U večernjoj emisiji Ljetnjeg programa o profesionlanom životu sportista, izazovima, uspjesima i padovima, samoći, bliskosti među ljudima…
Naši gosti su džudisti Srđan Mrvaljević, Andrija Martinović i Petar Goranović.
U fokusu i tema - Sami, a umreženi - što znači bliskost danas?&nbsp;
O tome ćemo sa Milicom Pušonjić psihološkinjom, Tanjom Bokan odbojkašicom i Bobanom Stanićem aikido majstorom. Gledajte nas od 21 do 23 sata, na Televiziji E.&nbsp;

Portal ETV

original

viewImage

baseImage

610x380

500x500

400x240

400x203

1250x600

1084x550

thumbnail

Ljetnje veče na TV E: Profesionalni život sportista, što danas znači bliskost...

Ovih dana sam čuo nekoliko indikativnih reakcija na uplitanje srpskih političara iz Crne Gore u situaciju u Srbiji. Vjerujte da većina naroda u Srbiji to ne doživljava ni kao bliskost, ni kao nacionalno jedinstvo, već isključivo kao jalovu pomoć Aleksandru Vučiću da ostane na vlasti. To opet otvara drugi aspekt problema, a to je činjenica da se probudila jedna vrsta jaza između stanovništva u Srbiji i stanovništva u Crnoj Gori, odnosno Bosni i Hercegovini - kazao je u emisiji Na kraju dana, na Televiziji E, novinar i diplomirani pravnik Nebojša Vučinić.
Teško je ponoviti veliki, masovan protest, kaže Vučinić, kakav je bio 15. marta, sa više od 300 hiljada ljudi, ne samo njegove masovnosti, ističe on, već zbog svih stvari koje se tiču organizacije takvih skupova.
- Studenti su očigledno motor buđenja ovog naroda u Srbiji, imaju nepresušne ideje i čini mi se da upravo ovaj pristup, sa usitnjavanjem broja protesta, predstavlja pravi odgovor, pravi nastavak u slučaju kad taj 15. mart nije donio rezultate kojima su se neki nadali. Jedni su se nadali da će doći do neke revolucionarne promjene u Srbiji, pada režima, samo zato što je vidio toliko veliki broj ljudi ispred sebe, a oni drugi su se opet nadali nekom mogućem sukobu i stvaranju osnova za uvođenje vanrednog stanja. U svakom slučaju, ovo usitnjavanje protesta je sasvim logična posljedica, i taj veliki broj protesta po cijeloj Srbiji sada zabavlja vlast na lokalnom nivou. Mi smo sada imali jedno veliko trosatno okupljanje, blokadu centralnog gradskog mosta u Beogradu, Brankovog mosta, odnosno Mosta bratstva i jedinstva, on nikad nije prestao tako da se zove, koje su odradili studenti i IT zajednica. Tek nedavno se normalizovao saobraćaj u centralnom dijelu i Beograda, i Novog Beograda koje spaja taj most, i to je još jedan pokazatelj strategije koja će očigledno biti u protestima u Srbiji bar do četvrtog aprila kada je Dan studenata - rekao je Vučinić.
On je dodao i da su takozvani predstavnici Srba u Crnoj Gori i Bosni i Hercegovini opstali i &nbsp;igrali zahvaljujući Aleksandru Vučiću i po njegovom naređenju i njegovom planu.
Srpski političari iz regiona moraju, smatra Vučinić, da uzvrate uslugu Aleksandru Vučiću, i da podrže čovjeka koji ih je doveo &nbsp;na pozicije na kojima su.
- Ljudi su u Srbiji sada i te kako svjesni miješanja ljudi Bosne i Hercegovine u izborne procese u Srbiji, pa i u svo ovo dešavanje posle 1. novembra 2024. godine. Većina onih ljudi koji su se okupili u Pionirskom parku su porijeklom iz Bosne i Hercegovine, odnosno iz tih srpskih krajeva iz Bosne i Hercegovine. Mišljenja o tome uopšte nijesu lijepa, uopšte nijesu ni za spominjanje u medijima u izvornom obliku. Sama činjenica da su oni dali Vučiću podršku objektivno ne znači ništa, ne nosi nikakvu težinu, a subjektivno predstavlja samo problem za srpsko stanovništvo i u Bosni i Hercegovini i u Crnoj Gori - zaključio je Vučinić.
<div class="embed-block"><div><div style="left: 0; width: 100%; height: 0; position: relative; padding-bottom: 56.25%;"><iframe src="//cdn.iframe.ly/api/iframe?url=https%3A%2F%2Fyoutu.be%2FuSej2RCaU_U%3Fsi%3D61Z_cGKGbAmv0Xk6&key=87ca3314a9fa775b5c3a7726100694b0" style="top: 0; left: 0; width: 100%; height: 100%; position: absolute; border: 0;" allowfullscreen scrolling="no" allow="accelerometer *; clipboard-write *; encrypted-media *; gyroscope *; picture-in-picture *; web-share *;"></iframe></div></div></div>

Vučinić: Srpski političari iz regiona moraju da uzvrate uslugu Vučiću, da podrže čovjeka koji ih je doveo na pozicije na kojima su

Demokratija je jedan od najoptimalnijih i najosmišljenijih načina organizovanja političke zajednice - bar za sada i do sada. Ona nije savršeni oblik organizacije društva, ali sigurno je da od svih postojećih državnih uređenja na najbolji način reprezentuje volju većine građana i zadovoljava njihove interese.&nbsp; Za demokratiju su veoma važna osnovna ljudska prava, još od Džona Loka naovamo: pravo na život, tijelo, slobodu i imovinu, preko slobode govora i izražavanja i slobode štampe, vjerske slobode, slobode okupljanja i udruživanja, prava jednake zaštite pred zakonom, pravo fer sudskog procesa i suđenja... &nbsp;GRAĐANSKI (NE)AKTIVIZAM &nbsp;Ali, demokratiji su potrebni i aktivni građani i što veća njihova uključenost u političkom i javnom životu društva, posebno u situaciji kada se predstavnička vlast i institucije zloupotrebljavaju u kršenju demokratskih pravila. &nbsp; &nbsp;Ono što je pogubno na našim prostorima je što se ideološkim, nacionalnim i vjerskim podjelama stvara prostor za takve zloupotrebe i što građani - umjesto da se bore za &nbsp;građanska prava - podržavaju kršenje ljudskih prava onih koje smatraju političkim i inim suparnicima. I ne shvataju da upravo tako urušavaju demokratiju u svojoj državi, time i sopstvenu sigurnost u nekim budućim izmjenjenim okolnostima. &nbsp; Suština demokratije krije se u participaciji, meritokratiji, kompeticiji i konkurenciji prilikom izbora političkih predstavnika ali i njihovoj odgovornosti pred onima koji su ih izabrali u očuvanju svih demokratskih principa, meritokratiji, poštovanju ljudskih prava svih, poštovanju zakona, podjele vlasti... I to mora biti jedini princip koji građani moraju braniti. &nbsp; &nbsp;Onog trenutka kada građani podrže kršenje prava bilo kog pojedinca iz bilo kojih razloga, oni učestvuju u urušavanju svoje države, njenih instritucija i demokratskog uređenja, koje, već smo konstatovali, predstavlja sistem koji na najbolji postojeći način štiti prava svih građana i unapređuje svako društvo. Jer, zemlje sa demokratskim &nbsp;vladama uvijek su ekonomski prosperitetnije od nedemokratskih vlada. &nbsp; Uvijek treba imati na umu pravilo: onaj ko podržava kršenje tuđih prava i sam jednog dana može postati žrtva. Poštovanje pravnih pravila daje smisao, unosi red i omogućava &nbsp;predvidljivost i sigurnost. U protivnom, to vodi srozavanju moralnih vrijednosti, pravnoj i ličnoj nesigurnosti i izobličavanju ljudskih karaktera. Neophodno je za zdravo društvo &nbsp;da čovjek ima hrabrosti služiti &nbsp;se sopstvenim razumom. To je davna &nbsp;poruka Horacija i dva &nbsp;vijeka kasnije Kanta: ,,Sapere aude“! &nbsp;PODIJELJENO DRUŠTVO I OPŠTI INTERES &nbsp;Sve ono što se događa od promjene vlasti 2020. godine najbolji je primjer kako podijeljeno društvo - koje nije sposobno da vidi opšti interes - urušava sve vrijednost i principe demokratskog društva: garantovanje osnovnih ljudskih prava i sloboda; slobodne i poštene izbore; jednakost pred zakonom; vladavinu prava i fer sudske procese; ustavom ograničenu vladavinu (konstitucionalizam); socijalni, ekonomski i politički pluralizam, kao i vrijednosti tolerancije, pragmatizma, saradnje i kompromisa. &nbsp; &nbsp;Zakoni se donose bez javne rasprave, već, kao u autoritativnim sistemima - ljudi se hapse selektivno i nezakonito, drže u pritvoru suprotno domaćem zakonodavstvu i međunarodnim poveljama, zloupotrebljavaju se institucije sile i pravosuđa, dominira autorizam u svim oblastima vlasti, vrši se koncentracija inspekcijskih, prosvjetnih nadležnosti i svih kontrolnih mehanizama u rukama izvršne vlasti, uništavajući nezavisne institucije kao institute svakog demokratskog društva. &nbsp; &nbsp;Svjesno se urušava osnovni princip demokratskog društva da je suština demokratije ovlašćenje vlastima da vode i unaprijeđuju društvo, ali i kontrola sve tri grane vlasti od zloupotrebe od strane nezavisnih institucija. &nbsp; &nbsp;SELEKTIVNA ,,RUKA PRAVDE“ &nbsp;Proces protiv bivšeg specijalnog tužioca, Milivoja Katnića, njegovog pomoćnika Saše Čađenovića, bivšeg policijskog službenika Zorana Lazovića, već zaboravljena hapšenja i utamničenja članova upravnog odbora kombinata „13. jul“, uz unižavanje uglednih članova zajednice, proces protiv bivše direktorke ASK-a Jelene Perović i mnogi drugi, načini njihovog hapšenja i držanja u pritvoru, predstavljaju najsramnije činove crnogorskog pravosuđa u novije vrijeme. &nbsp;  <figure> <img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/20241204161236_d94e902b2407192e653e89adae08f0f6ac87a4102c63811d36400993b8be25c4.jpg" data-media-id="editor_0" data-image-id="20241204161236_d94e902b2407192e653e89adae08f0f6ac87a4102c63811d36400993b8be25c4" data-rendition-name="original" width="948" height="420" loading="lazy" alt="Zoran Lazović i Milivoje Katnić"> <figcaption>Privođenje Lazovića i Katnića(Photo: Portal ETV / Pobjeda)</figcaption> </figure>  &nbsp;Jednako kao i selektivno &nbsp;ćutanje na očigledna kršenja Ustava i zakona pripadnika tzv. avgustovske većine i njihovih kriminalnih aktivnosti, „vidljivih i iz aviona“. Još je sramotnije što građani Crne Gore mirno posmatraju nedemokratsko i bahato ponašanje vlasti, mnogi i sa odobravanjem, bolesno podržavajući zloupotrebe i nepoštovanje zakona, samo zato što su neistomišljenici sa žrtvama bezakonja vlasti. &nbsp; &nbsp;Još je besramnije što aktuelne vlasti omalovažavanjem trećine građana Crne Gore i beprimjernom difamacijom, fašizacijom politike i diskriminacijom, onemogućuju njihovo učešće u odlučivanju o sudbini Crne Gore, isključivo zbog nedemokratskog načina održavanja na vlasti po svaku cijenu, neprincipjelnim koalicijama raznorodnih stranaka, među kojima su mnoge programski suprostavljenje. Drugim riječima, jedino ih spaja opstanak na vlasti, bez obzira na štetu koju čine Crnoj Gori i njenim građanima. &nbsp;SVJETSKI TREND MANIPULISANJA I KORUPCIJE &nbsp;Nažalost, svjedoci smo i u svjetskim razmjerama da su savremena demokratska društva sve više praćena usavršavanjem tehnika vladanja i &nbsp;manipulisanja ljudima. Kako bi drugačije jedan Donald Tramp postao predśednik zemlje koja bi trebala biti svjetionik demokratije, kako bi jedna Mađarska, Slovačka i još pojedine zemlje uopšte mogle biti dio sistema vrijednosti koji je u osnovi formiranja EU, kako bi jedna Srbija Aleksandra Vučića mogla uopšte biti kandidat za članstvo u EU? &nbsp; &nbsp;  <figure> <img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/20241204161240_8680bfa687d26bfd4d2f30550c0f518968377ce1514463df2a52bcab266c5669.jpg" data-media-id="editor_1" data-image-id="20241204161240_8680bfa687d26bfd4d2f30550c0f518968377ce1514463df2a52bcab266c5669" data-rendition-name="original" width="1200" height="630" loading="lazy" alt="Donald Tramp"> <figcaption>DONALD TRAMP, NOVI-STARI PREDSJEDNIK: Najava da će SAD krenuti udesno(Photo: CNN)</figcaption> </figure>  I to Srbija u kojoj njen predśednik „mrtav 'ladan“ saopštava da daje desetine miliona eura narodnih para medijima koji ga podržavaju, da je davao deset puta poslove nekom Goranu Kovačeviću – Gorancu iz Novog Sada, a da se taj drznuo, zato što nije dobio sljedeći posao, da konuriše samostalno za taj posao, prijeteći mu hapšenjem. Da ne pominjemo Sava Malu, kad on odlučuje, bez suda, da li su objekti legalni ili ne, ruši ih noću uz pomoć maskiranih kriminalaca i uz asistenciju policije nemiješanjem, da bi se gradio najkoruptivniji posao u Evropi pod imenom „Beograd na vodi“. &nbsp; &nbsp;Sljedeći koruptivni posao je EXPO, uz ogromno ino zaduženje, a sve pod kapom lex specialisa, kako bratija može na miru da oposli i ušićari. Uostalom i najnovije žrtve u Novom Sadu su posljedica koruptivne vladavine Aleksandra Vučića, davanja poslova svom bliskom okruženju, bez tendera, bez kontrole ugovora, vrijednosti radova, kvaliteta i slično. &nbsp; &nbsp;Srbija uzima kredite od kineske Exim banke, ugovara radove sa Kinezima direktnim dogovorom, bez ikakve mogućnosti kontrole, nameće kineskim firmama podizvođače, itd. &nbsp;U Srbiji vlada apsolutizam, &nbsp;koncentrisanje &nbsp;apsolutne vlasti u rukama jednog vlastodršca, čija je vlast neograničena i u kojoj je on iznad zakona. Pored Kineza i njegovih prijatelja, u Srbiji je najzapošljenija policija, jer ni mediji, ni populizam, laži obmane, nijesu više dovoljne da se sačuva vlast. &nbsp; &nbsp;Pitanje svih pitanja: kakva je to danas EU kojoj ništa od toga ne smeta? Čiji je Vučić glavni sagovornik u regionu, iako je svakom laiku jasno da je najveći problem i izazivač nesreće - od Crne Gore, BiH, pa do Kosova. &nbsp; &nbsp;LUSTRACIJA KAO NEOPHODNOST &nbsp;Više je nego jasno da se današnja demokratija mora prilagoditi novonastalim uslovima. Bez lustracije, o kojoj će odlučivati sudovi, demokratija se neće moći izboriti sa nadošlom zloupotrebom vlasti, zloupotrebom medija, institucija sile, pravosuđa, kršenjem ljudskih prava itd. Da je vlast Zorana Đinđića sprovela lustraciju prema onima koji su odgovorni za ratove, zločine, krađe, kršenje ljudskih prava, zloupotrebe sudova, policije, ... ne bi danas bila u bezizlaznoj situaciji, iz koje će se teško iščupati,obzirom na moć, finansijsku , medijsku i svaku drugu, kojom raspolaže Vučić. &nbsp;Zašto današnja vlast u Crnoj Gori kolaborira sa takvim sistemom koji predstavlja Vučić? &nbsp; &nbsp;Pa upravo zato što je prioritet opstanak na vlast, a ne demokratska budućnost Crne Gore. Zato je Andrija Mandić postao stub vlasti u Crnoj Gori, čovjek čija je jedina misija da provocira i stvara mržnju po Crnoj Gori. Čovjek koji je od sljedbenika Ante Markovića, kafanske prošlosti kad mu je Đukanović bio glavni gost, 400.000 eura za koje ga optužuju saradnici da je privatizovao od „serbskih patriota“, shvatio da je najisplativije baviti se - srpskima nacizmom. Ono što mu mogu obećati je da neće jesti koljenice dok se građani Crne Gore međusobno obračunavaju, pošto mu je to izgleda namjera. &nbsp;Zato i u Crnoj Gori obavezno lustracija i profesionalna zabrana bavljenja poslom svakom ko je kršio zakone, ljudska prava i slobode, bavio se neprijateljskom djelatnošću prema Crnoj Gori, ako je izbjegao zatvor, kako ne bi śutra preko raznoraznih koalicija &nbsp;sticao imunitet i opet ponavljao svoja nedjela. &nbsp; &nbsp; &nbsp; &nbsp;

Doktoranti poštanskog fakulteta

Otputovao je, neopozivo, na dan 17. kolovoza. Decentno. U devedeset četvrtoj godini...
Bio je hrabar, nadasve radišan, nezamislivo uporan i rijeko častan čovjek. „Antiki od soja“, govorila je moja dubrovačka baka kad bi se jadalajer se takvi više ne rađaju, naime ne u ovome našem svijetu.&nbsp;
Ne znam zapravo tko je (od Perovića­­?) i zašto (možda kum?), toga 15. veljače godine 1932., novorođenome muškom djetetu u Perovićevih odlučio nadjenuti baš to njegovo sonorno ime, nesumnjivo profetsko: Sreten.&nbsp;
Ime kojim se vlasnik, potom, umio nositi ne samo gordo, već i dosljedno. U dobru i u zlu, u zdravlju i u bolesti. Tako je otputovao – sretenovski dosljedan! Nomen est omen, govorili su stari Latini tvrdeći –s razlogom – da ime zapravo određuje i moderira karakter svoga nositelja. Njegov svjetogled. Mjesto pod suncem, koje su uvijek mora zaslužiti. Ali baš zaslužiti!&nbsp;
Vjekoviti i vječiti Sretenov susjed iz XVI stoljeća, izvjesni Marino Darsa Raguseo, naime Marin Držić, nesumnjivo bi ustvrdio kako, Peroviću Sretenu, njegovo srećonosno izabrano ime nije (unaprijed) namijenio nitko od obitelji ili pak neki davnašnji i veseli kum. Već je posve bjelodano – naime, jasno kao dan – da mu je to ime unaprijed predodredila, odabrala, ta zato i nadjenula, sama Fortuna: paganska božica, njegova cjeloživotna družica, zaštitnica hrabrih, glasovita po mantri Audaces fortuna iuvat. Ili, u prijevodu: Sreća pomaže hrabrima. Samo hrabrima.&nbsp;
Nije baš lako, pogotovo ne i jednostavno, trajno se nositi i boriti s hrabrošću. Poglavito vlastitom. I to permanentno, iz dana u dan, cijelog života. Pogotovo je nezahvalno iteško – ali baš teško! – svakodnevno se dokazivati iznova, na svakom koraku.&nbsp;
Ne mogu to svi, dapače, mogu i umiju samo rijetki. Iznimno rijetki i dosljedni, gotovi da za vlastitu hrabrost plate svaku cijenu, uključujući najvišu. Što dobivaju za uzvrat? Slobodu misli i djela. Nije baš konjunkturno i ne nosi opipljive dividende, recimo one bankarske ili trezorske,ali je nesumnjivo opojno. Zanosno, čak!
Fortuna je, dakle, Sretenu podarila najveću moguću sreću: slobodu. Obećavši, posredno, kako će ga – eventualno, ponekad, možda... – zaštititi od nekih pakosti i nevolja, najvećma od ljudi nahvao, naime zlih i opakih ljudi, osobito od njihove glasovite „kompaktne većine“, gungule u kojoj su samo oni zaštićeni i sigurni.&nbsp;
Je li Sreten računao, uopće/ikad, u plauzibilnu Fortuninu zaštitu, heredidarno naivan kao i svi pisci? Znam da nije, naime znam da je sasvim dobro znao što je pisanje a što takozvani stvarni život. Taj protiv kojega je trajno ratovao na jedini mogući način: pisanjem!&nbsp;
Skupo je plaćao svoju spisateljsku slobodu, valjalo mu se stalno „zlu brjemenu akomodavat“, poput Držića. Uostalom, poput svakog rasnog i časnog pisca!
Pisao je Sreten mnogo, nezamislivo mnogo i permanetno, ekstenzivno, godinama i godinama, svakodnevno i u svim varijantama, modalitetitma, žanrovima, čak i jezicima, raznim...&nbsp;
Ne vjerujem – a vrijedilo bi provjeriti – je li se bilo koji crnogorski pisac, dosad, vlastitom svojom „makulaturom“ barem dobližio, unekoliko,gotovo pa neizbrojivim Sretenovim autorskim stranicama, naslovima, žanrovima, modalitetima, prijevodima, recenzijama/kritikama (ne samo kazališnim, koje su naprosto antologijske!), o takozvanim „javnim“ i „društvenim“ angažmanima da i ne govorimo...&nbsp;
Radio je Sreten i časno odradio doslovno sve, čak i više od svega, ma i stoput više, naime sve što nitko prije njega odradio nije. Pokretao je novine, redakcije, časopise, edicije, medije, institucije... Pa je, recimo, doslovno utemeljio, uglavio i osovio na noge lagane uglavnom sve one iznimno „komplicirane“ a neupitno kapitalne institucije kojima se oficijalno legitimiraju čak i najmanje države na svijetu. Čak i malešeni San Marino, recimo.&nbsp;
Inicirao je Sreten i temeljito razvio crnogorski Leksikografski zavod (odstažirao je taj pipavi zanat kod Miroslava Krleže, još ranih šezdesetih godina prošlog stoljeća!), pa crnogorski PEN centar,pa Maticu crnogorsku, pa Dukljansku akademiju, pa teatrografije svih kazališta (ne samo crnogorskih), pa bibliografije svih kulturnih rubrika u novinama (ne samo crnogorskim!), pa data-baze Fakultet za crnogorski jezik, pa...&nbsp;
Nizati valja dugo i temeljito, nadasve precizno, najmanje par godina. Timski, s najboljim i najsavjesnijim istraživačima koji će nadasve odgovorno provjeriti (barem triput!), zatim i digitalizirati svaku činjenicu, rečenicu, komentar... A onda sastaviti tim koji će prionuti poslu i urediti/prirediti voluminozno, krajnje respektivno enciklopedijsko izdanje „Sretenijana“(dobro, može i „Perovićijana“... ). U velikom B-formatu i tvrdom kožnom povezu, sa zlatotiskom.
***
Što god da se u Crnoj Gori dotakne, ne samo sad i ne samo unaprijed, pogotovo unazad, sve je bilo i sve će još dugo biti trajno obilježeno njegovim, Sretenovim,insignijama. I, važnije, njegovim, Sretenovim, besmrtnim duhom.&nbsp;
„Bio je sretan čovjek“,zapisao je Krleža u onoj svojoj oproštajnoj paskvili o Titu. Ne znam za Tita, ne vjerujem da je ikad bio sretan, ali sam posve sigurna da se Krležina davnašnjarečenica o sreći uistinu smije dopisati i ovom oproštajnom tekstuljku... posvećenom jednom od najčojstvenijih, ujedno i najautentičnijih pisaca našeg nejunačkog vremena.
(Autorka je teatrološkinja i književnica) &nbsp;

Imao se rašta i roditi...

Nakon što je krenuo s Kipra, brod natovaren sa 1.200 tona zaliha hrane za Pojas Gaze približava se luci Ašdod na jugu Izraela. Brod pod panamskom zastavom natovaren je sa 52 kontejnera koji prevoze prehrambenu pomoć poput tjestenine, riže, hrane za bebe i djecu i konzervirane robe.
Izraelski carinici su pregledali pomoć u kiparskoj luci Limasol, odakle je brod isplovio u ponedjeljak.
Oko 700 tona pomoći dolazi s Kipra, a kupljena je novcem koji su Ujedinjeni Arapski Emirati donirali fondu Amalteja, osnovanom prošle godine.
Ostatak pomoći dolazi iz Italije, katoličkog vjerskog reda na Malti i kuvajtske nevladine organizacije Al Salam Asosijejšn.
Nakon istovara u izraelskoj luci, humanitarni radnici Ujedinjenih nacija organizovaće prevoz pomoći kamionima do skladišta i prehrambenih stanica kojima upravlja Vorld Central Kićen, neprofitna organizacija koja je distribuirala pomoć u Gazi.
Kipar je prošle godine bio polazna tačka za 22.000 tona pomoći isporučene brodovima direktno u Gazu preko pristaništa kojim upravlja Vorld Central Kićen i američkog vojnog objekta poznatog kao Zajednički logistički sistem preko obale.

Brod sa stotinama tona pomoći stiže u izraelsku luku, najveći donator su Ujedinjeni Arapski Emirati

U jutarnjoj emisiji Ljetnjeg programa Televizije E o novitetima, izazovima i perspekitvama onkologije razgovaramo sa dr Sanjom Lekić, specijalistkinjom onkologije.&nbsp;
Nije ti posao da se svima svidiš – tema je kojom se bavi Danka Ćetković, NLP trenerica.
Završava se likovni program Barskog ljetopisa, a urednik i umjetnik Goran Ćetković sumira utiske sa zanimljivih događaja koji su obilježili manifestaciju.&nbsp;
Za kraj emisije ukusi i note. Violinistkinja Verica Čuljković i njen sin Đurađ pričaju o muzici, njihovom odnosu, kako provede zajedničko vrijeme a za gledaoce TV E zajedno kuvaju i dijele recept za ukusan ručak.

U jutarnjoj emisiji Ljetnjeg programa: O izazovima onkologije, umjetnosti i muzici

Do sada je uhapšeno 16 učenika protesta u Beogradu tokom kojih su napadnute prostorije Opštinskog odbora Srpske napredne stranke Palilula, saznaje Tanjug u MUP-u, prenosi RTS.
Prethodno je ministar unutrašnjih poslova Srbije Ivica Dačić izjavio da je u Beogradu bilo „ukupno 2.300 do 2.400 blokadera koji su drastično narušavali javni red i mir“ i „svojom agresivnošću pokazali da imaju nameru da demoliraju, zapale prostorije SNS i napadnu policiju“.
Protestna okupljanja organizovana su i sinoć u više gradova u Srbiji. Grupa demonstranata je kamenicama zasula izlog prostorija SNS-a u Cvijićevoj ulici u Beogradu. Nakon toga pojavilo se vozilo sa pripadnicima Žandarmerije, koji su potisnuli demonstrante.
Demonstranti su se okupili i na Novom Beogradu, gdje su bili u protestnoj šetnji.
Predsednik Srbije i član Predsedništva SNS-a Aleksandar Vučić obišao je napadnute stranačke prostorije u Cvijićevoj ulici.
- Pokušavaju da nam unište elementarne vrednosti na koje smo navikli. Pružaćemo im otpor i borićemo se na svakom mestu. Vratićemo ono što su nam oteli - poručio je tom prilikom Vučić.

Uhapšeno 16 učesnika sinoćnih protesta u Beogradu

Dok Crna Gora gori, dok vatrena stihija proždire imanja i kuće, Demokrate tihuju. Nema Alekse, ni Borisa, ni Momčila... Danilo se javio tek kad ga je Spajki podsjetio da bi trebalo da pozove pomoć. Isti onaj Danilo koji je u maju na Momčilov forhend - kako smo se spremili za požarnu sezonu, odgovorio bekhendom - da smo šampioni u regionu. U nespremnosti - definitivno.
Kancer koji proždire sistem bezbjednosti očito požare ne svrstava u domen svojih nadležnosti. Njegove su neke ozbiljnije situacije... Kao recimo ranjavanje Marka Ljubiše u Pržnu. A sve što su mogli su učinili da se ne desi - &nbsp;jasno su koju sedmicu ranije upozorili bezbjednosno interesantne ličnosti da se čuvaju... I to bi, po njima, bilo to. Zamalo pa nevolja bilo je to što se na istoj lokaciji u Pržnom nalazila i štićena ličnost koja je - a šta je drugo preostalo, evakuisana sa lica mjesta.
Vjerovatno će u nekom od sljedećih saopštenja biti preporuka da na plažu štićene ličnosti idu naoružane. Ili da ne izlaze, kao što je preporučeno bezbjednosno interesantnim licima. Tako bi, kako zna da kaže VD direktora policije - građani imali još više sreće potrebne da ne postanu slučajne mete mafijaških obračuna. Na kraju, kako je uopšte došlo do toga da u neposrednoj blizini borave štićena i bezbjednosno interesantne osobe???
Taći u proces koji je od imena pa dalje naopak, Demokrate doživljavju kao prst u oko. U crnogorskoj legislativi još uvijek nije uspostavljen proces vetinga, dakle to je nešto što postoji taman koliko i funkcija pomoćnika (ili zamjenika, ko će ga znati) premijera, koju je sebi dodijelio Alekse Bečića, sveta je stvar za Demokrate. U veting se kunu, zbog njega se pada u trans, čine razne gluposti... I nezakonitosti... I mnogo paniče u posljednje vrijeme.
Posljednji je svoju ličnu i partijsku frustraciju u javni prostor istresao, a ko drugi do glasnogovornik, siva eminencija, stranački ideolog, pravnik sa Megatrenda i čovjek bez supruge - Boris Bogdanović.
Panika. Sllična onoj u nastupu Danila Šaranovića i Lazara Šćepanovića onomad u skupštini. Očigledno, manjak argumenata neumoljivo tuče u glavu. Pa je tako na listu navodnih protivnika vetinga, odnosno formiranja partijske vojske poslušnika od bezbjednosnog sektora dodao i advokata Veselina Radulovića. Koji se, vjerovali ili ne, drznuo da najavi krivične prijave protiv Danila i Lazara, zbog protivpravnog progona njegovih kijenata, biših visokih policijskih funkcionera Darka Mađarića i Tihomira Goranovića.
Nećemo ulaziti u sadržaj Bogdanovićevog saopštenja, znate već - sluge, gazde, tanjiri supe, „šef“ iz noćnih mora, policajci s knjižicama, mafija sa značkama, mediji, cigare, supruga koje nema, lične karte iz prošlog vijeka...
Najava krivičnih prijava protiv Šaranovića i Šćepanovića po Borisu je napad na tekovine likove i djela njegove partijske bratije koju izjednačava sa državom. Kao da je to svršen čin. Kao da nema razmatranja prijave, odlučivanja o osnovanosti, pa tek onda proces, ako za to ima razloga. Vjerovatno su uvjereni u to jer „na trupicu“ procesuiraju profesionalce iz policije, pa mislie da to tako treba. Pravnik sa Megatrenda po ko zna koji put sa pozicije moći, spinuje i vrši pritisak na tužilaštvo ili pravosuđe, čak i prije nego su prijave predate. I dodaje da neće biti ni predate jer advokat Radulović nema hrabrosti za to.
Ali zato se, kaže, oni ne plaše, nikoga... Ne klimaju glavom pred moćnicima, ne povlače se kad neko digne glas, ne boje se prijetnji... Ma nikoga.
Osim izgleda – poštara. Jer kako objasniti da hrabri Boris Bogdanović od februara nije imao petlju da primi tužbu koju je protiv njega podnijela kompanija Bemax zbog kleveta i uvreda, i na koju treba da dostavi odgovor. Kakav je to junak koji nema hrabrosti da se suoči sa sopstvenim tvrdnjama, javno izrečenim.&nbsp;
I iskoristiti priliku da ih javno potvrdi pred sudom. Kako objasniti da javna ličnost ne može biti pronađena, barem na poslu za koji zna vascijela zemlja. Možda ga nije strah poštara, možda je to isti onaj koji evo godinu i više ne može da nađe Vesnu Bratić. Ili tužbu u fioci hrabro čuva Bogdanovićev partijski kolega, prvi poštar Crne Gore, Josip Đurašković. Ko će ga znati.

Čega se plaši Boris Bogdanović

Osvrnuću se na potonji indirektni intervju predśednika Milatovića, dat Portalu Antena M, mudrošću Viktora Igoa i njegovim riječima da je svaki kompromis sa zlom uvijek nauštrb dobra. Izgleda da to predśedniku Crne Gore nije jasno i da je u teškoj zabludi kad mu je uravnotežena politika nezamjeranje ni dobru, ni zlu. A ako nije sposoban da razlikuje zlo od dobra, onda nije ni dorastao mjestu na kojem je. Kukavičko dociranje kako on ne ispunjava tuđe želje nije ništa drugo do isprika za vrstu karaktera, koja se u žargonu naziva - bevanda. Vremena u kojima živimo se stalno usložnjavaju i sve više traže odgovorne državnike, koji popularnost neće graditi jeftinim populizmom po društvenim mrežama i koji će isključivo „kupovati“ naklonost građana svojim djelima. Nažalost, više je nego očigledno da Crna Gora nema čvrsto definisanu politiku u većini ministarstava u trenutku kada bi morala imati jasan plan za nekoliko narednih godina. Ili se vuku potezi ad hoc, ili post festum, kada je šteta već učinjena. Presudna uloga Crkve Srbije i litijaški staž kao referenca za formiranje vlasti, stavljaju Crnu Goru među najkonzervativnije i najnazadnije zemlje u Evropi. Ne kaže se džabe da učitelj u selu pali svijetlo, a pop ga gasi. <h2>SUJEVJERJE UMJESTO VJERE</h2> Crnoj Gori fali mnogo toga: škola, vrtića, domova zdravlja, aviokompanija, infrastruktura... samo joj ne fali crkava. A upravo se jedino crkve grade. Crna Gora ima više crkava po glavi stanovnika od bilo koje zemlje u Evropi. A i dalje se masovno grade. A gradi ih crkva koja malo ima veze sa hrišćanstvom. Hrišćanstvo je eshatološko učenje, koje život na zemlji smatra privremenim na putu u vječni život. Odlasci u crkvu ne donose dobitke u kladionicama, krstovi obješeni o retrovizore ne čuvaju od saobraćajnih nesreća, krimose ne štite krstovi ni donacije crkvi od smrti ili zatvora, ikone na zidu ne štite kuće, molebani ne donose kišu... Ostroga mi. Bog nije đed Mraz koji ispunjava želje. Molebani za kišu su pagansko nasljeđe. Kao i mnoge druge crkvene procesije. Crkva u Crnoj Gori ne širi vjeru, već sujevjerje. Na sujevjerju, prijetnjama nehrišćanskim božjim kaznama, ponižavanjem vjernika klečanjem i bauljanjem po podovima, zaludili su veliki broj građana Crne Gore i oduzeli im racionalan način razmišljanja. Tako iskrivljenu vjeru koriste za ogromnu političku moć. Plus što su, zahvaljujući pokvarenim političarima, spremnim i za izdaju države radi sopstvene koristi, stekli moć koja je često iznad moći države. Nažalost, kao da su se svi pomirili sa tim i niko ne pokušava pravno da suspenduje ogromna prava, koja su neustavno i nezakonito ostvarili. Na tronu Petra I Petrovića Njegoša i Petra II Petrovića Njegoša danas su nikšićki ponavljač i sarajevska izbjeglica, više nego beznačajne ličnosti. Oni su politički postavljeni, dio su imperijalne politike Beograda, zato podstiču sve što je u funkciji te politike. Revizionizmom se popularišu ideologije iz prošlosti u kojima ne postoji Crna Gora i za koje je Crna Gora dio „homogene Srbije“. Argumentaciju za veličanje zločinaca i saradnika fašista iz Drugog svjetskog rata maskiraju tobožnjom lažnom komunističkom verzijom istorije, što mogu popiti samo lijeni ili plitki umovi. Italijani i Njemci su u vrijeme okupacije Crne Gore i Srbije vodili urednu dokumentaciju, tako da ne postoji ništa lakše nego inostranim arhivama dokazati izdaju i kolaboraciju četnika sa fašistima, kao i njihove zločine. Recimo, Norman Nojbaher, izaslanik Hitlera na Balkanu, u svojim memoarima piše, nakon što je oslobodio Pavla Đurišića iz zarobljeništva i primio ga u svojoj kancelariji, da ga je pitao zašto je pobio toliko muslimana kad ih Srbi smatraju Srbima koji su prevjerili? Na to je Pavle Đurišić odgovorio da su muslimani izrodi koje treba potpuno uništiti. Pavle Đurišić je zločinac, to je svima jasno. To što se on slavi kao junak govori više o onima koji ga slave i njihovom odnosu prema muslimanima i Crnogorcima.  <figure><img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/20250817080824_540e262f7f7a02d4533eba620e72377c51874d1585671ef21eef048a312f8df5.jpg" data-media-id="editor_0" data-image-id="20250817080824_540e262f7f7a02d4533eba620e72377c51874d1585671ef21eef048a312f8df5" data-rendition-name="original" width="1250" height="600" loading="lazy" alt="Spomenik Đurišiću"><figcaption>REVIZIONIZAM: Spomenik ratnom zločincu, saradniku nacista Pavlu Đurišiću(Photo: Stevo Vasiljević/Pobjeda)</figcaption></figure>  Kad se molebanima priziva kiša kojom bi se pogasili brojni požari po Crnoj Gori, znači li to da se crkva molitvama obraća Bogu da pošalje kišu? Ako nije Bogu, kome se obraćaju? A ako se obraćaju Bogu, znači li to da je suša njegovo djelo? Hoće li tada Crkva Srbije objasniti građanima kojima su izgorjele kuće da je to Božja volja? <h2> „PREBROJAVANJE“ VODE</h2> Ili će političari vlasti i oni koje je teško nazvati novinarima, a bave se tim poslom, pronaći krivca, kako bi se i teška nesreća iskoristila u političke svrhe? Krivi su oni prije jer su sve uništili? Mantra! Naravno, istina nije na njihovoj strani. Pere se sopstvena nesposobnost time što se odgovornost prebacuje na predavgustovsku vlast. Demantuje ih to što je za vrijeme te vlasti Crna Gora bila odmah iza Hrvatske po opremljenosti za gašenje požara. Danas je na začelju. Možete mislite o kakvim političkim diletantima se radi kad potpredśednik Vlade za vanjske poslove Filip Ivanović umjesto da se zahvali na pomoći svim zemljama koje su je poslali, prebrojava koliko je ko prosuo vode i iz koje je zemlje. A poenta je da bi potencirao kako je helikopter iz Srbije izasuo najviše vode, ne pominjući da su, dok se požar toliko raširio da je prijetila opšta katastrofa, tri dana čekali da pozovu međunarodnu pomoć preko NATO sistema uzajamne pomoći. Valjda je bilo bitno da prvo dođe vazduhoplov iz Srbije, kako bi se potencirala „bratska pomoć“ i Srbija kao jedina koja je poslala pomoć. Beskrupuloznost vlasti su insinuacije da požari imaju politički karakter i da protivnici vlasti hoće da stvore haos kako bi destabilizovali vlast. Istina je da crnogorski patriote ne vole sadašnju vlast, da je smatraju najgorom u istoriji Crne Gore, da je smatraju anticrnogorskom, ali i da toliko vole Crnu Goru da je nikada neće uništavati da bi smjenili vlast. Valjda nam nikada nije falilo hrabrosti da se srcem izborimo za slobodu? Podśećanja radi, samo od 1. jula do 8. jula 2017. godine u Crnoj Gori je buktalo više od 240 požara, u Podgorici je tog 12. jula izbilo 67 požara, 14. jula 52, a 15. jula preko 50... Je li tadašnja opozicija izazivala te požare, kad sad optužuje druge? Bolje uporedite koliko su uspješnije gašeni tada požari sa sopstvenim sredstvima, za razliku od danas, umjesto što se služite prljavštinama. Postoje mnoge stvari koje se mogu zamjeriti predavgustovskoj vlasti, ali količina laži koju postavgustovska vlast konstruiše o svom položaju u to vrijeme i žrtve koje su podnijeli prelazi granice dobrog ukusa. Kao i obično, strvinarski su pokušali da iskoriste požare po Crnoj Gori i optuže DPS da je prodao pet kanadera koji su bili u vlasništvu savezne države.  <figure><img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/20250817080824_8484f5e2834001a7f147d19d9951c9bd3b22d162e1ddae9f76c6be6e1248e0f0.jpg" data-media-id="editor_1" data-image-id="20250817080824_8484f5e2834001a7f147d19d9951c9bd3b22d162e1ddae9f76c6be6e1248e0f0" data-rendition-name="original" width="859" height="1601" loading="lazy" alt="dps kanaderi"></figure>  Svi su, valjda, IT pismeni, uključujući i nazovinovinare koji obmanjuju javnost, pa je lako preko pretraživača pronaći sudbinu tih pet kanadera. Kanadere je Grcima prodao Slobodan Milošević preko ambasade u Atini, đe je ambasador bio Milan Milutinović, kasnije predśednik Srbije. Kanaderi su iz baze u Zadru 1995. ilegalno stigli u Grčku, a da niko u Jugoslaviji nije znao da su prodati, sem onih koji su bili dio tog posla. Među njima nije bilo nikog iz Crne Gore. Grčki ministar poljoprivrede Stefanos Cumakas potpisao je ugovor u ime premijera Andreasa Papandreua, sa kojim je posao direktno dogovorio Slobodan Milošević. Prodaja je obavljena preko novootvorene of šor kompanije na Kipru za 24,4 miliona usd. Državi je od tih 24,4 miliona usd prebačeno nešto više od 8 miliona. Crna Gora nije ni obavještena o tome ni nakon obavljenog posla. Kao što u tim vremenima skoro nikad nije ni konsultovana za mnoge odluke. Čak je Momir Bulatović, tadašnji predśednik Crne Gore, politički otac današnje vlasti, jednom prilikom rezignirano izjavio „što će nam vlada, što će nam predśednik i rukovodstvo ako se ništa ne pitamo“. Kao da sadašnja vlast, pod palicom Andrije Mandića želi ponovo takvu poziciju Crne Gore sa Srbijom. Posebno što Srbija danas ima na vlasti pravog nasljednika Miloševića, koji ga je i prevazišao u mnogim stvarima. Posebno u despotizmu i autokratiji. Pitao sam prijatelja iz DPS-a zašto ne reaguju na strvinarske laži o kanaderima u tako tragičnoj situaciji izazvanoj požarima, za koju su, u najvećoj mjeri, odgovorni upravo oni koji šire te laži, svojim nemarom, neznanjem ili čak i namjerom. Dobio sam odgovor da ne žele da koriste nesreću i da se prepucavaju u situaciji kada je otac četvoro đece izgubio život, kad ljudi gube imovinu u vatrenoj stihiji i kad gori pola Crne Gore. Većina je u Crnoj Gori davno izgubila ośećaj za čestitost i čojstvo, pa nijesam siguran da će mnogi to pravilno shvatiti. Bojim se da će im ignorisanje laži postati argument.  <figure><img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/20250817080824_411b0d193e9c6192c4d05467861cc9675bd37bbc75560bfedecf7f835fd576ff.jpg" data-media-id="editor_2" data-image-id="20250817080824_411b0d193e9c6192c4d05467861cc9675bd37bbc75560bfedecf7f835fd576ff" data-rendition-name="original" width="1200" height="1600" loading="lazy" alt="Požari u okolini Podgorice"><figcaption>VLASTIMA I ZA POŽARE KRIV DPS: Vatrena stihija u okolini Podgoice ne jenjava</figcaption></figure>  Po ko zna koji put se pokazalo da Ministarstvo unutrašnjih poslova nije sposobno da obavlja valjano svoj posao i da su odgovorni za mnogobrojne propuste na bezbjednosnom polju i sada, u aktuelnim vanrednim okolnostima. Jasno je da se radi o ljudima nesposobnim za taj posao, nedoraslim izazovima koji su pred njima, sa karakterom iskompleksiranih, prepotentnih, nadobudnih nesposobnjakovića. Ili, što bi Niče rekao, višak sujete pokazuje manjak pameti. Crna Gora je u stanju raspadanja, neizvjesnosti za budućnost, sa velikim šansama da doživi grčki scenario kada će građanima povjerioci određivati visinu plata, dok se sami građani ponašaju kao nezainteresovani posmatrači.

Nema slobode bez hrabrosti

Nezavisni sindikat Aerodroma Crne Gore podnio je Specijalnom državnom tužilaštvu krivičnu prijavu protiv izvršnog direktora Aerodroma Crne Gore, Roka Tolića, i direktora Aerodroma Tivat, Ivana Rakočevića, zbog, kako tvrde, zloupotrebe službenog položaja i ozbiljnog ugrožavanja sigurnosti i bezbjednosti vazdušnog saobraćaja.
U prijavi se navodi da su prijavljeni u kontinuitetu donosili odluke suprotne Zakonu o vazdušnom saobraćaju, internim aktima Aerodroma Crne Gore i međunarodnim standardima, čime je stvorena „direktna i realna opasnost“ po sigurnost putnika, posada, zaposlenih i infrastrukture.
Sindikat ističe da radnje prijavljenih ispunjavaju elemente više krivičnih djela iz Krivičnog zakonika, među kojima su zloupotreba službenog položaja, nesavjestan rad u službi i ugrožavanje javnog saobraćaja u vazdušnom saobraćaju.
Kao neposredan povod navodi se raspoređivanje Ljubomira Jovanovića na poziciju šefa smjene u službi prihvata i otpreme, bez obuka i licenci, protivno međunarodnim standardima vazduhoplovne sigurnosti.&nbsp;
- Sa činjenicom da je tim činom direktno ugrožena sigurnost vazduhoplova, posada, putnika, aerodromskog osoblja, aerodromske infrastrukture te posljedično cjelokupni vazdušni saobraćaj Crne Gore, Jovanović je upoznao izvršnog direktora Tolića i direktora aerodroma Tivat Rakočevića, kao i Agenciju civilnog vazduhoplovstva Crne Gore, bez povratne zakonske reakcije do danas - navodi se u prijavi..
On je već ranije, 15. avgusta, podnio sopstvenu krivičnu prijavu, kojoj se sindikat sada i formalno pridružuje.
Sindikat tvrdi da postoje osnovane sumnje u koruptivne motive, kao i u odmazdu prema Jovanoviću zbog njegovog političkog djelovanja i sindikalnog angažmana.
U prijavi se navodi da slučaj Jovanovića nije izolovan. Prema tvrdnjama sindikata, više zaposlenih obavlja odgovorne poslove na tivatskom aerodromu bez propisanih licenci i obuka – uključujući šefove smjena, stručnog saradnika u službi prihvata i otpreme, kao i zaposlene na check-in-u i kontroli putnika.
Posebno su istakli i slučaj radnika koji je odbio da upravlja vatrogasno-spasilačkim vozilom bez licence, zbog čega je kažnjen.&nbsp;
- Uprava ga je sankcionisala iako je odbio da ugrozi živote putnika, posada i zaposlenih - &nbsp;navodi se u prijavi.
Sindikat tvrdi da su na aerodromu korišćene i stepenice za opsluživanje aviona sa neispravnim kočnicama, dok zaposleni, kako kažu, rade duže od zakonom dozvoljenog radnog vremena, bez zaštitne opreme, adekvatnih uslova za rad i čak bez pijaće vode na platformi gdje temperature prelaze 50 stepeni.
Nezavisni sindikat traži od SDT-a da :
- pokrene hitne istražne radnje;
- pribavi kompletnu dokumentaciju o raspoređivanju šefova smjena te check in službenica i stručnog saradnika, bez licenci, pregleda personalne dosijee, odluke direktora, interne propise i izvještaje o licencama;
- sasluša sve odgovorne osobe na aerodromu Tivat i u Centru za obuku ACG
- utvrdi motive i eventualne koruptivne radnje;
- nakon sprovedenog postupka, podigne optužnicu protiv prijavljenih lica za navedena krivična djela
Predmet prijave odnosi se, kako ističu, &nbsp;na zloupotrebu položaja u privrednom društvu od posebnog značaja za Crnu Goru (aerodrom, kao što je opšte poznato, predstavlja stratešku infrastrukturu države i granični prelaz).
- Postupanje prijavljenih lica dovodi u pitanje ne samo sigurnost vazdušnog saobraćaja, već i međunarodni ugled Crne Gore kao članice međunarodnih vazduhoplovnih organizacija. Posljedice mogu imati ozbiljne ekonomske, sigurnosne i reputacione efekte - navodi se u prijavi.

Nezavisni sindikat Aerodroma podnio krivičnu prijavu SDT-u protiv Tolića i Rakočevića zbog ugrožavanja bezbjednosti vazdušnog saobraćaja

Prizemljite sve avione i helikoptere. Neka “sve izgori ako treba”, jer, vrhuška partije crvenih kravata, samo bez kravata, u košuljama, potpredsjednik Vlade Aleksa Bečić i ministar unutrašnjih poslova, obilaze one koji nam živote spašavaju danima.
Kad stižu oni (Demokrate), ne da pomognu već da se slikaju i snime, kadar mora biti odličan, svjetlo perfektno, zvuk, sve…
<h2>Reklama u pepelu</h2>
Malo šta je izazvalo toliki javni prezir kao trenutak kada su čelnici Demokrata, sedmicu nakon početka herojske borbe vatrogasaca i onih koji iz regiona i Evrope pomažu da se obuzda vatrena stihija, odlučili da se pojave — da poziraju. Da se slikaju sa ljudima koji gore iz vazduha gase vatru.
Je li dvojac Demokrata stigao da pomogne? NE!
Stigli da preuzmu odgovornost? NE!
Stigli su da snime kadar.
Samoprozvani zamjenik premijera (izmislio funkciju, jer je potpredsjednik Vlade) i rukovodilac bezbjednosnih službi Aleksa Bečić i ministar Šaranović došli su da — snime spot. Dramatičan ton, muzika, košulje, pogledi koji vrijede za Oskara. Kao da su u Netflix seriji, a ne u državi koja gori.
Heroji? Ne. Reklamni pano. Sponzorisana tuga, plaćena vašim novcem.
<h2>JAVNOST NE PRAŠTA</h2>
Javnost ne prašta. Komentari ispod objava Demokrata govore više nego bilo koji izvještaj:
• “Opasno je kad se Šaranović pojavi na otvorenom, sjaj sa cvikera može lagano izazvat požar.”
• “Obiđite Kuče i Pipere, jedva vas čekaju.”
• “Je li ispala dobra fotka, zaboga?”
Glavni PR štab, glavni strateg Boris Bogdanović, misteriozno nepoznate lokacije, vjerovatno je već čekao montažu. Da sve to lijepo upakuje. Da još jednom narod gleda – predstavu.

Tag: andrija-mandic-i-aleksandar-vucic