Kao predsjednik Crne Gore, zemlje koja baštini vrijednosti antifašizma i tolerancije, ponavljam našu čvrstu posvećenost borbi protiv svih oblika diskriminacije, antisemitizma i netrpeljivosti - poručio je Jakov Milatović na komemoraciji 80 godina od oslobođenja logora Aušvic u Poljskoj.
On je odao počast stradalima u Holokaustu. 
 
- Danas, osam decenija od oslobođenja Aušvica, sa tugom i poštovanjem prisjećamo se miliona nevinih žrtava Holokausta - muškaraca, žena i djece čiji su životi ugašeni zbog mržnje i predrasuda. Bilo je potresno čuti poruke i sjećanja preživjelih o ovom mjestu, na kome je zlo pokazalo svoje lice u najokrutnijem obliku. Sjećanje na Holokaust nije samo dužnost prema prošlosti već i obaveza prema budućnosti - naveo je Milatović. 
 
On je upalio svijeću za žrtve Holokausta, kako je rekao, uz želju da nam, i u najmračnijim vremenima, svjetlost humanosti obasja put.
- Neka počivaju u miru, a sjećanje na njih živi vječno. Neka se ovakvo zlo više nikada ne ponovi - poručio je Milatović. 
 
Dio zvanične delegacije na komemoraciji u Aušvicu bila je i predsjednica Jevrejske zajednice u Crnoj Gori Nina Ofner Bokan.

Portal ETV

original

viewImage

baseImage

610x380

500x500

400x240

400x203

1250x600

1084x550

thumbnail

Milatović odao počast stradalima u Holokaustu: Neka se ovakvo zlo više nikada ne ponovi

Osamdeseta godišnjica Dana sjećanja na holokaust povodom oslobođenja logora Aušvic, održava se u sijenci povećanih tenzija u svijetu, prije svega rata u Ukrajini, i jačanja autoritarnih i populističkih snaga čije politike podsjećaju na onu koja je dovela do najvećeg sukoba i stradanja u svjetskoj istoriji.
Komemoraciji u Aušvicu, najvećem gubilištu tokom Drugog svjetskog rata u kome je stradalo 1,1 miliona ljudi, uglavnom Jevreja, prisustvovaće delegacije iz 54 zemlje svijeta.
Među njima će biti evropski monarsi, poput britanskog kralja Čarlsa III, zatim 19 predsjednika, uključujući francuskog Emanuela Makrona i njemačkog Franka Voltera Štanmajera.
Nezvanično se pominje i mogućnost da na čelu američke delegacije dođe potpredsjednik JD Vans.
Međutim, pomenuti zvaničnici neće imati priliku da se obrate, već samo nekolicina od 50 preživjelih logoraša koji će doći na ceremoniju, izjavio je direktor Državnog muzeja Aušvic Birkenau, Pjotr Civinski.
- Uopšte neće biti političkih govora. Želimo da se fokusiramo na posljednje preživjele koji su među nama i na njihovu istoriju, bol, traumu i da nas posavjetuju kako da preuzmemo teške moralne obaveze u sadašnjosti- kazao je nedavno Civinski za Gardijan.
<div class="embed-block"><iframe src="https://www.slobodnaevropa.org/embed/player/0/33288698.html?type=video" frameborder="0" scrolling="no" width="640" height="360" allowfullscreen></iframe></div>
 
<h2>Netanjahu ne dolazi uprkos garancijama da neće biti uhapšen</h2>
Međutim, aktuelne političke napetosti prate ceremoniju u Aušvicu, prijeteći čak da je zasijene.
Početkom januara, zamjenik ministra spoljnih poslova Poljske je sugerisao da će tamošnje vlasti biti obavezne da uhapse izraelskog premijera Benjamina Netanjahua, ako dođe u Poljsku na ceremoniju, s obzirom na nalog međunarodnog Krivičnog suda (MKS) po optužbi za ratne zločine.
Međutim, poljski premijer Donald Tusk je precizirao da bilo koji izraelski političar, uključujući Netanjahua, može da učestvuje na ceremoniji bez straha od hapšenja, uprkos činjenici da je Poljska potpisnica povelje Međunarodnog krivičnog suda.
- Poljska vlada tretira bezbjedno učešće lidera Izraela na komemoracijama 27. januara 2025. godine, kao dio odavanja počasti jevrejskoj naciji, čiji su milioni ćerki i sinova postali žrtve holokausta koji je počinio Treći Rajh- saopštio je Tuskov kabinet.
Uprkos garancijama Vlade Poljske, Netanjahu neće doći na ceremoniju u Aušvicu, javljaju izraelski mediji.
Viši Netanjahuov pomoćnik rekao je za Tajms ov Izrael da Vlada u Varšavi prvo mora da se pozabavi pravnim problemima oko naloga MKS-a prije nego što izraelski premijer razmotri bilo kakvo potencijalno putovanje.
- Razmotrićemo ako dobijemo poziv. Za sada to nije u programu- rekao je ovaj izraelski zvaničnik.
Međunarodni krivični sud je izdao 21. novembra 2024. naloge za hapšenje Netanjahua i bivšeg ministra odbrane Izraela Joava Galanta, optužujući ih za ratne zločine i zločine protiv čovječnosti u vezi sa vojnim akcijama u Gazi.
Netanjahu nije javno izrazio želju da prisustvuje komemoraciji, niti ga je na to pozvao njen organizator, Muzej Aušvic, koji je saopštio poljskim medijima da je samo uputio pozive preživjelima u holokaustu.
Zato je Civinski rekao da su nedavne rasprave o tome da li bi Netanjahu bio u opasnosti od hapšenja, ako dođe, bile "medijska provokacija", ponavljajući da nikada nije bilo naznaka da je Netanjahu planirao da prisustvuje tom događaju.
On je, međutim, rekao da se na ovom skupu očekuje brojna izraelska delegacija.
Međunarodni dan sjećanja na holokaust ne igra veliku ulogu u Izraelu jer on ima svoj dan sjećanja, određen za hebrejski datum 27. nisan, koji ove godine pada 23. aprila, prenosi "Dojče vele".
Tog dana zemlja stane na dva minuta uz zvuke sirena. Memorijalni filmovi i izveštaji se prikazuju na TV-u, a škole širom Izraela održavaju ceremonije u čast 6 miliona Jevreja koje je ubila nacistička Njemačka i njeni pomagači.
Predstavnici Rusije opet nijesu pozvani. Kao ni na 70. godišnjicu zbog aneksije Krima, predstavnici Rusije nijesu pozvani da prisustvuju ni 80. godišnjici zbog invazije na Ukrajinu.
Civinski je istakao da su i Rusi i Ukrajinci bili među pripadnicima Crvene armije koji su oslobodili logor, te da je rat u susjednoj Ukrajini zato "rat koji vodi jedan oslobodilac protiv drugog". On je rekao da nema govora o prisustvu ruske delegacije u trenutnoj klimi.
- To se zove dan oslobođenja i ne mislim da zemlja koja ne razumije vrijednost slobode ima šta da traži na svečanosti posvećenoj oslobođenju. Bilo bi cinično da prisustvuju- dodao je Civinski.
Muzej je osudio napad Moskve na susjednu Ukrajinu kao "varvarski čin".
Ruski predsjednik Vladimir Putin je učestvovao 2005. na ceremoniji povodom 60. godišnjice oslobođenja Aušvica. On je tada rekao da je "nezamislivo pomisliti da su ljudi sposobni za takvo varvarstvo" i odao počast sovjetskim vojnicima koji su oslobodili logor.
Iako nije učestvovao na ceremoniji povodom 70. godišnjice oslobođenja Aušvica, Putin je tada poručio da je holokaust "jedna od najtragičnijih i najsramnijih stranica u ljudskoj istoriji".
On je veličao ulogu Crvene armije u okončanju holokausta, ističući da je "spasla ne samo Jevreje već i ostale narode u Evropi i svijetu od uništenja".
Putin je upozorio protiv, kako sve češće navodi, nastojanja na Zapadu da umanji doprinos Sovjetskog Saveza i prikaže Rusiju u negativnom svijetlu.
On je tada istakao da "svaki pokušaj da se prekroji istorija i dovede u pitanje uloga naše zemlje u Velikoj pobjedi, u stvari, opravdava zločine nacista i otvara put za oživljavanje ove pogubne ideologije".
Rusija je nezadovoljna zbog sve učestalijih tvrdnji u Varšavi i Kijevu da su Aušvic uglavnom oslobodili ukrajinski vojnici.
Istoričari navode da su logor oslobodile jedinice 60. Armije Prvog ukrajinskog fronta, ali da su ih sačinjavali vojnici različitih nacionalnosti.
<h2>Kontroverze oko Maska</h2>
Najbogatiji čovjek svijeta Ilon Mask je posjetio prošle godine Aušvic, nakon učestalih kritika zbog reakcija njegove mreže Iks (X) na antisemitske objave.
Međutim, nakon ove posjete Aušvicu, Mask je, kako navodi Gardijan, samo pojačao širenje dezinformacija na Iksu.
Nedavno je tokom razgovora uživo sa Maskom na platformi, Alis Vajdel iz njemačke krajnje desničarske AfD tvrdila da Adolf Hitler uopšte nije desničar, već komunista.
Iako je Civinski odbio da konkretno govori o Masku, on je rekao da populistička politika i govor mržnje na društvenim medijima predstavljaju ogromnu prijetnju za savremena društva.
- Ovo je najvažnije pitanje našeg vremena… Svaki mudar stav koji iznese filozof ili političari stare škole, vjerovatno će izgubiti u javnosti u suočavanju sa bilo kojom glupom, jednostavnom populističkom idejom- kazao je Civinski.
<h2>'Vraćaju mi se sjećanja na logor'</h2>
Kada je Tereza Regula stigla u Aušvic kao 16-godišnjakinja, prvi pravi bol koji je osjetila bilo je pečenje u ušima.
- Obrijali su nas do gole kože, a bio je vreo dan, 4. avgusta... To je bio prvi autentični bol koji sam osjetila- rekla je u svom domu u Krakovu za Rojters ova 96-godišnja preživjela Jevrejka.
Gestapo, Hitlerova tajna policija, odvela je Regulu i njenu majku iz njihovog doma u Krakovu 1944. godine i poslala ih u logor Plašov, gdje je njena majka pogubljena.
Tereza je zatim prebačena u Aušvic i dobila je broj 22011.
Nekada zdravo dijete, u logoru je dobila boginje i šarlah.
Ono što ju je održalo u životu bila je pomisao da će "moj otac, za koga sam oduvijek vjerovala da može sve, doći i odvesti me odavde".
Kasnije je saznala da su ga greškom ubile sovjetske trupe kada su oslobađale koncentracioni logor Gros Rosen u tadašnjoj istočnoj Njemačkoj.
- Kada sam se vratila iz logora, pomislila sam 'nikada neću imati djecu - nikad'. Nijesam željela da, ako budu morala, prođu makar i djelić onoga što sam ja prošla- rekla je Tereza Regula, penizionisana sociološkinja.
Udata, ali bez djece, Tereza je decenijama potiskivala sva sjećanja na svoje vrijeme u Aušvicu.
&nbsp;- Sada mi se sve vraća- zaključila je Tereza.
<h2>'Mračna budućnost za mlade'</h2>
Janina Ivanska, poljska katolkinja, poslata u Aušvic skoro u isto vrijeme kada i Tereza 1944. godine. Takođe nema djece.
- Neću još dugo živjeti. Ali kada pogledam mlade... kakva će biti njihova budućnost? Vidim je kao mračnu- rekla je ova 94-godišnjakinja za Rojters, ukazujući na "mržnju" i podjele u savremenom društvu predviđajući novi rat.
Janina, koja je teretnim vozom prevezena u Aušvic iz Varšave, sjeća se mirisa zapaljenih tijela logoraša.
U logoru je brinula o djeci u bloku u kome je živjela, zarađujući nagrade poput tople mliječne supe.
- Djeca su tretirana drugačije, nijesu morala da rade. Samo su strpljivo čekala - ili na svoje majke ili da se rat završi- navela je Ivanska.
Ona nije bila svjedok oslobađanja Aušvica jer su je Njemci ranije evakuisali.
Na kraju su je oslobodile američke snage 2. maja iz koncentracionog logora Ravensbruk za žene u sjevernoj Njemačkoj.
<h2>'Šezdeset godina nijesam progovorio njemački iako mi je maternji jezik'</h2>
Naftali Furst &nbsp;nikada neće zaboraviti svoj prvi pogled na koncentracioni logor Aušvic-Birkenau, 3. novembra 1943. godine, kada je imao 12 godina.
Pripadnici njemačkog SS-a su otvorili vrata vagona za stoku, gdje je bio sabijen sa majkom, ocem, bratom, i više od 80 drugih budućih logoraša.
On se prisjeća za AP da su njemački oficiri sa psima vikali "izlazi, izlazi!", prisiljavajući ljude da skaču na zloglasnu rampu na kojoj je nacistički doktor Jozef Mengele odvajao djecu od roditelja.
Furst i njegova porodica stigli su dan nakon što je jedan od nacističkih vođa Hajnrih Himler naredio prestanak upotrebe gasnih komora preij njihovog rušenja, kako su se sovjetske trupe približavale.
Naređenje je značilo da njegova porodica neće biti odmah ubijena. Bio je to jedan od mnogih malih djelića sreće i slučajnosti koji su omogućili Furstu da preživi.
- Šezdeset godina nijesam pričao o holokaustu, 60 godina nijesam izgovorio ni reč njemačkog iako mi je to maternji jezik- kazao je Furst.
Furst, porijeklom iz Bratislave u tadašnjoj Čehoslovačkoj, imao je samo 6 godina kada su nacisti prvi put počeli da primjenjuju mjere protiv Jevreja u zemlji.
Proveo je od 9 do 12 godina u četiri različita koncentraciona logora, uključujući Aušvic.
Njegovi roditelji su planirali da iskoče iz vagona za stoku na putu do logora, ali ljudi su bili tako zbijeni da nijesu mogli da dođu do vrata.
Njegov otac je instruisao cijelu porodicu, šta god da se dogodi, da se posle rata preživjeli sastanu u Šulekovoj ulici broj 11 u Bratislavi.
Furst i njegov brat bili su odvojeni od majke. Nakon što su im tetovirani brojevi na rukama, odvojeni su i od oca. Bili su smješteni u Bloku 29, gdje nije bilo mnogo druge djece.
Kako se sovjetska vojska približavala tom području, tako blizu da su mogli čuti tenkove, Furst i njegov brat Šmuel, bili su primorani da se pridruže opasnom putovanju koje su nacisti organizovali prema drugom logoru Buhenvald, marširajući tri dana po hladnoći i snijegu.
Svako ko je zaostajao bio je strijeljan.
Furst i njegov brat su preživjeli marš i transport vozom sa otvorenim vagonom po snijegu, ali su razdvojeni u sljedećem logoru.
Kada je Furst oslobođen iz Buhenvalda, snimljen na čuvenoj fotografiji na kojoj se nalazi nobelovac Eli Vizel sa krevetima na sprat, mislio je da je sam na svijetu.
Ali za nekoliko mjeseci, baš kao što je Furstov otac sugerisao, četiri člana porodice ponovo su se okupila na adresi koju su zapamtili, u kući porodičnih prijatelja.
Ostatak njihove porodice - baka i djeda, tetke, ujaci - svi su ubijeni.
Njegova porodica se kasnije preselila u Izrael, gdje se oženio, dobio ćerku, četvoro unučadi i troje praunučadi, sa još jednim na putu.
<h2>'Desilo se, a može ponovo da se desi'</h2>
Samo 220.000 logoraša koji nijesu stradali tokom holokausta je još živo, prema podacima Conference o jevrejskim materijalnim zahtjevima protiv Njemačke.
Od 1940. godine kada su nacisti otvorili koncentracioni logor na periferiji Aušvica na jugu Poljske, prvo za Poljake da bi ga 1942. odredili kao ključno mjesto za plan istrebljenja Jevreja i proširili logor i na Birkenau, u gasnim komorama ili zbog stravičnih uslova i u monstruoznim medicinskim eksperimentima na logorašima ubijeno je najmanje 1,1 milion ljudi.
Najviše je u Aušvicu pobijeno Jevreja iz svih evropskih zemalja, ali i 75.000 Poljaka, 21.000 Roma, 15.000 sovjetskih vojnih zarobljenika i najmanje 15.000 pripadnika drugih naroda Evrope.
Logor su 27. januara 1945. godine oslobodili vojnici Crvene armije.
Tom prilikom je ubijen 231 pripadnik sovjetskih snaga u sukobima sa nacistima.
Aušvic je bio najveće stratište i najdirljiviji simbol holokausta u kome je ubijeno šest miliona Jevreja širom Evrope.
- Desilo se, a može ponovo da se desi, svugdje- napisao je italijanski Jevrej, pisac i hemičar, bivši logoraš, Primo Levi.
<h2>'Šest godina propagande bez društvenih mreža'</h2>
Nakon što je proveo skoro dvije decenije živjeći i radeći na mjestu najgoreg zločina 20. vijeka, Pjotr Civinski smatra da je sadašnja situacija u svijetu izuzetno opasna.
- Morate zapamtiti da je između dolaska Adolfa Hitlera na vlast i početka Drugog svjetskog rata prošlo samo šest godina. Šest godina propagande, a nije imao društvene mreže, nije imao internet- upozorava direktor Muzeja Aušvic Birkenau.

Obilježavanje 80. godišnjice oslobođenja Aušvica u sijenci ratova i uspona populizma

&nbsp;Kao Predsjednik zemlje koja je među prvima u Evropi prozrela pogubnost fašizma i nacizma i digla ustanak protiv onih koji su htjeli da je porobe, važno je da i sa ovog mjesta pošaljem poruku da antifašizam predstavlja jednu od najvažnijih vrijednosnih vertikala Crne Gore, kazao je predsjednik Crne Gore Jakov Milatović, koji, uz brojne svjetske zvaničnike, prisustvuje obilježavanju 80. godišnjice oslobođenja nacističkog koncentracionog logora Aušvic u Poljskoj.&nbsp;
On je dodao da sa posebnim osjećajem poštovanja, danas prisustvuje komemoraciji povodom 80 godina od oslobođenja koncentracionog logora Aušvic u Poljskoj.
- Međunarodni dan sjećanja na žrtve Holokausta, ustanovljen Rezolucijom Ujedinjenih nacija iz 2005. godine, predstavlja važan podsjetnik za cijelo čovječanstvo o strahotama koje su zadesile jevrejski narod u drugom svjetskom ratu, ali i sve druge narode koji su bili žrtva nacističkih i fašističkih zločina - kazao je Milatović.&nbsp;
Logor Aušvic je najupečatljiviji primjer pomračenja ljudskosti ali i, kako navodi, opomena našoj, ali i svim budućim generacijama, da njegovanje univerzalnih vrijednosti mira i tolerancije - nema alternativu.
- Takođe, ovom prilikom želim da iskažem pijetet prema žrtvama ovog i drugih stratišta i, ujedno, odam priznanje svim borcima u drugom svjetskom ratu koji su svoje životno djelo, a neki od njih i svoje živote, ugradili u slobodu koju su nam ostavili u amanet - istakao je Predsjednik.&nbsp;
On je poručio da je obaveza svih da zajednički radimo na očuvanju kulture sjećanja i edukaciji mladih o tragičnim događajima iz prošlosti, kako se ovakvi zločini nikada više ne bi ponovili.&nbsp;
<div class="embed-block"><div><div style="left: 0; width: 100%; height: 0; position: relative; padding-bottom: 56.25%;"><iframe src="//cdn.iframe.ly/api/iframe?url=https%3A%2F%2Fyoutu.be%2FoElV_84BIWM&key=87ca3314a9fa775b5c3a7726100694b0" style="top: 0; left: 0; width: 100%; height: 100%; position: absolute; border: 0;" allowfullscreen scrolling="no" allow="accelerometer *; clipboard-write *; encrypted-media *; gyroscope *; picture-in-picture *; web-share *;"></iframe></div></div></div>

Milatović: Antifašizam predstavlja jednu od najvažnijih vrijednosnih vertikala Crne Gore

Predsjednica Evropske komisije (EK) Ursula fon der Lajen izjavila je večeras da svijet neće nikada zaboraviti šest miliona "hladnokrvno ubijenih Jevreja i sve žrtve Holokausta".
- Kako nestaju posljednji preživjeli, naša je dužnost kao Evropljana da se sjećamo tih neopisivih zločina i da poštujemo sjećanje na žrtve - napisala je Ursula fon der Lajen na platformi Iks uoči sjutrašnjeg obilježavanja 80. godišnjice oslobođenja nacističkog koncentracionog logora Aušvic-Birkenau u Poljskoj.&nbsp;
U Briselu je osvjetljena zgrada Evropske komisije u znak sjećanja na žrtve.
- Antisemitizam se ponovo pojavljuje u Evropi. Potreba za borbom protiv te pošasti, onlajn i van interneta, nikada nije bila veća - dodala je predsjednica EK.
Prema njenim riječima, istorija Jevreja je "neodvojiva od istorije Evrope".
- Odlučni smo ne samo da zaštitimo, već da slavimo jevrejski život u Evropi - dodala je predstavnica EK.
Aušvic-Birkenau je postao simbol genocida koji je nacistička Njemačka izvršila nad šest miliona evropskih Jevreja, od kojih je milion umrlo na tom mjestu, između 1940. i 1945. godine, zajedno sa više od 100.000 osoba koje nisu bile jevrejskog porijekla.

Fon der Lajen: Nikada nećemo zaboraviti Aušvic

Predsjednik Crne Gore Jakov Milatović boraviće 27. i 28. januara u Poljskoj, gdje će sa brojnim svjetskim liderima prisustvovati obilježavanju 80. godišnjice oslobođenja nacističkog koncentracionog logora Aušvic.
Tokom boravka u Varšavi, Milatović će imati sastanak sa predsjednikom Poljske Andžejem Dudom i premijerom Donaldom Tuskom.
Kako je najavljeno iz predsjednikovog kabineta, Milatović će održati predavanje na Koledžu Evrope gdje će sa studentima razgovarati o evropskom putu Crne Gore.
- Uz odavanje počasti žrtvama Holokausta, predstojeća posjeta predsjednika Milatovića Poljskoj prilika je za promovisanje zajedničkih vrijednosti antifašizma, ali i jačanja bilateralnih odnosa sa Poljskom u momentu kada ova zemlja preuzima predsjedavanje Evropskom unijom - poručeno je u najavi Kabineta predsjednika države.

Milatović na obilježavanju 80. godišnjice oslobođenja Aušvica, sastaće se sa Dudom i Tuskom

Poljski premijer Donald Tusk saopštio je danas da Poljska neće izvršiti nalog za hapšenje izraelskog premijera Benjamina Netanjahua ako odluči da dođe 27. januara u Aušvic na obilježavanje 80. godišnjice oslobađanja tog najvećeg logora smrti koji su njemački nacisti podigli tokom Drugog svjetskog rata u okupiranoj Poljskoj.
- Pitanje je osjetljivo. S jedne strane tu je odluka međunarodnog suda, a sa druge meni je očigledno da predsjednik ili premijer Izraela moraju da imaju puno pravo da se osjećaju bezbjedno kada posjećuju bivši logor Aušvic - rekao je danas poljski premijer.
Tusk je prije nekoliko dana zato zatražio od ministara pravde i spoljnih poslova da pripreme posebnu deklaraciju poljske vlade koja uvjerava najviše predstavnike Izraela da će vlada Poljske garantovati njihov slobodan i bezbjedan dolazak i učešće u komemoraciji žrtvama holokausta.
Danas su poljski mediji javili da je predsjednik Poljske Andžej Duda uputio premijeru Tusku pismo u kome traži da se uzmu u obzir vanredne okolnosti, odnosno 80. godišnjica oslobađanja koncentracionog logora Aušvic Birkenau i da se daju izraelskom premijeru garancije da neće biti uhapšen, kako to traži Međunarodni krivični sud u Hagu zbog optužbi za zločine protiv čovječanstva tokom napada Izraela na Gazu.
Poljske vlasti očekivale su da će izraelsku delegaciju predvoditi neki od izraelskih ministara, najvjerovatnije prosvete, a sam Muzej bivšeg njemačkog logora Aušvic Birkenau saopštio je da izričito pozivnice šalje samo preživjelim logorašima, a vlade zemalja preko ambasada samo obavještava ako žele da pošalju državnu delegaciju.
Ni ove godine takvo obavještenje nije dobila Rusija zbog agresije na Ukrajinu iako su vojnici Crvene armije 27. januara oslobodili taj njemački logor na jugu Poljske u kome je tokom Drugog svjetskog rata stradalo oko 1,1 milion ljudi, mahom Jevreja, ali i Roma, Sinta, sovjetskih vojnih zarobljenika, Poljaka i drugih naroda Evrope.

Poljska garantuje da neće uhapsiti Netanjahua ako dođe u Aušvic

Predstavnici Rusije isključeni su iz ceremonija obilježavanja 80. godišnjice oslobođenja logora Aušvic-Birkenau od Crvene armije, objavio je danas muzej Aušvic ocjenjujući da bi takvo prisustvo bilo "cinično" zbog rata u Ukrajini.
Muzej, koji se nalazi u južnom poljskom gradu Osvjecimu, donio je odluku da isključi Moskvu treći put otkako je Rusija napala Ukrajinu u februaru 2022.
Članica NATO-a i EU, Poljska je nepokolebljiva podrška susjednoj Ukrajini od invazije.
- Godišnjica je oslobođenja (logora). Sjećamo se žrtava, ali tamo slavimo i slobodu. Teško je zamisliti prisustvo Rusije, koja očigledno ne razumije vrijednost slobode - naveo je direktor muzeja Pjotr Civinski u saopštenju.
Sve do invazije na Ukrajinu, Rusija je uvijek prisustvovala ceremoniji oslobođenja, koja se održava svake godine 27. januara, na dan kada su sovjetski vojnici stigli do vrata nacističkog kampa gdje se nalazilo oko sedam hiljada preživjelih.
Muzej je osudio rusku ofanzivu kao "varvarski čin" na dan kada je Rusija napala Ukrajinu.
Nacistička Njemačka je izgradila logor smrti Aušvic-Birkenau nakon što je napala Poljsku u Drugom svjetskom ratu.
Logor je postao simbol genocida nacističke Njemačke nad šest miliona evropskih Jevreja, od kojih je milion umrlo na tom mjestu između 1940. i 1945. zajedno sa više od 100 hiljada nejevreja.

Rusija isključena iz obilježavanja 80. godišnjice oslobođenja Aušvica

Jaka lokalna samouprava temelj je jake demokratije. Crnogorske opštine, kroz aktivno učešće u radu evropskih institucija, potvrđuju svoju spremnost da budu pouzdan partner u zajedničkom evropskom prostoru zasnovanom na slobodi, pravu, solidarnosti i međusobnom povjerenju, poručeno je na zasijedanju Kongresa lokalnih i regionalnih vlasti Savjeta Evrope u Strazburu. Delegacija Crne Gore pri Kongresu lokalnih i regionalnih vlasti Savjeta Evrope boravi u Strazburu, gdje učestvuje na 49. zasijedanju ovog tijela, koje se od 28. do 30. oktobra održava u Palati Evrope. Ovogodišnje zasijedanje posvećeno je obilježavanju 40 godina Evropske povelje o lokalnoj samoupravi, osnovnog dokumenta Savjeta Evrope kojim se štite i unapređuju principi lokalne demokratije, vladavine prava i dobrog upravljanja. Crnogorsku delegaciju čine Petar Smolović, šef delegacije i predsjednik Opštine Bijelo Polje, dr Jelena Borovinić Bojović, članica delegacije i predsjednica Skupštine Glavnog grada Podgorice, te Milica Radojičić, sekretar delegacije i pomoćnica generalne sekretarke Zajednice opština Crne Gore. Zasijedanje Kongresa okupilo je predstavnike lokalnih i regionalnih vlasti iz svih 46 država članica Savjeta Evrope, kako bi zajednički razmotrili najvažnija pitanja savremene lokalne politike i izazove sa kojima se suočavaju lokalne zajednice širom kontinenta.  <figure><img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/2025102911108_040ed9b00023ec0c64d46b7d95b51212e53e675bc8dd11890cf41619b2901d75.jpg" data-media-id="editor_0" data-image-id="2025102911108_040ed9b00023ec0c64d46b7d95b51212e53e675bc8dd11890cf41619b2901d75" data-rendition-name="original" width="2027" height="1822" loading="lazy" alt="delegacija cg"></figure>  Predsjednica Skupštine Glavnog grada, dr Jelena Borovinić Bojović, aktivno je učestvovala u debatama, predstavljajući primjere dobre prakse iz Crne Gore i Podgorice. U svom obraćanju istakla je napore usmjerene ka povećanju transparentnosti rada Skupštine, razvoju digitalnih platformi koje podstiču veće učešće građana, te unapređenju zakonskih i institucionalnih mehanizama koji omogućavaju širu uključenost lokalne zajednice u procese donošenja odluka. - Dr Borovinić Bojović posebno je predstavila inicijativu „Podgorica – Evropska prijestonica mladih 2028“, naglasivši da je aktivno uključivanje mladih u lokalni i regionalni život preduslov za dugoročno održivu demokratiju i društveni napredak, što je u potpunosti usklađeno sa ovogodišnjim tematskim fokusom Kongresa, posvećenim mladima i njihovoj participaciji u javnom životu - saopšteno je iz Zajednice opština. Tokom boravka u Strazburu, članovi crnogorske delegacije ostvarili su brojne kontakte i razgovore sa predstavnicima evropskih gradova i regiona, razmjenjujući iskustva u oblastima lokalne demokratije, ljudskih prava, rodne ravnopravnosti i unapređenja rada lokalnih institucija. - Učešće crnogorske delegacije na ovom zasijedanju ima poseban značaj za crnogorske opštine, jer potvrđuje njihovu posvećenost evropskim vrijednostima i standardima lokalne samouprave. Aktivnim angažmanom u radu Kongresa, crnogorske opštine jačaju svoju prepoznatljivost na evropskoj sceni i doprinose afirmaciji Crne Gore kao zemlje koja razvija odgovorne, transparentne i građanima bliske lokalne uprave - kazali su u Zajednici opštine.

Crnogorske opštine potvrđujuspremnost da budu pouzdan partner u zajedničkom evropskom prostoru

Nacionalni savjet Muslimana Crne Gore sinoć je u Podgorici upriličio promociju knjige “Ja sam Alen”, potresne ispovijesti autora Alena Muhića. Predsjednik Savjeta Muslimanskog naroda Crne Gore, Sabrija Vulić pojasnio je da je ideja o relaziciji ove promocije potekla od profesorice Jasmine Rabrenović, članice NVO Žene Bara. - Ovako nastaju važne stvari – inicijativom pojedinaca koji iskreno žele da doprinesu kulturi dijaloga, što moramo poštovati i podržavati da ovakvih primjera bude više. Savjet Muslimanskog naroda Crne Gore već godinama djeluje sa jasnom misijom: da njeguje identitet našeg naroda, ali da istovremeno gradi mostove saradnje sa svim institucijama, organizacijama i pojedincima, bez obzira kojem nacionalnom ili vjerskom korpusu pripadaju. U našim projektima i aktivnostima, partnerski pristup, otvorenost i međusobno razumijevanje zauzimaju centralno mjesto - istakao je Vulić. “Ja sam Alen” je potresna autobiografija Alena Muhića, djeteta rođenog iz ratnog silovanja tokom agresije na Bosnu i Hercegovinu. Ova knjiga razotkriva brutalnu stvarnost rata, ali i snagu ljudske dobrote i ljubavi.  <figure><img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/2025102911100_ed5f8b6dba34fb0846ae858ffa37417629618109c33ce0b4d4c2ee2b23125a59.jpg" data-media-id="editor_0" data-image-id="2025102911100_ed5f8b6dba34fb0846ae858ffa37417629618109c33ce0b4d4c2ee2b23125a59" data-rendition-name="original" width="1620" height="1080" loading="lazy" alt="Sa promocije"></figure>  - Knjiga "Ja sam Alen" nije samo autorska ispovijest. Ona je svjedočanstvo o identitetu, pripadanju i teretu istorije koju pojedinac nije birao. Ona govori o hrabrosti da se traži istina, da se ostane dostojanstven uprkos težini okolnosti, i da se uvijek gleda prema budućnosti. Jedna od najvažnijih poruka ove knjige jeste pomirenje. Pomirenje ne znači zaborav, niti potiskivanje. Ono znači razumjeti da je bol postojao, priznati ga ali dalje graditi mostove – da se slična stvar nikada ne ponovi. Zahvaljujem se autoru, Alenu Muhiću, što je svoju priču podijelio sa drugima, jer time je dao doprinos kulturi pamćenja, dijaloga i – što je najvažnije – ljudskosti - poručio je Vulić. Kvalitetan osvrt na knjigu tokom sinoćnje promocije je napravio publicista i novinar Salko Luboder. - Sam sadržaj knjige plijeni čitalačku pažnju i dovodi do emotivne i psihološke eksponencije. Međutim, ono što je esencijalno važno, u predstavljanju i tumačenju ove knjige i događaja koji su je inspirisali jesu zapravo etičke i društvene poruke kao odjeci ove priče koji postaju vidljiviji tek kada se uđe makar u ovlašno razlaganje i analizu dubljih slojeva ovog kazivanja - naveo je Luboder. Nakon što je odmah po rođenju napušten, Alena usvaja domar bolnice i odgaja ga kao svog sina, uprkos svim predrasudama društva. Alen kao sedmogodišnjak saznaje da Muhići nisu njegovi biološki roditelji i već od tada, naročito u daljem odrastanju, odvažno i hrabro se nosi sa istinom svojeg porijekla.  <figure><img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/2025102911100_49a3b8d1eaf1a60c856934c53e4a2aa9ee1ea172ed87489a6c3c6f9da2312dd9.jpg" data-media-id="editor_1" data-image-id="2025102911100_49a3b8d1eaf1a60c856934c53e4a2aa9ee1ea172ed87489a6c3c6f9da2312dd9" data-rendition-name="original" width="1620" height="1080" loading="lazy" alt="Sa promocije"></figure>  - Alen u prvi plan svog bivstvovanja stavlja potrebu da bude čovjek i uspijeva u tome. Pomažu mu ljubav i pažnja porodice Muhić koji su njegovo sve – otac, majka i dvije sestre. Ova priča pokazuje da krvna vezna nekada nije odlučujuća u oblikovanju porodice i ličnosti. U ovom slučaju preteže ljubav i čovjekoljublje. Alen je duboko svjestan, da on i po sudbini njemu istovjetni zaslužuju da žive kao ljudi, a ne kao neko ko će se sramiti sebe, svog porijekla ili sopstvene sudbine. Alen nije imao, ni danas nema razloga da se stidi, nije birao kako će nastati i nije birao svog biološkog oca. Zato, neka se stide drugi, svi oni koji su doveli do rata u BiH, svi oni koji su taj period obilježili nečovještvom - ispričao je Luboder. U svojoj ispovijesti, Alen govori o traženju identiteta, suočavanju s istinom o svom porijeklu, susretu s biološkom majkom, te odlučnosti da javno progovori u ime hiljada djece rođene iz ratnog silovanja. - Iako je ovo priča sa teškim i dramatičnim početkom, ovo je istinita pripovijest sa srećnim završetkom. Alen Muhić danas živi u srećnom braku sa suprugom Dženanom, postali su roditelji. Umjesto mržnje i osvete Alen je izabrao ljubav i čovjekoljublje, stoga sa toliko topline i nostalgičnih uzleta piše o djetinjstvu, porodici, komšijama i čarima nekadašnjeg života. Alen je pobijedio sebe, oslobodio mnoge, postao je simbol, otvorio je kapije života – života kakvog zaslužuje čovjek - dodao je Luboder. Sinoćnjoj promociji prisustvovao je i sam autor, Alen Muhić koji je danas medicinski radnik, suprug, otac i aktivista koji širom svijeta podiže glas za prava žrtava seksualnog nasilja u ratu. Muhić je istakao da mu je posebno emotivno što se prva promocija van granica BiH realizuje upravo u Podgorici. - Knjiga Ja sam Alen nije napisana da bi ikoga osudila, nije napisana ni iz jednog čina mržnje niti prema biološkom ocu, niti prema biološkoj majci. Napisana je kao amanet mojoj djeci, kao podsjetnik da nikada ne smiju zaboraviti na rat u Bosni i Hercegovini. Napisana je da bi to čuli od mene, a ne ni od koga drugoga. Ova knjiga treba da bude podsjetnik svima nama da zbog jednog zločinca ne možemo čitav narod okriviti i staviti etiketu za ratne zločince. Ne slažem se da je narod koji živi u Republici Srpskoj genocidan, zločinci su tome doprinijeli i zbog toga trebaju da odgovaraju - istakao je Muhić. Knjiga „Ja sam Alen“ posvećena je onima koji se osjećaju nevidljivo. Ženama koje su preživjele nasilje. Djeci rođenoj iz rata. Usvojenoj deci. Roditeljima koji vole iznad krvi i prezimena.  <figure><img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/2025102911100_7b888b3240271aa08923872c8fcca5609466bfe4e55d3f7a21030e23cf7667e8.jpg" data-media-id="editor_2" data-image-id="2025102911100_7b888b3240271aa08923872c8fcca5609466bfe4e55d3f7a21030e23cf7667e8" data-rendition-name="original" width="1620" height="1080" loading="lazy" alt="Sa promocije"></figure>  - Nama djeci koja smo rođena iz ratnog čina silovanja najmanje treba sažaljenja. Ja sam se izborio za sebe da me niko ne sažalijeva. Ja sam hvala Bogu uspješan i bez ove knjige, zdravstveni sam radnik, školovan sam, imam školovanu suprugu, imamo zlatnu djecu. Nisam odgajan da budem Musliman koji će mrziti ne samo pravoslavce, nego ni Srbe. Mi se moramo sa samim sobom pomiriti. Nama rat nije ništa dobro donio, a neće vjerovatno nikada ni donijeti. Ja pričam o miru, ljubavi, dostojanstvu. Pričam o poštovanju koje ta djeca zaslužuju - istakao je Muhić. Autor je istakao da mu je jako važno da knjiga dođe do onoga kome je potrebna. Saopštio je podatak da je u Bosni i Hercegovini iz ratnog čina silovanja rođeno između 5.000 i 15.000 djece, od čega u BiH trenutno živi njih oko 3.000, dok ostali žive van teritorije BiH. - Ja sam imao sreću da sam istinu saznao sa devet godina od jednog dječaka na školskom igralištu, ali da sam saznao sa 19 ili 20 godina, vjerovatno večeras ne bih bio ovdje, ne bih napisao knjigu i ne bih snimio nijedan film. Vjerovatno bih se stidio toga, bio u oklopu žrtve, sam sebe sažalijevao, a ne stojao ovako na bini sa jednom molbom da nas prihvatite, da smatrate da smo normalni ljudi, da nismo samo djeca koju treba sažalijevati. Mi ne tražimo sažaljenje, mi tražimo poštovanje, razumijevanje i nadu da će se budućim generacijama usaditi empatija za ovu temu - kazao je autor. Posjetioci sinoćnje promocije imali su priliku da kupe svoj primjerak knjige, da razgovaraju sa autorom i od njega dobiju posvetu. Nakon izuzetno emotivne i uspješne promocije u Podgorici, knjiga “Ja sam Alen” večeras, 29. oktobra, sa početkom u 19 sati biće predstavljena u Starom Baru u Kući maslina.

Brutalna stvarnost rata, ali i snagu ljudske dobrote i ljubavi

Ekstremizam i mržnja više se ne kriju – slobodno izlaze na ulice, dok oni koji bi trebali da ih spriječe odlučuju da ćute. Ćutanje institucija šalje jasnu poruku: „Ovo je dozvoljeno.“ Mi poručujemo: nije, kazali su u Centru za građanska prava (CGP).
Kako su rekli u CGP-u, predvodnici fašističke hajke na jednu nacionalnu grupu, koji tvrde da čuvaju tradiciju, treba da se zapitaju đe su izgubili čojstvo i poruku „čuvaj drugoga od sebe“. Ta vrijednost, ističu, danas mora postati moralna obaveza svakog građanina.
- Ali jasan je potpis i strategija destabilizacije Crne Gore,sa beogradske adrese kao što su I poznati izvođači njihovih prljavih rabota - navedeno je u saopštenju CGP.
Pozvali su institucije da prestanu da ćute i zauzmu odlučan stav protiv mržnje i nasilja, ili će nastaviti da svojim nečinjenjem budu saučesnici.
- Pozivamo građane da brane zajedništvo, antifašizam i ljudsko dostojanstvo. Naša budućnost zavisi od toga hoćemo li ćutati – ili stati u odbranu onoga što nas čini ljudima - zaključeno je u saopštenju.

CGP: Fašizam raste - institucije ćute

Četiri antologije crnogorske narodne proze, antologija bajki „Vilina gora“, legendi „Vatra samotvora“, basni „Kad je sve zborilo“ i priča „Potopno vrijeme“ koje je objavila Matica crnogorska predstavljene su prethodnih dana u Umagu i Puli. Promocije je organizovala Matica crnogorska u saradnji sa Društvom Crnogoraca i prijatelja Crne Gore „Bujština“ – Umag i Zajednicom Crnogoraca i prijatelja Crne Gore grada Pule.&nbsp; Antologije koje je Matica crnogorska objavila poslije dugog perioda predstavljaju svojevrsni vrhunac istraživačkog i terenskog rada Radoja Radojevića na prikupljanju crnogorskog narodnog stvaralaštva, rekao je generalni sekretar Matice crnogorske Ivan Ivanović, jedan od urednika izdanja. Antologiju basni „Kad je sve zborilo“ i antologiju priča „Potopno vrijeme“ je nakon tragičnog nestanka Radoja Radojevića dovršio i priredio za štampu Danilo Radojević.&nbsp; – Priređujući antologije braća Radojevići su vodili računa da obuhvate kompletan etnogeografski prostor Crne Gore. Legende, bajke, basne i priče sadržane u ovim izborima nastajale su u krajevima širom Crne Gore, tematski su podijeljene i autentično predstavljene. Predgovori i pogovori koje su napisali Radoje i Danilo Radojević ujedno predstavljaju izuzetne studije o crnogorskoj narodnoj književnosti. Čitajući ih dobijamo cjelovitiju predstavu o crnogorskoj usmenoj književnosti a njihovi tekstovi nam otkrivaju i niz neobično važnih činjenica. Ukazao bih ovom prilikom zbog njenog značaja samo na jednu, koja nam govori – da pored crnogorskog naroda niti jedan drugi slovenski narod na Balkanu nema toliki broj narodnih basni da bi ih mogao objaviti kao posebnu knjigu – rekao je Ivanović.&nbsp;  <figure> <img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/20251029101048_ce658fd6b849bccbbd38d1d16a7151d7b3d42ab42ab83af77e7ca7487661c380.jpg" data-media-id="editor_0" data-image-id="20251029101048_ce658fd6b849bccbbd38d1d16a7151d7b3d42ab42ab83af77e7ca7487661c380" data-rendition-name="original" width="1600" height="1200" loading="lazy" alt="Sa događaja"> </figure>  Dodao je da pored nesumnjive potrebe da se ove četiri vrijedne antologije poslije toliko godina ponovo objave i budu dostupne publici, ovaj projekat smatraju i svojevrsnim omažom braći Radojević koji su toliko učinili za crnogorsku kulturu, crnogorski jezik i nacionalni identitet Crnogoraca. Ova edicija predstavlja drugo izdanje, s obzirom da je prvo izdanje crnogorskih legendi, bajki, basni i narodnih kazivanja objavljeno tokom sedamdesetih i osamdesetih godina prošlog vijeka.&nbsp; - Ono je, nažalost, najviše zbog nepostojanja konzistentne crnogorske kulturne politike palo u zaborav. Matica crnogorska, kao ustanova, shodno svojim zakonskim određenjima i programskim smjernicama obavlja djelatnost u cilju afirmacije i njegovanja crnogorskog kulturnog identiteta, pa je to bio odlučujući faktor da neponovljivu Antologiju crnogorske narodne proze publikujemo u novom izdanju, s obzirom da kvalitet teksta možemo označiti kao jedno od centralnih mjesta u crnogorskoj nacionalnoj književnosti - rekao je predsjednik Matice crnogorske Ivan Jovović.&nbsp; Antologija vjerno prikazuje moralna shvatanja tadašnjih Crnogoraca, što govori o načinu mišljenja i sistemu vrijednosti, u kojoj je sadržan dio naše duhovne baštine, te ova prozna ostvarenja upotpunjavaju kulturnoistorijski kontekst ukupne zaostavštine crnogorskog naroda, dodao je Jovović.&nbsp; - Četvoroknjižje o kome je riječ predstavlja još uvijek otvoren horizont za nova istraživanja, što istovremeno omogućava dalju interpretaciju određenih fenomena iz istorije i etnologije Crne Gore. Iako su priređivači ove edicije zabilježili da su pojedini zapisivači dodavali, a neki i krivotvorili autentični tekst u pojedinim narodnim kazivanjama još u XIX vijeku iz ideoloških odnosno političkih pobuda, njihova upotrebna vrijednost je i danas velika među populusom, s obzirom da ne samo domicilno stanovništvo, nego i stranci, pa čak i turisti, više spoznaje imaju preko legendi i narodnih kazivanja o Crnoj Gori nego iz referentne istorijske literature. Tipičan primjer su antičke i srednjovjekovne legende o postanku gradova na Crnogorskom primorju, Ulcinja, Budve ili Kotora. Neupitno je da brojne legende i narodna kazivanja sadrže neki istorijski podkontekst, zbog čega su one aktivno učestvovale u dugom razdoblju oblikovanja bića crnogorskog naroda, prožimanja više različitih etnosa, ilirskog, romanskog i slovenskog u jedan narod – rekao je Jovović.&nbsp; Program u Puli vodila je Nina Petrović, a prisutnima se obratio i zamjenik gradonačelnika Pule, prof. dr Vito Paoletić koji je izrazio zadovoljstvo što je prisustvovao i pohvalio izdavački projekat Matice crnogorske kao bitan za razumijevanje crnogorskog identiteta i prožimanje kultura susjednih slovenskih naroda. U Umagu je u ulozi domaćina na sceni bila Milanka Marić. Odlomke iz teksta Milovana Radojevića čitala je Ružica Mitrović-Maurović, predsjednica Društva Crnogoraca i prijatelja Crne Gore „Bujština“ – Umag na čiju su inicijativu održane ove dvije promocije.

Crnogorska narodna književnost kao izraz nacionalnog duha i identiteta

Zašto Tužilaštvo poslije godinu i po - ili dvije ne zove Ivana Bajkovića da traži papire kako je gradio firmu, odakle mu novac za to, da pogleda građevinsku dozvolu i utvrdi da je Bemax radio samo grube radove i potvrdi ili demantuje da je napravljena kompenzacija nakon što nijesu imali da im kešom plate grube radove - pa su im dali pet stanova - pitao je advokat Zoran Piperović nakon što su Vlado Ivanović i Aleksandar Mijajlović saslušani na okolnosti koje se tiču stanova u „Perli“.
Ivanović je, kaže Piperović, podsjetio da je već ranije pričao tu priču - da je bio angažovan da opremi gotove stanove koje je napravio Ivan Bajković.
- Da je njegova firma to fakturisala Bemax-u, da je Bemax platio fakturu nazad, a da je on sarađivao sa arhitektom Petrovićem iz Beograda. Sve priča koja je ispričana dvije godine unazad - podvukao je Piperivć.
Mijajlović je, ističe on, isto rekao da nema stan u „Perli“, da su to stanovi Bemax-a i da ih je dobio na kompenzaciju sa firmom Ivana Bajkovića, te da je Bemax te stanove davao na korišćenje prijateljima.
- To su Kovačević, Lazović, Mijajlović, Ubović i Zoran Tomčić... Kao i da, kada bi god došao, da bi uzeo ključ i vratio ključ na recepciju. Suština je da su to stanovi Bemax-a koje je dobio na kompenzaciju od firme Ivana Bajkovića - naglasio je Piperović.
<h2>SMIJE LI VLASNIK DA RASPOLAŽE SVOJOM IMOVINOM KAKO HOĆE?</h2>
Na saslušanju je, kaže, samo naglasio jedno pitanje.
- Da li branite bilo kojem vlasniku da raspolaže imovinom na način na koji on hoće: da je pokloni, da na korišćenje, da budem banalan: da je zapali, uništi ili čini s njom što hoće - a da ne vrijeđa javni inteers ili povređuje zakon? - pitao je Piperović.
Istakao je da su za tih pet stanova, na osnovu ugovora o odstranjivanju duga, napravljeni notarski zapisi gdje je Bemax u Direkciji za nekretnine uknjižen kao vlasnik.
- To je vrlo prosto: zovete ujutru Bajkovića i kažete „ovi ljudi tvrde to i to - da li je to istina ili nije?“ Ako jeste: „dajte dokumentaciju odakle vam novac da napravite zgradu, jeste li imali ugovor o gradnji, jeste li pravili kompenzaciju“... - naveo je Piperović.
<h2>OPTUŽNICA NIJE PRESUDA</h2>
U Tužilaštvu sada, ističe on, kaže da su stanovi pribavljeni krivičnim djelom - a prošle godine su tvrdili da je Bemax prodao te stanove Mijajloviću i Lazoviću kešom...
- Sad imamo drugu priču: da su pravljeni stanovi od keša iz nezakonitih radnji, i ja kažem: Ako vi u krivičnoj prijavi tvrdite da znate da se neko lice bavilo kriminalom - samim faktom da je protiv njega podignuta optužnica, recimo za distribuciju kokaina - to u pravnom poretku ne dokazuje ništa, to se dokazuje presudom. Zna se što je optužnica u pravnom poretku - rekao je Piperović.
Ovdje, decidan je adcokat, imamo narativ kao u optužnici protiv Zorana Lazovića.
- Da se njegov sin bavio „prodajom kokaina pa je davao ocu pare“. Kako znaju da je ocu davao pare i ko je utvrdio da se bavio kokainom - to nije uopšte bitno. Bitno im je da to postoji u optužnici - naveo je Piperović ukazujući da takav pristup nijedna država mi kontinentalno pravo ne poznaju.
Nema, podvlači Piperović, države đe ćete da nađete sličan primjer.
- Ovdje dio medija navija za takav narativ, što je meni frapantno. Ako su mediji za zaštitu javnog interesa a rade da se to može - i da se tako targetiraju ljudi - čemu mediji, pravda i zakoni? Ne znam, ali vidim da to prolazi kod nekih medija. Opet će neko jednog dana na sudu da kaže što se stvarno desilo - poručio je advokat.
<h2>BIĆE KAO U SLUČAJU KRSTOVIĆA</h2>
Sve to, navodi on, oduševljava javnost.
- Slikaju se lisice, političari pričaju, a za tri-četiri godine biće kao u slučaju Krstovića - kad je Dritan Abazović tri godine ponavljao da su oni šverceri kokaina - a kada su oslobođeni je pitao kad ih je to pomenuo - a iz usta ih nije vadio! - ukazao je Piperović.
Tako će, smatra on, da bude i u ovom slučaju.
- Niko se sjećati neće. Ne može se tako utvrđivati pravda. Svaki normalni čovjek želi da se u državi uvede red i da svako ko je napravio krivično djelo dobije adekvatnu kaznu i izdrži tu kaznu, da mora da odgovara... Ali ovako utvrđivati pravdu i ovakvo guranje dijela medija... To je za mene frapantno. Nekima sve može da prođe i ja znam da je pritisak političara nepodnošljiv, ali molim vas: sudija i tužilac moraju da imaju kičmu - poručio je advokat.
<h2>„NAJLAKŠE BI BILO REĆI: NE ZNAMO ZAŠTO - ALI MI MORAMO DA VAS UHAPSIMO“</h2>
Najlakše bi, cijeni on, bilo da su juče rekli: „Uboviću, mi Vas moramo da uhapsimo - ne znamo zašto ali moramo“.&nbsp;
- Ajde da Vas uhapsimo, budite tamo neko vrijeme, nije važno zašto - pa ćemo da vas pustimo i onda će svima da bude lakše. Ali ovako: iz jedne priče uskakati u druge šeme za isti događaj, ne znam čemu sve ovo vodi - naglasio je Piperović.
Rekao je da su i Ivanović i Mijajlović kazali da razumiju što im je pročitano - ali da ne znaju što trebaju da pričaju.
- Ljudi nijesu pravnici. Čuli su što im je pročitano, ali ne mogu da vjeruju što im je pročitano. Rekli su da ih pitaju što god hoće, i da će na sve odgovoriti. Tako je i bilo - naveo je advokat.
Podvukao je da se ovako pravda ne utvrđuje.
- Ovo je jedan potpuno pogrešan način da bi neko bio zadovoljan samim faktom da su Đuru, Marku ili Janku stavljene lisice - i da je taj uslikan sa lisicima. Onda je to nešto što ima svoje ime - a ja ne bih da ga kažem jer bi me brutalno napali pošto ionako smetam zbog toga kako kvalifikujem sve ovo u društvu... Ali neko to mora da kaže - naveo je on.
<h2>GOMILA TVRDNJI BEZ DOKAZA</h2>
Niko, kaže, ovdje ništa ne opstruira, i svi bi trebalo da budemo za to da se pravda sprovede.
- Ali ajmo da nađemo način kako se to radi: jer ovo nije način - nego gomila tvrdnji bez dokaza. Kad bude sud sudio i donio odluku - ovoga se niko sjećati neće ili će zaboraviti sve što je bilo jer će to biti najbolje po njega. Biće muka od onoga što je pričao kad su se ljudi hapsili – kazao je Piperović.
Ovo, cijeni on, nije pojedinačna nesreća - već prelazi u jednu kolektivnu nesigurnost - gdje niko više nije siguran.&nbsp;
- Mislim da je uloga medija da takve narative obriše: da se zna red - da se sve potkrijepi dokazima da bi pravda bila uspostavljena. Na ovakav način je to vrlo teško. Sve što će se desiti je da će neki ljudi biti neko vrijeme u pritvoru i to će biti finale ove priče. Ništa poslije toga se neće desiti - zaključio je Piperović.

Piperović: Ovakav pristup nijedna država i kontinentalno pravo ne poznaju, zašto Tužilaštvo dvije godine ne zove Ivana Bajkovića čija je firma na kompenzaciju dala stanove Bemax-u?

Žena koja je bila žrtva seksualnog zlostavljanja u Crkvi Srbije Jovana Trninić prvi put javno je svjedočila o svom iskustvu za<a href="https://goodmenproject.com/"> platformu The Good Men Project,</a> a u razgovoru sa njihovim novinarom Skotom Duglasom Jakobsenom govorila je o svojevrsnoj stigmi kojoj je bila izložena kada je prijateljicama ukazala na nedolično ponašanje svještenika, o bizarnim obrazloženjima zašto o tome ne treba da govori, ćutanju crkvenih velikodostojnika kada je prijavila slučaj.
- Novinarstvo ima ključnu ulogu u razotkrivanju istine i davanju glasa onima koji su dugo ćutali. Kroz pisanje o zloupotrebama i problemima unutar Srpske pravoslavne crkve, mediji ne samo da osvjetljavaju sistemske propuste, već i osnažuju žrtve da progovore o svojoj patnji. Svaka ispričana priča ruši zidove tišine koji su godinama štitili moćne i neodgovorne. U iskazima žrtava, bilo da dolaze iz Srbije, SAD-a ili bilo kog drugog dijela svijeta, ponavlja se sličan obrazac ponašanja – manipulacija, zloupotreba povjerenja i pokušaj da se žrtva ućutka. Upravo ta sličnost pokazuje koliko je važno govoriti javno, prepoznati mehanizme zlostavljanja i stati u odbranu onih koji su pretrpjeli bol. Ova ispovijest je svjedočanstvo o hrabrosti, o pokušaju da se pronađe pravda i da se prekinu godine ćutanja – kazao je za Portal ETV bivši svještenik Crkve Srbije Bojan Jovanović, koji je javno progovorio o seksualnom zlostavljanju i pedofiliji u ovoj vjerskoj zajednici, a danas kao generalni sekretar Saveza kršćana Hrvatske pokušava da izdejstvuje pravdu za žrtve.
On nas je i uputio na ispovijest žene koja je bila žrtva zlostavljanja u Crkvi Srbije.
Trnanić je u intervjuu Jakobsenu, koji je objavljen prekjuče, svjedočila da je bila žrtva seksualnog nedoličnog ponašanja svještenika, ali da su crkvene vlasti, kada je prijavila slučaj, ostale nijeme i odbile da da razgovaraju sa njom.
Ispričala je da je prijavila svještenika Blaška Paraklisa, ali da je episkop Maksim odbio da je primi.&nbsp;
- Govoreći iz svog iskustva, i iz onoga što vidim oko sebe, preispitivanje autoriteta svještenstva smatra se vrlo neprikladnim. Kada sam htjela da progovorim o tome šta mi se dogodilo u pravoslavnoj hrišćanskoj zajednici, u smislu upozorenja i sprječavanja seksualnog nedoličnog ponašanja da se dogodi drugim ženama, prijateljica koja me je uvela u svijet vjere bila je veoma protiv. Pitala sam je: „Zašto bih ćutala? Ovo nije moja sramota. Ovo je sramota svještenika. On može nauditi drugoj osobi ako ne odgovara za svoje nedjelo“. Rekla mi je: „Da, ali nikad ne znaš da li se pokajao“. Ova izjava me je dovela do zaključka da se sakrament ispovijesti, u ovom slučaju pokajanje, može zloupotrijebiti u perpetuiranju kontinuiranog ciklusa seksualnog nedoličnog ponašanja u tišini. Takođe, mi je rekla: „Moramo da ćutimo, tako čuvamo našu vjeru da se ne sruši“ - svjedočila je Trninić za Portal The Good Men Project.&nbsp;
Kazala je i da je ta prijateljica bila prva osoba kojoj se obratila i detaljno joj ispričala sve što joj se dogodilo.
- Njen prvi odgovor bio je: „Da mi je bilo koja druga žena rekla isto, prvo što bih je pitala je šta si uradila da ga isprovociraš. Ali pošto te poznajem, vjerujem ti“. Kada sam nazvala drugu prijateljicu ... dobila sam još jedan bizaran odgovor: „Pošto su svještenici po difoltu blizu Bogu, njih, takođe, više napadaju demoni“. Tako je opravdala njegovo nedjelo. Ovaj fenomen se naziva „klerikalizam“ kada ljudi misle da su sveštenici/klerici na višem nivou duhovnosti od drugih. I ja sam bila zarobljena u ovoj zamci neko vrijeme. Kada sam pokazala neprikladnu i uznemirujuću tekstualnu poruku koju sam dobila od tog svještenika drugoj prijateljici, njen odgovor je bio: „Zato uvijek pazim kako da komuniciram sa svještenikom“ – ispričala je Trninić.
Na pitanje Jakobsena kako se osjećala na konstatacije da je njena pritužba neistinita i bez osnova, objasnila je da to „dovodi do osjećaja frustracije, ljutnje i poništavanja“.
- Zapravo, ovo iskustvo mi je pomoglo da vidim stvari kristalno jasno – naglasila je ona.
Rekla je da je taj događaj u određenoj mjeri poljuljao njenu vjeru, no, ipak, i dalje vjeruje u Boga.
- ...ali ponekad imam osjećaj da sam napala Boga. Ovo je paradoks. Bila sam gurnuta do te tačke da branim istinu i sebe govoreći protiv onih koji predstavljaju Boga na Zemlji – konstatovala je Trninić.&nbsp;
Objasnila je da bi crkva, prema stavu stručnjaka, u slučajevima kada su svještenici okrivljeni za zlostavljanje i seksualno nedolično ponašanje trebalo prvo da pokrene nezavisnu, spoljnu istragu, iz istražnog postupka isključi svještenike koji su optuženi za zlostavljnje, da obezbijedi novac za žrtve kako bi platile savjetovanje, ali i da omogući obavezno savjetovanje za svještenstvo i na kraju da raščini zlostavljača.
- U mojoj situaciji nijedan od ovih koraka nije preduzet. ...kada sam nazvala kancelariju episkopa, žena koja se predstavila kao psiholog mi je rekla da će me episkop pozvati. Ali on me nikada nije pozvao, što je dodatno povećalo moju anksioznost. Kada sam je sljedeći put pitala zašto me episkop nije nazvao, njen odgovor je bio: „Episkop ne razgovara sa običnim ljudima. On razgovara samo sa ljudima iz koji su obrazovani teolozi“. Kada sam je pitala da li se još neko žalio na istog svještenika, rekla je da ne smije da mi da tu informaciju. Na osnovu tog odgovora, ono što me brine je to da možda nijesam jedina – ispričala je Trninić svoje iskustvo o događaju koji se zbio 2022. godine.&nbsp;
Odgovarajući na pitanje Jakobsena kako se osjeća danas, naglasila je da ima osjećaj da je i dalje dezorijentisana, nesigurna je i anksiozna.&nbsp;
- Ima napretka uz terapiju i podršku psihijatara, psihologa i psihoterapeuta – rekla je ona.&nbsp;
Na pitanje koji savjet joj je pomogao i koji bi mogao da pomogne drugima dok započinju sopstveno putovanje iscjeljenja nakon viktimizacije, Trninić je poručila: „Ako ste se ikada kontinuirano osjećali zanemareno, kritikovano, odbačeno, napušteno, jer govorite istinu, ako su vaša postignuća bila minimalizovana, ako su vas izdali oni koji je trebalo da vas štite i čuvaju, ako su vas ti ljudi krivili da nešto nije u redu sa vama, vrijeme je da se probudite i povratite svoju moć“.&nbsp;
- Knjiga „To nijesi ti“ (It’s not you) dr Ramani Durvasule može biti vaš početak. Takođe, knjiga „Slijepi za izdaju“ (Blind to betrayal) dr Jennifer Freyd je ključna za iscjeljenje. Za preživjele koji su bili dio kulta, toplo preporučujem knjigu „Povrati svoj život“ (Take back your life) Janje Lalich. Pronalaženje pravog psihologa koji razumije traumu i složeni PTSP je najvažniji dio putovanja iscjeljenja. Za preživjele zlostavljanja od strane pravoslavnog svještenstva, veb-sajt Prosopon Healing je ključan. Oni pomažu u edukaciji, uključujući i to kako prepoznati zlostavljanje u ranoj fazi. Neke od knjiga koje sam preporučila nalaze se i na njihovom veb-sajtu – objasnila je ona.
Kategorična je da su u crkvi zlostavjani jer su „tim ljudima vjerovali“. Tri su ključne stvari koje, prema njenom mišljenju, mogu da spriječi zlostavljanje, a to je, kako je kazala, i stav organizacije Prosopon Healing: edukacija kako bi ljudi bili svjesni zlostavljanja i ne bi bili šokirani kada se ono dogodi, pozvanje počinilaca na odgovornost i najvažnije - pozvati saučesnike na odgovornost.&nbsp;
- Saučesnici su pojedinci koji dozvoljavaju počiniocima da postoje u sistemu i da ga zloupotrebljavaju – objasnila je Trninić.
Ona je kategorična i da je percepcija da je zlostavljanje prvenstveno katolički problem potpuno pogrešna.
- U našoj pravoslavnoj zajednici ljudi kažu: „To se dešava katolicima, a ne nama“. Ili tvrde da se, ako se desi u pravoslavlju, to rijetko dešava. Tvrde da se to dešava u katoličanstvu jer svještenicima nije dozvoljeno da se žene, što je lažno. Mnogi slučajevi zlostavljanja uključuju oženjeno svještenstvo – rekla je ona.&nbsp;
Govoreći o bazi podataka istakla je da organizacija Prosopon healing posjeduje ključnu bazu, jer objedinjava sve informacije na jednom mjestu.
- ...to je centar za razmjenu informacija gdje pojedinci mogu da dijele bilješke i grade tačnu sliku o obimu zlostavljanja – rekla je ona.
Trninić je naglasila da je svoju priču javno podijelila jer želi da osnaži ostale žrtve da progovore, „kako bi spriječili druge da prođu kroz isti užas“.
<div class="embed-block"><div><div style="left: 0; width: 100%; height: 0; position: relative; padding-bottom: 52.5%; padding-top: 120px;"><iframe src="https://cdn.iframe.ly/api/iframe?app=1&url=https%3A%2F%2Fgoodmenproject.com%2Ffeatured-content%2Fserbia-orthodox-church-clergy-abuse-jovana-trninic-speaks-sjbn%2F&key=87ca3314a9fa775b5c3a7726100694b0" style="top: 0; left: 0; width: 100%; height: 100%; position: absolute; border: 0;" allowfullscreen></iframe></div></div></div>

Trninić: Ako su vas izdali oni koji je trebalo da vas štite i čuvaju, vrijeme je da se probudite

U Kolašinu je danas otkriven spomenik mitropolitu crnogorsko- primorskom Amfilohiju Radoviću.  <figure> <img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/20251028111020_8fb0bf4e0bd461d6fac063c51673538b2ed1477d8e793037d055a89bac21dcc2.jpg" data-media-id="editor_0" data-image-id="20251028111020_8fb0bf4e0bd461d6fac063c51673538b2ed1477d8e793037d055a89bac21dcc2" data-rendition-name="original" width="901" height="1600" loading="lazy" alt="Spomenik Amfilohiju u Kolašinu"> <figcaption>Spomenik Amfilohiju u Kolašinu(Photo: ETV/Arnela Hajdarpašić)</figcaption> </figure>  Radović je negirao crnogorsku naciju, nazivao Crnogorce „komunističkim nakotom ili kopiladima“, a islam lažnom vjerom. Aktivno je podržavao Srbiju u vođenju pet ratova na teritoriji bivše Jugoslavije, dočekivao, branio, slavio i krio ratne zločince iz ratova devedesetih, među kojima su i Željko Ražnatović Arkan i Radovan Karadžić i podržavao je opsadu Dubrovnika. Bio je protivnik NATO, koji je nazivao Četvrtim rajhom. Parade ponosa LGBT zajednice smatrao je „paradama smrti i uništenja“. Odluku Đukanovićeve DPS 2008. da prizna Kosovo Amfilohije Radović nazivao je „najvećom sramotom i izdajom Crne Gore“, a tadašnju politiku Crne Gore kletvama je pokušavao da vrati ka Rusiji. - Ko ne bio vjeran jednojezičnoj, jednokrvnoj Rusiji, dabogda živo meso od njega otpadalo. Bio proklet tri puta i tri hiljade puta od mene - govorio je Radović. Pod Amfilohijevim patronatom formirana je prva Vlada Crne Gore, nakon smjene DPS-a. Na mjestu mitropolita naslijedio ga je Joanikije Mićović. Uprkos svemu tome, na otkrivanju spomenika predsjednik Opštine Kolašin Petko Bakić rekao je da je on govorio „jezikom ohrabrenja i mira“. - Njegov rad ima vidljive i nevidljive plodove. Vidljivi su u sagrađenim crkvama i manastirima širom Crne Gore: hram u Baru, u podgoričkom hramu koji nad gradom stoji kao brod nade, u obnovljenoj Cetinjskoj bogosloviji đe se rađaju note novih svešteničkih glasova, do oltara na kojima se liječi srce naroda. Nevidljive su u stotinama razgovora u četiri oka, u narodnim kuhinjama koje hrane postiđelu glad, u molitvi... Gdje je dolazio obnavljale su se svetinje, gdje je govorio rađala se nada, gdje je ćutao - ćutanje je govorilo više od riječi - rekao je Bakić. Ocijenio je da je Radović bio „strog kad treba - a uvijek pravedan“.  <figure> <img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/20251028111040_3ea39d24abeb3a94d25ce2299ae53401ea28d95f4d22904d18462ef882d9d02a.jpg" data-media-id="editor_1" data-image-id="20251028111040_3ea39d24abeb3a94d25ce2299ae53401ea28d95f4d22904d18462ef882d9d02a" data-rendition-name="original" width="1600" height="901" loading="lazy" alt="Otkrivanje spomenika Amfilohiju"> <figcaption>Otkrivanje spomenika u Kolašinu(Photo: ETV/Arnela Hajdarpašić)</figcaption> </figure>  - Onoliko kad čovjek može biti kada se oslanja na nebo. U godinama tvrde buke stajao je ispred ljudi sa krstom i riječju i tražio da se poštuju svetinje, sloboda savjesti i dostojanstvo svakog čovjeka. Nije raspaljivao nego smirivao, nije razdvajao nego sabirao. Kao što su se mostovi gradili u tišini, tako je i on spajao obale: da voda nosi naše razlike, a ne ljudi. Zato nama koji danas stojimo pred njegovim spomenikom pripada ponos i skromnost. Ponos jer je upravo naš Kolašinac, bivši predsjednik Opštine Vladimir Martinović dao prijedlog i opredijelio sredstva iz budžeta za podizanje ovog spomenika. Hvala mu što je sa vjerom i razumijevanjem prepoznao potrebu da u srcu Kolašina stoji lik onoga koji nas je učio miru, radosti i sabornosti i potrebu da se ovaj spomenik uspravi na mjestu kojem pripada - pored crkve pod nebom koje je volio i u gradu čije je čedo - izjavio je Bakić. Ovo je, cijeni on, mjesto gdje će se mladi i stari skupiti. - U svijetu koji brzo zaboravlja budite ljudi koji pamte čovjeka koji je, sa krstom u ruci i molitvom na usnama, predvodio litije i branio svetinje. Ako se ikad dvoumite kuda: dođite ovdje, stanite, prekrstite se, poslušajte tišinu i sjetićete se puta, tada će i ova bronza progovoriti, ne glasno nego jasno - naveo je on. Na otkrivanju spomenika govorio je i srpski pisac i nacionalistički ideolog Matija Bećković. Odluku o podizanju spomenika Radoviću odobrilo je Ministarstvo kulture i medija (MKM), a potpisala ministarka Tamara Vujović iz redova Demokrata. Inicijativu za postavljanje spomenika pokrenuo je još 28. decembra 2022. godine tadašnji predsjednik Opštine Kolašin, Vladimir Martinović.

U Kolašinu otkriven spomenik Amfilohiju Radoviću

Poslanički klub Demokratske partije socijalista (DPS) objavio je dio jučerašnjeg izlaganja šefa kluba Danijela Živkovića u Skupštini Crne Gore, u kojem je poručio da su “iznijeli tek mali dio onoga što znaju”.
– Mi smo za 30 godina uradili mnogo dobrih stvari, ali i ponešto što nije bilo dobro. Međutim, grdno se vara svako ko misli da sada, s pozicija moći, može prijetiti ili ucjenjivati, vjerujući da će to tek tako proći – rekao je Živković.
On je istakao da mnoge stvari tek treba da otkriju.
– Tek će se polako otkrivati ko je kome kum, ko je kome platio svadbu u Tužilaštvu... Ispucajte se vi iz Tužilaštva godinu, dvije, samo iznesite sve što imate – a onda ćemo i mi – poručio je lider DPS-a u parlamentu.
Živković je dodao da se Demokratska partija socijalista ne plaši političke borbe i da je spremna da odgovori na svaku vrstu pritiska.
– Ako neko misli da mu je pripalo pravo da sada dijeli moralne lekcije u crnogorskom društvu, a da mi ništa ne znamo o onome što se dešava unutar parlamentarne većine, o tome ko ide na koje adrese i kako razgovara – grdno se prevario. Što se nas tiče, na raspolaganju smo za svaku političku i svaku drugu borbu – zaključio je Živković.

Tag: ausvic