet – Priština. Prvo zaposlenje Hirurška klinika KBC Priština, postdiplomske, magistratura - Priština. Od 1999. do 2006. godine - asistent pripravnik na katedri za opštu hirurgiju Medicinskog fakulteta Univerziteta u - Prištini. Od 2006. do 2007. godine asistent na katedri za opštu hirurgiju Medicinskog fakulteta Univerziteta u, pogodite - Prištini.&nbsp; Opet čitam objavljeni post i tek sad mi baš ništa nije jasno. &nbsp; Čini se da nešto nedostaje autoru takvog uratka. A što je to što mu fali? &nbsp; Prije svega, pedigre mučenika. Dobričanin je karijeru, kao Srbin gradio posred Kosova, a kasnije takođe je karijeru, kao Srbin, gradio posred Crne Gore. Mislim, normalno bi bilo da je nebitno koje je nacije, ako je čovjek uspješan i dobro radi svoj posao. &nbsp; Ali nije normalno ako taj isti Dobričanin, za sebe, nakon avgusta 2020. godine tvrdi da je sve vrijeme bio ugnjeteni, omalovaženi, obespravljeni Srbin! &nbsp; Ne bih komentarisao kosovski dio života i karijere doktora Dobričanina. Takođe, ostavljam i mogućnost da je neka od navedenih institucija bila privremeno (hm, privremeno) preseljena na teritoriju Srbije pa bi moglo doći do nejasnoća koje ne želim. &nbsp; Nemam informaciju da je dr Dobričanin bio član Saveza komunista u svojoj mladosti, mada za to postoji mnogo veća vjerovatnoća nego što je bila za Gorana Danilovića koji nas je onomad javno počastio tom pikanterijom iz svoje biografije. &nbsp; Kako god, crnogorski dio biografije Vladimira Dobričanina je kristalno jasan. IDEOLOŠKI PROBLEM Da li je ili nije bio član DPS-a, takođe nije bitno. Ali je, po narativu svih obespravljenih i omalovaženih Srba u Crnoj Gori DPS-u morao biti veoma, veoma (i treći put veoma) blizak da bi dobio mjesta koja je obnašao. Ne kažem ja, tako kažu, obespravljeni Srbi u Crnoj Gori. &nbsp; Problem je, izgleda, što DPS baštini ideologiju antifašizma, partizansko nasljeđe, poštovanje lika i djela Josipa Broza Tita i plejade narodnih heroja i poratnih socijalističkih rukovodilaca, otklon od 1918, nezavisnost Crne Gore... Sve ono protiv čega se danas bori ljekar i političar Dobričanin. &nbsp; Ali, cvrc… Otkud onda Vladimir Dobričanin u vrhu crnogorskog zdravstva punih devet godina? Tako bi se mogao zapitati svaki obespravljeni Srbin u Crnoj Gori. Jer, sve ono što nema prefiks „srpski“ po Dobričaninu je neofašističko. Pa su ljudi koji gaje iste nazore kao i DPS neofašisti a Pavle Đurišić je jedan fini, dobri antifašista, koji je, eto, oklevetan od zle Ozne i još gore Udbe. A Tito je, mora se ponoviti - ubio najviše Srba, 300.000, u prošlom vijeku i Crnogoraca, ko zna koliko i po Crnoj Gori i na Zidanom mostu. Čuš mene - četnika. KAD SE POBRKAJU PODACI Na kraju, dođosmo li, dedukcijom, opet do dokaza da, u postavgustovskoj Crnoj Gori neko mnogo zobilazi istinu kada poje sistematskom predavgustovskom progonu Srba. Da Dobričanin nije izuzetak koji potvrđuje pravilo, svjedoče imena mnogih drugih junaka današnje političke scene. &nbsp;  <figure> <img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/20250512200516_8d4df5979440ca4ceb94ab8ecb3bb507cb4c207688676fab4ba8dd5178c9f246.jpg" data-media-id="editor_0" data-image-id="20250512200516_8d4df5979440ca4ceb94ab8ecb3bb507cb4c207688676fab4ba8dd5178c9f246" data-rendition-name="original" width="275" height="183" loading="lazy" alt="POJMA NEMA KO RADI RADI U TOLOŠIMA: Nikla zgrada bez dozvole"> <figcaption>POJMA NEMA KO RADI RADI U TOLOŠIMA: Nikla zgrada bez dozvole(Photo: Portal ETV)</figcaption> </figure>  Strašno se nešto pobrkalo u glavi doktora Dobričanina. Nenadani izliv nove vlasti u zdrav razum čine da ni sam, kako kaže, ne zna zašto mu stižu nekakve prijave za nelegalnu gradnju u Tološima. Pitam se, da li bi mu se to desilo za vrijeme DPS-a. Mada, tada nije bilo potrebe da gradi – dobio je stan. Iskreno se nadam, vjerujem, da doktor Dobričanin, dok drži skalpel u ruci ne razmišlja o Titu. Prosto, da mu ne zadrhti ruka kad čuej ono - ,,Smrt fašizmu! &nbsp;

Duhovi prošlosti ugroženog Srbina

Možete objaviti na stotine artefakata, faksimila, prvorazrednih dokaza, SPC i njeni sljedbenici potpuno ignorišu sve to i ne pada im na pamet da uđu u polemiku i opovrgnu bilo što od iznesenih činjenica. Oni guraju svoje, imaju svoju „istinu“ i vjerno stado kao publiku koja je svoj mozak predala u njihove ruke. Bilo da je u pitanju kapela na Jezerskom vrhu, nekanonsko i nezakonito gašenje CPC, simonija kod dobijanja tomosa SPC, jeretičko svetosavlje, zločinci u Drugom svjetskom ratu, ... pa smo evo stigli i do Duklje o kojoj Konstantin Porfirogenit, u dijelu „De administrando imperio“, u glavi 34, piše da je naseljavaju Dukljani. Iako se bavi naseljavanjem svih naroda, ne pominje ni Srbe ni Hrvate u Duklji. SPC je izgubila 1995. godine sudski spor u Parizu, nakon što je podnijela tužbu protiv francuskih medija Libération, Le Monde, Le Figaro zbog tekstova u kojima je optužena za podržavanje etničkog čišćenja i zločina genocida u Bosni i Hercegovini. Zato ne čudi ni što podržava zločince iz Drugog svjetskog rata. No, da se pozabavimo tim fantazijama popa Joanikija Mićovića o Pavlu Đurišiću kao junaku i heroju i načinu na koji je skončao. <h2>Sporazum s okupatorom</h2> Nakon sloma Trinaestojulskog ustanka i dolaska 150.000 italijanskih vojnika u Crnu Goru, postavljen je za guvernera Crne Gore armijski general Alessandro Pirzio Biroli, odlikovan od Vlade Kraljevine Srbije Ordenom bijelog orla s mačevima zbog učešća na Solunskom frontu. Prema četničkim podacima Pavle Đurišić se lično sastao sa predstavnicima Pirzia Birolija, naklonjenog srpskim nacionalistima, dva puta između januara i marta 1942. godine. Đurišiću je nakon toga data potpuna sloboda akcije protiv partizana u operativnoj zoni divizije Venezia.  <figure><img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/20250511010516_9f7ace5c12b53ecfe8a5c5ea7dab32ee4068c27728c1fe3f21e451346e9199db.jpg" data-media-id="editor_0" data-image-id="20250511010516_9f7ace5c12b53ecfe8a5c5ea7dab32ee4068c27728c1fe3f21e451346e9199db" data-rendition-name="original" width="640" height="480" loading="lazy" alt="Pavle Đurišić i Pircio Biroli"><figcaption>Pavle Đurišić i Pircio Biroli(Photo: UGC)</figcaption></figure>  Dokument koji je potpisan u martu 1942. godine, prilikom drugog ličnog kontakta Đurišića s okupatorom, nosi naslov „Saglasnosti između Glavne komande italijanskih trupa u Crnoj Gori i kapetana Pavla Đurišića, komandanta crnogorskih četničkih nacionalista koji operišu u zoni dodijeljenoj diviziji Venecija“. Pod tačkom 4. pisalo je: „Da neće nikada okrenuti oružje protiv italijanskih trupa i da ograniče svoju politiku u samoj borbi protiv komunizma“. Sa svoje strane, talijanske se vlasti obavezuju da Đurišićeve odrede opskrbljuju oružjem i da im pruže pomoć u životnim namirnicama i platama, onako kako je sačinjen sporazum s bratom Pavla Đurišića, Vasom. Nakon što su partizanske snage, poslije krvoprolića u Barama Kraljskim i Lubnicama u borbi sa četnicima, morali privremeno napustiti krajem maja 1942. godine Crnu Goru, Alessandro Pirzio Biroli, nakon gotovo dvomjesečnih diskusija, potpisao je sa četnicima sporazum od 12 tačaka 24. jula 1942. godine. Tim sporazumom Đurišić se obavezao da će četnici biti „u potpunoj slozi“ s talijanskim jedinicama i da će spriječiti svaku eventualnu akciju koja bi mogla biti uperena protiv talijanskih vlasti. „Leteći odredi“ imali su tretman legalnih četnika, dok su ostale jedinice imale tretman dobrovoljačke antikomunističke milicije (MVAC — Milizia volontaria anticomunista), odnosno „narodne seljačke milicije“. Đurišić je insistirao za tzv. duhovno odgajanje školske omladine. Školska omladina je obavezna da pohađa crkve „više no što je uobičajeno“ i da obavezno prisustvuje „nacionalnim“ časovima u školi. Na konferenciji četničkih vođa u Šahovićima 30. novembra i 1. i 2. decembra 1942. godine, donešene su odluke koje su vjerovatno dodatno motivišu Joanikija Mićovića za glorifikaciju Đurišića. Među njima se nalaze odluke da će državom vladati dinastije Karađorđevića, da će na teritoriji buduće države živjeti samo Srbi, Hrvati i Slovenci, nacionalnih manjina ne može biti, da se uvodi vjeronauka u škole, da je crkva državna, da je pravoslavna crkva nacionalna i svetosavska, itd. Mnoge odluke liče na današnju Crnu Goru, poput tačke 8. (...) Sudije da budu iz četničke organizacije, kao i svi ostali činovnici, ili tačka 12. Žandarmerija treba da bude formirana iz redova četnika i da stoji pod direktnom kontrolom četničke organizacije. Prilikom ulaska u Kolašin, 23. februara 1942. godine četnički odredi Pavla Đurišića doveli su sa sobom pokretni zatvor. Taj će zatvor postati zloglasno mučilište rodoljuba. Potkraj novembra 1942. Đurišić je naredio: „Svakog uhvaćenog komunistu ubiti na licu mjesta sem vođa, koje vezati i sprovesti ovom štabu“. Prvi veći četnički zločin prema muslimanima, u kojem su sudjelovale Đurišićeve jedinice, zbio se u Foči 19. avgusta 1942. godine, kad je izvršen masakr muslimanskog stanovništva, bez obzira na pol i uzrast. U Šahovićima je na početku januara 1943. godine održana konferencija četničkih komandanata, na kojoj je razrađen plan o uništenju muslimanskih sela u bjelopoljskom kotaru. U ovoj akciji četnici su „tačno prema utvrđenom planu“ uništili 33 muslimanska sela na desnoj obali Lima. Ovaj čudovišni zločin predstavljao je, u stvari, samo uvod u novi, još strašniji, koji je izvršen mjesec dana kasnije. Plan je bio da se izvrši napad na muslimane na teritoriju ne samo čajničkog, nego i pljevaljskog i fočanskog kotara. Draža Mihailović je odlučio da akcijom rukovodi Pavle Đurišić. Izvještaj koji je nakon osam dana Đurišić podnio Draži Mihailoviću poznat je svakome koga interesuje istina, te ga neću citirati. U ovoj akciji poginulo je oko 200 odraslih muslimana, od kojih je jedan dio bio naoružan, a ubijeno je oko 8.000 žena, đece i staraca. Preko polovine ukupnog broja žrtava (oko 53,5 %) čine đeca ispod 14 godina, mnogi u kolijevkama. Veći dio ubijene đece čine đevojčice. S opljačkanom muslimanskom imovinom četnici su se vratili kućama, zbog čega su četničke jedinice stigle na Neretvu sa zakašnjenjem od nekoliko dana, što neki smatraju uzrokom njihovog teškog poraza u ovoj bici.  <figure><img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/20250511010520_3b7fc398eb6d11adcf975cae1b0a4a962ec7a089ca4ba615d1787bb1818d4b3f.jpg" data-media-id="editor_1" data-image-id="20250511010520_3b7fc398eb6d11adcf975cae1b0a4a962ec7a089ca4ba615d1787bb1818d4b3f" data-rendition-name="original" width="424" height="335" loading="lazy" alt="Pavle Đurišić i Draža Mihailović"><figcaption>Pavle Đurišić i Draža Mihailović(Photo: UGC)</figcaption></figure>  <h2>Saradnja s Njemcima</h2> Pripremajući se za sudjelovanje u operaciji „Schwarz“, Njemci su ušli u talijansku okupacijsku zonu u Crnoj Gori, upali u Kolašin i razoružali četničke, zajedno sa štabom. Italijanski general Erkole Ronkalja je upozorio Njemce da njihova akcija predstavlja povredu „italijanskih suverenih prava“ i da moraju pustiti Đurišića: „Ako se razoružavanje smjesta ne obustavi, znaću da vas silom oružja spriječim. Guverner Crne Gore je naredio da Đurišić, koji je već u nemačkim rukama, smjesta bude oslobođen i četnici opet naoružani. Bude li se njemačka akcija i nadalje izvodila, smatraću to direktnom akcijom protiv Italije“. Svejedno, nakon hapšenja u Kolašinu (14. maja 1943), Pavla Đurišića su Njemci internirali u Poljsku u logor Strij. Nakon tri mjeseca internacije on je s grupom od dvadesetak ljudi navodno uspio pobjeći 27. avgusta 1943. godine, ali ga je prilikom prelaska Dunava nadomak Beograda uhapsila patrola Srpske državne straže i predala ga Njemcima, na njihovo traženje. Njemci su ga zatvorili u Ratničkom domu u Beogradu. Nakon 40 dana provedenih u zatvoru, Đurišića je, na intervenciju Milana Nedića, puštio Hermann Neubacher, ministar Rajha za Jugoistok. Sredinom maja 1944. godine, Đurišić je pośetio Nedića, Neubachera i njemačkog komandanta za Jugoistok von Weichsa, zamolivši ih da ubrzaju slanje oružja i drugog materijala za njegove jedinice, obećavajući Crnogorski dobrovoljački korpus jačine oko 5.000 ljudi. Nedić je Đurišića unaprijedio u čin potpukovnika, iako ga je skoro u isti čin, na prijedlog Draže Mihailovića, unaprijedio i kralj Petar. Na prijedlog njemačke Komande za Jugoistok, Đurišića je Hitler odlikovao Ordenom gvozdenog krsta. Đurišić je tijesno sarađivao s Njemcima i s pojedinim članovima Narodne uprave, u prvom redu s Jovom Đukanovićem, kod koga je ataširao kao oficira za vezu kapetana Vladimira Đurića. Na početku juna 1944. godine četnici Jakova Jovovića otkrili su u Bjelopavlićima skojevsku organizaciju. Tim su povodom proveli raciju i pohapsili veći broj skojevaca, naprednih omladinaca i drugih rodoljuba. Četničko rukovodstvo na čelu s Pavlom Đurišićem iskoristilo je ovu priliku da inscenira sudski proces. Komandant četničkih snaga za Crnu Goru Blažo Gojnić, imenovao je Prijeki vojni sud, koji je po kratkom postupku osudio na smrt 48 rodoljuba, pretežno omladine. Presuda je izvršena istoga dana u Lazinama. Njemačka komanda je reagovala pismom da se prestane sa masovnim ubijanjima. <h2>Dogovor sa Sekulom Drljevićem</h2> Na samom kraju rata, potkraj novembra i na početku decembra 1944, crnogorski su četnici otpočeli hitne pripreme za povlačenje u istočnu Bosnu. Bili su prinuđeni da se povlače zajedno s Njemcima, pa im je dobro došla njemačka odluka da se, umjesto preko Nikšića, povlače preko Kolašina, Mojkovca, Bijelog Polja i Prijepolja, jer je većina Đurišićevih četnika bila s tog područja. Brojčano stanje svih jedinica iznosilo je oko 7.000 ljudi. S četnicima se povlačio i mitropolit Joanikije Lipovac sa 56 sveštenika. Na ovaj put, đe će ih pokositi tifus, glad i oštra zima, pošao je velik broj četničkih familija, oko 3.000 osoba. Na putu do Trebave napadale su ih partizanske snage, tako da je broj ranjenih i oboljelih od tifusa i drugih bolesti dostizao i do 5.000 osoba, od kojih je znatan broj umro na putu. U Trebavi Đurišić se susreo sa Dražom Mihailovićem, koji mu je predlagao povratak u „gerilu“, svakog na svoj teren, „pa kada Rusi napuste našu zemlju, u novi ustanak“. Đurišić je bio protiv, ističući da on ne može u Trebavi ostaviti toliki broj ranjenika, bolesnika i izbjeglica. Umjesto povratka u Srbiju, odnosno u Crnu Goru, on je predložio pokret svih snaga u Sloveniju. Isticalo se da su se crnogorski četnici preko Albanije lako mogli povući u Grčku, ali ih je u tome Mihailović omeo pozivom da dođu u Bosnu. Od dana kada je izbio spor s Mihailovićem, Đurišić je uspostavio kontakt s Nedićem i Ljotićem. Već 21. februara uputio je Nediću depešu u kojoj je izrazio spremnost da sa 15.000 četnika iz Crne Gore, Bosne, Hercegovine i Srbije i oko 1.500 izbjeglica dođe u Sloveniju i da se stavi pod njegovu komandu. U proljeće 1944. godine, ubrzo nakon savezničkog bombardovanja Beograda i Zemuna, Sekula Drljević se iz Zemuna preselio u Zagreb i uspostavio bliski kontakt s vođstvom NDH. U julu 1944. godine odlučio je sastaviti privremenu vladu pod nazivom Crnogorsko državno vijeće. Budući da je došao u sukob s Mihailovićem, Đurišić je odlučio da se poveže sa predstavnicima Sekule Drljevića i da s njim povedu službene pregovore s ciljem prebacivanja četnika preko teritorija NDH. Do pregovora je došlo u Doboju. Drljevićevi pregovarači su uslovili da Drljevića priznaju kao političkog vođu Crnogoraca, da Đurišićevi četnici službeno priznaju Crnogorsko državno vijeće, da se Đurišićeve snage prebace na lijevu obalu Save (kod Slavonskog Broda) i da kao Crnogorska narodna vojska nastave marš prema Zagrebu. Jedini uslov koji je postavio Đurišić bio je da Drljević odmah primi ranjene i teško oboljele četnike, što je i učinjeno, kad je oko 2.700 ranjenika i tifusara smješteno u kasarni u Staroj Gradiški.  <figure><img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/20250511010516_8edb6db8a1c2ef90327d979ff7ed11bd3acb95fc86e8acbb20d10bd63c22aa28.jpg" data-media-id="editor_2" data-image-id="20250511010516_8edb6db8a1c2ef90327d979ff7ed11bd3acb95fc86e8acbb20d10bd63c22aa28" data-rendition-name="original" width="823" height="835" loading="lazy" alt="Đurišićevi četnici u Zagrebu, 7. maj 1945."><figcaption>Đurišićevi četnici u Zagrebu, 7. maj 1945.(Photo: UGC)</figcaption></figure>  <h2>Dražin nalog</h2> Mihailović je svim komandantima naredio da prekinu svaku vezu s Đurišićem, da će biti sastavljen Ravnogorski sud koji će Đurišića lišiti čina i proglasiti ga izdajnikom. Na kraju, Mihailović je zaprijetio da će obavijestiti sve savezničke komande da je Đurišić sa svojim jedinicama prišao ustašama i crnogorskim „separatistima“. Mihailovićev raspis od 23. marta iznenadio je Đurišića i uplašio od neželjenih posljedica, pa je naredio pokret jedinicama desnom obalom Save, u pravcu Motajice i Lijevča-polja. Time je praktički prekršio sporazum s Drljevićem. Drljević je o tome obavijestio ustaško vođstvo, pa su u zoru 4. aprila ustaše i domobrani napali Đurišićeve snage na Lijevča-polju. Đurišić u toku noći 4/5. aprila svim raspoloživim snagama napada ustaše, kako bi ih iznenadio, ali biva odbijen. U četničkim jedinicama na Lijevča-polju nastupilo je rasulo. Đurišić je, po dogovoru s Dragišom Vasićem, Zaharijem Ostojićem, Petrom Baćovićem, Mirkom Lalatovićem i drugim istaknutim četničkim vođama, odlučio da izabere elitnu četničku jedinicu od nekoliko stotina ljudi i da se pokuša s njom prebaciti nazad preko Vrbasa i preko Grmeča, Bihaća i dalje nastaviti za Sloveniju, ali su ih napale jedinice NOVJ i preśekle im povlačenje prema rijeci Sani. U bezizlaznoj situaciji, Đurišić pokušava da uspostavi opet kontakt sa Drljevićem i odlazi u Staru Gradišku. Sekula Drljević je 10. aprila je pośetio Staru Gradišku, održao govor, formirana je Crnogorska narodna vojska, nakon čega je izvršena provjera Đurišićevih četnika. Oficiri i svi koji su bili eksponirani kao izraziti neprijatelji crnogorskih federalista, predani su ustašama. Ostali su morali prethodno potpisati tekst zakletve Nezavisnoj Crnoj Gori. Pavle Đurišić, Zaharije Ostojić, Petar Baćović, Dragiša Vasić, jedan broj članova četničkog Nacionalnog komiteta za Crnu Goru i gotovo svi oficiri koji su se poslije Lijevča-polja nalazili u Đurišićevoj grupi, ukupno oko 150 ljudi, nijesu prošli komisiju i upućeni su u logor u Jasenovcu, đe su ih ustaše pobile. I to su činjenice o tome ko je koga prevario. Sami zaključite. Tačno je da je Draža Mihailović vodio dvostruku politiku, sarađivao sa Njemcima, a istovremeno održavao kontakte sa saveznicima, čak je bio vojni ministar u londonskoj vladi Slobodana Jovanovića. Tačno je i da je Mihailović neko vrijeme u medijima savezničkih država prikazivan kao „gerilski vođa“, dospjevši na naslovnicu časopisa Time, a o njemu je u Holivudu snimljen propagandni film „Četnici: borbena gerila“ (Chetniks! The Fighting Guerillas). U isto vrijeme kad je kapetan Hadson, britanski oficir za vezu, na osnovu stanja na terenu komentarisao: „U trenutku kada je Mihailović u velikom stepenu igrao ulogu kvislinga bio je nagrađen najjačom britanskom propagandom“. A kakve su se igre igrale govori ono što je u julu 1942. godine, šef balkanske sekcije Uprave za specijalne operacije (SOE), lord Glenkoner, pisao Foreign Office-u: „Kao što znamo, svu aktivnost u Jugoslaviji morali bismo zapravo pripisati partizanima. Međutim, kad je riječ o javnoj upotrebi, ne vidim zašto bi bilo štetno da nešto od toga pripišemo u zaslugu Mihailoviću“. Zato ne čudi da je, u vrijeme pokolja nad muslimanima u Sandžaku i kad major Nil Selbi, britanski komandos, sredinom avgusta izvještava komandu da su Mihailovićeve snage više „profašističke nego prosavezničke“, vođa francuskog otpora general Šarl de Gol odlikovao generala Dragoljuba Mihailovića Ratnim krstom u februaru 1943. Ne čudi kad vidimo koliko je potrebno EU da shvati što se događa u Srbiji danas, kakvi se interesi preklapaju, dok im još uvijek nije jasno ko u Crnoj Gori vrši vlast. Ali, sve to nema nikakve veze sa Pavlom Đurišićem. Jedine saveznike koje je imao Pavle Đurišić bili su Talijani, Njemci, Dimitrije Ljotić, Milan Nedić i Draža Mihailović. Prostor mi ne dozvoljava da navedem sve zločine iza kojih stoji Pavle Đurišić. Ipak, na kraju, volio bih da mi Joanikije Mićović navede što to u biografiji Pavla Đurišića je herojsko i junačko?

Tag: amfilohije-radovic