Християнство”, pravoslavni bogoslovski portal iz Bugarske (hristianstvo.bg), objavljuje članak „Еклисиологията на изгорената земя” („Eklisiologija spaljene zemlje”) u kojem se analizira saopštenje press-biroa Vanjske obavještajne službe (SVR) Ruske Federacije od 12. januara.
<a href="https://www.antenam.net/clanak/crnogorska-crkva-ima-legitimitet-za-autokefalnost-trezveno-istorijski-pastirski-i-sinodalno-ispitati">„Antena M”</a>, iz svih relevantnih izvora, nastavlja da izvještava o novome ciklusu potresa u Svetoj Pravoslavnoj Crkvi – raskola kakav nije viđen u hiljadu godina.
Slijedi u prijevodu na crnogorski jezik kompletan pomenuti članak „Еклисиологията на изгорената земя” s portala „Християнство” u kojem se, između ostaloga, prepoznaje i pravo na istorijski, pastirski i sinodalni pristup zaliječenju decenijama dugog crkvenooga pitanja u Crnoj Gori…
<div class="embed-block"><div style="max-width: 1836px;"><div style="left: 0; width: 100%; height: 0; position: relative; padding-bottom: 56.8627%;"><iframe src="https://cdn.iframe.ly/api/iframe?url=https%3A%2F%2Fstorage-dev.medialib.dev%2Fmedia%2Fantenam%2F2026%2F01%2F19%2F1768811159gt3mtpmzzf3dnvoo.jpg&key=87ca3314a9fa775b5c3a7726100694b0" style="top: 0; left: 0; width: 100%; height: 100%; position: absolute; border: 0;" allowfullscreen></iframe></div></div></div>
&nbsp;„Черногорският въпрос предшества настоящите спорове с десетилетия и остава канонично сложен и нерешен – точно затова не може да бъде разрешен чрез донос от агенция за държавна сигурност. Въпросът дали Черногорската църква има легитимни претенции за автокефалия изисква трезво историческо, пастирско и синодално изследване”
 
 * * *
Neutralnost pomjesnih crkava se u Moskvi smatra izdajom. Paradoksalna izjava SVR o Vaseljenskoj patrijaršiji nije bogoslovska intervencija. To nije čak ni pokušaj ozbiljne crkvene polemike. SVR je državna špijunska služba koja sastavlja eshatološke denuncijacije – samo to bi trebalo da je diskvalifikuje u glavama svakoga ko ima čak i rudimentarno razumijevanje kako je Pravoslavna crkva istorijski upravljana.
SVR, dakle, nema kompetenciju u kanonskome pravu; nema status u eklisiologiji; niti ovlašćenje da se bavi crkvenim raskolima. Kada naziva Vaseljenskog Patrijarha „Antihristom u mantiji”, ona ne brani pravoslavlje; ona koristi vjerski jezik kao instrument državne vlasti. Ovaj manevar ima dugu istoriju primjene u Rusiji; i nikada se nije dobro odrazio ni na Crkvu ni na državu.
U pravoslavnoj eklisiologiji, raskol se definiše prekidom zajedništva (liturgijskoh opštenja), a ne protestom, odbijanjem priznanja ili jurisdikcijskim neslaganjem. Zajedništvo prekidaju i obnavljaju sinodi i sabori, a ne press-biro. Carigrad ostaje u priznatom zajedništvu sa mnoštvom autokefalnih pravoslavnih crkava širom svijeta.
Kakvi god sporovi da postoje oko obima prerogativa Vaseljenskoga Patrijarha, to su sporovi koje treba riješavati sinodalno, a ne kroz obavještajne službe. Po bilo kojoj dosljednoj kanonskoj mjeri, optužba SVR ne stoji. Ako bi sâmo neslaganje predstavljalo raskol, onda bi Moskva – sa istorijom paralelnih ruskih jurisdikcija i jednostranoga širenja – osuđivala sâmu sebe po sopstvenim standardima.
Baltičke države (Estonija, Letonija, Litvanija) kanonski nijesu produžetak ruske državnosti. Crkveno prisustvo Moskve tamo je ostatak imperije i SSSR vlasti, a ne neotuđivo pravo zasnovano na kanonima. Intervencija Carigrada proizilazi iz zahtijeva lokalnih pravoslavnih zajednica koje traže pastirsku brigu van kontrole Moskve – na osnovu savjesti i pristanka. Osporiti ovo znači usvojiti pretpostavku o vječnom vlasništvu Rusije nad ovim državama. Međutim, ova pretpostavka je političke, a ne crkvene prirode.
Pozivanje u SVR saopštenju na britanske obavještajne službe nije dokaz: to je zamjena za nepredočavanje dokaza. Nijesu predstavljeni dokumenti, nijesu navedene komunikacije, nijesu imenovani svjedoci. Obavještajne agencije se uključuju da rastvore nezgodne crkvene realnosti u poznatu priču o stranoj subverziji. Kada teologija ponestane, teorijom zavjere se interveniše radi popune praznine. Ali to nije uvid u realnost; to je institucionalna paranoja.
Srpska crkva (Сръбската църква) nije ni toliko krhka ni toliko pasivna. Prikazati je kao bespomoćnu žrtvu carigradske agresije je manipulativno i lažno.
Crnogorsko pitanje prethodi aktuelnim sporovima decenijama i ostaje kanonski složeno i neriješeno – upravo zato se ne može riješiti denuncijacijom od strane agencije državne bezbjednosti.
Pitanje da li Crnogorska crkva (Черногорската църква) ima legitimne pretenzije za autokefalnost zahtijeva trezveno istorijsko, pastirsko i sinodalno istraživanje.
Presude koje su izrekle obavještajne službe nijesu eklisiologija; to je zastrašivanje prikriveno kao revnost. Crkvena tradicija insistira na trezvenosti, uzdržanosti i strahu Božjem u riječima koje se koriste. Jezik „Antihrista” i „lažnog proroka” nije samo uvrjedljiv – on je nepravoslavan.
Sveti Oci nijesu iznosili apokaliptične optužbe protiv rivalskih episkopa zbog jurisdikcijskih sporova. Takav jezik pripada sektaškom pamfletizmu, a ne životu Crkve. Činjenica da ga je koristila državna obavještajna služba čini ga još grotesknijim. Kada državna institucija, SVR, itira Beśedu na gori [Sveto pismo] to nije proročanstvo; to je farsa.
Podjela u Ukrajini nije nastala u vakuumu. Moskva je više puta odbijala da prizna post-SSSR crkvene realnosti; i svela je političku lojalnost na crkvenu poslušnost, tretirajući neslaganje kao izdaju, a ne kao pastirsko i kanonsko pitanje. Ovo je važno. Intervencija Carigrada može se osporiti – legitimno i sa dobrim razlogom – ali prikazivanje Moskve kao nevine žrtve je istorijski revizionizam. Zajednička odgovornost nije moralna dvosmislenost; to je elementarna tačnost.
Motivaciju iza intervencije špijunske službe stoga nije teško objasniti. Moskovska patrijaršija u praksi funkcioniše kao civilizacijski i geopolitički aktiv ruske države. Njezine parohije širom svijeta služe kao instrumenti kulturnog i političkog uticaja. Kada Carigrad djeluje – posebno u Ukrajini – on ugrožava taj uticaj. Iz bezbjednosne i državne perspektive, ovo nije crkveno neslaganje već gubitak kontrole. Crkveni poraz se preoblikuje kao strana subverzija; pastirski neuspjeh se prepakuje kao zavjera. Ništa od ovoga ne zahtijeva poricanje da su mnogi episkopi iskreni. Potrebna je svijest o tome što se dešava kada država preuzme amvon.
Postoji i interna publika za saopštenje SVR. Kada službe bezbjednosti govore apokaliptičkim tonom, poruka Ruskoj crkvi je nedvosmislena: teologija djeluje u okvirima ograničenja koje je postavila država.
Nijanse su nepoželjne, neslaganje je opasno, a slaganje sa vlastima je važnije od istine. Strah je jeftiniji od ubjeđivanja – i mnogo efikasniji!
U krajnjoj liniji, cilj je delegitimizacija Carigrada do te mjere da sam dijalog postane sumnjiv. Označavanje Vaseljenskoga Patrijarha kao neprijatelja Hristova nije usmjereno na bogoslove; to je signal običnim vjernicima. To unaprijed truje tlo, osiguravajući da se svaka buduća akcija Carigrada pretpostavi kao zlonamjerna, a neutralnost drugih crkava tretira kao izdaja. Ovo je eklisiologija spaljene zemlje u službi vlasti.
Ono što se dogodilo nije odbrana pravoslavlja od jeresi. Naprotiv, otkriva nam da je teologija podložna kontroli – kontroli nad narativom, nad jurisdikcijom i, na kraju krajeva, nad sâmom Crkvom. Pravoslavlju nijesu potrebne obavještajne službe da bi preživjelo. I kad god je Crkva dozvolila da se njome vlada kao pionom carstva – pod carevima ili pod sovjetskim sistemom – istorija je bila nemilosrdna u svome sudu.

Portal ETV

original

viewImage

baseImage

610x380

500x500

400x240

400x203

thumbnail

Crnogorska crkva ima legitimitet za autokefalnost? Trezveno istorijski, pastirski i sinodalno ispitati

Vanjska obavještajna služba (SVR) Ruske Federacije, preko svoga press-biroa, oglasila se danas, 12. janura, saopštenjem koje u cjelini prenosimo:
- Press-biro Vanjske obavještajne službe Ruske Federacije izvještava da, prema informacijama koje je primio SVR, carigradski patrijarh Vartolomej, koji je raskomadao pravoslavnu Ukrajinu, nastavlja svoje raskolničke aktivnosti unutar Pravoslavne crkve.
- Sada je bačio svoje crno oko na baltičke države. Ovaj „utjelovljeni đavo" opśednut je izbačivanjem ruskoga pravoslavlja iz baltičkih država, uspostavljajući na njihovom mjestu crkvene strukture potpuno pod kontrolom Fanara.
<div class="embed-block"><div style="max-width: 1528px;"><div style="left: 0; width: 100%; height: 0; position: relative; padding-bottom: 71.4061%;"><iframe src="https://cdn.iframe.ly/api/iframe?url=https%3A%2F%2Fstorage-dev.medialib.dev%2Fmedia%2Fantenam%2F2026%2F01%2F12%2F1768253033otgvcy2zsmqgqeaj.jpg&key=87ca3314a9fa775b5c3a7726100694b0" style="top: 0; left: 0; width: 100%; height: 100%; position: absolute; border: 0;" allowfullscreen></iframe></div></div></div>
- U tome nastojanju u potpunosti ga podržavaju britanske obavještajne službe, koje aktivno podstiču rusofobne ośećaje u evropskim zemljama. Na njihov podsticaj, Vartolomej, zaglibljen u smrtnom grijehu raskola, pronašao je zajednički jezik s vlastima baltičkih država u nastojanju da posije razdor u ruskom pravoslavnom svijetu.
- Oslanjajući se na ideološke saveznike među lokalnim nacionalistima i neonacistima, pokušava otrgnuti Litvansku, Latvijsku i Estonsku pravoslavnu crkvu od Moskovske patrijaršije namamljujući njihove sveštnike i stado u vještački stvorene marionetske vjerske strukture Carigrada.
- Agresivni apetiti „carigradskoga Antihrista” nijesu ograničeni samo na Ukrajinu i Baltik; njegova se izdaja postepeno širi i na zemlje istočne Evrope.
- Kako bi zadao udarac „posebno tvrdoglavoj” Srpskoj pravoslavnoj crkvi, namjerava dati autokefalnost nepriznatoj „Crnogorskoj pravoslavnoj crkvi".
- Crkveni krugovi primjećuju da Vartolomej doslovno kida živo Tijelo Crkve. Time se uspoređuje s lažnim prorocima spomenutim u Propovijedi na Gori: „Dolaze vam u ovčijoj koži, a iznutra su vukovi grabežljivi. ... Po plodovima ćete ih poznati”.
---
SVR Rusije proglasila se krajem 1991. zvaničnom nasljednicom Prve glavne uprave KGB-a i Centralne obavještajne službe (Центральной службы разведки) SSSR-a.
Aktuelni direktor SVR, Sergej Nariškin, jesenas u Srbiji sa bivšim direktorom BIA Vulinom je održao osnivačku skupštinu ogranka izvjesnog Ruskog istorijskog društva.
Današnje saopštenje SVR, objavljeno na službenom sajtu (svr.gov.ru), prenose sve važnije ruske agencije i portali.
 
&nbsp;

SVR Rusije: Vartolomej će dati autokefaliju Crnogorskoj pravoslavnoj crkvi

„Mi iz iskustva znamo da tlačitelj nikada slobodnom voljom ne daje slobodu, dakle ona mora biti zahtjev potlačenih“ – Mahatma Gandi. Zvanični Beograd je ispoljio ogromnu nervozu i anticrnogorsku pizmu na naklonost Brisela da iz oportunih razloga podrži pristupanje Crne Gore članstvu u EU iako, i sam priznajem, postoji više argumenata protiv prijema, nego za. Kao neko ko sebe smatra posvećenim pristalicom evropskih vrijednosti, na kojima je formirena ideja ujedinjene Evrope od strane ljevičarske ideologije iz vremena dominacije liberalnih ideja, apsolutno ne vidim ništa zajedničko, ni na političkom, ni na ideološkom, ni na kulturnom planu, sa bilo kim iz vladajuće većine. Što je najgore, u suštinskom smislu ne postoji nikakva razlika u načinu formiranja institucija i načinu vladanja u Srbiji i Crnoj Gori. Jedina razlika je što je način formiranja institucija i načina njihovog funkcionisanja u Srbiji posljedica autoritativne, sada već i sa elementima diktature jednog čovjeka, predśednika Srbije Aleksandra Vučića, dok je u Crnoj Gori njihovo formiranje proizvod ogoljenog nasilja parlamentarne većine. O društvenom konsenzusu u bilo kojoj sferi društva, što jeste odlika demokratskih država, nema ni govora. <h2>PROGONI KAO KONSTANTA</h2> Hana Arent je davno konstatovala da „obezdržavljenost u masovnim razmjerama praktično je stavila svijet pred neizbježno i krajnje zbunjujuće pitanje da li uopšte postoje neotuđiva ljudska prava, dakle prava koja su nezavisna od bilo kog posebnog političkog statusa i proističu isključivo iz puke pripadnosti ljudskom rodu“. Kada je u pitanju Crna Gora, pored političkog statusa, neophodno je istaći nacionalni i religiozni status, mada se oni često poklapaju sa političkim. Sva individualna i grupna ljudska prava zavise od pripadnosti ili simpatija prema partijama političke većine, po pravilu su etnocentristička i religiozno unilateralna. Odnosno, od političke opredijeljenosti, pripadnosti poželjnom nacionalnom i vjerskom korpusu zavisi položaj u društvu i nivo poštovanja vaših ljudskih prava. Medijska okupacija i pretvaranje mnogih elektronskih medija u puke kopije beogradskih žutila, zloupotreba pravosudnog sistema u obračunu sa procrnogorskim, nezavisnim, kritičkim medijima, ogoljena diskriminacija crnogorske kulture, tradicije i crnogorskog jezika, favorizovanje srpstva i nametanje lažne istorije i tradicije u kojoj se Crnoj Gori oduzima svaka autentičnost i boji srpskim bojama, imaju cilj da se Crnoj Gori oduzmu temlji na kojima je opstajala čitav milenijum i koji je u savremenom svijetu čine potencijalno evropskom i građanskom državom. Najnovija žrtva anticrnogorske, velikosrpske patološke mržnje prema svemu časnom i crnogorskom je smjena direktorke Nacionalne biblioteke Dragice Lompar, zato što je pošteno i profesionalno radila svoj posao i razotkrila prevaru o dodjeli „Trinaestojulske nagrade“ jednom infamantu za neobjavljenu zbirku pjesama. Slično je i sa progonom od strane politizovanog tužilaštva nezavisnih medija i njihovih finansijera, čime se želi ugušiti svaka kritička misao i ugasiti nezavisni, procrnogorski mediji. I sve se to zamotava u farsičnu oblandu obračuna sa propagandno kriminalizovanim „bivšim režimom“, sa kojim povezuju svaki medij koji je kritičan prema sadašnjoj vlasti. Uz sramno ćutanje predstavnika EU u Podgorici i briselske administracije. <h2>VOJVODA RAJO OD KRNJE JELE</h2> Nikada do kraja dekonstruisane, ideološke matrice koje su devedesetih godina prošlog stoljeća uspostavile i potom održavale totalitarni poredak režima Slobodana Miloševića i njegovih satrapa u Crnoj Gori i u dvijehiljaditim su, posebno od početka vladavine Aleksandra Vučića i Srpske napredne stranke, održale kontinuitet u još gorem i lukavijem obliku. Umjesto sile oružja prešlo se na promjenu svijesti, sa istim konačnim ciljem - širenja nacionalnog prostora i, uz pomoć Crkve Srbije, poistovjetiti ga sa prostorom na kojem Crva Srbije ima uticaj. Najbolji primjer za to je prostor Crne Gore. Upravo zato su se vladajuća većina i Crkva Srbije uprli da se autokefalna Crnogorska crkva istorijski predstavi kao dio Crkve Srbije, iako većinu vremena postojanja CPC - Srpska crkva nije ni postojala.  <figure> <img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/20251220231212_8ad381e675e838c14277082cff2dd3918baac8b8889e0b62907add62686c71e7.png" data-media-id="editor_0" data-image-id="20251220231212_8ad381e675e838c14277082cff2dd3918baac8b8889e0b62907add62686c71e7" data-rendition-name="original" width="446" height="319" loading="lazy" alt="vojvoda "> </figure>  &nbsp;  <figure> <img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/20251220231212_cb2fcf1f68fd5b290e528a359ae29cd0a51564e4fefb8f4557f27315846c5c35.png" data-media-id="editor_1" data-image-id="20251220231212_cb2fcf1f68fd5b290e528a359ae29cd0a51564e4fefb8f4557f27315846c5c35" data-rendition-name="original" width="452" height="557" loading="lazy" alt="vojvoda"> </figure>  Na prijemu, u organizaciji predśednika crnogorskog parlamenta, vojvode Raja od Krnje Jele, obilježena je 120-godišnjica donošenja prvog crnogorskog Ustava 1905. godine, uz zvanice koje taj datum, kao i datum proglašenja Crne Gore kraljevinom, doživljavaju kao formalno razbijanje srpskog nacionalnog prostora. Vojvoda Rajo od Krnje Jele je održao govor u prigodnom velikosrpskom maniru, citirajući odredbe Ustava, namjerno preskačući član 40, kojim je definisano da „Crnogorska je crkva autokefalna. Ona ne zavisi ni od koje strane Crkve ....“. Pošto član 39. tog Ustava o narodnim bojama velikosrbi pokušavaju pretvoriti u boje crnogorske zastave, poklanjam vojvodi Raju od Krnje Jele zvaničnu razglednicu Crne Gore na dan proglašenja kraljevine 28. avgusta 1910. godine, sa crvenom zastavom na balkonu dvorca na Cetinju, kao i sliku dvorca na Kruševcu, takođe sa crvenom zastavom na krovu, odakle su zvanice odvođene na Cetinje. Mora da se kralj Nikola zbunio kad nije stavio po vojvodinoj želji trobojku?  <figure> <img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/2025122023128_32fca63c09acb62e09dc3c343accb5d200cfb4c1827cd1c22f9ac37c4781d913.png" data-media-id="editor_2" data-image-id="2025122023128_32fca63c09acb62e09dc3c343accb5d200cfb4c1827cd1c22f9ac37c4781d913" data-rendition-name="original" width="415" height="399" loading="lazy" alt="ustav cpc "> </figure>  Siguran sam da vojvoda Rajo od Krnje Jele, tog rasadnika urbane, građanske Crne Gore, izuzetno poštuje Valtazara Bogišića, jedno vrijeme ministra pravde Crne Gore i tvorca čuvenog Opšteg imovinskog zakonika za Crnu Goru iz 1872. godine, posebno njegovu izjavu „što se grbo rodi vrijeme ne ispreavi“, ili, što bi savremeni pravnici rekli, „iz neprava ne može nastati pravo“. Pa da malo podučimo vojvodu, kako ne bi ubuduće tendenciozno zaobilazio ono što mu kvari sliku o „srpskoj Crnoj Gor“. <h2>PRIZNANJE IZDAJE</h2> U Ustavu Crnogorske pravoslavne crkve iz 1904. godine, u tački 22 izričito piše: „Odluke Sv. Sinoda o spoljašnjim poslovima da postanu izvršne i za svakoga obavezne potrebito im je vrhovno Knjaževsko odobrenje“. Sastav Svetog Sinoda Crnogorske pravoslavne crkve objavljen je u Državnom kalendaru Knjaževine Crne Gore za 1910. godinu: „Predśednik Mitropolit Mitrofan, članovi: episkop Kiril Mitrović, arhimandrit Mihailo Dožić, iguman Prokopije Vračar, protođakon Filip Radičević, protojereji Aksentije Bojović i Pavle Petrović. Sekretar đakon Ivo Kaluđerović“. Iz navedenog sastava se vidi da sekretar Sv. Sinoda nije bio njegov član, da nije imao pravo glasa, tj. odlučivanja, već da se bavio administrativnim poslovima.  <figure> <img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/2025122023128_c76fde3a23e246c94622a8f3c36a27559a4206fd6d6fe9dc64a0a87053c2582d.png" data-media-id="editor_3" data-image-id="2025122023128_c76fde3a23e246c94622a8f3c36a27559a4206fd6d6fe9dc64a0a87053c2582d" data-rendition-name="original" width="423" height="210" loading="lazy" alt="sveti sinod "> </figure>  Crnogorska pravoslavna crkva je prisajedinjena Ujedinjenoj srpskoj crkvi Zapisnikom sa „izvanredne śednice Svetoga Sinoda Pravoslavne Crkve u Crnoj Gori“ od 16. 12. 1918. g, koji su potpisali Mitropolit autokefalne Crnogorske crkve Mitrofan Ban, mitropolit pećki dr Gavrilo Dožić i episkop nikšićki Kiril Mitrović. Zapisnik je potpisao i sinodski zapisničar Ivo Kaluđerović, za kojeg smo već napisali da po Ustavu CPC nije imao pravo odlučivanja. Ako uporedimo sastav Sinoda sa potpisnicima Zapisnika, viđećemo da Gavrilo Dožić nije bio član Sinoda. Što će reći da su samo dva potpisa validna. Pored toga, crkveni kanoni izričito propisuju da o statusu crkve može odlučivati isključivo crkveni sabor, nikako sinod, posebno ne sa dva člana od sedam.  <figure> <img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/2025122023128_832905ebef745d984e97ab2d246f7314b8e93fbdba8cd5a565eccf6e5d37db27.png" data-media-id="editor_4" data-image-id="2025122023128_832905ebef745d984e97ab2d246f7314b8e93fbdba8cd5a565eccf6e5d37db27" data-rendition-name="original" width="446" height="341" loading="lazy" alt="Zapisi o tzv.ujedinjenju"> </figure>  Što se tiče načina donošenja odluka Sv. Sinoda, oni su Ustavom CPC iz 1904. g. bili precizno regulisani. U čl. 25 piše: „Sv. Sinod može donositi punovažne odluke, kad su prisutni u śednici: predśednik (čl. 12) i bar još tri člana od kojih dva člana po pravu i jedan po izboru“, tj. najmanje četiri člana od ukupno sedam, i to tri koji su po položaju (mitropolit Crne Gore, episkop zahumsko-rasijski i arhimandrit cetinjski (čl.11) i jedan po izboru (jedan od tri protroprezbitera (čl.11). Da ne pominjemo već navedeni član 22. da odluke Sinoda ne mogu biti izvršne bez „Knjaževskog odobrenja“. Da je Crna Gora pravna država, kao što nije, odavno je odluku iz Zapisnika od 16. 12. 1918. g. trebalo staviti van pravne snage, jer iz neprava ne može nastati pravo! Ako je odluka tzv. Podgoričke skupštine o prisajedinjenju Crne Gore Srbiji slučaj poznat u pravu kao pravni akt inexistant (akt koji ne postoji), takav je onda i bilo koji drugi akt ili odluka koje slijede iz njega. To se odnosi kako na „odluku“ dva člana Sv. Sinoda o „samoukinuću“ sopstvene autokefalne Crnogorske pravoslavne crkve i „ujedinjenju“ u Ujedinjenu Srpsku pravoslavnu crkvu, tako i na dekret regenta Aleksandra iz 1920. godine o ukidanju Crnogorske pravoslavne crkve. U knjizi „Srpski zločini u Crnoj Gori“, izdatoj od strane Kraljevske Crnogorske štamparije u Rimu 1921. g. piše: „Mitropolit crnogorski (Mitrofan Ban) umro je koncem mjeseca septembra 1920. u 76. godini na Cetinju. Na samrtnom času izjavio je, da je u decembru 1918. pod prijetnjom smrti od strane Srba priznao aneksiju Crne Gore Srbiji i da je ovu izjavu učinio grofu Salisu, izaslaniku Vel. Britanije za anketu u Crnoj Gori. Potonje riječi mitropolitove su bile dirljivi apel na Kralja i narod crnogorski, tražeći da mu oproste ono što je i sam smatrao izdajstvom svoje otadžbine“. <h2>SIMBOLI SRPSKE OKUPACIJE</h2> Vojvoda Rajo je na obelježavanju 120-godišnjice objave Ustava iz 1905. g. prigodu začinio i osobom u crnogorskom ruhu, ali sa pogrešnom kapom. Trebalo je Rajo da priupita onog srpskog istoričara Aleksandra Stamatovića, od kad je 4S silom nametnuto na kapi u Crnoj Gori. Znao bi da u vrijeme donošenja Ustava na crnogorskim kapama niđe nije bilo 4S, te da je to još jedan od bezočnih falsifikata koje svako malo izbacuje. Kao što nema većeg bezobrazluka i poganštine od nazivanja kapele koju je podigao Aleksandrar Karađorđević na Jezerskom vrhu Njegoševom kapelom. Vojvoda se predstavlja kao veliki antikomunista, iako su u vrijeme socijalizma više poštovane „svetinje“ nego što ih on poštuje. U vrijeme socijalizma, kad je građena brana na Pivi i seljen Pivski manastir, svaki kamen je obilježen brojem i prenešen na novo mjesto manastira. I to je rađeno 13 godina. Kamen po kamen. Pa onda restaurirano tako da je sačuvan originalan izgled. Njegoševa kapela je 1924/5 samo oburdana niz Koprivinu stranu. Komunisti je ne bi rušili, već bi svaki kamen bio vraćen na svoje mjesto i bila bi sačuvana originalna Njegoševa kapela. Da je Srbima bila svetinja i oni bi to uradili. Ali nijesu. Njima je trebala kapela kao svetinja koju je sagradio okupator, kao dokaz da je podjarmio Crnu Goru! I sad jedan ponavljač nikšićke gimnazije „Stojan Cerović“, nedostojan da pominje Njegoševo ime, hoće po drugi put da oburda Njegoševu kapelu i vrati simbol srpske okupacije Crne Gore na Lovćen. E pa teško preko nas živih!

Slobodan Jovanović

Obezdržavljenost

Stalno iz Beograda, centra &nbsp;velikosrpskih vlasti, a protivnika Crne Gore i prava na autokefalnost Crnogorske crkve, posebno iz redova Crkve Srbije, i njenih raznih poklisara i operativaca u Crnoj Gori, svedočimo da njih ocigledno ne zanimaju istorijske, kanonske činjenice o istoriji autokefalne Crnogorske pravoslavne crkve. Samo njih zanima da žive u blatu laži i da naštete Crnoj Gori i Crnogorcima.
&nbsp;Evo jedna krucijalna činjenica, koja svjedoči da je Crnogorska crkva, odnosno, Pravoslavna crkva u Crnoj Gori, Pravoslavna mitropolija Crnogorska bila autokefalna crkva u nezavisnoj i medunarodno priznatoj državi - Knjaževini Crnoj Gori. To je dokument iz 1885.godine, koji je lako provjeriti i čiji je ključni dio u faksimilu objavio odavno dr Danilo Radojević u knjizi "Iz povijesti hrišćanskih crkava u Crnoj Gori", CDNK, &nbsp;Podgorica, 2000).&nbsp;
Naime, mitropolit autokefalne Crnogorske crkve Mitrofan Ban je, nakon obavljene hirotonije u Rusiji (Petrogradu) 19. oktobra 1885., poslao pismo vaseljenskom (konstantinopoljskom, carigradskom) patrijarhu Joankimu III, iz koga se jasno uočava da je Pravoslavna Crnogorska crkva autokefalna i da je vseeljenski patrijah kao takvu pomjesnu crkvu priznavao. Naime, u tome pismu mitropolit autokefalne Crnogorske crkve, između ostalog, piše: "....Mi smo de iz Rusije povratili i u ime Božije zauzeli svetu katedru Mitropolije Avtokefalne crkve u &nbsp;bogoštićenom Knjaževstvu Crnogorskom na koju smo i Duhom Svetijem i pozvati".
Činjenice su neumoljive. Istorijske, aksiomskog kakarkera. Naučne.&nbsp;
Danas, kao i vazda, velikosrpski otimači Crne Gore, uzurpatori njenog sakralnog istorijskog blaga, ne mogu prkositi istorijskim, pravnim i drugim činjenicama. Ali manipulacije i obmane režima silom važe, no im mi ne prizajemo.
&nbsp;Ne zaboravimo da je srpski mitropolit u Crnoj Gori dr Amfilohije Radović u pozno doba priznao i to javno da je Crnogorska crkva bila autokefalna, naravno pod uticajem nespornih istorijskih činjenica, ali je, ipak, priznao. A danas velikosrbi misle da ćemo odustati od crkvene autokefalnosti za našu Crnogorsku crkvu i pristati na beogradsku velikosrpsku otimačinu i falsifikate. Toga filma dok smo živi mi, gledati neće.

Anticrnogorski faktori predvođeni vlastima i Crkvom Srbije stalno ignorišu činjenice o istorijskoj autokefalnosti Crnogorske crkve

Kancelarija visokog predstavnika (OHR) u Bosni i Hercegovini (BiH) saopštila je večeras da naziv „Srpska kuća“, koji je dat objektu u Brčko distriktu, a koji je navodno kupio Ugostiteljski servis Vlade Republike Srpske (RS), nije u skladu sa multietničkom strukturom Brčko distrikta i Bosne i Hercegovine.
- U posljednje vrijeme svjedočimo stalnom širenju neprovjerenih tvrdnji da kupovina napuštenog objekta kockarnice u Brčko distriktu od strane Ugostiteljskog servisa RS tokom 2025. godine predstavlja prijetnju punom i dosljednom sprovođenju Konačne arbitražne odluke za Brčko ili potencijalno kršenje Ustava BiH ili Statuta i zakona Brčko distrikta - navodi se u objavi OHR-a na društvenoj mreži Iks.
Ističe se da je supervizor za Brčko distrikt Luis Krišok već nekoliko mjeseci u kontaktu sa Vladom RS i rukovodstvom Brčko distrikta u vezi sa ovim pitanjem.
OHR navodi da će pravovremeno uklanjanje ovog natpisa obezbijediti pozitivno okruženje za dijalog o drugim pitanjima vezanim za ovaj objekat.
- Kao što je rečeno u korespondenciji između supervizora i generalnog sekretara Vlade RS iz septembra 2025. godine, koja je dostavljena čelnicima Brčko distrikta, nijedan entitet ne može provoditi izvršnu vlast u Brčko distriktu, osim u slučajevima kada je to izričito definisano Statutom distrikta - naglašeno je u objavi.
Supervizor Krišok je dodao da ima puno povjerenje u sposobnost čelnika Brčko distrikta da riješe ovo pitanje u interesu svih zainteresovanih strana i u skladu sa Statutom distrikta.

Kancelarija visokog predstavnika u BiH traži skidanje naziva „Srpska kuća“ s objekta u Brčko distriktu

Četiri osobe su ubijene u napadu nožem koji je u utorak izvršio muškarac u državi Vašington, saopštile su lokalne vlasti i potvrdile da je napadač smrtno upucan.
Kancelarija šerifa okruga Pirs saopštila je da su zamjenici šerifa u 08.40 časova po lokalnom vremenu odgovorili na prvu prijavu da 32-godišnji muškarac krši nalog o zabrani kontakta u kući na poluostrvu Ki, sjeverozapadno od Takome, prenose agencije.
Dok su bili na putu prema mjestu napada oko 9.30 časova, dobili su dodatni izvještaji da muškarac nožem ubada ljude ispred kuće, saopštila je kancelarija šerifa.
- Prvi zamjenik šerifa stigao je na lice mjesta u roku od oko tri minuta i pucao u osumnjičenog, koji je zatim proglašen mrtvim -izjavila je policajka Šelbi Bojd, portparolka Istražnog tima okruga Pirs, u državi Vašington.
Tri žrtve napada nožem su ostale mrtve na licu mjesta, a jedna je preminula tokom transporta u bolnicu. Sudska evidencija okruga Pirs pokazuje da je žena koja je živjela na toj adresi prošlog maja zatražila i dobila jednogodišnju zabranu pristupa za svog 32-godišnjeg sina.
Ona je u zahtjevu napisala da njen sin ima problema sa mentalnim zdravljem i zloupotrebom nedozvoljenih supstanci i navela da je već fizički nasrtao na nju, a nedavno joj je i otvoreno prijetio govoreći da je njen "grob već iskopan".

Četiri osobe ubijene u napadu nožem u Vašingtonu

Nakon urušavanja dijela saobraćajnice u Radovićima, Opština Tivat je angažovala firmu za geološka istraživanja i projektovanje Geo Standard iz Nikšića kako bi se utvrdili uzroci nastale situacije, saopštili su iz Direkcije za investicije.
Poslije obilaska lokacije i uvida u stanje na terenu, preliminarno stručno mišljenje ukazuje da je do urušavanja došlo usljed prirodnih geoloških procesa u podlozi, koji su dodatno aktivirani izuzetno obilnim i dugotrajnim padavinama, prenosi Radio Tivat.
Područje Luštice izgrađeno je od izrazito karstifikovanih krečnjaka. Za ovaj tip terena karakteristični su brojni karstni fenomeni, poput podzemnih pukotina, kaverni, kanala i šupljina, koje često nijesu vidljive na površini, a mogu se nalaziti i na većim dubinama objasnili su iz kompanije za geološka istraživanja.
Velike količine padavina dovele su do pojačanog podzemnog oticanja i intenzivne infiltracije vode, što je izazvalo ispiranje sitnih čestica nasipa i površinskog sloja prema dubljim zonama podloge. Time je destabilizovan površinski sloj iznad postojeće karstne anomalije, a nakon gubitka oslonca došlo je do lokalnog urušavanja kolovozne konstrukcije.
Preliminarni nalazi ukazuju da se kritična zona nalazi na dubini većoj od izvedenog iskopa (oko tri-četiri metra), dok postoje indicije o mogućoj šupljini na dubini većoj od sedam metara. Ovakve geološke anomalije u karstnim terenima mogu postojati bez vidljivih površinskih znakova i ne mogu se pouzdano detektovati bez primjene posebnih inženjerskogeoloških istražnih metoda.
Ističu da ovakve pojave predstavljaju prirodan rizik u područjima sa razvijenim podzemnim karstnim sistemima, naročito tokom ekstremnih hidroloških događaja.
Narednih dana biće sprovedena detaljna geofizička i geotehnička istraživanja kako bi se precizno utvrdila geometrija i prostorni obuhvat eventualnih podzemnih šupljina, te definisalo trajno rješenje sanacije. Po završetku istraživanja biće izrađen konačan stručni elaborat i sprovedene mjere koje će obezbijediti dugoročnu stabilnost i bezbjednost saobraćajnice.

Tivat: Geološki procesi uzrok urušavanja puta u Radovićima

Četvorica muškaraca na gliseru registrovanom u SAD-u ubijena su u kubanskim vodama, saopštilo je kubansko Ministarstvo unutrašnjih poslova. U izjavi ministarstva navodi se da su putnici glisera otvorili vatru na plovilo obalske straže koje im se približavalo. U incidentu, koji se dogodio u blizini ostrva na sjevernoj obali Kube, ranjeno je još šest osoba, piše BBC.
<h2>Ministarstvo: Otvorili su vatru na našu patrolu</h2>
U saopštenju objavljenom putem kubanske ambasade u SAD-u, ministarstvo je preciziralo da je plovilo registrovano na Floridi – s registracijskom oznakom FL7726SH – uočeno u srijedu ujutro u blizini Cayo Falconesa, u centralnoj provinciji Villa Clara. Identitet osoba na gliseru, kao ni razlog njihovog boravka u tom području, za sada nije poznat, a kubanska vlada poručuje da je pokrenuta istraga kako bi se događaj “razjasnio”.
Kada se kubansko plovilo s pet pripadnika granične straže približilo gliseru radi identifikacije, “posada glisera koji je bio u prekršaju otvorila je vatru” i pritom ranila kubanskog zapovjednika, stoji u saopštenju.&nbsp;
- U sukobu koji je uslijedio, prema dosadašnjim informacijama, ubijena su četiri napadača na stranom plovilu, a šestorica su ranjena - dodaje se.
Ranjene osobe su evakuisane i pružena im je medicinska pomoć.
<h2>Incident u vrijeme pojačanih tenzija</h2>
Ovaj se incident događa u vrijeme pojačanih napetosti između SAD-a i Kube, koja se suočava s produbljenom krizom goriva. Kriza je pogoršana američkom blokadom isporuka nafte iz Venezuele, dugogodišnje kubanske saveznice u regionu. Kubansko saopštenje aludiralo je na te tenzije, navodeći da “suočena s trenutnim izazovima, Kuba ponovo potvrđuje svoju odlučnost da zaštiti svoje teritorijalne vode” i očuva svoj suverenitet.
Incident se takođe poklapa s dolaskom američkog državnog sekretara Marka Rubija u Sveti Kristofor i Nevis na sastanak s karipskim liderima. Posjeta se odvija u sklopu nastojanja Trampove administracije da pojača pritisak na kubansku vladu, ali i zbog drugih regionalnih pitanja.
BBC je kontaktirao američki State department i Bijelu kuću za komentar.

Tag: autokefalnost