Samo narcisoidna osoba, ili ona koja ničim potvrđena veliča i hvali sebe, ne vidi svoj odraz u ogledalu onakvim kakav zaista i jeste. I sve dok mu neko ne saspe istinu u lice neće ni imati pojma. A, istina zna jako da zaboli.&nbsp;
Nego, čemu sve ovo?
Crna Gora je danas u nekim elementima identična sa susjednom nam Hrvatskom. I, oni kao i mi imaju premijera i predsjednika države koji se, najblaže rečeno, ne vole i koji jedan drugome kažu toliko ružnog da biste češće pomislili da ste na nekoj buvljoj pijaci nego li na visokoj političkoj sceni jedne zemlje Evropske unije.&nbsp;
Bilo je tu raznih epiteta, poput šmrkavaca, jazavaca, hijena i raznih drugih životinja, ali nije, koliko se dalo ispratiti, bilo svinja. A, kada se naučite na takav narativ onda ne birate ni mjesto, ni vrijeme, a ni osobu kojoj ćete reći nešto slično.
Svinje je, makar na nivou simbolizma ili diplomatske packe, hrvatski predsjednik ostavio za nas.
Jednom svinja iz puna korita
pred vratima imućnoga doma,
ka umije, po svinjski lokaše.– Petar Petrović Njegoš
Tokom protekle nedjelje Crnu Goru je posjetio hrvatski predsjednik Zoran Milanović i sastao se sa našim visokim političkim predstavnicima u vidu predsjednika i premijera države, ove naše.&nbsp;
I, bilo je tu svega. No, glavna priča je bila o tome šta je sve Crnoj Gori potrebno da bude nova članica Evropske unije, koja nas čeka raširenih ruku, a mi nikako da pohrlimo u njen zagrljaj jer nama se više dopada ona druga “komšinica” koja je puno ljepša i prpošnija od “stare dame”, i kako tu može da nam pomogne iskusnija i starija “sestra” Hrvatska. A, starija sestra ko svaka sestra voli da zavali i po neki šamar mlađem bratu. I sve je to valjda normalno, jer sestra to radi iz čiste ljubavi i, naravno, u bratovljevu korist.
“Ošamario” je Milanović, diplomatski naravno, našeg predsjednika Milatovića, čim se za to ukazala prva prilika, a uključene kamere su bile savršen tajming za tako nešto, jer ipak on kao iskusniji zna da će se u toj prilici puno bolje snaći od našeg, još uvijek predsjednika-pripravnika.
Savjetovao je Milanović našeg Jakova da nauk i putokaz za svoju politiku nađe u Njegošu i njegovim stihovima, za koje je izgleda hrvatski predsjednik puno veći poznavalac od ovog našeg deklarativnog ljubitelja njegoševske Crne Gore.&nbsp;
Nego, ne bi ođe bilo ništa sporno da mu je savjetovao da se ponaša poput vladike Danila, Vuka Mićunovića ili Vuka Mandušića, ajde nekako bi mu “progledali kroz prste” i da je izabrao popa Mića, ili čak i onu babu, ali nije.
Milanović je savjetovao Milatovića da prouči i izvuče pouke iz Njegoševe pjesme “Orao i svinja”.
Meni na dan tri korita daju,
sve punije jedno od drugoga;
pa cio dan u glib do ušiju,
prevraćam se, na svijet uživam;
ni što mislim, ni glavu razbijam. - Petar Petrović Njegoš
Aluzija koju mu je uputio Milanović je bila jasna svima, pardon, bila je jasna onima koji su znali ovu pjesmu, što izgleda nije slučaj sa našim predsjednikom. Jer, ne znam kako bih drugačije protumačio odustvo bila kakve reakcije na ovu izjavu.&nbsp;
On, izgleda nije skontao da mu Milanović jasno poručuje da mora izabrati, ukoliko želi biti državnik za kojeg se izdaje, hoće li cijeli život provesti u blatu pred punim koritom (koje mu, pogodite ko puni) ili da se poput orla vine u visine i dokaže svoju samostalnost.&nbsp;
Dobro, Milatović se za samostalnost nije ni borio, uvijek mu je nakako bila bliža filozofija “punog korita” i nenadležnosti, ali istorijski moment je bio drugačiji i on je sada tu đe jeste. Slučajno, ali ipak jeste. I, na toj funkciji, koja sobom nosi i veliku odgovornost, mora se reagovati na ove više nego direktne prozivke susjeda nam Milanovića. Ali nije, jer ili nije znao šta mu zbori ili prosto ne umije i ne smije. Što god da je od to dvoje nije dobro za predsjednika jedne države, jer prozivke na njegov račun, pa bile i lične prirode, su prozivke svima nama.
Ali, kako se u životu uvijek mora biti optimista i nadati se najboljem, tako smo se i mi ponadali da će mu, kada ovom prvom nije bastalo, ovaj drugi (premijer) odgovoriti, ako ne direktno kako bi to morao prijemijer-domaćin, a onda makar sa nekom japanskom haiku pjesmicom.&nbsp;
No, mjesta za optimizam nije bilo, kako ono kaže stara poslovica – tresla se gora, rodio se miš.&nbsp;
Od lava ili orla ni traga ni glasa. Možda je Milojko i htio nešto reći u odbranu našeg kolektivnog dostojanstva, znate svi kakva je to “britva” kada hoće, ali je izgleda onaj udarac u čelo na premijerskom satu bio suviše jak i ostavio posljedice mnogo veće nego što je to u početku izgledalo.
Mož se hvalit ka pošteno živiš
pred svinjama, ali ne pred nama,
jerbo naše pleme ponosito
takvoga se gnušava života – Petar Petrović Njegoš
I, nikako da se otmem jednom utisku, ili bolje reći poređenju, sa onim animiranim filmom koji smo kao djeca rado gledali. Sjećate li se one čuvene replike: Đole, zašto si sam sebe udario po glavi, je li Đole?
A, dok nam “Đole” ne odgovori na to pitanje, ostaje nam nada da neće pogrešno pročitati riječ B E N Z I N, misleći da je voda i da nam neće užditi ovo malo što je ostalo od one “spržene zemlje”, koja nam u ovom trenutku zaduženja od pet milijardi, izgleda posve lijepa i zelena.

Portal ETV

original

viewImage

baseImage

610x380

500x500

400x240

400x203

1250x600

1084x550

thumbnail

"Udri", Milanoviću, kad nema muške glave u kuću

Veliki dio građana Evrope zaprepašćen je porukama koje dobija od strane trenutne administracije SAD-a. Mi, Evropljani smo poput one „Marice“ iz vica koja, jadna naivna, nije imala pojma ni o čemu, neobaviještena poput Koštunice, ostala je „paf“ kada je čula šta nam poručuje Tramp.
„Iznevjerovali smo“ kada smo čuli da će SAD blokirati sve vrste pomoći prema Ukrajini i da će od nje, ukoliko žele (čitaj moraju), prihvatiti njihov plan za okončanje rata, morati da plešu po Trampovim notama. A, Tramp će im sve to naplatiti u naturi, tako što će uzeti ukrajinske rude i minerale.&nbsp;
Američke kompanije potpisaće dugogodišnje ugovore o koncesiji i eksploataciji rudnih bogatstava i time značajno uvećati svoje bogatstvo, a i radna snaga biće veoma jeftina. Ono šta će Ukrajina dobiti jeste mir, makar sve do momenta dok se na njenoj teritoriji budu nalazile američke kompanije. A, kada nestane minerala i ruda, „Ameri“ će otići, ostavivši za sobom prazne rudokope i nebranjenu zemlju.&nbsp;
Nakon toga će se nekom novom Putinu javiti ideja kako Rusija ima istorijsko pravo na teritoriju susjedne Ukrajine i odlučiće da ih „oslobodi novom specijalnom intervencijom“. S tim što ovoga puta Ukrajini neće imati ko da pomogne, odnosno neće imati interesa od toga da im pomogne.&nbsp;
I, samo ne znam čemu se čudimo i šta nas je to zaprepastilo u ovom američkom planu. Ništa drugačije nije bilo ni do sada. Pokušajte da se sjetite, a nije bilo davno, da je cijela vojna akcija protiv Sadamovog ražima u Iraku, bila pokrenuta zbog toga jer su američke obavještajne službe bile „u saznanju“ da Iračani posjeduju nuklearno naoružanje i da je ono ozbiljna prijetnja po cijeli svijet.
I, nakon što su kvazi pregovori popali, i nakon što im Iračani nisu predali nuklearna postrojenja (a, ispostaviće se da nisu imali šta), SAD su pokrenule široku vojnu akciju kojom su porazile Sadamovu vojsku.&nbsp;
I, sada su mogli na miru da traže nuklearna postrojenja. I tražili su ih, veoma uporno i temeljno. Traže ih i dan-danas, 12 godina od prve intervencije. Iako kopaju svuda po iračkoj zemlji niđe ni traga nuklearkama, kažu da ih u tom poslu konstantno ometa to što čim iskopaju malo dublju rupu iz nje, pogle baksuza, izvire ona glupa sirova nafta. Kako je krenulo i kako to za sada izgleda moraće da kopaju još dugo, dugo, sve dok ne iscjede i posljednju kap nafte koja im smeta da pronađu ono... šta ono bješe tražimo?
Slično je bilo i u Libiji, s tim što su se ovdje pojavili kao spasioci Libijaca od njihove vlasti koja ih je decenijama mučila i maltretirala sa besplatnim stanovima, medicinskom zaštitom, školovanjem na prestižnim svetskim univerzitetima... I nakon što su ih „oslobodili“ od tih pošasti sada ih temeljno oslobađaju i od prirodnih bogatstava, nafte prije svega.&nbsp;
I, kako se u istoriji sve iznova i iznova ponavlja, samo se mijenjaju imena aktera, trebali bismo da budemo veoma zabrinuti za svoju budućnost. Jer, ova „jurnjava“ velikih sila za prirodnim bogatstvima, po periferiji ove naše planete je momentum koji smo već gledali. A i cijeli kontekst koji se danas dešava na globalnom planu je, zastrašujuće sličan.
Tridesetih godina 20. vijeka je u Evropi počelo jačanje desničarskih snaga. Italijani su, vođeni Musolinijem, marširali prema Rimu stvarajući nešto što će se ubrzo nazvati fašizmom i šta će biti inicijalna kapisla sveopšteg požara, koji će uskoro zapaliti.&nbsp;
U Sovjetskom savezu i Njemačkoj na vlast će doći dvojica, iako na izgled suprotnih, ideološki veoma sličnih osoba. A, počelo je tako što su se ova dvojica najmoćnijih lidera dogovorili da podijele veliku i nezavisnu Poljsku. Tadašnja Evropa je zapomagala i molila da se to ne radi ali njena snaga je bila toliko mala i beznačajna da na nju niko nije ni obraćao pažnju. Svi preduslovi su bili tu i rat je mogao da počne.
Danas takođe imamo jačanja desnice u Evropi. Italijanska primijerka je liderka partije koja u svojim stavovima baštini nasljeđe Musolinijeve politike. Tramp i Putin se dogovaraju kako da podijele Ukrajinu, sasvim slično onome kako su Staljin i Hitler podijelili Poljsku.&nbsp;
Evropska unija danas, poput Lige naroda četrdesetih godina, ima dobre namjere ali, nažalost, ništa više od toga.&nbsp;
Svi preduslovi su tu.

Ponovo će nas zateći dešavanje istorije

Došla je sa roditeljima pred Vilu. U ruke su joj, dati majka ili otac, dali svijeću koju će uskoro, prvi put u životu, zapaliti za smiraj duša svojih drugara iz škole. Prerano je za tako nešto. Prerano i preteško. Majka je ispratila prema spomeniku đe su mnogi drugi palili svijeće. Bilo je puno i njenih drugarica i drugova. Svi zatečeni i prekinuti u igri sada stoje tu i prate svoja dva draga dječaka. 
Svijeću je jedva zapalila jer su joj promrzli prsti tresli i nije lako bilo savladati strah od tog strašnog mjesta za koje je ona suviše mlada da bude na njemu. Ali, uspjela je, hrabra i prkosna poput svog grada, uspjela je. Onda je ustala i zatrčala se prema majci, zaronila je glavu u njen zagrljaj pokušavajući da sakrije suze kojih se iz nekog razloga stiđela. „Za junacima se ne plače“, odzvanjala joj je neđe davno naučena lekcija. Ali, oni nisu ti junaci, oni su samo mali, zaigrani i nevini dječaci. Čvrsto je držala taj zagrljaj iz kojeg se, u onoj dubokoj tišini, čulo jedno tiho i teško – Ah. 
Pretežak je to uzdah za jednu djevojčicu, jednu desetogodišnju Cetinjanku koja je tog 5. janura došla da posljednji put pozdravi svoje drugare. Preteško je to sve bilo za nju pa iako je ona, a rekoše da jeste besramni i zli, tu po nalogu Kavčana, Đukanovića, Lazovića, Bemaxa...
Da vas kojim slučajem može sresti cetinjskim ulicama, da može a neće jer niste smjeli ni na komemoraciju doći, sigurno bi vam postavila par pitanja.
Zašto vi, sramotni potpisnici one gadosti, kada ste mogli staviti svoje ime iza toga da smo svi onu noć pred Cetinjskom vilom i podgoričkim MUP-om bili poslati i organizovani od strane mafije, ili da citiram: „Poziv na proteste nije glas naroda, već glas Bemaxa, Aca Mijajlovića, kavačkog, škaljarskog i drugih klanova“, niste došli da nas vidite, pogledate u oči i kažete uplakanoj cetinskoj đeci, rođacima, porodici i komšijama poginulih da su mafijaši. Sram vas bilo!
Je li vas stid, Bečiću, što ste onu noć dok su se još brojala tijela ubijenih i dok su se cetinjskom dolinom prolamali jecaji majki, sestara, braće i očeva, odlučili da narodu podmetnete svoju staru fotografiju na kojoj palite svijeću, ne biste li bili prvi koji će to objaviti i time pokupiti veći broj lajkova i pregleda na društvenim mrežama? 
Znate li, Bečiću, da ste time pljunuli i na one za koje ste prvi put palili svijeću, žrtve NATO bombardovanja i na ove cetinjske mučenike? Je li Vam teško da se pogledate u ogledalo kada znate da u vezi sa ovim sramnim činom niste ni pokušali da izvinite žrtvama i njihovim porodicama i da ovo što se uradili nije imanentno čovjeku kao biću, koje bi morao imati makar trunku empatije i samilosti u duši, već lešinaru ili hijeni? 
Da li imate, kao skupina ljudi koja sebe naziva partijom, bilo kakav etički regulator u svojim činjenjima, koji bi vas opomenuo i zaustavio u nevaspitanim i lažavim postupcima? Već danima vaši puleni u bezbjednosnom sektoru, nas lažu o detaljima masakra i prikrivaju već javno dostupne činjenice. Skraćujete video zapise, podmećete informacije, štelujete vrijeme... Da ste se ovoliko trudili da nas sačuvate od ubice koliko danas od istine, ne bismo imali ovu tragediju iza nas.
Odgovorite, đe ono trči ministar prije prvog obraćanja javnosti od strane MUP-a? Da slučajno ne bježi od Mila Đukanovića, jer kako kasnije izjavi ispade da je on za sve kriv, pa na kraju i za njegov osjećaj moralne odogovornosti? Kakav je ono šprint gospodo? Zašto ne objasniti da je jedini razlog trke taj da se stige prvi do mikrofona. Jer i ođe, poput one Bečićeve fotomontaže, ništa nije bitnije od broja pregleda ne društvenim mrežama i medijima.
Stidite li se makar malo, zbog toga što ste podmetnuli fotografiju nepoznate osobe kao ćerke jednog od vlasnika kompanije Bemax, čime ste pokušali da napravite vezu između studentskog protesta i predstavite Bemax i gore pomenute kao organizatore? Kada je otkriveno da djevojka sa vaše podmetnute fotografije nije ona za koju ste pisali da jeste, vi ste kukavički, bez imalo stida, fotografiju obrisali. To što ste dvije osobe lažno optužili, javno ocrnili, denuncirali i uznemirli, lagali javnost... ma koga briga za to, nova laž se već kuva.
Da li je moguće da niste osjetili nikakvu moralnu ili funkcionalnu obavezu da se pojavite na komemorativnoj sjednici povodom pogibije 12 Cetinjanki i Cetinjana i da kao svoju odbranu zašto se niste pojavili napišete da niste znali za komemoraciju, odnosno da niste bili obaviješteni? 
Kako to da je partija koja veoma pomno i studiozno vodi računa o svim svojim protivnicima, kroz razne arhive i dosijee, partija koja ima foto galeriju svih potencijalnih meta koje će se u jednom trenutku pokazati kao korisne za podmetačinu i uvlačenje u blato, partija koja vodi „štazijevsko“ praćenje svih profila na društvenim mrežama osoba koje ne misle poput vas, bila neobavještena o komemoraciji na Cetinju? 
Nije moguće, naravno. Znali ste, samo što niste imali hrabrosti da se pojavite jer znate da vam pred porodicama nastradalih neće proći priča o tome kako niste vi ni za šta krivi.
Kažete da Lazović iz zatvora upravlja dešavanjima u Crnoj Gori, policijom, službama..., pa zar to ne znači da ste nesposobni da se bavite bezbjednosnim poslovima, ukoliko ne možete da se suprostavite osobi koja je iza rešetaka?
I, sve ovo i još puno toga bi vas pitao svaki Cetinjanin ili Cetinjanka da vas đe mogu sresti i da vi imate petlje da se sa njima suočite jer njima ne biste mogli bezočno lagati i podmetati. Oni znaju odlično šta je moral i poštenje jer su odrasli u Gradu heroju u kojem su se, svakodnevno susrijetali na ulici sa jednim Lesom Ivanovićem, Pavlom Đonovićem, Filom Filipovićem, Danilom Kišom, Dadom Đurićem... koji su im prenosili univerzalna znanja o časti, pravdi i slobodi.

Demo(n)kratija

Nikako, već danima, da saznamo ko je uništio specijalnu letilicu Vojske Crne Gore vrijednu oko 100.000 eura, a koja se bezuspješno i, fatalno po nju (letilicu), koristila za traženje odbjeglog starca po bjelopoljskim selima.&nbsp;
Ovo posebno čudi jer je direktno u vezi sa ministarstvom koje se, od kako ga vodi ministar Krapović, očitalo kao ultra transparentno. Sjetite se šta smo sve, a nismo zaista morali ni željeli, saznali iz ovog ministarstva u potonjih pola godine.&nbsp;
Saznali smo koliko koštaju cipele ministra Krapovića. Saznali smo i da su cipele lažne, da ne postoje i da cipela nikada nije ni bilo, jer fotografija hoće da slaže a ministar, daleko se kazalo, neće.&nbsp;
Dobili smo informaciju, takođe iz prve ruke od ministra, kako je general Lazarević iskoristio prostor u kamionu vojske da, za svoje potrebe, preveze neki motocil. Vidite, nije ovo ministar saopštio iz neke loše, zadnje namjere, već iz čisto profesionalne dužnosti da se sve transparentno, javno i bez ikakvih uzusa i moralnih normi saopšti, apsolutno sve.
Pod ovo sve se podrazumijeva sve ono što se ne tiče njega lično, naravno.
Tako da još nismo (a kada ćemo, ne znamo) saznali kako su kupovani brodovi od Franscuske za potrebe mornarice, koja je njihova stvarna cijena, detalje iz ugovora, procedure nabavke i kupovine... A nećemo saznati ni koja je to analogna stranačka uhljeba upravljala sa digitalnom letilicom vrijednom oko 100 nepostojećih ministarskih cipela.&nbsp;
I, kada malo bolje sagledamo sve ovo šta je izašlo, iz ministarstva Vojske Crne Gore, a nije zaista trebalo, i šta sve nije a moralo je, ova posljednja informacija o uposlenicima ovog ministartsva, koji su uhapšeni na Kosovu, baš nimalo ne čudi.
Naime, nakon hapšenja i određivanja pritvora, u trajanju od najmanje mjesec dana, dvojici pripadnika Vojske Crne Gore, ministar je saopštio:
"Upoznat sam sa slučajem koji se dogodio na Kosovu, kao i svi ostali, primarno putem medija. Oba pripadnika Vojske Crne Gore koji su lišeni slobode su u sistemu već duže vrijeme, jedan od 2011. a drugi od 2022. godine. Prema mojim saznanjima i ocjenama njihovih starješina riječ je o dobrim i uzornim pripadnicima Vojske Crne Gore. U ovom trenutku obojica se zvanično nalaze na bolovanju”.
Kakav nam je bezbjedonosni sektor od kako su ga preuzele Krapovićeve Demokrate, zaista ne čudi da je on, ministar Vojske, iz medija saznao da su mu dvojica službenika uhapšena u stranoj državi zbog izazivanja i podrivanja nacionalne i etničke netrpeljivosti.&nbsp;
Da smo kojim slučajem zaratili sa Kosovom, ministar bi o tome, sve su prilike, saznao preko Instagrama, ali da zaobiđemo ovu suludost u bezbjednosnim strukturama, ođe ima jedan detalj koji ozbiljno remeti čak i ovo stanje, koje odavno nije normalno. Ova dvojica “kad se vojska na Kosovo vrati” su na bolovanju. “Aperisani”, što bi kazali mimeri.&nbsp;
I, ministar, bez zadrške ili ma kakve mentalne ustave izjavi da mu zaposlenici, koji su na bolovanju, odnosno koji su spriječeni da dolaze na posao zbog zdravstvenih problema, prave međudržavne incidente.
Šta bi uradili da su u punoj radnoj sposobnosti, bolje i da ne pitamo.
Kaže dalje ministar da ovim uzornim momcima neće “preko koljena” suditi, veće će sačekati da se utvrde sve činjenice. Ovako je postupao i sa generalom Lazarevićem, sve čekajući da se utvrde činjenice.&nbsp;
Nego, ministre, čekali ili ne, jedno je sigurno. U ministarstvu koje vodite vam se udružuju službenici na bolovanju radi zajedničkih ekskurzija. Operacija “Aperisani na bolovanju” valjda bi bio neki prigodan vojno-tehnički termin.&nbsp;
I dok ministar Krapović čeka da mu radnici donesu doznake, on će se pozabaviti mnogo bitnijim državnim pitanjem. Kako da sa 1-2% podrške građana koju ima u rodnoj Budvi, zadrži poziciju ministra?
Ali, zato pritvoreni, radno skrhani pripadnici Vojske za to vrijeme ne treba da brinu ni o čemu, jer se veliki zaštitnik svih imaginarnih i “nije se desilo” pohoda na Kosovo, Marko Kovačević, digao u njihovu odbranu.&nbsp;
Dobro, ovo digao je možda malo prenaglašeno, ajde recimo podigao glas, mada i to ne odgovara istini. Neka bude ovako - Marko je tiho, umuklo, u sebi, stao u zaštitu ove dvoijice kosovskih mučenika (mučenici, zbog poremećenog zdravstvenog stanja).
- Izdržite nedaće u koje ste zapali, pomoći ćemo u skladu s mogućnostima - poručio im je Kovačević odmah nakon hapšenja.
Nego, momci, da vam ja ovo prevedem.&nbsp;
Kovačević je u stvari mislio: Braćo, izdržite jos mjesec dana dok traje taj pritvor pa će vas onda, valjda pustiti, a mi ćemo to predstaviti kao našu veliku pobjedu, samo da prođe. Reći ćemo kada vas po sili zakona puste da je to bilo zbog našeg diplomatskog pritiska i odlučnosti da čuda napravimo u suprotnome, samo vi, braćo, izdržite.
Mi za ovih mjesec dana nećemo ništa raditi, junački ćemo ćutati kao zaliveni da vam ne bi, zbog nas, produžili taj pritvor. Mi sve ovo zbog vas, braćo, radimo, to znate.
A, mogu da vam produže pritvor ako budu htjeli jer to je tamo njihovo. Ovo što mi ođe pričamo da je naše i da tamo kreće vojska, i da je će dogodine sve biti kao nekad u Prizrenu, to vam je priča za mase, da malo popalimo…&nbsp;
Evo ja lično bih se spustio dolje samo da smijem, vjerujte mi, braćo, da bih, nema toga ko bi me zaustavio samo da znam da neće i mene uhappsiti. A, ja bih, braćo, propao na tu njihovu, zatvorsku hranu, vama je lakše jer ste na bolovanju pa svakako morate na dijatalnu ishranu, taman vam se poklopilo, pa zar nije braćo?
Zvao sam i ovo moje munje iz Tvrdoša ali su od onoga dana svi van dometa, računam, mora da su već krenuli “dole”, pa su u romingu.
Braćo, evo svi ođe zajedno u frontu brojimo dane do vašeg povratka.&nbsp;
Izdržite, vama je najteže, ma ni nama nije lako!!!

Operacija „Aperisani na bolovanju“ ili: Kad se dva vojnika na Kosovo vrate

Vjerujem da se svi dobro sjećate one fantastične scene iz Kustiričinog remek-djela „Podzemlje“, u kojoj jedan od aktera kaže: „Ušo majmun u tenak, biće katastrofe“. Ova je replika u savršeno prenešenom značenju dala sliku, tumačenje i očekivanja umjetnika prema onome šta će se dogoditi sa našom, tada, zajedničkom zemljom. Majmun je simbol vlasti koja je vodila državu (tenk) u tim vremenima velikih izazova. Šteta što se tim izazovima ni veliki umjetnik nije odupro i što su ga odvukli na sasvim suprotnu stranu od onoga šta je stvarao, što je potvrdio još jednom da etika i estetika ne moraju uvijek ići zajedno.&nbsp; Nego, to je za neku drugu temu. Mi ćemo danas o našem lokalnom „tenku“ i njegovim vozačima. Prije neki dan kaže Vučić, tatko od ovih naših „osvježivača“, kako je miris asfalta naljepši miris na svijetu. Ovi njegovi iz Glavnog grada Podgorice to ozbiljno shvatili pa krenuli odmah da šire taj divni miris osvježenog asfalta po predizbornoj Podgorici. I, reći će neko kako je i DPS decenijama asfaltirao pred izbora. Jeste. I, ne samo on. Rade to sve političke partije i pojedinci koji žele da produže svoja postavljenja za još jedan mandat. Rade to svuda po svijetu, pa po tome ovi „naši“ nisu mimo-svijet. Ali su mimo-svijet i mimo-narod po svemu ostalome. Da ne bih puno opisivao, dobro pogledajte fotografiju iznad teksta i razmislite da li u vašoj porodici, komšiluku, široj rodbini postoji neko „ovoliko mudar“ da uradi nešto ovako. Znam, sada će većina vas reći naravno da nema jer niko ne želi priznati da među svojima imate i nekog šašavog, a svi znamo da ih ima suda i u svim sredinama. Ima ih, i šta da se tu radi, ali ođe je problem sasvim drugačije prirode i pitanje se podstavlja samo od sebe.&nbsp; Kako to da su se svi ti „premudri“ sastavili, formirali partije, postizborne koalicije i uspostvili se kao vlast u glavnom nam gradu? Kako ste nastali znamo, ali kako vas Bog (SPC) sastavi i zašto - ostaje velika tajna?  <figure> <img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/20240921070956_b4aca27dbc04043c98ad10d0e7bd4ab1f70d40d9f5414e2c0f3159aa0d285467.jpg" data-media-id="editor_0" data-image-id="20240921070956_b4aca27dbc04043c98ad10d0e7bd4ab1f70d40d9f5414e2c0f3159aa0d285467" data-rendition-name="original" width="1079" height="1074" loading="lazy" alt="klupa"> </figure>  I, na nju bi samo veliki „tajnovidac“ mogao odgovoriti, ali kako njega više nema ostaje nam da sačekamo da nam se najavljeni beranski spomenik obrati i kaže zašto.&nbsp; Ovo, naravno, uz zadovoljenje dva uslova. Prvog, da Ervin i ekipa ne obore Vladu zbog verbalnog delikta pokojnika, i drugog - da Ervin i ekipa ne obore Vladu zbog verbalnih, personalnih i čvrstih stavova živih članova Vlade i skupštinske većine koji su značajno rigidniji od pokojnikovih. Koliko zaista treba da vas bude baš briga i koliko treba da ste nazainteresovani za svoj posao i generalno za potrebe građana pa da uradite ovako nešto? I, nije ovo samo primjer nečijeg pojedinačnog neznanja i bahatosti, već je slika jednog vremena. I to ružna slika koja će, nadam se, ostati za nama. I, uporedite sva ova predizborna obećanja koja nam se plasiraju svaki dan sa ovim što vidite ispred sebe. Utrkuju se ko će prije da izgradi bulevar Vojislavljevića do te mjere da ne bi bilo iznenađenja da dobijemo dva bulevara, jedan predsjednički i drugi premijerski, pa svako da bira kojim će ići. Spajićev će, naravno, biti puno brži jer će se raditi inovativnom japanskom Paf-Paf metodom. Samo još da zamolimo građane da pomjere parkirane automobile, bicikla, karivolice i dječja kolica jer će sigurno biti „zaobiđeni“ u procesu asfaltiranja poput ovog „Nikšićanina“ u Staroj varoši.  <figure> <img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/20240921070956_24859384a1c7c201f14d1c4c44de5dac31f61f6ce8c1bb04e36ab176fe21facb.webp" data-media-id="editor_1" data-image-id="20240921070956_24859384a1c7c201f14d1c4c44de5dac31f61f6ce8c1bb04e36ab176fe21facb" data-rendition-name="original" width="1920" height="1280" loading="lazy" alt="auto"> </figure>  Neko će se zapitati šta bi bilo da je bilo više parkiranih automobila u trenutku asfaltiranja i da li bi sve na isti način „oivičili“, a zapitaće se neko i kako će nam izgledati onih najavljenih šest auto-puteva koje Spajić planira izgraditi za tri godine, kada nisu u stanju ni parking da asfaltiraju. A, nisu bili u stanju ni smeće da pokupe, parkove da pokose, ni da uposle već kupljene gradske autobuse, ni da postave gradski imobilijar tamo đe mu je mjesto... Čak nisu izgradili ne onih nekoliko „deficitarnih“ pravoslavnih hramova koje je gospođa Borovinić-Bojović najavljivala kao glavni strateški infrastrukturni projekat pred prethodne izbore. Ništa od toga nisu uspjeli uraditi, a ovo što jesu – mnogo bi bolje bilo da nisu. Uostalom, pogledajte fotografije, one govore više od svih riječi.&nbsp; I, ne, nisu fotomontaža, već samo blamaža.

Podgorički South Park

Ostalo je još tri sedmice do izbora u Podgorici, i ovi će kao i svi prethodni biti istorijski, presudni, sudbinski, sad ili nikad, drž' gaće - drž' levor. No, ipak će se po nekim detaljima razlikovati od onih prethodnih iz 2022. godine. Sada bi podgorički šereti kazali – razlikuju se po tome što profesor Mujović sada radi za PES, za razliku od 2022. kada je radio za... I, sve ovo oko njega, kao nosioca jedne od listi, ali i drugih koji su titulari i predvodnici svojih partija ili koalicija se razlikuje od prethodnih izbora u par bitnih elemenata. Nego da krenemo redom ili samo rendom što bi kazali Staropodgoričani. <h2>E, moj brale!</h2> PES je ponovo okrenuo igricu i u političku praksu uvrstio nešto čega nema ni u jednoj političkoj teoriji. Nosioca liste NEMA na izbornoj listi te partije. Odnosno, ukoliko glasate za listu koja se zove „Još jače – prof. dr Saša Mujović“ vi ćete glasati samo za ovo „još jače“ jer Mujovića prosto nema, ili što bi rekli u onom legendarnom YouTube uradku – Đe ovi čo'ek ma'ko, ne mogu ga nać. U stvari, kada pogledate ko je sve na toj listi nećete glasati čak ni za ovo „još jače“, jer na njoj imate pet aktuelnih ministara i nekoliko poslanika. Od njih sigurno ne možete očekivati da ostave te pozicije i prihvate se komunalnih problema grada, pa će vaš glas, ukoliko sve ovo uspijete „skuvati“, otići nečemu što se zove – „još“. I to ne samo „još“ nego „hoćemo još jedanput“ i to Oliveru Injac. E, sada, kako nju neće niko, čak ni ovi njeni koji nisu imali hrabrosti da je postave na čelo liste, dosjetili su se da je ovako „na mala vrata“ uguraju u još jedan mandat. A, dok birači ne uspiju da shvate za koga će zaista glasati, ostaje im da se igraju i zanimaju novim političkim izazovom, zvanim #MujovićChallenge, ili - pronađi fotografiju profesora Mujovića iz 2022. sa nekog od političkih štabova DPS-a. Za sada DPS-ovci postuju fotografije, a profesor se brani kako nije na njima, ili kako nije znao da je to gdje je uslikan baš bio izborni štab DPS-a. A, hoće to da se desi, zaluta čo'ek na pogrešnu konferenciju i tek dvije godine kasnije shvati đe je bio, i zašto nije. Posebno je simpatičan, iako veoma nemušt, pokušaj pravdanja kroz screenshot viber poruku koju je navodno baš sa tog sastanka DPS-a, on, Mujović, poslao svom mentoru, rektoru Božoviću.  <figure><img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/20240907110928_6adf5b93c4290686b70114fa21fa8d37e0b0764a7d1b9589e71a4381077b10cd.jpg" data-media-id="editor_0" data-image-id="20240907110928_6adf5b93c4290686b70114fa21fa8d37e0b0764a7d1b9589e71a4381077b10cd" data-rendition-name="original" width="398" height="600" loading="lazy" alt="prepiska božović"></figure>  Beskrajno je zanimljivo i veoma simptomatično što u toj poruci jedan drugog imenuju sa „Brale“. Sjećate li se partizanskih filmova u kojima je ovo „Brale“ bio zaštitni zov onih dječaka sa bradama. Zanimljiv pokušaj, ali suviše infantilan čak i za naš IQ. <h2>Tuci me, to je sve za moje dobro</h2> Još jedna lista na svom čelu, kao nosioca, ima osobu koja ni u kojoj varijanti neće biti budući gradonačelnik Podgorice, jer ni on nije na listi predloženih odbornika. Aktuelni predsjednik države, „Jakov bez partije“, odlučio je da se pojavi, kao zaštitno lice, na listi „Za bolju Podgoricu“. I, ođe kao i na prethodnoj listi imamo pokušaj sakrivanja tragova i privlačenja glasača na lik i djelo nosioca liste, ovog puta predsjednika države Milatovića. I, pored toga što ovo nije politički pošteno a ni poznato u praksi, ima smisla za ovu političku grupaciju, jer zaista nisu imali koga drugog postaviti kao zaštitno lice. Kažu, da tetka nije htjela a da „sreća strikova“ nije dovoljno fotogeničan. Odnosno, imalo je da se Milatović nije još jednom izblamirao i sve nas zajedno osramotio. Elem, sjećate li se onog starog snimka iz devedesetih u kojem Milošević, ne znajući da je sniman, viče na dva Bulatovića, Momira i Predraga, zbog loše sprovedene politike Beograda u Crnoj Gori. Crnogorska javnost je tada prvi put vidjela na koji način se, kao prema slugama, odnosi Milošević prema crnogorskim poslušnicima. E, tada se tako nešto moralo „profesionalno“ snimiti, a sada isto to možemo da gledamo uživo, i to na međunarodnom forumu. Gledali smo kako Vučić „kara zvijezdu Danicu“, i kako mu ona niti smije niti umije odgovoriti. I, ovo je vidio cijeli svijet. Nadam se da ga je bar procent sramota koliko je nas koji smo to sa gađenjem i mukom gledali. Ali, šta smo drugo i očekivali od nekog kome su gore pomenuti „sužnji“ politički i moralni uzori. <h2>„Sejdefizacija“ Podgorice</h2> Da je živa, Ksenije Cicvarić bi sigurno bila među kolegama muzičarima one noći na trgu Bećir bega Osmanagića, i pjevala svojoj Podgorici najljepše stihove koje je starovaroška kaldrma iskomponovala. Ali, sigurno bi i njenu „Milicu“ i „Sejdefu“ proglasili islamizacijom Podgorice. Infantilni ratni pokliči u pjesmi Danice Crnogorčević i litijaško „ludilo“ sigurno su bili umjetničko-građanski performansi i zato ih „novinari“ i čuvari pravoslavlja nisu tada targetirali kao što to čine sa nečim što je antipod svega onoga šta su naškrabali na svojim rasističkim portalima. Uostalom, siguran sam da će više od 70 odsto Podgoričana uvijek izabrati da budu „islamizirani“ Ksenijinim stihom „Kad se Jovo iz Stambola vrati“ nego li onim „Kad se vojska na Kosovo vrati“. I, dok iščekujemo podgoričke izbore i nove političke vratolomije, zapamtite da možete mirno i sigurno da spavate jer na vas pazi Vojska Crne Gore bez glavnog zapovijednika, MUP kojem u ovom trenutku nedostaje 1.500 policajaca, a da na našu međunarodnu poziciju pazi predsjednik koji ne smije da kaže kojim jezikom zbori i nedostajućih 27 ambasadora. Samo nam ministara ne fali. Oj-ha!!!

Ne kuju se konji po Mjesecu

U Crnoj Gori sjutra će biti promjenljivo oblačno sa sunčanim intervalima, mjestimično se očekuje kiša, a ponegdje i pljusak praćen grmljavinom.
Kako je saopšteno iz Zavoda za hidrometeorologiju i seizmologiju, kiša se u južnim predjelima uglavnom očekuje tokom jutra ili prijepodneva, a na sjeveru od sredine dana.
Vjetar će biti slab do umjeren, na sjeveru i ponegdje na primorju pojačan, južnih smjerova.
Jutarnja temperatura vazduha od dva do 14, najviša dnevna od 13 do 23 stepena.

Sjutra oblačno, mjestimično kiša

U izraelskim napadima na Gazu od početka rata, od oktobra 2023. godine, ubijeno je najmanje 53.339 Palestinaca, saopštilo je Ministarstvo zdravlja.
U saopštenju se navodi da je 67 tijela dovezeno u bolnice u posljednja 24 sata, dok je 360 ljudi povrijeđeno.
Time je broj povrijeđenih u izraelskim napadima porastao na 121.034, prenosi Anadolija.
- Mnoge žrtve još su zarobljene pod ruševinama i na putevima, jer spasioci ne mogu doći do njih - dodaje se u saopštenju.
Izraelska vojska nastavila je napade na Pojas Gaze 18. marta i od tada je ubila 3.193 osobe i ranila 8.993, prekršivši sporazum o prekidu vatre i razmjeni zarobljenika koji je stupio na snagu u januaru.
U novembru je Međunarodni krivični sud izdao naloge za hapšenje izraelskog premijera Benjamina Netanjahua i bivšeg ministra odbrane Joava Galanta zbog ratnih i zločina protiv čovječnosti u Gazi.
Izrael se suočava i s tužbom za genocid na Međunarodnom sudu pravde zbog rata protiv enklave.

Broj žrtava u Gazi premašio 53,3 hiljade

Vuk Dabović osvojio je zlatnu, a Danilo Marković bronzanu medalju na međunarodnom bokserskom turniru za omladince "Ljah Nimani" u Prištini.
Dabović je u finalnom meču kategorije do 70 kilograma savladao Riona Bajramija iz Sjeverne Makedonije prekidom u prvoj rundi.
Njegov klupski drug iz podgoričkog kluba Power boxing Danilo Marković zaustavljen u polufinalu kategorije do 65 kilograma u duelu sa Hrvatom Matejom Mortonom.
Uz zlatnu medalju, Dabović je dobio pehar za najborbeniji par turnira u glavnom gradu Kosova.
Sa Dabovićem i Markovićem u Prištini putovao je trener iz BK Power boxing Milorad Purić.
- Turnir u Prištini bio je izuzetno značajan, posebno za razvoj naših omladinaca. Bila je to idealna prilika da osjete atmosferu jakih međunarodnih mečeva, testiraju ono što treniramo i uče kako se nositi sa pritiskom. Ponosan sam na to kako su reagovali i kako su se predstavili bokserskoj javnosti u regionu a i šire - rekao je trener Purić.
Memorijalni turnir, koji je održan u znak sjećanja na legendarnog trenera reprezentacije Jugoslavije, okupio je u Palati omladine i sporta takmičare iz Albanije, Bugarske, Poljske, Sjeverne Makedonije, Hrvatske, Ukrajine, domaćina Kosova i Crne Gore.

Crnogorskim bokserima zlato i bronza u Prištini

Kik-boks reprezentacija Crne Gore nastup na Svjetskom kupu u Antaliji završila je sa osam medalja – četiri zlatne i po dvije srebrne i bronzane.
Senior Nemanja Čađenović, koji je zbog povrede propustio početak sezone, treći put zaredom osvojio je prestižno takmičenje u Turskoj.
Čađenović je u finalu discipline lou kik (do 71) ubjedljivo je slavio protiv domaćeg borca Enesa Kojunčua 3:0.
U polufinalu je savladao Elnura Mustafajeva iz Azerbejdžana i Furlana Ziju iz Turske.
Najsjajnijim odličjem okitio se i najbolji crnogorski junior Viktor Dukić, koji je u finalu (lou kik, preko 91) nokautom u prvoj rundi pobijedio Alija Kaju iz Turske.
Do zlata su stigli i juniori Isah Tarhaniš i Slađana Božović.
Tarhaniš (lou kik, do 57) pobijedio je Azerbejdžanca Umida Najaflija i bez borbe Murada Mamadova, dok je u finalu bio bolji od Merta Bozkurta iz Turske.
Božović (lou kik, do 56) je bez borbe prošla u finale, gdje je savladala domaću takmičarku Fatmu Erol.
Srebro su zavrijedili juniori Gzim Prelvukaj i Sultan Imeri.
Prelvukaj (lou kik, do 67) je u prvom meču za reprezentaciju pobijedio Erina Eskina iz Turske, da bi u okršaju za zlato izgubio od Elvina Fatalilija iz Azerbejdžana.
Imeriju se rival u polufinalu nije pojavio u ringu, dok je u finalu (lou kik, do 54) izgubio od Francuza Adama Dailija.
Bronzane medalje pripale su juniorima Jovanu Lipovini i Isahu Agoviću.
Lipovina (lou kik, do 63,5) je u prvom kolu savladao Buraka Dama iz Turske, dok je u polufinalu zaustavljen od drugog domaćeg borca Husejina Karagača.
Agović je bio slobodan na startu, ali je u polufinalu poražen od Emira Ačara iz Turske.
Selektor Goran Radonjić kazao je da je u Antaliji ostvaren zapažen rezultat, navodeći da je turnir bio dobra provjera crnogorske takmičare.
On je kazao da se poslije kraće pauze vratio Nemanja Čađenović koji je iz meča u meč bio bolji i pokazao dobru formu.
- U finalu je bio dominantan. Juniorski dio ekipe uglavnom je opravdao očekivanja. Ostaje žal što nijesmo imali više mečeva. Bilo je nekoliko otkazivanja protivnika, ali šta je tu je. Dukić je za kratko vrijeme koje je proveo u ringu prikazao takođe dobru formu. Zadovoljan sam borbenošću i željom koju su prikazali Božović i Tarhaniš - kazao je Radonjić.
On je istakao da je bilo i takmičara koji su podbacili, dok su neki imali priliku da debituju za reprezentaciju.
- Bile su to dobre provjere za ono što nas čeka u nastavku godine – za manje od mjesec učestvovaćemo na Svjetskom kupu u Budimpešti - rekao je Radonjić.
Svjetski kup u Antaliji okupio je više od 2.600 takmičara iz 41 države.

Crnogorskim kik-bokserima osam medalja

Iako se članovi Vlade i Skupštine ne biraju po konkursu, pa nije neophodno da prilažu kvalifikacije, već je riječ o političkim funkcijama, zanimljivo je vidjeti nivo obrazovanja najviših državnih funkcionera.&nbsp; Da nijesu naročito ponosni na svoje obrazovanje, govori i činjenica da mnogi od njih u svojim biografijama uopšte ne navode fakultete koje su završili, iako taj aspekt nije nevažan, s obzirom na to da obavljaju najvažnije funkcije u državi. RADUNOVIĆ DIPLOMIRAO U 46. GODINI Ministar prostornog planiranja, urbanizma i državne imovine Slaven Radunović, koji se dugo bavio privatnim biznisom i imao svoju kompaniju, akademsko obrazovanje stekao je prilično kasno - diplomirao je u 46. godini.&nbsp; Završio je Fakultet za obrazovanje diplomiranih pravnika i diplomiranih ekonomista za rukovodeće kadrove, na Privrednoj akademiji u Novom Sadu.&nbsp; Radunović, kojem je povjeren resor koji upravlja prostornim planiranjem, urbanizmom i državnom imovinom, završio je fakultet s prosječnom ocjenom 6,36.&nbsp;  <figure> <img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/2025051502058_0f09d2d3082a8b2ae9efd15f7cbc272da6f6b8df21aea3692250839e83fa3ea0.png" data-media-id="editor_0" data-image-id="2025051502058_0f09d2d3082a8b2ae9efd15f7cbc272da6f6b8df21aea3692250839e83fa3ea0" data-rendition-name="original" width="786" height="861" loading="lazy" alt="FAKULTET ZA DIPLOMIRANE EKONOMISTE KOJI POSTAJU - DIPLOMIRANI EKONOMISTI: Diploma Slavena Radunovića iz jula 2010. godine "> <figcaption>FAKULTET ZA DIPLOMIRANE EKONOMISTE KOJI POSTAJU - DIPLOMIRANI EKONOMISTI: Diploma Slavena Radunovića iz jula 2010. godine(Photo: Portal ETV)</figcaption> </figure>  Na diplomi, koju je Radunovićev resor poslao na osnovu zahtjeva za slobodan pristup informacijama, navodi da je na Privrednoj akademiji završio treću i četvrtu godinu studija. Na pitanje gdje je ministar završio prve dvije godine studija, iz Ministarstva su konstatovali da je pitanje - neprofesionalno.&nbsp;  <figure> <img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/20250515020512_b92dc28de188d58626d71d99115511ed26e8694add6327dfe5783c0aeb93f610.png" data-media-id="editor_1" data-image-id="20250515020512_b92dc28de188d58626d71d99115511ed26e8694add6327dfe5783c0aeb93f610" data-rendition-name="original" width="1262" height="418" loading="lazy" alt="ODGOVOR IZ VLADE: Detalji prepiske iz kabineta ministra Radunovića"> <figcaption>ODGOVOR IZ VLADE: Detalji prepiske iz kabineta ministra Radunovića(Photo: Portal ETV)</figcaption> </figure>  Ekipa Portala ETV tražila je, na osnovu slobodnog pristupa informacijama, podatke i od Ekonomskog fakulteta, koji nam je odgovorio da je Radunović fakultet upisao je 1988. godine, a ispisan je 2009. Za 21 godinu, koliko je bio student Ekonomskog fakulteta, Radunović je položio pet ispita.  <figure> <img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/20250515020516_c4d02cef520f4ab2d4a9832ec22824cabee584e9c0eb29ab063fdc518963a459.png" data-media-id="editor_2" data-image-id="20250515020516_c4d02cef520f4ab2d4a9832ec22824cabee584e9c0eb29ab063fdc518963a459" data-rendition-name="original" width="784" height="855" loading="lazy" alt="RAZOTKRIVANJE: Odgovori Ekonomskog fakulteta na upit novinarke ETV "> <figcaption>RAZOTKRIVANJE: Odgovori Ekonomskog fakulteta na upit novinarke ETV(Photo: Portal ETV)</figcaption> </figure>  Iz odgovora Ekonomskog fakulteta proizilazi da su Radunoviću priznata četiri predmeta sa PMF-a u Beogradu i da je položio četiri predmeta na Ekonomskom fakulteta. Ostaje nejasno kako je sa devet položenih ispita, sa prve dvije godine studija, uopšte upisao upisao treću godinu na Privrednoj akademiji u Srbiji.  <figure> <img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/20250515020516_ad04d808b8ae27a2e483b51a3bd0647fab7874b12fbc3958591f17e572949bcf.jpg" data-media-id="editor_3" data-image-id="20250515020516_ad04d808b8ae27a2e483b51a3bd0647fab7874b12fbc3958591f17e572949bcf" data-rendition-name="original" width="1024" height="673" loading="lazy" alt="EKSPRESNI AKADEMSKI USPON: Dejan Đurović"> <figcaption>EKSPRESNI AKADEMSKI USPON: Dejan Đurović(Photo: UGC)</figcaption> </figure>  ĐUROVIĆ: MENADŽER TRENAŽNE TEHNOLOGIJE&nbsp; &nbsp;U biografiji, objavljenoj na sajtu Skupštine, poslanik ZBCG Dejan Đurović navodi da je diplomirao na Univerzitetu u Beogradu, gdje je magistrirao i doktorirao. Univerzitet u Beogradu je naziv je državnog univerziteta, pa je Portal ETV poslao pitanja da li je Đurović njihov student. Odgovor je bio odričan.&nbsp;  <figure> <img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/20250515020520_d56bb7543c5c0d4ade10e39db67e176e287dce5e7b4f6de75cdac34d22736341.png" data-media-id="editor_4" data-image-id="20250515020520_d56bb7543c5c0d4ade10e39db67e176e287dce5e7b4f6de75cdac34d22736341" data-rendition-name="original" width="774" height="855" loading="lazy" alt="KOREKTNA SARADNJA SA MEDIJIMA: Odgovor Univerziteta u Beogradu na upit Portala ETV"> <figcaption>KOREKTNA SARADNJA SA MEDIJIMA: Odgovor Univerziteta u Beogradu na upit Portala ETV(Photo: Portal ETV)</figcaption> </figure>  Nakon emitovanja priloga o diplomama funkcionera na Televiziji E, dobili smo u uvid u biografiju poslanika Đurovića.&nbsp; Na osnovu tih podataka, Đurović se nije obrazovao na državnom univerzitetu u Beogradu, kako to proizilazi iz njegove biografije na sajtu Skupštine.&nbsp; Osnovne, master i doktorske studije Đurović je završio na privatnom Univerzitetu Braća Karić. &nbsp;  <figure> <img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/20250515020520_aaa3af02f5f4eaec5b9635b3c28eb32b53084d828175cd89439f0787e8366880.png" data-media-id="editor_5" data-image-id="20250515020520_aaa3af02f5f4eaec5b9635b3c28eb32b53084d828175cd89439f0787e8366880" data-rendition-name="original" width="1044" height="778" loading="lazy" alt="CRNO NA BIJELO: Detalji o akademskoj karijeri Dejana Đurovića"> <figcaption>CRNO NA BIJELO: Detalji o akademskoj karijeri Dejana Đurovića(Photo: Portal ETV)</figcaption> </figure>  Đurović je diplomirani menadžer trenažne tehnologije na Fakultetu za menadžment u sportu-Alfa BK univerzitet, u Beogradu. Bečelor je stekao jula 2009. godine, sa navršenih 45 godina. Dvije godine kasnije, master studije je završio u istoj visokoškolskoj instituciji i stekao zvanje master menadžer.&nbsp; Doktorirao je na istom fakultetu, a naučna oblast mu je menadžment i biznis. Đurović je izabran 5. oktobra 2020. godine za docenta na Megatrendu – u Beogradu. &nbsp; &nbsp; &nbsp; &nbsp;

Radunović za 21 godinu studiranja položio pet predmeta na Ekonomskom fakultetu, Đurović diplomirao u 43. godini

Da je zapošljavanje po partijskoj osnovi doprlo do svih dubina i širina crnogorskih institucija nije tajna, ali ono što dodatno zabrinjava jeste činjenica da se za visoke funkcije ne biraju samo politički podobni – nerijetko je riječ o ljudima skromnog obrazovanja i iskustva. ĐURAŠKOVIĆEVO VJEČITO DIREKTOROVANJE Aktuelni izvršni direktor Pošte Crne Gore Josip Đurašković ima iskustva u rukovođenju državnim preduzećima – prije direktorske funkcije u Pošti, bio je direktor Regionalnog vodovoda. &nbsp;  <figure> <img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/2025051201050_67ff41966a5b18bd006384670aab95269806c46e77fd6bb319e879fa15409804.jpg" data-media-id="editor_0" data-image-id="2025051201050_67ff41966a5b18bd006384670aab95269806c46e77fd6bb319e879fa15409804" data-rendition-name="original" width="690" height="462" loading="lazy" alt="IZUČIO GRADIVO ZA DIREKTORA: Josip Đurašković"> <figcaption>ZUČIO GRADIVO ZA DIREKTORA: Josip Đurašković(Photo: UGC)</figcaption> </figure>  U kratkoj pauzi između direktorskih funkcija, Đurašković je bio koordinator službe bezbjednosti u Regionalnom vodovodu. Da je predodređen za direktorske funkcije, ne može se zaključiti po njegovoj biografiji i obrazovanju, ali može po političkoj pripadnosti – član je Demokrata Alekse Bečića. Pošta Crne Gore, nakon zahtjeva za slobodan pristup informacijama, poslala je kopiju diplome Đuraškovića sa specijalističkih studija – koja pokazuje da je direktor tog preduzeća 2011. godine stekao zvanje diplomiranog ekonomiste na Fakultetu za preduzetnički biznis u Beogradu. Prosječna ocjena mu je 7,56.&nbsp;  <figure> <img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/2025051201050_f67e309d9423fe738f991cbe68265b5551ace6361c98667653bd33bd59a915d8.png" data-media-id="editor_1" data-image-id="2025051201050_f67e309d9423fe738f991cbe68265b5551ace6361c98667653bd33bd59a915d8" data-rendition-name="original" width="376" height="617" loading="lazy" alt="CRNO NA BIJELO: Diploma Josipa Đuraškovića"> <figcaption>CRNO NA BIJELO: Diploma Josipa Đuraškovića(Photo: Portal ETV)</figcaption> </figure>  Đurašković je fakultet završio 2011, ali je njegovo studiranje počelo znatno ranije, i to – u prošlom vijeku. Višu poslovnu školu u Beogradu upisao je 1999. godine. Dvogodišnje studije, kako nam je saopšteno iz Beogradske akademije poslovnih i umetničkih strukovnih studija, Đurašković je završio 2007. godine.&nbsp; Treću godinu studija završio je 2009. i stekao naziv strukovni menadžer.&nbsp;  <figure> <img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/2025051201054_9716f4d717e2159676dd193f9be1ddd035c9b727823182ca4190c65988c15fbe.png" data-media-id="editor_2" data-image-id="2025051201054_9716f4d717e2159676dd193f9be1ddd035c9b727823182ca4190c65988c15fbe" data-rendition-name="original" width="1269" height="393" loading="lazy" alt="ODGOVOR IZ BEOGRADA: Za dvije godine fakulteta devet godina studiranja "> <figcaption>ODGOVOR IZ BEOGRADA: Za dvije godine fakulteta devet godina studiranja(Photo: Portal ETV)</figcaption> </figure>  Nadamo se da će Pošta biti efikasnija i brža u radu od njenog direktora u studiranju. &nbsp;,,SLUČAJ LEKOVIĆ“ &nbsp;To što je Đurašković tri godine završio za deset, odnosno četiri za 12 – nije dovoljno da zauzme prvo mjesto u kategoriji: vječiti studenti. &nbsp;  <figure> <img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/2025051201054_616a8fb60a7ae4011bb35788cf00752f49a5939bfa1175372dd8ab49da65ff6d.jpg" data-media-id="editor_3" data-image-id="2025051201054_616a8fb60a7ae4011bb35788cf00752f49a5939bfa1175372dd8ab49da65ff6d" data-rendition-name="original" width="1000" height="666" loading="lazy" alt="ČOVJEK ZADATKA DEMOKRATA: Momčilo Leković"> <figcaption>ČOVJEK ZADATKA DEMOKRATA: Momčilo Leković(Photo: UGC)</figcaption> </figure>  Na osnovu dosad dostupnih podataka – to mjesto pripada poslaniku Demokrata Momčilu Lekovića. On je, kako je saopšteno ETV sa Pravnog fakulteta, osnovne studije na tom fakultetu upisao 2009. godine. Završio ih je 13 godina kasnije, to jest 2022.&nbsp;  <figure> <img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/2025051201058_77f644da4b6cc175a69cfef25a07f11951656b4bca467482007c4561c265639e.png" data-media-id="editor_4" data-image-id="2025051201058_77f644da4b6cc175a69cfef25a07f11951656b4bca467482007c4561c265639e" data-rendition-name="original" width="1264" height="486" loading="lazy" alt="TEMELJNO STUDIRANJE MOMČILA LEKOVIĆA: Odgovor iz Pravnog fakulteta na upit Portala ETV"> <figcaption>TEMELJNO STUDIRANJE MOMČILA LEKOVIĆA: Odgovor iz Pravnog fakulteta na upit Portala ETV(Photo: Portal ETV)</figcaption> </figure>  Specijalističke završava naredne godine – 2023. Četiri godine studija, poslanik Demokrata, koji često drži slovo u Skupštini svima o svemu, završio je za 14 punih godina. BOGDANOVIĆ UPORNO KRIJE FAKULTET Za Lekovićev dugi staž na Pravnom fakultetu vjerovatno se ne bi ni znalo da se i u ovom slučaju, kao i drugim, poslanik Demokrata ugledao na partijskog kolegu i ideologa partije Borisa Bogdanovića. &nbsp;  <figure> <img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/2025051201058_b4a3ce5d72ffb44e94fe147cd851e3c699deb9dd97df2c2ac685cd72e90f5455.jpg" data-media-id="editor_5" data-image-id="2025051201058_b4a3ce5d72ffb44e94fe147cd851e3c699deb9dd97df2c2ac685cd72e90f5455" data-rendition-name="original" width="1068" height="712" loading="lazy" alt="GLAVNI ČOVJEK ZA AKCIJE DEMOKRATA: Boris Bogdanović, šef poslaničkog kluba DCG"> <figcaption>GLAVNI ČOVJEK ZA AKCIJE DEMOKRATA: Boris Bogdanović, šef poslaničkog kluba DCG(Photo: UGC)</figcaption> </figure>  Očigledno da Bogdanovićeva ideologija podrazumijeva da obrazovanje krije kao zmija noge, pa u biografiji, koju je predao Skupštini, navodi da je diplomirani pravnik, ali ne i na kojem je fakultetu ili makar u kojoj državi je završio fakultet. Sa druge strane, Bogdanović u biografiji opširno opisuje koje je sve slogane za Demokrate osmislio, navodi i da je završio Školu demokratskog rukovođenja...&nbsp; O fakultetu – ni riječi. &nbsp;PRIČA O ,,MEGATRENDU“ O tome su govorili današnji Bogdanovićevi koalicioni partneri iz nekadašnjeg Demokratskog fronta. I to davne 2017. godine, kada je došlo du sukoba unutar tadašnje opozicije i kada je Demokratski front sumnjičio Demokrate za ,,šurovanje sa SDP-om“. Bogdanovića je tada DF optuživao da vodi prljavu kampanju protiv njih i drugih opozicionara, prvenstveno protiv nekadašnjeg lidera SNP-a Predraga Bulatovića. &nbsp;  <figure> <img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/20250512010512_be35deeab1a486aa758ae4a014c2bcacc6d3256d8275e9d40f3eeb497ad115f5.jpg" data-media-id="editor_6" data-image-id="20250512010512_be35deeab1a486aa758ae4a014c2bcacc6d3256d8275e9d40f3eeb497ad115f5" data-rendition-name="original" width="680" height="549" loading="lazy" alt=',,ISTINA" IZ DEMOKRATSKOG FRONTA: Informacija da je Bogdanović završio Univerzitet Megatrend'> <figcaption>,ISTINA" IZ DEMOKRATSKOG FRONTA: Informacija da je Bogdanović završio Univerzitet Megatrend(Photo: Portal ETV)</figcaption> </figure>  -Ovo je samo nastavak prljave kampanje koju je protiv Predraga Bulatovića vodila UDBA, a nastavile junoše iz Demokrata koristeći marketing metode sa Megatrenda kojeg je Bogdanović završio u svojoj 35. godini – kazali su tada iz koalicije Andrije Mandića.&nbsp; ,,MEGATREND“ I DRUGE PRIČE... &nbsp;Osim što nije naveo fakultet koji je završio, Bogdanović je u skupštinskoj biografiji izostavio ia da je bio administrativni radnik u nekada najjačoj opozicionoj stranci, &nbsp;Socijalističkoj narodnoj partiji, iz koje su i nastale Demokrate.&nbsp; I Boris Bogdanović, baš kao i njegov kolega Momčilo Leković, u Skupštini vrlo često drže slovo o pravu, kritikuju pravosuđe, određuju ko ima pravo na pretpostavku nevinosti, a ko ne.&nbsp; Zbog takvog nastupa, javnost bi pomislila da je šef poslaničkog kluba Demokrata pravo završio - makar na Harvardu, a ne na Megtarendu.&nbsp; Za privatni Univerzitet Megatrend, koji je osnovao kontroverzni profesor Mića Jovanović, inače poklonik SNS-a Aleksandra Vučiča, vezane su brojne medijske priče o ,,kupoprodaji“ diploma. Ministarstvo prosvjete Srbije je 26. avgusta 2024. godine oduzelo Univerzitetu Megatrend dozvolu za rad, na osnovu odluke Nacionalnog tela za akreditaciju i obezbeđenje kvaliteta u visokom obrazovanju koje je odbacilo zahtev tog univerziteta za novu akreditaciju. No, nakon hitnih intervencija sa ,,najznačajnijih adresa“, Ministarstvo prosvjete je brzo revidiralo odluku i vratilo akreditaciju Univerzitetu Megatrend. Tako da i Boris Bogdanović može da odahne - ,,ostala mu je na snazi“ diploma pa će moći i dalje ,,da dijeli pravdu“ u ime Demokrata koje kontrolišu bezbjednosni sektor.&nbsp; &nbsp; &nbsp; &nbsp; &nbsp; &nbsp;

Direktor Pošte Đurašković dvogodišnje studije završio za osam godina, poslanik Leković četvorogodišnje za 14?!

Glad, ne fizička, nego duhovna; nesigurnost, labavo osjećanje samovažnosti i patološko potiskivanje prethodnog života ili detalja iz njega. A sve radi lakšeg otklona od manje upotrebljive prošlosti - laganje o njoj se ponavlja toliko dok u sopstvenoj glavi ne postane istina. Ne znam kako se u psihologiji definiše opisani profil, ali postao je zajednički imenitelj najglasnijih propagatora tekovina tridesetoavgustovskog osvježenja Crne Gore. &nbsp; Tako poslanica Jelena Nedović, dok postoji, nosiće u sebi priču o patikama koje je izdirala od djetiljstva do kraja studentskih dana. Borisa Bogdanovića progoniće ruka sa tanjirom supe i kada bude pisao memoare sa podnaslovom “kako smo sredili jednu zemlju”… A poslanika u crnogorskom parlamentu &nbsp;Vladimira Dobričanina progoni - lično Josip Broz. To smo nedavno saznali,a dr Dobričanin tvrdi da je sve davno počelo... UDBA, KUME, UDBA... Upravo tako: oglasio se Dobričanin na društvenim mrežama nakon posljednje emisije ,,Načisto” i veli da Crna Gora ni malo nije odmakla od komunističko reakcionističke mahale kakva je bila od 1945. do 1990.. Pa je onda eksluzivno obznanio su Ozna o Udba pravile falsifikate, poput onog izvještaja Pavla Đurišića u kojem obavještava Čiču Dražu Mihailovića da je etnički čistio Pljevlja.&nbsp; E, veli, Dobričanin, to koriste ,,kvazi istoričari bez stida i srama”. I dodade da je najveći ubica Srba na Balkanu Josip Broz, te da je najveći zločin nad Crnogorcima izvršen na Zidanom mostu i Kovačkom rogu! &nbsp; Da je ovu ,,istoriju” deklamovao neki četnički potomak u dalekom Čikagu, možda bi se i moglo razumjeti. Ali, iza ovoga stoji dr Vladimir Dobričanin, ljekar i humanista (valjda to ljekar mora biti), direktor Urgentnog centra KCCG od 2008. do 2015, pa naredne dvije godine medicinski direktor Kliničkog centra Crne Gore. Danas profesor na Medicinskom fakultetu. &nbsp; Koji se sada, iako ljekar, usudio da beskrupulozno reviduje istoriju?! &nbsp; KAD SI PROGANJAN, A DOBIJAŠ FUNKCIJE Pri tom, vratimo li se samo malo unazad, vidjećemo da je uvaženi doktor prije dolaska u Crnu Goru, gotovo sve što je vezano karijeru, završio i odradio u Prištini. Dakle – osnovna, srednja, fakultet – Priština. Prvo zaposlenje Hirurška klinika KBC Priština, postdiplomske, magistratura - Priština. Od 1999. do 2006. godine - asistent pripravnik na katedri za opštu hirurgiju Medicinskog fakulteta Univerziteta u - Prištini. Od 2006. do 2007. godine asistent na katedri za opštu hirurgiju Medicinskog fakulteta Univerziteta u, pogodite - Prištini.&nbsp; Opet čitam objavljeni post i tek sad mi baš ništa nije jasno. &nbsp; Čini se da nešto nedostaje autoru takvog uratka. A što je to što mu fali? &nbsp; Prije svega, pedigre mučenika. Dobričanin je karijeru, kao Srbin gradio posred Kosova, a kasnije takođe je karijeru, kao Srbin, gradio posred Crne Gore. Mislim, normalno bi bilo da je nebitno koje je nacije, ako je čovjek uspješan i dobro radi svoj posao. &nbsp; Ali nije normalno ako taj isti Dobričanin, za sebe, nakon avgusta 2020. godine tvrdi da je sve vrijeme bio ugnjeteni, omalovaženi, obespravljeni Srbin! &nbsp; Ne bih komentarisao kosovski dio života i karijere doktora Dobričanina. Takođe, ostavljam i mogućnost da je neka od navedenih institucija bila privremeno (hm, privremeno) preseljena na teritoriju Srbije pa bi moglo doći do nejasnoća koje ne želim. &nbsp; Nemam informaciju da je dr Dobričanin bio član Saveza komunista u svojoj mladosti, mada za to postoji mnogo veća vjerovatnoća nego što je bila za Gorana Danilovića koji nas je onomad javno počastio tom pikanterijom iz svoje biografije. &nbsp; Kako god, crnogorski dio biografije Vladimira Dobričanina je kristalno jasan. IDEOLOŠKI PROBLEM Da li je ili nije bio član DPS-a, takođe nije bitno. Ali je, po narativu svih obespravljenih i omalovaženih Srba u Crnoj Gori DPS-u morao biti veoma, veoma (i treći put veoma) blizak da bi dobio mjesta koja je obnašao. Ne kažem ja, tako kažu, obespravljeni Srbi u Crnoj Gori. &nbsp; Problem je, izgleda, što DPS baštini ideologiju antifašizma, partizansko nasljeđe, poštovanje lika i djela Josipa Broza Tita i plejade narodnih heroja i poratnih socijalističkih rukovodilaca, otklon od 1918, nezavisnost Crne Gore... Sve ono protiv čega se danas bori ljekar i političar Dobričanin. &nbsp; Ali, cvrc… Otkud onda Vladimir Dobričanin u vrhu crnogorskog zdravstva punih devet godina? Tako bi se mogao zapitati svaki obespravljeni Srbin u Crnoj Gori. Jer, sve ono što nema prefiks „srpski“ po Dobričaninu je neofašističko. Pa su ljudi koji gaje iste nazore kao i DPS neofašisti a Pavle Đurišić je jedan fini, dobri antifašista, koji je, eto, oklevetan od zle Ozne i još gore Udbe. A Tito je, mora se ponoviti - ubio najviše Srba, 300.000, u prošlom vijeku i Crnogoraca, ko zna koliko i po Crnoj Gori i na Zidanom mostu. Čuš mene - četnika. KAD SE POBRKAJU PODACI Na kraju, dođosmo li, dedukcijom, opet do dokaza da, u postavgustovskoj Crnoj Gori neko mnogo zobilazi istinu kada poje sistematskom predavgustovskom progonu Srba. Da Dobričanin nije izuzetak koji potvrđuje pravilo, svjedoče imena mnogih drugih junaka današnje političke scene. &nbsp;  <figure> <img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/20250512200516_8d4df5979440ca4ceb94ab8ecb3bb507cb4c207688676fab4ba8dd5178c9f246.jpg" data-media-id="editor_0" data-image-id="20250512200516_8d4df5979440ca4ceb94ab8ecb3bb507cb4c207688676fab4ba8dd5178c9f246" data-rendition-name="original" width="275" height="183" loading="lazy" alt="POJMA NEMA KO RADI RADI U TOLOŠIMA: Nikla zgrada bez dozvole"> <figcaption>POJMA NEMA KO RADI RADI U TOLOŠIMA: Nikla zgrada bez dozvole(Photo: Portal ETV)</figcaption> </figure>  Strašno se nešto pobrkalo u glavi doktora Dobričanina. Nenadani izliv nove vlasti u zdrav razum čine da ni sam, kako kaže, ne zna zašto mu stižu nekakve prijave za nelegalnu gradnju u Tološima. Pitam se, da li bi mu se to desilo za vrijeme DPS-a. Mada, tada nije bilo potrebe da gradi – dobio je stan. Iskreno se nadam, vjerujem, da doktor Dobričanin, dok drži skalpel u ruci ne razmišlja o Titu. Prosto, da mu ne zadrhti ruka kad čuej ono - ,,Smrt fašizmu! &nbsp;

Duhovi prošlosti ugroženog Srbina

Možete objaviti na stotine artefakata, faksimila, prvorazrednih dokaza, SPC i njeni sljedbenici potpuno ignorišu sve to i ne pada im na pamet da uđu u polemiku i opovrgnu bilo što od iznesenih činjenica. Oni guraju svoje, imaju svoju „istinu“ i vjerno stado kao publiku koja je svoj mozak predala u njihove ruke. Bilo da je u pitanju kapela na Jezerskom vrhu, nekanonsko i nezakonito gašenje CPC, simonija kod dobijanja tomosa SPC, jeretičko svetosavlje, zločinci u Drugom svjetskom ratu, ... pa smo evo stigli i do Duklje o kojoj Konstantin Porfirogenit, u dijelu „De administrando imperio“, u glavi 34, piše da je naseljavaju Dukljani. Iako se bavi naseljavanjem svih naroda, ne pominje ni Srbe ni Hrvate u Duklji. SPC je izgubila 1995. godine sudski spor u Parizu, nakon što je podnijela tužbu protiv francuskih medija Libération, Le Monde, Le Figaro zbog tekstova u kojima je optužena za podržavanje etničkog čišćenja i zločina genocida u Bosni i Hercegovini. Zato ne čudi ni što podržava zločince iz Drugog svjetskog rata. No, da se pozabavimo tim fantazijama popa Joanikija Mićovića o Pavlu Đurišiću kao junaku i heroju i načinu na koji je skončao. <h2>Sporazum s okupatorom</h2> Nakon sloma Trinaestojulskog ustanka i dolaska 150.000 italijanskih vojnika u Crnu Goru, postavljen je za guvernera Crne Gore armijski general Alessandro Pirzio Biroli, odlikovan od Vlade Kraljevine Srbije Ordenom bijelog orla s mačevima zbog učešća na Solunskom frontu. Prema četničkim podacima Pavle Đurišić se lično sastao sa predstavnicima Pirzia Birolija, naklonjenog srpskim nacionalistima, dva puta između januara i marta 1942. godine. Đurišiću je nakon toga data potpuna sloboda akcije protiv partizana u operativnoj zoni divizije Venezia.  <figure><img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/20250511010516_9f7ace5c12b53ecfe8a5c5ea7dab32ee4068c27728c1fe3f21e451346e9199db.jpg" data-media-id="editor_0" data-image-id="20250511010516_9f7ace5c12b53ecfe8a5c5ea7dab32ee4068c27728c1fe3f21e451346e9199db" data-rendition-name="original" width="640" height="480" loading="lazy" alt="Pavle Đurišić i Pircio Biroli"><figcaption>Pavle Đurišić i Pircio Biroli(Photo: UGC)</figcaption></figure>  Dokument koji je potpisan u martu 1942. godine, prilikom drugog ličnog kontakta Đurišića s okupatorom, nosi naslov „Saglasnosti između Glavne komande italijanskih trupa u Crnoj Gori i kapetana Pavla Đurišića, komandanta crnogorskih četničkih nacionalista koji operišu u zoni dodijeljenoj diviziji Venecija“. Pod tačkom 4. pisalo je: „Da neće nikada okrenuti oružje protiv italijanskih trupa i da ograniče svoju politiku u samoj borbi protiv komunizma“. Sa svoje strane, talijanske se vlasti obavezuju da Đurišićeve odrede opskrbljuju oružjem i da im pruže pomoć u životnim namirnicama i platama, onako kako je sačinjen sporazum s bratom Pavla Đurišića, Vasom. Nakon što su partizanske snage, poslije krvoprolića u Barama Kraljskim i Lubnicama u borbi sa četnicima, morali privremeno napustiti krajem maja 1942. godine Crnu Goru, Alessandro Pirzio Biroli, nakon gotovo dvomjesečnih diskusija, potpisao je sa četnicima sporazum od 12 tačaka 24. jula 1942. godine. Tim sporazumom Đurišić se obavezao da će četnici biti „u potpunoj slozi“ s talijanskim jedinicama i da će spriječiti svaku eventualnu akciju koja bi mogla biti uperena protiv talijanskih vlasti. „Leteći odredi“ imali su tretman legalnih četnika, dok su ostale jedinice imale tretman dobrovoljačke antikomunističke milicije (MVAC — Milizia volontaria anticomunista), odnosno „narodne seljačke milicije“. Đurišić je insistirao za tzv. duhovno odgajanje školske omladine. Školska omladina je obavezna da pohađa crkve „više no što je uobičajeno“ i da obavezno prisustvuje „nacionalnim“ časovima u školi. Na konferenciji četničkih vođa u Šahovićima 30. novembra i 1. i 2. decembra 1942. godine, donešene su odluke koje su vjerovatno dodatno motivišu Joanikija Mićovića za glorifikaciju Đurišića. Među njima se nalaze odluke da će državom vladati dinastije Karađorđevića, da će na teritoriji buduće države živjeti samo Srbi, Hrvati i Slovenci, nacionalnih manjina ne može biti, da se uvodi vjeronauka u škole, da je crkva državna, da je pravoslavna crkva nacionalna i svetosavska, itd. Mnoge odluke liče na današnju Crnu Goru, poput tačke 8. (...) Sudije da budu iz četničke organizacije, kao i svi ostali činovnici, ili tačka 12. Žandarmerija treba da bude formirana iz redova četnika i da stoji pod direktnom kontrolom četničke organizacije. Prilikom ulaska u Kolašin, 23. februara 1942. godine četnički odredi Pavla Đurišića doveli su sa sobom pokretni zatvor. Taj će zatvor postati zloglasno mučilište rodoljuba. Potkraj novembra 1942. Đurišić je naredio: „Svakog uhvaćenog komunistu ubiti na licu mjesta sem vođa, koje vezati i sprovesti ovom štabu“. Prvi veći četnički zločin prema muslimanima, u kojem su sudjelovale Đurišićeve jedinice, zbio se u Foči 19. avgusta 1942. godine, kad je izvršen masakr muslimanskog stanovništva, bez obzira na pol i uzrast. U Šahovićima je na početku januara 1943. godine održana konferencija četničkih komandanata, na kojoj je razrađen plan o uništenju muslimanskih sela u bjelopoljskom kotaru. U ovoj akciji četnici su „tačno prema utvrđenom planu“ uništili 33 muslimanska sela na desnoj obali Lima. Ovaj čudovišni zločin predstavljao je, u stvari, samo uvod u novi, još strašniji, koji je izvršen mjesec dana kasnije. Plan je bio da se izvrši napad na muslimane na teritoriju ne samo čajničkog, nego i pljevaljskog i fočanskog kotara. Draža Mihailović je odlučio da akcijom rukovodi Pavle Đurišić. Izvještaj koji je nakon osam dana Đurišić podnio Draži Mihailoviću poznat je svakome koga interesuje istina, te ga neću citirati. U ovoj akciji poginulo je oko 200 odraslih muslimana, od kojih je jedan dio bio naoružan, a ubijeno je oko 8.000 žena, đece i staraca. Preko polovine ukupnog broja žrtava (oko 53,5 %) čine đeca ispod 14 godina, mnogi u kolijevkama. Veći dio ubijene đece čine đevojčice. S opljačkanom muslimanskom imovinom četnici su se vratili kućama, zbog čega su četničke jedinice stigle na Neretvu sa zakašnjenjem od nekoliko dana, što neki smatraju uzrokom njihovog teškog poraza u ovoj bici.  <figure><img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/20250511010520_3b7fc398eb6d11adcf975cae1b0a4a962ec7a089ca4ba615d1787bb1818d4b3f.jpg" data-media-id="editor_1" data-image-id="20250511010520_3b7fc398eb6d11adcf975cae1b0a4a962ec7a089ca4ba615d1787bb1818d4b3f" data-rendition-name="original" width="424" height="335" loading="lazy" alt="Pavle Đurišić i Draža Mihailović"><figcaption>Pavle Đurišić i Draža Mihailović(Photo: UGC)</figcaption></figure>  <h2>Saradnja s Njemcima</h2> Pripremajući se za sudjelovanje u operaciji „Schwarz“, Njemci su ušli u talijansku okupacijsku zonu u Crnoj Gori, upali u Kolašin i razoružali četničke, zajedno sa štabom. Italijanski general Erkole Ronkalja je upozorio Njemce da njihova akcija predstavlja povredu „italijanskih suverenih prava“ i da moraju pustiti Đurišića: „Ako se razoružavanje smjesta ne obustavi, znaću da vas silom oružja spriječim. Guverner Crne Gore je naredio da Đurišić, koji je već u nemačkim rukama, smjesta bude oslobođen i četnici opet naoružani. Bude li se njemačka akcija i nadalje izvodila, smatraću to direktnom akcijom protiv Italije“. Svejedno, nakon hapšenja u Kolašinu (14. maja 1943), Pavla Đurišića su Njemci internirali u Poljsku u logor Strij. Nakon tri mjeseca internacije on je s grupom od dvadesetak ljudi navodno uspio pobjeći 27. avgusta 1943. godine, ali ga je prilikom prelaska Dunava nadomak Beograda uhapsila patrola Srpske državne straže i predala ga Njemcima, na njihovo traženje. Njemci su ga zatvorili u Ratničkom domu u Beogradu. Nakon 40 dana provedenih u zatvoru, Đurišića je, na intervenciju Milana Nedića, puštio Hermann Neubacher, ministar Rajha za Jugoistok. Sredinom maja 1944. godine, Đurišić je pośetio Nedića, Neubachera i njemačkog komandanta za Jugoistok von Weichsa, zamolivši ih da ubrzaju slanje oružja i drugog materijala za njegove jedinice, obećavajući Crnogorski dobrovoljački korpus jačine oko 5.000 ljudi. Nedić je Đurišića unaprijedio u čin potpukovnika, iako ga je skoro u isti čin, na prijedlog Draže Mihailovića, unaprijedio i kralj Petar. Na prijedlog njemačke Komande za Jugoistok, Đurišića je Hitler odlikovao Ordenom gvozdenog krsta. Đurišić je tijesno sarađivao s Njemcima i s pojedinim članovima Narodne uprave, u prvom redu s Jovom Đukanovićem, kod koga je ataširao kao oficira za vezu kapetana Vladimira Đurića. Na početku juna 1944. godine četnici Jakova Jovovića otkrili su u Bjelopavlićima skojevsku organizaciju. Tim su povodom proveli raciju i pohapsili veći broj skojevaca, naprednih omladinaca i drugih rodoljuba. Četničko rukovodstvo na čelu s Pavlom Đurišićem iskoristilo je ovu priliku da inscenira sudski proces. Komandant četničkih snaga za Crnu Goru Blažo Gojnić, imenovao je Prijeki vojni sud, koji je po kratkom postupku osudio na smrt 48 rodoljuba, pretežno omladine. Presuda je izvršena istoga dana u Lazinama. Njemačka komanda je reagovala pismom da se prestane sa masovnim ubijanjima. <h2>Dogovor sa Sekulom Drljevićem</h2> Na samom kraju rata, potkraj novembra i na početku decembra 1944, crnogorski su četnici otpočeli hitne pripreme za povlačenje u istočnu Bosnu. Bili su prinuđeni da se povlače zajedno s Njemcima, pa im je dobro došla njemačka odluka da se, umjesto preko Nikšića, povlače preko Kolašina, Mojkovca, Bijelog Polja i Prijepolja, jer je većina Đurišićevih četnika bila s tog područja. Brojčano stanje svih jedinica iznosilo je oko 7.000 ljudi. S četnicima se povlačio i mitropolit Joanikije Lipovac sa 56 sveštenika. Na ovaj put, đe će ih pokositi tifus, glad i oštra zima, pošao je velik broj četničkih familija, oko 3.000 osoba. Na putu do Trebave napadale su ih partizanske snage, tako da je broj ranjenih i oboljelih od tifusa i drugih bolesti dostizao i do 5.000 osoba, od kojih je znatan broj umro na putu. U Trebavi Đurišić se susreo sa Dražom Mihailovićem, koji mu je predlagao povratak u „gerilu“, svakog na svoj teren, „pa kada Rusi napuste našu zemlju, u novi ustanak“. Đurišić je bio protiv, ističući da on ne može u Trebavi ostaviti toliki broj ranjenika, bolesnika i izbjeglica. Umjesto povratka u Srbiju, odnosno u Crnu Goru, on je predložio pokret svih snaga u Sloveniju. Isticalo se da su se crnogorski četnici preko Albanije lako mogli povući u Grčku, ali ih je u tome Mihailović omeo pozivom da dođu u Bosnu. Od dana kada je izbio spor s Mihailovićem, Đurišić je uspostavio kontakt s Nedićem i Ljotićem. Već 21. februara uputio je Nediću depešu u kojoj je izrazio spremnost da sa 15.000 četnika iz Crne Gore, Bosne, Hercegovine i Srbije i oko 1.500 izbjeglica dođe u Sloveniju i da se stavi pod njegovu komandu. U proljeće 1944. godine, ubrzo nakon savezničkog bombardovanja Beograda i Zemuna, Sekula Drljević se iz Zemuna preselio u Zagreb i uspostavio bliski kontakt s vođstvom NDH. U julu 1944. godine odlučio je sastaviti privremenu vladu pod nazivom Crnogorsko državno vijeće. Budući da je došao u sukob s Mihailovićem, Đurišić je odlučio da se poveže sa predstavnicima Sekule Drljevića i da s njim povedu službene pregovore s ciljem prebacivanja četnika preko teritorija NDH. Do pregovora je došlo u Doboju. Drljevićevi pregovarači su uslovili da Drljevića priznaju kao političkog vođu Crnogoraca, da Đurišićevi četnici službeno priznaju Crnogorsko državno vijeće, da se Đurišićeve snage prebace na lijevu obalu Save (kod Slavonskog Broda) i da kao Crnogorska narodna vojska nastave marš prema Zagrebu. Jedini uslov koji je postavio Đurišić bio je da Drljević odmah primi ranjene i teško oboljele četnike, što je i učinjeno, kad je oko 2.700 ranjenika i tifusara smješteno u kasarni u Staroj Gradiški.  <figure><img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/20250511010516_8edb6db8a1c2ef90327d979ff7ed11bd3acb95fc86e8acbb20d10bd63c22aa28.jpg" data-media-id="editor_2" data-image-id="20250511010516_8edb6db8a1c2ef90327d979ff7ed11bd3acb95fc86e8acbb20d10bd63c22aa28" data-rendition-name="original" width="823" height="835" loading="lazy" alt="Đurišićevi četnici u Zagrebu, 7. maj 1945."><figcaption>Đurišićevi četnici u Zagrebu, 7. maj 1945.(Photo: UGC)</figcaption></figure>  <h2>Dražin nalog</h2> Mihailović je svim komandantima naredio da prekinu svaku vezu s Đurišićem, da će biti sastavljen Ravnogorski sud koji će Đurišića lišiti čina i proglasiti ga izdajnikom. Na kraju, Mihailović je zaprijetio da će obavijestiti sve savezničke komande da je Đurišić sa svojim jedinicama prišao ustašama i crnogorskim „separatistima“. Mihailovićev raspis od 23. marta iznenadio je Đurišića i uplašio od neželjenih posljedica, pa je naredio pokret jedinicama desnom obalom Save, u pravcu Motajice i Lijevča-polja. Time je praktički prekršio sporazum s Drljevićem. Drljević je o tome obavijestio ustaško vođstvo, pa su u zoru 4. aprila ustaše i domobrani napali Đurišićeve snage na Lijevča-polju. Đurišić u toku noći 4/5. aprila svim raspoloživim snagama napada ustaše, kako bi ih iznenadio, ali biva odbijen. U četničkim jedinicama na Lijevča-polju nastupilo je rasulo. Đurišić je, po dogovoru s Dragišom Vasićem, Zaharijem Ostojićem, Petrom Baćovićem, Mirkom Lalatovićem i drugim istaknutim četničkim vođama, odlučio da izabere elitnu četničku jedinicu od nekoliko stotina ljudi i da se pokuša s njom prebaciti nazad preko Vrbasa i preko Grmeča, Bihaća i dalje nastaviti za Sloveniju, ali su ih napale jedinice NOVJ i preśekle im povlačenje prema rijeci Sani. U bezizlaznoj situaciji, Đurišić pokušava da uspostavi opet kontakt sa Drljevićem i odlazi u Staru Gradišku. Sekula Drljević je 10. aprila je pośetio Staru Gradišku, održao govor, formirana je Crnogorska narodna vojska, nakon čega je izvršena provjera Đurišićevih četnika. Oficiri i svi koji su bili eksponirani kao izraziti neprijatelji crnogorskih federalista, predani su ustašama. Ostali su morali prethodno potpisati tekst zakletve Nezavisnoj Crnoj Gori. Pavle Đurišić, Zaharije Ostojić, Petar Baćović, Dragiša Vasić, jedan broj članova četničkog Nacionalnog komiteta za Crnu Goru i gotovo svi oficiri koji su se poslije Lijevča-polja nalazili u Đurišićevoj grupi, ukupno oko 150 ljudi, nijesu prošli komisiju i upućeni su u logor u Jasenovcu, đe su ih ustaše pobile. I to su činjenice o tome ko je koga prevario. Sami zaključite. Tačno je da je Draža Mihailović vodio dvostruku politiku, sarađivao sa Njemcima, a istovremeno održavao kontakte sa saveznicima, čak je bio vojni ministar u londonskoj vladi Slobodana Jovanovića. Tačno je i da je Mihailović neko vrijeme u medijima savezničkih država prikazivan kao „gerilski vođa“, dospjevši na naslovnicu časopisa Time, a o njemu je u Holivudu snimljen propagandni film „Četnici: borbena gerila“ (Chetniks! The Fighting Guerillas). U isto vrijeme kad je kapetan Hadson, britanski oficir za vezu, na osnovu stanja na terenu komentarisao: „U trenutku kada je Mihailović u velikom stepenu igrao ulogu kvislinga bio je nagrađen najjačom britanskom propagandom“. A kakve su se igre igrale govori ono što je u julu 1942. godine, šef balkanske sekcije Uprave za specijalne operacije (SOE), lord Glenkoner, pisao Foreign Office-u: „Kao što znamo, svu aktivnost u Jugoslaviji morali bismo zapravo pripisati partizanima. Međutim, kad je riječ o javnoj upotrebi, ne vidim zašto bi bilo štetno da nešto od toga pripišemo u zaslugu Mihailoviću“. Zato ne čudi da je, u vrijeme pokolja nad muslimanima u Sandžaku i kad major Nil Selbi, britanski komandos, sredinom avgusta izvještava komandu da su Mihailovićeve snage više „profašističke nego prosavezničke“, vođa francuskog otpora general Šarl de Gol odlikovao generala Dragoljuba Mihailovića Ratnim krstom u februaru 1943. Ne čudi kad vidimo koliko je potrebno EU da shvati što se događa u Srbiji danas, kakvi se interesi preklapaju, dok im još uvijek nije jasno ko u Crnoj Gori vrši vlast. Ali, sve to nema nikakve veze sa Pavlom Đurišićem. Jedine saveznike koje je imao Pavle Đurišić bili su Talijani, Njemci, Dimitrije Ljotić, Milan Nedić i Draža Mihailović. Prostor mi ne dozvoljava da navedem sve zločine iza kojih stoji Pavle Đurišić. Ipak, na kraju, volio bih da mi Joanikije Mićović navede što to u biografiji Pavla Đurišića je herojsko i junačko?

Tag: bojan-duranovic

"Udri", Milanoviću, kad nema muške glave u kuću

"Udri", Milanoviću, kad nema muške glave u kuću

Ponovo će nas zateći dešavanje istorije

Demo(n)kratija

Operacija „Aperisani na bolovanju“ ili: Kad se dva vojnika na Kosovo vrate

Podgorički South Park

Ne kuju se konji po Mjesecu

Sjutra oblačno, mjestimično kiša

Broj žrtava u Gazi premašio 53,3 hiljade

Crnogorskim bokserima zlato i bronza u Prištini

Crnogorskim kik-bokserima osam medalja

PRATITE TVe UŽIVO