Zbog upravljanja biciklom pod dejstvom kokaina lišen je slobode R.Š. (45) iz Bara, &nbsp;saopšteno je iz Uprave policije.
Napominju da je R.Š. povratnik u izvršenju prekršaja.
Naime, policija ga je zbog istog prekršaja privodila i prije dvije sedmice.

Portal ETV

original

viewImage

baseImage

610x380

500x500

400x240

400x203

thumbnail

UP: Baranin ponovo vozio biciklo drogiran

Saobraćajna policija u Baru uhapsila je biciklistu Š.H. (45) kod koga je testiranjem utvrđeno da je pozitivan na kokain.
Š.H. je povratnik u izvršenju prekršaja.
- On će danas biti priveden sudiji za prekršaje u Baru - kazali su u policiji.
<div class="embed-block"><div style="max-width: 550px;"><div style="left: 0; width: 100%; height: 0; position: relative; padding-bottom: 56.25%;"><iframe src="https://cdn.iframe.ly/api/iframe?app=1&url=https%3A%2F%2Fx.com%2FPolicijaCG%2Fstatus%2F1970786044800123067&key=87ca3314a9fa775b5c3a7726100694b0" style="top: 0; left: 0; width: 100%; height: 100%; position: absolute; border: 0;" allowfullscreen></iframe></div></div></div>

Bar: Vozio biciklo pod dejstvom kokaina

Osnovno državno tužilaštvo u Podgorici odredilo je zadržavanje do 72 sata B.B. zbog produženog krivičnog djela teška krađa.
B.B. se sumnjiči da je iz više ulaza stambenih zgrada kidao sigurnosne sajle sa bicikala i krao ih.
Prema podacima ODT-a Podgorica, sumnjuči se da je ukrao deset bicikala.

Osumnjičen da je ukrao deset bicikala u Podgorici

Kad je ugledao tablu sa natpisom Kina, &nbsp;bio je to trenutak jakih emocija, pola njegovog bića je žalilo što je kraj putovanja, a druga polovina je bila ushićena zbog uspjeha i svega preživljenog na putu do njega - kazao je u emisiji E uživo, na Televiziji E, Baranin Stevan Horvat.
Prošlog septembra je krenuo biciklom iz Bara za Kinu. Put dug 23.000 kilometara je, kako priča, zahtjevan sam po sebi zbog dužine vožnje biciklom, a kamoli, kako kaže, zbog vremenskih i drugih promjena, na koje je nailazio, svoje putovanje uspješno je završio avgusta ove godine.
U Dobrim vodama, gdje živi, mnogo ljudi prolazi vozeći bicikl, kaže Horvat, i putujući tako svijetom, te su ga ti prizori fascinirali još u ranom djetinjstvu.
- &nbsp;Spavao sam u hramovima svih vjerskih objekata, svih religija, u hostelima, hotelima, &nbsp;sve živo što sam našao. Nosio sam šator sa sobom i često sam bio uz obalu, jer mi je najljepše bilo spavati na plaži, čuti žubor mora, nekako nema stresa, jer uvijek znam da ću na plaži moći da nađem mjesta gdje ću šator da postavim. Dosta sam kampovao na plaži, mada često je to bila i šuma, često je to bilo pored puta, kad bih se umorio i ne mogu dalje, razapnem šator, prespavam i sjutra dalje - &nbsp;rekao je Horvat.
Sagovornik emisije E uživo kaže da je susretao gostoprimne ljude, te navodi da su najviše ugošćavali u Pakistanu, u Iranu bi kucao na vrata, kako kaže, a Pakistanci bi ga uzeli za ruku na ulici &nbsp;i ponudili konak.
- Kad bi neko došao tako kod nas vjerujem.da bi bilo suprotno, da ne bi obratili pažnju na njih, a oni posvećuju čitavu pažnju nama. Vjerovatno zato što nema turista, nema stranaca toliko, ima ponegdje neko prođe, isto kao ja, biciklom, ali je velika zemlja, velika populacija, da kad vas vide imaju ogroman utisak i stvarno žele da razmjene sa vama sva iskustva moguća - istakao je Horvat.
Teških trenutaka je bilo puno, prisjeća se Horvat, neka od njih su usponi na albanskim planinama, a tada je imao stariji pogon, dodaje on, koji nije pogodan penjanju, pa mu je to na samom startu palo jako teško.
- Kroz Tursku sam vozio planinskim lancem, koji je bio ogroman i u dužini, i visini, i često bih vozio na nadmorskoj visini od preko 2. 000 m, mislim da mi je najvisočije bilo preko 2 400 m. Taj izazov je bio je jako težak i naporan fizički. Peo bih od jedno do tri vrha dnevno, u jednoj vožnji, od sedamdeset do sto i nešto kilometara dužine u jednom danu - prisjetio se Horvat.
Iran je specifičan i zahtjevan, objašnjava Horvat, jer udaljenost između gradova je preko sto kilometara bez drugih naselja, prisjeća se Horvat, te je par puta ostajao bez vode.
- Pakistan je najluđa destinacija na cijelom putovanju, najraznovrsnija. I onda to ugošćavanje tamo. Kad sam ušao u Pakistan, Balučistan teritorija teroristička, dobio sam policijsku pratnju, i vozio do Karačija 700 kilometara pod policijskom pratnjom i to je bilo jako, jako opasno - istakao je Horvat.
U Karačiju je bio u bolnici, na infuziji, prisjeća se Horvat, i kaže ništa strašno i neočekivano, jer velika je nečistoća u pakistanskim mjestima.
Želja da izveze zacrtanu rutu ga je motivisala do kraja, kaže Horvat, i nije mu nikad palo na pamet da &nbsp;odustane, iako je bilo, kaže on, i teških dana, uslijed umora, kiše, loše ishrane.
- Rat je u Mijanmaru, tako da je i preteško dobiti vizu, i postojala je opcija samo avionom da se uđe, tako da bi svakako bilo jako komplikovano i skupo, jer bi moralo da se organizuje obezbjeđenje itd… Zbog toga sam dodao Maleziju, i mislim da nijesam nimalo pogriješio, bilo mi je fenomenalno. Malezija je posle Indije došla kao raj na zemlji. Prelijepe plaže, mirna zemlja, svi pričaju engleski, hrana fenomenalna a prejeftina. Malezija stvarno broj jedan kao lijepa i divna zemlja - poručuje Horvat.
Vijetnam je bio lijep, ističe Horvat, ali mu je pao jako teško, jer je hrana drugačija, patio je dosta zbog hrane i monsuna koji su krenuli već od Malezije i postalo mu je jako teško.
Kad je ugledao tablu sa natpisom Kina, prisjeća se Horvat, bio je to trenutak jakih emocija, pola njegovog bića je žalilo što je kraj putovanja, kako kaže, a druga polovina je bila ushićena zbog uspjeha i svega preživljenog na putu do njega.
- U Kini niko ne priča engleski, uvijek moraš preko aplikacije da komuniciraš, bukvalno ruka zaboli od dodavanja telefona i dopisivanja. Naporno je stvarno!...To je neka druga dimenzija i naporno je, došlo je na samom kraju putovanja i palo jako teško - zaključio je Horvat.
<div class="embed-block"><div><div style="left: 0; width: 100%; height: 0; position: relative; padding-bottom: 56.25%;"><iframe src="//cdn.iframe.ly/api/iframe?url=https%3A%2F%2Fwww.youtube.com%2Fwatch%3Fv%3DxPaOW1JTG6M&key=87ca3314a9fa775b5c3a7726100694b0" style="top: 0; left: 0; width: 100%; height: 100%; position: absolute; border: 0;" allowfullscreen scrolling="no" allow="accelerometer *; clipboard-write *; encrypted-media *; gyroscope *; picture-in-picture *; web-share *;"></iframe></div></div></div>

Horvat: U Pakistanu sam sreo najgostoprimnije ljude

Osnovno državno tužilastvo u Podgorici odredilo je zadržavanje do 72 sata S.B. zbog sumnje da je izvršio krivično djelo teška krađa.
S.B. se sumnjiči da je sa trećeg sprata jedne zgrade u Podgorici ukrao biciklo marke "Lombardo miafori".
On je otkinuo lanac kojim je bilo pričvršćeno biciklo, izveo ga iz ulaza i pobjegao u pravcu naselja Konik. Tu je i prodao biciklo.
Iz ODT-a Podgorica kažu da je S.B. povratnik u izvršenju ovog krivičnog djela.

Podgorica: Ukrao biciklo iz zgrade i prodao ga na Koniku

U toku su finalne pripreme za veliki samostalni koncert Lexington benda, koji će se za tačno osam dana, 15. novembra, održati u Podgorici i Bemax areni.
Organizacioni tim priprema još jedno iznenađenje, u vidu specijalnog gosta, koji će uz spektakularan koncert Lexingtona, petnaestu novembarsku noć dodatno upotpuniti muzikom, plesom i najlepšom energijom. Vatromet emocija očekuje posjetioce koji na vrijeme obezbijede ulaznice, za najljepši provod u gradu.
Podsjetimo i da će predgrupa Lexingtonu biti bend "More" iz Podgorice, koji publika prepoznaje po savršenom zvuku i izvođenju najpopularnijih hitova. Sve su to razlozi da predstojeći muzički događaj odnese titulu najvećeg eventa ove jeseni u Glavnom gradu.
"Dođi ove noći" uspješna je, regionalna turneja Lexington benda i 20 godina karijere, popularni muzički sastav proslaviće veličanstveno i u Podgorici, uz bezvremenske hitove i interakciju sa crnogorskom publikom sa kojom ih, kako kažu, vežu najljepše uspomene.
Ulaznice možete obezbijediti: gigstix.me i u Tobacco S Press šopovima širom Crne Gore.
VIP karte, kao i ulaznice za parter, bočne tribine i centralnu tribinu u HappyLand igraonici, u sklopu Bemax arene.
Najveći događaj ove jeseni u Podgorici, koncert godine Lexington benda počinje od 22 h, gost iznenađenja i nastup predgrupe More rezervisan je za 21h.
Dobrodošli.

Gost iznenađenja na koncertu Lexington benda

Cetinje će 14. i 15. novembra biti domaćin Cetinjskog foruma: Force 2025, ove godine na temu „Oblikovanje nereda - Demokratija, sigurnost i liderstvo u doba globalne transformacije“.
Događaj će okupiti brojne domaće i međunarodne stručnjake, diplomate, profesore i novinare, koji će tokom dva dana raspravljati o ključnim izazovima savremenih demokratskih društava.
Forum se održava u Vladinom domu, u organizaciji Fakulteta za crnogorski jezik i književnost, Prijestonice Cetinje i WestBalkanNet-a, uz podršku Fakulteta političkih nauka Univerziteta u Sarajevu, Regionalne akademije za razvoj demokratije Novi Sad, Crnogorskog PEN centra i Centra za kulturu Prijestonice Cetinje.
Medijski pokrovitelji su: RTV Cetinje, Antena M i Televizija E.
Cetinjski forum iz godine u godinu prerasta u jednu od najvažnijih platformi za dijalog o demokratskim procesima na Zapadnom Balkanu, povezujući aktere iz akademske, političke i civilne sfere.

Cetinjski forum 14. i 15. novembra: „Oblikovanje nereda - Demokratija, sigurnost i liderstvo u doba globalne transformacije“

Glavni i specijalni tužioci treba prilikom izbora da prolaze obavezujuće bezbjednosne i provjere imovnog stanja, a takvo rješenje bilo bi svrsishodno primijeniti i na kompletnu tužilačku organizaciju, smatraju u Akciji za socijalnu pravdu (ASP).
ASP je uputila danas preporuke Ministarstvu pravde, a u okviru početne faze konsultacija za izmjene Zakona o Specijalnom državnom tužilaštvu (SDT).
Ta nevladina organizacija predložila je zakonsko normiranje bezbjednosne provjere i provjere imovnog stanja u cilju potpune provjere integriteta kandidata, koji bi bili birani za glavnog i specijalne državne tužioce.
Kako su kazali iz ASP, glavni i specijalni tužioci su zaduženi za gonjenje najsloženijih krivičnih djela organizovanog kriminala i visoke korupcije i njihov integritet mora biti nesporan.&nbsp;
- Ovo je posebno bitno i iz razloga što je već sada jasno da će izostati prijeko potrebni veting u pravosuđu (sudstvo i tužilaštvo), makar i u ograničenom obimu, te da će se praktično svesti samo na one istrage, koje pokreće tim glavnog specijalnog tužioca Vladimira Novovića, a koje su do sada obuhvatale i pojedine tužioce ili sudije - navodi se u saopštenju.
Iz ASP su ocijenili da je neophodno razmotriti i da se retroaktivno primijeni mehanizam bezbjednosne provjere i provjere imovnog stanja specijalnih tužilaca, a procjenjujući da bi to izvjesno bilo u javnom interesu i da bi doprinijelo osnaživanju provjerenja u SDT. &nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;
Iz te nevladine organizacije su rekli da izmjenama Zakona o SDT-u kao jedan od bitnih kriterijuma za izbor specijalnih tužilaca treba propisati sposobnost kandidata za istraživanje najtežih i najsloženijih krivičnih djela organizovanog kriminala i korupcije, a što bi se cijenilo na osnovu rada na složenim predmetima, ostvarenih rezultata u predistražnim postupcima ili u krivičnim postupcima.
Kako su naveli iz ASP, postojeći uslovi za izbor kandidata postavljeni su na dosta opšti način, dok su pojedini podkriterijumi krajnje apstraktni ili, u neku ruku, i trivijalni.
- Upitna je i njihova svrsishodnost, poput podkriterijuma „razumijevanje uloge državnog tužioca u društvu“ (podrazumijeva se da se ta uloga razumije) ili „komunikativnost“ (bitno je da tužilal umije da goni za krivično djelo, a manje je presudno kakva mu je vještina komunikativnosti) - dodaje se u saopštenju.
ASP je preporučila da se razmotri potencijalno proširenje nadležnosti SDT-a u odnosu na korupciju za pojedina krivična djela u vezi sa privrednim poslovanjem, poput zloupotrebe položaja u privrednom poslovanju ili zloupotrebe ovlašćenja u privredi.&nbsp;
Prema njihovim rijčima, to rješenje je potrebno razmotriti jer izabrana ili imenovana lica u organima upravljanja privrednog društva, koje je u većinskom državnom vlasništvu, u okviru poslovnih aktivnosti tih društava upravljaju milionskim sredstvima, pa bi bilo svrsishodno da ona budu u nadležnosti SDT-a.
U ASP smatraju i da izmjenama Zakona o SDT-u treba propisati da će organi vlasti dostavljati na prethodno mišljenje SDT-u sve međudržavne sporazume i/ili ugovore o bilo kojem obliku ekonomske ili druge saradnje, &nbsp;a radi ocjene njihove zakonitosti i pravne valjanosti i izbjegavanja zaključivanja štetnih ugovora po javni interes države, odnosno njenih građana.
Iz ASP su ocijenili da je potrebno propisati da će SDT uspostaviti bazu podataka u vezi sa krivičnim djelima za koje je nadležan, uz zaštitu ličnih podataka i podataka o tajnosti, ali i da se taksativno navedu sve baze podataka informacionih sistema državnih organa i organa vlasti kojima SDT treba da ima pristup.
&nbsp;- To bi doprinijelo većoj efikasnosti, transparentnosti, a posledično i većem povjerenju javnosti u rad SDT-a - navodi se u saopštenju.&nbsp;

ASP: Tužioci da prolaze bezbjednosne provjere

Još jedna državna bruka, još jedna sramotna državna predstava. I pitanja na koja za sada nema jasnih, nedvosmislenih odgovora: da li je Goran Jokić i dalje čelnik regionalnog policijskog sektora ,,Centar“; smije li iko od zvaničnika bezbjednosnog sektora da zvanično izađe u javnost i saopšti istinu? &nbsp;&nbsp; Ministar Danilo Šaranović? Ćuti. Čelnik uprave policije Lazar Šćepanović? I on, zvanilno, ćuti. &nbsp; Ali nezvanično, konspirativno i u pola glasa, Šćepanović je noć ranije javio telefonom Vesni Pejović, majci ubijene Nataše Martinović i babi dječaka Marka i Mašana, da famozni Jokić nije više načelnik. &nbsp; ,,KORISNE NEJASNOĆE” Da li je Jokić smijenjen, da li je, možda, neraspoređen jer je predao zahtjev za penziju - e to lukavi čelnik Uprave policije nije želio da saopšti. Neće se oglašavati, kazao je ladno Šćepanović, bez ikakvog skrupula prema ljudima koji već deset mjeseci svakog dana, po suncu, kiši ili snijegu, borave na Kruševom ždrijelu, uporno tražeći istinu o tome – ko je odgovoran za to što je policija zakazala da reaguje u dva velika masakra u kojima su stradale 23 osobe, među njima četvoro đece. &nbsp;  <figure> <img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/20251107181140_54ceefb64cc79e0eaa895b59b6e30ec6b874313dd70ac15f8714695f0cbb2224.png" data-media-id="editor_0" data-image-id="20251107181140_54ceefb64cc79e0eaa895b59b6e30ec6b874313dd70ac15f8714695f0cbb2224" data-rendition-name="original" width="862" height="738" loading="lazy" alt="SRAMNO DRŽAVNO ĆUTANJE: Lazar Šćepanović, Danilo Šaranović i Goran Jokić"> <figcaption>SRAMNO DRŽAVNO ĆUTANJE: Lazar Šćepanović, Danilo Šaranović i Goran Jokić(Photo: UGC )</figcaption> </figure>  Zašto se neće zvanično oglasiti, čelnik Uprave policije - nije saopštio. Ali, jasan je motiv: između časnog poteza da kaže istinu o Jokiću, koja bi mogla da mu poremeti podršku većine konačno dobijanje četvorogodišnjeg mandata direktora policije, i sramotne šutnje o čelniku policijske jedinice ,,Centar”, koja šutnja &nbsp;mu, bez sumnje, obezbjeđuje direktorsku fotelju – Šćepanović je izabrao - fotelju. &nbsp;&nbsp;&nbsp; I očito zaboravio onu policijsku zakletvu, ono kada je kao policijski pitomac glasno izgovarao, prije bacanja šapke u vis: ,,zaklinjem se da ću sve svoje snage posvetiti bezbjednosti građana, da ću predano štititi ljudska prava i slobode...“ &nbsp; Davno je bila ta zakletva, sada je fotelja vlasti samo u mislima. &nbsp; SPAJIĆEVA OBEĆANJA... A zašto ćuti premijer Milojko Spajić, koji je Vesni Pejović i ostalim porodicama obećao da će biti glasan? I to je za mnoge ostala nepoznanica. &nbsp; Ali, da je iznenađenje – nije. Lider pokreta Evropa sad i predsjednik Vlade Crne Gore navikao nas je da daje obećanja koja nikada ne ispuni. Što bi se reklo: ne opterećuje se vlastitom datom riječju. &nbsp; Tako je bilo i ovog puta. Spajić je još 17. septembra, nakon što je u kabinetu u Karađorđevoj 2 razgovarao sa građankama i građanima koji demonstriraju na Kruševom ždrijelu; pošto se dobro isplakao jer, eto, tobože nije znao za masakre na Cetinju – svečano je obećao: za 15 dana biće neki zahtjevi ispunjeni. &nbsp; Obećao je da će insistirati da se Markov i Mašanov zakon o oružju odmah uvrsti u skupštinsku proceduru, da se konačno okonča istraga i foreznika telefona ubica, i Aca Martinovića i onog Vuka Borilovića... &nbsp; Ali i da će - i to je bilo ključno obećanje - premijer Spajić sigurno učiniti jednu stvar – preko čelnika Ministarstva unutrašnjih poslova i Uprave policije, dakle Šaranovića i Šćepanovića, izdejstvovati smjenu Gorana Jokića, čelnika regionalnog centra, čovjeka koji je u slučaju Medovina dramatično loše komandovao Interventnom jedinicom koja je u Prijestonicu stigla – poslije novinarskih ekipa. I koja nije uopšte učestvovala u neutralisanju Borilovića?! &nbsp;  <figure> <img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/20251107181144_9e22041e7fb6bb0da6e8425a87e7f7d0b5fd299859fdb87d075837c104403a22.jpg" data-media-id="editor_1" data-image-id="20251107181144_9e22041e7fb6bb0da6e8425a87e7f7d0b5fd299859fdb87d075837c104403a22" data-rendition-name="original" width="1920" height="1440" loading="lazy" alt="KAD DRŽAVNI ČELNICI NEMAJU SRAMA: Vesna Pejović ispred zgrade Vlade Crne Gore"> <figcaption>KAD DRŽAVNI ČELNICI NEMAJU SRAMA: Vesna Pejović ispred zgrade Vlade Crne Gore(Photo: UGC )</figcaption> </figure>  Djelovalo je logično da makar to jedno obećanje – smjenu čelnika regionalnog sektora Centar - ispuni premijer. Tim prije što je navodno sam Spajić bio šokiran kada je od Vesne Pejović, Mita Markovića i ostalih čuo za sve policijske propuste... &nbsp; Ali, od tog 17. septembra prošlo je tri puta po 15 dana, istekao je septembar, prošao je čitavi oktobar, počeo je novembar i tek juče, tek juče su ljudi na Kruševom ždrijelu dobili telefonski poziv. &nbsp; Ne, nije zvao Milojko Spajić, on je izgleda baš bio zauzet. Zato je zvala osoba iz njegovog najbližeg okruženja, iz kabineta. Koja je, kao i Šćepanović, kazala da neće biti zvaničnog saopštenja, ali da u povjerenju može reći da Goran Jokić više nije načelnik regionalnog policijskog centra - ,,Centar“, samo što premijer moli da se glasniku ove informacije ne odaje identitet. &nbsp; Zašto, ostalo je tajna: kao da je uvedena neka vrsta zaštićenog svjedoka informatora, što li?! PONAVLJANJE NAGORE ISTORIJE &nbsp; Ili će ipak biti da je prevladao strah kod Spajića i njegovih od Gorana Jokića, čovjeka koji mnogo zna o ,,avgustovskim oslobodiocima“ jer su baš policijski funkcioneri kao Jokić, uz Crkvu Srbije, i doveli Krivokapića, Spajića i družinu na vlast poslije 30. avgusta... &nbsp;&nbsp; A bio je Jokić vjerni egzekutor, kada je trebalo vlasti, pa i tadašnjem ministru ekonomije Milojku Spajiću. Recimo: 5. septembra 2021. godine, kada je upravo Jokić po naredbi iz kabineta Zdravka Krivokapića besramno naređivao policiji da napadne građane na Kruševom ždrijelu, kako tada reče u policijski mikrofon - ,,bolje mi njih nego oni nas“. &nbsp; E, sad su izgleda Spajić i ekipa na vlasti odlučili – po sistemu ,,bolje on nego mi“- da se oslobode usluga Jokića, ali tako da porodice sa Cetinja, ali i crnogorska javnost, pomisle da su njihovi zahtjevi ispunjeni. Dogovoreno je, očito, da Goran Jokić ne bude zvanično smijenjen, već da ode u penziju, a da ispadne da je ispunjen makar jedan zahtjev ljudi sa Kruševog ždrijela. &nbsp; Kakva je to bizarna i bestidna igra sa ljudskim životima: koloplet laži, kako bi se stvorio utisak da suVlada i premijer Spajić konačno održali makar jedno obećanje, da je poštovala suze nesrećnih porodica. &nbsp; U stvari: to je najprljavije izigravanje nada onih kojima su najmiliji izgubili živote. Bijeg od prave istrage i zakopavanje istine: za dva masakra na Cetinju – niko neće odgovarati. Niko iz državnih službi nije osjetio moralnu odgovornost da makar – ponudi ostavku. &nbsp; Ne, umjesto otkrivanja istine, država se zabavila o jadu da se mračna prošlost &nbsp;prekreči svijetlim bojama. Ne shvatajući onu istorijsku istinu: ko zaboravlja prošlost, osuđen je da je ponavlja. Zato se, nakon Medovine i ćutanja države, zakonomjerno desio krvavi januar 2025. godine. Samo zato što je neko vlasan, na položaju, nije htio da traga za istinom jer je bio vezan za vlastitu fotelju vlasti. &nbsp; Zato se moramo zabrinuti. I zapitati: do kada će građani Crne Gore da gledaju ponavljanje naše najgore istorije? &nbsp; &nbsp; &nbsp; &nbsp; &nbsp; &nbsp; &nbsp; &nbsp; &nbsp;

Bestidne igre vlasti sa porodicama poginulih u masakrima na Cetinju

Goran Jokić nije više načelnik Regionalnog centra bezbjednosti „Centar“.
To je informacija koju su porodice žrtava dva masakra na Cetinju, koje skoro deset mjeseci organizuju blokade na Kruševom ždrijelu, dobili iz kabineta predsjednika Vlade Milojka Spajića i Uprave policije.
Iako je Jokićeva smjena bila jedan od njihovih zahtjeva nijesu, kažu, zadovoljni, jer im nije rečeno što će biti s njim.
Vesna Pejović, majka i baka ubijenih u masakru na Medovini podvukla je da nijesu zadovoljni jer su imali više zahtjeva.
- Rekli su mi da je Zakon o oružju još u Briselu na razmatranju i da će doći u Skupštinu. Međutim, vidim kako u u Skupštinu ulijeću zakoni, to je strašno. Evo brzo će Zakon za emigrante, ali Markov i Mašanov Zakon stoji na jednom mjestu. Najvjerovatnije da ne odgovara. Nisam zadovoljna, jer smo deset mjeseci ovdje bitisali po najvećem nevremenu da dobijemo polovičan odgovor - jasna je Pejović.
Ona je pozvala novinare da traže odgovor jer oni precizan nijesu dobili.
- Gdje je, što je, samo da je Jokić smijenjen. Ne vjerujem nikome. Nikome. Kažem vam što mi je v.d. direktora Uprave policije Lazar Šćepanović rekao da je on (Jokić) smijenjen, da je predao za penziju, ali gdje je i kako je… Rekao mi je (Šćepanović) da se neće javno oglašavati. Zašto? Ne znam. Ne znam što je ta misterija da se taj Jokić ne pomene. Vjerujte mi, ništa mi nije jasno - poručila je Pejović.
Građani Cetinja i večeras su blokirali put na Kruševom ždrijelu, tražeći pravdu za žrtve dva masakra u kojima je ubijeno 23 ljudi. Da li će nakon Jokićeve smjene nastaviti s blokadama odlučiće naknadno i o tome obavijestiti javnost.

Goran Jokić više nije načelnik RCB „Centar“

"Ovaj Čađenović je lud kad se nakači, ali padaće i njemu optužnice. Meni ovaj Čađenović poklopio sve ove moje. Bolesnik. Od Čađa me ništa ne može iznenaditi, kad vidim kako sastavlja optužnice i što piše". Ma, tamo niko ne može uticati kad Čađo upre. Ludak. On nam sve pakuje. Katnića i Čađa neka zapale, a ostalo sve treba da bude kao do sada... Ovo je samo dio poruka koje su razmjenjivali visokorangirani članovi kavačkog klana i njihove vođe Radoj Zvicer i Slobodan Kašćelan za čiji interes sam, prema stavu kreatora optužnice, navodno radio - kazao je danas u Višem sudu suspendovani tužilac Saša Čađenović.
Njega je Tužilaštvo označilo da je svoj službeni položaj podredio kavačkom mafijaškom klanu a osim njega na optužnici je bivši visoki policijski funkcioner Zoran Lazović i nekadašnji glavni specijalni tužilac Milivoje Katnić.
Čađenović je završio iznošenje odbrane i predočio sudskom vijeću skaj poruke koje se nijesu našle u optužnici,a koje najbolje svjedoče kako su njega i njegovog pretpostavljenog doživljavale osobe iz kavačke kriminalne grupe.
- Niti sam pakovao kome, niti sam pomagao. Samo sam radio svoj posao u skladu sa zakonom. U skaj porukama ne pominju me samo osobe iz kavačkog klana nego i škaljarci. I jednoj i drugoj grupi je zajedničko da na mene ne mogu uticati, niti direktno, ni indirektno - istakao je Čađenović.
On je podvukao da upravo ove skrivene poruke razotkrivaju " koliki su uticaj imale kod njega osobe iz kavačkog klana".
Smatra da neko ima problem sa logikom jer ako je on član kavačke kriminalne grupe, a kako to tvrde kreatori optužnice onda bi trebalo da postupa po njihovim nalozima.
- Mora da Katnić i ja nijesmo dobro slušali Zvicera kad kažu da nas treba zapaliti. Ove poruke jasno govore o mom odnosu prema kavčanima, ali i njihovom odnosu prema meni. Nijesmo drugovi, prijatelji ako kažu da će nekog da zapale. Mislim da se to govori za najveće neprijatelje, tako je uvijek bilo - naglasio je Čađenović.
Sve ove poruke koje je predočim sudskom vijeću su iz perioda kada je on, prema stavu tužioca Miloša Šoškić, radio u interesu kavačke kriminalne grupe.
- Iz svih komunikacija se vidi da me ti ljudi mrze, vrijeđaju i pokušavaju da me prevare. Ja sam jedini tužilac kojeg su se plašili i koji im je pravio najviše problema. To su činjenice – rekao je Čađenović.
On je predočio sudu da mu je Specijalno tužilaštvo spajanjem i razdvajanjem optužnica povrijedilo njegovo pravo na odbranu.
- Izgleda mi kao da sam rezervni igrač. Spojen sam sa predmetom protiv (Slobodana) Kašćelana a nakon toga sam prebačen u ovu optužnicu protiv Zorana Lazovića i Milivoja Katnića. Nije mi jasno da li se meni ovom optužnicom nešto stavlja na teret ili ne – naveo je Čađenović.
On je dodao da je optužnicu na kojoj je sa Katnićem i Lazoviće prvi put vidio prije početka suđenja.
- Nikada se nijesam izjasnio o navodima. Nijesam imao priliku da se branim. Kod krivičnih djela sa zaprijećenom kaznom većom od pet godina, optuženi mora da se izjasni. Pitam sud: Da li je moje pravo na odbranu ugroženo kada me Specijalno državno tužilaštvo iz jedne kriminalne organizacije prebacuje u drugu? – upitao je &nbsp;Čađenović.
Nakon njegovog pitanja sudija Veljko Radovanović &nbsp;je kazao da „ne može postavljati pitanja sudu".
Čađenović je rekao da sa Zoranom Lazovićem nije imao ni privatnu niti poslovnu komunikaciju.
- Sreo sam ga svega dva-tri puta. Prvi put kada je osnovan Sektor za borbu protiv organizovanog kriminala, drugi put na konferenciji za štampu u Medija centru, i treći put u hodniku SPBOK-a u City Molu. Nikada sa njim nisam razgovarao ni o jednom predmetu. Sve predmete organizovanog kriminala radio sam sa Miloradom Žižićem. Sastancima na kojima sam radio konsultacije, Lazović nikada nije prisustvovao – kazao je Čađenović.
On je dodao i da sa Petrom Lazovićem nije radio nikada nijedan predmet, niti mu je davao upustva.
On se u odbrani osvrnuo i da je tadašnji glavnim specijalnim tužiocem Katnićem imao svakodnevnu komunikaciju.
- Donosili smo odluke &nbsp;u skladu sa zakonom i praksom. Rezultati su bili izuzetno dobri, naročito u borbi protiv organizovanog kriminala - kazao je Čađenović.
Ocijenio je apsurdnim tvrdnje Tužilaštva da su bilo kome pomogli.
Suđenje se nastavlja 25. novembra saslušanjem svjedoka.

Čađenović: Mora da Katnić i ja nijesmo dobro slušali Zvicera kada kavčani govore da nas treba zapaliti

Skupština Crne Gore danas je trajala nepunih sedam minuta, koliko je bilo potrebno da se usvoji dnevni red sa prihvaćenim dopunama.
U to kratko vrijeme predsjednik parlamenta Andrija Mandić stigao je da "potkači" prethodnika Ranka Krivokapića, aludirajući na njegovu upotrebu crnogorskog jezika.
- &nbsp;Stavljan na glasanje prijedlog dnevnog reda u cjelini, što bi rekao moj prethodnik, gospodin Krivokapić "u ćelini" - kazao je Mandić.
Ovo je izazvalo negodovanje kod pojedinih poslanika opozicije, na šta je Mandić kazao: "Nisam ništa ružno rekao, samo sam citirao".
Poslanik Socijaldemokrata (SD) Boris Mugoša mu je odgovorio da izraz nije bio dobar.
Mandićev saborac iz Koalicije "Za budućnost Crne Gore" Milan Knežević stao mu je u odbranu.
- Pa valjda treba pričati istinu - kazao je Knežević.
Nakon što je usvojen dnevni red, Mandić je prekinuo današnje zasijedanje, dodajući da će o nastavku javnost biti obaviještena u skladu sa dogovorom na Kolegijumu.
<div class="embed-block"><div><div style="left: 0; width: 100%; height: 0; position: relative; padding-bottom: 56.25%;"><iframe src="https://cdn.iframe.ly/api/iframe?url=https%3A%2F%2Fwww.youtube.com%2Fwatch%3Fv%3DVLLLXjKpxt4&key=87ca3314a9fa775b5c3a7726100694b0" style="top: 0; left: 0; width: 100%; height: 100%; position: absolute; border: 0;" allowfullscreen scrolling="no" allow="accelerometer *; clipboard-write *; encrypted-media *; gyroscope *; picture-in-picture *; web-share *;"></iframe></div></div></div>

Mandić „citirao“ Krivokapića: „U ćelini“ izazvalo reakcije u Skupštini

U efikasnost crnogorske policije vjeruju još samo – Demokrate. Realno gledano bilo bi i glupo da nije tako, jer su partijski vojnici Alekse Bečića i Borisa Bogdanovića zaduženi za kontrolu policije. Pa da ne vjeruju u policiju, ispalo bi da ne znaju da je kontrolišu. Mada i Šaranović i Šćepanović, kao čelnici, dobro znaju koliko su efikasni, samo se prave da ne vide probleme u svom dvorištu.
Mada, ako ćemo iskreno – uprkos tiradama malog Berije Bogdanovića i zaklinjanjima njegovog predsjednika Alekse Bečića - u efikasnost policije iskreno vjeruje još jedino nesrećni Momčilo Leković, koji se prije neki dan oglasio “svojim” saopštenjem kojim je samo prepričao saopštenje Uprave policije koje je, opet, bilo neuspjelo opravdanje vlastitih pogrešaka.
Tako je Momo, od milošte zvani Barski neđeljnik, svojim neđeljnim saopštenjem samo srozao jedno, samo po sebi, nebulozno štivo. Za razliku od Lekovića, neke druge Demokrate, promoteri Šaranovićevih šarenih dostignuća, negdje u najdubljoj intimi, dobro znaju da policijski šefovi baš ne znaju šta rade. Ali lični, odnosno politički interesi obraza nemaju: zato su pokušali i da opravdaju ono što je nemoguće opravdati - hapšenje pogrešnih ljudi zbog tuče na Zabjelu i izazivanja haosa antiturske histerije i fašističkih divljanja i uništavanja lokala koje drže turski državljani.
Elem, samo ovlaš napravljena analiza poteza sektora kojim rukovode Šaranović i Šćepanović govori da je rasulo blaga riječ za situaciju u kojoj se nalazi crnogorska bezbjednost.
Recimo: nakon brutalnog napada na srpsku državljanku u Beranama, toj „efikasnoj“ Šaranović-Šćepanović policiji trebalo je, pazite sad, punih osam dana da identifikuje i privede počinioca. I to nakon što je žrtva u dva navrata, kako je sama ispričala, locirala i prijavila napadača. I koji je dolazio na njena vrata. I to nakon što je snimak napada poslao viralan. Pa je tek onda reagovala Šaranovićeva policija, pardon, beranski oficirski kadar ali poslije intervencije Sigurne ženske kuće.
Da se preduprijedi potencijalna politička šteta, zli jezici kažu da se Zdenka Petrol uključila kvalifikujući sa skupštinske govornice događaj kao pokušaj ubistva jer tada još nije znala da je počinilac „brat Srbin“. No, da ne ulazimo u sferu licemjerja - dakle, policija je za osam dana riješila slučaj u kome je sve jasno bilo u nekih osam minuta od kada se desio.
Ajmo dalje. Zabjelo. O tome je ono zborio mučenik Momčilo, ono kad su efikasnom akcijom efikasno uhapšeni - pogrešni ljudi. I to vele: na osnovu prepoznavanja i na osnovu svjedočenja policijskog sina kome, kako reče direktor policije Šćepanović, treba vjerovati.
Toliko je policija vjerovala - da nijesu ni htjeli da gledaju snimke koji ukazuju da dvojica uhapšenih nijesu ni izlazili iz kolektivnog smještaja. I toliko su bili ubijeđeni u istinitost prepoznavanja policijskog sina koji je učestvovao u tuči da su Šaranovićevi policajci djelo kvalifikovali - kao pokušaj ubistva. Teško da policijska doktrina poznaje slično postupanje.
I, šta se ispostavilo? Prije nego što je vuk pojeo magarca, što-šta što je trebalo nije se desilo. Recimo – nijesu identifikovani svi akteri tuče ispred Komanke, što je policija bila dužna da uradi. Nijesu analizirani video zapisi, pa je čim su postali dostupni, sve palo u vodu.
Nijesu saslušani ljekari koji su zbrinuli povrijeđenog Podgoričanina i prema pravilima službe odmah prijavili povrede nastale u tuči. I da se reagovalo tada, efikasno i brzo, sve bi bilo drugačije. Da ne govorimo da je od pet ili šest paljevina imovine turskih državljana riješena samo jedna.
Dakle, po Šaranoviću, bolje moglo nije. Po nama, teško da je policija mogla gore: uzbunila je strasti i dovela pogrešnim potezima Crnu Goru na korak od vanrednog stanja. Ili, što bi rekao Šaranović – bolje nije moglo?!
Nažalost, nije to sve od naše policije. Sjećate se spektakularnog pronalaska plantaže marihuane u Trnovu krajem ljeta? U zvaničnom saopštenju policije kaže se da je pronalazak konoplje, kanabis-stative, kako je pogrešno imenuje direktor policije Šćepanović, rezultat združene akcije kriminalističke, granične i ine policije.
Nezvanična ali potvrđena informacija govori da je plantaža pronađena slučajno, dok su vatrogasci dronovima posmatrali teren u potrazi za novim žarištima požara koji su bješnjeli tih dana. Epilog – dva uhapšena zalivača marihuane i prije neki dan, stidljivo sapoštenje da je uhapšena još jedna osoba povezana sa tim. Od organizovane i „još malo pa sad će“ razotkrivene i pohapšene međunarodne kriminalne grupe, ni traga ni glasa. Efikasno, nema priče.
Mada, vrhunac policijske – što bi rekao Bečić – efikasnosti je famozno hvatanje odbjeglog spomenika četničkog koljača Pavla Đurišića. Tačnije: efikasna akcija izbjegavanja hapšenja bronzanog kipa. Istovremeno su efikasno i dostojanstveno beranski policajci istrpjeli salve uvreda popa Trpčevskog dok su opservirali manastir u koji je četnički idolopoklonik, mitropolit Metodije, sakrio svoga idola Đurišića. I da se razumijemo, nije sramota na njima, običnim, poštenim policajcima koji teško zarađuju svoje mizerne plate.
Bruka je na njihovim starješinama koji, protivno zakonu, nijesu izdali naređenje da bjelosvjetskom nevaspitaniku u mantiji ne dozvole vrijeđanje časne uniforme i države Crne Gore. A to su isti starješine čije su jedinice iz Zaostra u gluvo doba vraćali popovi i koje je u vršenju službene dužnosti uspio da spriječi neki tamo Dajković.
Treba li komentarisati? Ili je najbolji komentar, nehotice, juče dala ministarka kulture i medija Tamara Vujović kada je konstatovala da je spomenik koljaču Đurišiću - dekomponovan i da njega nema u kulturnom dobru. Da li gospođa ministarka zaista zna iz prve ruke da kip Pavla Đurišića nije u Manastiru Đurđevi stupovi ili možda Vujović ne doživljava Manastir kulturnim dobrom, ostala je misterija.
Nije jedina. Najveća i najgora je ona policijska misterija dva masakra na Cetinju. To da do danas ne znamo ni jedan odgovor koji bi bar djelimično osvijetlio dešavanja u prijestonici prvog januara. Kuda se kretao ubica, odakle mu oružje, sa kim je kontaktirao prije i za vrijeme krvavog pira?
Na sve to je policija trebalo da da odgovore. Jesmo li dobili ijedan? Ne, zvaničnog odgovora nema. Kao što nema ni preuzimanja odgovornosti, one objektivne, one duboko ljudske. Mnogo je pitanja na koje Demokrate, posebno ekipa koja vodi bezbjednosni sektor, nijesu dale odgovore. Niti će ih ikada dati. Jer njihov modus operandi je jasan - pritiješnjeni činjenicama ćute, a kada govore - lažu.

Tag: biciklo