Bivši sudija Apelacionog suda, a sada advokat, Dragoje Jović uputio je Sudskom savjetu otvoreno pismo jer jer odbijen njegov zahtjev za naknadu zarade.
On se, u tom kontekstu, pozvao na članu 17 stav 1 Zakona o PIO i član 36 Zakona o zaradama zaposlenih u javnom sektoru - iako mu je, kako je sam naglasio, sudijska funkcija prestala usljed ispunjenja ustavno-zakonskih uslova za starosnu penziju.
- Posebno zabrinjava što je Administrativni odbor Skupštine Crne Gore, kao nadležni skupstinški odbor i svojevrsni tumač volje zakonodavca, samo mjesec dana ranije, što je Vama moralo biti poznato, usvojio zahtjev sutkinje Ustavnog suda - Dragane Đuranovic i prije toga bivšeg predsjednika tog suda, kojima je funkcija prestala iz istog razloga. Ovakva očigledna neujednačenost u primjeni zakona, u okviru istog pravnog sistema, dodatno potvrđuje da se u mom slučaju radi o selektivnoj primjeni prava i diskriminaciji, čime se grubo povrjeđuju osnovna načela pravne sigurnosti, jednakosti i pravičnosti – ocijenio je Jović.
Pravo, poručuje on, nije instrument povremenog moralnog oportunizma - već dosljedne pravne zaštite svakog pojedinca bez obzira na njegovu funkciju ili fazu karijere.
- Pa ova praksa nije samo pravno neutemeljena, nego otvara prostor za diskriminaciju ne samo na osnovu funkcionalnog statusa, nego potencijalno i starosne dobi. Uostalom, pravo na penziju i pravo na funkcionersku naknadu su pravno različite kategorije – naveo je Jović.
Penzija je, ističe on, pravo iz obaveznog osiguranja, dok je funkcionerska naknada privremeno pravo, koje obezbjeđuje kontinuitet prihoda nakon prestanka javne funkcije.
- Dakle, pravo na naknadu je zakonom zagarantovano pravo koje nastaje ex lege i ne radi se o pravu koje se ostvaruje na osnovu Vaše diskrecione ocjene. Podsjećam Vas da Ustav Crne Gore, međunarodni standardi i EU pravna tekovina jasno garantuju: jednakost pred zakonom (čl. 19 Ustava); zabranu diskriminacije po bilo kom osnovu (čl. 8 Ustava i čl. 2 Zakona o zabrani diskriminacije); pravo na pravnu sigurnost i jednaki tretman u uživanju prava koja proizilaze iz odnosa u kome su se nalazile sudije redovnih sudova - poručio je Jović.
On smatra da zabrinjava i selektivna praksa i u odnosu na raniji sastav Sudskog savjeta, koji je dugo primjenjivao praksu kao u slučaju sudija Ustavnog suda i ostalih funkcionera iz drugih državnih organa.
- Koju ste najednom promijenili, iako bi po svojoj ulozi Sudski savjet trebalo da bude uzor zakonitosti i institucionalne dosljednosti - naveo je on.
Sudski savjet, podvlači Jović, ne smije postati simbol arbitrernosti i neujednačene primjene zakona.&nbsp;
- Vaše odluke moraju biti mjerilo povjerenja u pravosuđe i zakonitost. Ako se bavite fiskalnim uticajem i održivošću odredbe iz čl. 36 citiranog zakona, nemojte to činiti na štetu nosilaca sudijske funkcije, nego inicirajte izmjenu te odredbe, koja se primjenjuje na mnogo veći broj funkcionera iz druge dvije vlasti - naglasio je Jović.
Zato je pozvao Sudski savjet da: preispita svoju praksu u ovakvim slučajevima, u svjetlu principa jednakosti i vladavine prava, uspostavi jasne i transparentne kriterijume koji neće diskriminisati pojedine kategorije pravosudnih funkcionera, te da obavijesti javnost o razlozima zbog kojih je promijenio sopstvenu praksu i pravne posljedice, uspostavljanjem dvostrukih standarda, koji su jednima donijeli ,,korist”, a drugima nanijeli štetu.
- Pored toga, morate imati u vidu da ove slučajeve pažljivo prate i delegacije iz EU i OEBS-a, kao i javnost čije povjerenje u pravosuđe počiva na principima dosljednosti, nepristrasnosti i zakonitosti. U suprotnom, ukoliko i dalje budete insistirali na nedosljednosti, otvaraju se vrata samovolji, koja po prirodi stvari, upravo i predstavlja najveću prijetnju vladavini prava - zaključio je Jović.

Portal ETV

original

viewImage

baseImage

610x380

500x500

400x240

400x203

thumbnail

Jović pisao Sudskom savjetu: Pravo na naknadu je zagarantovano, ne ostvaruje se Vašom diskrecionom ocjenom

Vrhovni sud Crne Gore presudio je da je Apelacioni povrijedio zakon u korist okrivljenog I.C. oslobodivši ga optužbe da je izvršio produženo krivično djelo neovlašćena proizvodnja, držanje i stavljanje u promet opojnih droga. Vrhovni sud je tako usvojio Zahtjev za zaštitu zakonitosti Vrhovnog državnog tužilaštva.
U obrazloženju presude Vrhovni sud konstatuje da je presudom Višeg suda u Podgorici od 10. jula 2024. godine, okrivljeni I.C. oslobođen optužbe da je izvršio produženo krivično djelo neovlašćena proizvodnja, držanje i stavljanje u promet opojnih droga.
Istom presudom okrivljenom je izrečena mjera bezbjednosti oduzimanja predmeta. Njemu je oduzera konoplja – marihuana neto mase 6,515 grama i određeno da se nakon pravosnažnosti presude uništi.
- Protiv navedene presude Više državno tužilaštvo u Podgorici podnijelo je žalbu zbog bitne povrede odredaba krivičnog postupka – čl.386 st.1 tač.8 ZKP-a i pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja iz čl.388 st.1 ZKP-a, sa predlogom da se uvaži žalba i ukine presuda Višeg suda u Podgorici i predmet vrati prvostpenom sudu na ponovni postupak i odluku ili pak da se ista preinači na način što će se okrivljeni I.C. oglasiti krivim za predmetno krivično djelo i osuditi po zakonu - navedeno je u saopštenju Vrhovnog suda.
Apelacioni sud je, u postupku odlučivanja po žalbi Višeg državnog tužilaštva u Podgorici, donio rješenje kojim je odbacio žalbu Višeg državnog tužilaštva kao nepotpunu. Uvidom u spise predmeta utvrđeno je da je prilikom izrade žalbe došlo do greške u označavanju broja i datuma presude protiv koje je Više državno tužilaštvo izjavilo žalbu.
Protiv pravosnažnog rješenja Apelacionog suda od 27. januara ove godine, Vrhovno državno tužilaštvo je podiglo zahtjev za zaštitu zakonitosti zbog povrede zakona, sa prijedlogom da Vrhovni sud Crne Gore usvoji zahtjev za zaštitu zakonitosti i presudom utvrdi da je pravosnažnim rješenjem povrijeđen zakon u korist okrivljenog I.C.
Kako kažu u Vrhovnom sudu, razmotrili su cjelokupne spise predmeta, ispitali pobijano rješenje u granicama propisanim Zakonom o krivičnom postupku, ocijenili navode zahtjeva i utvrdili da je za zaštitu zakonitosti osnovan.
U obrazloženju presude Vrhovnog suda navodi se da je nasuprot navedenom stavu Apelacionog suda, utvrdio da žalba Višeg državnog tužilaštva u Podgorici sadrži sve potrebne podatke propisane odredbom čl.384 st.1 tač.1 Zakonika o krivičnom postupku.
Vrhovni sud zaključuje da žalba sadrži obavezne elemente, a koji čine označenje presude, podatke o sudu koji je presudu izrekao, broj presude i datum kada je objavljena. Na osnovu toga je identifikovan predmet i utvrđeno da se ne radi o nepotpunoj žalbi kako je to pogrešno zaključio Apelacioni sud u svom rješenju.
- Naime, da se ne radi o nepotpunoj žalbi ukazuje činjenica da prvostepeni sud – Viši sud u Podgorici, nije žalbu odbacio, već je po nalogu sudećeg sudije, upisničar ispravio omašku, tako što je u žalbi označio tačan broj presude dok je državni tužilac u Vrhovnom državnom tužilaštvu aktom od 20. novembra 2024.godine ukazao na očiglednu grešku u označavanja broja i datuma presude protiv koje je Više državno tužilaštvo izjavilo žalbu, pri tom označavajući pravilan broj presude Višeg suda u Podgorici od 10. juna 2024.godine - ističe se u saopštenju.
Osim toga, Vrhovni sud u presudi navodi da je Apelacioni sud na sjednici vijeća konstatovao da je predmet razmatranja žalba Višeg državnog tužilaštva u Podgorici od 19. septembra 2024. izjavljena na presudu Višeg suda u Podgorici od 10. juna iste godine, nakon čega je u dispozitivu rješenja zaključio da se odbacuje kao nepotpuna. 
Kako je istaknuto, Apelacioni sud nije imao dilemu u pogledu presude na koju se žalba odnosi, što je jasno naznačeno i u samom rješenju. Nedostatak koji se ticao pogrešnog označavanja broja presude u žalbi otklonjen je – ispravan broj najprije je naveo prvostepeni sud, zatim tužilac, a potom i Apelacioni sud prilikom donošenja odluke. Vrhovni sud zato ocjenjuje da nije bilo osnova za odbacivanje žalbe kao nepotpune, kako je to ranije učinio Apelacioni sud, pozivajući se na odredbu člana 384 Zakona o krivičnom postupku.
- Pri tom je Vrhovni sud imao u vidu odluku Ustavnog suda Crne gore od 12. marta 2024. godine, na koju se Apelacioni sud pozvao u rješenju. Utvrdio je da se predmetna pravna situacija ne može poistovjetiti sa onom u pomenutoj odluci Ustavnog suda Crne Gore jer se odnosi na situaciju u kojoj nedostaje kao element žalbe potpis lica koje je podnijelo žalbu, a što je propisano odredbom čl.384 st.1 tač.5 ZKP. Zbog toga je odluka odbačena kao nepotpuna, dok je u konkretnom slučaju formalni nedostatak u označavanju broja predmeta u podnijetoj žalbi ispravljen kako je to naprijed navedeno. To je Apelacioni sud konačno i prihvatio prilikom razmatranja žalbe na održanoj sjednici vijeća, nakon čega je donio rješenje u kojem je u uvodnom dijelu i u dispozitivu rješenja upravo označio presudu, koja je i bila predmet razmatranja na održanoj sjednici vijeća - obrazloženo je u saopštenju suda.
Vrhovni sud Crne Gore je zbog toga presudio da je Apelacioni sud Crne Gore povrijedio zakon u korist okrivljenog I.C. iz čl.384 st.3 u vezi st.1 tač.1 ZKP-a.
- Imajući u vidu da je zahtjev za zaštitu zakonitosti podignut na štetu okrivljenog, Vrhovni sud Crne Gore je nalazeći da je zahtjev osnovan, samo utvrdio da postoji povreda zakona ne dirajući u pravosnažnu odluku - zaključeno je u saopštenju.

Utvrđena povreda zakona u korist okrivljenog: Vrhovni sud ispravlja odluku Apelacionog

Pravosudni organi Crne Gore prekršili su osnovna ljudska prava i pravnu sigurnost u ekstradicionom postupku protiv Romana Kazimierza Zimijanija, državljanina Republike Poljske – navodi se u saopštenju dostavljenom Portalu ETV koje potpisuju njegovi branioci, advokatice Marijana Laković, Jelena Đonović Vukotić, Milena Labović i njihov kolega advokat Vuk Lutovac. Zatražili su da se njihov klijent pusti iz pritvora i da se obustavi izručenje do odluke Ustavnog suda.
 Oni navode da je Viši sud donio prvostepenu odluku kojom je utvrđeno da su ispunjeni uslovi za izručenje Zimijanija Republici Poljskoj i Republici Koreji. 
- Apelacioni sud Crne Gore, bez valjanog obrazloženja, u rekordno kratkom roku odbio je žalbu branilaca rješenjem od 15. aprila 2025. godine, iako se radi o predmetu obimne pravne složenosti sa više od 300 stranica spisa - ističu advokati u saopšenju.
Oni su objasnili i da je već narednog dana - 16. aprila Ministarstvo pravde donijelo odluku o dozvoljenju izručenja Zimijanija Republici Poljskoj. Advokatski tim ukazuje da nijesu prethodno bili obaviješteni o odluci Apelacionog suda, niti im je ta odluka dostavljena. 
- Još skandaloznije, o ovoj izuzetno važnoj odluci branioci nijesu saznali od suda, već od zaposlenih u Upravi za izvršenje krivičnih sankcija, čime su na grub način prekršeni procesni standardi i pravo na odbranu. Tek nakon što su branioci lično otišli u Viši sud i Ministarstvo pravde, uručene su im odluke Apelacionog suda i Ministarstva pravde. Protiv rješenja Apelacionog suda odmah je podnijeta ustavna žalba, sa jasno obrazloženim zahtjevom za odlaganje izvršenja, o čemu je Ministarstvo pravde uredno obaviješteno - piše u saopštenju advokatskog tima.
Branioci Zimijanija smataraju da se ovakvim postupanjem grubo krše osnovna ljudska prava, uključujući pravo na djelotvoran pravni lijek i pravično suđenje, te da bi se njegovim hitnim izručenjem Republici Poljskoj, bez odluke Ustavnog suda, nanijela nepopravljiva šteta. 
- On je i dalje lišen slobode, iako mu je po rješenju Višeg suda u Podgorici, KV.br. 214/25, ekstradicioni pritvor mogao trajati najduže do 17. aprila 2025. godine u 21:30 časova. Uprkos toj činjenici, on nije pušten na slobodu - obrazložili su branioci. 
Ističu da je jasno da se njihov klijent protivpravno zadržava u pritvoru, čime se dodatno produbljuje već postojeće kršenje njegovih osnovnih prava.
Advokatski tim je pozvao nadležne institucije da postupaju u skladu sa principima pravne države, te da pokažu stvarnu posvećenost zaštiti ljudskih prava – naročito imajući u vidu da je Crna Gora država koja teži članstvu u Evropskoj uniji, gdje su poštovanje vladavine prava i ljudska prava temeljne vrijednosti.
- U interesu pravde i dostojanstva svakog pojedinca pozivamo nadležne institucije da bez odlaganja obustave dalje radnje na izvršenju izručenja do odluke Ustavnog suda Crne Gore i odmah nalože oslobađanje Zimijanija iz nezakonitog pritvora - zaključili su u saopštenju.
On se tereti za krivična djela iz oblasti ekonomskog kriminala i to za težak obik prevare u većem obimu, pranje novca, krađa i povreda zakona. Uhapšen je u podgorici po međunarodnoj potjernici.

Marija Žižić

Advokati traže ukidanje pritvora i da se obustavi izručenje do odluke Ustavnog suda

Apelacioni sud preinačio je preinačio kaznu N. M, optuženom za produženo krivično djelo nedozvoljene polne radnje, sa šest na 10 godina zatvora.
Apelacioni sud je presudom koja je donijeta 26. marta donio odbio kao neosnovane žalbe branilaca optuženog N. M. izjavljene protiv presude Višeg suda u Bijelom Polju od 4. oktobra 2024, a uvažio žalbu Višeg državnog tužilaštva u Bijelom Polju.
- Presudom Višeg suda u Bijelom Polju optuženi N. M. oglašen je krivim zbog produženog krivičnog djela nedozvoljene polne radnje i osuđen na kaznu zatvora u trajanju od šest godina u koju mu je uračunato vrijeme provedeno u pritvoru. Protiv ove presude žalbe su izjavili Više državno tužilaštvo u Bijelom Polju i branioci optuženog. Prema ocjeni Apelacionog suda Crne Gore, prvostepeni sud je na valjan način u zakonito sprovedenom postupku do izvjesnosti utvrdio sve činjenice potrebne kako za pravilnu ocjenu postojanja krivičnog djela, tako i krivice optuženog i pravilno pravilno primijenio Krivični zakonik, pa nema bitnih povreda odredaba krivičnog postupka niti pogrešne primjene materijalnog prava - ističu iz Apelacionog suda Crne Gore.&nbsp;
Međutim, kako dodaju, smatraju da prvostepeni sud nije u dovoljnoj mjeri cijenio otežavajuće okolnosti pod kojima je djelo izvršeno.
- I to broj radnji koje je optuženi preduzeo prema žrtvi u dužem vremenskom periodu, činjenicu da je optuženi osoba iz kruga povjerenja jer radi u školi koju žrtva pohađa, međuporodičnu vezu i poznanstvo žrtve i njene porodice od koje se očekuje da žrtvi pruži sigurnost, zaštitu i povjerenje, te posebno činjenicu da je djelo izvršeno u školi u kojoj djeca treba da uživaju najveći stepen fizičke, emocionalne i socijalne sigurnosti i zaštite, gdje su svi zaposleni dužni da uvažavaju ličnost djeteta i da podstiču njegov pravilan razvoj - naveli su iz Apelacionog suda.&nbsp;
Iz tih razloga, a polazeći od odredbi Konvencije Savjeta Evrope o zaštiti djece od seksualnog iskorišćavanja i seksualnog zlostavljanja - Lanzarot konvencije, Apelacioni sud je preinačio prvostepenu presudu-
- Kazna zatvora u trajanju od 10 godina predstavlja onu mjeru koja je neophodno potrebna za postizanje svrhe kažnjavanja u odnosu na opštu svrhu izricanja krivičnih sankcija, odnosno da će se ovako izrečenom kaznom uticati na optuženog, ali i na druge da ubuduće ne čine krivična djela - kazali su iz Apelacionog suda.
Ovo posebno i pri činjenici da se, kako dodaju, svrha generalne prevencije ogleda u izražavanju društvene osude za krivično djelo i obaveze poštovanja zakona.
- Što ima za cilj formiranje kod građana negativnog stava prema vršenju krivičnog djela i razvijanje osjećaja za poštovanje zakona, odnosno jačanje morala i uticaj na razvijanje društvene odgovornosti građana - zaključili su iz Apelacionog suda.

1250x600

1084x550

Apelacioni sud: Za nedozvoljene polne radnje 10 umjesto šest godina zatvora

Apelacioni sud u Parizu saopštio je da je danas primio tri žalbe na odluku prvostepenog suda da liderku Nacionalnog okupljanja Marin Le Pen zbog pronevjere osudi na četiri godine zatvora, od čega dvije uslovno, i da joj zabrani da u narednih pet godina bude na bilo kojoj javnoj funkciji.
U saopštenju se navodi da će Apelacioni sud „razmotriti taj slučaj u roku koji bi trebalo da omogući donošenje odluke na ljeto 2026“.
To bi značilo da će suđenje pred Apelacionim sudom biti održano najkasnije početkom 2026. i da će presuda biti donijeta mnogo prije predsjedničkih izbora 2027, što je zahtijevalo nekoliko političkih lidera.

Apelacioni sud u Parizu primio tri žalbe na odluku suda o Marin Le Pen

Apelacioni sud Crne Gore je nakon održane sjednice vijeća uvažio žalbu Specijalnog državnog tužilaštva i preinačio rješenje Višeg suda u Podgorici odbijajući kao neosnovan prijedlog branilaca okrivljenih da se iz spisa predmeta izuzmu kao pravno nevaljani dokazi koji se odnose na komunikacije ostvarene putem aplikacije „Anom“.
Viši sud u Podgorici je prethodno rješenjem od 14. januara odlučio da se iz spisa predmeta izdvoje kao pravno nevaljani dokazi koji se odnose na komunikacije ostvarene putem aplikacije „Anom“, jer po njihovoj ocjeni, nije jasan identitet treće zemlje koja je pribavila komunikacije i nadležnim organima SAD-a dostavila predmetne podatke - niti da li je postojao sudski nalog te zemlje da se izuzmu podaci sa servera, uslijed čega je nemoguće ispitati zakonitost procedure po kojoj su navedeni podaci pribavljeni.
Protiv ovog rješenja žalbu je izjavilo Specijalno državno tužilaštvo.
U postupku odlučivanja o žalbi, Apelacioni sud Crne Gore je ocijenio da je zaključak Višeg suda u Podgorici rezultat pogrešne primjene zakona.
Da bi se određeni dokazi izdvojili, po stavu Apelacionog suda, neophodno je da se sa izvjesnošću može zaključiti da su isti pravno nevaljani u smislu člana 17 stav 2 ZKP-a, što, kažu, u konkretnom nije slučaj.
- Naime, Sjedinjene Američke Države su do podataka o komunikaciji došle koristeći se međunarodnom pravnom pomoći od strane države članice Evropske Unije, za koju prema stanju u spisima predmeta ne postoji dokaz koji bi ukazivao na to da ista prilikom preduzimanja ovih radnji nije poštovala svoj nacionalni pravni poredak i da nije imala valjani sudski nalog za kopiranje podataka sa platforme za kriptovanu komunikaciju Anom - naveli su oni.
U prilog pravnom shvatanju Apelacionog suda je, kažu, odgovor Ministarstva pravde SAD-a na zamolnicu Specijalnog državnog tužilaštva.
- Iz kojeg proizilazi da je tehnika rada platforme „Anom" kroz operaciju „Trojanski štit" zakonita po zakonima SAD i po mjestu gdje je „host“ te platforme, te da je treća zemlja koja je „host“ za server „Anom" u Evropskoj Uniji, preko svojih pravosudnih organa pribavila sudski nalog kojim je odobreno kopiranje poruka koje su bile na serveru, a koje je ta zemlja dostavila Federalnom Istražnom birou (FBI), po zamolnici za međunarodnu pravnu pomoć - kažu u Apelacionom sudu.
Organi gonjenja Crne Gore su, ističu oni, pribavili ove podatke zamolbenim putem i uvrstili ih u dokaze u skladu sa članom 45 Zakona o međunarodnoj pravnoj pomoći u krivičnim stvarima.
- Pa po pravnom shvatanju ovog suda nema osnova za sumnju u zakonitost procedure u zemlji pribavljanja, niti ima mjesta zaključku da se ovi dokazi ne mogu koristiti u ovom postupku - zaključili su oni.

Apelacioni sud preinačio rješenje Višeg: Dokazi iz aplikacije Anom se mogu koristiti

Apelacioni sud Crne Gore odbio je kao neosnovane žalbe Specijalnog državnog tužilaštva (SDT) i branioca Marjana Vujačića na presudu podgoričkog Višeg suda - tj. specijalnog odjeljenja za organizovani kriminal, korupciju, terorizam i ratne zločine od 3. aprila 2024. godine.
Vujačić je tada osuđen na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od 20 godina za ubistva Veselina Kalezića i Mila Ilića u Podgorici, kao i dva krivična djela nedozvoljeno držanje oružja.
Tu presudu je izreklo vijeće sudije Amira Đokaja, a sud ga je oslobodio od optužbe za krivično djelo stvaranje kriminalne organizacije.
- Prvostepenom presudom Višeg suda u Podgorici optuženi Marjan Vujačić oglašen je krivim zbog izvršenja dva krivična djela ubistvo i dva krivična djela nedozvoljeno držanje oružja i eksplozivnih materija i osuđen na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od 20 godina. Istom presudom ovaj optuženi oslobođen je optužbe da je izvršio krivično djelo stvaranje kriminalne organizacije - ustvrdili su u Apelacionom sudu.
Oni su kazali da je u postupku odlučivanja o žalbama njihovo vijeće utvrdilo da je u odnosu na krivično djelo nedozvoljeno držanje oružja i eksplozivnih materija nastupila apsolutna zastarjelost krivičnog gonjenja 19. novembra 2024. godine.
- Zastarjelost u odnosu na ovo krivično djelo nastupila je prije dostavljanja spisa Apelacionom sudu Crne Gore na odlučivanje dana 17.12.2024.godine. Iz tog razloga je ovaj sud preinačio prvostepenu presudu tako što je zbog nastupanja apsolutne zastarjelosti krivičnog gonjenja optužbu odbio za jedno krivično djelo nedozvoljeno držanje oružja i eksplozivnih materija i nakon što je utvrdio kazne za svako pojedinačno krivično djelo ubistvo i jedno krivično djelo nedozvoljeno držanje oružja i eksplozivnih materija, osudio ovog optuženog na istu jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od 20 godina - kazali su u Apelacionom sudu.

Apelacioni sud odbio žalbe, Vujačiću 20 godina zatvora

Vrhovni sud Crne Gore presudio je da je Apelacioni sud Crne Gore povrijedio zakon u korist R.Š. oslobodivši ga optužbe da je izvršio produženo krivično djelo pranje novca.
Vrhovni sud je, kako su saopštili, tako usvojio Zahtjev za zaštitu zakonitosti Vrhovnog državnog tužilaštva.
- U obrazloženju presude Vrhovni sud konstatuje da je presudom Višeg suda u Podgorici, koja je potvrđena presudom Apelacionog suda Crne Gore, okrivljeni R. Š., na osnovu čl.373 st.1 tač.2 Zakonika o krivičnom postupku, oslobođen optužbe da je izvršio produženo krivično djelo pranje novca iz čl.268 st.1 u vezi čl.49 Krivičnog zakonika Crne Gore (KZCG), tako što je u više navrata, u periodu od septembra 2015. do decembra 2016. godine na teritoriji Crne Gore izvršio konverziju novca u ukupnom iznosu od 77.183 američka dolara u 68.842 eura, a taj novac zatim upotrijebio za renoviranje kafe bara u Bijelom Polju - navodi se u saopštenju Vrhovnog suda.
Iz tog suda obrazložili su svoj pravni stav. Nižestepeni sudovi nalaze, kako kažu, da nije dokazano da je okrivljeni u Rusiji, Italiji, Sloveniji, Portugalu i Njemačkoj pružao usluge taksi prevoza i pružao usluge turističkog vodiča licima koja su ga angažovala. 
- Da Apelacioni sud nalazi da je, za postojanje krivičnog djela pranje novca iz čl.268 KZCG, neophodno utvrditi da je novac ili druga imovina pribavljena krivičnim djelom, te da je tužilaštvo bilo dužno da dokaže da novac ili imovina potiču iz nekog krivičnog djela, što znači da u postupku moraju biti dokazani samo objektivni elementi bića predikatnog krivičnog djela iz kojeg potiče novac ili imovina koja je predmet krivičnog djela pranje novca. Da Apelacioni sud nije na relevantan način cijenio činjenicu da je okrivljeni u svojoj odbrani pred Specijalnim državnim tužilaštvom izričito naveo da je u inostranstvo išao kako bi pružao taksi usluge i usluge turističkog vodiča strancima koji bi ga u inostranstvo angažovali, te nije sporio ni u jednom trenutku, u toku krivičnog postupka, da za preduzimanje svojih radnji u inostranstvu iz kojih je stekao novac, nije imao bilo kakvo odobrenje ili saglasnost nadležnih organa zemalja u kojima je obavljao tu djelatnost. Takođe, okrivljeni nije sporio, a što je dokazano u dokaznom postupku provedenom pred Višim i Apelacionim sudom, da je u više navrata izvršio konverziju novca koji je zatim upotrijebio za renoviranje kafe bara u Bijelom Polju. Da je okrivljeni znao da je navedeni novac pribavljen kriminalnom djelatnošću, potvrđuje činjenica da je okrivljeni konverziju vršio u više navrata u manjim iznosima, da bi se izbjeglo postavljanje pitanja porijekla tog novca, tj. upravo u namjeri da se prikrije i lažno prikaže porijeklo istog - navodi se u presudi Vrhovnog suda.
U presudi, Vrhovni sud navodi da međunarodne konvencije i standardi iz ove oblasti, koji su prihvaćeni i našim Krivičnim zakonikom i Zakonom o sprečavanju pranja novca i finansiranja terorizma, zahtijevaju da novac potiče od kriminalne djelatnosti, pri čemu fokus treba imati na širi kriminalni kontekst, umjesto ograničenja na određena predikatna krivična djela. Dodaju da za postojanje krivičnog djela pranje novca, osim saznanja okrivljenog da novac potiče iz kriminalne djelatnosti, ne postoji obaveza opisivanja, utvrđivanja i preciziranja konkretne kriminalne djelatnosti iz koje novac vodi porijeklo, već je samo potrebno utvrditi da postoji nezakonito porijeklo predmetnog novca.
- Imajući u vidu navedeno, ali i nespornu činjenicu da obavljanje predmetnih djelatnosti predstavlja krivično djelo, odnosno prekršaj u zemljama gdje je djelatnost preduzimana, a što je potkrijepljeno izvodima iz materijalnih propisa koji su provedeni na glavnom pretresu, u dokaznom postupku pred nižestepenim sudovima, jasno je da je u konkretnom slučaju novac koji je bio predmet unošenja i konverzije u Crnoj Gori, stečen kriminalnom djelatnošću. Pri tome, iz finansijske dokumentacije, koja je takođe provedena u dokaznom postupku, izvodi se zaključak, koji ni za nižestepene sudove nije bio sporan, da je konverzija vršena u dužem vremenskom periodu, u više navrata i u manjim iznosima - stoji u saopštenju suda.
Tu činjenicu su, ističu, nižestepeni sudovi trebali cijeniti, kao odlučnu, u prilog zaključka da je takav način konverzije imao za cilj prikrivanje porijekla konvertovanog novca, a što u konkretnom nije cijenjeno.
- Nižestepeni sudovi, pri tom, gube iz vida da sve navedeno upućuje na zaključak da se očigledno radilo o kontinuiranom obavljanju poslova, od strane okrivljenog, koji su se sastojali u pružanju usluga koje po svojoj suštini jesu usluge taksi prevoza i turističkog vodiča lica koja su ga za to angažovala u toku 2015 i 2016 godine, za koje nije imao odobrenje, što dalje ukazuje da je te usluge okrivljeni vršio na nezakonit način i time pribavio novac koji je potom konvertovao u Crnoj Gori - naveli su iz Vrhovnog suda.
Naime, u konkretnom slučaju su, po tog suda, ostvarene sve četiri faze pranja nova.
- Uzevši u obzir sve navedeno Vrhovni sud Crne Gore nalazi, kako se to osnovano ukazuje zahtjevom za zaštitu zakonitosti Vrhovnog državnog tužilaštva Crne Gore, da je presudom Apelacionog suda Crne Gore povrijeđen zakon u korist okrivljenog R.Š., iz čl.387, u vezi čl.373 st.1 tač.2 Zakonika o krivičnom postupku. Imajući u vidu da je zahtjev za zaštitu zakonitosti podignut na štetu okrivljenog, Vrhovni sud Crne Gore je, nalazeći da je zahtjev osnovan, samo utvrdio da postoji povreda zakona ne dirajući u pravosnažnu odluku - zaključuju u saopštenju.

Presuda Apelacionog suda dovedena u pitanje: Vrhovni sud utvrdio povredu zakona u slučaju pranja novca

Apelacioni sud Crne Gore je uvažio žalbe optuženog Srđe Jovanovića i njegovog branioca i ukinuo presudu Višeg suda u Podgorici u predmetu u kojem je proglašen krivim za zloupotrebu službenog položaja.
Predmet je vraćen prvostepenom sudu na ponovno suđenje.&nbsp;
- Prvostepenom presudom Višeg suda u Podgorici optuženi Srđa Jovanović oglašen je krivim zbog izvršenja krivičnog djela zloupotreba službenog položaja i osuđen na kaznu zatvora u trajanju od pet mjeseci, dok su optuženi Hakan Arikan i Mensur Uka oslobođeni od optužbe da su izvršili krivično djelo zloupotreba službenog položaja putem pomaganja - istakli su u Apelacionom sudu.
Dodaju da su protiv ove presude žalbe izjavili SDT, optuženi Jovanović i njegov branilac.
- U postupku odlučivanja o žalbama vijeće Apelacionog suda je ocijenilo da je prvostepena presuda donijeta uz bitne povrede odredaba krivičnog postupka iz čl. 386 st. 1 tač.8 i 9 Zakonika o krivičnom postupku. Bitne povrede odredaba krivičnog postupka ogledaju se u protivrječnosti izreke pobijane presude i njenih razloga, kao i nejasnim i protivrječnim razlozima, u pogledu načina izvršenja krivičnog djela i posledice - piše u saopštenju Apelacionog suda.
Zbog navedenih bitnih povreda odredaba krivičnog postupka bilo je, podvlače u Apelacionom sudu, nužno ukinuti prvostepenu presudu i predmet vratiti prvostepenom sudu na ponovno suđenje.
&nbsp;- Apelacioni sud je naložio prvostepenom sudu da u ponovljenom postupku otkloni bitne povrede na koje mu je ukazano rješenjem, nakon čega će biti u mogućnosti da donese novu i na zakonu zasnovanu presudu. Navedeno rješenje Apelacionog suda Crne Gore Kž-S.br. 25/24 od 29.01.2025.godine sa bližim razlozima biće objavljeno na internet stranici Apelacionog suda - naveli su oni.

Apelacioni sud ukinuo presudu kojom je Jovanović proglašen krivim za zloupotrebu položaja

Iz Vrhovnog državnog tužilaštva oglasili su se danas podsjećajući da je zahtjev za zaštitu zakonitosti, koji su podigli protiv rješenja Apelacionog suda, u predmetu protiv okrivljenog B.B. zbog produženog krivičnog djela silovanje usvojen presudom Vrhovnog suda Crne Gore. Kako je saopšteno iz VDT-a, ovo je drugi zahtjev za zaštitu zakonitosti Vrhovnog državnog tužilaštva koji je usvojen od početka 2025.godine.
Ovom presudom je, kako objašnjavaju, utvrđeno da je Apelacioni sud Crne Gore povrijedio zakon u korist okrivljenog, odlukom da preinači prvostepenu presudu i okrivljenom umanji izrečenu kaznu od 15 godina zatvora na kaznu zatvora od osam godina.
- Tokom 2024. godine od 14 podignutih zahtjeva usvojeno njih 12, što ukazuje na trend rasta zahtieva za zaštitu zakonitosti zbog sudske povrede zakona u korist okrivljenih. Tokom 2023.godine usvojeno je osam zahtjeva, a tokom 2021. i 2022.godine po jedan - kazali su iz VDT-a.
Kako dalje navode, u konkretnom slučaju, imajući u vidu odredbu Krivičnog zakonika (čl.42 st1) koju je sud u obavezi da primijeni prilikom odmjeravanja kazne u granicama koje su propisane za određeno krivično djelo, proizilazi da je Apelacioni sud dao paušalne razloge prilikom ocjene otežavajućih okolnosti.
Smanjenjem kazne je, kako su rekli u VDT-u, beneficirao okrivljenog budući da izrečena kazna zatvora nije srazmjerna težini krivičnog djela i stepenu krivice okrivljenog zbog čega, kako se osnovano ukazuje zahtjevom za zaštitu zakonitosti, ne može predstavljati mjeru koja je neophodno potrebna za postizanje svrhe kažnjavanja (čl.32. Krivičnog zakonika).
Utvrđeno je da Apelacioni sud nije dao konkretne razloge za zaključak o postizanju svrhe kažnjavanja, u pogledu izražavanja društvene osude za krivično djelo i obaveze poštovanja zakona, niti u pogledu jačanja morala i uticaja na razvijanje društvene odgovornosti, posebno imajući u vidu da je krivično djelo učinjeno prema maloljetnoj osobi. Mora se voditi računa, napominje se, o okolnosti unapređenja prava maloljetnih lica koja treba da uživaju najveću podršku i najvišu zaštitu u društvu kada je riječ o djelima nasilja nad njima, a posebno kada je riječ o djelima protiv polne slobode. 
- Postupajući na navedeni način Apelacioni sud, ne samo da nije dao valjane razloge o odlučnim činjenicama, od kojih zavisi odluka o kazni, već su i dati navodi potpuno proizvoljni i paušalni na koji način je Apelacioni sud učinio bitnu povredu odredaba krivičnog postupka, kako se to osnovano ukazuje zahtjevom za zaštitu zakonitosti Vrhovnog državnog tužilaštva, navodi se u presudi Vrhovnog suda - navedeno je u saopštenju VDT-a.

VDT: Raste broj zahtjeva za zaštitu zakonitosti zbog povrede zakona u korist okrivljenih

Kremlj je potvrdio da će se održati telefonski razgovor između Vladimira Putina i Donalda Trampa.
- Razgovor se priprema- izjavio je portparol Kremlja Dmitrij Peskov, prema navodima ruskih novinskih agencija.
Trump je ranije danas na platformi Truth Social objavio da će u ponedjeljak telefonski razgovarati s Putinom. A nakon toga i sa Zelenskim.
<h3>"Nadam se da će dan biti produktivan"</h3>
- Predmet razgovora će biti zaustavljanje krvoprolića u kojem stradava u prosjeku 5000 ruskih i ukrajinskih vojnika nedjeljno, ali i trgovina- napisao je Tramp na svojoj mreži Truth Social.
Dodao je da će nakon toga razgovarati s ukrajinskim predsjednikom Volodimirom Zelenskim i određenim članicama NATO-a.
- Nadam se da će to biti produktivan dan, da će doći do primirja i da će ovaj nasilni rat, rat koji nikada nije trebao izbiti, završiti- napisao je Tramp.
<h3>Razgovarali Rubio i Lavrov</h3>
Uoči razgovora između Trumpa i Putina, američki državni sekretar Marko Rubio razgovarao je s ruskim ministrom vanjskih poslova Sergejom Lavrovim, saopštio je Stejt Dipartment.
Rubio je pozdravio razmjenu ratnih zarobljenika koja je dogovorena na pregovorima između Rusije i Ukrajine u Turskoj, rekla je portparolka ministarstva.
Državni sekretar takođe je ponovio poziv Trampa za trenutnim primirjem i okončanjem nasilja u ruskom ratu u Ukrajini, navodi se u saopštenju.

Kremlj potvrdio: Pripreme za razgovor Putina i Trampa su u toku

U Nišu su večeras, tokom i nakon Svenarodnog sabora, u organizaciji Srpske napredne stranke, napadnuti ekipa Televizije Nova- novinarka Ivana Marković i snimatelj Dejan Marković, kao i novinarka Južnih vesti Tamara Radovanović. 
 
Ivana Marković kaže da su ih napala dvojica nepoznatih muškaraca oko 18 časova u centru grada, izvan metalne ograde kojom je Trg kralja Milana, gdje se održavao centralni događaj Sabora, „odvojen“ za posjetioce skupa.
&nbsp;Muškarci su ih fizički gurali, vređali, vikali na megafonu.
- Jedan od njih mi je rekao: ‘marš odavde’, gurajući me, ali sam ja odbila da odem jer smo bili na javnoj površini i pitala ga ko je on. Drugi je snimatelju Dejanu vikao da je ‘ustaša’. Zvala sam policiju da prijavim napad, ali je u blizini bio jedan policijac, kome smo mahali, a on nas srećom vidio, i odveo do Foruma u Obrenovićevoj, kako bismo produžili na studentski protest- kaže Ivana Marković za Danas.
&nbsp;Ona dodaje da je veliki problem što novinari nezavisnih medija nisu mogli da uđu na ograđenu lokaciju na Trgu na kojoj se održava Sabor, pošto su novinarske akreditacije, na kojima je inače pisalo „Srbija ne smije da stane“, dobili samo oni koji rade u &nbsp;prorežimskim kućama.
Južne vesti su, takođe, na svom nalogu na društvenoj mreži Iks objavile snimak na kome se vidi kako je jedan od okupljenih građana gura ruku i pokušava da novinarki Radovanović pomjeri mobilni telefon, kojim je snimala odlazak pristalica SNS posle Svenarodnog sabora.
&nbsp;Udruženje novinara Srbije je ranije danas protestovalo zbog privođenja dopisnika australijskog radija SBS Nikole Doderovića, dok je izvještavao sa mitinga Pokreta za narod i državu na Trgu kralja Milana.
U Nišu je danas održan centralni skup Svenarodnog sabora, u organizaciji aktuelne vlasti, na kojem je govorio predsjednik Srbije Aleksandar Vučić.
Istovremeno je na Trgu kralja Aleksandra, nekoliko stotina metara dalje, organizovan studentski protest „Izbori(mo) se“, na kojem je zahtijevano raspisivanje vanrednih parlamentarnih izbora.
&nbsp;

Niš: Napadnuti ekipa Televizije Nova i novinarka Južnih vesti

Predsjednik Srbije Aleksandar Vučić je večeras na mitingu u Nišu poručio studentima da ga "ne zanimaju njihovi zahtjevi" i da je to "gotova priča", a studenti su njemu odgovorili da mu je izjava smiješna, te da ništa nije gotovo.
Vučić je u Nišu rekao da "od sada sluša samo narod", ali i da je spreman da svojim politčkim protivnicima "pruži ruku" i ponovo ih pozove na razgovor, kako bi se problemi i razlike rješavali u institucijama, a ne na ulici.
Pored mitinga valsti, u Srbiji su danas održavna dva velika studentska protesta - u Nišu i Subotici.
Reporterka N1 razgovarala je sa studentima u Nišu i pitala ih je kakva je njihova reakcija na Vučićevu izjavu, na što su oni rekli da ne odustaju do ispunjenja svojih zahtjeva. Ključna poruka sa protesta u Nišu je bila upravo raspisivanje vanrednih parlamentarnih izbora.&nbsp;
Takođe, reporterka N1 razgovarala je sa studentima koji su se okupili u Subotici, gdje je mnogo njih reklo da im je Vučićeva izjava smiješna, da se pravi glup i slijep i da "ništa nije završeno".

Studenti poručili Vučiću da mu je izjava smiješna i da ništa nije završeno

Na današnju objavu potpredsjednika Demokratske partije socijalista Jevta Erakovića, koji je kazao da je današnji pokušaj ubistva u centru Podgorice još &nbsp;jedna potvrda da se građani sa ovakvim sektorom bezbjednosti ne mogu osjećati sigurno i spokojno i postavio pitanje odgovornosti nadležnih u sistemu bezbjednosti, reagovali su iz Demokratske Crne Gore.
U saopštenju iz te partije, pored ostalog, navode da poslanik Eraković svakako nije neznaven čovjek.
- On dobro zna kao što zna i cijela Crna Gora, da je sve ovo što se dešava i što se dešavalo proteklih decenija u Crnoj Gori isključiva posljedica politike njegove partije i činjenice da su komandovanje bezbjednosnim sektorom prepustili nikom drugom do najvećim kriminalcima na Balkanu- ocjenjuju Demokrate.&nbsp;
<div class="embed-block"><div><div style="left: 0; width: 100%; height: 0; position: relative; padding-bottom: 75%; padding-top: 120px;"><iframe src="https://cdn.iframe.ly/api/iframe?app=1&url=https%3A%2F%2Fetv.me%2Fpolitika%2Ferakovic-sta-je-potrebno-da-se-desi-da-bi-neko-iz-ovog-sistema-preuzeo-odgovornost-i-podnio-ostavku&key=87ca3314a9fa775b5c3a7726100694b0" style="top: 0; left: 0; width: 100%; height: 100%; position: absolute; border: 0;" allowfullscreen></iframe></div></div></div>
 
Na čelu bezbjednosnog sektora u Crnoj Gori su kadrovi Demokrata. Naime, lider ove partije Aleksa Bečić je potpredsjednik Vlade za bezbjednost, odbranu, borbu protiv kriminala i unutrašnju politiku, dok je njen visoki funkcioner Danilo Šaranović, ministar unutrašnjih poslova.
&nbsp;- Za razliku od Kanade, Njemačke, Švedske i brojnih drugih najrazvijenijih zemalja svijeta gdje vidimo vrlo često i teška krivična djela, i velike tragedije i zločine, ali nikad političko mešetarenje na tim pitanjima, kod nas svjedočimo potpuno suprotnom- navele su Demokrate.&nbsp;
Tvrde da je Crna Gora jedina zemlja u svijetu koja ima ovako licemjernu partiju kakva je DPS.
- Koja ne propušta niti jedan momenat za jeftino političarenje i mešetarenje na tim pitanjima, ali i jasan pokušaj odbrane kriminalnih struktura u Crnoj Gori- poručile su u saopštenju Demokrate.

Demokrate: Sve što se dešava i što se dešavalo posljedica je politike DPS-a

Iako se članovi Vlade i Skupštine ne biraju po konkursu, pa nije neophodno da prilažu kvalifikacije, već je riječ o političkim funkcijama, zanimljivo je vidjeti nivo obrazovanja najviših državnih funkcionera.&nbsp; Da nijesu naročito ponosni na svoje obrazovanje, govori i činjenica da mnogi od njih u svojim biografijama uopšte ne navode fakultete koje su završili, iako taj aspekt nije nevažan, s obzirom na to da obavljaju najvažnije funkcije u državi. RADUNOVIĆ DIPLOMIRAO U 46. GODINI Ministar prostornog planiranja, urbanizma i državne imovine Slaven Radunović, koji se dugo bavio privatnim biznisom i imao svoju kompaniju, akademsko obrazovanje stekao je prilično kasno - diplomirao je u 46. godini.&nbsp; Završio je Fakultet za obrazovanje diplomiranih pravnika i diplomiranih ekonomista za rukovodeće kadrove, na Privrednoj akademiji u Novom Sadu.&nbsp; Radunović, kojem je povjeren resor koji upravlja prostornim planiranjem, urbanizmom i državnom imovinom, završio je fakultet s prosječnom ocjenom 6,36.&nbsp;  <figure> <img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/2025051502058_0f09d2d3082a8b2ae9efd15f7cbc272da6f6b8df21aea3692250839e83fa3ea0.png" data-media-id="editor_0" data-image-id="2025051502058_0f09d2d3082a8b2ae9efd15f7cbc272da6f6b8df21aea3692250839e83fa3ea0" data-rendition-name="original" width="786" height="861" loading="lazy" alt="FAKULTET ZA DIPLOMIRANE EKONOMISTE KOJI POSTAJU - DIPLOMIRANI EKONOMISTI: Diploma Slavena Radunovića iz jula 2010. godine "> <figcaption>FAKULTET ZA DIPLOMIRANE EKONOMISTE KOJI POSTAJU - DIPLOMIRANI EKONOMISTI: Diploma Slavena Radunovića iz jula 2010. godine(Photo: Portal ETV)</figcaption> </figure>  Na diplomi, koju je Radunovićev resor poslao na osnovu zahtjeva za slobodan pristup informacijama, navodi da je na Privrednoj akademiji završio treću i četvrtu godinu studija. Na pitanje gdje je ministar završio prve dvije godine studija, iz Ministarstva su konstatovali da je pitanje - neprofesionalno.&nbsp;  <figure> <img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/20250515020512_b92dc28de188d58626d71d99115511ed26e8694add6327dfe5783c0aeb93f610.png" data-media-id="editor_1" data-image-id="20250515020512_b92dc28de188d58626d71d99115511ed26e8694add6327dfe5783c0aeb93f610" data-rendition-name="original" width="1262" height="418" loading="lazy" alt="ODGOVOR IZ VLADE: Detalji prepiske iz kabineta ministra Radunovića"> <figcaption>ODGOVOR IZ VLADE: Detalji prepiske iz kabineta ministra Radunovića(Photo: Portal ETV)</figcaption> </figure>  Ekipa Portala ETV tražila je, na osnovu slobodnog pristupa informacijama, podatke i od Ekonomskog fakulteta, koji nam je odgovorio da je Radunović fakultet upisao je 1988. godine, a ispisan je 2009. Za 21 godinu, koliko je bio student Ekonomskog fakulteta, Radunović je položio pet ispita.  <figure> <img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/20250515020516_c4d02cef520f4ab2d4a9832ec22824cabee584e9c0eb29ab063fdc518963a459.png" data-media-id="editor_2" data-image-id="20250515020516_c4d02cef520f4ab2d4a9832ec22824cabee584e9c0eb29ab063fdc518963a459" data-rendition-name="original" width="784" height="855" loading="lazy" alt="RAZOTKRIVANJE: Odgovori Ekonomskog fakulteta na upit novinarke ETV "> <figcaption>RAZOTKRIVANJE: Odgovori Ekonomskog fakulteta na upit novinarke ETV(Photo: Portal ETV)</figcaption> </figure>  Iz odgovora Ekonomskog fakulteta proizilazi da su Radunoviću priznata četiri predmeta sa PMF-a u Beogradu i da je položio četiri predmeta na Ekonomskom fakulteta. Ostaje nejasno kako je sa devet položenih ispita, sa prve dvije godine studija, uopšte upisao upisao treću godinu na Privrednoj akademiji u Srbiji.  <figure> <img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/20250515020516_ad04d808b8ae27a2e483b51a3bd0647fab7874b12fbc3958591f17e572949bcf.jpg" data-media-id="editor_3" data-image-id="20250515020516_ad04d808b8ae27a2e483b51a3bd0647fab7874b12fbc3958591f17e572949bcf" data-rendition-name="original" width="1024" height="673" loading="lazy" alt="EKSPRESNI AKADEMSKI USPON: Dejan Đurović"> <figcaption>EKSPRESNI AKADEMSKI USPON: Dejan Đurović(Photo: UGC)</figcaption> </figure>  ĐUROVIĆ: MENADŽER TRENAŽNE TEHNOLOGIJE&nbsp; &nbsp;U biografiji, objavljenoj na sajtu Skupštine, poslanik ZBCG Dejan Đurović navodi da je diplomirao na Univerzitetu u Beogradu, gdje je magistrirao i doktorirao. Univerzitet u Beogradu je naziv je državnog univerziteta, pa je Portal ETV poslao pitanja da li je Đurović njihov student. Odgovor je bio odričan.&nbsp;  <figure> <img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/20250515020520_d56bb7543c5c0d4ade10e39db67e176e287dce5e7b4f6de75cdac34d22736341.png" data-media-id="editor_4" data-image-id="20250515020520_d56bb7543c5c0d4ade10e39db67e176e287dce5e7b4f6de75cdac34d22736341" data-rendition-name="original" width="774" height="855" loading="lazy" alt="KOREKTNA SARADNJA SA MEDIJIMA: Odgovor Univerziteta u Beogradu na upit Portala ETV"> <figcaption>KOREKTNA SARADNJA SA MEDIJIMA: Odgovor Univerziteta u Beogradu na upit Portala ETV(Photo: Portal ETV)</figcaption> </figure>  Nakon emitovanja priloga o diplomama funkcionera na Televiziji E, dobili smo u uvid u biografiju poslanika Đurovića.&nbsp; Na osnovu tih podataka, Đurović se nije obrazovao na državnom univerzitetu u Beogradu, kako to proizilazi iz njegove biografije na sajtu Skupštine.&nbsp; Osnovne, master i doktorske studije Đurović je završio na privatnom Univerzitetu Braća Karić. &nbsp;  <figure> <img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/20250515020520_aaa3af02f5f4eaec5b9635b3c28eb32b53084d828175cd89439f0787e8366880.png" data-media-id="editor_5" data-image-id="20250515020520_aaa3af02f5f4eaec5b9635b3c28eb32b53084d828175cd89439f0787e8366880" data-rendition-name="original" width="1044" height="778" loading="lazy" alt="CRNO NA BIJELO: Detalji o akademskoj karijeri Dejana Đurovića"> <figcaption>CRNO NA BIJELO: Detalji o akademskoj karijeri Dejana Đurovića(Photo: Portal ETV)</figcaption> </figure>  Đurović je diplomirani menadžer trenažne tehnologije na Fakultetu za menadžment u sportu-Alfa BK univerzitet, u Beogradu. Bečelor je stekao jula 2009. godine, sa navršenih 45 godina. Dvije godine kasnije, master studije je završio u istoj visokoškolskoj instituciji i stekao zvanje master menadžer.&nbsp; Doktorirao je na istom fakultetu, a naučna oblast mu je menadžment i biznis. Đurović je izabran 5. oktobra 2020. godine za docenta na Megatrendu – u Beogradu. &nbsp; &nbsp; &nbsp; &nbsp;

Radunović za 21 godinu studiranja položio pet predmeta na Ekonomskom fakultetu, Đurović diplomirao u 43. godini

Da je zapošljavanje po partijskoj osnovi doprlo do svih dubina i širina crnogorskih institucija nije tajna, ali ono što dodatno zabrinjava jeste činjenica da se za visoke funkcije ne biraju samo politički podobni – nerijetko je riječ o ljudima skromnog obrazovanja i iskustva. ĐURAŠKOVIĆEVO VJEČITO DIREKTOROVANJE Aktuelni izvršni direktor Pošte Crne Gore Josip Đurašković ima iskustva u rukovođenju državnim preduzećima – prije direktorske funkcije u Pošti, bio je direktor Regionalnog vodovoda. &nbsp;  <figure> <img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/2025051201050_67ff41966a5b18bd006384670aab95269806c46e77fd6bb319e879fa15409804.jpg" data-media-id="editor_0" data-image-id="2025051201050_67ff41966a5b18bd006384670aab95269806c46e77fd6bb319e879fa15409804" data-rendition-name="original" width="690" height="462" loading="lazy" alt="IZUČIO GRADIVO ZA DIREKTORA: Josip Đurašković"> <figcaption>ZUČIO GRADIVO ZA DIREKTORA: Josip Đurašković(Photo: UGC)</figcaption> </figure>  U kratkoj pauzi između direktorskih funkcija, Đurašković je bio koordinator službe bezbjednosti u Regionalnom vodovodu. Da je predodređen za direktorske funkcije, ne može se zaključiti po njegovoj biografiji i obrazovanju, ali može po političkoj pripadnosti – član je Demokrata Alekse Bečića. Pošta Crne Gore, nakon zahtjeva za slobodan pristup informacijama, poslala je kopiju diplome Đuraškovića sa specijalističkih studija – koja pokazuje da je direktor tog preduzeća 2011. godine stekao zvanje diplomiranog ekonomiste na Fakultetu za preduzetnički biznis u Beogradu. Prosječna ocjena mu je 7,56.&nbsp;  <figure> <img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/2025051201050_f67e309d9423fe738f991cbe68265b5551ace6361c98667653bd33bd59a915d8.png" data-media-id="editor_1" data-image-id="2025051201050_f67e309d9423fe738f991cbe68265b5551ace6361c98667653bd33bd59a915d8" data-rendition-name="original" width="376" height="617" loading="lazy" alt="CRNO NA BIJELO: Diploma Josipa Đuraškovića"> <figcaption>CRNO NA BIJELO: Diploma Josipa Đuraškovića(Photo: Portal ETV)</figcaption> </figure>  Đurašković je fakultet završio 2011, ali je njegovo studiranje počelo znatno ranije, i to – u prošlom vijeku. Višu poslovnu školu u Beogradu upisao je 1999. godine. Dvogodišnje studije, kako nam je saopšteno iz Beogradske akademije poslovnih i umetničkih strukovnih studija, Đurašković je završio 2007. godine.&nbsp; Treću godinu studija završio je 2009. i stekao naziv strukovni menadžer.&nbsp;  <figure> <img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/2025051201054_9716f4d717e2159676dd193f9be1ddd035c9b727823182ca4190c65988c15fbe.png" data-media-id="editor_2" data-image-id="2025051201054_9716f4d717e2159676dd193f9be1ddd035c9b727823182ca4190c65988c15fbe" data-rendition-name="original" width="1269" height="393" loading="lazy" alt="ODGOVOR IZ BEOGRADA: Za dvije godine fakulteta devet godina studiranja "> <figcaption>ODGOVOR IZ BEOGRADA: Za dvije godine fakulteta devet godina studiranja(Photo: Portal ETV)</figcaption> </figure>  Nadamo se da će Pošta biti efikasnija i brža u radu od njenog direktora u studiranju. &nbsp;,,SLUČAJ LEKOVIĆ“ &nbsp;To što je Đurašković tri godine završio za deset, odnosno četiri za 12 – nije dovoljno da zauzme prvo mjesto u kategoriji: vječiti studenti. &nbsp;  <figure> <img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/2025051201054_616a8fb60a7ae4011bb35788cf00752f49a5939bfa1175372dd8ab49da65ff6d.jpg" data-media-id="editor_3" data-image-id="2025051201054_616a8fb60a7ae4011bb35788cf00752f49a5939bfa1175372dd8ab49da65ff6d" data-rendition-name="original" width="1000" height="666" loading="lazy" alt="ČOVJEK ZADATKA DEMOKRATA: Momčilo Leković"> <figcaption>ČOVJEK ZADATKA DEMOKRATA: Momčilo Leković(Photo: UGC)</figcaption> </figure>  Na osnovu dosad dostupnih podataka – to mjesto pripada poslaniku Demokrata Momčilu Lekovića. On je, kako je saopšteno ETV sa Pravnog fakulteta, osnovne studije na tom fakultetu upisao 2009. godine. Završio ih je 13 godina kasnije, to jest 2022.&nbsp;  <figure> <img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/2025051201058_77f644da4b6cc175a69cfef25a07f11951656b4bca467482007c4561c265639e.png" data-media-id="editor_4" data-image-id="2025051201058_77f644da4b6cc175a69cfef25a07f11951656b4bca467482007c4561c265639e" data-rendition-name="original" width="1264" height="486" loading="lazy" alt="TEMELJNO STUDIRANJE MOMČILA LEKOVIĆA: Odgovor iz Pravnog fakulteta na upit Portala ETV"> <figcaption>TEMELJNO STUDIRANJE MOMČILA LEKOVIĆA: Odgovor iz Pravnog fakulteta na upit Portala ETV(Photo: Portal ETV)</figcaption> </figure>  Specijalističke završava naredne godine – 2023. Četiri godine studija, poslanik Demokrata, koji često drži slovo u Skupštini svima o svemu, završio je za 14 punih godina. BOGDANOVIĆ UPORNO KRIJE FAKULTET Za Lekovićev dugi staž na Pravnom fakultetu vjerovatno se ne bi ni znalo da se i u ovom slučaju, kao i drugim, poslanik Demokrata ugledao na partijskog kolegu i ideologa partije Borisa Bogdanovića. &nbsp;  <figure> <img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/2025051201058_b4a3ce5d72ffb44e94fe147cd851e3c699deb9dd97df2c2ac685cd72e90f5455.jpg" data-media-id="editor_5" data-image-id="2025051201058_b4a3ce5d72ffb44e94fe147cd851e3c699deb9dd97df2c2ac685cd72e90f5455" data-rendition-name="original" width="1068" height="712" loading="lazy" alt="GLAVNI ČOVJEK ZA AKCIJE DEMOKRATA: Boris Bogdanović, šef poslaničkog kluba DCG"> <figcaption>GLAVNI ČOVJEK ZA AKCIJE DEMOKRATA: Boris Bogdanović, šef poslaničkog kluba DCG(Photo: UGC)</figcaption> </figure>  Očigledno da Bogdanovićeva ideologija podrazumijeva da obrazovanje krije kao zmija noge, pa u biografiji, koju je predao Skupštini, navodi da je diplomirani pravnik, ali ne i na kojem je fakultetu ili makar u kojoj državi je završio fakultet. Sa druge strane, Bogdanović u biografiji opširno opisuje koje je sve slogane za Demokrate osmislio, navodi i da je završio Školu demokratskog rukovođenja...&nbsp; O fakultetu – ni riječi. &nbsp;PRIČA O ,,MEGATRENDU“ O tome su govorili današnji Bogdanovićevi koalicioni partneri iz nekadašnjeg Demokratskog fronta. I to davne 2017. godine, kada je došlo du sukoba unutar tadašnje opozicije i kada je Demokratski front sumnjičio Demokrate za ,,šurovanje sa SDP-om“. Bogdanovića je tada DF optuživao da vodi prljavu kampanju protiv njih i drugih opozicionara, prvenstveno protiv nekadašnjeg lidera SNP-a Predraga Bulatovića. &nbsp;  <figure> <img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/20250512010512_be35deeab1a486aa758ae4a014c2bcacc6d3256d8275e9d40f3eeb497ad115f5.jpg" data-media-id="editor_6" data-image-id="20250512010512_be35deeab1a486aa758ae4a014c2bcacc6d3256d8275e9d40f3eeb497ad115f5" data-rendition-name="original" width="680" height="549" loading="lazy" alt=',,ISTINA" IZ DEMOKRATSKOG FRONTA: Informacija da je Bogdanović završio Univerzitet Megatrend'> <figcaption>,ISTINA" IZ DEMOKRATSKOG FRONTA: Informacija da je Bogdanović završio Univerzitet Megatrend(Photo: Portal ETV)</figcaption> </figure>  -Ovo je samo nastavak prljave kampanje koju je protiv Predraga Bulatovića vodila UDBA, a nastavile junoše iz Demokrata koristeći marketing metode sa Megatrenda kojeg je Bogdanović završio u svojoj 35. godini – kazali su tada iz koalicije Andrije Mandića.&nbsp; ,,MEGATREND“ I DRUGE PRIČE... &nbsp;Osim što nije naveo fakultet koji je završio, Bogdanović je u skupštinskoj biografiji izostavio ia da je bio administrativni radnik u nekada najjačoj opozicionoj stranci, &nbsp;Socijalističkoj narodnoj partiji, iz koje su i nastale Demokrate.&nbsp; I Boris Bogdanović, baš kao i njegov kolega Momčilo Leković, u Skupštini vrlo često drže slovo o pravu, kritikuju pravosuđe, određuju ko ima pravo na pretpostavku nevinosti, a ko ne.&nbsp; Zbog takvog nastupa, javnost bi pomislila da je šef poslaničkog kluba Demokrata pravo završio - makar na Harvardu, a ne na Megtarendu.&nbsp; Za privatni Univerzitet Megatrend, koji je osnovao kontroverzni profesor Mića Jovanović, inače poklonik SNS-a Aleksandra Vučiča, vezane su brojne medijske priče o ,,kupoprodaji“ diploma. Ministarstvo prosvjete Srbije je 26. avgusta 2024. godine oduzelo Univerzitetu Megatrend dozvolu za rad, na osnovu odluke Nacionalnog tela za akreditaciju i obezbeđenje kvaliteta u visokom obrazovanju koje je odbacilo zahtev tog univerziteta za novu akreditaciju. No, nakon hitnih intervencija sa ,,najznačajnijih adresa“, Ministarstvo prosvjete je brzo revidiralo odluku i vratilo akreditaciju Univerzitetu Megatrend. Tako da i Boris Bogdanović može da odahne - ,,ostala mu je na snazi“ diploma pa će moći i dalje ,,da dijeli pravdu“ u ime Demokrata koje kontrolišu bezbjednosni sektor.&nbsp; &nbsp; &nbsp; &nbsp; &nbsp; &nbsp;

Direktor Pošte Đurašković dvogodišnje studije završio za osam godina, poslanik Leković četvorogodišnje za 14?!

Glad, ne fizička, nego duhovna; nesigurnost, labavo osjećanje samovažnosti i patološko potiskivanje prethodnog života ili detalja iz njega. A sve radi lakšeg otklona od manje upotrebljive prošlosti - laganje o njoj se ponavlja toliko dok u sopstvenoj glavi ne postane istina. Ne znam kako se u psihologiji definiše opisani profil, ali postao je zajednički imenitelj najglasnijih propagatora tekovina tridesetoavgustovskog osvježenja Crne Gore. &nbsp; Tako poslanica Jelena Nedović, dok postoji, nosiće u sebi priču o patikama koje je izdirala od djetiljstva do kraja studentskih dana. Borisa Bogdanovića progoniće ruka sa tanjirom supe i kada bude pisao memoare sa podnaslovom “kako smo sredili jednu zemlju”… A poslanika u crnogorskom parlamentu &nbsp;Vladimira Dobričanina progoni - lično Josip Broz. To smo nedavno saznali,a dr Dobričanin tvrdi da je sve davno počelo... UDBA, KUME, UDBA... Upravo tako: oglasio se Dobričanin na društvenim mrežama nakon posljednje emisije ,,Načisto” i veli da Crna Gora ni malo nije odmakla od komunističko reakcionističke mahale kakva je bila od 1945. do 1990.. Pa je onda eksluzivno obznanio su Ozna o Udba pravile falsifikate, poput onog izvještaja Pavla Đurišića u kojem obavještava Čiču Dražu Mihailovića da je etnički čistio Pljevlja.&nbsp; E, veli, Dobričanin, to koriste ,,kvazi istoričari bez stida i srama”. I dodade da je najveći ubica Srba na Balkanu Josip Broz, te da je najveći zločin nad Crnogorcima izvršen na Zidanom mostu i Kovačkom rogu! &nbsp; Da je ovu ,,istoriju” deklamovao neki četnički potomak u dalekom Čikagu, možda bi se i moglo razumjeti. Ali, iza ovoga stoji dr Vladimir Dobričanin, ljekar i humanista (valjda to ljekar mora biti), direktor Urgentnog centra KCCG od 2008. do 2015, pa naredne dvije godine medicinski direktor Kliničkog centra Crne Gore. Danas profesor na Medicinskom fakultetu. &nbsp; Koji se sada, iako ljekar, usudio da beskrupulozno reviduje istoriju?! &nbsp; KAD SI PROGANJAN, A DOBIJAŠ FUNKCIJE Pri tom, vratimo li se samo malo unazad, vidjećemo da je uvaženi doktor prije dolaska u Crnu Goru, gotovo sve što je vezano karijeru, završio i odradio u Prištini. Dakle – osnovna, srednja, fakultet – Priština. Prvo zaposlenje Hirurška klinika KBC Priština, postdiplomske, magistratura - Priština. Od 1999. do 2006. godine - asistent pripravnik na katedri za opštu hirurgiju Medicinskog fakulteta Univerziteta u - Prištini. Od 2006. do 2007. godine asistent na katedri za opštu hirurgiju Medicinskog fakulteta Univerziteta u, pogodite - Prištini.&nbsp; Opet čitam objavljeni post i tek sad mi baš ništa nije jasno. &nbsp; Čini se da nešto nedostaje autoru takvog uratka. A što je to što mu fali? &nbsp; Prije svega, pedigre mučenika. Dobričanin je karijeru, kao Srbin gradio posred Kosova, a kasnije takođe je karijeru, kao Srbin, gradio posred Crne Gore. Mislim, normalno bi bilo da je nebitno koje je nacije, ako je čovjek uspješan i dobro radi svoj posao. &nbsp; Ali nije normalno ako taj isti Dobričanin, za sebe, nakon avgusta 2020. godine tvrdi da je sve vrijeme bio ugnjeteni, omalovaženi, obespravljeni Srbin! &nbsp; Ne bih komentarisao kosovski dio života i karijere doktora Dobričanina. Takođe, ostavljam i mogućnost da je neka od navedenih institucija bila privremeno (hm, privremeno) preseljena na teritoriju Srbije pa bi moglo doći do nejasnoća koje ne želim. &nbsp; Nemam informaciju da je dr Dobričanin bio član Saveza komunista u svojoj mladosti, mada za to postoji mnogo veća vjerovatnoća nego što je bila za Gorana Danilovića koji nas je onomad javno počastio tom pikanterijom iz svoje biografije. &nbsp; Kako god, crnogorski dio biografije Vladimira Dobričanina je kristalno jasan. IDEOLOŠKI PROBLEM Da li je ili nije bio član DPS-a, takođe nije bitno. Ali je, po narativu svih obespravljenih i omalovaženih Srba u Crnoj Gori DPS-u morao biti veoma, veoma (i treći put veoma) blizak da bi dobio mjesta koja je obnašao. Ne kažem ja, tako kažu, obespravljeni Srbi u Crnoj Gori. &nbsp; Problem je, izgleda, što DPS baštini ideologiju antifašizma, partizansko nasljeđe, poštovanje lika i djela Josipa Broza Tita i plejade narodnih heroja i poratnih socijalističkih rukovodilaca, otklon od 1918, nezavisnost Crne Gore... Sve ono protiv čega se danas bori ljekar i političar Dobričanin. &nbsp; Ali, cvrc… Otkud onda Vladimir Dobričanin u vrhu crnogorskog zdravstva punih devet godina? Tako bi se mogao zapitati svaki obespravljeni Srbin u Crnoj Gori. Jer, sve ono što nema prefiks „srpski“ po Dobričaninu je neofašističko. Pa su ljudi koji gaje iste nazore kao i DPS neofašisti a Pavle Đurišić je jedan fini, dobri antifašista, koji je, eto, oklevetan od zle Ozne i još gore Udbe. A Tito je, mora se ponoviti - ubio najviše Srba, 300.000, u prošlom vijeku i Crnogoraca, ko zna koliko i po Crnoj Gori i na Zidanom mostu. Čuš mene - četnika. KAD SE POBRKAJU PODACI Na kraju, dođosmo li, dedukcijom, opet do dokaza da, u postavgustovskoj Crnoj Gori neko mnogo zobilazi istinu kada poje sistematskom predavgustovskom progonu Srba. Da Dobričanin nije izuzetak koji potvrđuje pravilo, svjedoče imena mnogih drugih junaka današnje političke scene. &nbsp;  <figure> <img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/20250512200516_8d4df5979440ca4ceb94ab8ecb3bb507cb4c207688676fab4ba8dd5178c9f246.jpg" data-media-id="editor_0" data-image-id="20250512200516_8d4df5979440ca4ceb94ab8ecb3bb507cb4c207688676fab4ba8dd5178c9f246" data-rendition-name="original" width="275" height="183" loading="lazy" alt="POJMA NEMA KO RADI RADI U TOLOŠIMA: Nikla zgrada bez dozvole"> <figcaption>POJMA NEMA KO RADI RADI U TOLOŠIMA: Nikla zgrada bez dozvole(Photo: Portal ETV)</figcaption> </figure>  Strašno se nešto pobrkalo u glavi doktora Dobričanina. Nenadani izliv nove vlasti u zdrav razum čine da ni sam, kako kaže, ne zna zašto mu stižu nekakve prijave za nelegalnu gradnju u Tološima. Pitam se, da li bi mu se to desilo za vrijeme DPS-a. Mada, tada nije bilo potrebe da gradi – dobio je stan. Iskreno se nadam, vjerujem, da doktor Dobričanin, dok drži skalpel u ruci ne razmišlja o Titu. Prosto, da mu ne zadrhti ruka kad čuej ono - ,,Smrt fašizmu! &nbsp;

Duhovi prošlosti ugroženog Srbina

Možete objaviti na stotine artefakata, faksimila, prvorazrednih dokaza, SPC i njeni sljedbenici potpuno ignorišu sve to i ne pada im na pamet da uđu u polemiku i opovrgnu bilo što od iznesenih činjenica. Oni guraju svoje, imaju svoju „istinu“ i vjerno stado kao publiku koja je svoj mozak predala u njihove ruke. Bilo da je u pitanju kapela na Jezerskom vrhu, nekanonsko i nezakonito gašenje CPC, simonija kod dobijanja tomosa SPC, jeretičko svetosavlje, zločinci u Drugom svjetskom ratu, ... pa smo evo stigli i do Duklje o kojoj Konstantin Porfirogenit, u dijelu „De administrando imperio“, u glavi 34, piše da je naseljavaju Dukljani. Iako se bavi naseljavanjem svih naroda, ne pominje ni Srbe ni Hrvate u Duklji. SPC je izgubila 1995. godine sudski spor u Parizu, nakon što je podnijela tužbu protiv francuskih medija Libération, Le Monde, Le Figaro zbog tekstova u kojima je optužena za podržavanje etničkog čišćenja i zločina genocida u Bosni i Hercegovini. Zato ne čudi ni što podržava zločince iz Drugog svjetskog rata. No, da se pozabavimo tim fantazijama popa Joanikija Mićovića o Pavlu Đurišiću kao junaku i heroju i načinu na koji je skončao. <h2>Sporazum s okupatorom</h2> Nakon sloma Trinaestojulskog ustanka i dolaska 150.000 italijanskih vojnika u Crnu Goru, postavljen je za guvernera Crne Gore armijski general Alessandro Pirzio Biroli, odlikovan od Vlade Kraljevine Srbije Ordenom bijelog orla s mačevima zbog učešća na Solunskom frontu. Prema četničkim podacima Pavle Đurišić se lično sastao sa predstavnicima Pirzia Birolija, naklonjenog srpskim nacionalistima, dva puta između januara i marta 1942. godine. Đurišiću je nakon toga data potpuna sloboda akcije protiv partizana u operativnoj zoni divizije Venezia.  <figure><img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/20250511010516_9f7ace5c12b53ecfe8a5c5ea7dab32ee4068c27728c1fe3f21e451346e9199db.jpg" data-media-id="editor_0" data-image-id="20250511010516_9f7ace5c12b53ecfe8a5c5ea7dab32ee4068c27728c1fe3f21e451346e9199db" data-rendition-name="original" width="640" height="480" loading="lazy" alt="Pavle Đurišić i Pircio Biroli"><figcaption>Pavle Đurišić i Pircio Biroli(Photo: UGC)</figcaption></figure>  Dokument koji je potpisan u martu 1942. godine, prilikom drugog ličnog kontakta Đurišića s okupatorom, nosi naslov „Saglasnosti između Glavne komande italijanskih trupa u Crnoj Gori i kapetana Pavla Đurišića, komandanta crnogorskih četničkih nacionalista koji operišu u zoni dodijeljenoj diviziji Venecija“. Pod tačkom 4. pisalo je: „Da neće nikada okrenuti oružje protiv italijanskih trupa i da ograniče svoju politiku u samoj borbi protiv komunizma“. Sa svoje strane, talijanske se vlasti obavezuju da Đurišićeve odrede opskrbljuju oružjem i da im pruže pomoć u životnim namirnicama i platama, onako kako je sačinjen sporazum s bratom Pavla Đurišića, Vasom. Nakon što su partizanske snage, poslije krvoprolića u Barama Kraljskim i Lubnicama u borbi sa četnicima, morali privremeno napustiti krajem maja 1942. godine Crnu Goru, Alessandro Pirzio Biroli, nakon gotovo dvomjesečnih diskusija, potpisao je sa četnicima sporazum od 12 tačaka 24. jula 1942. godine. Tim sporazumom Đurišić se obavezao da će četnici biti „u potpunoj slozi“ s talijanskim jedinicama i da će spriječiti svaku eventualnu akciju koja bi mogla biti uperena protiv talijanskih vlasti. „Leteći odredi“ imali su tretman legalnih četnika, dok su ostale jedinice imale tretman dobrovoljačke antikomunističke milicije (MVAC — Milizia volontaria anticomunista), odnosno „narodne seljačke milicije“. Đurišić je insistirao za tzv. duhovno odgajanje školske omladine. Školska omladina je obavezna da pohađa crkve „više no što je uobičajeno“ i da obavezno prisustvuje „nacionalnim“ časovima u školi. Na konferenciji četničkih vođa u Šahovićima 30. novembra i 1. i 2. decembra 1942. godine, donešene su odluke koje su vjerovatno dodatno motivišu Joanikija Mićovića za glorifikaciju Đurišića. Među njima se nalaze odluke da će državom vladati dinastije Karađorđevića, da će na teritoriji buduće države živjeti samo Srbi, Hrvati i Slovenci, nacionalnih manjina ne može biti, da se uvodi vjeronauka u škole, da je crkva državna, da je pravoslavna crkva nacionalna i svetosavska, itd. Mnoge odluke liče na današnju Crnu Goru, poput tačke 8. (...) Sudije da budu iz četničke organizacije, kao i svi ostali činovnici, ili tačka 12. Žandarmerija treba da bude formirana iz redova četnika i da stoji pod direktnom kontrolom četničke organizacije. Prilikom ulaska u Kolašin, 23. februara 1942. godine četnički odredi Pavla Đurišića doveli su sa sobom pokretni zatvor. Taj će zatvor postati zloglasno mučilište rodoljuba. Potkraj novembra 1942. Đurišić je naredio: „Svakog uhvaćenog komunistu ubiti na licu mjesta sem vođa, koje vezati i sprovesti ovom štabu“. Prvi veći četnički zločin prema muslimanima, u kojem su sudjelovale Đurišićeve jedinice, zbio se u Foči 19. avgusta 1942. godine, kad je izvršen masakr muslimanskog stanovništva, bez obzira na pol i uzrast. U Šahovićima je na početku januara 1943. godine održana konferencija četničkih komandanata, na kojoj je razrađen plan o uništenju muslimanskih sela u bjelopoljskom kotaru. U ovoj akciji četnici su „tačno prema utvrđenom planu“ uništili 33 muslimanska sela na desnoj obali Lima. Ovaj čudovišni zločin predstavljao je, u stvari, samo uvod u novi, još strašniji, koji je izvršen mjesec dana kasnije. Plan je bio da se izvrši napad na muslimane na teritoriju ne samo čajničkog, nego i pljevaljskog i fočanskog kotara. Draža Mihailović je odlučio da akcijom rukovodi Pavle Đurišić. Izvještaj koji je nakon osam dana Đurišić podnio Draži Mihailoviću poznat je svakome koga interesuje istina, te ga neću citirati. U ovoj akciji poginulo je oko 200 odraslih muslimana, od kojih je jedan dio bio naoružan, a ubijeno je oko 8.000 žena, đece i staraca. Preko polovine ukupnog broja žrtava (oko 53,5 %) čine đeca ispod 14 godina, mnogi u kolijevkama. Veći dio ubijene đece čine đevojčice. S opljačkanom muslimanskom imovinom četnici su se vratili kućama, zbog čega su četničke jedinice stigle na Neretvu sa zakašnjenjem od nekoliko dana, što neki smatraju uzrokom njihovog teškog poraza u ovoj bici.  <figure><img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/20250511010520_3b7fc398eb6d11adcf975cae1b0a4a962ec7a089ca4ba615d1787bb1818d4b3f.jpg" data-media-id="editor_1" data-image-id="20250511010520_3b7fc398eb6d11adcf975cae1b0a4a962ec7a089ca4ba615d1787bb1818d4b3f" data-rendition-name="original" width="424" height="335" loading="lazy" alt="Pavle Đurišić i Draža Mihailović"><figcaption>Pavle Đurišić i Draža Mihailović(Photo: UGC)</figcaption></figure>  <h2>Saradnja s Njemcima</h2> Pripremajući se za sudjelovanje u operaciji „Schwarz“, Njemci su ušli u talijansku okupacijsku zonu u Crnoj Gori, upali u Kolašin i razoružali četničke, zajedno sa štabom. Italijanski general Erkole Ronkalja je upozorio Njemce da njihova akcija predstavlja povredu „italijanskih suverenih prava“ i da moraju pustiti Đurišića: „Ako se razoružavanje smjesta ne obustavi, znaću da vas silom oružja spriječim. Guverner Crne Gore je naredio da Đurišić, koji je već u nemačkim rukama, smjesta bude oslobođen i četnici opet naoružani. Bude li se njemačka akcija i nadalje izvodila, smatraću to direktnom akcijom protiv Italije“. Svejedno, nakon hapšenja u Kolašinu (14. maja 1943), Pavla Đurišića su Njemci internirali u Poljsku u logor Strij. Nakon tri mjeseca internacije on je s grupom od dvadesetak ljudi navodno uspio pobjeći 27. avgusta 1943. godine, ali ga je prilikom prelaska Dunava nadomak Beograda uhapsila patrola Srpske državne straže i predala ga Njemcima, na njihovo traženje. Njemci su ga zatvorili u Ratničkom domu u Beogradu. Nakon 40 dana provedenih u zatvoru, Đurišića je, na intervenciju Milana Nedića, puštio Hermann Neubacher, ministar Rajha za Jugoistok. Sredinom maja 1944. godine, Đurišić je pośetio Nedića, Neubachera i njemačkog komandanta za Jugoistok von Weichsa, zamolivši ih da ubrzaju slanje oružja i drugog materijala za njegove jedinice, obećavajući Crnogorski dobrovoljački korpus jačine oko 5.000 ljudi. Nedić je Đurišića unaprijedio u čin potpukovnika, iako ga je skoro u isti čin, na prijedlog Draže Mihailovića, unaprijedio i kralj Petar. Na prijedlog njemačke Komande za Jugoistok, Đurišića je Hitler odlikovao Ordenom gvozdenog krsta. Đurišić je tijesno sarađivao s Njemcima i s pojedinim članovima Narodne uprave, u prvom redu s Jovom Đukanovićem, kod koga je ataširao kao oficira za vezu kapetana Vladimira Đurića. Na početku juna 1944. godine četnici Jakova Jovovića otkrili su u Bjelopavlićima skojevsku organizaciju. Tim su povodom proveli raciju i pohapsili veći broj skojevaca, naprednih omladinaca i drugih rodoljuba. Četničko rukovodstvo na čelu s Pavlom Đurišićem iskoristilo je ovu priliku da inscenira sudski proces. Komandant četničkih snaga za Crnu Goru Blažo Gojnić, imenovao je Prijeki vojni sud, koji je po kratkom postupku osudio na smrt 48 rodoljuba, pretežno omladine. Presuda je izvršena istoga dana u Lazinama. Njemačka komanda je reagovala pismom da se prestane sa masovnim ubijanjima. <h2>Dogovor sa Sekulom Drljevićem</h2> Na samom kraju rata, potkraj novembra i na početku decembra 1944, crnogorski su četnici otpočeli hitne pripreme za povlačenje u istočnu Bosnu. Bili su prinuđeni da se povlače zajedno s Njemcima, pa im je dobro došla njemačka odluka da se, umjesto preko Nikšića, povlače preko Kolašina, Mojkovca, Bijelog Polja i Prijepolja, jer je većina Đurišićevih četnika bila s tog područja. Brojčano stanje svih jedinica iznosilo je oko 7.000 ljudi. S četnicima se povlačio i mitropolit Joanikije Lipovac sa 56 sveštenika. Na ovaj put, đe će ih pokositi tifus, glad i oštra zima, pošao je velik broj četničkih familija, oko 3.000 osoba. Na putu do Trebave napadale su ih partizanske snage, tako da je broj ranjenih i oboljelih od tifusa i drugih bolesti dostizao i do 5.000 osoba, od kojih je znatan broj umro na putu. U Trebavi Đurišić se susreo sa Dražom Mihailovićem, koji mu je predlagao povratak u „gerilu“, svakog na svoj teren, „pa kada Rusi napuste našu zemlju, u novi ustanak“. Đurišić je bio protiv, ističući da on ne može u Trebavi ostaviti toliki broj ranjenika, bolesnika i izbjeglica. Umjesto povratka u Srbiju, odnosno u Crnu Goru, on je predložio pokret svih snaga u Sloveniju. Isticalo se da su se crnogorski četnici preko Albanije lako mogli povući u Grčku, ali ih je u tome Mihailović omeo pozivom da dođu u Bosnu. Od dana kada je izbio spor s Mihailovićem, Đurišić je uspostavio kontakt s Nedićem i Ljotićem. Već 21. februara uputio je Nediću depešu u kojoj je izrazio spremnost da sa 15.000 četnika iz Crne Gore, Bosne, Hercegovine i Srbije i oko 1.500 izbjeglica dođe u Sloveniju i da se stavi pod njegovu komandu. U proljeće 1944. godine, ubrzo nakon savezničkog bombardovanja Beograda i Zemuna, Sekula Drljević se iz Zemuna preselio u Zagreb i uspostavio bliski kontakt s vođstvom NDH. U julu 1944. godine odlučio je sastaviti privremenu vladu pod nazivom Crnogorsko državno vijeće. Budući da je došao u sukob s Mihailovićem, Đurišić je odlučio da se poveže sa predstavnicima Sekule Drljevića i da s njim povedu službene pregovore s ciljem prebacivanja četnika preko teritorija NDH. Do pregovora je došlo u Doboju. Drljevićevi pregovarači su uslovili da Drljevića priznaju kao političkog vođu Crnogoraca, da Đurišićevi četnici službeno priznaju Crnogorsko državno vijeće, da se Đurišićeve snage prebace na lijevu obalu Save (kod Slavonskog Broda) i da kao Crnogorska narodna vojska nastave marš prema Zagrebu. Jedini uslov koji je postavio Đurišić bio je da Drljević odmah primi ranjene i teško oboljele četnike, što je i učinjeno, kad je oko 2.700 ranjenika i tifusara smješteno u kasarni u Staroj Gradiški.  <figure><img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/20250511010516_8edb6db8a1c2ef90327d979ff7ed11bd3acb95fc86e8acbb20d10bd63c22aa28.jpg" data-media-id="editor_2" data-image-id="20250511010516_8edb6db8a1c2ef90327d979ff7ed11bd3acb95fc86e8acbb20d10bd63c22aa28" data-rendition-name="original" width="823" height="835" loading="lazy" alt="Đurišićevi četnici u Zagrebu, 7. maj 1945."><figcaption>Đurišićevi četnici u Zagrebu, 7. maj 1945.(Photo: UGC)</figcaption></figure>  <h2>Dražin nalog</h2> Mihailović je svim komandantima naredio da prekinu svaku vezu s Đurišićem, da će biti sastavljen Ravnogorski sud koji će Đurišića lišiti čina i proglasiti ga izdajnikom. Na kraju, Mihailović je zaprijetio da će obavijestiti sve savezničke komande da je Đurišić sa svojim jedinicama prišao ustašama i crnogorskim „separatistima“. Mihailovićev raspis od 23. marta iznenadio je Đurišića i uplašio od neželjenih posljedica, pa je naredio pokret jedinicama desnom obalom Save, u pravcu Motajice i Lijevča-polja. Time je praktički prekršio sporazum s Drljevićem. Drljević je o tome obavijestio ustaško vođstvo, pa su u zoru 4. aprila ustaše i domobrani napali Đurišićeve snage na Lijevča-polju. Đurišić u toku noći 4/5. aprila svim raspoloživim snagama napada ustaše, kako bi ih iznenadio, ali biva odbijen. U četničkim jedinicama na Lijevča-polju nastupilo je rasulo. Đurišić je, po dogovoru s Dragišom Vasićem, Zaharijem Ostojićem, Petrom Baćovićem, Mirkom Lalatovićem i drugim istaknutim četničkim vođama, odlučio da izabere elitnu četničku jedinicu od nekoliko stotina ljudi i da se pokuša s njom prebaciti nazad preko Vrbasa i preko Grmeča, Bihaća i dalje nastaviti za Sloveniju, ali su ih napale jedinice NOVJ i preśekle im povlačenje prema rijeci Sani. U bezizlaznoj situaciji, Đurišić pokušava da uspostavi opet kontakt sa Drljevićem i odlazi u Staru Gradišku. Sekula Drljević je 10. aprila je pośetio Staru Gradišku, održao govor, formirana je Crnogorska narodna vojska, nakon čega je izvršena provjera Đurišićevih četnika. Oficiri i svi koji su bili eksponirani kao izraziti neprijatelji crnogorskih federalista, predani su ustašama. Ostali su morali prethodno potpisati tekst zakletve Nezavisnoj Crnoj Gori. Pavle Đurišić, Zaharije Ostojić, Petar Baćović, Dragiša Vasić, jedan broj članova četničkog Nacionalnog komiteta za Crnu Goru i gotovo svi oficiri koji su se poslije Lijevča-polja nalazili u Đurišićevoj grupi, ukupno oko 150 ljudi, nijesu prošli komisiju i upućeni su u logor u Jasenovcu, đe su ih ustaše pobile. I to su činjenice o tome ko je koga prevario. Sami zaključite. Tačno je da je Draža Mihailović vodio dvostruku politiku, sarađivao sa Njemcima, a istovremeno održavao kontakte sa saveznicima, čak je bio vojni ministar u londonskoj vladi Slobodana Jovanovića. Tačno je i da je Mihailović neko vrijeme u medijima savezničkih država prikazivan kao „gerilski vođa“, dospjevši na naslovnicu časopisa Time, a o njemu je u Holivudu snimljen propagandni film „Četnici: borbena gerila“ (Chetniks! The Fighting Guerillas). U isto vrijeme kad je kapetan Hadson, britanski oficir za vezu, na osnovu stanja na terenu komentarisao: „U trenutku kada je Mihailović u velikom stepenu igrao ulogu kvislinga bio je nagrađen najjačom britanskom propagandom“. A kakve su se igre igrale govori ono što je u julu 1942. godine, šef balkanske sekcije Uprave za specijalne operacije (SOE), lord Glenkoner, pisao Foreign Office-u: „Kao što znamo, svu aktivnost u Jugoslaviji morali bismo zapravo pripisati partizanima. Međutim, kad je riječ o javnoj upotrebi, ne vidim zašto bi bilo štetno da nešto od toga pripišemo u zaslugu Mihailoviću“. Zato ne čudi da je, u vrijeme pokolja nad muslimanima u Sandžaku i kad major Nil Selbi, britanski komandos, sredinom avgusta izvještava komandu da su Mihailovićeve snage više „profašističke nego prosavezničke“, vođa francuskog otpora general Šarl de Gol odlikovao generala Dragoljuba Mihailovića Ratnim krstom u februaru 1943. Ne čudi kad vidimo koliko je potrebno EU da shvati što se događa u Srbiji danas, kakvi se interesi preklapaju, dok im još uvijek nije jasno ko u Crnoj Gori vrši vlast. Ali, sve to nema nikakve veze sa Pavlom Đurišićem. Jedine saveznike koje je imao Pavle Đurišić bili su Talijani, Njemci, Dimitrije Ljotić, Milan Nedić i Draža Mihailović. Prostor mi ne dozvoljava da navedem sve zločine iza kojih stoji Pavle Đurišić. Ipak, na kraju, volio bih da mi Joanikije Mićović navede što to u biografiji Pavla Đurišića je herojsko i junačko?

Tag: apelacioni-sud