Bliski istok trenutno je u središtu intenzivnih američkih napora kako bi se osigurao nastavak sprovođenja sporazuma o prekidu vatre u Gazi i spriječilo njegovo ugrožavanje.&nbsp;
Predsjednik Donald Tramp pokazuje posebnu zabrinutost da izraelski premijer Benjamin Netanjahu možda neće u potpunosti podržavati dogovor, što bi moglo dovesti do njegova raspada. Ključna faza američkih aktivnosti uključuje dolazak potpredsjednika Džej Di Vensa u Izrael, koji će razgovarati s Netanjahuom o nastavku primirja, dok posjeta Pojasu Gaze neće biti moguća iz bezbjednosnih razloga. Umjesto toga, situacija će se pratiti putem drona s prenosom u sjedištu izraelskog ministarstva obrane. Uz Vensa će prisutna biti i dvojica ključnih američkih izaslanika, Stiv Vitkof i Džered Kušner, Trampov zet.
Juče su se sastali s Netanjahuom kako bi ga upozorili da ne ugrozi sporazum. Poruka je bila jasna: Izrael se može braniti, ali primirje mora ostati netaknuto.
Prema izvorima iz Bijele kuće, postoji stvarna zabrinutost da bi sporazum mogao propasti, a trojka Vens – Vitkof – Kušner zadužena je da spriječi potpunu izraelsku ofanzivu protiv Hamasa. Tramp vjeruje da su lideri Hamasa spremni da pregovaraju u dobroj vjeri, dok eventualni napadi dolaze od marginalnih elemenata pokreta.
Istovremeno, oko 200 američkih vojnika stiglo je u Izrael kako bi uspostavili civilno-vojni koordinacioni centar za praćenje primirja i olakšavanje humanitarne pomoći. Predsjednik Tramp jasno je poručio da će Hamas biti eliminisan ako prekrši sporazum, ali da ne traži od Izraela povratak borbama.
Vođa Hamasa Halil al-Haja potvrdio je posvećenost pokreta sprovođenju sporazuma, uprkos poteškoćama u pronalaženju tijela ubijenih izraelskih talaca i nedostatku opreme, naglašavajući da se rat u Gazi završava i da Hamas ozbiljno sprovodi dogovor.
<h2>Reakcije međunarodnih aktera</h2>
Međunarodni akteri takođe pomno prate situaciju. Katarski emir Tamim bin Hamad Al Tani osudio je Izraelovo kontinuirano kršenje primirja i pozvao međunarodnu zajednicu da zaštiti Palestince.
Naglasio je da Izrael krši sve međunarodne norme agresijom i pokušajima judaizacije svetih mjesta, dok je Katar svojim diplomatskim i humanitarnim naporima ojačao položaj i otpornost regiona.
U međuvremenu, dok se hiljade stanovnika Gaze vraćaju u svoje četvrti nakon prekida vatre, mnogi su već znali da su im domovi srušeni ili neupotrebljivi.
Stručnjaci Ujedinjenih nacija upozoravaju da će za obnovu Gaze i uspostavljanje bezbjednosti nakon dvije godine razornog rata biti potrebno oko 70 milijardi dolara. Iako je postignuto privremeno primirje između Izraela i Hamasa, humanitarne agencije ističu da pomoć i dalje stiže presporo i u premalim količinama za očajne stanovnike enklave.
<h2>Gaza u ruševinama</h2>
Gaza, duga 41 kilometar i široka svega dva do pet kilometara, gotovo je potpuno razorena. Prema podacima Programa Ujedinjenih nacija za razvoj (UNDP), stepen uništenja iznosi 84 odsto, dok je u pojedinim dijelovima, poput samog grada Gaze, šteta i do 92 odsto.
Jako Silijers iz UNDP-a istakao je da se radi o „katastrofi razmjera koje svijet nije vidio decenijama“, dok najnovija zajednička procjena UN-a, EU i Svjetske banke ukupnu štetu procjenjuje na 70 milijardi dolara. Za početak obnove u prve tri godine potrebno je obezbijediti najmanje 20 milijardi dolara.
<h2>Humanitarna pomoć i opasnosti</h2>
UNDP i partnerske organizacije već pomažu stanovnicima u obezbjeđivanju pitke vode, uklanjanju otpada i ruševina, te pružanju osnovnih medicinskih i socijalnih usluga. Do sada je uklonjeno više od 81.000 tona ruševina, ali stručnjaci upozoravaju da se pod ostacima nalaze neeksplodirane bombe i tijela nestalih.
Donatori iz arapskih zemalja, SAD-a i Evrope najavili su pomoć, ali bez stabilne infrastrukture i slobodnog prolaza, proces ostaje spor.
Više od 300.000 Palestinaca vratilo se u sjeverne dijelove Gaze, nadajući se povratku u svoje domove, iako su mnogi kvartovi sravnjeni sa zemljom. UNICEF upozorava da „entuzijazam na terenu ne odražava stvarnost“, jer pomoć ne stiže u dovoljnoj mjeri.
Razaranja su stvorila više od 60 miliona tona ruševina koje treba ukloniti, a obnova je moguća tek nakon što se područje očisti od eksplozivnih ostataka.
Stručnjak za bezbjednost Filip Buvrat ističe da je neophodno izgraditi dubokomorsku luku kako bi se omogućio uvoz građevinskog materijala, jer drumski transport ne može zadovoljiti potrebe obnove.
<h2>Kriza vode i sanitarne infrastrukture</h2>
Jedan od najvećih izazova je snabdijevanje vodom. Više od 70 odsto od ukupno 600 vodnih i sanitarnih postrojenja oštećeno je ili uništeno, a rizik od širenja bolesti, uključujući koleru, raste iz dana u dan.
- Govori se o razorenim mrežama, cijevima i rezervoarima. Samo za minimalni oporavak potrebno je barem 50 miliona dolara - kaže Maher Nadžar iz organizacije CMWU.
Ukupni gubici u sektoru vodosnabdijevanja procjenjuju se na više od milijardu dolara.
<h2>Stambena i saobraćajna infrastruktura</h2>
Stambeni sektor pretrpio je najveći udar. Prema podacima UNOSAT-a, više od 280.000 kuća i stanova oštećeno je ili potpuno uništeno. Hamasova opština grada Gaze saopštila je da je 90 odsto puteva neupotrebljivo.
Stručnjakinja RAND Corporationa Šeli Kalbertson upozorava da bi obnova stanova mogla trajati decenijama.
- Ako se bude postupalo kao nakon bombardovanja 2014. i 2021. godine, Gazi će biti potrebno 80 godina da se obnovi. Samo uz dobro planiranje — uz privremene kampove koji se mogu pretvoriti u naselja — taj proces može ići brže - kazao je on.
<h2>Uništena poljoprivreda i obrazovanje</h2>
Poljoprivreda je gotovo potpuno uništena — više od 80 odsto usjeva i 97 odsto trajnih zasada stradalo je u ratu. Stručnjak He Jin sa Univerziteta Kent Stejt upozorava da je Gaza „izgubila sposobnost samostalnog prehranjivanja“.
Zemljište je prekriveno neeksplodiranim granatama i minama, a bez razminiranja nema povratka ni poljoprivredi ni samoodrživosti.
Obrazovni sistem takođe je devastiran. Prije rata, gotovo polovina stanovnika Gaze bila su djeca, ali danas 91,8 odsto školskih objekata zahtijeva potpunu obnovu.
Mnoge škole služile su kao skloništa, a brojne su pogođene u napadima jer su izraelske snage tvrdile da ih Hamas koristi u vojne svrhe.

Portal ETV

original

viewImage

baseImage

610x380

500x500

400x240

400x203

thumbnail

Za obnovu razorene Gaze trebaće 70 milijardi dolara, a možda i 80 godina

Ankara planira isporuku vojne opreme Siriji i potpisivanje sporazuma koji bi joj omogućio djelovanje protiv kurdskih militanata duž cijele sirijske granice.
Prema navodima izvora bliskih vladi, u narednim nedjeljama Siriji će biti isporučeni oklopni transporteri, dronovi, artiljerija, raketni sistemi i protivvazdušna odbrana. Oprema će biti raspoređena u sjevernim djelovima zemlje, kako bi se izbjegle nove tenzije s Izraelom na jugozapadu Sirije.
Predsjedništvo Turske odbilo je da komentariše, dok se Ministarstvo informacija Sirije nije oglasilo na upit medija.
Ove pošiljke, navode izvori, dio su šireg plana podrške sirijskom predsjedniku Ahmedu al-Šarai, bivšem komandantu Al-Kaide, koji je krajem prošle godine predvodio rušenje diktatora Bašara al-Asada i preuzeo vlast u Damasku.
Šaraa sada pokušava da konsoliduje zemlju pod jedinstvenim rukovodstvom, dok Turska vidi priliku da kroz vojnu saradnju povrati uticaj u regionu i ograniči djelovanje kurdskih grupa koje smatra prijetnjom sopstvenoj bezbjednosti.
Turska pomoć trebalo bi da pomogne obnovi sirijske vojske, čiji su kapaciteti značajno uništeni u izraelskim napadima nakon svrgavanja Asada.
Ovaj potez, međutim, dodatno naglašava dugogodišnju zabrinutost Ankare zbog situacije na sjeveroistoku Sirije, koji je pod kontrolom Sirijskih demokratskih snaga (SDF), milicije koju podržavaju Sjedinjene Američke Države. Ključnu ulogu u SDF-u ima kurdska Jedinica narodne zaštite (YPG), koju Turska smatra produženom rukom Radničke partije Kurdistana (PKK) — organizacije koja već četiri decenije vodi oružanu borbu za autonomiju, a koju i Vašington i Evropska unija smatraju terorističkom grupom.
Prema izvorima, Turska i Sirija razgovaraju o proširenju bezbjednosnog sporazuma starog skoro tri decenije, koji Turskoj dozvoljava ograničene vojne operacije protiv kurdskih militanata blizu granice. Ankara sada želi da proširi zonu djelovanja na 30 kilometara unutar sirijske teritorije, umjesto sadašnjih pet.
Iako je PKK u maju objavio da polaže oružje i najavio proces raspuštanja, napredak u mirovnom procesu je spor, djelimično zbog neizvjesnosti oko razoružanja i poteza koje bi Ankara mogla da preduzme kako bi zadovoljila kurdske zahtjeve.
Zvaničnici navode da Turska računa na to da će predsjednik Šaraa odbiti zahtjeve Kurda za većom autonomijom, posebno u pograničnim područjima, te da će ograničiti pristup SDF-a sirijskim naftnim i gasnim poljima, zbog bojazni da se prihodi od njih prelijevaju u strukture PKK-a.
U martu su SDF i Šaraa potpisali sporazum prema kojem bi borci SDF-a trebalo da budu integrisani u sirijsku nacionalnu vojsku, ali to do sada još nije sprovedeno. Prema ocjenama analitičara, eventualni dogovor između Damaska i Ankare signalizovao bi nastavak napetosti između sirijske vlade i kurdskih snaga, iako su iz SDF-a ove nedjelje za Associated Press poručili da je u posljednjim nedjeljama ostvaren „određeni napredak“ u sprovođenju martovskog sporazuma.
Turski plan, ukoliko bude realizovan, mogao bi dodatno da promijeni odnose snaga u Siriji, ali i u cijelom regionu, otvarajući novo poglavlje saradnje između Ankare i Damaska — nešto što je prije samo nekoliko godina bilo nezamislivo.

Kako se mijenja mapa moći na Bliskom istoku: Turska vraća uticaj kroz novo savezništvo

Američki predsjednik Donald Tramp je, u govoru u izraelskom parlamentu, Knesetu, povodom postizanja mira u Gazi i oslobađanja izraelskih zarobljenika, kazao da je ovo "nova zora" za Bliski istok, istakavši američku podršku Izraelu i zahvalnost arapskim zemljama koje su doprinijele mirovnom procesu. - Predivno mjesto, zaista predivno mjesto. Okupljamo se na dan duboke radosti i uzdižuće nade. Nakon dvije mučne godine tame i zatočeništva, dvadeset hrabrih talaca vraća se u slavni zagrljaj svojih porodica. Još dvadeset osam dragocjenih voljenih konačno se vraća kući kako bi zauvijek počivali u ovom svetom tlu - kazao je Tramp na početku govora. On je kazao da je "oružje je utihnulo“, dodajući da je region sada "u miru" i da se nada da će tako ostati "zauvijek". - Ovo je istorijska zora novog Bliskog istoka - kazao je Tramp.  <figure><img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/2025101315100_269f2129d98e11209aacfac288e59055471987c578eb3798d22cd8be52b88017.jpg" data-media-id="editor_0" data-image-id="2025101315100_269f2129d98e11209aacfac288e59055471987c578eb3798d22cd8be52b88017" data-rendition-name="original" width="4369" height="2913" loading="lazy" alt="Tramp u izraelskom parlamentu"><figcaption>Tramp u izraelskom parlamentu(Photo: AP)AFP or licensors</figcaption></figure>  Izraelskog premijera Benjamina Netanjahua nazvao je "čovjekom izuzetne hrabrosti". Zatim se zahvalio arapskim narodima koji su pomogli u pregovorima. Istakao je da je riječ o nevjerovatnom trijumfu na kojem su zajedno radili i da će sada uslijediti zlatno doba Izraela, ali i zlatno doba za čitav region. Pomenuo je i ulogu svog posebnog izaslanika Stiva Vitkofa, savjetnika i zeta Džareda Kušnera, za kojeg je rekao da voli Izrael, kao i državnog sekretara Marka Rubija i ministra odbrane Pita Hegseta. - Imali smo neke izuzetno dobre ljude koji su radili na ovome - kazao je Tramp. Govoreći o Izraelu, Tramp je rekao da ga je "Netanjahu toliko puta zvao" tražeći oružje – "toliko mnogo da je Izrael postao snažan i moćan... to je ono što je dovelo do mira", kazao je. Tramp je potom pomenuo sedmi oktobar i napad nazvao jednim od "najsurovijih skrnavljenja Jevreja" od Holokausta. - Molim vas, znajte da vam se Amerika pridružuje u ta dva vječna zavjeta: nikada ne zaboraviti i nikada više - kazao je potvrđujući američku podršku Izraelu. Rekao je da je "duga i bolna noćna mora" sada završena – i za izraelski narod, i za Palestince. - Ovo je sada veoma uzbudljivo vrijeme za Izrael i za cijeli Bliski istok. Širom Bliskog istoka, snage haosa, terora i propasti koje su decenijama mučile region sada su oslabljene, izolovane i potpuno poražene. Zahvaljujući nama, svi neprijatelji civilizacije povlače se - kazao je Tramp. Dodao je da se dogovor ne bi mogao postići bez američkog napada na tri iranska nuklearna postrojenja ranije ove godine. - Uklonili smo veliki oblak s Bliskog istoka i s Izraela - rekao je on. Američki predsjednik je kazao da je "Izrael, uz našu pomoć, osvojio sve što je mogao", dodajući da je sada vrijeme za "mir i prosperitet za cijeli Bliski istok".  <figure><img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/2025101315100_f8e7d4f73714eeafbf6f43afe3812627c7db24d5dc925fc80f9f6568ca5d748b.jpg" data-media-id="editor_1" data-image-id="2025101315100_f8e7d4f73714eeafbf6f43afe3812627c7db24d5dc925fc80f9f6568ca5d748b" data-rendition-name="original" width="7345" height="4897" loading="lazy" alt="Tramp u izraelskom parlamentu"><figcaption>Tramp u izraelskom parlamentu(Photo: AP)AFP or licensors</figcaption></figure>  Našalio se na račun dužine svojih ranijih govora i dodao da bi mogao zakasniti na događaje koji se pripremaju u Egiptu. - Zajedno smo pokazali da mir nije samo nada o kojoj možemo sanjati, već stvarnost koju možemo graditi iz dana u dan - kazao je Tramp. Američki predsjednik je izrazio nadu da će više zemalja u regionu potpisati Abrahamov sporazum, kojim su normalizovani odnosi između Izraela i nekoliko muslimanskih država. Obraćajući se Netanjahuu, rekao je da svijet ponovo "voli Izrael". Najduži aplauz tokom Trampovog govora dogodio se kada je rekao da je gotovo cijeli region podržao plan demilitarizacije Gaze i razoružanja Hamasa. Međutim, te tačke Trampovog plana od dvadeset stavki još uvijek nisu ispregovarale i dogovorile strane, a Hamas ih je, čini se, odbacio. Tramp je potom rekao da je Izrael osvojio sve što se moglo osvojiti "silom oružja" – još jedan jasan naglasak na njegovu poruku da je rat završen. Zatim je govorio o tome kako bi zemlje Bliskog istoka trebalo da prestanu da stvaraju neprijatelje i da sarađuju kako bi stvorile „prilike i prosperitet“. Kazao je da bi se "umjesto proizvodnje oružja" zemlje u regionu trebalo usmjeriti na ulaganje u škole, medicinu, industriju i vještačku inteligenciju. - Čak i Iranu, čiji je režim nanio toliko smrti Bliskom istoku, ruka prijateljstva i saradnje je pružena - rekao je Tramp. Govorio je o prijateljstvu između Sjedinjenih Američkih Država i Izraela, podsjetivši poslanike da je 2018. premjestio američku ambasadu u Jerusalim. Zatim je zatražio od izraelskog predsjednika Isaka Hercoga da premijeru Benjaminu Netanjahuu dodijeli "pomilovanje" kao priznanje za njegovo vođstvo tokom rata u Gazi. Tramp je zaokružio svoj govor porukom da su SAD "od prvog dana osnivanja modernog Izraela stajale uz njega – kroz dobro i loše, kroz neuspjehe, pobjede i poraze, kroz slavu i bol. Zajedno smo gradili industrije, zajedno smo ostvarivali nova otkrića, zajedno smo se suprotstavljali zlu i zajedno smo ratovali, a možda i najljepše od svega – zajedno smo sklopili mir i, ove sedmice, uprkos svim izgledima, učinili nemoguće i vratili naše taoce kući". Američki predsjednik završio je govor uz oduševljeni aplauz, poručivši: "Volim Izrael, uz njega sam do kraja".

1250x600

1084x550

Tramp u izraelskom parlamentu: Ovo je nova zora Bliskog istoka, neprijatelji civilizacije se povlače

Iako se na ovim prostorima mnogo više prati što se zbiva u Ukrajini, što je i razumljivo jer nam je prostorno bliže i samim tim nas se dotiče, u protekloj godini na Bliskom istoku odigrao se niz događaja sa dalekosežnim posljedicama po globalni poredak. Od pada sirijskog režima, preko obezglavljenja iranskog vojnog vrha i njegovih proksija, do izraelskog pokretanja rata sa svim svojim susjedima. U svemu tome, Amerika se pokazala kao slaba garancija moći, što su najbolje na svojoj koži osjetili u Kataru, dugogodišnjem savezniku Vašingtona. Doha je ostala iznevjerena kad ju je Izrael granatirao. Za to vrijeme Saudijska Arabija i Turska se pozicioniraju kao nove regionalne sile koje nastoje iskoristiti novonastali vakuum. O tome kako su ovi događaji uticali na preslagivanje odnosa moći u regionu koji se neslavno naziva „bure baruta“ Jutarnji je pitao dr sc. Vedrana Obućinu, politikologa i teologa, stručnjaka za Bliski istok i predsjednika Centra za međureligijski dijalog u Rijeci.
Bliži se druga godišnjica napada Hamasa na Izrael. Kako u ovom trenutku izgleda situacija na Bliskom istoku?
Obućina: Druge godišnjice obično nude priliku za refleksiju, ali i trijezan pogled na ono što se zbiva sada. Stanje na Bliskom istoku danas možemo opisati kao višeslojnu krizu koja nadilazi isključivo izraelsko-palestinski sukob. Prvo, na terenu u Gazi i dalje svjedočimo humanitarnoj katastrofi golemih razmjera: desetine hiljada poginulih, stotine hiljada ranjenih i milioni ljudi raseljenih ili bez osnovnih uslova za život. Sukob je odavno prestao biti samo vojni – on se pretvorio u krizu dostojanstva, povjerenja i opstanka. Drugo, šira regionalna slika pokazuje kako se 7. oktobra 2023. preliva daleko izvan Gaze. U Libanu prijeti otvoreni rat, dok na Crvenom moru jemenski Hutisti koriste sukob za sopstvenu regionalnu afirmaciju. Iran ostaje ključni činilac, podržavajući različite aktere, ali i balansirajući kako ne bi bio gurnut u otvorenu konfrontaciju sa SAD-om i njegovim saveznicima. Treća je međunarodna dimenzija. Bliski istok je postao arena nadmetanja velikih sila, prije svega SAD-a, Kine i Rusije. Vašington nastoji očuvati bezbjednost Izraela, ali i spriječiti regionalnu eksploziju, Moskva koristi sukob za jačanje svojih pozicija u globalnom „Jugu“, dok Peking nastupa kao posrednik, nudeći ekonomske podsticaje i ideju stabilnosti.
Izraelu je u otprilike godinu dana pošlo za rukom nešto što možda nije nikome u istoriji – napao je gotovo sve svoje susjede i sukob je otvorio sa najmanje osam država i teritorija: Palestinom, Libanom, Sirijom, Irakom, Jemenom, Iranom, Tunisom i Katarom. Možemo li reći da je 7. oktobar bio upravo onaj okidač koji je Netanjahuov režim priželjkivao, a možda čak i očekivao, kako bi dobio izgovor da proširi sukob i otvori više frontova odjednom?
Obućina: Postoje dvije ravni na koje moramo odgovoriti. Prva je činjenična: izraelska vladajuća garnitura, predvođena Netanjahuom, bila je već prije 7. oktobra pod ogromnim unutrašnjim pritiscima – masovnim protestima zbog reforme pravosuđa, kriminalnom prošlošću premijera, sve većeg jaza između sekularnih i vjerskih Jevreja, te gubitka povjerenja međunarodnih partnera. U tom kontekstu, Hamasov napad pružio je Netanjahuu ono što je izgledalo kao prilika da se konsoliduje, da definiše jasnog neprijatelja i mobiliše društvo oko rata. Druga je interpretativna: možemo reći da izraelsko vođstvo nije „priželjkivalo“ sam napad, jer je on ozbiljno narušio bezbjednost i povjerenje građana u institucije. Međutim, itekako je iskoristilo šok i užas 7. oktobra kako bi proširilo operacije i redefinisalo geopolitičku kartu regiona. Rezultat je da se sukob više ne vodi samo sa Hamasom, nego je postao višefrontovni rat sa elementima regionalnog sukoba – od libanske granice i sirijskog teritorija, preko iračkih milicija i jemenskih Hutista, pa sve do napetosti sa Iranom. Netanjahuov režim time dobija dvostruku korist – prema unutra se predstavlja kao jedini garant bezbjednosti nacije, a prema van nastoji uvući Zapad, posebno SAD i Evropsku uniju, u širu strategiju obuzdavanja Irana i njegovih saveznika. To jeste klasična logika „eskalacije radi opstanka“. No treba biti svjestan da se takva strategija dugoročno može pretvoriti u bumerang, jer se umjesto jačanja bezbjednosti otvara rizik regionalnog požara koji će nadživjeti i Netanjahua i Hamas, a cijenu će plaćati cijeli Bliski istok.
Koliko ozbiljno treba da shvatimo činjenicu da izraelski premijer sada otvoreno prihvata ekspanzionističku viziju „Velikog Izraela“, ideologiju koja podrazumijeva trajni rat, negira palestinsku nacionalnost i prijeti susjedima? Koliko dugo takva politika može opstati, čak i uz nastavak američke vojne i diplomatske podrške?
Obućina: Vrlo ozbiljno to treba shvatiti, jer to mijenja stvarnost na terenu, što se vidi iz ekstremnih izjava izraelskog premijera. U proteklim mjesecima vlada je donijela konkretne odluke, na primjer planove za masovno širenje naselja i projekte poput E1, koji praktično isključuju ostvarenje suverene palestinske države. Realnost opstanka takve politike mjeri se kroz tri međusobno povezana pritiska. Prvi pritisak je regionalni. Eksplicitna ekspanzionistička retorika izaziva oštre osude susjeda i rizik širenja konflikta. Nedavno smo svjedočili reakcijama iz čitavog arapskog svijeta i Irana, koje polarizuju region. Drugi pritisak je međunarodni. Iako SAD ostaje glavni vojni i diplomatski štit Izraela, američka podrška ipak nije nepresušna. Američko javno mnjenje, djelovi Kongresa i saveznici pokazuju sve veću podijeljenost i zasićenje, pa je dugoročna bezuslovna podrška nesigurna. Studije i ankete pokazuju pad podrške u ključnim biračkim grupama. Treći pritisak je unutrašnji. Politika trajnog rata i širenja naselja opterećuje ekonomiju, međunarodne veze i socijalnu koheziju. Vidimo da već postoje glasovi protiv unutar izraelskog društva i ekonomskog establišmenta, koji upozoravaju na dugoročne troškove izolacije. Zato Netanjahuova vizija Velikog Izraela može funkcionisati zahvaljujući vojnoj moći i dijelom američkoj pomoći. Ona će trajati sve dok spoljašnji i unutrašnji troškovi ne pređu prag političke prihvatljivosti za izraelsku elitu i njihove saveznike. Ako i kada se taj prag pređe, bilo kroz diplomatske sankcije, nestabilnost na granicama ili eroziju ključne spoljne podrške, Netanjahu će biti prinuđen da promijeni strategiju.
EU priprema sankcije Izraelu, a sve više zapadnih lidera otvoreno kritikuje izraelsku vladu. Ankete pokazuju da 70 odsto Izraelaca želi da Netanjahu ode. Revolt je sve glasniji i unutar IDF-a. Netanjahu je svjestan da nastavkom ovakve politike prijeti da izoluje Izrael od većine ostatka svijeta. Čak je nedavno rekao da se Izraelci treba da pripreme na to da će Izrael postati „super-Sparta“, ali ipak ulazi u taj rizik. Zašto je toliko arogantan?
Obućina: Netanjahuova arogancija proizilazi iz kombinacije političkog opstanka, ideološkog ubjeđenja i geopolitičkog kalkulisanja. On je premijer pod stalnim pritiskom korupcionaških procesa i unutrašnjopolitičkih sukoba; svaki njegov potez mora se posmatrati i kroz prizmu ličnog opstanka na vlasti – pa i na slobodi, jer ga čeka zatvor. Održavanje stanja trajne prijetnje i mobilizacije omogućava mu da kontroliše političku agendu, oslabi opoziciju i odloži sopstvene pravosudne probleme. Netanyahu nije samo oportunista. On i njegov najuži krug ministara, među kojima su ekstremisti, pripadnici terorističkog pokreta Kahane i stvarni gangsteri, zaista vjeruju u projekat Velikog Izraela i u to da istorija legitimira širenje teritorije, pa čak i po cijenu izolacije. Netanjahu računa da će, uprkos rastućoj kritici, Zapad i dalje biti prinuđen da podržava Izrael. Drugim riječima, on vjeruje da izolacija nikada neće biti potpuna i da će uvijek postojati minimum podrške. To mu daje prostor za rizičnu, gotovo prkosnu politiku. Zato ono što spolja izgleda kao arogancija, iz njegove perspektive djeluje kao kombinacija ideološkog fatalizma i političke nužde: bolje izolovan, ali snažan i na vlasti, nego ranjiv i otvoren kompromisu koji bi ugrozio i njega lično i njegovu političku viziju.
Pitanje priznanja palestinske države ponovo je aktuelizovano. Iako se arapske zemlje decenijama zalažu za stvaranje palestinske države, evropske zemlje tek su u skorije vrijeme počele otvorenije izražavati podršku tome, dijelom zbog sve glasnijih optužbi za genocid i pritiska sopstvenih birača. Hoće li priznanje Francuske, Ujedinjenog Kraljevstva, Kanade i drugih većih zemalja zaista nešto značajno promijeniti?
Obućina: Priznanje Palestine od strane velikih zapadnih država svakako bi imalo snažnu simboličku i diplomatsku težinu. To bi predstavljalo promjenu paradigme, jer se dosad Zapad uglavnom držao formule da će palestinska država nastati tek kroz pregovore, a sada bi se prvi put priznalo da Palestinci imaju pravo na državu nezavisno o izraelskom pristanku. To bi Palestincima dalo novu međunarodnu legitimnost i dodatno delegitimisalo izraelsku politiku stalne okupacije i širenja naselja. Međutim, treba biti realan i priznati da samo priznanje neće automatski promijeniti stanje na terenu.
Izraelski napad na Dohu ponovo je otvorio ideju stvaranja „arapsko-muslimanskog NATO-a“. O čemu je riječ?
Obućina: Ideja o „arapsko-muslimanskom NATO-u“ ponovo se pojavila u kontekstu izraelskog udara na Dohu, kao odgovor na percepciju da region treba kolektivnu bezbjednosnu arhitekturu sposobnu da se suprotstavi spoljnim prijetnjama. Radi se o konceptu koji bi uključivao arapske države Zaliva, sjeverne Afrike i potencijalno Tursku i Pakistan, s ciljem koordinacije odbrambenih politika, obavještajnih sistema i zajedničkog odgovora na vojnu agresiju. Ključan element novog impulsa je Pakistan, nuklearna sila s iskustvom u regionalnim sukobima, koja svojim uključivanjem daje dodatnu težinu inicijativi. Pakistan može djelovati kao moralni i bezbjednosni oslonac, ali takođe šalje signal svijetu da region potencijalno formira blok koji može balansirati izraelsko-američki uticaj.
Kakvu bi ulogu u tome mogla imati Kina?
Obućina: Kineska vojna industrija i tehnologije nadzora, komunikacija i preciznog naoružanja mogle bi pružiti infrastrukturu koja bi savezu omogućila stvarnu operativnu sposobnost. Naravno, Peking neće otvoreno konfrontirati Sjedinjene Američke Države, ali može koristiti ovakve saveze da proširi svoj uticaj u regionu kroz prodaju tehnologije i vojne ekspertize.
Kina je danas najveći trgovinski partner većine država Bliskog istoka. Da li je ona najveći dobitnik haosa?
Obućina: Kina se prema izraelskim ratovima i američko-izraelskom savezu pozicionira izrazito pragmatično. Peking otvoreno ne želi da antagonizuje Sjedinjene Države, ali istovremeno gradi svoju autonomnu mrežu uticaja u regionu kroz trgovinu, ulaganja i energetske projekte, prvenstveno nafte i gasa. Ova „tiha strategija“ omogućava Kini da u krizi djeluje kao ekonomski i politički posrednik, a paralelno jača svoj položaj bez direktnog vojnog uplitanja. Kroz masovne infrastrukturne projekte, zajmove i ulaganja u luke, željezničke veze i energetske kapacitete, Kina učvršćuje dugoročne političke veze koje nijesu uslovljene ideologijom. U trenutku kada region ulazi u nove konflikte, Peking može povećati svoju ulogu u postkonfliktnim obnovama i logistici, što ga čini tihim dobitnikom haosa – zemljom koja profitira od nestabilnosti, ali bez vojnog rizika koji bi nosile Sjedinjene Američke Države ili regionalne sile.
Izrael sve češće ignoriše Sjedinjene Američke Države, palestinske frakcije takođe; ratovi u Iraku i Avganistanu završili su povlačenjem Amerikanaca, a sankcije Iranu dale su ograničene rezultate. Ima li Vašington uopšte koherentnu strategiju za Bliski istok?
Obućina: Granice američke moći na Bliskom istoku postale su sve očiglednije u posljednjoj deceniji. Iako SAD i dalje posjeduje neupitnu vojnu i ekonomsku dominaciju, njegova sposobnost da koherentno oblikuje događaje u regionu slabi. Vašington i dalje djeluje prema principu održavanja prisustva kroz vojne baze, prodaju oružja i diplomatske kanale, ali integrisana vizija koja bi istinski osigurala mir i stabilnost u regionu teško da postoji. Često se reaguje ad hoc umjesto da se gradi dugoročna, konzistentna politika. Možemo reći da SAD još uvijek oblikuje Bliski istok, ali njegova moć nije apsolutna.
Kako se promijenila ravnoteža snaga u regionu nakon dvanaestodnevnog rata između Irana i Izraela?
Obućina: Iran je pretrpio značajne vojne gubitke, ali ti gubici nijesu temeljno narušili njegov regionalni uticaj. Godinama ranije Izrael je sistematski slabio iranske proksije kroz napade i obavještajne operacije. S druge strane, Izrael je konsolidovao prednost u preciznoj vojnoj moći i obavještajnom kapacitetu, ali sukob je pokazao i ranjivosti: regionalne sile, uključujući Hezbolah i druge militante, i dalje mogu destabilizovati zone izraelskog interesa. Dugoročno, ravnoteža snaga postaje više funkcija proaktivnosti i mreže savezništava nego apsolutne superiornosti; Iran i dalje zadržava sposobnost projekcije moći kroz proksi-grupe, dok Izrael nastavlja koristiti vojnu i obavještajnu dominaciju kako bi minimizirao rizike od eskalacije.
Sirija je nakon pada Bašara al-Asada postala poligon za rivalstvo između Turske i Izraela, dvije sile s potpuno suprotnim vizijama za budući regionalni poredak. Da li je to budućnost regiona – slabe države sa spoljnim akterima koji oblikuju unutrašnju politiku?
Obućina: Sukobi između američkih, ruskih, iranskih i turskih interesa u Siriji pokazali su koliko fragmentacija omogućava spoljnim akterima da oblikuju unutrašnju politiku i osiguraju strateške pozicije. Ovaj model kontrolisane slabosti mogao bi se replicirati i u drugim zemljama poput Iraka, Libana, pa čak i Irana, gdje složene unutrašnje strukture i etničko-religijske podjele olakšavaju spoljne intervencije. Budućnost Bliskog istoka u ovom scenariju mogla bi biti obilježena slabim državama čija su suverenost i kapaciteti ograničeni, dok spoljni akteri djeluju kao arbitri ili katalizatori promjena, koristeći lokalne sukobe za sopstvene strateške ciljeve.
Bliski istok se često doživljava kao „bure baruta“, gdje religija i etničke podjele igraju ogromnu ulogu. Kako predviđate da će se situacija razvijati u ovom regionu sklonome previranjima? Šta bi, po vašem mišljenju, zaista moglo donijeti mir?
Obućina: Jedna od najvećih grešaka u pristupu Bliskom istoku jeste svođenje regiona na vječne sukobe i etničko-religijske podjele. Istorija Bliskog istoka nije samo istorija sukoba, već i istorija stalnih susreta i kompromisa između različitih religijskih i etničkih grupa. Pravi mir zahtijeva platforme u kojima se svi akteri, uključujući marginalizovane grupe, osjećaju prepoznatim i imaju mogućnost učešća u odlučivanju. Međureligijski dijalog može umanjiti radikalizme, promovisati međusobno razumijevanje i ponuditi zajedničke vrijednosti na kojima se može graditi koherentnija politika. To nije brz proces, ali bez takvih inicijativa svaki pokušaj stabilizacije ostaje površan i ranjiv. Mir na Bliskom istoku neće doći od jedne dominantne strane ili vojne superiornosti, već kroz strpljivo, inkluzivno i trajno građenje povjerenja – politički, društveno i religijski.

Obućina: Strategija koja se upravo razvija u Tel Avivu nadživjeće i Netanjahua i Hamas, a cijenu će platiti kompletni Bliski istok

Američki izaslanik Stiv Vitkof &nbsp;putuje na Bliski istok kako bi finalizovao uspostavljanje koridora za humanitarnu pomoć u Pojasu Gaze, čiji je princip dogovoren sa zaraćenim stranama, saopštio je večeras Stejt department.
- Izaslanik putuje u region sa čvrstom nadom da će se postići novi prekid vatre, kao i koridor za humanitarnu pomoć o kome su se obije strane, zapravo, složile- rekla je novinarima portparolka Stejt departmenta Tami Brus i dodala da je Vitkof krenuo na put.
Posle 21 mjeseca rata, izazvanog napadom Hamasa na Izrael 7. oktobra 2023. godine, palestinskoj teritoriji prijeti glad, prema podacima UN i nevladinih organizacija.
Izraelska vojska je nedavno saopštila da je proširila svoje operacije na tom području.
Izrael, koji dozvoljava ulazak pomoći u malim količinama, optužuje palestinski islamistički pokret Hamas da eksploatiše tešku situaciju civila, posebno preusmjeravanjem pomoći.

Američki izaslanik ide na Bliski istok za dogovor o koridoru pomoći za Gazu

Ministarstvo vanjskih poslova (MVP) upozorilo je kasno sinoć građane na usložnjavanje bezbjednosne situacije na Bliskom istoku, nakon posljednjih raketnih napada Irana na američke vojne baze u Iraku i Kataru.
- Ministarstvo poziva crnogorske državljane koji se nalaze u pomenutim državama na pojačan oprez i savjetuje preduzimanje svih mjera za očuvanje lične bezbjednosti, uključujući redovno praćenje zvaničnih informacija i poštovanje uputa državnih institucija - istakli su oni.
Takođe, kako su dodali, pozivaju crnogorske državljane koji borave u navedenom regionu, da se za sve potrebne informacije, kao i u slučaju potrebe za konzularnom pomoći ili podrškom, obrate Ambasadi Crne Gore u Ujedinjenim Arapskim Emiratima.
MVP je podijelio i sljedeće podatke:
Kontakt podaci Ambasade Crne Gore u Abu Dabiju, telefon: +971 2441 8901
Dežurni telefon: +971 56 277 0174
Fax: +971 2441 8900
Email: montenegrouae@mfa.gov.me
Za dodatne informacije i podršku, građani se mogu obratiti i Ministarstvu vanjskih poslova putem sljedećih kontakata:
Telefon: +382 20 416 380
Dežurni telefon: +382 67 17 17 77
Email: arhiva.konzularno@mfa.gov.me
- Ministarstvo će nastaviti da pažljivo prati situaciju i o svim relevantnim informacijama blagovremeno obavještava javnost - zaključili su u saopštenju.

MVP: Crnogorski državljani na Bliskom istoku da budu oprezni i prate upute državnih institucija

Na većini svjetskih berzi cijene dionica su ove sedmice pale jer se ulagači plaše širenja krize na Bliskom istoku, s obzirom na eskalaciju izraelsko-iranskog rata.
Na Wall Streetu je Dow Jones ojačao 0,02 odsto, na 42.206 bodova, a Nasdaq indeks isto toliko na 19.447 bodova. S&amp;P 500 skliznuo 0,2 odsto, na 5.967 bodova, prenosi SEEbiz.
Na tržištima vlada oprez, jer je žestoko raketiranje između Izraela i Irana ušlo u drugu sedmicu, a sukob bi mogao dodatno eskalirati jer je Vašington poručio da razmatra mogućnosti napada na Iran.
Bijela kuća poručila je ove sedmice da će predsjednik SAD-a Donald Tramp u idućih 15 dana odlučitio ulasku SAD u izraelsko-iranski rat.
Međutim, Tramp nije čekao tako dugo, pa su u nedjelju rano ujutro američki avioni bombardirali tri iranska nuklearna postrojenja.
U fokusu ulagača bila je prošle sedmice i redovna sjednica čelnika američke centralne banke. Kao što se očekivalo, Fed je ostavio kamatne stope nepromijenjene, a predsjednik centralne banke Jerome Powell ponovio je da zbog uvođenja carina očekuje rast inflacije idućih mjeseci, pa Fed ne treba žuriti sa smanjenjem kamatnih stopa.
- Powell je jasno poručio da ne namjerava da mijenja monetarnu politiku dok ne bude jasno kako su carine uticale na inflaciju - kaže Piter Kardilo, ekonomista u kompaniji Spartan Capital Securities.
I na evropskim berzama cijene dionica ove sedmice su pale. Londonski FTSE indeks oslabio je 0,7 posto, na 8.774 boda, dok je frankfurtski DAX skliznuo 0,7 posto, na 23.350 bodova, a pariški CAC 1,2 odsto, na 7.589 bodova.

Indeksi pali zbog eskalacije na Bliskom istoku

Nakon što su održale sastanak, države članice G7 objavile su saopštenje u kojem su se fokusirale na deeskalaciju neprijateljstava na Bliskom istoku, te su navele da su one potvrdile posvećenost miru i stabilnosti.
Kako se navodi, u tom kontekstu potvrđuju da Izrael ima pravo da se brani.
- Ponavljamo našu podršku sigurnosti Izraela. Takođe potvrđujemo važnost zaštite civila. Iran je glavni izvor regionalne nestabilnosti i terora - saopšteno je.
Navode da su dosljedno dali do znanja da Iran nikada ne može imati nuklearno oružje. Zemlje su pozvale da rješavanje iranske krize dovede do šire deeskalacije neprijateljstava na Bliskom istoku, uključujući prekid vatre u Gazi.
- Ostaćemo budni u pogledu implikacija na međunarodna energetska tržišta i bićemo spremni da koordinišemo, uključujući i saradnju sa istomišljenicima, kako bismo zaštitili stabilnost tržišta - zaključili su.
Zemlje članice G7 grupe su Kanada, Francuska, Njemačka, Italija, Japan, Velika Britanija i Sjedinjene Američke Države.

Zemlje G7 poručile: Izrael ima pravo da se brani, Iran je izvor terora

Grupa G7 sastaje se u kanadskom Kananaskisu, u Kanadi. Za njemačkog kancelara Fridriha Merca, to je prvi sastanak tog formata, a samim tim i prvi veliki test na međunarodnoj sceni.
Pored njega, učestvovaće i šefovi država i vlada Francuske, Velike Britanije, Italije, Japana, Kanade i SAD. Stižu i drugi visoki gosti. Šta se može očekivati od samita?
<h2>Koje su glavne teme samita G7?</h2>
Postoji nekoliko tema kojima će se pozabaviti sedam ekonomskih sila. Na primjer, vjerovatno će se razgovarati o eskalaciji sukoba između Izraela i Irana.
Rat protiv Ukrajine i svjetska trgovina takođe su na dnevnom redu – a to su pitanja oko kojih su se Donald Tramp i njegovi evropski saveznici sada značajno udaljili.
<h2>U kojoj mjeri su napadi na Bliskom istoku u fokusu samita?</h2>
To zavisi od razvoja na licu mjesta. Neposredno prije odlaska u Kanadu, kancelar Merc je rekao da očekuje da će sukob Izraela i Irana biti veoma visoko na dnevnom redu. SAD i Evropljani uverili su Izrael u svoju solidarnost, ali do sada nisu aktivno podržali njegovu ofanzivu protiv glavnih vojnih i nuklearnih postrojenja u Iranu.
To bi, međutim, brzo moglo da se promijeni kada je riječ o SAD. Strahuje se da bi iransko rukovodstvo moglo da naredi i udare odmazde na američke baze na Bliskom istoku. U tom slučaju, bilo bi realno za očekivati da će i same SAD uzvratiti udarac – čime bi se prešlo na novi nivo eskalacije.
To bi bio slučaj i ako bi SAD počele da aktivno vojno pomažu Izraelu u napadima na određena iranska nuklearna postrojenja, za koja stručnjaci kažu da se nalaze duboko pod zemljom. Tramp će vjerovatno samostalno da odluči kojim će putem SAD krenuti u sukobu – dakle, bez partnera iz G7.
<h2>Šta G7 može da postigne u vezi s Ukrajinom?</h2>
Pregovori Rusije i Ukrajine koje je pokrenuo Tramp do sada nisu dali mnogo rezultata. Evropljani zato žele da ga ubijede da njegovi napori imaju šanse samo ako se pritisak na Rusiju poveća.
Na primjer, žele da dodatno smanje prihode ruske države od izvoza smanjenjem gornje granice cijene za prodaju ruske nafte zemljama poput Indije ili Kine, i to sa sadašnjih 60, na 45 američkih dolara po barelu. Ograničenje cijena uvedeno je 2022. godine i ono podrazumijeva sankcije protiv aktera koji su uključeni u izvoz ruske nafte po višim cijenama.
Ukrajinskom predsjedniku Volodimiru Zelenskom biće pružena prilika da u Kanadi još jednom zatraži dodatnu podršku. Pozvan je na radni doručak s učesnicima grupe G7 u utorak ujutru – kao i generalni sekretar NATO Mark Rute.
<h2>Može li se spriječiti dalja eskalacija carinskog sukoba?</h2>
Ovo je, pored podrške Ukrajini, drugo prioritetno pitanje za Evropljane. Ako se do 9. jula ne postigne dogovor, nove visoke američke tarife će se, kako stvari stoje, primjenjivati na skoro sav izvoz iz Evropske unije u Sjedinjene Države – a EU bi, zauzvrat, odgovorila carinama na uvoz iz SAD.
Da bi se to spriječilo, razgovori između Brisela i Vašingtona traju već nedjeljama – a nejasno je da li će biti uspješni.
Tramp vidi carine ne samo kao alat za smanjenje trgovinskog deficita SAD, već i kao izvor prihoda za finansiranje smanjenja poreza. Do sada je EU ponudila SAD obostrano smanjenje carina i uklanjanje tzv. necarinskih trgovinskih barijera, koje uključuju različite propise i standarde za automobile. Pored toga, EU bi mogla da obeća Sjedinjenim Državama da će još više kupovati američki tečni prirodni gas, kao i vojnu opremu.
<h2>Sve oči uprte u Trampa – kako će se ponašati?</h2>
Neposredno prije samita G7, predsjednik SAD održao je veliku vojnu paradu u Vašingtonu povodom 250. godišnjice osnivanja američke vojske – što se prikladno poklopilo s Trampovim 79. rođendanom. Bila je to demonstracija vojne moći pred očima čitavog svijeta. On za Kanadu sada leti baš sa tim borbenim slikama u svom prtljagu.
Republikanac je na vlasti skoro pet mjeseci i za to vrijeme brzo je potkopao demokratiju i ustavni sistem u SAD. Na međunarodnom planu, otuđivao je jednog partnera za drugim – u šta spada i njegova najava uvođenja kaznenih carina.
<h2>Kakva su očekivanja njemačkog kancelara?</h2>
Na svom prvom sastanku sa Trampom u Bijeloj kući početkom mjeseca, Fridrih Merc je nastojao da izbegne moguće tačke sukoba. Vjerovatno želi da taj kurs nastavi i u Kananaskisu.
Prvi razgovor s predsjednikom SAD bio je „harmoničan“ – kako je to rečeno iz Mercove delegacije.&nbsp;
- Sada je sljedeći test: kako to izgleda u timskoj situaciji i koliko dobro G7 uspeva da prenese taj timski duh spoljnom svijetu - navedeno je.
Ujedno, za Merca je riječ i o tome da se afirmiše među Evropljanima i da tu preuzme istinsku lidersku ulogu. Na svojim prvim putovanjima – posebno onim u Kijev i Vašington – stekao je samopouzdanje.
Sada slijedi čitav niz važnih samita. Nakon samita G7, Merc će prisustvovati i samitu NATO u Hagu, a potom, već ovog mjeseca, i svom prvom samitu Evropske unije u Briselu.
<h2>Mogu li se očekivati dalekosežne odluke sa samita?</h2>
Šefovi država i vlada G7 nakon samita neće izdati sveobuhvatnu zajedničku završnu deklaraciju. Razlog: SAD pod Trampom drastično odstupaju od nekadašnje posvećenosti G7 u oblastima kao što su zaštita klime, razvojna pomoć i svjetska trgovina.
Na odluku da se ne izdaje završna deklaracija ulogu je možda odigralo i sećanje na poslednji samit G7 2018. u Kanadi. Tramp je tada spektakularno poremetio sastanak povukavši svoje odobrenje za završnu deklaraciju ubrzo nakon završetka samita.
Ove godine planirane su samo pojedinačne izjave na teme migracija, kritičnih sirovina, vještačke inteligencije, kvantne tehnologije, šumskih požara i stranog uticaja. Bilo šta više od toga – na primjer sporazum o povećanju pritiska na Rusiju zajedno sa novim sankcijama – bio bi veliki uspjeh.
<h2>Šta je grupa G7 – i kako je nastala?</h2>
Globalna ekonomska kriza 1975. godine dala je njemačkom kancelaru Helmutu Šmitu i francuskom predsjedniku Valeriju Žiskaru d’Estenu ideju o samitu najvećih industrijskih zemalja radi pronalaženja rješenja.
Na prvom sastanku u zamku Rambuje kod Pariza u novembru 1975. – pre skoro 50 godina – okupili su se šefovi država i vlada Francuske, Njemačke, SAD, Velike Britanije, Japana i Italije. Godinu dana kasnije, Kanada je upotpunila „Grupu sedam“ za narednih skoro tri decenije.
Rusija je stekla punopravno članstvo 2002. godine, ali je grupa kao G8 postojala samo do 2013. Zbog ruske aneksije Krima, propao je samit 2014. u Sočiju, u Rusiji, na Crnom moru. Od tada se grupa ponovo zove G7.
Ona je prvobitno obuhvatala sedam najvećih industrijskih zemalja svijeta. Danas to više nije slučaj: Italiju i Kanadu su iz prvih sedam potisnule Kina i Indija. Međutim, ekonomska snaga se više ne smatra najvažnijom vezom između država-članica.
Nakon isključenja Rusije, prije svega su zajedničke demokratske vrijednosti obezbijedile koheziju i razlog postojanja G7. Međutim, s inauguracijom američkog predsjednika Trampa, zajednički okvir vrijednosti počeo je da se ljulja.

Što se može očekivati od samita G7?

Velika Britanija šalje dodatne borbene avione na Bliski istok usred intenzivnih sukoba između Izraela i Irana, potvrdio je britanski premijer Kir Starmer.
Starmer je rekao da se avioni šalju "kao dio pripravnosti za podršku regionu“, ali nije precizirao hoće li britanske snage ičestvovati u odbrani Izraela. U regionu su već raspoređeni RAF-ovi avioni u sklopu operacije Shader.
Na putu prema summitu G7, koji sjutra počinje u Kanadi, Starmer je novinarima izjavio da je situacija „brzo promjenjiva“ i da se vode „intenzivni razgovori s saveznicima na svim nivoima“.
- Stalna poruka je: deeskalacija - rekao je britanski premijer.
Na pitanje o eventualnom angažmanu u odbrani Izraela, Starmer je odgovorio da je juče imao „dobar i konstruktivan razgovor s premijerom Netanjahuom“, u kojem je bilo riječi i o „sigurnosti i zaštiti Izraela, što je i za očekivati između dvojice saveznika“.
Ponovno je naglasio da Ujedinjeno Kraljevstvo ima „dugogodišnje zabrinutosti“ u vezi s iranskim nuklearnim programom te da priznaje pravo Izraela na samoobranu.
- Apsolutno je jasno da situaciju treba hitno deeskalirati - zaključio je Starmer.

Velika Britanija šalje dodatne borbene avione na Bliski istok

Predsjednik Vlade Crne Gore Milojko Spajić čestitao je čelnicima i građanima Tivta, 21. novembar - Dan opštine.
- Dugoročno planiranje i domaćinsko upravljanje učinili su da je Tivat danas jedna od najnaprednijih opština u Crnoj Gori, koja po rezultatima i produktivnosti, polako postaje nacionalni lider i primjer održivog pristupa razvoju - poručio je premijer Spajić u čestitki.
Prema njegovim riječima, realizacija projekta bulevara Tivat – Jaz, saradnja započeta sa svjetskim avio-kompanijama, kao i razvoj Aerodroma, snažno će podstaći unapređenje nacionalne ekonomije i doprinijeti boljoj dostupnosti i konkurentnosti crnogorske ponude.
- Podržani vašim istinskim kosmopolitskim duhom, inkluzivnošću i preduzetništvom, sigurni smo da ćemo u predviđenom roku zatvoriti sva pregovaračka poglavlja i time otvoriti novu stranicu istorije Crne Gore. Uvjeren da iskreno i predano stremimo istom cilju, još jednom vam čestitam 21. novembar - poručio je Spajić.

Spajić: Tivat polako postaje nacionalni lider i primjer održivog pristupa razvoju

Univerzitetu Crne Gore odobren je projekat „Studentski glas u Parlamentu“, u okviru EU programa „Građani, jednakost, prava i vrijednosti” (Citizens, Equality, Rights and Values – CERV).
Kako je saopšteno iz UCG-a, ovaj projekat predstavlja važan iskorak u osnaživanju učešća mladih u javnom životu, povezujući studente iz Crne Gore i Bosne i Hercegovine sa nacionalnim parlamentima obje države, dajući im prostor za jasno i javno izražavanje stavova i predlaganje politika za mlade.
Projekat je osmišljen da podstakne aktivno učešće studenata u demokratskim procesima i pruži im praktično znanje o funkcionisanju parlamenata, evropskim vrijednostima, kreiranju javnih politika i odgovornom građanstvu. Poseban akcenat stavljen je na simulaciji rada Parlamenta kako bi studenti stekli iskustvo u vođenju parlamentarne debate u realnom okruženju; predlaganju javnih politika; pregovaranju o različitim temama i stavovima; i donošenju odluka u skladu sa demokratskim procedurama i principima opšteg dobra.
U okviru projekta će se razviti “Digitalna platforme za demokratsko učešće”, preko koje će studenti predlagati ideje, glasati o inicijativama i učestvovati u vođenim diskusijama na različite teme. Iz Univerziteta su rekli da će posebna pažnja biti posvećena kritičkom mišljenju, kako bi se kod mladih povećala otpornost na dezinformacije, manipulativne medijske forme i izraze i političku apatiju.&nbsp;
- Kroz projektne aktivnosti i redovan angažman Univerziteta želimo da podstaknemo mlade da grade odgovoran odnos prema sebi i drugima, budu oslonac u izgradji vrijednosnog sistema zajedništva, podrške i opšteg dobra i pomognu nam da iskoračimo iz kulture zasnovane na ličnim interesima, samopromociji i kultu ličnosti - dodaje se u saopštenju.
Navode da će više od dvije hiljade studenata biti direktno uključeno u projektne aktivnosti, dok će rezultati biti primjenjivi, a aktivnosti nastavljene i nakon završetka projekta.
- Odobrenje Evropske komisije potvrđuje relevantnost i kvalitet ove inicijative, a kroz kombinaciju praktičnog učenja, digitalnog angažmana i regionalne saradnje, projekat “Studentski glas u Parlamentu” predstavlja važan korak u održivom i trajnom jačanju demokratskog okruženja - zaključeno je u saopštenju Univerziteta.

Evropska komisija odobrila projekat UCG: Studentski glas u Parlamentu

Dalji razvoj Kotora u potpunosti mora biti usklađen sa najvišim standardima održivosti, preporukama i savjetima UNESCO-a, poručio je premijer Crne Gore Milojko Spajić.
Spajić je čestitao rukovodstvu i građanima Kotora 21. novembar - Dan opštine.
U čestitki se navodi da u svijetu nema mnogo gradova i mjesta koji u svojim temeljima nose toliko ključnih sadržaja, civilizacijskih dostignuća i raznolikosti kao Kotor, što potvrđuje njegov najviši međunarodni status. 
Spajić je rekao da je, u nacionalnu istoriju, Kotor ugradio preko dva milenijuma svoje bogate prošlosti, čiji značaj daleko prevazilazi državne i regionalne okvire.
- Svjesni ovih činjenica, na nama je obaveza da odgovorno pristupamo očuvanju njegove sveukupne baštine. Dalji razvoj Kotora u potpunosti mora biti usklađen sa najvišim standardima održivosti, preporukama i savjetima UNESCO-a - poručio je premijer Spajić.
On je dodao da autentična vrijednost Kotora može biti očuvana i unaprijeđena samo ukoliko se prema ovom dragulju „nevjeste Jadrana” odnosimo sa dužnom pažnjom i poštovanjem.
- Naš je zadatak da ostanemo dostojni vrijednosti pejzaža, zvonika, zidina, kulture i gostoprimstva Kotora - zaključio je Spajić, izražavajući uvjerenje da uz raskošni potencijal Kotora, Crna Gora ima šta da ponudi Evropskoj uniji i da može biti njena nova vrijednost.

Spajić: Razvoj Kotora mora biti usklađen sa najvišim standardima održivosti i preporukama UNESCO-a

Prvu epizodu podkasta „Bez filtera“ 40 odsto još uvijek nije ravnopravnost - od sada možete pogledati i na Televiziji E, u petak od 15:05 sati.&nbsp;
Podkast „Bez filtera“ je prostor za otvorene razgovore o ljudskim pravima, vladavini prava, borbi protiv korupcije, rodnoj ravnopravnosti, izborima i drugim važnim temama.
U prvoj epizodi razgovaramo o političkoj reprezentaciji žena u Crnoj Gori, sa posebnim osvrtom na nedavno usvojenu izbornu kvotu od 40 odsto zastupljenosti žena na izbornim listama.
Gosti Jovane Marović, moderatorke podkasta su Zlatko Vujović, predsjednik Upravnog odbora CeMI-ja, Jelenka Andrić, predsjednica Odbora za rodnu ravnopravnost u Skupštini Crne Gore i Olivera Komar, profesorica na FPN-u i aktivistkinja za rodnu ravnopravnost.
Podkast „Bez filtera“ realizovana je u okviru projekta „Prevazilaženje rodnih predrasuda i jačanje političke participacije žena u Crnoj Gori kroz javno informisanje, obuke za jačanje kapaciteta i zagovaranje rodne zastupljenosti”, koji CeMI sprovodi uz finansijsku podršku Kanadske ambasade, kroz program Kanadskog fonda za lokalne inicijative (The Canada Fund for Local Initiatives - CFLI). Stavovi iznijeti u podcastu ne odražavaju nužno stavove Kanadske ambasade.

Premijerno na TVE podkast „Bez filtera“ Centra za monitoring i istraživanje

Miodrag Novaković osuđen je danas u kolašinskom Osnovnom sudu na devet mjeseci zatvora zbog ugrožavanja sigurnosti novinarke Televizije E Itane Kaluđerović. Presudu je donio sudija Arsen Popović.
Novakoviću je izrečena i mjera liječanja zavisnosti od alkohola.
On je 26. maja uputio prijeteću poruku novinarki Kaluđerović na njenom Fejsbuk nalogu. Novaković je napisao „Pazi ti, na metak“. Komentar je ostavljen ispod fotografije snimljene na Cetinju na kojoj je novinarka Kaluđerović u crnogorskoj košulji.
Optuženi pred sudom nije iznosio odbranu, već je ostao pri iskazu koji je dao u Tužilaštvu. Novinarka Kaluđerović je rekla da nema što da doda u odnosu na izjavu koji je dala tužiocu.
U završnim riječima tužiteljka Maja Šćepanović tražila je od suda da Novakovića osudi na godinu zatvora zbog prijetnji upućenih novinarki Kaluđerović.
- Optužni akt je u cjelosti potvrđen sprovedenim dokazima. Okrivljeni je priznao da je na Fejsbuku ostavio komentar prijeteće sadržine: „ pazi ti na metak“. Da je Klauđerović nakon toga imala osjećaj straha i nesigurnosti utvrđuje se iz njenog svjedočkog iskaza, ali ne samo verbalnog kazivanja već i navođenja konkretnih razloga zbog čega je osjećaj lične nesigurnosti prisutan – kazala je tužiteljka Šćepanović.
Ona je obrazložila i da smatra da bi kazna od godinu zatvora uticala na okrivljnog koji ranije nije osuđivan. Prema stavu tužiteljke, visina te kazne ne bi bila samo u svrhu specijalne nego i generalne prevencije s obzirom da je Kaluđerović novinarka i da radi posao od javnog interesa.
- Ovakvim prijetnjama šalje se opasna poruka svim novinarima koji su svakodnevno suočavaju sa prijetnjama. Istovremeno predstavljaju pritisak na slobodno i nezavisno izvještavanje što direktno ugrožava osnovne demokratske vrijednosti – obrazložila je Šćepanović.
Obaveza države koju ovdje predstava sud, prema riječima Šćepanović, jeste da kaznenom politikom stavi do znanja da se napadi na novinare neće dolerisati i da će biti adekvatno sankcionisani.
Kaluđerović je u završnoj rijeći navela da se pridružuje krivičnom gonjenju optužnog. Novaković nije iznosio zaršne riječi već je ostao pri iskazu koji je dao ranije.

Novakoviću devet mjeseci zatvora zbog prijetnji novinarki Televizije E Itani Kaluđerović

Otvaranjem istrage o ,,safari snajperistima” koji su sijali smrt tokom skoro četvorogodišnje srpske opsade Sarajeva, Tužilaštvo u Milanu otvorilo je i Pandorinu kutiju iz koje bi mogli da iskoče mučni, užasavajući detalji. I veoma neprijatne istine za neke bogate biznismene sa Zapada koji su plaćali velike sume novca da bi dolazili na srpske položaje iznag grada i snajperom ubijali civile po ulicama Sarajeva. &nbsp; Osim moćnih biznismena koji su išli u lov na ljude kao na divljač, nemirne snove bi mogao da ima i jedan balkanski moćnik – Aleksandar Vučić. &nbsp; RATNE GODINE &nbsp; Te 1992. godine, kada se kao član Srpske radikalne stranke, prijavio kao dobrovoljac za ratovanje na strani Srba u Bosni i Hercegovini, dvadesdvogodišnji Aleksandar Vučić je tek započinjao političku karijeru. Zato se trudio da bude u blizini svog političkog idola – Vojislava Šešelja. &nbsp;  <figure> <img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/20251119191124_ef3b500d951da7b3117fa84c9862f57aeb124e573b389ec8ec6afc1ee6914709.jpg" data-media-id="editor_0" data-image-id="20251119191124_ef3b500d951da7b3117fa84c9862f57aeb124e573b389ec8ec6afc1ee6914709" data-rendition-name="original" width="800" height="350" loading="lazy" alt="VRIJEME SRAMOTE: Šešelj, Vučić i Aleksić 1992. godine iznad opsadiranog Sarajeva"> <figcaption>VRIJEME SRAMOTE: Šešelj, Vučić i Aleksić 1992. godine iznad opsadiranog Sarajeva(Photo: UGC )</figcaption> </figure>  Tako je, negdje u kasnu jesen 1992. godine, mladi Vučić usnimljen na položajima iznad Sarajeva, kod Jevrejskog groblja. Kamera je zabilježila kako pozamašni Vojslav Šešelj u prvom planu obilazi paravojnu SRS jedinicu srpkog četničkog vojvode Slavka Aleksića. Tada je oko kamere zabilježilo i Aleksandra Vučića, u braon jakni i kariranoj košulji. U desnoj ruci, kako se vidi na snimku, Vučić drži predmet koji je teško identifikovati. &nbsp; Snimak je, nakon otvaranja istrage u Milanu, rasplamsao stare vatre optužbi da je upravo Vučić učestvovao u besprizornim snajperskim napadima na građane Sarajeva... &nbsp; Stvarno, što je sve radio Aleksandar Vučić tokom opsade Sarajeva? &nbsp;  <figure> <img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/20251119191128_0906856d2de254fd8ca21ef82792af8814b0fffb3d49d7a3bf7204ae14deed24.jpg" data-media-id="editor_1" data-image-id="20251119191128_0906856d2de254fd8ca21ef82792af8814b0fffb3d49d7a3bf7204ae14deed24" data-rendition-name="original" width="1020" height="651" loading="lazy" alt="VIŠE OD 11 HILJADA ŽRTAVA ZA ČETIRI GODINE OPSADE: Ratno Sarajevo"> <figcaption>VIŠE OD 11 HILJADA ŽRTAVA ZA ČETIRI GODINE OPSADE: Ratno Sarajevo(Photo: Foto: MARIO BOCCIA)</figcaption> </figure>  ,,PRANJE” RATNE BIOGRAFIJE &nbsp; Neki su detalji poznati i utvrđeni. Kao član Srpske radikalne stranke Vojislava Šešelja, mladi Vučić bio je, po soptvenom priznanju, tokom 1992. i 1993. godine pripadnik dobrovoljačkog paravojnog odreda zloglasnog komandanta Slavka Aleksića, koja je uglavnom djelovala u rejonu Jevrejskog groblja iznad Sarajeva, gdje je bilo smješteno i jedno od mnogih snajperskih gnijezda. &nbsp; Svojevremeno se i sam Vučić hvalisao ,,ratnom biografijom”. &nbsp; U intervjuu za beogradski magazin ,,Duga”, Vučić se 6. avgusta 1994. godine hvalisao kako je u vrijeme sarajevskih ,,ljudskih safarija” bio na lokaciji Jevrejskog groblja, upravo tamo gdje su dolazili bogati lovci na ljude snajperom ubijali ljude, kao da je u pitanju sport. Naravno, Vučić ne otkriva te mračne detalje, već govori o svojem mladalačkom doprinosu ,,srpskom intersu u Bosni”. &nbsp;&nbsp;  <figure> <img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/20251119191128_f6843019baa17aec17e7b62ca5c0165c091d9105fdc4a3642f83409dc77999b7.jpg" data-media-id="editor_2" data-image-id="20251119191128_f6843019baa17aec17e7b62ca5c0165c091d9105fdc4a3642f83409dc77999b7" data-rendition-name="original" width="676" height="380" loading="lazy" alt="NEGACIJA VLASTITOG BESČAŠĆA: Vučić u razgovoru sa Hadžifejzovićem za Face TV "> <figcaption>NEGACIJA VLASTITOG BESČAŠĆA: Vučić u razgovoru sa Hadžifejzovićem za Face TV(Photo: Screenshot Face TV )</figcaption> </figure>  Kasnije, kada su optužbe za učešće u beskrupuloznom ubijanju civila na ulicama Sarajeva počela da se vežu za njegovo ime – oštro je negirao. Tako je marta 2021. godine, u razgovoru za Fejs TV Senada Hadžifejzovića, Vučić odbacio priče o njegovom učešću u snajperskom safariju i ustvrdio da su to - bestidne laži. I -Da vam ja nešto kažem dobijam ja to kako sam snajperom ubijao ljude po Sarajevui čitam gluposti svakog dana nikad snajper nisam uzeo u životu u ruku. Ajde molim vas, ne mogu gluposti i laži da slušam – odbrecnuo se Vučić tokom razgovora. &nbsp; Hažifejzović nije odustajao, ponovio je pitanje:,,Jeste li pucali na Sarajevo?” -Nisam pucao, ali sam bio na Palama, radio i radio svoj posao – odgovorio je Vučić, ne objašnjavajući koji je posao radio kao tadašnji dobrovoljac u paravojnoj jedinici. &nbsp; NOVI DOKAZI Pitanje je da li će, nakon otvaranja istrage u Milanu - ali i nastavka istrage u Sarajevu - predsjednik Srbije, moći ponovo lakonski da odbacuje nezgodna pitanja. Jer, sada se pojavljuju novi optužujući dokazi i svjedočanstva.  <figure> <img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/20251119191132_ff5de4ad40a3e48e2c4d4e7fe7c8b1f5ce20e217ac7457dbac53091e8d1a9e48.jpg" data-media-id="editor_3" data-image-id="20251119191132_ff5de4ad40a3e48e2c4d4e7fe7c8b1f5ce20e217ac7457dbac53091e8d1a9e48" data-rendition-name="original" width="900" height="506" loading="lazy" alt="INFORMACIJE ZA TUŽILAŠTVO U MILANU: Domagoj Margetić, istraživački novinar"> <figcaption>INFORMACIJE ZA TUŽILAŠTVO U MILANU: Domagoj Margetić, istraživački novinar(Photo: UGC )</figcaption> </figure>  Javnom tužilaštvu u Milanu 14. novembra ove godine hrvatski istraživački novinar Domagoj Margetić je priložio informacije o, kako je nazvao, ,,povezanosti trenutnog predsjednika Srbije Aleksandra Vučića s ljudskim safarijima u ratnom Sarajevu”. &nbsp; -Upravo je Jevrejsko groblje u Sarajevu, dakle borbena pozicija na kojoj je kao dobrovoljac 1992. i 1993. godine bio Aleksandar Vučić, bila položaj u stravičnoj ,,turističkoj” ponudi ljudskog safarija imućnim i utjecajnim ljudima iz Italije i bio poznat kao jedna od najluksuznijih, najtraženijih i najskupljih lokacija za ljudski safari, za lov na ljude u Sarajevu, posebno za safari ubijanja djece u naručju majki u Sarajevu – piše Margetić, između ostalog, u prijavi Javnom tužilaštvo grada Milano. &nbsp;&nbsp;&nbsp;  <figure> <img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/20251119191132_5ba68260286256095291720d7f4ce2e641aa5e048417b3907075369ea2408e31.jpg" data-media-id="editor_4" data-image-id="20251119191132_5ba68260286256095291720d7f4ce2e641aa5e048417b3907075369ea2408e31" data-rendition-name="original" width="1197" height="790" loading="lazy" alt='DOKAZI: Informacija od značaja za predmet istrage ,,Ljudskih safarija"'> <figcaption>DOKAZI: Informacija od značaja za predmet istrage ,,Ljudskih safarija"(Photo: Portal ETV )</figcaption> </figure>  HELEZ: POSTOJE SVJEDOČANSTVA! Nije novinar Margetić jedini koji tvrdi da je aktuelni predsjednik Srbije pucao na Sarajlije tokom opsade grada. &nbsp; U izjavi za Televiziju E, ministar odbrane Bosne i Hercegovine Zukan Helez govori da postoje takva svjedočanstva:  <figure> <img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/20251119191136_aa620f911b240e36aeb787748f9c64035910ab566722a4e97e8a7dae7ca92bcb.jpg" data-media-id="editor_5" data-image-id="20251119191136_aa620f911b240e36aeb787748f9c64035910ab566722a4e97e8a7dae7ca92bcb" data-rendition-name="original" width="768" height="476" loading="lazy" alt="BROJNA SVJEDOČANSTVA: Zukan Helez, ministar odbrane Bosne i Hercegovine"> <figcaption>BROJNA SVJEDOČANSTVA: Zukan Helez, ministar odbrane Bosne i Hercegovine(Photo: UGC )</figcaption> </figure>  -Vučić je više puta dolazio u okolinu Sarajeva po ratištima. To je bio njegov politički početak. Imao sam priliku, sad u Sarajevu imate priliku da razgovarate sa ljudima koji su bili u ratu na strani Srba i u toj srpskoj vojsci, ljudi koji kažu da su bili s njim i da je pucao sa Trebevića da se iživljavao iz različitih oružja po Sarajevu. Naravno, ljudi su me molili da ostanu anonimni, jer znate i sada kakvo je okruženje i izlaskom u javnost njihovih imena ljudi bi mogli tragično završiti -kazao je Helez. &nbsp; Ministar odbrane Bosne i Hercegovine je i ranije javno ukazivao da ima direktna saznanja od više bivših srpskih vojnika i oficira o povezanosti Aleksandra Vučića s ljudskim safarijima na sarajevskom Jevrejskom groblju. &nbsp;  <figure> <img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/20251119191136_419f771fa921475472c961f6e318459de6104a4874c7a5b0c08fb117ccdde50d.jpg" data-media-id="editor_6" data-image-id="20251119191136_419f771fa921475472c961f6e318459de6104a4874c7a5b0c08fb117ccdde50d" data-rendition-name="original" width="1200" height="800" loading="lazy" alt="JEDINI DOKAZANI SNAJPERISTA: Eduard Limonov uz nadzor Radovana Karadžića puca po Sarajevu"> <figcaption>JEDINI DOKAZANI SNAJPERISTA: Eduard Limonov uz nadzor Radovana Karadžića puca po Sarajevu(Photo: UGC)</figcaption> </figure>  ČEKAJUĆI PARVDU POSLIJE TRI DECENIJE... Istražitelje u Milanu, kao i one u Sarajevu koji su nakon 2022. godine obnovili istragu po prijavi bivše gradonačelnice Sarajeva Benjamine Karić, svako će intersovati da čuju nove pojedinosti, kao i imena onih koji su učestvovali u bestijalnoj akciji koja je trajala tokom čitave opsade Sarajeva. &nbsp; Za sada je jedino utvrđeno, pa i zabilježeno kamerom, kako je ruski književnik Eduard Limonov, u društvu Radovana Karadžića, pucao na Sarajevo. Na snimku se prvo vidi politički vođa bosanskih Srba kako priča telefonom sa nekom osobom kodnog imena ,,Orao”, dok se u pozadini vidi kako srpski vojniuci ,,obučavaju” Limonova. A onda Limonov ,,ponosno” ispaljuje rafal iz puškomitraljeza po Sarajevu... &nbsp; Eduard Limonov nikada nije procesuiran. I neće biti: preminuo je 2020. u 77 godini. Njegovog domaćina, Radovana Karadžića, ratnog zločinca, Tribunal za ratne zločine u Hagu, osudio je na doživotnu kaznu zatvora. &nbsp; Niti jedan "snajperista” za protekle tri decenije nije procesuiran. Tokom četvorogodišnje opsade ubijeno je više od 11 hiljada ljudi, od čega 1.600 sarajevske đece. Prema podacima udruženja žrtava svako deseto dijete ubijeno je snajperom. &nbsp;

Aleksandar Vučić i ,,Sarajevo Safari"

Doskorašnja urednica Dokumentarnog programa Televizije Crne Gore Mila Vuković saopštila je da joj je urednik Prvog programa Bojan Terzić rekao da direktor TVCG Milan Knežević želi da pokrene njenu smjenu jer je uoči utakmice sa Hrvatskom emitovana epizoda „Perspektive“ koja kritički tematizuje rastući nacionalizam i ekstremizam u zemljama naše regije.
Mladi u ovoj epizodi, kako je pojasnila Vuković, na konkretnim primjerima osuđuju rast nacionalizma.
- I to je tema o kojoj se, objektivno, mora govoriti svaki dan. Usljed tehničkog problema, emitovanje je prekinuto nakon 13 minuta, a na adresu urednika Prvog programa TVCG, promtno stiže pitanje od portala „Pobjeda“: „Da li je predviđeno da dio redovne programske šeme TVCG1 za ponedjeljak 17.11 bude emisija „Perspektiva“ u produkciji RSE i ako jeste zbog čega se emituje epizoda koja je od 20. jula 2025, te da li je uredništvo uzelo u obzir potencijalne tenzije zbog održavanja utakmice između Crne Gore i Hrvatske?“ - navela je ona.
Otkako je prije četiri godine Ugovorom o radu na neodređeno vrijeme raspoređena na radno mjesto urednika Dokumentarnog programa, sadržaj koji je stvarala sa kolegama je, kaže, nagrađivan i prepoznat kao primjer profesionalnih i etičkih standarda Javnog servisa.&nbsp;
- Dvoumila sam se da li ovu informaciju javno da podijelim, jer nijesam obznanila ni kada sam raspoređena na mjesto urednika Dokumentarnog programa, ali zbog načina na koji mi je menadžment posredstvom Arhive RTCG, poslao ponudu za zaključivanje Aneksa Ugovora o radu, koju potpisuju direktor TVCG Milan Knežević i generalni direktor RTCG Boris Raonić, bez prethodnog postupka, bez obrazloženja i bez ijednog zakonski propisanog koraka, sa zadovoljstvom ću to da uradim i odmah im poručim, naravno da ću pokrenuti zvaničan spor, jer je njihovo postupanje nezakonito! - navela je ona.
<h2>POKUŠAJ DISCIPLINOVANJA I POTČINJAVANJA RTCG</h2>
Vuković je istakla da po zakonu ne može biti smijenjena, jer nije ni izabrana u mandatnoj funkciji i ni na osnovu „želje“ ili impresija bilo kog pojedinca.
- Dakle, bez ijednog zakonski propisanog koraka, bez postupka utvrđivanja odgovornosti, bez pisanog upozorenja, obrazloženja i bez odluke o povredi radne obaveze. Ovo nijesu samo profesionalni pritisci, već i pokušaj uređivačkog disciplinovanja i potčinjavanja Javnog servisa ličnim ukusima i političkim očekivanjima – napisala je Vuković u objavi na Fejsbuku.
Pojasnila je da već drugu godinu zaredom, na Televiziji Crne Gore ponedjeljkom u 12.15 sati emituju Dokumentarni serijal „Perspektiva“ koji realizuju Radio Slobodna Evropa i The National Endowment for Democracy (NED).&nbsp;
- Shodno potpisanom ugovoru, Javnom medijskom servisu RTCG ustupljen je uz prava na emitovanje bez naknade i ograničenja. Serijal prenosi više od 30 televizija u Bosni i Hercegovini, Srbiji, Crnoj Gori i Hrvatskoj. Namijenjen je mladima i pruža im prostor za dijalog i javnu debatu, o zidovima koje su među njima stvorili ratna prošlost, obrazovni sistem i mediji. Mladi u „Perspektivi“ imaju priliku da čuju jedni druge, slobodno razgovaraju o aktuelnim temama, debatuju o ljudskim pravima, multikulturalnosti, nasilju, opštim i ličnim vrijednostima, radikalizaciji, slobodi… U ponedjeljak 17. 11 2025. emitovana je epizoda koja kritički tematizuje rastući nacionalizam i ekstremizam u zemljama naše regije. Mladi u ovoj epizodi na konkretnim primjerima osuđuju rast nacionalizma i to je tema o kojoj se, objektivno, mora govoriti svaki dan - pojasnila je Vuković.
Usljed tehničkog problema emitovanje je, prema njenim riječima, prekinuto nakon 13 minuta - a na adresu urednika Prvog programa TVCG, promtno stiže pitanje od portala „Pobjeda“ : “Da li je predviđeno da dio redovne programske šeme TVCG1 za ponedjeljak 17.11 bude emisija „Perspektiva“ u produkciji RSE i ako jeste zbog čega se emituje epizoda koja je od 20. jula 2025, te da li je uredništvo uzelo u obzir potencijalne tenzije zbog održavanja utakmice između Crne Gore i Hrvatske?.
- Nakon svega tri sata, portal „Pobjeda“ objavljuje tekst sa senzacionalističkim naslovom „TVCG danas emitovala emisiju koja prikazuje Hrvate kako veličaju ustaše i NDH“, navodeći u posljednjem pasusu „da su uredništvu TVCG poslali pitanja“ - navela je Vuković.
Tekst je, kaže, svega nekoliko sati uoči utakmice, sa istim naslovom, objavljen i na zvaničnom Fejsbuk nalogu „Pobjede“ uz osamdesetak komentara.
- Koji obiluju govorom mržnje, satanizacijom, diskreditacijom i ličnim uvredama na račun uredništva i menadžmenta Javnog servisa, uz tek poneki glas razuma, u kojima između ostalog korisnici društvenih mreža ukazuju da su komentatori samo pročitali naslov „Pobjede“. Iako gledaoci nijesu mogli odgledati emisiju do kraja, jer je bila prekinuta, širi auditorijum imao je priliku da je vidi i ranije, jer je „sporna“ epizoda već emitovana u regionu i dostupna je na vebsajtu RSE - dodala je Vuković.
<h2>TEHNIČKI PROBLEMI</h2>
Urednik Prvog programa je, kaže, u poneđeljak prvi put obavjestio o tehničkom problemu - neposredno nakon prekida emitovanja emisije, ne zahtijevajući njeno izjašnjenje kao urednika Dokumentarnog programa u čijem se Programsko-produkcionom planu nalazi dokumentarni serijal „Perspektiva“.
- U tom razgovoru prvi put saznajem, da su i prethodne tri epizode prekinute, i da kao urednik Prvog programa nije dobio objašnjenje iz tehničko-produkcijskog lanca, kako i zašto dolazi do prekida u emitovanju. Za sve vrijeme, kao urednik Dokumentarnog programa svakog petka uredno dobijam najave za svaku od epizoda serijala „Pesrpektiva“ od strane njihovog produkcijskog tima i upoznata sam sa sadržajem emisija, te stoga nijesam ni dovodila u pitanje da će u ponedjeljak 17. novembra biti emitovana najavljena epizoda koja je snimljena u Podgorici, niti me je iko iz Koordinacije programa obavijestio da će biti emitovana epizoda od 20. jula. Za preuzimanje sadržaja „Perspektive“ sa Ftp servera RTCG, zadužen je sektor Koordinacije i realizacije programa, od kojih u međuvremenu nijesam informisana da postoje smetnje u emitovanju serijala, niti je na moje upite iko od kolega koje sam kontaktirala u ponedjeljak, znao da objasni o čemu je riječ – istakla je Vuković.
Tek u korespondenciji sa produkcijskim timom „Perspektive“ saznaje ono o čemu je RTCG već informisana - da se tehnički problemi u emitovanju na TVCG javljaju zbog promjene formata dsitribucije.
- O čemu je njihov tehnički urednik na vrijeme obavijestio RTCG, ali da ta informacija nije proslijeđena unutar tima za realizaciju TVCG, kao što nijesu bili obaviješteni ni da je RTCG promijenila Ftp adresu, usljed čega je i došlo do zaostatka u preuzimanju novoproizvedenih epizoda i prekida emitovanja – navela je Vuković.
Naglasila je da im, uprkos apsolutnom razumijevanju produkcijske kuće „Mebius film“ i njihovom krajnje konstruktivnom pristupu u iznalaženju rješenja u otklanjanju tehničkih propusta do kojih je došlo u Televiziji Crne Gore, javno upućuje izvinjenje zbog kompromitacije superiornog sadržaja serijala „Perspektiva“ na Javnom medijskom servisu RTCG i senzacionalističkih, tendencioznih medijskih interpretacija koje su u potpunosti izvan standarda Javnog servisa.
- Nakon što me je urednik Prvog programa juče telefonom informisao o „želji“ direktora Kneževića da me „smijeni“ zatražila sam da me o tome obavijesti zvaničnim putem. Nakon pola sata, dobila sam poziv iz Arhive RTCG da preuzmem „ponudu“. Ponuda koja se ne odbija, glasi na zaključivanje Aneksa Ugovora o radu na neodređeno vrijeme, kojom me na zahtjev direktora TVCG Milana Kneževića, upućuju za raspored na nižerangirano radno mjesto Urednik emisije 1 TV u Dokumentarnom programu. U ponudi navode da ispunjavam propisane uslove za navedeno radno mjesto, stručna sprema, radno iskustvo itd… Sve u skladu sa potrebama procesa rada, bez stvarnih razloga za premještaj na to radno mjesto i bez prethodno ispoštovane procedure – pojasnila je Vuković.
<h2>KULMINACIJA KONFLIKTA</h2>
Direktorova želja da je smijeni zbog „Perspektive“ takođe je, kaže, ispunjena bez prethodnog postupka utvrđivanja njene odgovornosti za povredu radne obaveze, bez pisanog upozorenja o postojanju razloga za izricanje bilo kakve mjere za povredu radne obaveze, u konačnom bez odluke o povredi radne obaveze.
Ovim je, kaže Vuković, kulminirao latentni konflikt između nje i direktora TVCG koji, prema njenim riječima, tinja godinu i jedanaest mjeseci koliko je prošlo od momenta njegovog dolaska na poziciju direktora TVCG.&nbsp;
- Taj sukob je zasnovan na našim duboko suprotstavljenim stavovima o uređivačkoj autonomiji, primjeni profesionalnih i etičkih standarda i ulozi Javnog servisa. Samo ne znam, kada je tačno donedavni urednik redakcije Dokumentarnog programa Televizije Pljevlja, obećao sebi da će da me „smijeni“ i koga je od svojih projektovao za radno mjesto urednika Dokumentarnog programa? Koje ga je tačno moje reagovanje upućeno lično njemu zaboljelo, koji zvanični dopis, koji zvanični e-mail… Posljednji je bio o razlozima zbog kojih sam insistirala da bi dokumentarnu emisiju o cetinjskoj tragediji nad tragedijama „Ranjeni grad“ trebalo emitovati u „prajm-tajmu“, nije bio ni za emitovanje. Ili je to bio onaj jedan jedini sastanak koji je do sada održao sa urednicima, gdje sam mu povrijedila direktorsku sujetu stavom da se Programsko-produkcioni plan Dokumentarnog programa ne može mijenjati i dopunjavati bez znanja i saglasnosti urednika Dokumentarnog programa, sadržajima poput „Vraneške doline“ recimo... Ili još ne može da mi oprosti dokumentarne filmove o „Gaeti“, „Štrpcima“ ili posljednji o „Deporatciji izbjeglica iz Herceg Novog“ kojeg je nakon emitovanja odćutao. Brzo je podlegao maniru naših „veljih“ urednika koji prema vlastitom priznanju, gle čuda, nikada ne gledaju emisije koje im programski pripadaju. Ali je direktor zato zatražio da radim priče „o zločinima nad Srbima“. Naravno! O Srđanu Aleksiću! Je li problem što njegovo herojstvo i primjer ljudskosti, nadilazi svaki nacionalni predznak?! – navela je Vuković.
Ili je, pita ona, aktuelnije o stradalniku i velikomučeniku Pavlu Đurišiću?&nbsp;
- Kad može spomenik, zašto ne bi i dokumentarac na Javnom medijskom servisu?! Može i to, ali mu se ni to ne bi dopalo! – dodala je ona.
<h2>OSLOBAĐANJE OD SVEGA CRNOGORSKOG</h2>
Pita i „oslobađaju“ li to program RTCG od Crnogoraca i svega crnogorskog.
- A zašto, direktore, ne bismo i zločine srpskih oficira nad Crnogorkama i Crnogorcima?! Zašto ne o „Bijelom teroru“, o mučenju, ubijanju, klanju i spaljivanju porodice Zvicer: Anđe, Petra, Zagorke, Vidaka, Plane…Petrove babe koju su svezali za trešnju ispred kuće, da gleda kako joj sreća gori…Zašto ne o Savu Otaševiću, Marku Jakovljeviću, o Ružici, Plani, Stanici, Manji, Milici, Petrani Bulatović, o Peru i Radivoju Bulatoviću, zašto ne o proslavljenom komandiru Šćepanu Mijuškoviću? Kako, kad ste mi iz prijedloga PP plana za ovu godinu bez obrazloženja ukolnili sve dokumentarne formate koji su imali crnogorski predznak! Oslobađate li vi to program RTCG od Crnogoraca i svega crnogorskog? Pa nijeste valjda i na mene „udarili“ jer sam Crnogorka?! Ne, ne vjerujem zlim jezicima… Čak ste nam za sljedeću godinu uklonili i serijal povodom 60 godina Dokumentarnog programa Televizije Crne Gore, jedinog programa koji u kontinuitetu traje koliko i sama TVCG. A zanimalo Vas je i do kada planiramo da emitujemo serijal „Bella Ciao“? Crna Gora ima 257 narodnih heroja, među njima je osam žena, pa izračunajte! – naglasila je Vuković.
Javni servis, kako je podvukla, nije ničija lična prćija.
- Funkcija direktora TVCG je prolazna. Javna institucija poput RTCG ne može se voditi po modelu lične volje, niti se zaposleni mogu premještati kao predmeti sa police na policu. Kao urednica i kao građanka Crne Gore, dužna sam da zaštitim zakonitost postupanja, profesionalne standarde, uredničku autonomiju, javnost i transparentnost rada Javnog servisa. To ću i uraditi, svim pravnim sredstvima - zaključila je ona.

Knežević bez formalnog obrazloženja pokrenuo smjenu Mile Vuković nakon epizode „Perspektive“ uoči utakmice sa Hrvatskom

Nikakvog incidenta 8. avgusta nije bilo u Gornjem Zaostru – tvrdnja je svjedoka koji su juče saslušani u Osnovnom sudu u Beranama na suđenju Danku Femiću iz Podgorice optuženom za dva krivična djela prinude, odnosno da je prisilio fotoreportere Vijesti i Pobjede – Borisa Pejovića i Steva Vasiljevića da mu predaju fotoaparate, ljut što su fotografisali akciju uklanjanja statue četničkog zlikovca Pavla Đurišića, koja je potom sklonjena u obližnju crkvu kojom gazduje Crkva Srbije. Vjernici Crkve Srbije toga dana skinuli su Đurišićevu statuu sa postamenta, postavljenu dan ranije, kako bi spriječili da je ukloni policija i preda tužilaštvu kao dokaz u predmetu koji je formiran zbog podizanja spomenika četničkom vođi, zločincu koji je tokom Drugog svjetskog rata pobio hiljade nedužnih ljidi, listom Muslimana u Crnoj Gori i Bosni i Hercegovini, u okviru monstruoznog plana stvaranja etnički čiste takozvane velike Srbije.  <figure><img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/2025112007118_8838f2ad2f7f9f691e0a2bfe7b9de1f14c744887b15ea218df2ae0d43d8a6fda.jpg" data-media-id="editor_0" data-image-id="2025112007118_8838f2ad2f7f9f691e0a2bfe7b9de1f14c744887b15ea218df2ae0d43d8a6fda" data-rendition-name="original" width="1250" height="600" loading="lazy" alt="femić"><figcaption>OTEO FOTOAPARATE: Danko Femićetv</figcaption></figure>  Svjedoci Drago Labović, Dragoljub Šćekić, Radovan Obradović, Milić Ralević i Vojislav Rmuš, osim tvrdnji da fotoreporteri nijesu bili meta bilo kakvog napada, požalili su se juče sudu i kako niko nije ni znao da su oni novinari, jer nijesu imali „nikakva obilježja“. Rekli su i da je lokalni svještenik Milenko Ralević zabranio snimanje uklanjanja statue sa postamenta, što fotoreporteri nijesu poštovali. Kazali su i da su na skupu bila dvojica policajaca u civilu, te da bi oni sigurno reagovali da se dogodio bilo kakav incident. Insistirali su i na tome da se skup odvijao na privatnom imanju. <h2>SVJEDOČENJA</h2> Svjedok Labović je, kako piše u zapisniku sa jučerašnjeg ročišta, vidio Femića, Vasiljevića „i još jednog momka“ kojeg ne zna, kako razgovaraju kod crkve u Gornjem Zaostru. - ...držali su fotoaparate u rukama i čuo je kada ih je Femić zamolio da izbrišu fotografije koje su napravili prilikom uklanjanja spomenika, nakon čega mislim da je oštećeni Stevo Vasiljević to i uradio, te mu je optuženi Femić predao opremu - fotoaparat, nakon čega su se pozdravili i u prijateljskom raspoloženju rastali maltene samo što se nijesu poljubili i nije bilo nikakvog incidenta tu – piše u zapsiniku. Rekao je i da se ne razumije u novinarstvo, ali da mu „neka logika kaže da su isti trebali da imaju neki prsluk, na kojem bi pisalo da se radi o novinarima ili neki bedž“. Novinarskim obilježjima pozabavio se i svjedok Šćekić koji je kazao kako su „svi prisutni na navedenom skupu bili ugošćeni i počašćeni, pa i ovdje prisutni oštećeni Stevo Vasiljević sa dvojicom svojih kolega, koji nijesu imali obilježja da bi znao da se radi o novinarima“. Kako piše u zapisniku, ovaj svjedok je rekao i da je „svještenik Milenko Ralević sa razglasa tri-četiri puta zamolio građane i novinare da ne fotografišu i snimaju uklanjanje spomenika, te da sjednu pod šator dok se spomenik ne ukloni“. Ustvrdio je i da bi on, jer je bio na dizalici, najbolje mogao da čuje i vidi da je bilo „kakvo guranje, ili kakvu galamu, prijetnje, psovanje i slično“. - Skup je mirno završen bez bilo kakvih tenzija, a bila je prisutna i policija – kazao je ovaj svjedok. Svjedok Obradović je posebno naglasio, kako proizilazi iz zapisnika, da je svještenik Ralević ponovio „četiri-pet puta“ da se ne snima uklanjanje spomenika i ne objavljuje na društvenim mrežama. Svjedok Ralević je kazao da je svještenik Ralević „tri puta pozvao i zamolio na ozvučenje da niko od prisutnih ne fotografiše i ne snima demontažu spomenika“. On je ispričao i da je kada je statua unijeta u crkvu, nekoliko minuta kasnije vido Femića kako prilazi „i ima dva fotoaparata oko vrata“. - ...tada su nam prišli ovdje oštećeni Stevo Vasiljević i Boris Pejović, koji su nam tom prilikom rekli da su novinari i zamolili oca Milenka da posreduje da im se vrati oprema. Otac Milenko je tada kazao da ne može da posreduje, da ne zna ljude i da ga ne zanima ono što se dešava van crkve – rekao je on. Poslije toga su, kako je ispričao, zamolili njega da pita Femića da im vrati opremu, što je ovaaj i učinio.  <figure><img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/2025112007118_316a1b85e60bdec2450ff58e9d0b98200a325ed0e6fbfd11e942654c7c95e9a6.jpg" data-media-id="editor_1" data-image-id="2025112007118_316a1b85e60bdec2450ff58e9d0b98200a325ed0e6fbfd11e942654c7c95e9a6" data-rendition-name="original" width="892" height="527" loading="lazy" alt="vasiljević"><figcaption>RULJA GA MALTRETIRALA SAT VREMENA: Stevo Vasiljevićetv</figcaption></figure>  - Imao je dva fotoaparata, izvadio je dvije baterije i kartice iz džepa i sve stavio na haubu od vozila i oni su uzeli svako svoj aparat i njegove sastavne djelove i tada su nam se još jednom izvinili i pokazali da su izbrisali fotografije – rekao je on. Ralević je ispričao i da je zamolio fotoreportere „da idu kako ne bi došlo do eskalacije sukoba, jer nijesu ispoštovali blagoslov sveštenika“. Svjedok Rmuš je ispričao da je svještenik pozvao da se ne fotografiše, „bukvalno molio kako ne bi došlo do provokacija ili bilo kakvih drugih incidenata što je trajalo nekih 15 minuta“. - Nakon čega su ovdje oštećeni Stevo Vasiljević i sa njim još dvoje ljudi, od kojih je jedan bio mlad, počeli da fotografišu što je izazvalo reakciju kod okupljenih, što su shvatili kao prvokaciju – piše u zapisniku njegovog svjedočenja. Rekao je i da ih „niko pipnuo prstom nije, niti im je šta drugo uradio“. Sljedeće ročište zakazano je za 24. decembar. Proces vodi sudija Tomo Zečević. <h2>STRATEGIJA</h2> Upoređujući jučerašnja svjedočenja sa izjavom episkopa Metodija Ostojića koji je u avgustu saslušavan zbog događaja u Gornjem Zaostru, proizilazi da je strategija odbrane Femića da niko nije znao da su oni novinari, jer nijesu imali obilježja, da su snimali na privatnom posjedu, da su oni ti koji su izazvali incident, da se niko nije nad njima iživljavao. Ostojić je rekao kako novinari Pobjede i Vijesti nijesu imali akreditacije i „press“ prsluke.  <figure><img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/2025112007118_f1221ba0763c02ff9829e261147035c23e0ac6bd598201c784c7fe346f9742ad.jpg" data-media-id="editor_2" data-image-id="2025112007118_f1221ba0763c02ff9829e261147035c23e0ac6bd598201c784c7fe346f9742ad" data-rendition-name="original" width="960" height="600" loading="lazy" alt="ODT Beraane"><figcaption>NAPADAČI NIJESU PROCESUIRANI: Osnovno državno tužilaštvo BeraneODT</figcaption></figure>  - Od ostalih su se razlikovali samo po tome što su nosili fotoaparate. ...Stoga, pod punom moralnom i krivičnom odgovornošću izjavljujem da sve dok sam bio prisutan u hramu i kasnije na imanju porodice Dobrašinović, nijesam vidio i koliko je meni poznato nije bilo nikakvih incidenata, niti verbalnog i fizičkog nasilja prema bilo kom prisutnom licu. ...Sveštenik je zamolio da se uklanjanje spomenika ne snima iz namjere da se ko ne sladi fotografijama velikog vojvode Pavla Đurišića dok ga skidaju sa postamenta. Lično je bio prisutan sve vrijeme i nadgledao kada su civilnim vozilom pristigli novinari, prošli na vrh puta, ušunjali se i odmah počeli da snimaju. To je izazvalo izmučeni narod i prema riječima prisutnih došlo je do komešanja. Niko nikog nije udario – ispričao je tada Ostojić. Tužilaštvo do danas nije identifikovalo napadače i pokrenulo postupak protiv aktera jednog od najbrutalnijih napada na novinare ikada zabilježen u Crnoj Gori i to naočigled dvojice službenika policije koji nijesu reagovali?! Novinar Vijesti Balša Rudović i fotoreporter Pejović ispričali su nakon događaja da ih je „bijesna masa pijanih ljudi“ sat i po psihički maltretirala i prijetila im smrću, a da je Vasiljevića tuklo više desetina osoba, da su svještenici sve posmatrali, ne reagujući na njihov poziv da im pomognu. Vasiljevića je rulja maltretirala skoro sat. Jedan od napadača, kako je ispričao, prijetio mu je nožem, jedan mu je lomio opremu, udarali su ga... Iz te rulje izvukao ga je jedan prisebni mještanin.

Tag: bliski-istok