Da nijesu već davnog decembra 2023. godine, tadašnjem ministru vanjskih poslova, Filipu Ivanoviću, prilikom posjete Zagrebu, u ušima odzvanjali bubnjevi Andrije Mandića, možda bi uspio da čuje jasne poruke zvaničnog Zagreba, koje su mu oni za svaki slučaj napisali u dokumentu poznatom kao non-paper - poručio je međunarodni sekretar Socijaldemokrata (SD) i jedan od predstavnika Evropskog saveza Miloš Đuričković nakon jučerašnje izjave Ivanovića da Hrvatska nije blokirala nego pauzirala zatvaranje poglavlja Crnoj Gori za pristup EU.
Da je bilo sreće, kaže Đuričković, danas bi potpredsjednik Vlade mogao biti malo manje filozof.
- A malo više Vladin službenik za međunarodne i evropske poslove - dodao je on.
Javnost bi onda, poručuje on, bila pošteđena izjave Ivanovića da nam Hrvatska nije blokirala, već pauzirala zatvaranje poglavlja.
<div class="embed-block"><div><div style="left: 0; width: 100%; height: 0; position: relative; padding-bottom: 48%; padding-top: 120px;"><iframe src="//cdn.iframe.ly/api/iframe?app=1&url=https%3A%2F%2Fetv.me%2Fpolitika%2Fivanovic-hrvatska-nam-nije-blokirala-zatvaranje-poglavlja-nego-pauzirala&key=87ca3314a9fa775b5c3a7726100694b0" style="top: 0; left: 0; width: 100%; height: 100%; position: absolute; border: 0;" allowfullscreen></iframe></div></div></div>
- Ipak, tadašnji ministar Ivanović odlučio je da poruke Zagreba zalutaju u arhivi Ministarstva vanjskih poslova, gdje su skupljale prašinu sedam mjeseci, dok šef Mandić nije završio posao oko Rezolucije o Jasenovcu u Skupštini Crne Gore. To je bio najveći doprinos Ivanovića (anti)evropskim integracijama Crne Gore - podvukao je Đuričković.
Danas potpredsjednik Vlade Ivanović, kaže on, odlučuje da se sa terena diplomatije vrati na teren filozofije.
- Te pokušava uvesti novu kategorizaciju odnosa - blokada postaje pauza. U plasiranju nove kategorizacije Ivanović računa na površnu zainteresovanost javnosti i kratko pamćenje. Nakon što smo se podsjetili kako je “pauza” sa Zagrebom počela, red je da se podsjetimo kako je “pauza” tekla i šta da očekujemo tokom “pauze” - naveo je on.
Uoči usvajanja Rezolucije o Jasenovcu, stav Zagreba bio je, kaže Đuričković, da “pauza” treba da se odnosi na sva četiri pregovaračka poglavlja.
- Procjena Zagreba bila je da bi takva odluka ipak poslužila kao ulje na vatru za Ivanovićeve ideološke blizance u raspirivanju antihrvatske histerije u Crnoj Gori. Stav je revidiran i odlučeno je da se ipak “pauziraju” dva do tri poglavlja. Potom je uslijedila velika diplomatska ofanziva nekih ključnih EU članica, ne zvanične Podgorice, da se dodatno ublaži reakcija. Zagreb je uvažio molbe, ne zbog zvanične Podgorice, već da bi opstala ideja Evropske unije u Crnoj Gori - istakao je on.
Dosadašnji učinak Ivanovića i kolega može se mjeriti, cijeni Đuričković, jedino time koliko su štete napravili poklonjenom rezultatu.&nbsp;
- Pravo je pitanje šta očekivati u nastavku “pauze”. Očekivanja zvaničnog Zagreba su da se poništi Rezolucija o Jasenovcu i da se pokrenu dijalog i/ili mehanizmi koji bi, u susret članstvu u EU, zatvorili sva otvorena pitanja. A kakav je odgovor Vlade Crne Gore, vidimo i sami. Nudi se nova kategorizacija odnosa, prilagođena lokalnom auditorijumu. Računa se na popustljivost. Vlada nudi trošne zgrade u Grblju. Ministar Ibrahimović organizuje kruzing ture na brodu Jadran. I to je to - naveo je on.
To su, cijeni Đuričković, dometi i kapaciteti Vlade Crne Gore.
- Na kraju, sve i da su kapaciteti veći (a nijesu), nikad neće biti ni blizu destruktivnih kapaciteta njihovih koalicionih partnera - zaključio je on.
<div class="embed-block"><div><div style="left: 0; width: 100%; height: 0; position: relative; padding-bottom: 48%; padding-top: 120px;"><iframe src="//cdn.iframe.ly/api/iframe?app=1&url=https%3A%2F%2Fetv.me%2Fpolitika%2Fivanovic-hrvatska-nam-nije-blokirala-zatvaranje-poglavlja-nego-pauzirala&key=87ca3314a9fa775b5c3a7726100694b0" style="top: 0; left: 0; width: 100%; height: 100%; position: absolute; border: 0;" allowfullscreen></iframe></div></div></div>
&nbsp;

Portal ETV

original

viewImage

baseImage

610x380

500x500

400x240

400x203

1250x600

1084x550

thumbnail

Đuričković: Da Ivanoviću nijesu u ušima odzvanjali bubnjevi Mandića možda bi uspio da čuje jasne poruke zvaničnog Zagreba

Hrvatska nije u procesu pristupanja Crne Gore Evropskoj uniji blokirala zatvaranje pregovaračkog poglavlja 31 već pauzirala - poručio je potpredsjednik Vlade Crne Gore za vanjske i evropske poslove Filip Ivanović. 
 
Konsultacije u tom pogledu, kako je rekao gostujući na Televiziji Crne Gore, au u toku.
Vjeruje, kako je dodao, da će tokom razgovora sa predstavnicima zvaničnog Zagreba "sasvim sigurno riješiti određeni broj pitanja koja su na dnevnom redu".
- I sasvim sigurno ćemo u narednim mjesecima imati i stav hrvatske strane. Pored ostalog i o poglavlju 31. A ja sam siguran da to poglavlje može da se vrlo brzo zatvori - naveo je Ivanović.

Ivanović: Hrvatska nam nije blokirala zatvaranje poglavlja, nego pauzirala

Crnogorska zastava zavijorila se na Tajlandu! Centralna tema današnje emisije E-uživo su sjajni rezultati crnogorskih sportista na Svjetskom prvenstvu u džiju-džici na Tajlandu. Gošće emisije su reprezentativke Mirjana Martinović i Andrea Milaš.
U emisiji E-uživo govorićemo i o crnogorskim običajima, ali i ritualima širom svijeta. Jesmo li robovi običaja ili oni ostaju čuvari tradicionalnih vrijednosti, koji odolijevaju zubu vremena.
Sagovornici Andree Marić biće i mladi programeri Luka Pejović, Luka Đuričković i Maksim Vuković, koji će govoriti o ljubavi prema robotici i programiranju, a koji će otkriti i kako starijim generacijama objašnjavaju izazove svojih hobija.
Panelisti E-uživo osvrnuće se i na najnovije istraživanje OEBS-a o nasilju nad ženama, uoči međunarodne kampanje „16 dana aktivizma protiv rodno zasnovanog nasilja“.
Emisiju E-uživo pratite na TV E u periodu od 16 do 18 sati.

Centralna tema emisije "E uživo" sjajan rezultat crnogorskih sportista na Svjetskom prvenstvu u džiju-džici na Tajlandu

Izuzetna mi je čast što sam uspio da predstavim svoje stvaralaštvo u gradu kulture, mode i sporta Milanu i na kraju je izložba "Drvo života" našla svoj put do tog grada - rekao je gostujući u emisiji Srećan dan, na Televiziji E, slikar i profesor Goran Ćetković.
Kako je ispričao, dok je kao turista boravio u Milanu slučajno se upoznao sa vlasnikom galerije Miart u umjetničkom kvartu Brera i to poznanstvo je rezultiralo samostalnom izložbom i prezentacijom u čuvenom umjetničkom časopisu Mondo Arte na dvadesetak strana reprodukcija i tekstova o njegovom stvaralaštvu.
Put do njegove 47. izložbe je, kako kaže, bio dug, ali je na kraju rezultirao otvaranjem samostalne izložbe 14. novembra koja je, u suštini, posvećena Njegoševim danima koji se obilježavaju u Crnoj Gori, pa je i on htio da posveti izložbu crnogorskom velikanu. 
Izložba je otvorena pred brojnom publikom u kojoj je, osim domaćih žitelja, bilo i mnogo turista iz svih krajeva svijeta. 
Smatra velikim uspjehom što je njegovo stvaralaštvo predstavljeno i u čuvenom časopisu Mondo Arte, poznatom po prezentovanju i promovisanju svjetske likovne scene, pa najveći dio prostora u tom izdanju posvećen njemu je, dodaje on, nešto što veoma raduje.
- Posebno me raduje da je bilo i desetak ljudi iz Podgorice koji su putem društvenih mreža dobili informaciju o izložbi i posjetili je. To veoma godi, a komentari su lijepi. Međutim, ne poznajem italijanski jezik pa sam imao prevodioca, što govori da je u pitanju jedan ozbiljan projekat koji je nastao kao plod saradnje sa direktorom i časopisom Mondo Arte. Promocija mog stvaralaštva prvenstveno se oslanja na taj časopis, gdje sam dobio dvadesetak stranica na kojima je prikazano moje stvaralaštvo i intervju sa mnom od strane redakcije lista i tu su likovne kritike od likovnih kritičara i teoretičara umjetnosti i tekstovi poznate likovne kritičarke Ljiljane Zeković i Dimitrija Popovića. U pitanju je veliki broj reprodukcija i tekstovi likovnih kritičara - zaključio je Ćetković.

Ćetković: Izložba "Drvo života" našla put do Milana

Potvrda presude kojom su biznismen Zoran Bećirović, njegov sin Luka i tjelohranitelj Mladen Mijatović prvostepeno osuđeni zbog nasilničkog ponašanja i napada na novinarku Pobjede Anu Raičković i članove njene porodice na čekanju je zbog velikog broja predmeta koji se nalaze pred Višim sudom.
Kako je Pobjedi saopšteno iz Višeg suda, u drugostepenom krivičnom postupku trenutno postoji izrazito veliki obim predmeta u radu, prije sve imajući u vidu mjesnu nadležnost ovog suda.
- U poslednjih godinu dana dvoje sudije se zadužuje predmetima koji kontinuirano pristižu, što značajno utiče na dinamiku rešavanja svih postupaka. Posebno ističemo da se među predmetima nalazi i značajan broj onih koji imaju hitan karakter, te se shodno tome preduzimaju sve raspoložive mere kako bi se obezbedilo njihovo blagovremeno i efikasno procesuiranje, u skladu sa važećim zakonskim rokovima i prioritetima, kazali su Pobjedi iz Višeg suda.
Oni ukazuju i na izražen nedostatak prostornih i ljudskih kapaciteta, što dodatno otežava organizaciju i proces rada, te usporava postupanje u predmetima.
Podsjećamo, Zoran Bećirović napustio je spuški zatvor 13. novembra nakon što je odležao jednogodišnju kaznu zbog nasilništva nad novinarkom Pobjede Anom Raičković i članovima njene familije 10. novembra prošle godine ispred restorana "Gurman“ u podgoričkom naselju Blok pet.
Dva mjeseca ranije iz zatvora je izašao Bećirovićev tjelohranitelj Mladen Mijatović, koji je osuđen na 10 mjeseci zatvorske kazne, takođe, zbog nasilja nad Raičkovićevom i njenom porodicom, piše Adria.
Trećem osuđenom za isto krivično djelo, Bećirovićevom sinu Luki, uslovna kazna istekla je uoči ljeta.
Osuđujuće presude je, 24. aprila, izrekao sudija Osnovnog suda u Podgorici Ilija Radulović.
Dan prije toga, a pet mjeseci nakon napada, Uprava policije je Raičkovićevoj dodijelila policijsko obezbjeđenje.
Stariji Bećirović i Mijatović, obrazložio je tada sudija Radulović, “uporno i dugotrajno su narušavali tjelesni integritet Raičkovićeve”, dok radnje mlađeg Bećirovića “nijesu bile usmjerene na novinarku, već na njeno vozilo”.

Potvrda presude Bećirovićima i Mijatoviću na čekanju zbog velikog broja predmeta pred Višim sudom

Ministarstvo poljoprivrede, šumarstva i vodoprivrede počeće ove sedmice isplatu staračkih naknada za 2.953 korisnika.
Isplata će se, kako je precizirano u saopštenju, izvršiti za dospjele mjesece, odnosno za avgust, septembar i oktobar.&nbsp;
- Za ovu namjenu oprijedijeljeno je 2.790.585 eura - precizirali su iz resora na čijem je čelu Vladimir Joković.
U pitanju su korisnici koji su predali urednu dokumentaciju savjetodavnim službama, koja je tražena pozivom.
- Što se tiče dijela korisnika staračkih naknada koji su dokumentaciju predali poštom, važno je naglasiti da - ukoliko je dokumentacija uredna &nbsp;-takođe će primiti svoje naknade, nakon završene terenske kontrole - dodaju u saopštenju.

Počinje isplata staračkih naknada za 2.953 korisnika

„Quod ab initio vitiosum est, non producit effectum“ – zapisali su još starorimski pravnici. Veliki Valtazar Bogišić, tvorac crnogorskog „Opšteg imovinskog zakonika“, jedinog građansko-pravnog propisa na ovim prostorima koji nije prost prevod odgovarajućeg dokumenta neke velike sile, latinsku je sentencu formulisao u svima razumljivo „Što se grbo rodi, vrijeme ne ispravi“.&nbsp;
Grbo se rodio i pokušaj Srbije da ima more. Ako ne računamo situaciju da je prvo more pobeglo od Srbije još mnogo pre njenog nastanka – Panonsko more – naredni pokušaj Srbije da ima more zbio se u vreme cara Dušana. Velika ranosrednjovekovna država obuhvatala je skoro ceo Balkan s odgovarajućom morskom vodom, i bila naseljena mnogim narodima, među kojima su tadašnji Srbi (Raščani) bili među najmalobrojnijim. Ta je država propala posle kratkog trajanja u praksi, ali je ostala da živi u šovinističkim mozgovima velikodržavnih ambicija do danas.
Opet nešto moramo da ne-računamo. Dok je Srbija bila Smederevski sandžak Osmanskog carstva, imala je more. Ne jedno, već nekoliko mora. Ali, ni jedno nije bilo srpsko, već Sultanovo. Kao i Srbi. Pa se to ne računa; najzad, ni jedan nedovoljno slavan period srpske istorije ne sme u istoriji ni da prenoći, kamo li da ostane i da se „računa“.
Tričavih pet vekova kasnije, Srbija je opet pokušala da ima more. Osmansko carstvo se raspadalo, posle samo nešto više od 600 godina postojanja (srpsko je trajalo čak devet godina!), pa je svaka balkanska državica poskočila da otrgne koje parče. Srbija se dokopala Drača, i imala more celih četiri meseca: od kraja novembra 1912, do aprila 1913. &nbsp;
A onda, pet godina kasnije, more se ukazalo kao realna šansa. Formirana je Kraljevina SHS, u koje su Kraljevina Crna Gora (ne baš svojom voljom) i Država Slovenaca, Hrvata i Srba (današnje – skoro - Slovenija, Hrvatska i BiH) unele i more. Ali, avaj: ti koji su uneli more u zajedničku državu držali su da je to ulog jednak srpskim planinama i rekama – dakle, zajednički – dok je za drugu stranu sve to bio zasluženi ratni plen. I tako su Srbi imali more, kao što su imali i sve ostale priznate i nepriznate narode od početka kljakave kraljevine, skoro 22 godine. Ko zna šta bi bilo, da velika tragedija svetskog rata nije rasparčala i tu, unutrašnjim mržnjama i nezadovoljstvom onih koji su bili pasivni subjekti srpskog posedovanja, već nagriženu državu.
Naredni pokušaj da more bude zajedničko takođe se završio katastrofom: Srbima su more „oteli“ oni koji i izlaze na more, i čije je i bilo to more uneto u zajedničku državu, tad bratstvo-jedinstvenu SFRJ. Pokušalo se devedesetih da se spasi što se spasiti može, da se zadrže bar „srpski Dubrovnik“ i „srpska Crna Gora“, sa sve pripadajućom slanom vodom, ali avaj: ni Hrvati ni Crnogorci se s time nikako nisu slagali. Onda je proklete 2006. zakucan poslednji ekser u kovčeg prirodnog hegemonističkog prava Srba: „otcepila“ se Crna Gora.
I upravo je u vreme uspešnog crnogorskog referenduma za obnovu državne nezavisnosti Aleksandar Vučić, tada još revnosni Šešeljev radikal, poručio da je crnogorska nezavisnost samo privremena. Što će reći, i da je period Srbije bez mora privremeno stanje.
Od momenta kada je postao potpredsednik srpske vlade, pa do dana današnjeg, Vučić je pozivao građane Srbije da ne letuju na „hrvatskom moru“. Crnogorsko more nije pominjao, a ovih smo dana saznali i zbog čega.
„Lakše bismo odgovorili da imamo more. Zato nemamo more, zato su odvojili Crnu Goru od Srbije, zato Pašiću nisu dali izlaz na more, iako se borio svim srcem“, rekao je Vučić za nešto što se zove medijem u Srbiji.
Dakle, tradicionalna belosvetska zavera protiv Srbije u svim epohama postojanja Planete je dala efekta. Posle onolikih klipova u točkove, ubacivali su nam i klipove u peraja, a od srpskog naroda je i ta istina skrivana. Eh, da Srbija ima more, gde bi joj kraj bio?&nbsp;
Ne bi bilo ni korupcije, ni rasprodaje prirodnih resursa, ni nerešenih ubistava političkih protivnika; ne bi bilo ni rušenja nadstrešnice, ni izbegavanja odgovornosti za to; ne bi se kršio zakon da bi se omogućilo rušenje „Jugoslavije“ ili „Generalštaba“; ne bi se zidali najveći zagađivači u plodnoj ravnici Vojvodine, dočim bi tamošnji veliki gradovi zasigurno imali pitku vodu; ne bi se noću rušilo u Savamali, ne bi niko tražio dva minuta snimka s naplatne rampe, niko ne bi pitao da li je zaista bio pijan pilot srušenog helikoptera; ne bi kriminalci mleli ljude, ne bi „navijači“ divljali, ne bi maskirane barabe „menjale“ policiju u uniformama...&nbsp;
Da ima mora, mislite da bi se osetilo što su nekompetentni duduci i vlasnici pečenjara uništili sistem Elektroprivrede Srbije? Eh, da je mora, ne bi Kinezi u njihovim proizvodnim otrovima zagađenoj Istočnoj Srbiji imali, maltene, svoju državu. Da ima mora, ne bi Kinezi i Rusi iznosili srpsko zlato i druge rude uz simboličnu nadoknadu. Uz more, kako bi Rusi držali špijunski centar u Nišu i kako bi dirigovali srpskim „političarima“ kao pačjom školom? Da ima mora, „Ćacilend“ bi mogao da se baškari i na plaži. Sve to, i još svašta. Samo zbog nemanja mora.
Čak je i onaj kanal Moravom do Egeja ostao negde u brojnim radikalskim planovima kojih je toliko bilo da su, jamačno, neki prosto zaboravljani, a kako bi tek Srbija odgovorila da bar do mora može Moravom. Odgovor bi, ima li mesta sumnji, bio moćan.&nbsp;
I da ne pominjemo Kosovo, tu rak-ranu srpske stvarnosti od Nikolaja Velimirovića naovamo, Kosovo kojeg je Srbija istorijski „imala“ još kraće nego more, ali ga sada zasigurno nema – zato što nema more. Dobro, ima Matiju Bećkovića, i to je nešto.
Na more, koje su im zlikovci uzeli, Srbi, dabome, imaju svako pravo. Kao i na Crnu Goru koja je, kao što je opštepoznato, srpska država, a Crnogorci ne postoje, i svako ko drugačije kaže je Milogorac i kopile iz Titovog Jajca. Poznata je ta doktrina iz „Načertanijem“ zagađenog srpskog uma, koja, opet, postaje sve glasnija kako ovovremena, aktuelna, živuća država Srbija zbog svoje nesposobne i zapadnoazijskim bezbednosnim službama instruisane vlasti doživi kakav politički poraz.
Ruku na srce, imaju Srbi pravo i na grčko more, što zbog Krfa i Soluna, što zbog pokojnog jagodinskog siledžije Palme koji je dobio „srpsko parče“ plaže za „plićak – kolo“ u Paraliji. Muka je, međutim, što je Grčka em daleko, em vojno i politički kudikamo moćnija, pa bi ćar pojeo vajdu. Ne računamo nedavno na društvenim mrežama lansiranu tezu da Srbija, iz nepoznatih razloga, ima pravo na – recimo, autor nije tačno zapamtio - četvrtinu Krita: fantazije u stilu Deretića ipak nisu postale zvanični stav Beograda. Još.
Više je nego zanimljiva ta potreba da se umesto u stvarnosti živi u kompleksima i izmišljenoj istoriji upodobljenoj da opravda svako bivše i buduće nepočinstvo. Nesrećni zbog onog što nemaju i što nije njihovo, zanemaruju ono šta imaju i šta propada jer je tuđe slađe. Ali, to je već stvar one grane medicine koja se bavi psihičkim zdravljem, i, u nekim slučajevima, krivičnog prava.
Ono o čemu može jedan medijski tekst da raspravlja je pitanje niza političkih i ekonomskih neuspeha današnje srbijanske vlasti, koji se maskiraju aktuelizovanjem davno sklonjenih pitanja iz prošlosti ili buđenjem tek zakopanih aveti balkanskih mržnji i sukoba. Nemoć Srbije da se uobroči u sopstveni guber i dvorište, koje u mnogim njenim delovima danas zvrji avetinjski prazno, problem je za komšije koje „imaju more“ ili već nešto što vazda nezasitim radikalima treba. Ali, čini se još više, to je problem za samu Srbiju, koja odbija i izbegava napredak i sreću, jureći rep sopstvenih fantazija i slobodnom rukom pisanih hegemonističkih noćnih polucija.
„Nihil est in intellectu, quod antea non fuerit in sensu“, napisao je odavno Džon Lok. „Nema ničega u intelektu što pre toga nije bilo u čulima“. I možda baš to pokazuje problem s intelektom, ne samo u današnjoj Srbiji već i u nekim drugim državama uspostavljenim na ovom zlosrećnom parčetu Raja – jer im kroz čula nije prošla istina i stvarnost, već frustracijama pogurana izmišljotina, što neverovatnija to za primaoca stvarnija.
Tako i ova priča o moru: mora da prođe kroz čula, kakva-takva, da bi mogla da bude predstavljena kao noćna mora i razlog nekih budućih neuspeha. Ali, noćne more se često završe enurezom. Mislite o tome, Vrhovni komandante.

More i noćne more

Crnogorskim medijima iz kabineta predsjednika Skupštine dostavljena je čestitka predsjednika parlamenta Andrije Mandića povodom Dana opštine Bar koji se obilježava danas. Međutim, naslov zvaničnog dokumenta iz kabineta glasi "Predsjednik Mandić čestitao Dan opštine Pljevlja". Tako je, naslovljenom na Pljevlja, čestitkom Mandić poručio da je Bar oduvijek važio za ključno saobraćajno raskršće i opštinu od izuzetnog značaja za našu državu.  <figure> <img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/20251124121152_2da95f70a5fa605cd811772fd1505b5a2a23babf5de9c9d40d5501d03e8b2484.png" data-media-id="editor_0" data-image-id="20251124121152_2da95f70a5fa605cd811772fd1505b5a2a23babf5de9c9d40d5501d03e8b2484" data-rendition-name="original" width="948" height="656" loading="lazy" alt="Čestitka"> <figcaption>Čestitka(Photo: screenshot)</figcaption> </figure>  Podsjetimo Dan opštine Pljevlja obilježava se 20. novembra, a ono što jeste interesantno je da ove godine, vodeći se pretragom sa sajta Skupštine, Mandić nije uputio čestitku. Prošle godine predsjednik Skupštine čestitao je predsjendiku Opštine Pljevlja Dariju Vranešu, predsjednici skupštine opštine Jovani Tošić kao i svim građanima.  <figure> <img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/20251124121152_f5f5e2a81864d0a8a93b026eaceef7abcd467ac6efb04dc34af2ac18b0488745.png" data-media-id="editor_1" data-image-id="20251124121152_f5f5e2a81864d0a8a93b026eaceef7abcd467ac6efb04dc34af2ac18b0488745" data-rendition-name="original" width="926" height="922" loading="lazy" alt="Čestitka"> </figure>  Ove godine to je izostalo, već čestitka za Dan opštine Pljevlja koja je stigla iz Skupštine upućena je od potpredsjednika Nikole Camaja. Da li je Mandić zaboravio ili planirao da čestita Dan opštine Pljevlja pa odustao i tako ostao sačuvan draft sa tim naslovom, ili je u pitanju nepažnja, ostaje na javnosti da cijeni.

FOTO: Mandićeva čestitka za Dan opštine Bar naslovljena na Pljevlja

Znanje nečega uvijek je istinitije od dobrog zaključivanja. Posebno kada onaj koji zaključuje zna - zašto baš tako zaključuje. A za jadac zna i onaj - koji zna.
24.11.
19:40h
Ne znam ko će u Apelacionom sudu zadužiti predmet u kojem se traži da se pritvor koji je produžen Vladanu Ivanoviću za još dva mjeseca - isključivo zbog uticaja na svjedoke, produži i zbog tačke 4. Koja se u prevodu zove - nikad u dom.
Znam jedno. Da te sudije treba da pogledaju dispozitiv naredbe o istrazi koja je Vladana poslala "tamo" i dispozitiv nove naredbe u kojoj on nije sam (ima ih još), a koji je spojen sa naredbom gdje Ivanović samuje. U toj prvoj pare uzima njegov blagajnik, u drugoj pare uzima Ubović, a Vlado prikriva stanove sa svojom firmom.
Svjedoci su isti.
Za sve okrivljene i pravna lica.
Koji treba svjedočkim iskazom, kako napisa sud, u rješenju o određivanju pritvora da pomognu finansijskom vještaku.
Tapetari.
Koju će dokumentaciju da vještače vještaci - vile znaju. Nje nema. Ona ne postoji. Postoji jedna skaj poruka trećeg lica.
A zašto sudije treba da pogledaju?
Da vide, pod jedan, zašto je pritvor uopšte određen, pod dva, kako se po prvi put u istoriji spajaju dvije različite radnje istog okrivljenog.
I pod tri, da se upitaju, što bi rekli mladi, "može li ovo".
Ima i pod 4 - vidjeće da se pritvor hoće pojačati jer je samo njegova dužina bitna. Ostalo nije.
Koliko me intelekt služi - opasna su vremena.
Kada se ovo traži i može.
Ili ja pojma nemam.
Što je vrlo moguće.
P.S: Znanje nečega uvijek je istinitije od dobrog zaključivanja.
Posebno kada onaj koji zaključuje zna - zašto baš tako zaključuje.
A za jadac zna i onaj - koji zna.