Političke partije koje su Crnu Goru uvele u NATO su završile u opozciji, a u Vladi su danas svi oni koji su bili protiv članstva - uključujući i političke subjekte koji su, prema izvještajima Stejt Departmenta, direktan ogranak Rusije u Crnoj Gori - ukazao je poslanik i član predsjedništva Demokratske partije socijalista (DPS) Nikola Rakočević na Molitvenom doručkom u Sjedinjenim Američkim Državama (SAD).
On je govorio na Bezbjednosnom forumu koji su upriličili američki kongresmeni na temu malignog uticaja Rusije, Kine i Irana.
- Politika SAD i EU ne smije biti popustljiva prema zemljama Zapadnog Balkana u oblasti reformi, uvođenja sankcija Rusiji, miješanja u politiku susjednih zemalja, posebno kad je to miješanje maligno u pogledu usvajanja evroatlantskih vrijednosti - poručio je on.
Podvukao je da je Zapadnom Balkanu potrebno vidljivo američko prisustvo u regionu.
- Što je najsigurniji garant reformi, izgradnje institucija, jačanja vladavine prava i prihvatanja evroatlantskih vrijednosti - dodao je Rakočević.
Istakao je i da vjeruje da će američka politika ponovo u fokusu imati Zapadni Balkan.
- Podržavajući naš region, a preko Crne Gore, koju su nekada zvali sidrom stabilnosti, Amerika je okrenula Balkan ka Zapadu. Iako se dio regiona tvrdoglavo drži u kandžama ruskog uticaja. Danas na čitavom prostoru Zapadnog Balkana, uključujući i članice NATO-a kao što je moja zemlja, imamo izuzetno jak ruski uticaj. Vlada ima proevropsku retoriku, a vodi antievropsku politiku - ukazao je Rakočević.
Na Forumu su, pored Rakočevića govorili između ostalih američki kongresmeni Kit Self, Džon Mulenar, Pat Falon, Mario Diaz-Balart, Tom Suzi, profesor na Džon Hopkins Univerzitetu, Edvard Džozef, bivši visoki bezbjednosni zvaničnik Holden Triplet, direktor IRI za Evropu Pol Mekartni, predsjednica Kosova Vljosa Osmani, bivši predsjednik Ukrajine Petro Porosenko i drugi.

Portal ETV

original

viewImage

baseImage

610x380

500x500

400x240

400x203

1084x550

thumbnail

Rakočević u Vašingtonu: Vlada ima proevropsku retoriku, a antievropsku politiku, politika SAD i EU ne smije biti popustljiva

Koncertnim programom „Zima sings pop music“ sinoć se na 38. festivalu „Barski ljetopis“ predstavio hor „Zima“, pred do sada rekordnim brojem posjetilaca bARS programa – više od 500 ljudi je ovacijama ispratilo hor i četvoročlani bend koji ga je pratio. Pod vođstvom dirigentkinje Varvare Loyko, dvadesetosmočlani ansambl je zablistao kroz višeglasno izvođenje pop i rock kompozicija. Veče je započelo šlagerima „Čamac na Tisi“, „Samo jednom se ljubi“ i „Devojko mala“, drugi blok je bio u znaku inostranih standarda među kojima su „California dreaming“, „Let it be“ u soul maniru sa Varvarom kao vokalnom solistkinjom, „Thank You for the Music“ i „Hallelujah“, potom su izveli gospel „Let my People Go“ i dopadljivi bossa-nova šlager na ruskom jeziku, dok je treći, najuzbudljiviji blok, najavljen kao iznenađenje večeri, uključivao crnogorske hitove „Zauvijek moja“, „Đon“, „Balerina“, „Goro moja“, uz zajedničko pjevanje sa publikom. Na bis je izveden tradicional „Još ne sviće rujna zora“. - Prije nego što smo zakoračili na scenu, poručila sam pjevačima da nastup treba da dožive samo kao još jednu probu, još jedan trenutak uživanja u pjevanju. Za nas je ovo zaista bilo uživanje, pogotovo u momentu kad se i publika uključila, podržala nas i zapjevala s nama. To je bio izuzetan osjećaj - naglasila je Varvara Loyko, sabirajući utiske nakon koncerta. Iako su u deset godina postojanja postali regionalni poznati po izvođenju duhovnih i kompozicija klasične muzike, ovim pop-rock repertoarom napravljen je žanrovski iskorak. - Motivisao nas je Željko Milović, selektor bARS-a. Više puta smo razgovarali o horu ’Zima’ i eventualnim koncertima – predložio je da budemo dio bARS programa, a meni se ta ideja veoma dopala. Većinu pjesama koje su bile u trećem bloku večerašnjeg koncerta, on je predložio. Milović je jedan od najboljih poznavalaca pop-rock muzike i ponosni smo na saradnju s njim. Za neke od stranih pjesama smo se odlučili jer smo ih pjevali na ranijim nastupima, a neke su iz zbirke evergrina - pojasnila je Loyko, dodajući da su numere iz trećeg bloka aranžirane specijalno za bARS, te da su premijerno izvedene. Iako većinu hora čine stranci, izvođenje pjesama na crnogorskom jeziku nije predstavljalo problem. &nbsp; - Rusi i ostali stranci koji žive u Baru relativno dobro govore naš jezik. Jedino na što smo morali obratiti pažnju su neke finese, morali smo objasniti zašto tekst baš tako ide ili pojasniti značenje nekih riječi. S obzirom na to da u horu ima i Barana, oni nam ukazuju na greške, a mi ih odmah ispravljamo - ističe Loyko. Kad su planovi u pitanju, dirigentkinja hora „Zima“ najavljuje iznenađenje za koje tvrdi da će biti „veoma dobro“. - Mislim da smo dosegli tačku koja znači kvalitet i da je sad na nama da taj nivo održimo. Imamo sjajne pjevače i odličnu ekipu muzičara, tako da se nadam da ćemo napraviti nešto što će zadovoljiti sve muzičke ukuse. Nama je večeras bilo veoma bitno ne samo da otpjevamo, nego da uključimo i publiku u nastup, i uspjeli smo“, navodi Loyko, podsjetivši da je bARS dio festivala „Barski ljetopis“ koji predstavlja barske umjetnike i njihova djela, te da, gdje god idu na međunarodna takmičenja i festivale van Bara i Crne Gore, nose crnogorsku i zastavu grada. „Mi smo barski hor, nadam se da smo ovim koncertom konačno položili ispit i postali Barani - s ponosom je zaključila Varvara Loyko. Hor „Zima“ je formiran 2015. godine u Baru. Trostruki je laureat međunarodnog takmičenja horova u Herceg Novom. Bili su učesnici festivala „Barski ljetopis“, „Živa ulica“, Božićnog festivala „Dukley Gardens“, susreta horova na Cetinju 2023. i 2025. godine i festivala „Mokranjčevi dani“ u Negotinu 2024. godine, gdje su dobili Specijalnu povelju za izvođenje muzike. Dobitnici su Zlatne plakete Međunarodnog festivala horova u Kikindi. U okviru manifestacije „Niške horske svečanosti“, hor je prošle godine osvojio nagradu za koherentno izvođenje crnogorske horske muzike, i to upravo za numeru koju su sinoć pjevali na bis. Autorsko veče Miodraga Majića predviđeno za večeras, zbog Dana žalosti, odgađeno je za utorak. Održaće se u 20 sati na platou Doma kulture, a nakon čega će na Ljetnjoj sceni u 21:30 nastupiti gosti iz Hrvatske, 4 TENORA.&nbsp;  <figure> <img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/2025072809070_300e3dc0f919da0b6aabeecb6c8ff987b85c95cb737ea70e26934bd779712787.png" data-media-id="editor_0" data-image-id="2025072809070_300e3dc0f919da0b6aabeecb6c8ff987b85c95cb737ea70e26934bd779712787" data-rendition-name="original" width="1080" height="1920" loading="lazy" alt="Majiić novi datum Barski ljetopis"> </figure>

Ovacije horu „Zima“ za izvođenje pop i rock muzike

Aktivnosti nadležnih organa na sprječavanju bespravne sječe šuma u Crnoj Gori nijesu bile uspješne, a institucionalni odgovor na ovaj problem ocijenjen je kao fragmentaran, bez efikasnih mehanizama kontrole, izvještavanja i koordinacije — navodi se u najnovijem izvještaju Državne revizorske institucije (DRI).
Prema ocjeni DRI, zvanični podaci o sječama šuma nijesu pouzdani, jer Uprava za gazdovanje šumama i lovištima ne posjeduje neophodan monitoring niti savremene digitalne alate za praćenje stanja na terenu. Nedostatak nezavisnog nadzora onemogućava potvrdu da je trenutni nivo iskorišćenja šuma održiv.
Kako bi se dobili objektivniji pokazatelji, DRI se obratila Evropskoj svemirskoj agenciji (ESA), koja je zadužila GeoData d.o.o. iz Mađarske da, koristeći ESA Copernicus program i Sentinel satelitske snimke, izradi izvještaj o monitoringu bespravne sječe i obešumljavanja u Crnoj Gori, primjenom AC/DC-EO tehnologije.
Podaci pokazuju da je u periodu 2021–2024. došlo do smanjenja šumskih površina u iznosu od 587,1 km², što odgovara zapremini od oko 9,4 miliona kubnih metara drveta. Istovremeno, zvanični podaci Uprave govore o ukupnoj sječi od svega 2,1 miliona kubika, što ukazuje na drastična odstupanja.
- Ovako značajna odstupanja ukazuju na potrebu za detaljnijom analizom uzroka, uključujući mogućnost postojanja dodatno neregistrovanih sječa, metodološke razlike u prikupljanju podataka, prirodne poremećaje koji nijesu evidentirani kao sječe, kao i moguće nedostatke u sistemu evidentiranja i praćenja šumskih resursa - navodi se u nalazu DRI.
DRI je ukazala na odsustvo ažurirane nacionalne šumarske politike, slabosti u planiranju i nadzoru, neefikasnu kaznenu politiku, kao i izostanak strateškog okvira nakon 2021. godine. Iako su 2023. preduzete određene mjere na osnovu zaključaka Nacionalnog savjeta za borbu protiv korupcije, njihova realizacija je ocijenjena kao parcijalna.
Revizori su izdali ukupno 20 preporuka koje su usaglašene sa Ministarstvom poljoprivrede, šumarstva i vodoprivrede, kao i sa Upravom za šume. Ključne preporuke uključuju: hitno donošenje Nacionalne šumarske politike i Strategije razvoja šumarstva; razvoj sistema digitalnog nadzora i unapređenje inspekcijskih kapaciteta; osnivanje privrednog društva za gazdovanje šumama; jačanje sistema evidentiranja i kontrole etata; izradu novog akcionog plana za borbu protiv bespravne sječe zasnovanog na realnim kapacitetima i jasno definisanim odgovornostima.
Posebno je istaknuta potreba za većim kapacitetima za identifikaciju počinilaca, uvođenje preciznijih ugovornih obaveza za izvođače radova i razmatranje mogućnosti uvođenja moratorijuma na sječu u najugroženijim područjima.
Zbog značaja utvrđenih nalaza, izvještaj DRI je dostavljen Nacionalnom savjetu za održivi razvoj, Nacionalnom savjetu za borbu protiv korupcije, Odboru za turizam, poljoprivredu, ekologiju i prostorno planiranje Skupštine Crne Gore, kao i Vrhovnom državnom tužilaštvu.
&nbsp;

DRI: Borba protiv bespravne sječe šuma neusaglašena, neefikasna i bez pouzdanog nadzora

Današnji dan 28. jul, proglašen je danom žalosti u Crnoj Gori, jer je naša zemlja u samo deset dana uslijed raznih tragičnih događaja ostala bez dvanaest svojih građana, napominje predsjednik Skupštine Andrija Mandić.
- Upravo se i na današnji dan prije 81 godinu desio se stravični zločin u Velici i gornjepolimskom kraju i danas odajemo poštovanje sjenama Svetih novomučenika veličkih i gornjepolimskih – napisao je Mandić na X-u.
On je kazao da ovaj 28. jul treba da bude dan „kada ćemo biti ujedinjeni u našim dušama i srcima, u sjećanju na nevino stradale“.&nbsp;
- Neka nam pokaže put da se okupimo oko onoga što nam je zajedničko - oko vrijednosti ljubavi, mira i bratske sloge – napisao je Mandić.
Kako je ranije pisala Antena M, zločin u Velici pripisuje se pripadnicima 21. SS brdske divizije (21. Waffen-SS Gebirgsdivision der SS) „Skenderbeg”. Ta jedinica, iako nikad nije dostigla predviđenu formacijsku brojnost prave SS divizije, popunjena je regrutovanim albanskim nacionalistima sa Kosova. Osnovana je u maju 1944. i komandovali su joj njemački oficiri i podoficiri, na čelu sa oberfirerom Augustom Šmithuberom – koji je uhvaćen, suđen i 1947. strijeljan u Beogradu.
Između 18. jula i 1. avgusta 1944. Komanda Jugoistoka Vermahta pokrenula je operaciju „Draufgänger” protiv mostobrana Narodnooslobodilačke vojske Jugoslavije &nbsp;na Limu između Andrijevice i Bijeloga Polja. Ovi mostobrani otvarali su mogućnost prodora u Srbiju. Nosilac borbenih operacija NOVJ je 2. proleterski udarni korpus kojim je komandovao general Peko Dapčević.
U toku 24. jula 1944. snage 4. proleterske crnogorske udarne brigade, iz sastava 2. korpusa NOVJ, izbile su u oblast Čakora, a 5. i 17. partizanske divizije probile su se u dubinu i zauzele Čakor i oblast istočno od njega. Narednoga dana partizanske snage su ušle u Murino i Plav. Iako su bili stvoreni uslovi za uništenje njemačke grupacije, Vrhovni štab NOVJ odlučuje da povuče snage i usmjeri ih za prodor u Srbiju – ka rejonu Kopaonika.
Iz kontakta sa neprijateljem, partizanske snage su 28. jula 1944. krenule na marš prema Srbiji, a njemačke i kvislinške trupe su prodirale u pravcu Andrijevice sprovodeći masakr nad civilnim stanovništvom Velike. Šmithuber je zapisao:
„Očevidno je da je selo Velika, naseljeno Crnogorcima, na odgovarajući način neprijatelju pružalo pomoć. Prema izjavi jednoga zarobljenika iz Velike, tamo su ponovo boravila propagandna odjeljenja bandita i zavrbovali su 20 mladih Crnogoraca. Stanovništvo nije nikada izvještavalo o dolasku ovih crvenih propagandnih odjeljenja. Tako isto nijesu obavještavali o prelasku mladića na stranu bandita i odlasku u Crnu Goru“ („Zbornik dokumenata i podataka o narodnooslobodilačkom ratu: DOKUMENTI NEMAČKOG RAJHA, 1944. i 1945. Godina”, knj. 4, XII).
Prema partizanskim izvorima, na njemačkoj strani, osim SS divizije „Skenderbeg”, učestvuju u operaciji „Draufgänger” i druge kvislinške jedinice, među njima – i četnici.
Blažo Janković (Drušići kod Cetinja, 1910 – Beograd, 1996), komandant 4. proleterske crnogorske udarne brigade, zapisuje u knjizi „4. proleterska crnogorska brigada” (Vojnoizdavački zavod, Beograd, 1975) da su Njemci „brižljivo pripremili i izveli posebnu operaciju”.
„U njoj su, pored brojnih jedinica muslimanske fašističke milicije, albanske kvislinške vojske i četnika iz Crne Gore i Sandžaka, angažovalii 14. puk. 7. SS divizije ‘Princ Eugen’, puk ‘Brandenburg’, 9. četu 363. puka, 3. četu 334. puka, 3. četu 222. puka i nekoliko fašističkih bataljona iz sastava 181. divizije, te jedinice iz sastava 21. brdske SS divizije ‘Skenderbeg’".
Prisustvo četnika rame uz rame sa pripadnicima divizije „Skenderbeg” u njemačkim redovima tokom pokolja u Velici je ovjekovječeno i fotografijom. Autor je Ernst A. Cviling, pripadnik Vazduhoplovnoga ratno-dopisničkoga bataljona Komande Jugoistoka Vermahta.
Cviling je napravio niz drugih fotografija o borbama na istoku Crne Gore tokom druge polovine jula 1944. godine. Te fotografije su pohranjene u ECPAD-u (Établissement de communication et de production audiovisuelle de la Défense, fajl LFT SO F2677 L24). Legenda na jednoj od fotografija glasi:
„Izuzetno rijedak snimak pripadnika albanske SS-divizije ‘Skenderbeg’ u društvu jugoslovenskih četnika (par lokalnih mladića, vjerovatno korišćenih za izviđanje), za vrijeme ručka na Čakoru (van kadra se nalaze i albanski milicioneri, kao i trupe 181. pešadijske i divizije ‘Princ Eugen’)”.

Mandić: Na ovaj Dan žalosti odajemo poštovanje i žrtvama u Velici

Piše: Vlado Vurušić
Gotovo devetomjesečni studentski (i ne samo studentski) antirežimski bunt u Srbiji polako gubi na intenzitetu (možda zbog ljeta), ali važnije je da je nekako izgubio na identitetu skrenuvši, prema balkanskom postjugoslavenskom obrascu, udesno ili, kako je to definisao crnogorski književnik Dušan Pajović - "od velike blokade do velike Srbije".
Taj moment koji se definisao na velikom Vidovdanskom skupu u Beogradu, nakon kojeg je protestni elan i splasnuo, u orbitu je vinuo 62-godišnjeg profesora beogradskog Filološkog fakulteta i šefa Zadužbine Miloša Crnjanskog Mila Lompara, kao svojevrsnu intelektualnu zvijezdu studentskih protesta, kako ga definiše sarajevska Slobodna Bosna, a kojeg sada neki protestno-opozicioni krugovi u Srbiji ističu kao vodećeg predsjedničkog kandidata na sljedećim izborima.
Trebali bi se najkasnije (doduše, kod Aleksandra Vučića se nikad ne zna) održati u aprilu ili maju 2026. godine, a kako sad stvari stoje, ako se ne posegne za ruskim iskustvom (Vladimiru Putinu su prethodne mandate anulirali da bi mu omogućili da se kandiduje još i još), Aleksandar Vučić se ne bi smio/mogao kandidovati. Protesti su se pokazali uglavnom usmjereni "samo" na rušenje Aleksandra Vučića, a ne na promjenu njegove politike, pa se alternativa koja se nudi umjesto njega ne razlikuje puno ili uopšte prema nacionalističko-ideološkom obrascu koji je u Srbiji dominantan od kraja osamdesetih godina, uz vrlo kratko vrijeme premijera Zorana Đinđića.
<h2>Ko je Milo Lompar?</h2>
Taj profesor srpske književnosti 18. i 19. vijeka, koji je u političkim turbulencijama raspada Jugoslavije prošao put od Srpske liberalne stranke, koja unatoč imenu tih devedesetih godina 20. vijeka nije bila ništa manje radikalno nacionalistička od politike Slobodana Miloševića (predvodili su je akademici SANU-a Nikola Milošević i Kosta Čavoški), pa je kasnije s Čavoškim postao jedan od ideologa nacionalističkog proruskog pokreta Dveri, koji su u srpskom političkom prostoru otvoreno nazivali neofašističkom i proljotićevskom strankom, a osnivač je udruge Srpski glas, kako se zvalo udruženje Dragiše Vasića, ideologa četničkog Ravnogorskog pokreta.
Na Vidovdanskom skupu Milo Lompar je bio glavni govornik, kako kažu čak i srpski nezavisni mediji - "na zahtjev studenata". Prije svog istupa kojim je zasjeo na čelo antivučićevskog protesta, mada je zanimljivo da unatoč tome što se vidi kao nasljednik Vučića nije meta brutalnih napada prorežimskih medija, Lompar je učestvovao na predstavljanju knjige pjesama osuđenog ratnog zločinca Radovana Karadžića "Crna bajka" u Srpskoj književnoj zadruzi. Kako je naveo nezavisni beogradski list Danas, on je u svom govoru kazao da "sloboda ide u dva kraka - sloboda srpskog naroda van Srbije i sloboda naše države u odnosu na druge". Posebno je naglasio "odbranu suvereniteta Republike Srpske i srpskog naroda u Crnoj Gori".
<div class="embed-block"><div><div style="left: 0; width: 100%; height: 0; position: relative; padding-bottom: 48%; padding-top: 120px;"><iframe src="https://cdn.iframe.ly/api/iframe?app=1&url=https%3A%2F%2Fetv.me%2Fsvijet%2Fvelikosrpske-poruke-i-sa-studentskog-protesta-u-beogradu-profesor-lompar-o-srpskom-integralizmu-nije-zaobisao-ni-crnu-goru&key=87ca3314a9fa775b5c3a7726100694b0" style="top: 0; left: 0; width: 100%; height: 100%; position: absolute; border: 0;" allowfullscreen></iframe></div></div></div>
 
Podsjetimo govorio je da je "u boljim vremenima srpski narod bio jedini postojeći narod u Crnoj Gori", ali se založio i za odbranu "srpskih nacionalnih prava u Hrvatskoj i Sjevernoj Makedoniji", a Kosovo mu je pitanje svih pitanja. "To je borba za srpski integralizam", rekao je Lompar, što je samo eufemizam za politiku i projekt "srpskog sveta". Inače, u njegovom eseju "Duh samoporicanja" koji je, piše Danas, imao čak deset izdanja, stoji da se srpski kulturni identitet razgradio "kroz paukovu mrežu ideologije jugoslavenstva i titoističkog komunizma". Lompar zapravo funkcioniše po onoj nastranoj tezi i mantri kojom prekorijeva Srbe da su "hrvatski komunisti uvijek gledali u NDH, a srpski nikad nisu bili za Srbiju". U nedavnom podcastu u kojem opravdava srpske nacističke kolaboracioniste četničkog vođu Dražu Mihailovića i šefa marionetske kvislinške Srbije generala Milana Nedića, kaže da su "partizanski i ustaški pokret imali slične posljedice po srpski narod" te, prema njemu, "između komunista i ustaša nije bilo razlike" jer "su i jedni i drugi htjeli razbijanje Jugoslavije".
"Postoji jedinstvo njihovog cilja, ustaški i komunistički pokret dijele ideju da je Jugoslavija vještačka tvorevina i da je treba razbiti. Ta dva pokreta imaju jedan cilj, da se Jugoslavija kao velikosrpska tvorevina razbije" te "je cilj i ustaša i komunista bio da se minimiziraju srpska nacionalna prava", mišljenja je Lompar.
<h2>Ideologija mu se ne razlikuje od Vučićeve</h2>
U podcastu Kod Brane (Branimir Nešić, urednik izdavačke kuće Catena mundi), za Milana Nedića Lompar kaže da nije bio "ideološki blizak s Adolfom Hitlerom". Podsjetimo da se Nedić susretao s Hitlerom, a lično ga je izvijestio da je Beograd postao prvi "Juden frei Stadt", odnosno grad "očišćen od Židova". Za Lompara Milan Nedić nije kvisling, on je kolaboracionist koji sarađuje s okupatorom, ali mu ideološki nije blizak, pa ga čak upoređuje s maršalom Philippeom Pétainom, vođom vichyjevske kolaboracionističke Francuske.
"On je doveden u iznudicu i to što radi je u nekom smislu da pomogne tim silnim izbjeglicama iz Bosne i Hrvatske. Nedić je na neki način točno procijenio da se Jugoslavija ne može suprotstaviti Njemačkoj i nije bio nikakav nerealan čovjek. Spašavao je srpski narod po cijenu svoje kolaboracije", kazao je Lompar. Slične istorijske politikantske i revizionističke, blago rečeno, besmislice čujemo i kod nas, pa nas ovakvi stavovi ne trebaju čuditi, pogotovo jer kaže da je "ustaška komponenta bitna komponenta hrvatske politike", čime će vjerojatno kupiti njegove hrvatske "vice verse", pa ga možda pozovu na neki istorijski skup ili tribinu, kako to već znaju činiti sa sličnim srpskim istoričarima.
Dakle, ideološka nacionalistička potka Lompara na temeljima "srpskog sveta" ni po čemu se ne razlikuje od Vučićeve. Moramo se zapitati je li Lompar zbilja jedino što se u Srbiji, nakon takvog vala pobune, može ponuditi kao protuteža (čuj - protuteža!?) Aleksandru Vučiću, i ne preostaje nam ništa drugo nego parafrazirati pajtonovce: "Gospodo, sišli ste sa svog malog uma."

Ko je Milo Lompar?

Kada Aleksandar Vučić razvlači onaj svoj cinični osmijeh, znajte da negdje država pada u ruke "srpskog sveta". Ili barem pokušava da padne. To više nije osmijeh samo zlog političara – to je osmijeh izopačenog trgovca suverenitetima, tapkaroša nacionalnih identiteta, ocvalog stratega koji u džepu stalno nosi nacrt "srpskog sveta". A kad taj osmijeh krene ka Crnoj Gori, znajte da se sprema invazija. Ne tenkovima, ta su vremena prošla, već mantijama, litijama i, naravno, s Andrijom Mandićem.
Jer Crna Gora je sljedeća ratna stečevina "srpskog sveta" – ako se sve bude odvijalo po Vučićevom planu.
<h3>SVE POČINJE OSMIJEHOM, A ZAVRŠAVA MANTIJOM</h3>
Vučić nije zaboravio 2006. godinu, kada je Crna Gora rekla „ne“ svetosavskom snu o Velikoj Srbiji. Nije zaboravio ni 2020, kada su litije prodrle u javni prostor kao političko oružje, da bi mu se potom vratile kao bumerang – u vidu studentskih protesta pod beogradskim balkonima. Nije zaboravio – ali, još važnije – nije oprostio.
Danas, 2025. godine, Crna Gora je zrela. Nažalost, zrela za potpuno političko preuzimanje od strane jurišnika "srpskog sveta". Nema više Đukanovića, nema snažnog građanskog fronta, nema političkih bedema, nema ljevice, a ni NVO sektora, koji je nekad bio brana neočetništvu. Ostala je samo ćirilična tišina. U tu tišinu Srpska pravoslavna crkva ulazi kao vlasnik (podsjetimo se Temeljnog ugovora, kojim je postala pravni vlasnik gotovo kompletnog duhovnog nasljeđa Crne Gore), dok se Vučićev plan preoblikovanja države – po uzoru na Srbiju – već odvija, tiho i precizno, kao podmazan.
Dakle, "srpski svet" više nije teorija zavjere ni pijani četnički san. To je operativna doktrina Beograda prema državama sa većinskim ili manjinskim srpskim stanovništvom. Crna Gora je sljedeći cilj.
<h3>CRKVA DOLAZI TIHO, SA OSMIJEHOM</h3>
Nema više tenkova, naravno. Ovo je „soft“ verzija velikosrpskog imperijalizma. Osvajanje kroz liturgiju, ćirilicu i sektaško svetosavlje. Naravno, začinjeno litrama sirove putinofilije. SPC već vodi kampanju – koncerti, promocije „duhovnih vrijednosti“, televizijski nastupi, kojekakvi laureati koji niču kao pečurke poslije kiše – a svima im je zajednički imenitelj: "srpski svet". Kad ih slušate, rekli biste da žele ljubav, mir i pomirenje. I, naravno, borbu protiv korupcije. Ali iza tih mantija i kandila stoji politička mašinerija – ekspozitura Vučićevog kabineta.
Vučiću ne treba ni dolazak u Podgoricu – on je već tamo. Kroz vladike, propagandiste, medije i „bratsku pomoć“.
<h3>JESENJI PLAN: SPAJIĆ KAO FIKUS, MANDIĆ KAO VLAST</h3>
Plan je kristalno jasan: Mandić "nudi" Spajiću još četiri godine premijerske funkcije – pod uslovom da pola Vlade preuzme Koalicija za budućnost Crne Gore. Uz to, SPC dobija još veći institucionalni prostor, a projekat „velikosrpskog rebrendiranja Crne Gore“ ide dalje – sve do izmjena Ustava, zastave, himne i službenog jezika.
To nije demokratski proces. To je perfidni, puzajući državni udar. U kravati i pod krstom.
<h3>MEDOJEVIĆEV KABARE KAO PARAVAN</h3>
U međuvremenu, vjerni Mandićev pomoćnik Nebojša Medojević zabavlja javnost jeftinim predstavama. Izmišlja koalicije, optužuje sve za izdaju, dok prikriva glavnu igru: Vučićevo preuzimanje Crne Gore, uz Mandićevu vjernu logistiku.
Sve to je igrokaz, dimna zavjesa. Jer kada preuzimaš državu, najvažnije je da javnost to ne shvati – dok ne bude kasno. Mada, u ovoj otupjeloj javnosti, možda čak i ne treba poseban plan. Neočetnicima je sve servirano.
<h3>KO JE DANAS CRNOGORAC? ONAJ KO SE SJEĆA GRAĐANSKE DRŽAVE</h3>
Biti Crnogorac danas ne znači imati pasoš ni izvod iz matične knjige rođenih. Danas to znači – sjećati se. Sjećati se ko si, odakle si, i šta ti pripada. Sjećati se da Crna Gora nije nastala dekretom, već otporom. Nije je donijela nijedna litija, već referendum. A prije toga – partizanski, a ne četnički pokret. I da je nijedna mantija nije branila, već narod koji je rekao: „Nismo ni Srbija, ni Albanija, ni dio ičijeg ‘sveta’. Svoji smo.“
Eh, nekad bilo!
Danas, kad ti isti ljudi gledaju kako im SPC piše zakone, a Beograd imenuje ministre – sjećanje postaje čin političkog otpora.
<h3>EVROPSKI PUT KAO NEPRIJATELJ</h3>
Vučiću ne treba Crna Gora koja ide ka EU, s planom da do 2028. postane članica. Njemu treba Crna Gora kao balkanska Bjelorusija – poslušna, destabilizovana, pokorena, satelitska. Zato je cilj jeseni da se pregovori s EU uspore, institucije popune „svojima“, a reforme zamrznu.
Ako Crna Gora ostane na evropskom putu – Vučićev san o regionalnoj dominaciji pada. Zato sada aktivira sve: od Crkve do „kvazicrnogoraca“ – Srbijanaca s crnogorskim biračkim pravom.
<h3>SVESRPSKI SABOR – SABLAST POD KRINKOM BRATSTVA</h3>
Vučićeva ideja "svesrpskog sabora" nije kulturni forum, već političko sredstvo dominacije. Ko nije u saboru – protiv je. Ko se ne uklapa – izdajnik je. Ko ne pjeva „Tamo daleko“ – gubi posao, identitet i građanska prava.
U tom „saboru“ nema mjesta za Bošnjake, Hrvate, Albance, pa ni za suverene Crnogorce. Tu država postaje etnički čist entitet. Sve ostalo je – prepreka.
<h3>RJEŠENJE? GRAĐANSKI OTPOR. PAMĆENJE. USTAV.</h3>
Rješenje nije u novim liderima, ni u povratku starih. Od tih utopija nema ništa! Rješenje je u građanskom jedinstvu. U otporu koji kaže: „Ovo je naša država – i ne damo je!“
Crna Gora nije savršena. Griješila je. Dabome! Ali to ne znači da mora kleknuti pred tuđom ideologijom. Jer kad jednom klekne – više se ne diže.
Rješenje je u ljudima koji se ne boje da kažu „ne“. Koji ne priznaju autoritet mantije ni Vučićev hatišerif iz Beograda, već poštuju sopstveni Ustav. Koji ne biraju vlast po krštenici, već po programu. Koji ne razmišljaju u kategorijama bratstva i krvi, već pravde i budućnosti.
<h3>ZAVRŠNA RIJEČ: NE DAJ SE, CRNA GORO!</h3>
Ne daj da ti mijenjaju ime. 
Ne daj da ti prepravljaju istoriju. 
Ne daj da ti krstom zamijene zakon. 
Ne daj da ti govore kojim si jezikom govorila. 
Ne daj da ti otimaju himnu i Ustav iz usta.
Jer kad ti uzmu jezik, zastavu i vjeru u sebe – uzeli su ti sve.
Digni glas dok još možeš da govoriš. 
Glasaj dok još imaš pravo glasa.
Budi Crna Gora – prije nego što te pretvore u "srpsku pokrajinu na moru s posebnim osjećajem za svetosavlje".
I ne zaboravi: Aleksandar Vučić ne dolazi s vojskom. Dolazi s osmijehom i mantijom. A iza njega – tama.
Vučićeva jesenja ofanziva dolazi. 
A jedini ko je može zaustaviti – to su građani Crne Gore. 
Ako ih još ima!

Vučić kreće na Crnu Goru, ne tenkovima, nego osmijehom i mantijom. Vrijeme je da ta zemlja digne glas, dok još može

Iz Demokrata su saopštili da je pas sumnjiv da je komita, te da je više nego očigledno da iza njegovog djelovanja stoje Ljubo Milović i Radoje Zvicer. &nbsp;Unutrašnjom istragom utvrdiće se da li je pas služio u odjeljenju koje je nekad bilo pod kontrolom Zorana Lazovića, satirično je na Iks mreži prokomentarisao poslanik SD-a i predstavnik Evropskog saveza Nikola Zirojević, reagujući na informaciju da je na Dvorskom trgu na Cetinju policajac, prema nezvaničnim navodima, sam sebe ranio dok je pokušavao da savlada psa.
Istovremeno, kako dodaje, potpredsjednik Vlade zadužen za sektor bezbjednosti, Aleksa Bečić, naložio je hitan veting u redovima policijskih pasa, dok je potpredsjednik Vlade Momo Koprivica rekao da je prošlo vrijeme kada je Bemax mogao ubacivati pse u policijske redove.
<div class="embed-block"><div style="max-width: 550px;"><div style="left: 0; width: 100%; height: 0; position: relative; padding-bottom: 100%;"><iframe src="https://cdn.iframe.ly/api/iframe?app=1&url=https%3A%2F%2Fx.com%2FZirojevicNikola%2Fstatus%2F1949440884157935648&key=87ca3314a9fa775b5c3a7726100694b0" style="top: 0; left: 0; width: 100%; height: 100%; position: absolute; border: 0;" allowfullscreen></iframe></div></div></div>
 
<div class="embed-block"><div><div style="left: 0; width: 100%; height: 0; position: relative; padding-bottom: 48%; padding-top: 120px;"><iframe src="https://cdn.iframe.ly/api/iframe?app=1&url=https%3A%2F%2Fetv.me%2Fhronika%2Fcetinje-policajac-se-ranio-dok-je-pokusao-da-obuzda-psa&key=87ca3314a9fa775b5c3a7726100694b0" style="top: 0; left: 0; width: 100%; height: 100%; position: absolute; border: 0;" allowfullscreen></iframe></div></div></div>

Zirojević: Pas je komita, iza njega stoje Zvicer i Milović, Bečić naložio hitan veting policijskih pasa

Crna Gora danas plaća cijenu višedecenijskog nedostatka crnogorskih autora iz raznih naučnih oblasti, posebno istorijske nauke, lingvistike, antropologije, proučavanja baštine... Obrazovali smo se na udžbenicima i radovima onih koji Crnu Goru nikada nijesu smatrali kao autentični nacionalni i državni prostor, već kao provinciju srpske države i ogranak srpskog naroda. Danas smo mi jedina država na svijetu sa hiljadugodišnjim trajanjem, priznata kao suverena i kao član UN, sa priznatim crnogorskim jezikom i crnogorskom nacijom, čiji dio stanovništva, koji nikada nije bio dio suśedne države, sebe smatra nacionalno dijelom te države, njenog istorijskog, kulturnog i jezičkog nasljeđa. Dugo vremena je i u Crnoj Gori važila zabluda da je srpska vojska krajem 1918. godine oslobodila Crnu Goru od austrijske okupacije. To je jedna od hiljadu laži koje su prenošene iz publikacija suśedne Srbije i njenih ispostava u Crnoj Gori. Stotine neoborivih činjenica, dokumenata savezničkih snaga, govore da je srpska vojska ušla u Crnu Goru bez borbe, oslobođenu od strane crnogorskog naroda, zajedno sa drugim okupacionim snagama, kako su se sami saveznici precizno definisali. Brojne depeše potvrđuju da se radi o okupiranoj teritoriju, o okupacionim trupama, uključujući i depeše najvećeg vojnog vrha srpske vojske. Uprkos protivljenju nekih saveznika, a ponajviše zahvaljujući Francuzima i njihovoj okupacionoj vojsci, srpska vojska je uspostavila okupacionu upravu u Crnoj Gori i formirala privremenu vlast, lojalnu Beogradu. U organizaciji Beograda, lažnom skupštinom, ugašena je država Crna Gora, što jedino cinici nazivaju ujedinjenjem.  <figure><img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/20250726180740_d620ef14625eb074d13f75339c57a1e5e156c9a4ab57bd5f878066f6baf6872f.jpg" data-media-id="editor_0" data-image-id="20250726180740_d620ef14625eb074d13f75339c57a1e5e156c9a4ab57bd5f878066f6baf6872f" data-rendition-name="original" width="1920" height="2798" loading="lazy" alt="ivanović"><figcaption>Poslanik crnogorskih federalista dr Mihailo Ivanovićetv</figcaption></figure>  <h2>Kršenje prava</h2> Beogradski mediji, Politika, Vreme, Pravda ... prenose u brojevima od 10. februara 1924. godine, u izvještaju iz skupštinskog zaśedanja, riječi dr Mihaila Ivanovića, poslanika crnogorskih federalista: „Prvi je posao režima bio uništiti cio pravni poredak i slobodnu Crnu Goru. Srbijanski dinastičari dobijaju od režima pohvale i nagrade za paljenje kuća, vađenje očiju živim ljudima, bacanje đece na bajunetima kroz prozore, lomljenje ruku ženama i đeci kartečima iz topa, zato što nijesu vjerni Kralju itd... Divlji napadi na prošlost i tradicije Crne Gore, rušenje spomenika, pljačkanje istorijskih dokumenata, i.t.d, ostaće samo kao dokaz moralne veličine i državničke sposobnosti režima“... Niko nije protivurječio, niko nije u Skupštini rekao da su to laži. Zato što su znali da je to istina. Jedina reakcija je bila potpredśednika Skupštine Lj. Bakića, kako „nema crnogorskog naroda u Crnoj Gori, već ima samo srpskog naroda“... Slično je Crna Gora nekiliko puta „oslobađana“. Od Nemanjića do Karađorđevića, da bi je danas oslobađala svetosavska crkva iz suśedne države. Kao i stoljeće i nešto prije, kada su suspendovani svi zakoni postojeće kraljevine, tako i današnji oslobodioci ne haju za Ustav, zakone, procedure. Krše se međunarodne povelje koje imaju supremaciju nad domaćim zakonodavstvom. Krši se povelja UN iz 1948. godine, Evropska konvencija o ljudskim pravima, donešena u Rimu 4. novembra 1950. godine, čiji je potpisnik 2006. godine Crna Gora. Krši se pravo na mirno okupljanje i protest građana, kao jedno od osnovnih ljudskih prava po pomenutim poveljama. Nije čudo što UN reaguju na kršenje povelje UN, jer je to vidljivo i laicima. Kakve su to pravne fakultete završavali predstavnici vlasti kad ne poznaju najvažnije međunarodne povelje o ljudskim pravima, koje su dužni da poštuju silom zakona? Država je dužna da radi na otklonjanu razloga zbog kojih se organizuju mirni protesti, a ne da tiranijom većine uskraćuju elementarno ljudsko pravo! Takođe, čitav postupak od hapšenja Milivoja Katnića, bivšeg SDT i njegovog pomoćnika Saše Čađenovića su školski primjeri kršenja Evropske konvencije, koja garantuje „... pravičnu i javnu raspravu u razumnom roku pred nezavisnim i nepristrasnim sudom, obrazovanim na osnovu zakona“. Pretvaranje pritvora u zatvor je neprihvatljivo po međunarodnim poveljama. Iste te međunarodne povelje i presude Suda za ljudska prava u Strazburu, smatraju ubistvom od strane države pritvorenika kojem nije omogućeno liječenje u skladu sa njegovim zdravstvenim potrebama. Jednog dana će se morati pred sudom odgovarati zašto se uskraćuje Milivoju Katniću liječenje od strane ljekara koji ga je liječio i kojem vjeruje da mu neće umanjiti sposobnost odbrane? Śećate se đe je liječen optuženi Bratislav Dikić u procesu za terorizam u vrijeme „nedemokratske bivše vlasti“?  <figure><img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/20250726180740_6c93ef9bee63ad42060cd8b23d1063dfab6509063490ab1f2ca5149d73dcd5af.png" data-media-id="editor_1" data-image-id="20250726180740_6c93ef9bee63ad42060cd8b23d1063dfab6509063490ab1f2ca5149d73dcd5af" data-rendition-name="original" width="522" height="624" loading="lazy" alt="mauzolej"><figcaption>Autorsko djelo Ivana Meštrovića, Mauzolej na Lovćenu etv</figcaption></figure>  <h2>Uticaj Crkve Srbije</h2> Sarkastično zvuče riječi potparola NSD Mirka Miličića kako je gradonačelnik Budve i sam doprinio uličnom prebijanju, jer, kaže, niko nema pravo da „sistematski izigrava i krši zakon, da vrijeđa pojedince i porodice, da zavađa građane“. Samo je zaboravio da doda da to jedino ne važi za Andriju Mandića, predśednika Skupštine, članove NSD-a i Crkvu Srbije sa svojim velikodostojnicima. Ako neko krši zakone Crne Gore i zavađa ljude to su ta gospoda. Čemu služe riječi Joanikija Mićovića o vraćanju kapele Karađorđevića na Jezerski vrh do da poziva na kršenje zakona o zaštiti kulturnih dobara i poziva na obračun, pa i građanski rat? Da li bi pravio Joanikije problem da se Aca palikuća „pružio“ i sagradio mauzolej po nacrtu koji je naručio od Ivana Meštrovića? Da li bi to bio „božji hram“? Za razuman svijet samo proglašenje Metodija Ostojića za još jednog mitropolita u Crnoj Gori je uvreda i omalovažavanje značaja i autentičnost crkve u istoriji Crne Gore, ma čijom je baštinom smatrali. To je smicalica i lakrdija koja je svjesno urađena iz Beograda kako bi se crkva u Crnoj Gori istorijskim značajem svela na Vranjsku eparhiju. Nedavno je Metodije Ostojić držao opelo ratnom zločincu, saradniku fašista Draži Mihailoviću, uz prisustvo članova rukovodstva NSD-a, predśednika Opštine Nikšić Marka Kovačevića i potpredśednika Vlade Budimira Aleksića? Bez bilo kakve reakcije države i onih koji su tako strašno bili pogođeni reakcijom građana 13. jula na Gorici? <h2>Izdaja države</h2> Nedavno je na jednoj televizije organizovana debata dvojice najgorih ministara policije u istoriji Crne Gore, aktuelnog Danila Šaranovića i prethodnog Filipa Adžića. Čusmo od Šaranovića kako je Aleksa Bečić, zvani Ljaljo, svojom umješnošću i sposobnošću prevazišao krizu oko obezbjeđenja mandata za skupštinsku većinu 23. novembra 2020, kada se mimo ustavnih procedura ušlo u ustavnu nadležnost donošenjem Odluke o dopunama Poslovnika o radu Skupštine Crne Gore, po osnovu nepostojećeg vanrednog stanja. Pa se zatim odlučivalo, opet kršeći zakon i suprotno Ustavu i Poslovniku, tako što je bez uvjerenja DIK-a verifikovan mandat poslanici sa liste „Crno na bijelo“ Suadi Zoronjić. I to sve zahvaljujući Ljalju, koji bi svoju „umješnost“ trebalo jednog dana da dokazuje na sudu zbog kršenja Ustava Crne Gore i nezakonitog izbora poslanika. A lustracija, nadam se, je neminovna, jer je to rang državnog udara.  <figure><img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/20250726180740_882c2875160a026664d988880ea3573e1f095cb424d52dc488eb8c370e71423f.jpg" data-media-id="editor_2" data-image-id="20250726180740_882c2875160a026664d988880ea3573e1f095cb424d52dc488eb8c370e71423f" data-rendition-name="original" width="1920" height="1280" loading="lazy" alt="bečić"><figcaption>PARTIJSKA POSLUŠNOST U POLICIJI: Danilo Šaranović i Aleksa Bečićetv</figcaption></figure>  A da je „posao režima bio uništi cio pravni poredak i slobodnu Crnu Goru“, kako reče dr Mihailo Ivanović, crnogorski federalista, govori to što pomenuti Aleksa Bečić i Danilo Šaranović sprovode autoritativnu vlast u resorima kojima rukovode, ne poštujući Ustav i zakone, uvodeći partijsku poslušnost kao kriterijum u rekonstrukciji policije. Sa namjerom da se te nezakonite radnje prenesu i na pravosuđe, kako bi se i sudije pripodobile volji vlasti i postali poslušni. Da bi se sprovodio veting u bilo kojoj oblasti mora se njegova primjena zakonski urediti, čime bi se utvrdilo koji organ i po kojim kriterijumima, u definisanom postupku, može meritorno odlučivati o dokazima da li su nezakonito pribavljeni prihodi ili ne. Na osnovu izvedenih dokaza, ne nečije proizvoljne sumnje. Inače je to obična lakrdija i bezakonje, kojima se samo želi stvoriti podobno i poslušničko pravosuđe i partijska policija. Poznato je iz istorije da je Stevo Vukotić, šura kralja Nikole, bio za to da se kralju Nikoli ne dozvoli povratak u zemlju i da se Srbija i Crna Gora bezuslovno ujedine. Nakon aneksije Crne Gore, Stevo Vukotić je više puta tražio prijem kod kralja Aleksandra, ali ga je on dugo ignorisao. Na kraju, kada ga je ipak primio, Stevo Vukotić primijeti: ,,Pa vaše visočanstvo, čudo me nijeste primili ranije poslije svega što sam učinio za našu stvar“. Aleksandar mu odgovori: ,,Izdao si zakletvu datu jednom kralju, tako ćeš izdati i mene“. Neki sumnjaju u istinitost ovih riječi, ali je sigurno da svaki izdajnik završi na smetlištu istorije, odbačen od svih. Prije ili kasnije svi izdajnici završe na smetlištu istorije. Već vidim Mandića i slične kako obigravaju oko Palate Srbija i zgrade u Nemanjinoj 11 da ih neko primi. U mnogim teorijskim raspravama demokratija se često posmatra kao politički i društveni regulatorni princip. U tom smislu potencira se uspostavljanje prceduralne strane demokratije, „pravila političke igre“, bezuslovno poštovanje zakona, institucija i garancija njihovog poštovanja, kao supstancijalnih odredbi demokratije, kojima se reprezentuje vladavina naroda. Kršenje Ustava zakona, procedura, kako bi se pripodobili potpunoj kontroli vlasti, odlike su autoritarnih sistema i diktatura. Borba za demokratiju nije kampanja, ona je vječiti proces. Busamo se u prsa da smo istorijski najslobodarskiji narod na Balkanu. Makijaveli bi rekao: „Jednako je teško osloboditi narod koji želi da ostane servilan, kao i porobiti narod koji želi da ostane slobodan“. Jesmo li ovo drugo?

Oslobođenje od „oslobodilaca“

Nakon što je njegov sin zadobio ozbiljnu povredu, Nikšićanin Spasoje Krunić odlučio je da se javno obrati Ministarstvu zdravlja Vojislavu Šimunu i crnogorskoj javnosti, ukazujući na ozbiljne propuste u funkcionisanju zdravstvenog sistema.
Kako navodi u otvorenom pismu, povreda koju je njegov osamnaestogodišnji sin zadobio u utorak, 22. jula, zahtijevala je hitnu medicinsku intervenciju, uključujući davanje tetanus vakcine. Ipak, u nikšićkoj bolnici vakcine nije bilo, niti osnovnih sredstava poput joda za čišćenje rane – koje su, prema njegovim riječima, sami morali da kupe.
- Od utorka do petka živjeli smo u strepnji, jer dijete nije imalo zaštitu od tetanusa. Možete li Vi kao roditelji mirno spavati da se ovako nešto dogodi vašem djetetu? – navodi Krunić u pismu.
Vakcinu je, kaže, uspio da obezbijedi tek tri dana kasnije – preko ličnih poznanstava, i to u savjetovalištu za djecu Doma zdravlja Nikšić. Tvrdi da se ova vakcina ne može kupiti na tržištu i da je dostupna isključivo kroz javne zdravstvene ustanove.
Posebno zabrinjava što, prema informacijama koje je tom prilikom dobio, trenutno u ustanovi nema ni penicilina, niti seruma protiv ujeda zmija, što dodatno ugrožava građane, posebno u ruralnim sredinama.
- Je li ovo moguće, ministre? Da li građani znaju u kakvom se stanju nalazi zdravstveni sistem? Kome smo prepušteni? – pita Krunić, ističući da ne traži odgovor za sebe, već apeluje da nadležni reaguju tamo gdje treba.
Otvoreno pismo zaključuje pitanjem:&nbsp;
- Volite li ovu zemlju? Ako je volite, znate šta treba da uradite.
Njegovo obraćanje izazvalo je brojne reakcije na društvenim mrežama, gdje su se i drugi građani javili sa sličnim iskustvima, izražavajući zabrinutost zbog sve češćih nestašica osnovnih medicinskih sredstava u javnom zdravstvu.

Tag: antievropska-politika

Rakočević u Vašingtonu: Vlada ima proevropsku retoriku, a antievropsku politiku, politika SAD i EU ne smije biti popustljiva

Ovacije horu „Zima“ za izvođenje pop i rock muzike

DRI: Borba protiv bespravne sječe šuma neusaglašena, neefikasna i bez pouzdanog nadzora

Mandić: Na ovaj Dan žalosti odajemo poštovanje i žrtvama u Velici

Ko je Milo Lompar?

PRATITE TVe UŽIVO