Litvanija će potrošiti 1,1 milijardu eura na jačanje zaštite svoje granice sa Rusijom i Bjelorusijom, posebno protivtenkovskim minama, saopštilo je 5. maja Ministarstvo odbrane te zemlje na istočnom krilu NATO-a.
Litvanija, Letonija i Estonija, koje se sve graniče sa Rusijom, strahuju da će postati sljedeće mete Rusije ako dobije rat protiv Ukrajine.
Te tri baltičke države, bivše sovjetske republike, ojačale su svoju odbranu nakon što je ruska vojska izvršila invaziju na Ukrajinu. Te zemlje su pojačale mjere bezbjednosti na svojim granicama poslije priliva migranata za koji smatraju da je Rusija odgovorna, prenosi AFP.
Novi finansijski paket mjera biće raspoređen na 10 godina i omogućiće Litvaniji da "blokira i uspori akcije neprijateljskih država", navelo je Ministarstvo odbrane.
Litvanija je u januaru saopštila namjeru da godišnje troši pet do šest procenata svog Bruto domaćeg proizvoda (BDP) na vojnu potrošnju za period od 2026. do 2030. godine.
Ministarstvo navelo je da je u toku "intenzivan rad" kako bi se utvrdilo kako "osigurati integritet baltičke odbrambene linije".
Dodalo je da će 800 miliona eura od ukupnog budžeta od 1,1 milijarde eura biti namijenjeno za protivtenkovske mine.

Portal ETV

original

viewImage

baseImage

610x380

500x500

400x240

400x203

thumbnail

Litvanija će izdvojiti 1,1 milijardu eura za jačanje granice sa Rusijom i Bjelorusijom

Srbija je ponovo jedina zemlja kandidat za članstvo u Evropskoj uniji sa Zapadnog Balkana koja se nije uskladila sa novom spoljnopolitičkom odlukom EU povodom situacije u Bjelorusiji i umiješanosti Minska u rusku agresiju na Ukrajinu. 
 
EU je 16. aprila saopštila da odlukom (CFSP) 2025/632 od 27. marta 25 osoba i sedam pravnih lica uključuje se na spisak fizičkih i pravnih lica, entiteta i tijela na koje se primjenjuju restriktivne mjere zbog situacije u Bjelorusiji i umiješanosti Minska u rusku agresiju na Ukrajinu. 
 
Sa novom odlukom Savjeta EU uskladile su se sve ostale države kandidati za članstvo u EU iz regiona Zapadnog Balkana - Sjeverna Makedonija, Crna Gora, Albanija i BiH. One će obezbijediti da njihove nacionalne politike budu u skladu s tim, a EU "prima na znanje tu obavezu i pozdravlja je, navodi se u saopštenju.

1250x600

1084x550

Srbija se nije uskladila sa odlukom EU o Bjelorusiji

U rijetkom trenutku međunarodne vidljivosti, bjeloruski autoritarni lider Aleksandar Lukašenko ugostio je pakistanskog premijera Šehbaza Šarifa u zvaničnoj posjeti Minsku 10. aprila, ocijenivši da je riječ o značajnoj prekretnici u bilateralnim odnosima.
Posjeta, koja je nastavljena 11. aprila, rezultirao je nizom sporazuma koji obuhvataju vojnu saradnju, sigurnost hrane i trgovinu.
Najznačajnije je da je Lukašenko ponudio da prihvati do 150.000 pakistanskih radnika kako bi pomogli u rješavanju sve većeg nedostatka radne snage u Bjelorusiji.
Za Lukašenka, čiju pobjedu na predsjedničkim izborima Zapad i dalje ne priznaje nakon nadaleko osporavanih izbora 2020. godine i naknadnog brutalnog gušenja neslaganja, svaki direktni angažman sa stranim čelnikom nosi ogromnu simboličku i stratešku vrijednost.
Diplomatski izolovan, izbjegavan od Evropske unije i Sjedinjenih Država i sve više ovisan o Moskvi, Lukašenko ima malo prilika da se predstavi kao legitimni međunarodni akter.
- Pakistan ima mnogo ljudi koji žele i spremni su da rade u Bjelorusiji - rekao je Lukašenko na zajedničkoj konferenciji za novinare, naglasivši da će Bjelorusija stvoriti "potrebne uslove" za njihovo zapošljavanje.
S više od 198.000 slobodnih radnih mjesta prijavljenih širom zemlje, prijedlog ima za cilj ubrizgavanje radne snage u ekonomiju koja je pod velikim pritiskom.
Taj potez, međutim, izaziva uzbunu u susjednim državama Evropske unije.
Ponuda za uvoz desetine hiljada pakistanskih radnika svakako se može sa sumnjom posmatrati u susjednim članicama NATO-a Poljskoj, Letoniji i Litvaniji.
U graničnoj krizi 2021. i 2022. godine, Bjelorusija je optužena da koristi migrante kao pione u političkom sukobu s EU-om.
Bjelorusija je olakšala putovanje migrantima s Bliskog istoka, Afrike i Južne Azije - uključujući Pakistan - i usmjerila ih prema vanjskim granicama EU-a, što je izazvalo humanitarnu i sigurnosnu krizu.
U to su vrijeme hiljade migranata ostale zarobljene u šumama duž granica Bjelorusije s Poljskom, Litvanijom i Letonijom, često bez hrane, skloništa ili pravne zaštite.
Bjeloruske vlasti optužene su da su migraciju pretvorile u oružje za odmazdu zbog zapadnih sankcija.
Poljski, letonski i litvanski graničari pribjegli su povratnim mjerama, što je rezultiralo desetinama smrtnih slučajeva, međunarodnom osudom i trajnim nepovjerenjem prema migracijskoj politici Minska.
Tokom posjete, Bjelorusija i Pakistan potpisali su sporazum o vojnoj saradnji i mapu puta za odbrambeno-industrijske veze do 2027. godine, produbljujući veze između dvije zemlje, kao i druge sporazume i ekonomske memorandume.
Međutim, posebnu pažnju izazvalo je nepostojanje bilo kakve novije statistike o obimu trgovine.
Bjelorusko ministarstvo vanjskih poslova posljednji je put izvijestilo o godišnjoj bilateralnoj trgovini s Pakistanom za 2020. godinu, rekavši da se ona kreće od 50 do 65 miliona dolara, što je daleko od obećanja iz 2015. godine o povećanju trgovine između dviju zemalja na milijardu dolara.
Poređenja radi, primarni trgovinski partneri Pakistana 2023. godine uključivali su Kinu, Ujedinjene Arapske Emirate i Saudijsku Arabiju, a Bjelorusije nema na popisu.
Za Lukašenka bi, međutim, Šarifova posjeta mogla je ponuditi diplomatsku slamku spasa i trenutak potvrde.
Za EU to vraća sjećanja na 2021. i 2022. godinu.
To bi mogao biti znak upozorenja da bi autoritarni vođa Bjelorusije ponovo mogao upotrijebiti ljude kao polugu u svom sukobu sa Zapadom.

Lukašenko pozvao 150.000 Pakistanaca da rade u Bjelorusiji

Novi dokazi u čiji posjed je došao istraživački tim Radio Slobodne Evrope (RFE) ukazuju na to da bi lokacija u središnjoj Bjelorusiji mogla biti tajna ruska nuklearna baza, objavio je danas ovaj medij. Naime, kako su primijetili iz RFE, mjere nuklearne asigurnosti trenutno su na snazi u 1405. streljačkoj bazi kod Asipoviča, oko 100 kilometara jugoistočno od Minska.  <figure> <img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/2025032618030_6b1ea9fe64342ad137e6b3d0a5b237ab104e60a009d7a4c674afa0cf3dabfe5b.jpg" data-media-id="editor_0" data-image-id="2025032618030_6b1ea9fe64342ad137e6b3d0a5b237ab104e60a009d7a4c674afa0cf3dabfe5b" data-rendition-name="original" width="1428" height="750" loading="lazy" alt="mjesto Asipovič na mapi"> <figcaption>Mjesto Asipovič na mapiRFE</figcaption> </figure>  Tvrde da postoje dokazi o građevinskim radovima na tom mjestu i obližnjoj vojnoj bazi, koja je ranije identifikovana kao potencijalna lokacija za nuklearne bojne glave. U decembru je bjeloruski predsjednik Aleksandar Lukašenko tvrdio da se u njegovoj zemlji nalaze deseci ruskih nuklearnih oružja, hvaleći se da zapadne zemlje nijesu primijetile kada su ih doveli onamo. <div class="embed-block"><div style="max-width: 550px;"><div style="left: 0; width: 100%; height: 0; position: relative; padding-bottom: 100%;"><iframe src="//cdn.iframe.ly/api/iframe?app=1&url=https%3A%2F%2Fx.com%2FRFERL%2Fstatus%2F1904808561814684127%3Fref_src%3Dtwsrc%5Etfw%7Ctwcamp%5Etweetembed%7Ctwterm%5E1904855940379050290%7Ctwgr%5E725504521df5c6d3fd389da2f8251365d583c931%7Ctwcon%5Es2_&key=87ca3314a9fa775b5c3a7726100694b0" style="top: 0; left: 0; width: 100%; height: 100%; position: absolute; border: 0;" allowfullscreen></iframe></div></div></div> Članak RFE navodi da postoje sve veći dokazi da bi baze oko Asipoviča mogle biti mjesto za ovo oružje - ako je zaista poslato u Bjelorusiju - ili da se pripremaju za njihov dolazak. Iz Radio Slobodna Evropa ukazali su da fotografija objavljena na internetu prošlog septembra prikazuje digitalni monitor zračenja pričvršćen na zid u 1405. bazi za streljivo, uprkos tome što je više od 100 kilometara udaljena od najbliže nuklearne elektrane. Takođe su napisali da dokumenti vezani uz novu željezničku prugu spominju objekt za skladištenje hemikalija za jodnu profilaksu, preventivnu medicinsku mjeru koja se preduzima u slučaju nuklearne nezgode. Uz to, izvijestili su da su radovi na izgradnji željeznice počeli prošle godine i da će pruga povezati bazu za streljivo s drugom vojnom lokacijom, obližnjom vojnom bazom Asipoviči, udaljenom oko 12 kilometara. Analiza satelitskih snimki RFE sugeriše da se ova vojna baza izgrađuje, s novim konstrukcijama uključujući moguće hangare za Iskander rakete, koje mogu nositi konvencionalno ili nuklearno oružje. U međuvremenu, u bazi za streljivo grade se platforme koje mogu smjestiti protivvazdušnu odbranu, navodi se u izvještaju istraživača RFE. Radio Slobodna Evropa podsjeća da je prošle godine Rusija formalno promijenila svoju nuklearnu doktrinu, snižavajući prag za upotrebu nuklearnog oružja u svjetlu trenutnog sukoba s Ukrajinom. Međutim, analiza američkog Instituta za proučavanje rata (ISW) navodi da nedavni razvoji o kojima je izvijestio RFE ne znače da će Rusija i koristiti nuklearno oružje u ovom trenutku. - Bjelorusija možda razvija vojnu infrastrukturu za smještaj ruskih nuklearnih bojevih glava- napisali su, ali "ISW i dalje procjenjuje da ni Rusija ni Bjelorusija ne traže nuklearnu eskalaciju i da njihova upotreba nuklearnog oružja ostaje malo vjerovatna."

Radio Slobodna Evropa ima nove dokaze o tajnoj ruskoj nuklearnoj bazi u Bjelorusiji

Predsjednik Bjelorusije Aleksandar Lukašenko položio je danas zakletvu za sedmi mandat, dok grupe za ljudska prava upozoravaju da je njegova vladavina neustavna.
Lukašenko je osvojio više od 86 odsto glasova na predsjedničkim izborima 26. januara, koji je Zapad naširoko osudio kao farsu, prenosi Radio Slobodna Evropa.
- Izbori su održani u uslovima duboke krize ljudskih prava, u atmosferi potpune strahovlade uz represiju protiv civilnog društva, nezavisnih medija, opozicije i svih neistomišljenika - navodi se u zajedničkoj izjavi deset bjeloruskih organizacija za ljudska prava.
Lukašenko je položio zakletvu na ceremoniji u glavnom gradu Bjelorusije, Minsku.
Istog dana, stotine pristalica bjeloruske demokratske opozicije održale su demonstracije širom Evrope, uključujući Litvaniju, Poljsku i Češku, kako bi obilježile Dan slobode Bjelorusije.
Danas se obilježava i godišnjica deklaracije nezavisnosti Bjelorusije iz 1918. godine i tradicionalno je proslavlja bjeloruska opozicija, od kojih su mnogi pobjegli u izgnanstvo ili ih je zatvorio Lukašenkov režim.
Na predsjedničkim izborima u januaru, na kojima je bilo zabranjeno prisustvo međunarodnih medija i zapadnih posmatrača, Lukašenko se utrkivao protiv četiri druga kandidata, od kojih su svi podržavali njegovu vladu i politiku.
Lukašenko, koji je na vlasti već tri decenije, odbacio je sve kritike na račun izbora, kao i Rusija, najbliži saveznik Bjelorusije.
Sjedinjene Američke Države, Evropska unija i drugi međunarodni akteri su naveliko osudili izbore kao lažne.
Protesti, na kojima se zahtijevala i Lukašenkova ostavka, rezultirali su masovnim hapšenjima, navodnim mučenjima i nasilnim akcijama u kojima je nekoliko ljudi poginulo.

Lukašenko položio zakletvu za sedmi mandat

Minsk je spreman ugostiti lidere Sjedinjenih Američkih Država, Ukrajine i Rusije na pregovorima o okončanju ruskog rata protiv Ukrajine - izjavio je bjeloruski predsjednik Aleksandar Lukašenko.&nbsp;
Njegova izjava dolazi nakon što su SAD privremeno ukinule vojnu pomoć Ukrajini.
U intervjuu za američkog internetskog komentatora Marija Nawfala, koji je emitovan na bjeloruskoj državnoj televiziji, Lukašenko je rekao da je spreman pomoći američkom predsjedniku Donaldu Trampu da ostvari svoj cilj posredovanja u miru između Kijeva i Moskve.
- Ako želite, dođite ovamo. Od bjeloruske granice do Kijeva ima samo 200 kilometara. Pola sata leta avionom. Dobrodošli ste. Sjesti ćemo ovdje, dogovoriti se mirno, bez buke, bez galame. Poručite Trumpu: čekam ga ovdje, zajedno s (ruskim predsjednikom Vladimirom) Putinom i Zelenskim. Sjest ćemo i smireno pregovarati. Ako želite postići dogovor – naveo je on.
Uprkos pozivu Lukašenko je naglasio da ne želi biti posrednik između drugih zemalja.
- Najviše od svega mrzim posredovanje. To znači biti između nekoga i pretvarati se da možeš nešto učiniti - rekao je on.
Bjelorusija je prethodno bila domaćin pregovora Ukrajine, Rusije i Organizacije za evropsku sigurnost i saradnju (OESS) 2014. i 2015. godine, što je rezultiralo Minskim sporazumima. Ti su sporazumi su trebali zaustaviti rat u Donbasu, koji je izbio nakon ruske invazije na istočnu Ukrajinu 2014. godine.

Lukašenko pozvao Trampa, Zelenskog i Putina na pregovore u Minsku, ali rekao i da ne želi da bude posrednik između drugih zemalja

Mađarska neće podržati produženje sankcija Evropske unije ruskim i bjeloruskim pravnim i fizičkim licima, jer treba dati prostora mirovnim pregovorima između Sjedinjenih Američkih Država i Rusije, rekao je mađarski ministar vanjskih poslova Peter Sijarto. 
 
Govoreći u Vašingtonu, on je kritikovao Brisel zbog donošenja „prenaglih odluka“ koje, prema njegovim riječima, otežavaju postizanje mira. 
 
- Nećemo pristati na produženje sankcija u ponedjeljak, ima vremena do 10. marta- kazao je Sijarto, a prenosi Anadolija. 
 
On je &nbsp;istakao da Evropska komisija nije ispunila obećanje da će uključiti Mađarsku u pregovore o nastavku ukrajinskog tranzita plina, već je umjesto toga pozvala samo Slovačku i Ukrajinu. 
 
- Već su prekršili jednu od četiri garancije- dodao je Sijarto. 
 
Mađarska se, takođe, protivi predlogu EU za izdvajanje 20 milijardi EUR pomoći Ukrajini, tvrdeći da taj paket ne doprinosi miru, već samo jača pregovaračku poziciju Kijeva. 
 
-Nećemo podržati trošenje novca evropskih poreskih obveznika na produžavanje rata- poručio je mađarski ministar. 
 
On je rekao da je izbor Donalda Trampa promijenio globalnu političku dinamiku u korist mira, ali da evropski liberali, kako je kazao, pokušavaju blokirati te napore. 
 
- Nikada nismo bili bliži rješenju, jer su direktni pregovori između SAD-a i Rusije ponovo probudili nadu u mir- zaključio je Sijarto. 
 
U okviru posjete SAD-u Sijarto je danas razgovarao s ministrom finansija SAD-a Skotom Besentom.

Sijarto: Ne podržavamo produženje sankcija Rusiji i Bjelorusiji

Tri visoka zvaničnika Sjedinjenih Američkih Država (SAD) otputovala su u Bjelorusiju kako bi pregovarali o mogućem oslobađanju velikog broja političkih zatvorenika u zamjenu za ublažavanje sankcija, izvijestio je Njujork tajms, nakon što su ranije ove sedmice oslobođena tri zatvorenika.
Tajms je 15. februara izvijestio da su zamjenik pomoćnika državnog sekretara SAD-a za Evropu Kristofer Smit i dva druga američka zvaničnika u Minsku razgovarali s dugogodišnjim autoritarnim vladarom Aleksandrom Lukašenkom i šefom KGB-a Ivanom Tertelom o uslovima dogovora.
Tačno vrijeme posjete i sastanaka – prvih Lukašenkovih sastanaka s visokim zvaničnicima Stejt departmenta u posljednjih pet godina – nije odmah jasno.
Izvještaj dolazi nakon što su Smit i državni sekretar Marko Rubio 13. februara rekli da je Vašington osigurao oslobađanje neidentifikovanog američkog državljanina i dva politička zatvorenika iz Bjelorusije.
- Predali su nam ih, a mi smo ih vratili preko Litvanije - rekao je tada Smit za SiEnEn (CNN).&nbsp;
Drugi američki zvaničnik rekao je za SiEnEn da je četvrta osoba oslobođena u januaru kao dio istog dogovora.
Izvještaj Tajmsa navodi da je Smit rekao diplomatama u Vilniusu da bi oslobađanja mogla biti početni korak ka velikom dogovoru između Vašingtona i Minska u zamjenu za ublažavanje sankcija, od kojih se mnoge odnose na podršku Bjelorusije ruskom ratu u Ukrajini i na suzbijanje neslaganja u zemlji.
Neki posmatrači su rekli da, pored direktne koristi od osiguravanja oslobađanja zatvorenika, Vašington takođe pokušava smanjiti uticaj Moskve na Minsk.
Franak Viacorka, šef kabineta prognane opozicione liderke Svetlane Tihanovskaje, citiran je u Tajmsu kako kaže: "Veoma smo zahvalni predsjedniku (Donaldu) Trampu što je uspio pomjeriti stvari naprijed."
Dodao je, međutim, da sankcije treba ublažiti samo kada "Lukašenko zaustavi represiju i nova hapšenja" i "oslobodi sve političke zatvorenike, uključujući vodeće ličnosti".
Mnogi od onih koji su pritvoreni uhapšeni su tokom suzbijanja protesta zbog predsjedničkih izbora 2020. godine, na kojima je Lukašenko osvojio svoj šesti uzastopni mandat. Opozicija i zapadne vlade su rekle da su izbori bili namješteni.
Lukašenko je, kako se očekivalo, osvojio sedmi mandat na izborima 26. januara 2025. godine, opet uz pritužbe Zapada i prognanih protivnika zbog namještanja i represije nad potencijalnim suparnicima.
Lukašenko je naredio talas pomilovanja uoči izbora, oslobađajući desetine ljudi, uključujući mnoge zatvorene zbog optužbi za ekstremizam za koje njegovi protivnici i grupe za ljudska prava kažu da su politički motivisane.
Neki su posmatrači rekli da je autoritarni vođa možda želio signalizirati Zapadu da popušta uporne mjere koje je država nametnula od izbora 2020.
Međutim, suzbijanje nije pokazalo znakove slabljenja, sa čestim hapšenjima i suđenja na temelju, kako aktivisti kažu, politički motivisanih optužbi. Najmanje 1.253 osobe koje grupe za ljudska prava smatraju političkim zatvorenicima i dalje su iza rešetaka, a vjeruje se da je stvarni broj veći.
Lukašenko je čvrsto povezao Bjelorusiju s Rusijom i pružio podršku Kremlju u ratu protiv Ukrajine, uključujući dopuštanje ruskim snagama da napadnu s bjeloruskog teritorija, i kaže da je rusko nuklearno oružje raspoređeno u Bjelorusiji, što je dovelo do niza finansijskih sankcija protiv Minska.
Ipak, tokom svojih 30 godina na vlasti, Lukašenko je povremeno pokušavao iskoristiti položaj Bjelorusije između Rusije na istoku i NATO-a i Evropske unije na zapadu i sjeveru.

SAD traži dogovor s Bjelorusijom o oslobađanju političkih zatvorenika i ublažavanju sankcija

Aleksandar Lukašenko ponovo je danas izabran za predsjednika Bjelorusije na izborima na kojima je osvojio 87,6 odsto glasova, rezultati su izlaznih anketa po zatvaranju birališta.
Lukašenko (70) osvojio je sedmi mandat u Bjelorusiji gdje je na vlasti od 1994. godine.
Prognana opozicija u Bjelorusiji je današnje izbore ocijenila kao farsu.
<div class="embed-block"><div><div style="left: 0; width: 100%; height: 0; position: relative; padding-bottom: 48%; padding-top: 120px;"><iframe src="//cdn.iframe.ly/api/iframe?app=1&url=https%3A%2F%2Fetv.me%2Fsvijet%2Feu-c-e-zadrzati-sankcije-protiv-lukasenkovog-rezima&key=87ca3314a9fa775b5c3a7726100694b0" style="top: 0; left: 0; width: 100%; height: 100%; position: absolute; border: 0;" allowfullscreen></iframe></div></div></div>
 
Tokom svog šestog po redu mandata, bjeloruski predsjednik je potpuno ugušio sva neslaganja poslije masovnih protesta 2020. godine.
Zapadne zemlje su uvele sankcije bjeloruskim zvaničnicima, što je navelo Lukašenka da ubrza svoje približavanje Kremlju.
Evropska unija je saopštila da će ostati sankcije Lukašenku dok je izbore ocijenila kao maskaradu.

Izlazne ankete: Lukašenko ponovo izabran za predsjednika Bjelorusije sa 87,6 odsto glasova

Evropska unija će "nastaviti da nameće restriktivne i ciljane mjere protiv režima" predsjednika Aleksandra Lukašenka poslije "maskarade" od predsjedničkih izbora u Bjelorusiji, saopštila je Evropska služba za spoljne poslove (EEAS).
Visoka predstavnica EU za spoljnu politiku i bezbjednost Kaja Kalas i komesarka EU za proširenje Marta Kos ocijenile su da su današnji predsjednički izbori u Bjelorusiji „maskarada“ i da nisu ni slobodni, ni fer.
- Narod Bjelorusije ima pravo u odlučivanju ko će upravljati njihovom zemljom. Nemilosrdna i neviđena represija ljudskih prava, ograničenja političkog učešća i pristupa nezavisnim medijima u Bjelorusiji, lišili su izborni proces svakog legitimiteta - navodi se u saopštenju.
EU je pozvala vlasti da odmah i bezuslovno oslobode sve političke zatvorenike, od kojih je više od 1.000 proizvoljno pritvoreno, uključujući i jednog zaposlenog u Delegaciji EU.
- Odluka režima da samo deset dana prije izbora pozove Organizaciju za evropsku bezbjednost i saradnju/Kancelariju za demokratske institucije i ljudska prava (OEBS/ODIHR) onemogućila je tom nezavisnom tijelu pristup ključnim fazama izbornog procesa. To je još jedan dokaz potpunog odsustva kredibiliteta izbora &nbsp;- navodi se u saopštenju.
Dodaje se da će iz tih razloga, kao i zbog „umiješanosti bjeloruskog režima u ruski agresorski rat protiv Ukrajine i njene hibridne napade na njene susjede“, EU nastaviti da nameće restriktivne i ciljane mjere protiv režima, „uz finansijsku podršku civilnog društva, bjeloruskih demokratskih snaga u egzilu i bjelorusku kulturu“.
Kada Bjelorusija krene u demokratsku tranziciju, EU je spremna da podrži zemlju da stabilizuje svoju ekonomiju i reformiše njene institucije, dodaje se u saopštenju.
Demokratija zahtjeva slobodne, poštene i transparentne izbore, koji se održavaju u društvu u kojem preovlađuju ljudska prava, bez ograničenja slobode okupljanja ili govora i u kojem pluralistički mediji mogu slobodno da rade. U Bjelorusiji to nije slučaj.
- EU je na strani bjeloruskog naroda i naša podrška u njihovoj potrazi za slobodnom, demokratskom, suverenom i nezavisnom Bjelorusijom, kao dijelom mirne i prosperitetne Evrope je nepokolebljiva - navodi se u saopštenju.
U Bjelorusiji su danas predsjednički izbori, na kojima će dosadašnji predsjednik Aleksandar Lukašenko vjerovatno osvojiti još jedan, sedmi mandat.
Prognana opozicija u Bjelorusiji je današnje izbore ocijenila kao farsu.
Tokom svog šestog po redu mandata, bjeloruski predsjednik je potpuno ugušio sva neslaganja poslije masovnih protesta 2020. godine.
Zapadne zemlje su uvele sankcije bjeloruskim zvaničnicima, što je navelo Lukašenka da ubrza svoje približavanje Kremlju.

EU će zadržati sankcije protiv Lukašenkovog režima

Vaterpolisti Jadrana novi su prvaci Crne Gore. U trećem duelu finalne serije plej-ofa domaćeg šampionata, oni su na Škveru bili bolji od dosadašnjeg vlasnika naslova, sastava Primorca, rezultatom 11:9 (2:4, 4:1, 4:3, 2:1).
U pitanju je 13. naslov prvaka Crne Gore za Novljane, a 19. računajući i titule osvojene u bivšim državama.
Jadran je seriju priveo kraju uz tri pobjede iz istog broja duela - no, treba istaći kako su u prethodna dva susreta do njih stigli nakon peteraca.
Izuzetno uzbudljivo bilo je večeras na Škveru od samog početka, a uvodna četvrtina pripala je gostima, i to uz dva gola viška (2:4).&nbsp;
Uskoro je Stanojević Primorac odveo na plus tri, a onda je uslijedila nestvarna serija Novljana – postigli su čak četiri uzastopna gola i pogotkom Holoda u završnici prvog poluvremena preokrenuli na 6:5.
Nikako Primorac nije mogao da prekine loš niz, u trećoj četvrtini je, nakon gola Milojevića, bilo 8:5 i tada je izgledalo da je Jadran pred pobjedom. Očajan niz Kotorana od 11 minuta bez gola prekinuo je Vico, a onda je pogodio i Stanojević, pa smo na Škveru opet imali potpuno otvoren meč (8:7).
Vidjeli smo zatim po gol na obje stranei taman kada je izgledalo da će Primorac u završnih osam minuta ući u gol zaostatka, Ivović je pogodio za 10:8.&nbsp;
Dugo u završnoj četvrtini nije bilo gola, a nadu gostima, tri minuta prije kraja, vratio je Šušijašvili (10:9). Novljani su potom prokockali dva napada, ali ni njihovi suparnici nijesu ništa uradili - imali su večeras čak 10 neiskorišćenih napada sa igračem više.
I nakon toga, Vučurović je u završnim sekundama pogodio i sve je bilo jasno - bakljada na Škveru mogla je da počne.

Vaterpolo: Jadran je prvak Crne Gore

Na današnjoj blokadi na Kruševom ždrijelu došlo je do incidenta kada su dvojica nepoznatih ljudi prišli okupljenim građanima i članovima porodica žrtava, &nbsp;pri čemu je jedan podigao tri prsta dok ga je drugi slikao medju okupljenima.&nbsp;
Ovo je isprovociralo okupljene koji su burno reagovali, a policija je odmah intervenisala i spriječila fizicki obračun.
Očevici kažu da su provokatori sa dva auta došli iz pravca restorana Belveder, a da je jedno auto imalo budvanske tablice.
Policija je dvojicu provokatora privela u stanicu policije Cetinje , dok su se okupljeni sa Kruševog ždrijela preselili ispred stanice policije.

Incident na Kruševom ždrijelu: Prišli i pokazivali tri prsta porodicama žrtava cetinjskih masakara

Sa studentskim zahtjevima je završeno, rekao je predsjednik Srbije Aleksandar Vučić na Svesrpskom saboru u Nišu večeras.
- Zato im večeras još jednom pružam ruku i kažem da sam spreman na razgovor, da vratimo dijalog u institucije. Znam da će nas odbiti, ali mi nećemo odustati- poručio je Vučić.
Rekao je da će „od večeras Niš biti oslobođen, a oslobodiće se i svaki drugi grad“.
Prosvjetnim radnicima koji su u štrajku je poručio da neće dobiti novac dok ne krenu da rade.
- Nećete dobiti ni dinar dok ne počnete da radite. Nazad na fakultete, pa kad zaradite – biće vam plaćeno. Možete i da plivate preko Atlantika, ali para nema- kazao je Vučić.
Izbora će biti kada nadležni donesu odluku, a oni su apsolutno nenadležni da to traže, rekao je studentima koji su najavili da će u subotu u Nišu ponoviti zahtjev za vanrednim izborima.
Na Svenarodnom saboru u organizaciji Srpske napredne stranke, na glavnom gradskom Trgu kralja Milana u Nišu, okupilo se više hiljada ljudi iz različitih krajeva Srbije.
Dio programa čine i nastupi kulturno-umjetničkih društava i estradnih pjevača.
Ovaj skup će biti jedan u nizu koje je organizovao SNS poslije početka studentskih protesta u Srbiji, a najmasovniji su bili u Beogradu, Sremskoj Mitrovici i Jagodini.
Ministarstvo unutrašnjih poslova Srbije saopštilo je da je Policijskoj upravi u Nišu prijavljeno javno okupljanje u organizaciji lokalnog odbora Srpske napredne stranke.
Tim povodom su reagovali i niški studenti u blokadi, poručivši da „ton i sadržaj saopštenja“ doživljavaju kao „vid prijetnje suprotan demokratskim prinicipima i osnovnim ljudskim pravima“.

Vučić poručio studentima: Sa zahtjevima je gotovo

Prvi dan finalnog turnira Kupa Crne Gore za rukometaše imao je kranje iznenađujuć ishod. U sjutrašnjem finalu, naime, igraće ekipe Mornara 7 i Budvanske rivijere.
U drugom polufinalu, rukometaši Budvanske rivijere držali su čas rukometa prvaku i pobjedniku prošlogodišnjeg Kupa, sastavu Lovćena. Na kraju je bilo 23:28 (7:14).
Podsjetimo, i Mornar 7 je priredio iznenađenje, slaveći nad Rudarom istim rezultatom (28:23). No, oba primorska sastava su potpuno zasluženo u finalu.
Kada je riječ o drugom današnjem susretu, publika u Bemax areni pratila je prilično neočekivan razvoj događaja - nakon 18 minuta igre, Lovćen je postigao svega dva pogotka. To je omogućilo Budvanima da se odlijepe na sedam golova razlike (2:9), pri čemu je na kraju prvog poluvremena bilo 7:14.
Na startu drugog dijela, Rivijera je vodila i 8:16, da bi Lovćen uskoro, pogocima Rackovića i Perišića, prepolovio zaostatak (15:19). No, uzvratio je na to Bajčeta sa dva gola, zatim je pogodio i Kordoba, te su Cetinjani opet bili predaleko od mogućeg obrta (15:22).
Uslijedila je nova serija Lovćena 3:0, uz pogotke Brnovića, Pajovića i Petričevića. Odgovarali su i Budvani, tako da je uoči završnih 10 minuta na semaforu bilo 19:23. Ipak, Budvani su nakon toga postigli tri uzastopna gola i sve je bilo jasno.
Glendža i Bajčeta su predvodili Budvane sa po sedam golova. U timu Lovćena su Pajović i Mrvaljević pogađali po pet puta.
Sjutrašnje finale Budvanska rivijera - Mornar 7 na programu će biti u 18 časova.
Prije toga, pratićemo finale i u konkurenciji rukometašica - u 15 časova sastaće se Budućnost i Levalea.

Rukomet: Budvanska rivijera drugi finalista, za trofej sa Mornarom 7

Iako se članovi Vlade i Skupštine ne biraju po konkursu, pa nije neophodno da prilažu kvalifikacije, već je riječ o političkim funkcijama, zanimljivo je vidjeti nivo obrazovanja najviših državnih funkcionera.&nbsp; Da nijesu naročito ponosni na svoje obrazovanje, govori i činjenica da mnogi od njih u svojim biografijama uopšte ne navode fakultete koje su završili, iako taj aspekt nije nevažan, s obzirom na to da obavljaju najvažnije funkcije u državi. RADUNOVIĆ DIPLOMIRAO U 46. GODINI Ministar prostornog planiranja, urbanizma i državne imovine Slaven Radunović, koji se dugo bavio privatnim biznisom i imao svoju kompaniju, akademsko obrazovanje stekao je prilično kasno - diplomirao je u 46. godini.&nbsp; Završio je Fakultet za obrazovanje diplomiranih pravnika i diplomiranih ekonomista za rukovodeće kadrove, na Privrednoj akademiji u Novom Sadu.&nbsp; Radunović, kojem je povjeren resor koji upravlja prostornim planiranjem, urbanizmom i državnom imovinom, završio je fakultet s prosječnom ocjenom 6,36.&nbsp;  <figure> <img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/2025051502058_0f09d2d3082a8b2ae9efd15f7cbc272da6f6b8df21aea3692250839e83fa3ea0.png" data-media-id="editor_0" data-image-id="2025051502058_0f09d2d3082a8b2ae9efd15f7cbc272da6f6b8df21aea3692250839e83fa3ea0" data-rendition-name="original" width="786" height="861" loading="lazy" alt="FAKULTET ZA DIPLOMIRANE EKONOMISTE KOJI POSTAJU - DIPLOMIRANI EKONOMISTI: Diploma Slavena Radunovića iz jula 2010. godine "> <figcaption>FAKULTET ZA DIPLOMIRANE EKONOMISTE KOJI POSTAJU - DIPLOMIRANI EKONOMISTI: Diploma Slavena Radunovića iz jula 2010. godine(Photo: Portal ETV)</figcaption> </figure>  Na diplomi, koju je Radunovićev resor poslao na osnovu zahtjeva za slobodan pristup informacijama, navodi da je na Privrednoj akademiji završio treću i četvrtu godinu studija. Na pitanje gdje je ministar završio prve dvije godine studija, iz Ministarstva su konstatovali da je pitanje - neprofesionalno.&nbsp;  <figure> <img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/20250515020512_b92dc28de188d58626d71d99115511ed26e8694add6327dfe5783c0aeb93f610.png" data-media-id="editor_1" data-image-id="20250515020512_b92dc28de188d58626d71d99115511ed26e8694add6327dfe5783c0aeb93f610" data-rendition-name="original" width="1262" height="418" loading="lazy" alt="ODGOVOR IZ VLADE: Detalji prepiske iz kabineta ministra Radunovića"> <figcaption>ODGOVOR IZ VLADE: Detalji prepiske iz kabineta ministra Radunovića(Photo: Portal ETV)</figcaption> </figure>  Ekipa Portala ETV tražila je, na osnovu slobodnog pristupa informacijama, podatke i od Ekonomskog fakulteta, koji nam je odgovorio da je Radunović fakultet upisao je 1988. godine, a ispisan je 2009. Za 21 godinu, koliko je bio student Ekonomskog fakulteta, Radunović je položio pet ispita.  <figure> <img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/20250515020516_c4d02cef520f4ab2d4a9832ec22824cabee584e9c0eb29ab063fdc518963a459.png" data-media-id="editor_2" data-image-id="20250515020516_c4d02cef520f4ab2d4a9832ec22824cabee584e9c0eb29ab063fdc518963a459" data-rendition-name="original" width="784" height="855" loading="lazy" alt="RAZOTKRIVANJE: Odgovori Ekonomskog fakulteta na upit novinarke ETV "> <figcaption>RAZOTKRIVANJE: Odgovori Ekonomskog fakulteta na upit novinarke ETV(Photo: Portal ETV)</figcaption> </figure>  Iz odgovora Ekonomskog fakulteta proizilazi da su Radunoviću priznata četiri predmeta sa PMF-a u Beogradu i da je položio četiri predmeta na Ekonomskom fakulteta. Ostaje nejasno kako je sa devet položenih ispita, sa prve dvije godine studija, uopšte upisao upisao treću godinu na Privrednoj akademiji u Srbiji.  <figure> <img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/20250515020516_ad04d808b8ae27a2e483b51a3bd0647fab7874b12fbc3958591f17e572949bcf.jpg" data-media-id="editor_3" data-image-id="20250515020516_ad04d808b8ae27a2e483b51a3bd0647fab7874b12fbc3958591f17e572949bcf" data-rendition-name="original" width="1024" height="673" loading="lazy" alt="EKSPRESNI AKADEMSKI USPON: Dejan Đurović"> <figcaption>EKSPRESNI AKADEMSKI USPON: Dejan Đurović(Photo: UGC)</figcaption> </figure>  ĐUROVIĆ: MENADŽER TRENAŽNE TEHNOLOGIJE&nbsp; &nbsp;U biografiji, objavljenoj na sajtu Skupštine, poslanik ZBCG Dejan Đurović navodi da je diplomirao na Univerzitetu u Beogradu, gdje je magistrirao i doktorirao. Univerzitet u Beogradu je naziv je državnog univerziteta, pa je Portal ETV poslao pitanja da li je Đurović njihov student. Odgovor je bio odričan.&nbsp;  <figure> <img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/20250515020520_d56bb7543c5c0d4ade10e39db67e176e287dce5e7b4f6de75cdac34d22736341.png" data-media-id="editor_4" data-image-id="20250515020520_d56bb7543c5c0d4ade10e39db67e176e287dce5e7b4f6de75cdac34d22736341" data-rendition-name="original" width="774" height="855" loading="lazy" alt="KOREKTNA SARADNJA SA MEDIJIMA: Odgovor Univerziteta u Beogradu na upit Portala ETV"> <figcaption>KOREKTNA SARADNJA SA MEDIJIMA: Odgovor Univerziteta u Beogradu na upit Portala ETV(Photo: Portal ETV)</figcaption> </figure>  Nakon emitovanja priloga o diplomama funkcionera na Televiziji E, dobili smo u uvid u biografiju poslanika Đurovića.&nbsp; Na osnovu tih podataka, Đurović se nije obrazovao na državnom univerzitetu u Beogradu, kako to proizilazi iz njegove biografije na sajtu Skupštine.&nbsp; Osnovne, master i doktorske studije Đurović je završio na privatnom Univerzitetu Braća Karić. &nbsp;  <figure> <img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/20250515020520_aaa3af02f5f4eaec5b9635b3c28eb32b53084d828175cd89439f0787e8366880.png" data-media-id="editor_5" data-image-id="20250515020520_aaa3af02f5f4eaec5b9635b3c28eb32b53084d828175cd89439f0787e8366880" data-rendition-name="original" width="1044" height="778" loading="lazy" alt="CRNO NA BIJELO: Detalji o akademskoj karijeri Dejana Đurovića"> <figcaption>CRNO NA BIJELO: Detalji o akademskoj karijeri Dejana Đurovića(Photo: Portal ETV)</figcaption> </figure>  Đurović je diplomirani menadžer trenažne tehnologije na Fakultetu za menadžment u sportu-Alfa BK univerzitet, u Beogradu. Bečelor je stekao jula 2009. godine, sa navršenih 45 godina. Dvije godine kasnije, master studije je završio u istoj visokoškolskoj instituciji i stekao zvanje master menadžer.&nbsp; Doktorirao je na istom fakultetu, a naučna oblast mu je menadžment i biznis. Đurović je izabran 5. oktobra 2020. godine za docenta na Megatrendu – u Beogradu. &nbsp; &nbsp; &nbsp; &nbsp;

Radunović za 21 godinu studiranja položio pet predmeta na Ekonomskom fakultetu, Đurović diplomirao u 43. godini

Da je zapošljavanje po partijskoj osnovi doprlo do svih dubina i širina crnogorskih institucija nije tajna, ali ono što dodatno zabrinjava jeste činjenica da se za visoke funkcije ne biraju samo politički podobni – nerijetko je riječ o ljudima skromnog obrazovanja i iskustva. ĐURAŠKOVIĆEVO VJEČITO DIREKTOROVANJE Aktuelni izvršni direktor Pošte Crne Gore Josip Đurašković ima iskustva u rukovođenju državnim preduzećima – prije direktorske funkcije u Pošti, bio je direktor Regionalnog vodovoda. &nbsp;  <figure> <img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/2025051201050_67ff41966a5b18bd006384670aab95269806c46e77fd6bb319e879fa15409804.jpg" data-media-id="editor_0" data-image-id="2025051201050_67ff41966a5b18bd006384670aab95269806c46e77fd6bb319e879fa15409804" data-rendition-name="original" width="690" height="462" loading="lazy" alt="IZUČIO GRADIVO ZA DIREKTORA: Josip Đurašković"> <figcaption>ZUČIO GRADIVO ZA DIREKTORA: Josip Đurašković(Photo: UGC)</figcaption> </figure>  U kratkoj pauzi između direktorskih funkcija, Đurašković je bio koordinator službe bezbjednosti u Regionalnom vodovodu. Da je predodređen za direktorske funkcije, ne može se zaključiti po njegovoj biografiji i obrazovanju, ali može po političkoj pripadnosti – član je Demokrata Alekse Bečića. Pošta Crne Gore, nakon zahtjeva za slobodan pristup informacijama, poslala je kopiju diplome Đuraškovića sa specijalističkih studija – koja pokazuje da je direktor tog preduzeća 2011. godine stekao zvanje diplomiranog ekonomiste na Fakultetu za preduzetnički biznis u Beogradu. Prosječna ocjena mu je 7,56.&nbsp;  <figure> <img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/2025051201050_f67e309d9423fe738f991cbe68265b5551ace6361c98667653bd33bd59a915d8.png" data-media-id="editor_1" data-image-id="2025051201050_f67e309d9423fe738f991cbe68265b5551ace6361c98667653bd33bd59a915d8" data-rendition-name="original" width="376" height="617" loading="lazy" alt="CRNO NA BIJELO: Diploma Josipa Đuraškovića"> <figcaption>CRNO NA BIJELO: Diploma Josipa Đuraškovića(Photo: Portal ETV)</figcaption> </figure>  Đurašković je fakultet završio 2011, ali je njegovo studiranje počelo znatno ranije, i to – u prošlom vijeku. Višu poslovnu školu u Beogradu upisao je 1999. godine. Dvogodišnje studije, kako nam je saopšteno iz Beogradske akademije poslovnih i umetničkih strukovnih studija, Đurašković je završio 2007. godine.&nbsp; Treću godinu studija završio je 2009. i stekao naziv strukovni menadžer.&nbsp;  <figure> <img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/2025051201054_9716f4d717e2159676dd193f9be1ddd035c9b727823182ca4190c65988c15fbe.png" data-media-id="editor_2" data-image-id="2025051201054_9716f4d717e2159676dd193f9be1ddd035c9b727823182ca4190c65988c15fbe" data-rendition-name="original" width="1269" height="393" loading="lazy" alt="ODGOVOR IZ BEOGRADA: Za dvije godine fakulteta devet godina studiranja "> <figcaption>ODGOVOR IZ BEOGRADA: Za dvije godine fakulteta devet godina studiranja(Photo: Portal ETV)</figcaption> </figure>  Nadamo se da će Pošta biti efikasnija i brža u radu od njenog direktora u studiranju. &nbsp;,,SLUČAJ LEKOVIĆ“ &nbsp;To što je Đurašković tri godine završio za deset, odnosno četiri za 12 – nije dovoljno da zauzme prvo mjesto u kategoriji: vječiti studenti. &nbsp;  <figure> <img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/2025051201054_616a8fb60a7ae4011bb35788cf00752f49a5939bfa1175372dd8ab49da65ff6d.jpg" data-media-id="editor_3" data-image-id="2025051201054_616a8fb60a7ae4011bb35788cf00752f49a5939bfa1175372dd8ab49da65ff6d" data-rendition-name="original" width="1000" height="666" loading="lazy" alt="ČOVJEK ZADATKA DEMOKRATA: Momčilo Leković"> <figcaption>ČOVJEK ZADATKA DEMOKRATA: Momčilo Leković(Photo: UGC)</figcaption> </figure>  Na osnovu dosad dostupnih podataka – to mjesto pripada poslaniku Demokrata Momčilu Lekovića. On je, kako je saopšteno ETV sa Pravnog fakulteta, osnovne studije na tom fakultetu upisao 2009. godine. Završio ih je 13 godina kasnije, to jest 2022.&nbsp;  <figure> <img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/2025051201058_77f644da4b6cc175a69cfef25a07f11951656b4bca467482007c4561c265639e.png" data-media-id="editor_4" data-image-id="2025051201058_77f644da4b6cc175a69cfef25a07f11951656b4bca467482007c4561c265639e" data-rendition-name="original" width="1264" height="486" loading="lazy" alt="TEMELJNO STUDIRANJE MOMČILA LEKOVIĆA: Odgovor iz Pravnog fakulteta na upit Portala ETV"> <figcaption>TEMELJNO STUDIRANJE MOMČILA LEKOVIĆA: Odgovor iz Pravnog fakulteta na upit Portala ETV(Photo: Portal ETV)</figcaption> </figure>  Specijalističke završava naredne godine – 2023. Četiri godine studija, poslanik Demokrata, koji često drži slovo u Skupštini svima o svemu, završio je za 14 punih godina. BOGDANOVIĆ UPORNO KRIJE FAKULTET Za Lekovićev dugi staž na Pravnom fakultetu vjerovatno se ne bi ni znalo da se i u ovom slučaju, kao i drugim, poslanik Demokrata ugledao na partijskog kolegu i ideologa partije Borisa Bogdanovića. &nbsp;  <figure> <img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/2025051201058_b4a3ce5d72ffb44e94fe147cd851e3c699deb9dd97df2c2ac685cd72e90f5455.jpg" data-media-id="editor_5" data-image-id="2025051201058_b4a3ce5d72ffb44e94fe147cd851e3c699deb9dd97df2c2ac685cd72e90f5455" data-rendition-name="original" width="1068" height="712" loading="lazy" alt="GLAVNI ČOVJEK ZA AKCIJE DEMOKRATA: Boris Bogdanović, šef poslaničkog kluba DCG"> <figcaption>GLAVNI ČOVJEK ZA AKCIJE DEMOKRATA: Boris Bogdanović, šef poslaničkog kluba DCG(Photo: UGC)</figcaption> </figure>  Očigledno da Bogdanovićeva ideologija podrazumijeva da obrazovanje krije kao zmija noge, pa u biografiji, koju je predao Skupštini, navodi da je diplomirani pravnik, ali ne i na kojem je fakultetu ili makar u kojoj državi je završio fakultet. Sa druge strane, Bogdanović u biografiji opširno opisuje koje je sve slogane za Demokrate osmislio, navodi i da je završio Školu demokratskog rukovođenja...&nbsp; O fakultetu – ni riječi. &nbsp;PRIČA O ,,MEGATRENDU“ O tome su govorili današnji Bogdanovićevi koalicioni partneri iz nekadašnjeg Demokratskog fronta. I to davne 2017. godine, kada je došlo du sukoba unutar tadašnje opozicije i kada je Demokratski front sumnjičio Demokrate za ,,šurovanje sa SDP-om“. Bogdanovića je tada DF optuživao da vodi prljavu kampanju protiv njih i drugih opozicionara, prvenstveno protiv nekadašnjeg lidera SNP-a Predraga Bulatovića. &nbsp;  <figure> <img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/20250512010512_be35deeab1a486aa758ae4a014c2bcacc6d3256d8275e9d40f3eeb497ad115f5.jpg" data-media-id="editor_6" data-image-id="20250512010512_be35deeab1a486aa758ae4a014c2bcacc6d3256d8275e9d40f3eeb497ad115f5" data-rendition-name="original" width="680" height="549" loading="lazy" alt=',,ISTINA" IZ DEMOKRATSKOG FRONTA: Informacija da je Bogdanović završio Univerzitet Megatrend'> <figcaption>,ISTINA" IZ DEMOKRATSKOG FRONTA: Informacija da je Bogdanović završio Univerzitet Megatrend(Photo: Portal ETV)</figcaption> </figure>  -Ovo je samo nastavak prljave kampanje koju je protiv Predraga Bulatovića vodila UDBA, a nastavile junoše iz Demokrata koristeći marketing metode sa Megatrenda kojeg je Bogdanović završio u svojoj 35. godini – kazali su tada iz koalicije Andrije Mandića.&nbsp; ,,MEGATREND“ I DRUGE PRIČE... &nbsp;Osim što nije naveo fakultet koji je završio, Bogdanović je u skupštinskoj biografiji izostavio ia da je bio administrativni radnik u nekada najjačoj opozicionoj stranci, &nbsp;Socijalističkoj narodnoj partiji, iz koje su i nastale Demokrate.&nbsp; I Boris Bogdanović, baš kao i njegov kolega Momčilo Leković, u Skupštini vrlo često drže slovo o pravu, kritikuju pravosuđe, određuju ko ima pravo na pretpostavku nevinosti, a ko ne.&nbsp; Zbog takvog nastupa, javnost bi pomislila da je šef poslaničkog kluba Demokrata pravo završio - makar na Harvardu, a ne na Megtarendu.&nbsp; Za privatni Univerzitet Megatrend, koji je osnovao kontroverzni profesor Mića Jovanović, inače poklonik SNS-a Aleksandra Vučiča, vezane su brojne medijske priče o ,,kupoprodaji“ diploma. Ministarstvo prosvjete Srbije je 26. avgusta 2024. godine oduzelo Univerzitetu Megatrend dozvolu za rad, na osnovu odluke Nacionalnog tela za akreditaciju i obezbeđenje kvaliteta u visokom obrazovanju koje je odbacilo zahtev tog univerziteta za novu akreditaciju. No, nakon hitnih intervencija sa ,,najznačajnijih adresa“, Ministarstvo prosvjete je brzo revidiralo odluku i vratilo akreditaciju Univerzitetu Megatrend. Tako da i Boris Bogdanović može da odahne - ,,ostala mu je na snazi“ diploma pa će moći i dalje ,,da dijeli pravdu“ u ime Demokrata koje kontrolišu bezbjednosni sektor.&nbsp; &nbsp; &nbsp; &nbsp; &nbsp; &nbsp;

Direktor Pošte Đurašković dvogodišnje studije završio za osam godina, poslanik Leković četvorogodišnje za 14?!

Glad, ne fizička, nego duhovna; nesigurnost, labavo osjećanje samovažnosti i patološko potiskivanje prethodnog života ili detalja iz njega. A sve radi lakšeg otklona od manje upotrebljive prošlosti - laganje o njoj se ponavlja toliko dok u sopstvenoj glavi ne postane istina. Ne znam kako se u psihologiji definiše opisani profil, ali postao je zajednički imenitelj najglasnijih propagatora tekovina tridesetoavgustovskog osvježenja Crne Gore. &nbsp; Tako poslanica Jelena Nedović, dok postoji, nosiće u sebi priču o patikama koje je izdirala od djetiljstva do kraja studentskih dana. Borisa Bogdanovića progoniće ruka sa tanjirom supe i kada bude pisao memoare sa podnaslovom “kako smo sredili jednu zemlju”… A poslanika u crnogorskom parlamentu &nbsp;Vladimira Dobričanina progoni - lično Josip Broz. To smo nedavno saznali,a dr Dobričanin tvrdi da je sve davno počelo... UDBA, KUME, UDBA... Upravo tako: oglasio se Dobričanin na društvenim mrežama nakon posljednje emisije ,,Načisto” i veli da Crna Gora ni malo nije odmakla od komunističko reakcionističke mahale kakva je bila od 1945. do 1990.. Pa je onda eksluzivno obznanio su Ozna o Udba pravile falsifikate, poput onog izvještaja Pavla Đurišića u kojem obavještava Čiču Dražu Mihailovića da je etnički čistio Pljevlja.&nbsp; E, veli, Dobričanin, to koriste ,,kvazi istoričari bez stida i srama”. I dodade da je najveći ubica Srba na Balkanu Josip Broz, te da je najveći zločin nad Crnogorcima izvršen na Zidanom mostu i Kovačkom rogu! &nbsp; Da je ovu ,,istoriju” deklamovao neki četnički potomak u dalekom Čikagu, možda bi se i moglo razumjeti. Ali, iza ovoga stoji dr Vladimir Dobričanin, ljekar i humanista (valjda to ljekar mora biti), direktor Urgentnog centra KCCG od 2008. do 2015, pa naredne dvije godine medicinski direktor Kliničkog centra Crne Gore. Danas profesor na Medicinskom fakultetu. &nbsp; Koji se sada, iako ljekar, usudio da beskrupulozno reviduje istoriju?! &nbsp; KAD SI PROGANJAN, A DOBIJAŠ FUNKCIJE Pri tom, vratimo li se samo malo unazad, vidjećemo da je uvaženi doktor prije dolaska u Crnu Goru, gotovo sve što je vezano karijeru, završio i odradio u Prištini. Dakle – osnovna, srednja, fakultet – Priština. Prvo zaposlenje Hirurška klinika KBC Priština, postdiplomske, magistratura - Priština. Od 1999. do 2006. godine - asistent pripravnik na katedri za opštu hirurgiju Medicinskog fakulteta Univerziteta u - Prištini. Od 2006. do 2007. godine asistent na katedri za opštu hirurgiju Medicinskog fakulteta Univerziteta u, pogodite - Prištini.&nbsp; Opet čitam objavljeni post i tek sad mi baš ništa nije jasno. &nbsp; Čini se da nešto nedostaje autoru takvog uratka. A što je to što mu fali? &nbsp; Prije svega, pedigre mučenika. Dobričanin je karijeru, kao Srbin gradio posred Kosova, a kasnije takođe je karijeru, kao Srbin, gradio posred Crne Gore. Mislim, normalno bi bilo da je nebitno koje je nacije, ako je čovjek uspješan i dobro radi svoj posao. &nbsp; Ali nije normalno ako taj isti Dobričanin, za sebe, nakon avgusta 2020. godine tvrdi da je sve vrijeme bio ugnjeteni, omalovaženi, obespravljeni Srbin! &nbsp; Ne bih komentarisao kosovski dio života i karijere doktora Dobričanina. Takođe, ostavljam i mogućnost da je neka od navedenih institucija bila privremeno (hm, privremeno) preseljena na teritoriju Srbije pa bi moglo doći do nejasnoća koje ne želim. &nbsp; Nemam informaciju da je dr Dobričanin bio član Saveza komunista u svojoj mladosti, mada za to postoji mnogo veća vjerovatnoća nego što je bila za Gorana Danilovića koji nas je onomad javno počastio tom pikanterijom iz svoje biografije. &nbsp; Kako god, crnogorski dio biografije Vladimira Dobričanina je kristalno jasan. IDEOLOŠKI PROBLEM Da li je ili nije bio član DPS-a, takođe nije bitno. Ali je, po narativu svih obespravljenih i omalovaženih Srba u Crnoj Gori DPS-u morao biti veoma, veoma (i treći put veoma) blizak da bi dobio mjesta koja je obnašao. Ne kažem ja, tako kažu, obespravljeni Srbi u Crnoj Gori. &nbsp; Problem je, izgleda, što DPS baštini ideologiju antifašizma, partizansko nasljeđe, poštovanje lika i djela Josipa Broza Tita i plejade narodnih heroja i poratnih socijalističkih rukovodilaca, otklon od 1918, nezavisnost Crne Gore... Sve ono protiv čega se danas bori ljekar i političar Dobričanin. &nbsp; Ali, cvrc… Otkud onda Vladimir Dobričanin u vrhu crnogorskog zdravstva punih devet godina? Tako bi se mogao zapitati svaki obespravljeni Srbin u Crnoj Gori. Jer, sve ono što nema prefiks „srpski“ po Dobričaninu je neofašističko. Pa su ljudi koji gaje iste nazore kao i DPS neofašisti a Pavle Đurišić je jedan fini, dobri antifašista, koji je, eto, oklevetan od zle Ozne i još gore Udbe. A Tito je, mora se ponoviti - ubio najviše Srba, 300.000, u prošlom vijeku i Crnogoraca, ko zna koliko i po Crnoj Gori i na Zidanom mostu. Čuš mene - četnika. KAD SE POBRKAJU PODACI Na kraju, dođosmo li, dedukcijom, opet do dokaza da, u postavgustovskoj Crnoj Gori neko mnogo zobilazi istinu kada poje sistematskom predavgustovskom progonu Srba. Da Dobričanin nije izuzetak koji potvrđuje pravilo, svjedoče imena mnogih drugih junaka današnje političke scene. &nbsp;  <figure> <img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/20250512200516_8d4df5979440ca4ceb94ab8ecb3bb507cb4c207688676fab4ba8dd5178c9f246.jpg" data-media-id="editor_0" data-image-id="20250512200516_8d4df5979440ca4ceb94ab8ecb3bb507cb4c207688676fab4ba8dd5178c9f246" data-rendition-name="original" width="275" height="183" loading="lazy" alt="POJMA NEMA KO RADI RADI U TOLOŠIMA: Nikla zgrada bez dozvole"> <figcaption>POJMA NEMA KO RADI RADI U TOLOŠIMA: Nikla zgrada bez dozvole(Photo: Portal ETV)</figcaption> </figure>  Strašno se nešto pobrkalo u glavi doktora Dobričanina. Nenadani izliv nove vlasti u zdrav razum čine da ni sam, kako kaže, ne zna zašto mu stižu nekakve prijave za nelegalnu gradnju u Tološima. Pitam se, da li bi mu se to desilo za vrijeme DPS-a. Mada, tada nije bilo potrebe da gradi – dobio je stan. Iskreno se nadam, vjerujem, da doktor Dobričanin, dok drži skalpel u ruci ne razmišlja o Titu. Prosto, da mu ne zadrhti ruka kad čuej ono - ,,Smrt fašizmu! &nbsp;

Duhovi prošlosti ugroženog Srbina

Možete objaviti na stotine artefakata, faksimila, prvorazrednih dokaza, SPC i njeni sljedbenici potpuno ignorišu sve to i ne pada im na pamet da uđu u polemiku i opovrgnu bilo što od iznesenih činjenica. Oni guraju svoje, imaju svoju „istinu“ i vjerno stado kao publiku koja je svoj mozak predala u njihove ruke. Bilo da je u pitanju kapela na Jezerskom vrhu, nekanonsko i nezakonito gašenje CPC, simonija kod dobijanja tomosa SPC, jeretičko svetosavlje, zločinci u Drugom svjetskom ratu, ... pa smo evo stigli i do Duklje o kojoj Konstantin Porfirogenit, u dijelu „De administrando imperio“, u glavi 34, piše da je naseljavaju Dukljani. Iako se bavi naseljavanjem svih naroda, ne pominje ni Srbe ni Hrvate u Duklji. SPC je izgubila 1995. godine sudski spor u Parizu, nakon što je podnijela tužbu protiv francuskih medija Libération, Le Monde, Le Figaro zbog tekstova u kojima je optužena za podržavanje etničkog čišćenja i zločina genocida u Bosni i Hercegovini. Zato ne čudi ni što podržava zločince iz Drugog svjetskog rata. No, da se pozabavimo tim fantazijama popa Joanikija Mićovića o Pavlu Đurišiću kao junaku i heroju i načinu na koji je skončao. <h2>Sporazum s okupatorom</h2> Nakon sloma Trinaestojulskog ustanka i dolaska 150.000 italijanskih vojnika u Crnu Goru, postavljen je za guvernera Crne Gore armijski general Alessandro Pirzio Biroli, odlikovan od Vlade Kraljevine Srbije Ordenom bijelog orla s mačevima zbog učešća na Solunskom frontu. Prema četničkim podacima Pavle Đurišić se lično sastao sa predstavnicima Pirzia Birolija, naklonjenog srpskim nacionalistima, dva puta između januara i marta 1942. godine. Đurišiću je nakon toga data potpuna sloboda akcije protiv partizana u operativnoj zoni divizije Venezia.  <figure><img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/20250511010516_9f7ace5c12b53ecfe8a5c5ea7dab32ee4068c27728c1fe3f21e451346e9199db.jpg" data-media-id="editor_0" data-image-id="20250511010516_9f7ace5c12b53ecfe8a5c5ea7dab32ee4068c27728c1fe3f21e451346e9199db" data-rendition-name="original" width="640" height="480" loading="lazy" alt="Pavle Đurišić i Pircio Biroli"><figcaption>Pavle Đurišić i Pircio Biroli(Photo: UGC)</figcaption></figure>  Dokument koji je potpisan u martu 1942. godine, prilikom drugog ličnog kontakta Đurišića s okupatorom, nosi naslov „Saglasnosti između Glavne komande italijanskih trupa u Crnoj Gori i kapetana Pavla Đurišića, komandanta crnogorskih četničkih nacionalista koji operišu u zoni dodijeljenoj diviziji Venecija“. Pod tačkom 4. pisalo je: „Da neće nikada okrenuti oružje protiv italijanskih trupa i da ograniče svoju politiku u samoj borbi protiv komunizma“. Sa svoje strane, talijanske se vlasti obavezuju da Đurišićeve odrede opskrbljuju oružjem i da im pruže pomoć u životnim namirnicama i platama, onako kako je sačinjen sporazum s bratom Pavla Đurišića, Vasom. Nakon što su partizanske snage, poslije krvoprolića u Barama Kraljskim i Lubnicama u borbi sa četnicima, morali privremeno napustiti krajem maja 1942. godine Crnu Goru, Alessandro Pirzio Biroli, nakon gotovo dvomjesečnih diskusija, potpisao je sa četnicima sporazum od 12 tačaka 24. jula 1942. godine. Tim sporazumom Đurišić se obavezao da će četnici biti „u potpunoj slozi“ s talijanskim jedinicama i da će spriječiti svaku eventualnu akciju koja bi mogla biti uperena protiv talijanskih vlasti. „Leteći odredi“ imali su tretman legalnih četnika, dok su ostale jedinice imale tretman dobrovoljačke antikomunističke milicije (MVAC — Milizia volontaria anticomunista), odnosno „narodne seljačke milicije“. Đurišić je insistirao za tzv. duhovno odgajanje školske omladine. Školska omladina je obavezna da pohađa crkve „više no što je uobičajeno“ i da obavezno prisustvuje „nacionalnim“ časovima u školi. Na konferenciji četničkih vođa u Šahovićima 30. novembra i 1. i 2. decembra 1942. godine, donešene su odluke koje su vjerovatno dodatno motivišu Joanikija Mićovića za glorifikaciju Đurišića. Među njima se nalaze odluke da će državom vladati dinastije Karađorđevića, da će na teritoriji buduće države živjeti samo Srbi, Hrvati i Slovenci, nacionalnih manjina ne može biti, da se uvodi vjeronauka u škole, da je crkva državna, da je pravoslavna crkva nacionalna i svetosavska, itd. Mnoge odluke liče na današnju Crnu Goru, poput tačke 8. (...) Sudije da budu iz četničke organizacije, kao i svi ostali činovnici, ili tačka 12. Žandarmerija treba da bude formirana iz redova četnika i da stoji pod direktnom kontrolom četničke organizacije. Prilikom ulaska u Kolašin, 23. februara 1942. godine četnički odredi Pavla Đurišića doveli su sa sobom pokretni zatvor. Taj će zatvor postati zloglasno mučilište rodoljuba. Potkraj novembra 1942. Đurišić je naredio: „Svakog uhvaćenog komunistu ubiti na licu mjesta sem vođa, koje vezati i sprovesti ovom štabu“. Prvi veći četnički zločin prema muslimanima, u kojem su sudjelovale Đurišićeve jedinice, zbio se u Foči 19. avgusta 1942. godine, kad je izvršen masakr muslimanskog stanovništva, bez obzira na pol i uzrast. U Šahovićima je na početku januara 1943. godine održana konferencija četničkih komandanata, na kojoj je razrađen plan o uništenju muslimanskih sela u bjelopoljskom kotaru. U ovoj akciji četnici su „tačno prema utvrđenom planu“ uništili 33 muslimanska sela na desnoj obali Lima. Ovaj čudovišni zločin predstavljao je, u stvari, samo uvod u novi, još strašniji, koji je izvršen mjesec dana kasnije. Plan je bio da se izvrši napad na muslimane na teritoriju ne samo čajničkog, nego i pljevaljskog i fočanskog kotara. Draža Mihailović je odlučio da akcijom rukovodi Pavle Đurišić. Izvještaj koji je nakon osam dana Đurišić podnio Draži Mihailoviću poznat je svakome koga interesuje istina, te ga neću citirati. U ovoj akciji poginulo je oko 200 odraslih muslimana, od kojih je jedan dio bio naoružan, a ubijeno je oko 8.000 žena, đece i staraca. Preko polovine ukupnog broja žrtava (oko 53,5 %) čine đeca ispod 14 godina, mnogi u kolijevkama. Veći dio ubijene đece čine đevojčice. S opljačkanom muslimanskom imovinom četnici su se vratili kućama, zbog čega su četničke jedinice stigle na Neretvu sa zakašnjenjem od nekoliko dana, što neki smatraju uzrokom njihovog teškog poraza u ovoj bici.  <figure><img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/20250511010520_3b7fc398eb6d11adcf975cae1b0a4a962ec7a089ca4ba615d1787bb1818d4b3f.jpg" data-media-id="editor_1" data-image-id="20250511010520_3b7fc398eb6d11adcf975cae1b0a4a962ec7a089ca4ba615d1787bb1818d4b3f" data-rendition-name="original" width="424" height="335" loading="lazy" alt="Pavle Đurišić i Draža Mihailović"><figcaption>Pavle Đurišić i Draža Mihailović(Photo: UGC)</figcaption></figure>  <h2>Saradnja s Njemcima</h2> Pripremajući se za sudjelovanje u operaciji „Schwarz“, Njemci su ušli u talijansku okupacijsku zonu u Crnoj Gori, upali u Kolašin i razoružali četničke, zajedno sa štabom. Italijanski general Erkole Ronkalja je upozorio Njemce da njihova akcija predstavlja povredu „italijanskih suverenih prava“ i da moraju pustiti Đurišića: „Ako se razoružavanje smjesta ne obustavi, znaću da vas silom oružja spriječim. Guverner Crne Gore je naredio da Đurišić, koji je već u nemačkim rukama, smjesta bude oslobođen i četnici opet naoružani. Bude li se njemačka akcija i nadalje izvodila, smatraću to direktnom akcijom protiv Italije“. Svejedno, nakon hapšenja u Kolašinu (14. maja 1943), Pavla Đurišića su Njemci internirali u Poljsku u logor Strij. Nakon tri mjeseca internacije on je s grupom od dvadesetak ljudi navodno uspio pobjeći 27. avgusta 1943. godine, ali ga je prilikom prelaska Dunava nadomak Beograda uhapsila patrola Srpske državne straže i predala ga Njemcima, na njihovo traženje. Njemci su ga zatvorili u Ratničkom domu u Beogradu. Nakon 40 dana provedenih u zatvoru, Đurišića je, na intervenciju Milana Nedića, puštio Hermann Neubacher, ministar Rajha za Jugoistok. Sredinom maja 1944. godine, Đurišić je pośetio Nedića, Neubachera i njemačkog komandanta za Jugoistok von Weichsa, zamolivši ih da ubrzaju slanje oružja i drugog materijala za njegove jedinice, obećavajući Crnogorski dobrovoljački korpus jačine oko 5.000 ljudi. Nedić je Đurišića unaprijedio u čin potpukovnika, iako ga je skoro u isti čin, na prijedlog Draže Mihailovića, unaprijedio i kralj Petar. Na prijedlog njemačke Komande za Jugoistok, Đurišića je Hitler odlikovao Ordenom gvozdenog krsta. Đurišić je tijesno sarađivao s Njemcima i s pojedinim članovima Narodne uprave, u prvom redu s Jovom Đukanovićem, kod koga je ataširao kao oficira za vezu kapetana Vladimira Đurića. Na početku juna 1944. godine četnici Jakova Jovovića otkrili su u Bjelopavlićima skojevsku organizaciju. Tim su povodom proveli raciju i pohapsili veći broj skojevaca, naprednih omladinaca i drugih rodoljuba. Četničko rukovodstvo na čelu s Pavlom Đurišićem iskoristilo je ovu priliku da inscenira sudski proces. Komandant četničkih snaga za Crnu Goru Blažo Gojnić, imenovao je Prijeki vojni sud, koji je po kratkom postupku osudio na smrt 48 rodoljuba, pretežno omladine. Presuda je izvršena istoga dana u Lazinama. Njemačka komanda je reagovala pismom da se prestane sa masovnim ubijanjima. <h2>Dogovor sa Sekulom Drljevićem</h2> Na samom kraju rata, potkraj novembra i na početku decembra 1944, crnogorski su četnici otpočeli hitne pripreme za povlačenje u istočnu Bosnu. Bili su prinuđeni da se povlače zajedno s Njemcima, pa im je dobro došla njemačka odluka da se, umjesto preko Nikšića, povlače preko Kolašina, Mojkovca, Bijelog Polja i Prijepolja, jer je većina Đurišićevih četnika bila s tog područja. Brojčano stanje svih jedinica iznosilo je oko 7.000 ljudi. S četnicima se povlačio i mitropolit Joanikije Lipovac sa 56 sveštenika. Na ovaj put, đe će ih pokositi tifus, glad i oštra zima, pošao je velik broj četničkih familija, oko 3.000 osoba. Na putu do Trebave napadale su ih partizanske snage, tako da je broj ranjenih i oboljelih od tifusa i drugih bolesti dostizao i do 5.000 osoba, od kojih je znatan broj umro na putu. U Trebavi Đurišić se susreo sa Dražom Mihailovićem, koji mu je predlagao povratak u „gerilu“, svakog na svoj teren, „pa kada Rusi napuste našu zemlju, u novi ustanak“. Đurišić je bio protiv, ističući da on ne može u Trebavi ostaviti toliki broj ranjenika, bolesnika i izbjeglica. Umjesto povratka u Srbiju, odnosno u Crnu Goru, on je predložio pokret svih snaga u Sloveniju. Isticalo se da su se crnogorski četnici preko Albanije lako mogli povući u Grčku, ali ih je u tome Mihailović omeo pozivom da dođu u Bosnu. Od dana kada je izbio spor s Mihailovićem, Đurišić je uspostavio kontakt s Nedićem i Ljotićem. Već 21. februara uputio je Nediću depešu u kojoj je izrazio spremnost da sa 15.000 četnika iz Crne Gore, Bosne, Hercegovine i Srbije i oko 1.500 izbjeglica dođe u Sloveniju i da se stavi pod njegovu komandu. U proljeće 1944. godine, ubrzo nakon savezničkog bombardovanja Beograda i Zemuna, Sekula Drljević se iz Zemuna preselio u Zagreb i uspostavio bliski kontakt s vođstvom NDH. U julu 1944. godine odlučio je sastaviti privremenu vladu pod nazivom Crnogorsko državno vijeće. Budući da je došao u sukob s Mihailovićem, Đurišić je odlučio da se poveže sa predstavnicima Sekule Drljevića i da s njim povedu službene pregovore s ciljem prebacivanja četnika preko teritorija NDH. Do pregovora je došlo u Doboju. Drljevićevi pregovarači su uslovili da Drljevića priznaju kao političkog vođu Crnogoraca, da Đurišićevi četnici službeno priznaju Crnogorsko državno vijeće, da se Đurišićeve snage prebace na lijevu obalu Save (kod Slavonskog Broda) i da kao Crnogorska narodna vojska nastave marš prema Zagrebu. Jedini uslov koji je postavio Đurišić bio je da Drljević odmah primi ranjene i teško oboljele četnike, što je i učinjeno, kad je oko 2.700 ranjenika i tifusara smješteno u kasarni u Staroj Gradiški.  <figure><img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/20250511010516_8edb6db8a1c2ef90327d979ff7ed11bd3acb95fc86e8acbb20d10bd63c22aa28.jpg" data-media-id="editor_2" data-image-id="20250511010516_8edb6db8a1c2ef90327d979ff7ed11bd3acb95fc86e8acbb20d10bd63c22aa28" data-rendition-name="original" width="823" height="835" loading="lazy" alt="Đurišićevi četnici u Zagrebu, 7. maj 1945."><figcaption>Đurišićevi četnici u Zagrebu, 7. maj 1945.(Photo: UGC)</figcaption></figure>  <h2>Dražin nalog</h2> Mihailović je svim komandantima naredio da prekinu svaku vezu s Đurišićem, da će biti sastavljen Ravnogorski sud koji će Đurišića lišiti čina i proglasiti ga izdajnikom. Na kraju, Mihailović je zaprijetio da će obavijestiti sve savezničke komande da je Đurišić sa svojim jedinicama prišao ustašama i crnogorskim „separatistima“. Mihailovićev raspis od 23. marta iznenadio je Đurišića i uplašio od neželjenih posljedica, pa je naredio pokret jedinicama desnom obalom Save, u pravcu Motajice i Lijevča-polja. Time je praktički prekršio sporazum s Drljevićem. Drljević je o tome obavijestio ustaško vođstvo, pa su u zoru 4. aprila ustaše i domobrani napali Đurišićeve snage na Lijevča-polju. Đurišić u toku noći 4/5. aprila svim raspoloživim snagama napada ustaše, kako bi ih iznenadio, ali biva odbijen. U četničkim jedinicama na Lijevča-polju nastupilo je rasulo. Đurišić je, po dogovoru s Dragišom Vasićem, Zaharijem Ostojićem, Petrom Baćovićem, Mirkom Lalatovićem i drugim istaknutim četničkim vođama, odlučio da izabere elitnu četničku jedinicu od nekoliko stotina ljudi i da se pokuša s njom prebaciti nazad preko Vrbasa i preko Grmeča, Bihaća i dalje nastaviti za Sloveniju, ali su ih napale jedinice NOVJ i preśekle im povlačenje prema rijeci Sani. U bezizlaznoj situaciji, Đurišić pokušava da uspostavi opet kontakt sa Drljevićem i odlazi u Staru Gradišku. Sekula Drljević je 10. aprila je pośetio Staru Gradišku, održao govor, formirana je Crnogorska narodna vojska, nakon čega je izvršena provjera Đurišićevih četnika. Oficiri i svi koji su bili eksponirani kao izraziti neprijatelji crnogorskih federalista, predani su ustašama. Ostali su morali prethodno potpisati tekst zakletve Nezavisnoj Crnoj Gori. Pavle Đurišić, Zaharije Ostojić, Petar Baćović, Dragiša Vasić, jedan broj članova četničkog Nacionalnog komiteta za Crnu Goru i gotovo svi oficiri koji su se poslije Lijevča-polja nalazili u Đurišićevoj grupi, ukupno oko 150 ljudi, nijesu prošli komisiju i upućeni su u logor u Jasenovcu, đe su ih ustaše pobile. I to su činjenice o tome ko je koga prevario. Sami zaključite. Tačno je da je Draža Mihailović vodio dvostruku politiku, sarađivao sa Njemcima, a istovremeno održavao kontakte sa saveznicima, čak je bio vojni ministar u londonskoj vladi Slobodana Jovanovića. Tačno je i da je Mihailović neko vrijeme u medijima savezničkih država prikazivan kao „gerilski vođa“, dospjevši na naslovnicu časopisa Time, a o njemu je u Holivudu snimljen propagandni film „Četnici: borbena gerila“ (Chetniks! The Fighting Guerillas). U isto vrijeme kad je kapetan Hadson, britanski oficir za vezu, na osnovu stanja na terenu komentarisao: „U trenutku kada je Mihailović u velikom stepenu igrao ulogu kvislinga bio je nagrađen najjačom britanskom propagandom“. A kakve su se igre igrale govori ono što je u julu 1942. godine, šef balkanske sekcije Uprave za specijalne operacije (SOE), lord Glenkoner, pisao Foreign Office-u: „Kao što znamo, svu aktivnost u Jugoslaviji morali bismo zapravo pripisati partizanima. Međutim, kad je riječ o javnoj upotrebi, ne vidim zašto bi bilo štetno da nešto od toga pripišemo u zaslugu Mihailoviću“. Zato ne čudi da je, u vrijeme pokolja nad muslimanima u Sandžaku i kad major Nil Selbi, britanski komandos, sredinom avgusta izvještava komandu da su Mihailovićeve snage više „profašističke nego prosavezničke“, vođa francuskog otpora general Šarl de Gol odlikovao generala Dragoljuba Mihailovića Ratnim krstom u februaru 1943. Ne čudi kad vidimo koliko je potrebno EU da shvati što se događa u Srbiji danas, kakvi se interesi preklapaju, dok im još uvijek nije jasno ko u Crnoj Gori vrši vlast. Ali, sve to nema nikakve veze sa Pavlom Đurišićem. Jedine saveznike koje je imao Pavle Đurišić bili su Talijani, Njemci, Dimitrije Ljotić, Milan Nedić i Draža Mihailović. Prostor mi ne dozvoljava da navedem sve zločine iza kojih stoji Pavle Đurišić. Ipak, na kraju, volio bih da mi Joanikije Mićović navede što to u biografiji Pavla Đurišića je herojsko i junačko?

Tag: bjelorusija