Moramo imati na umu da su antibiotici drevni, stari stotinama miliona godina, jer ih najčešće izlučuju glivice tokom svog života, a neke čak stvaraju neke bakterije i izlučuju u svoju okolinu.&nbsp;
Stoga je i otpornost na antibiotike jednako drevna, i odraz je kontinuirane koevolucije malih molekula u prirodnim okruženjima i mikroba. Kada je davne 1928. godine Aleksandar Fleming otkrio penicilin u bolnici „Sveta Marija“ u Londonu, među ljekarima i istraživačima je zavladala euforija: postoji lijek koji uništava bakterije!!!&nbsp;
Znači li to da bakterijske infekcije idu u istoriju medicine i da se medicina može okrenuti drugim nerješenim izazovima? Bilo je i takvih stavova. Ali, sam Aleksandar Fleming je u svom govoru prilikom dodjele Nobelove nagrade za medicinu i fiziologiju 1945, skrenuo pažnju da penicilin može postati neefikasan ako se ne bude pravilno primjenjivao!&nbsp;
To njegovo upozorenje je brzo palo u zaborav, a u periodu od 1940. do 1960. novi antibiotici su nicali kao gljive poslije kiše - bilo je to „zlatno doba antibiotika“.&nbsp;
Danas znamo da nas je ono skupo koštalo: hranilo je našu prepotentnost i učinilo nas suviše samouvjerenim, a time i neopreznim. Antibiotici su se koristili nemilosrdno, a pojava otpornosti bakterija na neki od antibiotika, činila nam se igrarijom, jer smo mi bili sposobni da pronađemo drugi, drugačiji, bolji antibiotik.&nbsp;
Nastavili smo trku sa bakterijama, smatrajući je unaprijed dobijenom, jer ako ćemo pravo – bakterije su vrlo prosti, mikroskopske veličine organizmi i nalaze se na dnu evolucijske ljestvice, a mi, ljudska rasa, smo na vrhu te iste ljestvice, kao najinteligentnija, pa samim tim i najmoćnija bića!&nbsp;
I gdje smo danas: u problemu smo MI, a ne bakterije!!! Danas se sve češće susrećemo sa bakterijama osjetljivim samo na neke, vrlo skupe antibiotike, a postoje i one koje su otporne na sve raspoložive antibiotike i ljekarima predstavljaju noćnu moru. Ljekari mogu samo da priželjkuju da se ne nađu u situaciji da im pomoć zatraži pacijent inficiran takvom otpornom bakterijom.&nbsp;
Kako su antibiotici, umjesto da unište bakterije, doprinijele njihovoj otpornosti na te ljekove? Zvuči nelogično, ali nije neobjašnjivo. Ispitivanja su otkrila bakterije otporne na antibiotike u najudaljenijim djelovima Antarktika i Arktika sa kojima ljudi nisu bili u dodiru.
&nbsp;O čemu se zapravo radi? U jednoj grupi bakterija prirodno osjetljivih na neki antibiotik, uvijek popstoje „crne ovce“: jedinke koje su izmjenjene mutacijama. Neke od tih „grešaka“ u razmnožavanju bakterija (mutacija) dese se na mjestu i na način da ta jedinka postane neosjetljiva na antiobiotik na koji su njene „sestre“ i dalje osjetljive.&nbsp;
Kao svaki organizam sa greškom, tako i ovakvi mikroorganizmi (bakterije) sa greškom su manje vitalne od njenih brojnijih „sestara“ prirodno osjetljivih na antibiotik, pa teže dolazi do hrane, vode, vitamina i drugog što joj je potrebno za rast i razmnožavanje. To znači da ove „zdrave“ jedinke, osjetljive ne antibiotike i brojnije, drže pod kontrolom ovu rezistentnu jedinku i ona ne može da se uspješno množi. Ali kada djelujemo antibiotikom, eliminišemo „zdravu“ populaciju bakterija, a onda one jedinke koje su otporne na antibiotike ostaju bez konkurencije, uspješno se razmnožavaju i postaju dominantna populacija.
Kad se dovoljno namnože u nekom okruženju one su te koje izazivaju infekcije, a ljekari su u problemu.&nbsp;
Nedavno je sprovedeno istraživanje u kojem je ispitivano prisustvo gena otpornosti na antibiotike kod bakterija koje su pohranjene u laboratorijskim zamrzivačima prije 10 i više godina. Otkriveni su geni otpornosti na antibiotike koji su tek danas počeli da se koriste! To znači da danas širom zemaljske kugle postoje negdje bakterije otporne na sve buduće antibiotike, koji će tek biti otkriveni i korišteni.
Koliko će brzo takve bakterije da se namnože i postanu dovoljno brojne da izazivaju infekcije kod ljudi, zavisi od toga koliko mnogo i koliko često ćemo koristiti antibiotike koji će potisnuti osjetljive bakterije.&nbsp;
Dakle, vrlo je objašnjivo kako je „zlatno doba“ antibiotika u kojem su neštedimice korišteni dovelo do eksplozije otpornosti bakterija na antibiotike. Ono što nam daje neku šansu u borbi sa otpornim bakterijama je saznanje da proces može biti reverzibilan: ako nema djelovanja antibiotika, rijetke preživjele bakterije, prirodno osjetljive na antibiotik, će se uspješnije od otpornih razmnožavati i brzo postati većina u populaciji bakterija i ponovo staviti pod kontrolu otporne jedinke!!!&nbsp;
Ali šta da radimo, kad bez antibiotika ne možemo? Možemo pametno (racionalno) koristiti antibiotike! Za razliku od bakterija, pamet imamo. Dokaz da je ovo uspješna strategija su skandinavske zemlje koje već tri decenije, i više, vode politiku racionalne upotrebe antibiotika i nemaju problem sa otpornošću bakterija.&nbsp;
Današnja istraživanja su usmjerena na utvrđivanje minimalnog trajanja antibiotske terapije koje će dati dobar ishod, pa su već u nekim protokolima liječenja infekcija dužine antibiotske terapije značajno skraćene.&nbsp;
Neke infekcije se sada liječe jednodnevnom antibiotskom terapijom, neke trodnevnom, neke petodnevnom, ali ima i onih za koje je neophodna dvonedeljna terapija itd.&nbsp;
Šta podrazumjeva pametna ili racionalna upotreba antibiotika: uzimanje antibiotika isključivo na recept – u dozi i trajanju terapije kako je ljekar propisao.&nbsp;
Ukoliko se ne budemo disciplinovali i vrlo ozbiljno shvatili problem s kojim smo danas suočeni, presjećićemo granu na kojoj sjedimo. U rješavanju problema otpornosti bakterija na antibiotike svako nosi teret sopstvene odgovornosti i toga moramo biti duboko svjesni!
Autorka je konsultant Ministarstva zdravlja za antimikrobnu rezistenciju

Portal ETV

original

viewImage

baseImage

610x380

500x500

400x240

400x203

thumbnail

Kako i zašto bakterije postaju otporne na antibiotike?

Četvrtak u emisiji E uživo biće u znaku aktuelnosti iz zemlje i svijeta. 
 
Kako izgleda biti samohrani roditelj u Crnoj Gori? Na koji način visoka potrošnja antibiotika smanjuje njihovu djelotvornost? Može li odluka Grčke koja ukida dozvolu za nošenje i posjedovanje oružja zlostavljačima životinja biti primjer i našem društvu? 
 
Govorimo o dokumentarnom programu E televizije, tim povodom naša gošća biće novinarka Svetlana Đokić, autorka serijala „Galerija tajni“ i „Sjenke“.
Najavljujemo MESAP 2025 koji će se na Cetinju održati 19. i 20. septembra. 
 
E uživo možete pratiti radnim danima na E televiziji u terminu od 16 do 18 sati.

E uživo na TV E: Samohrani roditelji, visoka potrošnja antibiotika, MESAP 2025...

Antibiotici su neophodni za liječenje ljudi, prije svega onih nakon operativnih zahvata, transplantacija ili pacijenata koji boluju od malignih bolesti, &nbsp;ali treba biti obazriv jer se neracionalnom primjenom antibiotika ubrzava proces stvaranja rezistentnih bakterija, poručila je dr Milena Lopičić, spec. mikrobiologije sa parazitologijom u Institutu za javno zdravlje u u jutarnjem programu Budilnik, na Televiziji E.
- SZO prepoznaje antimikrobnu rezistenciju kao kritičnu globalnu prijetnju javnom zdravlju koju uzrokuje procijenjenih 5 miliona smrtnih slučajeva godišnje u cijelom svijetu, od čega više od pola miliona u evropskoj regiji. Jedan od pet smrtnih slučajeva su djeca. Antibiotici su neophodni u zdravstvu, bakterijske infekcije ubijaju milione ljudi svake godine, više nego HIV, tuberkuloza i gripa zajedno, međutim, prekomjerna upotreba antibiotika može dovesti do širenja bakterija koje su razvile otpornost na antibiotike, što znači da ti ljekovi više nijesu djelotvorni- objasnila je dr Lopičić.
&nbsp;Antibiotici su ljekovi koji predstavljaju jedno od najmoćnijih oruđa u medicini, kaže Lopičić, ne samo u humanom sektoru, već u liječenju biljaka i životinja.
- Antibiotici su namijenjeni za liječenje onih infekcija &nbsp;koje su izazvane bakterijama. Međutim, bakterije kao i ostali živi organizmi u borbi za opstanak prilagođavaju se okolini i pokušavaju da nađu mehanizme kojima će da obezbjede svoje preživljavanje. Mnoge bakterije imaju već razvijenu otpornost, ili rezistenciju na, možda, antibiotike koji još uvojek nijesu u upotrebi. Ono što ubrzava taj proces nastanka rezistencije ili otpornosti bakterija na antibiotike jeste njihova primjena, posebno prekomjerna i neracionalna - rekla je Lopičić.
Lopičić podsjeća da u Crnoj Gori postoje bakterije, prisutne u bolničkom okruženju koje su pronašle način da pruže otpornost na mnoge antibiotike.
Komentarišući sve češća upozorenja stručnjaka na super bakteriju, gošća Budilnika kaže da takvih bakterija ima u svim onim područjima gdje se antibiotici prekomjerno primjenjuju.
&nbsp;- Mi takvih bakterija već imamo, predstavljaju veliki izazov za terapiju kod naših kliničara, veliki problem i zato je tema antimikrobne rezistencije tema koja treba da bude svakodnevna, kako bismo informisali ne samo stručnu javnost, već i građane, i kako bismo stalno o tome pričali i razmišljali. Uvijek kada ljekar treba da prepiše antibiotik mora da razmišlja o toj antimikrobnoj rezistenciji, odnosno da li je on neophodan, ukoliko jeste da li je to pravi izbor antibiotika, koliko dugo treba da se primjenjuje, na koji način da se primjenjuje. Sa druge strane, pacijenti treba da slušaju ljekare, nikako da na svoju ruku uzimaju antibiotike, zato što antibiotici imaju svoje ciljno djelovanje, koriste se za liječenje prehlade, kojavice, glavobolje i sličnih stvari, čak i neke bakterijske infekcije bezazlene kod zdravih ljudi mogu da se izliječe i bez upotrebe antibiotika. Antibiotike trebamo da čuvamo za ona stanja i za one pacijente kojima su oni stvarno neophodni, prije svega mislim na pacijente posle hirurških zahvata, na transplantirane pacijente, na pacijente koji boluju od malignih bolesti - istakla je Lopičić.
&nbsp;Doktorka Lopičić napomenula je da bi potrošnja antibiotika trebalo da zabrine kako stručnu javnost tako i opštu populaciju, tiče se svih i svi mogu da &nbsp;daju doprinos.&nbsp;
&nbsp;- Svi zajedno treba da damo doprinos, jer jedino tako možemo da napravimo neke male, i značajne pomake. Postoje bakterije koje su sastavni dio našeg organizma; one su takozvane dobre bakterije, mi imamo dobru relaciju sa njima, međutim, kada i takve bakterije nađu put do nekih dijelova u organizmu za koje nijesu predviđene onda one dovode do infekcije. Primjena antibiotika svakako utiče na sve bakterije u našem organizmu, tako da te dobre bakterije izlažući se antibioticima pronalaze način da stvore mehanizme otpornosti i brzinom interneta takve gene šire između sebe, tako da postoji rezervoar onih gena koji su odgovorni za sticanje osobina otpornosti bakterija na antibiotike - naglasila je Lopičić.
&nbsp;Ne treba praviti kućne apoteke, savjetuje Lopičić, nego ispiti onoliko antibiotika koliko je potrebno i samo onda kada je stručno lice reklo da ih treba koristiti.&nbsp;
&nbsp;&nbsp;Mikrobiološka laboratorija u Institutu za javno zdravlje je prilično dobro opremljena. Tu se nalazi i nacionalna referentna laboratorija koja prati osjetljivost bakterija na antibiotike, i na nacionalnom nivou vrši izvještavanja Svjetskoj zdravstvenoj organizaciji kada su u pitanju oni izolati koji izazivaju najopasnije infekcije, odnosno kada prodiru u krv i u mozak, tako da taj nivo pratimo. Sa razvojem tehnologije svakako da se razvijaju te metode u dijagnostici, međutim nikada ne treba da zaboravimo ni one osnovne, jer one su ekonomičnije i dovoljno dobre, tako da koristimo i jedne i druge- zaključila je Lopičić.

Lopičić: Neracionalna primjena antibiotika ubrzava proces stvaranja rezistentnih bakterija

Teško da može proći zamjena teza bilo gdje, a kod građanki i građana Bijelog Polja nikako - poručio je poslanik Bošnjačke stranke (BS) Amer Smailović u odgovoru poslaniku Demokratske partije socijalista (DPS) Abazu Dizdareviću koji je rekao da ne želi da bude predsjednik Opštine jer je Bošnjak, te ocijenio da se u politiku BS uvlači narativ njihovih koalicionih partnera.
<div class="embed-block"><div><div style="left: 0; width: 100%; height: 0; position: relative; padding-bottom: 48%; padding-top: 120px;"><iframe src="https://cdn.iframe.ly/api/iframe?app=1&url=https%3A%2F%2Fetv.me%2Fpolitika%2Fdizdarevic-smailovicu-necu-da-budem-predsjednik-opstine-jer-sam-bosnjak-narativ-vasih-koalicionih-partnera-se-duboko-uvlaci-u-vasu-politiku&key=87ca3314a9fa775b5c3a7726100694b0" style="top: 0; left: 0; width: 100%; height: 100%; position: absolute; border: 0;" allowfullscreen></iframe></div></div></div>
Ovdje, kaže Smailović, nije riječ o foteljama, nego o diskriminaciji na koju svako ima pravo da pristane u svoje ime.
- Ali nema u ime naroda i nema u ime građanske Crne Gore. Svi u Bijelom Polju znamo zašto je upravo ime Abaza Dizdarevića bilo prvo na listi za lokalne izbore i isto tako znamo zašto Abaz Dizdarević, ugledni i časni Bjelopoljac, nije postao predsjednik Opštine - naveo je Smailović.
U oba slučaja to je, kaže on, zbog nacionalne pripadnosti.
- U prvom da se dobiju bošnjački glasovi, a u drugom da Bošnjak ne bude predsjednik Opštine. U tome leži suštinska opasnost za građansko društvo, jer to nije ni vrijednost savremenog doba ni vrijednost građanskog društva. Ako smo oko toga saglasni, sve se ostalo samo kazuje - poručio je Smailović.

Smailović Dizdareviću: Nije riječ o fotelji, već o diskriminaciji

Ono što ljude uglavnom drži za selo jeste tradicija i inertnost - kazao je, u emisiji E-uživo, nekadašnji ministar poljoprivrede i poljoprivrednik Budimir Mugoša, koji je govorio o poziciji u kojoj se danas poljoprivrednici u Crnoj Gori nalaze.
On je ukazao da intertnost posla, ali i ljudi.
- Teško mi prelazimo na novo, pa i u tehnološkom smislu. To je loše... Ulažete godinama u neke sisteme, u mehanizaciju, u edukaciju, u tržište i onda odjednom dođete to toga da vrlo teško to možete da dovedete na neki veliki nivo, a vrlo teško to i gasite - kazao je Mugoša.
Sagovornik TV E se prisjetio ranijeg perioda, kada se od poljoprivrednog gazdinstva moglo živjeti.
- Govorili su da je jedna krava - inženjerska plata. Danas, vi od jedne krave ne možete zaraditi više od 150 eura mjesečno. E, sad ja vas pitam: 150 eura, 10 krava, recimo hipotetički, 1500 eura. Postoje standardi, kao u svemu: koliko struje po grlu, koliko vremena po grlu, koliko vode po grlu, koliko prostora i tako dalje, sve je to mjerljivo. Vi dolazite u poziciju da je vama satnica par eura. Da ne govorimo o tome da je kapital koji je uložen u svu tu priču stotine hiljada eura. Vi danas ne možete imati iole ozbiljniju poljoprivrednu proizvodnju ako nije uloženo 200 000 eura. Da ste te pare stavili na banku, da ih oročite, da ih, ne daj bože, date zelenašima - bili biste mnogo bogatiji čovjek - kazao je Mugoša.
Osim što se bavi poljoprivredom, Mugoša je svojevremeno bio i ministar poljoprivrede, a u emisiji je komentarisao i to što je u Crnoj Gori skoro pa rijetkost da resorima rukovode ljudi iz struke.
- Mislim da je Duško Radović rekao: oni koji ništa ne znaju - oni mogu da rade sve. Oni koji nešto znaju, oni znaju da rade samo ono što znaju. Mi u Zeti imamo fin izraz: malo pameti - blago Božije. Ne sjekirate se, ne znate za bolje i tako to funkcioniše. S druge strane, vidim ove mlade ljude koji se prihvataju raznih funkcija, ministarskih, državni sekretari, direktori direktorata, direktora velikih javnih preduzeća. Oni kažu: pa šta, naučićemo. Pa zaštto ne nađete nekog ko već zna? Nije to auto-škola pa da vas uči - kaže on.
To je, kaže, vrlo težak posao.
- Uvijek se poljoprivredom teško bilo baviti, bavili su se masovno ljudi pa se iz te masovnosti i velikog rada ostvarivala neka dobit. Danas je to došlo da je poljoprivreda postala biznis kao i svaki drugi, gdje vi morate da postignete vrhunske rezultate da biste mogli da opstanete - dodao je on.
On dodaje i da u Crnoj Gori nešto nije potaman u ovoj oblasti.
- Postoje neka mjerila kao u svemu. Ako jedan poljoprivrednik proizvede. hipotetički govorim, 30-ak tona krompira po hektaru, 25-30 tona breskve po hektaru, on je dobar poljoprivrednik. Ali, ako on od toga ne može dobro da živi, onda živi u lošem sistemu - zaključio je on.

Mugoša o funkcionerima: Oni koji ništa ne znaju - oni mogu da rade sve

U okviru projekta Evropske investicione banke (EIB Global) i UNOPS-a pod nazivom „Unapređenje školske infrastrukture u Crnoj Gori“, zvanično je počela sveobuhvatna procjena 813 predškolskih, osnovnih i srednjih školskih objekata u Crnoj Gori - saopšteno je iz Ministarstva prosvjete, nauke i inovacija (MPNI).
Eksperti su, kažu, započeli prve terenske posjete u Podgorici, označavajući početak sveobuhvatnog napora za provjeru kvaliteta, bezbjednosti i inkluzivnosti obrazovnih objekata, kako bi se osiguralo moderno okruženje za učenje za sve učenike i nastavnike širom zemlje.
- Finansiran od strane EIB Global sa 2,3 miliona eura u okviru Inicijative za ekonomsku otpornost, projekat sprovodi UNOPS, u bliskoj saradnji sa Ministarstvom prosvjete, nauke i inovacija. Inicijativa „Bolje škole za sve“ nadovezuje se na dugogodišnju podršku EIB-a sektoru obrazovanja u Crnoj Gori kroz pristup „Tim Evropa“, uz preko 55 miliona eura mobilisanih do danas putem zajmova i grantova EU u okviru Investicionog okvira za Zapadni Balkan - naveli su u MPNI.
Šef Predstavništva EIB-a u Crnoj Gori Davor Kunc poručio je da su snažne i moderne škole temelj otporne ekonomije zasnovane na znanju, kao i bolje budućnosti za građane i građanke Crne Gore.
- Ovim projektom pomažemo da se osigura da svako dijete u zemlji može učiti i napredovati u bezbjednom, modernom okruženju, koje ispunjava najviše obrazovne standarde - naveo je on.&nbsp;
U MPNI kažu da je procjena koju sprovodi tim od 25 inženjera i arhitekata ispitaće da li školske zgrade ispunjavaju nacionalne i međunarodne standarde u pogledu bezbjednosti, pristupačnosti, energetske efikasnosti, vodosnabdijevanja sanitacije i higijene, ventilacije, osvjetljenja, rodno osjetljivog dizajna i inkluzije djece sa invaliditetom. Takođe će, dodaju, biti pregledana urbanističko-tehnička dokumentacija i procijenjeni neiskorišćeni školski objekti, uz davanje preporuka za njihovu potencijalnu buduću upotrebu.
- Kvalitetno obrazovanje počinje sa bezbjednim, funkcionalnim i inkluzivnim školskim objektima. Ova procjena će nam pružiti pouzdane podatke i ukazati na jasne prioritete, omogućavajući pametnija ulaganja za bolje uslove učenja za svu djecu u Crnoj Gori. Kroz ovu inicijativu jačamo našu posvećenost dostupnom, ravnopravnom i kvalitetnom obrazovanju, i potvrđujemo dugoročnu viziju obrazovnog sistema zemlje - istakla je ministarka prosvjete, nauke i inovacija Anđela Jakšić Stojanović.
Projekat, kažu u MPNI, ima za cilj jačanje nacionalnih kapaciteta za planiranje i investiranje u obrazovnu infrastrukturu na osnovu podataka.
- Ovaj projekat pretvara podatke u konkretne poteze koji jačaju institucionalne kapacitete za upravljanje obrazovnom infrastrukturom i osiguravaju da se kroz buduće aktivnosti ostvare bezbjednije škole, bolje okruženje za učenje i dugoročni uticaj - naglasila je Mikela Telatin, direktorica UNOPS za Jugoistočnu Evropu.
Prikupljeni podaci biće, navode oni, unijeti u Informacioni sistem obrazovanja Crne Gore, čime će se dodatno osnažiti sposobnost Ministarstva da analizira infrastrukturne potrebe, kako na nivou pojedinačnih škola, tako i na nivou cijelog sistema.
- Procjena će rezultirati preporukama na nivou škola, kao i strateškim izvještajem koji identifikuje kratkoročne, srednjoročne i dugoročne investicione prioritete. Pored toga, projekat će podržati Ministarstvo u pripremi tehničke dokumentacije za prioritetna ulaganja u škole, čime se povećava spremnost za buduće finansiranje - zaključili su u saopštenju.

Počela sveobuhvatna procjena 813 predškolskih, osnovnih i srednjih školskih objekata u Crnoj Gori

U dva odvojena napada na severozapadu Pakistana danas je ubijeno pet policajaca, saopštile su tamošnje vlasti.
Napadači su iz zasjede napali policijsko vozilo i ubili jednog policajca u Kohatu, okrugu u provinciji Hajber Pahtunhva.
Na policijsko pojačanje, koje je stiglo nekoliko minuta kasnije, izveli su još jedan napad i ubili još četiri policajca.
Za sada niko nije preuzeo odgovornost, ali se sumnja na pakistanske talibane.
Predsjednik Pakistana Asif Ali Zardari osudio je napade i uputio saučešće porodicama žrtava.

Tag: antibiotici