Ministar javne uprave Maraš Dukaj saopštio je da pozdravljaju odluku Glavnog grada Podgorice i Opštine Tuzi da pitanja razgraničenja i podjele imovine povjere arbitraži.&nbsp;
- Otvoren je put za konačno rješavanje ovog važnog pitanja, čime je učinjen važan korak ka obezbjeđivanju pravne sigurnosti i osiguravanju razvojnih pretpostavki za obje jedinice lokalne samouprave - kazao je Dukaj na mreži Iks.&nbsp;
Kako dodaje, važećim zakonom propisano je da se postupak arbitraže može pokrenuti isključivo uz saglasnost obje strane, što ovu odluku čini pozitivnim primjerom.&nbsp;
- Opština Tuzi je i u prethodnom periodu u više navrata predlagala da se otvorena pitanja riješe putem arbitraže. Ovaj dogovor je važan institucionalni iskorak ka konačnom i zakonitom rješenju razgraničenja - navodi.
Dukaj pojašnjava da je predviđeno da arbitražu čine predstavnici strana u sporu, predstavnici Vlade i jedan član iz reda stručnjaka za oblast imovinskog prava, koji ujedno predsjedava arbitražom - pri čemu se odlučuje isključivo o pitanjima koja su strane u sporu povjerile arbitraži.
On je naglasio da je Ministarstvo javne uprave stava da je nezavisna arbitraža najsigurniji put u obostrano cjelishodna rješenja.&nbsp;
- Kompromis umjesto sporenja, razvoj umjesto zaostajanja - zaključio je Dukaj.

Portal ETV

original

viewImage

baseImage

610x380

500x500

400x240

400x203

1084x550

thumbnail

Dukaj: Arbitraža za razgraničenje Podgorice i Tuzi najsigurniji put

U Crnoj Gori je arbitraža, kao fleksibilan i specijalizovan mehanizam vansudskog rješavanja sporova, normativno uređena i usklađena sa ključnim međunarodnim standardima, ali praksa pokazuje da je privreda nedovoljno koristi - ocijenio je advokat Vanja Mugoša.
Da bi se arbitraža afirmisala kao pouzdana i efikasna alternativa sudskom postupku potrebno je, ističe on, raditi na više frontova.
- Prije svega, nužna je sistematična edukacija preduzeća, posebno u finansijskom i građevinskom sektoru, gdje se najčešće zaključuju ugovori veće vrijednosti i sadrže kompleksne tehničke elemente - rekao je Mugoša listu Glasnik Privredne komore (PKCG).
On je dodao da bi kompanije u tim oblastima trebalo da znaju prednosti arbitraže, kao što su mogućnost imenovanja stručnih arbitara, veća procesna fleksibilnost i brže donošenje odluka.&nbsp;
- Takođe, treba povećati vidljivost Arbitražnog suda pri PKCG kroz stručne skupove, radionice i objavljivanje sažetaka odluka i modela klauzula. Transparentnost i dostupnost informacija ključne su za povjerenje privrede - poručio je Mugoša, koji je pravni stručnjak u oblasti arbitražnog prava.
On smatra da je neophodno raditi na uklanjanju uobičajenih predrasuda, prije svega uvjerenja da je arbitraža „skupa“ ili rezervisana za međunarodne sporove.&nbsp;
- Pravilno uređen troškovnik i djelimična digitalizacija postupka, kao i promocija statističkih pokazatelja koji potvrđuju skraćeno trajanje postupka i visoku stopu izvršivosti odluka, dodatno bi ohrabrili privrednike. Konačno, posebnu ulogu imaju advokati i pravnici u kompanijama, koji kreiranjem jasnih i balansiranih arbitražnih klauzula mogu unaprijed obezbijediti pravnu sigurnost i efikasno rješavanje eventualnih sporova - objasnio je Mugoša.&nbsp;
Adekvatno ugovaranje i pravovremeno upućivanje na arbitražu ključni su, prema njegovim riječima, za njenu širu primjenu u crnogorskoj privredi.
On je podsjetio da je prva savremena institucija za arbitražu u Crnoj Gori osnovana početkom 2006. godine u okviru PKCG, dok je Zakon o arbitraži donesen 2015. godine. Arbitražni način rješavanja sporova, međutim, nije zaživio u punoj mjeri.
Mugoša je kazao da integracija u EU donosi novu vrijednost i u toj oblasti, te da bi arbitražni postupak i prednosti alternativnog rješavanja sporova trebalo dodatno promovisati.
On smatra da su skupovi, koje o arbitraži organizuje PKCG, veoma važni za dodatnu promociju tog načina rješavanja sporova.
- U narednom periodu se u organizovanje i popularizovanje takvih i sličnih skupova moraju uključiti svi akteri. Posebno treba animirati građevinske inženjere i vještake, te pravnike i advokate, kako bi se svi dodatno obučili i pripremili za proces koji će biti preovlađujući od ulaska u EU - rekao je Mugoša.
On je upozorio da arbitraža, kao i svaki procesni mehanizam, nosi određene rizike koji se primarno odnose na izbor arbitara, troškove postupka i materijalno-procesne odluke koje nijesu podložne širokoj sudskoj kontroli.&nbsp;
- Najčešći rizici koje vidimo su mogućnost stvarne ili makar percepirane pristrasnosti arbitara, nedovoljna transparentnost u pojedinim fazama postupka i zloupotrebe procedure - poput odugovlačenja ili taktičkih prigovora - rekao je Mugoša.
Zaštita stranaka, prema njegovim riječima, u najvećoj mjeri zavisi od kvaliteta arbitražne klauzule i pravilnog izbora institucije i arbitara.&nbsp;
- Precizno ugovorena klauzula koja sadrži mehanizme imenovanja arbitara, kriterijume stručnosti, pravila o zamjeni arbitra u slučaju sumnje u nepristrasnost i jasno određene procesne korake predstavlja osnovni preventivni mehanizam - objasnio je Mugoša.
Rizik od pristrasnosti se, kako je dodao, umanjuje izborom nezavisnih i tehnički kompetentnih arbitara, posebno u sporovima visokog stepena tehničke složenosti, kao što su infrastrukturni ili inženjerski projekti.
- Institucionalna arbitraža, poput one pri PKCG, dodatno doprinosi sigurnosti, jer obezbjeđuje unaprijed utvrđena pravila i nadzor nad procesnim integritetom. U pogledu zabrane zloupotreba, značajno je da pravila postupka predvide procesnu disciplinu, uključujući rokove za podneske, ograničenja u pogledu podnošenja ponovljenih prigovora i mogućnost sankcionisanja odugovlačenja - saopštio je Mugoša.&nbsp;
Transparentnost se, prema njegovim riječima, postiže jasnim vođenjem zapisnika, dostavljanjem odluka i primjenom međunarodnih standarda. Sve navedeno pokazuje da uz pravilno ugovaranje i institucionalni okvir, arbitražni postupak predstavlja stabilan, predvidiv i efikasan mehanizam rješavanja sporova, a identifikovani rizici se mogu svesti na minimum.
On smatra da geopolitika može uticati na izbor arbitražnog suda i sprovođenje odluka, te da rast troškova arbitražnih postupaka može obeshrabriti potencijalne učesnike, posebno manje kompanije. Pandemija koronavirusa je, prema njegovim riječima, otvorila mogućnost online saslušanja, što je neminovno otvorilo pitanja povjerljivosti i zaštite podataka.
- Sada se već sa sigurnošću može pretpostaviti da će doći do potpune digitalizacije postupaka uz sve veću primjenu vještačke inteligencije. Sigurno će doći do većeg ugovaranja arbitražnih klauzula, te postupaka arbitraže u nekim novim industrijama, što će opet zahtijevati jačanje reformi u arbitražama kroz modernizaciju pravila i jačanje kapaciteta za složene sporove, te transparentnost i standardizaciju kroz veću harmonizacija pravila i smjernica - naveo je Mugoša.&nbsp;
On je rekao da arbitraže moraju tražiti mehanizme koji će ih voditi u korak s vremenom i novim tehnologijama, te omogućiti da ih potencijalni učesnici biraju kao kompetentno i poželjno mjesto za rješavanje sporova.
- Kako će to izgledati i oće li se uspjeti u tome, teško je odgovoriti. Ipak, vjerujem da će se to desiti. U tom procesu, advokati imaju jednu od ključnih uloga i oni su ti koji svojim znanjem i savjetima mogu učiniti arbitražu dostupnijom i sigurnijom za privredu - zaključio je Mugoša.

Mugoša: Privreda nedovoljno koristi arbitražu

Arbitraža u građevinskim sporovima omogućava njihovo brže rješavanje, izbor stručnih arbitara, kao i niže troškove, saopštila je partner u zagrebačkoj advokatskoj kancelariji Hanžeković &amp; Partneri, Jasminka Čorda Truhar. 
Čorda Truhar je agenciji Mina-business kazala da je u građevinskih sporovima, zbog njihove složenosti i multidisciplinarnosti, potrebno znanje prava, ali i tehničkog područja. 
„Arbitraža je prikladna iz razloga što strane svojim izborom mogu uticati na sastav arbitražnog suda i imenovati stručnjake iz područja građevinskih sporova. U arbitražnoj praksi već su se profilisali arbitri sa specifičnim znanjima i iskustvom u rješavanju složenih građevinskih sporova“, rekla je Čorda Truhar. 
Prema njenim riječima, u arbitraži stranke imenuju zajedničkog vještaka, ili svaka svoga, i veća je garancija da će biti imenovani stručnjaci s potrebnim znanjem u vezi sa predmetom spora. 
„Arbitražno rješavanje sporova je brže, a kod potraživanja velike vrijednosti, brže rješavanje sporova znači i manje zatezne kamate, koje u nekim slučajevima mogu daleko nadmaštiti troškove arbitraže“, poručila je Čorda Truhar. 
Sa druge strane, kako je objasnila, sudska zaštita biće potrebna kada je važna brza izvršnost odluka – kao što su, na primjer, privremene mjere. Sudska zaštita osigurana je i u slučaju postojanja razloga za poništenje arbitražne odluke. 
Čorda Truhar koja je i predsjednica Komisije za arbitražu i ARS u Hrvatskoj i članica Međunarodnog arbitražnog suda pri Međunarodnoj trgovačkoj komori (ICC) za Hrvatsku, biće jedna od govornica na događaju III Crnogorski arbitražni dan, koji u četvrtak u Podgorici organizuje Privredna komora (PKCG) na temu Arbitraža u građevinarstvu. 
Čorda Truhar je saopštila da su građevinski projekti, posebno kada je riječ o infrastrukturnim, vrlo složeni, uključuju veliki broj učesnika, traju dugo i praćeni su velikim brojem različitih rizika - od geoloških i administrativnih, pa do poremećaja tržišta. 
„Za vrijeme realizacije jednog građevinskog projekta nastaće brojni sporovi. Neke od njih će ugovorne strane riješiti, ali je vrlo vjerovatno da će mnogi pravno-tehnički kompleksni sporovi veće vrijednosti ostati neriješeni. Treba napomenuti da investitori u javnom vlasništvu ne pokazuju spremnost da sporove velike vrijednosti riješavaju nagodbama, u čemu bi im sigurno bio potreban podsticaj i podrška vlasnika“, navela je Čorda Truhar. 
Time se, kako je kazala, može objasniti značajan udio građevinskih arbitraža u ukupnom broju predmeta. 
„Na primjer, u arbitražnim postupcima koji se sprovode po pravilima ICC-ja, učešće arbitražnih sporova je najveće u posljednjih osam godina, pri čemu je učešće građevinskih sporova negdje između 25 i 30 odsto“, dodala je Čorda Truhar. 
Na pitanje kako ocjenjuje aktuelni stepen usklađenosti zakonodavstava na Zapadnom Balkanu sa FIDIC standardima i EU pravom u infrastrukturnim projektima, Čorda Truhar je odgovorila da su Opšti uslovi FIDIC-a u najvećoj mogućoj mjeri usklađeni s pravnom regulacijom trgovačkog ugovornog prava u regiji i gotovo da nema odredbe koja bi s navedenim zakonskim rješenjima bila u suprotnosti. 
„Čula sam za neka tumačenje u praksi prema kojima FIDIC Opšti uslovi nijesu usklađeni s našim zakonima, ali smatram da su takva tumačenja posljedica nedovoljnog poznavanja ili pogrešnog tumačenja FIDIC Opštih uslova ugovora“, rekla je Čorda Truhar. 
Crna Gora se priprema za narednu fazu izgradnje auto-puta, koncesije za aerodrome i druge infrastrukturne projekte. Na pitanje koje ugovorne odrednice nosе najveće rizike u građevinskim sporovima kod takvih projekata i na šta bi posebno trebalo obratiti pažnju pri zaštiti investitora i izvođača, Čorda Truhar je kazala da na investitoru svakako leži veliki rizik dobre pripreme projekta. 
„Investitor je taj koji odabira lokaciju, vrstu i opseg radova. Investitor često posebno ugovara izradu projektne dokumentacije. Tu se nalazi veliki broj rizika. Realna podjela rizika i realna cijena daće svakako bolje rezultate. Svaka strana u projektu mora snostiti one rizike koje može snositi s obzirom na ulogu koju ima i djelatnost koju obavlja. Vrlo je zahtjevan zadatak dobro pripremiti realizaciju infrastrukturnog projekta i tu je potrebno vrijeme i tim iskusnih stručnjaka“, smatra Čorda Truhar. 
Ona je naglasila da je zbog jednog lošeg iskustva na početku karijere, duga bila protiv arbitraže. 
„Međutim, s vremenom sam shvatila prednosti arbitraže i arbitražnog rješavanja sporova. Ugovorne strane za rješavanje sporova treba da se pripremaju od prvog dana – treba da ugovore efikasne i višestepene klauzule o rješavanju sporova, pripremaju dokaze i dokumentaciju, kao i da vode potrebne evidencije. Tako će i rješavanje sporova biti brže, efikasnije i lakše“, tvrdi Čorda Truhar. 
Na pitanje šta će biti najveći izazovi u rješavanju građevinskih sporova kroz arbitražu u narednim godinama, Čorda Truhar je odgovorila da će vještačka inteligencija i njen uticaj na mehanizme rješavanja sporova svakako biti aktuelna tema u budućnosti. 
Ona smatra i da bi trebalo sprovoditi dalju edukaciju svih učesnika u građevinskim projektima u pogledu dostupnih i efikasnih načina rješavanja sporova, kao što su Savjeti za rješavanje sporova, mišljenja stručnjaka i postupci mirenja. 
“Navedeni alternativni načini rješavanja sporova ne bi trebalo da se shvataju kao neke neophodne, ali nebitne stepenice, koje strane moraju „odraditi“ da bi stigle do arbitraže ili suda. Alternativni načini rešavanja sporova treba da omoguće strankama rješavanje jednog dijela manje složenih građevinskih sporova, a kada je riječ o većim i složenijim sporovima, da im pruže priliku da preispitaju svoje ugovorne pozicije i pripreme se za arbitražu”, rekla je Čorda Truhar. 
Ona se osvrnula i na mišljenja da bi projekte u infrastrukturi, gdje su ugovori sklopljeni nakon sprovedenog postupka javne nabavke, trebalo usmjeriti prema upravnim postupcima i upravnim sudovima. 
„Takav koncept smatram pogrešnim, iz razloga što sporove treba da rješavaju tijela koja imaju potrebne kapacitete, znanje i iskustvo. Time će i javni i privatni sektor dobiti potrebnu pravnu zaštitu. Godinama se borimo protiv preopterećenosti sudova, pa ih ne bi trebalo u budućnosti dodatno opterećivati, pogotove ne sa sporovima koji tradicionalno nijesu bili u nadležnosti upravnih sudova“, zaključila je Čorda Truhar.

Arbitraža donosi brže i jeftinije rješavanje građevinskih sporova

Opština Budva planira da izdvoji 3,5 miliona eura i na taj način okonča sve postupke koje vodi sa kompanijom WTE u vezi sa postrojenjem za prečišćavanje otpadnih voda, navodi se, između ostalog, u dokumentu u koji je Portal ETV imao uvid.
Podsjetimo, kompanija WTE je pokrenula međunarodnu arbitražu kako bi naplatila dodatnih 66 miliona eura, uvećanih za kamate, na ime ulaganja u postrojenje za prečišćavanje otpadnih voda.
Opština bi, kako se navodi u dokumentu, sa izdvajanjem 3,5 miliona eura trajno zatvorila ovaj postupak, čime bi se iscrpile sve mogućnosti za bilo kakva dalja potraživanja. Time bi se, kako se ističe, izbjegla finansijska katastrofa za Opštinu i stavila tačka na višegodišnje pravne sporove i arbitražne procese.
U dokumentu se dalje pojašnjava da se predloženim poravnanjem trajno zatvaraju sve obaveze koje su proizašle iz dvije pravosnažne arbitražne presude – pred Međunarodnim sudovima u Frankfurtu i Ženevi.
Takođe, u ovom dokumentu se navodi da se poravnanjem sa kompanijom WTE zatvaraju ne samo međunarodni arbitražni postupci, već i svi sporovi koji su vođeni pred domaćim sudovima.
Dokument će se sjutra naći pred odbornicima budvanskog parlamenta.

Miraš Dušević

1250x600

Budva pred poravnanjem sa WTE: 3,5 miliona za kraj arbitraže i da se izbjegne finansijski kolaps

Vlada Crne Gore je, a kako je to i najavio Portal ETV, raspisala javni poziv domaćim i međunarodnim advokatskim kancelarijama za zastupanje države u međunarodnom arbitražnom postupku koji se vodi pred Međunarodnim centrom za rješavanje investicionih sporova (ICSID) u Vašingtonu. Ponude se mogu dostaviti do 3. septembra. &nbsp;Postupak je pokrenula švajcarska kompanija Tara Resources AG, putem renomirane advokatske kancelarije Boies Schiller Flexner LLP iz Londona. &nbsp;Tara Resources pokrenula je međunarodnu arbitražu protiv Crne Gore nakon što je Vlada prošle godine raskinula ugovor o koncesiji za eksploataciju rude u rudniku Brskovo kod Mojkovca. &nbsp;Time se, ukoliko bi se utvrdila odgovornost države, otvara rizik da Crna Gora eventualno plati odštetu od najmanje 300 miliona dolara.&nbsp;
Predmet arbitraže odnosi se na navodna kršenja prava stranog investitora u crnogorskom rudarskom sektoru.&nbsp;
<h2>Vlada traži iskusne arbitražne stručnjake</h2>
Ministarstvo energetike i rudarstva pozvalo je sve zainteresovane advokatske kancelarije sa dokazanim iskustvom u međunarodnim arbitražnim sporovima – naročito pred ICSID-om – da dostave ponude za zastupanje države Crne Gore.
Angažovani advokatski tim biće zadužen za kompletno pravno zastupanje u postupku, uključujući pripremu pravnih podnesaka, vođenje komunikacije sa arbitražnim tribunalom, zastupanje na usmenim raspravama, kao i strateško savjetovanje Vlade tokom čitavog procesa.
<h2>Strogi uslovi i ozbiljna konkurencija</h2>
Ponuda mora sadržati detaljne podatke o kancelariji i timu koji bi radio na predmetu, uključujući reference iz prethodnih arbitražnih slučajeva, finansijsku ponudu (fiksna cijena, satnica ili kombinovani model), kao i izjavu o nezavisnosti i nepostojanju sukoba interesa.
Crna Gora je prethodnih godina već bila strana u više međunarodnih sporova pred arbitražnim tribunalima, a nadležni navode da je odabir pravnog zastupnika u ovakvim postupcima od presudne važnosti za zaštitu državnih interesa i javnih finansija.

Crna Gora traži advokate za arbitražu u Vašingtonu: Pokrenut postupak potencijalno vrijedan više stotina miliona

Švajcarska kompanija Tara Resources pokreće međunarodnu arbitražu protiv Crne Gore nakon što je Vlada prošle godine raskinula ugovor o koncesiji za eksploataciju rude u rudniku Brskovo kod Mojkovca, piše Pobjeda.
Time se, ukoliko bi se utvrdila odgovornost države, otvara rizik da Crna Gora eventualno plati odštetu od najmanje 300 miliona dolara, uz mogućnost da taj iznos bude i veći zbog kamata. Osim toga, takav ishod bi negativno uticao i na međunarodni kredibilitet države.
<h2>Raskid &nbsp;</h2>
Ugovor je raskinut prije godinu u vrijeme dok je na čelu Ministarstva energetike i rudarstva bio aktuelni gradonačelnik Podgorice Saša Mujović. Da rudnika u Mojkovcu neće biti, Mujović je saopštio krajem maja prošle godine na konferenciji za medije navodeći da su se stekli uslovi za jednostrani raskid ugovora i naplatu bankarske garancije.
&nbsp;Tada je kazao da švajcarska kompanija nije u roku otklonila nepravilnosti iz studije izvodljivosti dodajući da je u ovom procesu pobijedila struka, te da koncesionar ima pravo na žalbu i arbitražu.
Da je arbitraža u slučaju da Vlada raskine ugovor izvjesna, kazao je još početkom prošle godine tadašnji zastupnik kompanije Tara Resources advokat Luka Popović. On je bio i član međuresorne radne grupe koju je Mujović oformio početkom februara prošle godine s ciljem da sačini analizu ugovora o koncesiji i otvaranja rudnika Brskovo.
<h2>Rizici&nbsp;</h2>
- Vlada mora biti svjesna koji su rizici od takvog postupanja i eventualnog raskida. Investitor je švajcarska kompanija, a između Švajcarske i Crne Gore postoji tzv. BIT sporazum o zaštiti i promociji investicija, koji daje pravo investitorima da u slučaju povrede njihovih prava pokrenu arbitražu protiv druge države potpisnice – kazao je Popović nakon jedne od prošlogodišnjih sjednica Vladinog radnog tijela.
Bio je stava da Tara Resources nije povrijedila koncesioni ugovor, već da se, naprotiv, kompanija pokazala ozbiljnom i zainteresovanom za dugoročni rad na projektu. Popović je tada kazao i da su obaveze investitora u tom trenutku bile da se uradi projektna dokumentacija i pribave dozvole, ali da su u tome bili spriječeni.
- To investitor nije mogao da uradi prije nego se usvoji planski dokument i izdaju urbanističko-tehnički uslovi. To je odgovornost Vlade. Taj posao nije završen što ne omogućava investitoru da nastavi sa svojim obavezama – saopštio je ranije Popović.
Sjednice ovog radnog tijela bile su javne, a u radu su, osim predstavnika koncesionara, učestvovali predstavnici ministarstava energetike i rudarstva, turizma, ekologije, održivog razvoja i razvoja sjevera, zaštitnika imovinsko-pravnih interesa, Geološkog zavoda, Instituta za javno zdravlje, Agencije za zaštitu životne sredine, te nevladinih organizacija Ljepši Mojkovac i Zdravi Mojkovac. Njihov rad je rezultirao preporukom Vladi da više ne produžava koncesiju izdatu 2010. godine, ali je odluka o ovom pitanju odložena dok se, kako je tada kazao premijer Milojko Spajić, nijesu dodatno konsultovali sa međunarodnim pravnim kućama radi procjene rizika po državu u slučaju arbitraže.
<h2>Protesti &nbsp;</h2>
Ugovorom je kompaniji Tara Resources data koncesija za detaljna geološka istraživanja i eksploataciju sulfidne polimetalične rude na istražno-eksploatacionom prostoru bivšeg rudnika Brskovo. Da je to pogubno po životnu sredinu i zdravlje Mojkovčana tvrdili su iz nevladinog sektora, a protest je organizovalo i lokalno stanovništvo navodeći da su se 20 godina oporavljali od rudnika i da im više ne treba otrov i živa u centru grada.
Popović je tokom procesa analize u radnoj grupi ukazivao da ti argumenti ne stoje, te da se većina optužbi u vezi sa zaštitom životne sredine odnosi na budući period. Priča o uticaju projekta na životnu sredinu, kako je kazao, dolazi kada se ima konkretan rudarski projekat i kada se uradi studija procjene uticaja na životnu sredinu. U toj fazi, kako je ukazao Popović, Agencija za zaštitu životne sredine daje svoj stav da li je taj projekat u skladu sa propisima.
Nezadovoljni djelovanjem Vlade u vrijeme dok je ovo pitanje bilo u nadležnosti tadašnjeg Ministarstva kapitalnih investicija kojim je rukovodio Ervin Ibrahimović, građanska inicijativa Zdravi Mojkovac je podnijela krivičnu prijavu protiv Ibrahimovića i aktuelnog ministra energetike, a tadašnjeg državnog sekretara Admira Šahmanovića tvrdeći da su zloupotrijebili službeni položaj jer nijesu raskinuli ugovor o koncesiji.&nbsp;
Optužbe su tada iznosili i na račun bivšeg premijera Dritana Abazovića i bivše ministarke ekologije, prostornog planiranja i urbanizma Ane Novaković-Đurović, tvrdeći da nijesu ništa uradili kako bi zaštitili državu, njenu imovinu i građane Mojkovca.

Švajcarci tužbom od Crne Gore traže odštetu od 300 miliona dolara

Da je Arbitražni sud efikasan način u rješavanju privrednih sporova ocijenio je Vesko Božović - predsjednik Arbitražnog suda pri Privrednoj komori Crne Gore u gostovanju u emisiji "Slušajmo naše" na Anteni M,
On je govorio o važnosti i ulozi arbitražnog suda u privredi, kao i prednosti koje ovaj sud ima u odnosu na tradicionalne.
Kroz istorijski osvrt, Božović je pojasnio kako je koncept arbitraže prisutan još od srednjeg vijeka, kada su trgovačke i pomorske kompanije rješavale svoje sporove sličnim putem. Ova praksa, kako navodi, posebno je bila razvijena u gradovima poput Venecije, Đenove, Barselone i Kotora.
- Danas, arbitražni sudovi rješavaju primarno privredne sporove, uključujući one iz &nbsp;međunarodnog prava, intelektualne svojine i investicije. Arbitražni sud je posebno koristan za privredne subjekte zbog svoje brzine, jednostepenog procesa bez mogućnosti žalbe, te tajnosti koja je često ključna za očuvanje poslovnog ugleda - kazao je sagovornik Antene M.
Prednosti arbitraže su, napominje, mnogobrojne - od samih stranaka koje su u centru pažnje do definicije klauzula o arbitraži unutar samih ugovora, koje preciziraju pravnu nadležnost.
- Arbitražni postupak po pravilu traje šest mjeseci, što je znatno brže u odnosu na redovne sudske postupke, sa manjim troškovima kada se uračuna ušteda u vremenu - naveo je Božović.
Božović, sa bogatim iskustvom u vođenju arbitražnih procesa, otkriva da najčešće dolazi do rješavanja sporova koji uključuju međunarodni element, kao što su naknade šteta ili izvršenje ugovornih obaveza. Takođe, apeluje na privrednike da iskoriste prednosti arbitražnog suda, naglašavajući kako je većina procesa završena u predviđenom roku od šest mjeseci.
Na pitanje o troškovima arbitražnog procesa, Božović kaže da arbitraža postaje ekonomski isplativa opcija zbog vremena i efikasnosti procesa.
- Iako se na prvi pogled čini skupljim zbog honorara arbitra, kada se uračuna vrijeme i efikasnost procesa, arbitraža postaje ekonomski isplativa opcija. Za zainteresovane strane, ključno je da u svojim ugovorima jasno definišu da će eventualne sporove rješavati putem arbitraže, čime se osigurava brz i efikasan način rješavanja potencijalnih nesuglasica - rekao je on.

Božović: Arbitražni sud kao efikasan način u rješavanju privrednih sporova

Predsjednik Crne Gore Jakov Milatović boravi u zvaničnoj posjeti Republici Irskoj, u okviru intenziviranih diplomatskih aktivnosti usmjerenih na ubrzanje evropskog puta Crne Gore i realizaciju strateškog cilja – punopravnog članstva u Evropskoj uniji do 2028. godine, saopšteno je iz kabineta Predsjednika.
Riječ je o prvoj zvaničnoj posjeti jednog crnogorskog predsjednika Irskoj od obnove nezavisnosti.
Predsjednik Milatović će se danas sastati sa predsjednicom Irske Katrin Konoli i premijerom Mihalom Martinom. Razgovori će biti posvećeni daljem toku pregovora sa Evropskom unijom, dinamici zatvaranja preostalih pregovaračkih poglavlja, kao i obezbjeđivanju snažne političke i institucionalne podrške Crnoj Gori u završnoj fazi pristupnog procesa.
Predviđena je i zajednička konferencija za medije predsjednika Milatovića i premijera Martina.
- Posjeta se odvija u posebno važnom političkom kontekstu, s obzirom na to da će Republika Irska predsjedavati Savjetu Evropske unije u drugoj polovini 2026. godine. Uz aktuelno kiparsko predsjedavanje, predstojeće irsko predsjedavanje predstavlja jedan od dva ključna politička okvira u ovoj godini za ostvarivanje konkretnog napretka u pregovorima i zatvaranje preostalih poglavlja- navodi se u saopštenju.
Crna Gora u ovu fazu ulazi sa jasnom ambicijom da 2026. godina bude obilježena intenzivnim i mjerljivim napretkom, dok je 2028. planirana kao godina punopravnog članstva u EU. U tom smislu, podrška država članica koje preuzimaju predsjedavanje Savjetu EU ima poseban strateški značaj za dinamiku pregovaračkog procesa i dodatno jačanje političke vidljivosti ostvarenog napretka.
Pored evropske agende, tokom posjete biće otvorena i pitanja unapređenja bilateralne saradnje, sa posebnim akcentom na ekonomiju, trgovinu, investicije i turizam, kao i na razmjenu iskustava u oblastima digitalne transformacije, održivog razvoja i jačanja konkurentnosti.

Milatović u Dablinu: Jačanje političke podrške za završnicu EU pregovora

Litvanski predsjednik Gitanas Nauseda upozorio je da Evropa mora biti spremna na dugoročnu prijetnju iz Rusije, jer, kako je kazao, ruske „imperijalne ambicije“ neće nestati završetkom rata u Ukrajini.
U intervjuu za Kyiv Post poručio je da Moskva nema namjeru da se zaustavi i da Evropa mora izgraditi „zid odvraćanja“.
- Prijetnja će ostati. Možda sljedeći put meta neće biti Ukrajina, već istočno krilo EU ili Unija u cjelini. Moramo biti spremni- rekao je Nauseda, ističući da Litvanija danas ima bezbjednosne garancije kroz članstvo u NATO-u i Evropskoj uniji.
Govoreći o ratu, ocijenio je da Rusija kupuje vrijeme kako bi zauzela dodatnu teritoriju i da samo Sjedinjene Američke Države mogu izvršiti ozbiljan pritisak na Moskvu.&nbsp;
- Putin se ne boji Evrope, već samo SAD-a- kazao je, dodajući da bi EU trebalo da jača koordinaciju sa Vašingtonom i pregovaračku poziciju Ukrajine.
Nauseda je ponovio snažnu podršku proširenju EU, navodeći da Litvanija zagovara članstvo Ukrajine, Moldavije, Crne Gore i Albanije do 2030. godine, uz napomenu da je riječ o političkom cilju.
Komentarišući političare koji zagovaraju reset odnosa sa Rusijom, rekao je da je rat u Ukrajini izazov cijeloj Evropi, njenim demokratskim vrijednostima i vladavini prava.

Predsjednik Litvanije: Dijalog s Putinom je iluzija, Kremlj ne želi mir

Predsjednik SO Kotor je u zoni krivične odgovornosti, a SO ne ispunjava svoje zakonske obaveze, jer je neko sebi dao za pravo da uzme pravdu u svoje ruke i to se zove kršenje zakona što će za posljedicu imati krivičnu prijavu protiv predsjednika SO-rekao je gostujući u emisiji Na kraju dana, na Televiziji E, potpredsjednik Demokratske partije socijalista Ivan Vuković.
Nedavno su objavljeni, podsjeća Vuković, zvanični rezultati lokalnih izbora u Kotoru, a prva sjednica lokalnog parlamenta je održana krajem decembra 2025. godine, te je taj saziv po zakonu bio dužan da u roku od 30 dana izabere novog predsjednika Opštine Kotor, što se ni nakon 2 mjeseca nije desilo.
Podsjeća i da je na takvu situaciju u Opštini Kotor reagovalo i Ministarstvo javne uprave upozorenjem, pa je s tim u vezi i predloženo saslušanje u Skupštini Crne Gore, ali su poslanici parlamentarne većine onemogućili da do tog saslušanja dođe.&nbsp;
- Ne samo da su onemogućili da se desi saslušanje, dokazujući svoj demokratski kapacitet, a među njima i pravnici za mene na jedan krajnje iznenađujući način, neodgovoran prije svega, pokušali sa relativizuju stvari i kažu da je Vladimir Jokić prethodno izabran na puni mandat tako da nema potrebe da lokalni parlament ispunjava ono što je eksplicitna zakonska norma. To vam samo govori o tome da ti ljudi očigledno doživljavaju Ustav i zakone na način da dok ima odgovaraju, ili misle da im odgovaraju, oni su okej i imaju obavezu da ih se pridržavaju, a onda kad politički i partijski interes nalaže suprotno oni će uraditi sve da to relativizuju. To je vrlo opasan presedan za političku budućnost Crne Gore- rekao je Vuković.
Ističe da SO Kotor ne ispunjava svoje zakonske obaveze, jer je neko sebi dao za pravo da, kako tvrdi, uzme pravdu u svoje ruke i to se zove kršenje zakona.
- To će sigurno za posljedicu imati krivičnu prijavu protiv predsjednika SO Kotor- poručio je Vuković.
Inicijativu za skraćenje mandata Skupštini Glavnog grada potpisala su 24 odbornika, 3 poslanika Evropskog saveza i 19 DPS-a i 2 SEP-a, a da bi taj prijedlog bio izglasan neophodno je da za njega glasa 30 odbodnika.&nbsp;
Da bi se uopšte razgovaralo o skraćenju, kaže Vuković, neophodno je obezbijediti kvorum za održavanje sjednice Skupštine Glavnog grada, jer trenutno 27 odbornika podržava rad gradske uprave umjesto, podsjeća on, 30 odbornika.
- Postavlja se pitanje da li uopšte postoji kvorum da se održi sjednica Skupštine Glavnog grada. Mi procjenjujemo u DPS-u, a mislim i da je to stav kompletne opozicije da je korisno da se ta sjednica desi i da se na dnevnom redu nađe ova inicijativa pa ćemo da vidimo kako će se partije odrediti. Biće posebno interesantno da vidimo kako će se odrediti odbornici DNP-a koji odnedavno funkcionišu u opozicionom kapacitetu- zaključio je Vuković.&nbsp;
<div class="embed-block"><div><div style="left: 0; width: 100%; height: 0; position: relative; padding-bottom: 56.25%;"><iframe src="https://cdn.iframe.ly/api/iframe?url=https%3A%2F%2Fwww.youtube.com%2Fwatch%3Fv%3Djr_tFbJsa7U&key=87ca3314a9fa775b5c3a7726100694b0" style="top: 0; left: 0; width: 100%; height: 100%; position: absolute; border: 0;" allowfullscreen scrolling="no" allow="accelerometer *; clipboard-write *; encrypted-media *; gyroscope *; picture-in-picture *; web-share *;"></iframe></div></div></div>

Vuković: Lokalni parlament u Kotoru ne ispunjava zakonske norme i to je vrlo opasan presedan za političku budućnost Crne Gore

Povodom aktuelnih dešavanja u RTCG, a u vezi sa procesom kompenzacije duga izvođaču radova putem ustupanja poslovnih prostora, &nbsp;Sindikalna organizacija JRDS-RTCG ukazala je na nestanak 647 m² stambene površine, neplaćanje penala za kašnjenje radova i netržišno ustupanje imovine Javnog servisa.
Njihovo saopštenje prenosimo integralno:&nbsp;
Odgovor na pitanje dvije sindikalne organizacije iz RTCG, ko je omogućio da se novac crnogorskih građana troši na način što će se poslovni prostor u vlasništvu RTCG, na parceli koja je dobijena od Glavnog grada i sa plaćenim UTU uslovima i dozvolom predati građevinskoj firmi koja je izgradila zgradu, nadležne državne institucije, građani i zaposleni u RTCG ni do danas nijesu dobili.
Pozivanje na ugovor iz 2022. godine je bespredmetno. Pitanje kompenzacije, odnosno spremnosti da se dio troškova namiri kroz ustupljeni poslovni prostor, mora se posmatrati isključivo u kontekstu novoizgrađenog objekta i stvarnih finalnih troškova izgradnje.
Dakle , da bi se kompenzovalo, mora se vidjeti što se kompenzuje.
Tako uostalom i piše u ugovoru, u kojem se članom 4 reguliše plaćanje.
Paradoksalno je da, dok većina zaposlenih, koji su na ovaj način riješili stambeno pitanje, otplaćuje stanove kreditnim zaduženjem, povlašćena grupa lica koju je nezakonito zaposlio, višestrukim odlukama suda nezakoniti Raonić, dobija kvadrate po privilegovanoj cijeni.
Ključno pitanje za menadžment RTCG i Vladu Crne Gore glasi: koja je stvarna vrijednost 710 m2 poslovnog prostora kojim se kompenzuje dug? Netransparentnost izvještaja, koji krije cijenu po kvadratu, budi sumnju u to čiji se interesi štite ustupanjem državne imovine bez jasne finansijske specifikacije.
Pažljivim čitanjem dokumentacije nameće se zaključak da je ugovorom iz 2022. godine sprovedena sumnjiva prenamjena prostora na štetu zaposlenih i javnog interesa.
Matematika dronova
U Javnom pozivu od 11. jula 2022. godine jasno je navedeno da neto stambena površina iznosi 4.424,76 m². Međutim, u finalnom Ugovoru ta cifra se volšebno smanjuje za čak 647 m². Taj prostor je naprasno „pretvoren“ u zajedničke prostorije i hodnike.
Ako je cijena od 650 €/m² fiksirana i ujednačena za sve - stambeni prostor, hodnike i poslovni prostor - postavlja se logično pitanje:
Iz kojih sredstava se namiruje cijena izgradnje hodnika i stepeništa?
Ako se dug prema izvođaču od 3.387.000 eura umanjuje ustupanjem 710 m² poslovnog prostora, javnost mora da zna:
Da li se kroz cijenu poslovnog prostora zapravo prikriva trošak zajedničkih prostorija koje su „otkinute“ od prvobitne stambene površine?
Kako je moguće da se stambeni prostor, u koji se ulazi hodnicima (jer se u stanove ne ulazi dronovima niti iz poslovnih prostora), naknadno smanjuje u specifikaciji, iako su ti hodnici morali biti predviđeni projektom od samog početka?
Da li su Raonićevi pravnici, ekonomisti , savjetnici, analitičari, savjetnice, korporativni direktor namjerno planirali ovu stavku koju neko mora da plati.
Ili su iz puke neznavenosti napisali poziv i potpisali ugovor koji ih sad “iznenađuje”…
Da li su u finansijski plan za ovu godinu uračunali ove izdatke? Neznavenost i korupcija obično idu zajedno. Nepoznavanje zakona u tome uvijek pomaže. O nepoštovanju istog, da ne govorimo…
Pored sumnjive matematike sa kvadratima, neophodno je javno odgovoriti na pitanja o direktnom kršenju ugovornih obaveza koje idu na štetu radnika i budžeta RTCG:
Izvođač radova kasnio je sa završetkom izgradnje objekta više od 14 mjeseci. Prema članu 23 Ugovora, precizirano je da je izvođač u obavezi da plati penale za kašnjenje u iznosu do 5% ukupne vrijednosti radova. Da li je menadžment RTCG obračunao ove penale i umanjio fakturu izvođaču, ili je i ovaj iznos “oprošten” na štetu Javnog servisa?
Član 29 Ugovora propisuje da je Projektna dokumentacija sastavni dio ugovora i da se sve mora realizovati po Glavnom projektu. Ako je Glavnim projektom predviđena ugradnja klima uređaja, a oni na objektu ne postoje, pitamo menadžment:
Ko je odobrio odstupanje od projekta i da li je zbog toga dodatno umanjena cijena radova? Podsjećamo na izjavu šefice kabineta generalnog direktora iz oktobra 2021. godine, koja je pojasnila da je planirano da izvođač izgradi zgradu, a da se nakon toga naplati od radnika kada dokumentacija bude spremna.
Član 5 Ugovora obavezuje RTCG na dostavljanje interne liste kupaca, ali trenutna situacija u kojoj se dug prebija poslovnim prostorima uz „nestanak“ 647 m² stambene površine ukazuje na to da se prvobitni model, koji je bio u interesu zaposlenih, pretvorio u model koji štiti isključivo izvođača radova.
Umjesto da RTCG naplati penale od 5% i obezbijedi naknade za kirije svojim radnicima, menadžment se bavi ustupanjem poslovnog prostora pod nejasnim uslovima.
Ovako imamo slučaj da radnici koji nijesu dobili stanove - zbog već notorno nezakonitih pravilnika i procedura koje su išle na ruku nelegalnim menadžerima tri put nelegalnog Raonića, sad dodatno plaćaju hodnike (647 m2 x 650 EUR) i to najvjerovatnije od novca koji je ostao, a trebalo biti potrošen za njihove plate. Bar da su od ušteđenog novca kupili hodnike koji nemaju tržišnu vrijednost i poslovni prostor koji ima tri put veću vrijednost od cijene po kojoj je ustupljen.
Bez ikakvog obrazloženja radnici RTCG nijesu platili 650 eura iz Ugovora, već 705 eura, a RTCG je platila dio (koji dio?) otuđenjem poslovnog prostora po netržišnim cijenama i hodnike ulaza sa pozicije koja nije određena budžetom RTCG.
Zašto Raonić, po povoljnim uslovima, po kojima su radnici dobili stanove, omogućava izviđaču radova da kupi poslovni prostor koji na tržištu vrijedi dva-tri puta više?
Obmanuti Savjet i Vlada?
Savjet i Vlada čije je saglasnosti Raonić sa menadžmentom i polovičnim informacijama iznudio, sigurno nijesu imali ove informacije. To što je veliki trgovinski lanac ušao u naknadno kompenzovani poslovni prostor 4. decembra prošle godine, tako što je potpisao ugovor sa izvođačem radova, jasno govori da Raonić ne preza da za svoje onerozne namjere obmane i Vladu Crne Gore.
Navedeno pokazuje da je za sve ove loše vođene procese, koji se drže sakriveni od javnosti kriv ne samo nezakoniti Raonić, već čitava pravno-ekonomska administracija, kao i urednički menadžment koji za obavezu ima da izvještava i prati procese u društvu, a nije 5 godina sposoban da otvori pitanje sumnjivih i najvjerovatnije kriminalnih procesa u sopstvenoj kući. Nesposobnost je uglavnom i plaćena varijabilama i stanovima, tj. novcem svih građana.
Zato, uz ovo obraćanje javnosti, tražimo da se sve institucije u Crnoj Gori (prije svih tužilaštvo) posvete ovom slučaju a da kompletan menadžment RTCG podnese ostavku.

Tag: arbitraza