Kroz teška je vremena naša Crna Gora stvarala svoje hiljadugodišnje istorijsko trajanje. Neka od njih su bila takva da je opstati i ime sačuvati bilo sasvim neobjašnjivo iz ove savremene perspektive. Između mita i stavarnosti, fakata i fantazije ovaj narod pisao je svoju istoriju. Mitološku u svom nevjerovatnom davanju i žrtvi, a stvarnu i istinitu kao kod rijetko koga đe drugoga. 
Pokoljenje za pjesmu stvoreno
vile će se grabit o vjekove
da vam v'jence dostojne sapletu
vaš će primjer učiti pjevača
kako treba s besmrtnošću zborit
I, dobro je što su baš takvi Crnogorci i Crnogorke stvarali ovu državu, jer iako bih volio da vjerujem, iskreno sumnjam da bi ova naša, današnja generacija, bila kadra sve to izdržati i izboriti se protiv jedne od najvećih vojnih sila koje je Evrope zapamtila. Protiv sile, a pomeđu bratskih naroda i susjeda koji su nam vječiti prijatelji i dobromislitelji sve do onog trenutka dok nam glavu mogu slomiti. 
Rijetko su koja zemlja i narod na ovome svijetu na svojoj koži, i to više puta, stravično spoznali onu veliku istinu da na svijetu nema bratskih naroda i vjekovnih prijatelja, već samo interesa. Nekada bratskih, a nekad i vjekovno bratskih. 
No, ima jedan moment koji nije samo nama svojstven, već je utkan u vaskoliko ljudsku prirodu i predstavlja animalni refleks u čovjeku. To je da se usljed velike opasnosti koja nadolazi ili se nadvija nad nama mi pokažemo bratske osobine. Ujedinimo se, zbijemo, ponašamo poput jednog i borimo se za opšte dobro. Pa u toj vjekovnoj borbi za opstanak upravo smo bili takvi. Jaki u svom jedinstvu i pravični u odlukama – jer dugačije se nije moglo opstati.
Svaka pozicije u toj i tadašnoj Crnoj Gori dobijala se žestokim zalugama koje su se uvijek i iznova sticale i potvrđivale samo na jednom mjesto – na stratištu, prsa u prsa, pa što ko ponese. I, tu nije bilo prevare i podmetanja. Na tom mjestu đe se u trenu stiče i slava i vječna sramota nije se moglo trgovati. Tamo se nisu kupovale diplome, lažno zaklinjalo i nezasluženo uzdizalo. Tamo su se istinski planine pomjerale, ali ne snagom volje ili nekom mantrom, već snagom jedinstva i bratske ljubavi.
Takvi su nas Crnogorci predvodili, a nećete vjerovati iz ove današnje prespektive, tada je i crkva bila uz narod, uz svoj narod, ne neki tuđi, tuđu sreću i iz tuđeg korita – bila su to viteška vremena.
Uvijek smo mi znali i umjeli da se borimo protiv neprijatelja za kojeg znamo da je neprijatelj. No, protiv ovih „prijatelja” to nikada nismo naučili.
Ne bojim se vražijega kota,
Neka ga je ka' na gori lista, 
No se bojim od zla domaćega.
A, zla domaćeg se nakotilo taman ka' na gori lista. Do te mjere da su prestali i da se sakrivaju. Valjda ih je u masi manje strah, poput onih junačnih zabjelske „kristalne noći”. I možda je tako i bolje, da se pogledamo u oči i vidimo ko je đe, sve ostalo će biti lakše. 
U ovim danima kada slavimo neponovlji um pjesnika i filozofa, kojeg brat od nedostojnog Mićovića nazva provodnikom, gledamo kako svako, za svoj groš, tumači njegove misli. Od znavenih do ovih drugih (ili prvih u ovom pasusu), svako kako mu odgovara. Neki, poput Bečića prošle godine, vole da njegove stihove javno izgovore i umetnu u svaku moguću priliku. A kakve prilike, takvi i recitatori.
Podsjetimo se: 
Tvrd je orah voćka čudnovata,
Polomi mi ga al' zube na slomi.
I nije, čini mi se, ovaj lapsus posve slučajan, ima on u sebi toliko simbolike i istinitosti da može predstavljati paradigmu današnje Crne Gore i onoga šta žele napraviti od Njegoša. Polomiti „orah” (Crnu Goru) a sačuvati zube i lijep osmijeh za narod i svijet je izgleda upravo ono čemu se teži i što je konačni cilj.
A u lomnjenje Crne Gore i Njegoša bi prvo preko mauzoleje. Da njega prvo sruše, pa će poslije sve ići samo od sebe, tako ih je valjda „đedo” učio dok je sebi za života podizao mauzolej. 
No, gospodo, ima tu jedan problem. Svi putevi do Lovćena, sa ove ili one strane, vode preko Cetinja i Stare Crne Gore. A tuda, do njega nikada nije moglo!

Portal ETV

original

viewImage

baseImage

610x380

500x500

400x240

400x203

1084x550

thumbnail

Provodnici, proroci i ostali slučajni recitatori

Siguran sam da je izreku „o mrtvima sve najbolje“ smislila neka bitanga na samrti. Zaista ne znam kako se to drugačije moglo desiti. Vjerovatno je pri spoznaji da se kraj primakao, poželio da mu se nakon smrti zaborave sva nedjela i nepočinstva koja je uradio za života, pa da se makar nakon što ga nestane o njemu lijepo zbori. 
Vjerujem da mu je u onom momentu kada je ovaj svijet nestajao, pred očima proletjelo sijaset slika i trenutaka u kojima je, na primjer, svađao ljude, blagosiljao puške koje će pucati na đecu i starce, kleo i u kamen zatucao neistomišljenike, glasno uzviknuo: „O mrtvima sve najbolje!“.
Predśednik Crne Gore Jakov Milatović, koji ovih dana twituje svoje svjetonazore u zavisnosti đe se nalazi i pred kim govori, odlučio je da posthumno dodijeli naveći crnogorski orden Amfilohiju Radoviću. Tom prilikom je rekao: „Mitropolitu Amfilohiju posthumno dodjeljujem najviši državni orden, bio je simbol duhovnog otpora”. Ja se s ovom rečenicom i tvrdnjom ne mogu ne saglasiti. Sve što je u njoj rečeno je potpuna i neprikosnovena istina. Amfilohije je zaista bio simbol otpora prema svemu duhovnome. Sve što je činio i govorio za života bilo je potpuno suprotno od bilo čega duhovnog. 
Ukoliko se poslužimo definicijama nekih od najvećih tumača religije i njene korijenske duhovnosti predstavljene kroz Bibliju i druge duhovne knjige onda dvojbe nema.
Toma Akvinski je smatrao da se duhovnost temelji na razumu i ljubavi - to nije samo emocija ili ekstaza, već racionalno i moralno usmjeravanje života prema Bogu.
Dallas Willard vjeruje da je duhovnost postepeno preoblikovanje čovjekove duše da liči na Hristov karakter.
Ukratno, duhovnost u biblijskom smislu označava život vođen Svetim Duhom, u kojem čovjek razvija odnos ljubavi, povjerenja i poslušnosti prema Bogu, i u kojem njegova unutrašnja priroda biva preobražena po uzoru na Hrista, a uvijek zasnovana na ljubavi prema ljudima. Dodaću: svim ljudima bez obzira na njhovu nacinalnu, vjersku, političku, seksualnu ili društvenu pripadnost.
Tako da je Milatović apsolutno u pravu, Radović je bio simbol otpora svemu duhovnome. No, problem je u tome što on to nije tako mislio. Rekao jeste, ali mislio nije. Njegovo poimanje i shvatanje uloge počivšeg mitropolita je sasvim drugačije. Samo mu se omaklo da kaže ovo šta je rekao, inače ne bi ga predložio za najveći državni orden.
Ali, kako kaže ona stara izreka: Kada idu kola, neka idu i volovi. Bilo bi baš bezveze da je samo ta jedna nagrada i titula ostala neunižena. Evo smo dobili i snimak kako ovogodišnji laureat Trinaestojulske nagrade krade telefon. A sve i da nije lopov (unaprijed se izvinjavam i snosim svu odgovornost ako se dokaže da je taj telefon samo pozajmio a ne ukrao), dovoljno je bilo što je nagradu dobio za knjigu koje nema, a za koju kada je napokon izašla je mnogo bolje da je nije ni bilo.
Dočekali smo da u društvo uvaženih kulturnih radnika izaberemo freško osuđenog prestupnika, kao i da nam iz reda istaknutih pravnika u Sudski savjet delegiraju čovjeka koji je prava studiirao dvije decenije... tako da ova jedna manje-više ne znači puno, ili: O nagrađenima sve najbolje”.
Ono šta me fasciniralo jeste da je samo dan nakon što je to predložio, naš posve slučajni predśednik, posjetio Kraljevinu Švedsku. U „istorijskoj” pośeti, kako voli da izjavi za sve svoje radnje, on se sastao i sa švedskim kraljem i saopštio da su imali veoma iscrpni razgovor. 
E sada, kako ne znam o čemu su razgovarali pa imam pravo da sumnjam, a i kako sam ubijeđen da Šveđanin nije previše zalazio u dubinu i širininu ko mu dolazi na „čašicu razgovora, već je pročitao par redaka šta je naš „istorijski” predśednik radio u prethodnom periodu – đe je našao i to da je predložio pokojnog vjerskog poglavara jedne od konfesija u Crnoj Gori za orden i spomenik.
I, zamislimo, pita tu on (Karl Gustav XVI) našeg (Jakova I Milatovića) šta je to gospodin Radović uradio da bi mu se dao tako vrijedan orden i podigao spomenik u rodnom Kolašinu?
„Pa vidite, kralju”, odgovara Jakov I, „on je zaslužan za puno stvari, teško je i pobrajti šta je sve uradio za života. Evo ukucajte u ovo moderno sopočalo ChatGPT i on će vam dati cijelu listu”.
Evo i liste, direktno iz najveće baze podatka u svijetu:
<ul><li>U ratu na području bivše Jugoslavije, podržavao je srpske snage i posjećivao srpske rezerviste i pozivao na borbu.</li><li>Svojim djelovanjem je doprinio polarizaciji u Crnoj Gori između „srpskog“ i „crnogorskog“ identiteta.</li><li>Postavio je na planini Rumiji, bez zakonske dozvole, limenu crkvu i time poremetio dobre viševjekovne odnose između pravoslavaca, katolika i muslimana.</li><li>Izjavio je da su pripadnici LGBT zajednice „parada smrti, samouništenje, ubistvo i homicid“.</li><li>Izjavio je i da su muslimani „lažni narod sa lažnom religijom“</li><li>U vrijeme raspada Jugoslavije i ratova 1990-ih, imao je bliske veze i simpatije prema vođama bosanskih Srba koji su pravosnažno osuđeni za zločine protiv čovjećnosti nad civilnim stanovništvom i genocid.</li><li>Za Crnogorce, narod iz kojeg je potekao, je rekao da su kopilad i izmišljena nacija</li><li>Poznat je po tome što je pred velike hrišćanske praznike govorom mržnje (kletvama) govorio o svojim političkim protivnicima".</li></ul>
„Pa, Jakove, ova lista je dosta duga, evo ima i druga strana. Sve je ovo zaista fasicnantno i prosto nevjerovatno za jedan ljudski vijek, ali mi nije jasno šta je od ovoga vrijedno ordena i spomenika. Da li na ovoj listi ima i jedno dobro djelo”.
”Nema, kralju. Odnosno, ima ali nije na listi. Znate, ja sam vam bio odličan student, bio sam, i to svuda ističem i Cum laude”.
„Bili ste kum od čuvenog automobiliste Laude?”
„Ma ne, kralju, bio sam najbolji student a to se na latinskom piše Cum laude. Nego nije to bitno, mada se baš ponosim time. Mene vam, kralju, niko nije primjećivao, niko mi nije ponudio da budem neki direktor, šef nečega, ili političar. Nisam pravio pitanje, prihvatio bih bilo šta šta je u mom visokom Cum laude rangu. I, samo se on sjetio, samo me on prihvatio i smjestio u prvu oslobodilačku Vladu u Crnoj Gori. Dobro nije samo on, bila je tu i jedna ili dvije ambasadorke, neke strane službe, ali generalno on je bio taj koji me prepoznao. To mu je najveća zasluga u životu, makar ja tako mislim, kralju”.
„Jakove, evo me izgleda Silvia av Sverige nešto zove, sigurno je ručak. Viđi, zvali bi te ali ne vjerujem da ti voliš ovu našu hranu. Ajde, da se ne pozdravljamo. Vidimo se!”

1250x600

O nagrađenima sve najbolje

Samo narcisoidna osoba, ili ona koja ničim potvrđena veliča i hvali sebe, ne vidi svoj odraz u ogledalu onakvim kakav zaista i jeste. I sve dok mu neko ne saspe istinu u lice neće ni imati pojma. A, istina zna jako da zaboli.&nbsp;
Nego, čemu sve ovo?
Crna Gora je danas u nekim elementima identična sa susjednom nam Hrvatskom. I, oni kao i mi imaju premijera i predsjednika države koji se, najblaže rečeno, ne vole i koji jedan drugome kažu toliko ružnog da biste češće pomislili da ste na nekoj buvljoj pijaci nego li na visokoj političkoj sceni jedne zemlje Evropske unije.&nbsp;
Bilo je tu raznih epiteta, poput šmrkavaca, jazavaca, hijena i raznih drugih životinja, ali nije, koliko se dalo ispratiti, bilo svinja. A, kada se naučite na takav narativ onda ne birate ni mjesto, ni vrijeme, a ni osobu kojoj ćete reći nešto slično.
Svinje je, makar na nivou simbolizma ili diplomatske packe, hrvatski predsjednik ostavio za nas.
Jednom svinja iz puna korita
pred vratima imućnoga doma,
ka umije, po svinjski lokaše.– Petar Petrović Njegoš
Tokom protekle nedjelje Crnu Goru je posjetio hrvatski predsjednik Zoran Milanović i sastao se sa našim visokim političkim predstavnicima u vidu predsjednika i premijera države, ove naše.&nbsp;
I, bilo je tu svega. No, glavna priča je bila o tome šta je sve Crnoj Gori potrebno da bude nova članica Evropske unije, koja nas čeka raširenih ruku, a mi nikako da pohrlimo u njen zagrljaj jer nama se više dopada ona druga “komšinica” koja je puno ljepša i prpošnija od “stare dame”, i kako tu može da nam pomogne iskusnija i starija “sestra” Hrvatska. A, starija sestra ko svaka sestra voli da zavali i po neki šamar mlađem bratu. I sve je to valjda normalno, jer sestra to radi iz čiste ljubavi i, naravno, u bratovljevu korist.
“Ošamario” je Milanović, diplomatski naravno, našeg predsjednika Milatovića, čim se za to ukazala prva prilika, a uključene kamere su bile savršen tajming za tako nešto, jer ipak on kao iskusniji zna da će se u toj prilici puno bolje snaći od našeg, još uvijek predsjednika-pripravnika.
Savjetovao je Milanović našeg Jakova da nauk i putokaz za svoju politiku nađe u Njegošu i njegovim stihovima, za koje je izgleda hrvatski predsjednik puno veći poznavalac od ovog našeg deklarativnog ljubitelja njegoševske Crne Gore.&nbsp;
Nego, ne bi ođe bilo ništa sporno da mu je savjetovao da se ponaša poput vladike Danila, Vuka Mićunovića ili Vuka Mandušića, ajde nekako bi mu “progledali kroz prste” i da je izabrao popa Mića, ili čak i onu babu, ali nije.
Milanović je savjetovao Milatovića da prouči i izvuče pouke iz Njegoševe pjesme “Orao i svinja”.
Meni na dan tri korita daju,
sve punije jedno od drugoga;
pa cio dan u glib do ušiju,
prevraćam se, na svijet uživam;
ni što mislim, ni glavu razbijam. - Petar Petrović Njegoš
Aluzija koju mu je uputio Milanović je bila jasna svima, pardon, bila je jasna onima koji su znali ovu pjesmu, što izgleda nije slučaj sa našim predsjednikom. Jer, ne znam kako bih drugačije protumačio odustvo bila kakve reakcije na ovu izjavu.&nbsp;
On, izgleda nije skontao da mu Milanović jasno poručuje da mora izabrati, ukoliko želi biti državnik za kojeg se izdaje, hoće li cijeli život provesti u blatu pred punim koritom (koje mu, pogodite ko puni) ili da se poput orla vine u visine i dokaže svoju samostalnost.&nbsp;
Dobro, Milatović se za samostalnost nije ni borio, uvijek mu je nakako bila bliža filozofija “punog korita” i nenadležnosti, ali istorijski moment je bio drugačiji i on je sada tu đe jeste. Slučajno, ali ipak jeste. I, na toj funkciji, koja sobom nosi i veliku odgovornost, mora se reagovati na ove više nego direktne prozivke susjeda nam Milanovića. Ali nije, jer ili nije znao šta mu zbori ili prosto ne umije i ne smije. Što god da je od to dvoje nije dobro za predsjednika jedne države, jer prozivke na njegov račun, pa bile i lične prirode, su prozivke svima nama.
Ali, kako se u životu uvijek mora biti optimista i nadati se najboljem, tako smo se i mi ponadali da će mu, kada ovom prvom nije bastalo, ovaj drugi (premijer) odgovoriti, ako ne direktno kako bi to morao prijemijer-domaćin, a onda makar sa nekom japanskom haiku pjesmicom.&nbsp;
No, mjesta za optimizam nije bilo, kako ono kaže stara poslovica – tresla se gora, rodio se miš.&nbsp;
Od lava ili orla ni traga ni glasa. Možda je Milojko i htio nešto reći u odbranu našeg kolektivnog dostojanstva, znate svi kakva je to “britva” kada hoće, ali je izgleda onaj udarac u čelo na premijerskom satu bio suviše jak i ostavio posljedice mnogo veće nego što je to u početku izgledalo.
Mož se hvalit ka pošteno živiš
pred svinjama, ali ne pred nama,
jerbo naše pleme ponosito
takvoga se gnušava života – Petar Petrović Njegoš
I, nikako da se otmem jednom utisku, ili bolje reći poređenju, sa onim animiranim filmom koji smo kao djeca rado gledali. Sjećate li se one čuvene replike: Đole, zašto si sam sebe udario po glavi, je li Đole?
A, dok nam “Đole” ne odgovori na to pitanje, ostaje nam nada da neće pogrešno pročitati riječ B E N Z I N, misleći da je voda i da nam neće užditi ovo malo što je ostalo od one “spržene zemlje”, koja nam u ovom trenutku zaduženja od pet milijardi, izgleda posve lijepa i zelena.

"Udri", Milanoviću, kad nema muške glave u kuću

Veliki dio građana Evrope zaprepašćen je porukama koje dobija od strane trenutne administracije SAD-a. Mi, Evropljani smo poput one „Marice“ iz vica koja, jadna naivna, nije imala pojma ni o čemu, neobaviještena poput Koštunice, ostala je „paf“ kada je čula šta nam poručuje Tramp.
„Iznevjerovali smo“ kada smo čuli da će SAD blokirati sve vrste pomoći prema Ukrajini i da će od nje, ukoliko žele (čitaj moraju), prihvatiti njihov plan za okončanje rata, morati da plešu po Trampovim notama. A, Tramp će im sve to naplatiti u naturi, tako što će uzeti ukrajinske rude i minerale.&nbsp;
Američke kompanije potpisaće dugogodišnje ugovore o koncesiji i eksploataciji rudnih bogatstava i time značajno uvećati svoje bogatstvo, a i radna snaga biće veoma jeftina. Ono šta će Ukrajina dobiti jeste mir, makar sve do momenta dok se na njenoj teritoriji budu nalazile američke kompanije. A, kada nestane minerala i ruda, „Ameri“ će otići, ostavivši za sobom prazne rudokope i nebranjenu zemlju.&nbsp;
Nakon toga će se nekom novom Putinu javiti ideja kako Rusija ima istorijsko pravo na teritoriju susjedne Ukrajine i odlučiće da ih „oslobodi novom specijalnom intervencijom“. S tim što ovoga puta Ukrajini neće imati ko da pomogne, odnosno neće imati interesa od toga da im pomogne.&nbsp;
I, samo ne znam čemu se čudimo i šta nas je to zaprepastilo u ovom američkom planu. Ništa drugačije nije bilo ni do sada. Pokušajte da se sjetite, a nije bilo davno, da je cijela vojna akcija protiv Sadamovog ražima u Iraku, bila pokrenuta zbog toga jer su američke obavještajne službe bile „u saznanju“ da Iračani posjeduju nuklearno naoružanje i da je ono ozbiljna prijetnja po cijeli svijet.
I, nakon što su kvazi pregovori popali, i nakon što im Iračani nisu predali nuklearna postrojenja (a, ispostaviće se da nisu imali šta), SAD su pokrenule široku vojnu akciju kojom su porazile Sadamovu vojsku.&nbsp;
I, sada su mogli na miru da traže nuklearna postrojenja. I tražili su ih, veoma uporno i temeljno. Traže ih i dan-danas, 12 godina od prve intervencije. Iako kopaju svuda po iračkoj zemlji niđe ni traga nuklearkama, kažu da ih u tom poslu konstantno ometa to što čim iskopaju malo dublju rupu iz nje, pogle baksuza, izvire ona glupa sirova nafta. Kako je krenulo i kako to za sada izgleda moraće da kopaju još dugo, dugo, sve dok ne iscjede i posljednju kap nafte koja im smeta da pronađu ono... šta ono bješe tražimo?
Slično je bilo i u Libiji, s tim što su se ovdje pojavili kao spasioci Libijaca od njihove vlasti koja ih je decenijama mučila i maltretirala sa besplatnim stanovima, medicinskom zaštitom, školovanjem na prestižnim svetskim univerzitetima... I nakon što su ih „oslobodili“ od tih pošasti sada ih temeljno oslobađaju i od prirodnih bogatstava, nafte prije svega.&nbsp;
I, kako se u istoriji sve iznova i iznova ponavlja, samo se mijenjaju imena aktera, trebali bismo da budemo veoma zabrinuti za svoju budućnost. Jer, ova „jurnjava“ velikih sila za prirodnim bogatstvima, po periferiji ove naše planete je momentum koji smo već gledali. A i cijeli kontekst koji se danas dešava na globalnom planu je, zastrašujuće sličan.
Tridesetih godina 20. vijeka je u Evropi počelo jačanje desničarskih snaga. Italijani su, vođeni Musolinijem, marširali prema Rimu stvarajući nešto što će se ubrzo nazvati fašizmom i šta će biti inicijalna kapisla sveopšteg požara, koji će uskoro zapaliti.&nbsp;
U Sovjetskom savezu i Njemačkoj na vlast će doći dvojica, iako na izgled suprotnih, ideološki veoma sličnih osoba. A, počelo je tako što su se ova dvojica najmoćnijih lidera dogovorili da podijele veliku i nezavisnu Poljsku. Tadašnja Evropa je zapomagala i molila da se to ne radi ali njena snaga je bila toliko mala i beznačajna da na nju niko nije ni obraćao pažnju. Svi preduslovi su bili tu i rat je mogao da počne.
Danas takođe imamo jačanja desnice u Evropi. Italijanska primijerka je liderka partije koja u svojim stavovima baštini nasljeđe Musolinijeve politike. Tramp i Putin se dogovaraju kako da podijele Ukrajinu, sasvim slično onome kako su Staljin i Hitler podijelili Poljsku.&nbsp;
Evropska unija danas, poput Lige naroda četrdesetih godina, ima dobre namjere ali, nažalost, ništa više od toga.&nbsp;
Svi preduslovi su tu.

Ponovo će nas zateći dešavanje istorije

Došla je sa roditeljima pred Vilu. U ruke su joj, dati majka ili otac, dali svijeću koju će uskoro, prvi put u životu, zapaliti za smiraj duša svojih drugara iz škole. Prerano je za tako nešto. Prerano i preteško. Majka je ispratila prema spomeniku đe su mnogi drugi palili svijeće. Bilo je puno i njenih drugarica i drugova. Svi zatečeni i prekinuti u igri sada stoje tu i prate svoja dva draga dječaka. 
Svijeću je jedva zapalila jer su joj promrzli prsti tresli i nije lako bilo savladati strah od tog strašnog mjesta za koje je ona suviše mlada da bude na njemu. Ali, uspjela je, hrabra i prkosna poput svog grada, uspjela je. Onda je ustala i zatrčala se prema majci, zaronila je glavu u njen zagrljaj pokušavajući da sakrije suze kojih se iz nekog razloga stiđela. „Za junacima se ne plače“, odzvanjala joj je neđe davno naučena lekcija. Ali, oni nisu ti junaci, oni su samo mali, zaigrani i nevini dječaci. Čvrsto je držala taj zagrljaj iz kojeg se, u onoj dubokoj tišini, čulo jedno tiho i teško – Ah. 
Pretežak je to uzdah za jednu djevojčicu, jednu desetogodišnju Cetinjanku koja je tog 5. janura došla da posljednji put pozdravi svoje drugare. Preteško je to sve bilo za nju pa iako je ona, a rekoše da jeste besramni i zli, tu po nalogu Kavčana, Đukanovića, Lazovića, Bemaxa...
Da vas kojim slučajem može sresti cetinjskim ulicama, da može a neće jer niste smjeli ni na komemoraciju doći, sigurno bi vam postavila par pitanja.
Zašto vi, sramotni potpisnici one gadosti, kada ste mogli staviti svoje ime iza toga da smo svi onu noć pred Cetinjskom vilom i podgoričkim MUP-om bili poslati i organizovani od strane mafije, ili da citiram: „Poziv na proteste nije glas naroda, već glas Bemaxa, Aca Mijajlovića, kavačkog, škaljarskog i drugih klanova“, niste došli da nas vidite, pogledate u oči i kažete uplakanoj cetinskoj đeci, rođacima, porodici i komšijama poginulih da su mafijaši. Sram vas bilo!
Je li vas stid, Bečiću, što ste onu noć dok su se još brojala tijela ubijenih i dok su se cetinjskom dolinom prolamali jecaji majki, sestara, braće i očeva, odlučili da narodu podmetnete svoju staru fotografiju na kojoj palite svijeću, ne biste li bili prvi koji će to objaviti i time pokupiti veći broj lajkova i pregleda na društvenim mrežama? 
Znate li, Bečiću, da ste time pljunuli i na one za koje ste prvi put palili svijeću, žrtve NATO bombardovanja i na ove cetinjske mučenike? Je li Vam teško da se pogledate u ogledalo kada znate da u vezi sa ovim sramnim činom niste ni pokušali da izvinite žrtvama i njihovim porodicama i da ovo što se uradili nije imanentno čovjeku kao biću, koje bi morao imati makar trunku empatije i samilosti u duši, već lešinaru ili hijeni? 
Da li imate, kao skupina ljudi koja sebe naziva partijom, bilo kakav etički regulator u svojim činjenjima, koji bi vas opomenuo i zaustavio u nevaspitanim i lažavim postupcima? Već danima vaši puleni u bezbjednosnom sektoru, nas lažu o detaljima masakra i prikrivaju već javno dostupne činjenice. Skraćujete video zapise, podmećete informacije, štelujete vrijeme... Da ste se ovoliko trudili da nas sačuvate od ubice koliko danas od istine, ne bismo imali ovu tragediju iza nas.
Odgovorite, đe ono trči ministar prije prvog obraćanja javnosti od strane MUP-a? Da slučajno ne bježi od Mila Đukanovića, jer kako kasnije izjavi ispade da je on za sve kriv, pa na kraju i za njegov osjećaj moralne odogovornosti? Kakav je ono šprint gospodo? Zašto ne objasniti da je jedini razlog trke taj da se stige prvi do mikrofona. Jer i ođe, poput one Bečićeve fotomontaže, ništa nije bitnije od broja pregleda ne društvenim mrežama i medijima.
Stidite li se makar malo, zbog toga što ste podmetnuli fotografiju nepoznate osobe kao ćerke jednog od vlasnika kompanije Bemax, čime ste pokušali da napravite vezu između studentskog protesta i predstavite Bemax i gore pomenute kao organizatore? Kada je otkriveno da djevojka sa vaše podmetnute fotografije nije ona za koju ste pisali da jeste, vi ste kukavički, bez imalo stida, fotografiju obrisali. To što ste dvije osobe lažno optužili, javno ocrnili, denuncirali i uznemirli, lagali javnost... ma koga briga za to, nova laž se već kuva.
Da li je moguće da niste osjetili nikakvu moralnu ili funkcionalnu obavezu da se pojavite na komemorativnoj sjednici povodom pogibije 12 Cetinjanki i Cetinjana i da kao svoju odbranu zašto se niste pojavili napišete da niste znali za komemoraciju, odnosno da niste bili obaviješteni? 
Kako to da je partija koja veoma pomno i studiozno vodi računa o svim svojim protivnicima, kroz razne arhive i dosijee, partija koja ima foto galeriju svih potencijalnih meta koje će se u jednom trenutku pokazati kao korisne za podmetačinu i uvlačenje u blato, partija koja vodi „štazijevsko“ praćenje svih profila na društvenim mrežama osoba koje ne misle poput vas, bila neobavještena o komemoraciji na Cetinju? 
Nije moguće, naravno. Znali ste, samo što niste imali hrabrosti da se pojavite jer znate da vam pred porodicama nastradalih neće proći priča o tome kako niste vi ni za šta krivi.
Kažete da Lazović iz zatvora upravlja dešavanjima u Crnoj Gori, policijom, službama..., pa zar to ne znači da ste nesposobni da se bavite bezbjednosnim poslovima, ukoliko ne možete da se suprostavite osobi koja je iza rešetaka?
I, sve ovo i još puno toga bi vas pitao svaki Cetinjanin ili Cetinjanka da vas đe mogu sresti i da vi imate petlje da se sa njima suočite jer njima ne biste mogli bezočno lagati i podmetati. Oni znaju odlično šta je moral i poštenje jer su odrasli u Gradu heroju u kojem su se, svakodnevno susrijetali na ulici sa jednim Lesom Ivanovićem, Pavlom Đonovićem, Filom Filipovićem, Danilom Kišom, Dadom Đurićem... koji su im prenosili univerzalna znanja o časti, pravdi i slobodi.

Demo(n)kratija

Nikako, već danima, da saznamo ko je uništio specijalnu letilicu Vojske Crne Gore vrijednu oko 100.000 eura, a koja se bezuspješno i, fatalno po nju (letilicu), koristila za traženje odbjeglog starca po bjelopoljskim selima.&nbsp;
Ovo posebno čudi jer je direktno u vezi sa ministarstvom koje se, od kako ga vodi ministar Krapović, očitalo kao ultra transparentno. Sjetite se šta smo sve, a nismo zaista morali ni željeli, saznali iz ovog ministarstva u potonjih pola godine.&nbsp;
Saznali smo koliko koštaju cipele ministra Krapovića. Saznali smo i da su cipele lažne, da ne postoje i da cipela nikada nije ni bilo, jer fotografija hoće da slaže a ministar, daleko se kazalo, neće.&nbsp;
Dobili smo informaciju, takođe iz prve ruke od ministra, kako je general Lazarević iskoristio prostor u kamionu vojske da, za svoje potrebe, preveze neki motocil. Vidite, nije ovo ministar saopštio iz neke loše, zadnje namjere, već iz čisto profesionalne dužnosti da se sve transparentno, javno i bez ikakvih uzusa i moralnih normi saopšti, apsolutno sve.
Pod ovo sve se podrazumijeva sve ono što se ne tiče njega lično, naravno.
Tako da još nismo (a kada ćemo, ne znamo) saznali kako su kupovani brodovi od Franscuske za potrebe mornarice, koja je njihova stvarna cijena, detalje iz ugovora, procedure nabavke i kupovine... A nećemo saznati ni koja je to analogna stranačka uhljeba upravljala sa digitalnom letilicom vrijednom oko 100 nepostojećih ministarskih cipela.&nbsp;
I, kada malo bolje sagledamo sve ovo šta je izašlo, iz ministarstva Vojske Crne Gore, a nije zaista trebalo, i šta sve nije a moralo je, ova posljednja informacija o uposlenicima ovog ministartsva, koji su uhapšeni na Kosovu, baš nimalo ne čudi.
Naime, nakon hapšenja i određivanja pritvora, u trajanju od najmanje mjesec dana, dvojici pripadnika Vojske Crne Gore, ministar je saopštio:
"Upoznat sam sa slučajem koji se dogodio na Kosovu, kao i svi ostali, primarno putem medija. Oba pripadnika Vojske Crne Gore koji su lišeni slobode su u sistemu već duže vrijeme, jedan od 2011. a drugi od 2022. godine. Prema mojim saznanjima i ocjenama njihovih starješina riječ je o dobrim i uzornim pripadnicima Vojske Crne Gore. U ovom trenutku obojica se zvanično nalaze na bolovanju”.
Kakav nam je bezbjedonosni sektor od kako su ga preuzele Krapovićeve Demokrate, zaista ne čudi da je on, ministar Vojske, iz medija saznao da su mu dvojica službenika uhapšena u stranoj državi zbog izazivanja i podrivanja nacionalne i etničke netrpeljivosti.&nbsp;
Da smo kojim slučajem zaratili sa Kosovom, ministar bi o tome, sve su prilike, saznao preko Instagrama, ali da zaobiđemo ovu suludost u bezbjednosnim strukturama, ođe ima jedan detalj koji ozbiljno remeti čak i ovo stanje, koje odavno nije normalno. Ova dvojica “kad se vojska na Kosovo vrati” su na bolovanju. “Aperisani”, što bi kazali mimeri.&nbsp;
I, ministar, bez zadrške ili ma kakve mentalne ustave izjavi da mu zaposlenici, koji su na bolovanju, odnosno koji su spriječeni da dolaze na posao zbog zdravstvenih problema, prave međudržavne incidente.
Šta bi uradili da su u punoj radnoj sposobnosti, bolje i da ne pitamo.
Kaže dalje ministar da ovim uzornim momcima neće “preko koljena” suditi, veće će sačekati da se utvrde sve činjenice. Ovako je postupao i sa generalom Lazarevićem, sve čekajući da se utvrde činjenice.&nbsp;
Nego, ministre, čekali ili ne, jedno je sigurno. U ministarstvu koje vodite vam se udružuju službenici na bolovanju radi zajedničkih ekskurzija. Operacija “Aperisani na bolovanju” valjda bi bio neki prigodan vojno-tehnički termin.&nbsp;
I dok ministar Krapović čeka da mu radnici donesu doznake, on će se pozabaviti mnogo bitnijim državnim pitanjem. Kako da sa 1-2% podrške građana koju ima u rodnoj Budvi, zadrži poziciju ministra?
Ali, zato pritvoreni, radno skrhani pripadnici Vojske za to vrijeme ne treba da brinu ni o čemu, jer se veliki zaštitnik svih imaginarnih i “nije se desilo” pohoda na Kosovo, Marko Kovačević, digao u njihovu odbranu.&nbsp;
Dobro, ovo digao je možda malo prenaglašeno, ajde recimo podigao glas, mada i to ne odgovara istini. Neka bude ovako - Marko je tiho, umuklo, u sebi, stao u zaštitu ove dvoijice kosovskih mučenika (mučenici, zbog poremećenog zdravstvenog stanja).
- Izdržite nedaće u koje ste zapali, pomoći ćemo u skladu s mogućnostima - poručio im je Kovačević odmah nakon hapšenja.
Nego, momci, da vam ja ovo prevedem.&nbsp;
Kovačević je u stvari mislio: Braćo, izdržite jos mjesec dana dok traje taj pritvor pa će vas onda, valjda pustiti, a mi ćemo to predstaviti kao našu veliku pobjedu, samo da prođe. Reći ćemo kada vas po sili zakona puste da je to bilo zbog našeg diplomatskog pritiska i odlučnosti da čuda napravimo u suprotnome, samo vi, braćo, izdržite.
Mi za ovih mjesec dana nećemo ništa raditi, junački ćemo ćutati kao zaliveni da vam ne bi, zbog nas, produžili taj pritvor. Mi sve ovo zbog vas, braćo, radimo, to znate.
A, mogu da vam produže pritvor ako budu htjeli jer to je tamo njihovo. Ovo što mi ođe pričamo da je naše i da tamo kreće vojska, i da je će dogodine sve biti kao nekad u Prizrenu, to vam je priča za mase, da malo popalimo…&nbsp;
Evo ja lično bih se spustio dolje samo da smijem, vjerujte mi, braćo, da bih, nema toga ko bi me zaustavio samo da znam da neće i mene uhappsiti. A, ja bih, braćo, propao na tu njihovu, zatvorsku hranu, vama je lakše jer ste na bolovanju pa svakako morate na dijatalnu ishranu, taman vam se poklopilo, pa zar nije braćo?
Zvao sam i ovo moje munje iz Tvrdoša ali su od onoga dana svi van dometa, računam, mora da su već krenuli “dole”, pa su u romingu.
Braćo, evo svi ođe zajedno u frontu brojimo dane do vašeg povratka.&nbsp;
Izdržite, vama je najteže, ma ni nama nije lako!!!

Operacija „Aperisani na bolovanju“ ili: Kad se dva vojnika na Kosovo vrate

Vjerujem da se svi dobro sjećate one fantastične scene iz Kustiričinog remek-djela „Podzemlje“, u kojoj jedan od aktera kaže: „Ušo majmun u tenak, biće katastrofe“. Ova je replika u savršeno prenešenom značenju dala sliku, tumačenje i očekivanja umjetnika prema onome šta će se dogoditi sa našom, tada, zajedničkom zemljom. Majmun je simbol vlasti koja je vodila državu (tenk) u tim vremenima velikih izazova. Šteta što se tim izazovima ni veliki umjetnik nije odupro i što su ga odvukli na sasvim suprotnu stranu od onoga šta je stvarao, što je potvrdio još jednom da etika i estetika ne moraju uvijek ići zajedno.&nbsp; Nego, to je za neku drugu temu. Mi ćemo danas o našem lokalnom „tenku“ i njegovim vozačima. Prije neki dan kaže Vučić, tatko od ovih naših „osvježivača“, kako je miris asfalta naljepši miris na svijetu. Ovi njegovi iz Glavnog grada Podgorice to ozbiljno shvatili pa krenuli odmah da šire taj divni miris osvježenog asfalta po predizbornoj Podgorici. I, reći će neko kako je i DPS decenijama asfaltirao pred izbora. Jeste. I, ne samo on. Rade to sve političke partije i pojedinci koji žele da produže svoja postavljenja za još jedan mandat. Rade to svuda po svijetu, pa po tome ovi „naši“ nisu mimo-svijet. Ali su mimo-svijet i mimo-narod po svemu ostalome. Da ne bih puno opisivao, dobro pogledajte fotografiju iznad teksta i razmislite da li u vašoj porodici, komšiluku, široj rodbini postoji neko „ovoliko mudar“ da uradi nešto ovako. Znam, sada će većina vas reći naravno da nema jer niko ne želi priznati da među svojima imate i nekog šašavog, a svi znamo da ih ima suda i u svim sredinama. Ima ih, i šta da se tu radi, ali ođe je problem sasvim drugačije prirode i pitanje se podstavlja samo od sebe.&nbsp; Kako to da su se svi ti „premudri“ sastavili, formirali partije, postizborne koalicije i uspostvili se kao vlast u glavnom nam gradu? Kako ste nastali znamo, ali kako vas Bog (SPC) sastavi i zašto - ostaje velika tajna?  <figure> <img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/20240921070956_b4aca27dbc04043c98ad10d0e7bd4ab1f70d40d9f5414e2c0f3159aa0d285467.jpg" data-media-id="editor_0" data-image-id="20240921070956_b4aca27dbc04043c98ad10d0e7bd4ab1f70d40d9f5414e2c0f3159aa0d285467" data-rendition-name="original" width="1079" height="1074" loading="lazy" alt="klupa"> </figure>  I, na nju bi samo veliki „tajnovidac“ mogao odgovoriti, ali kako njega više nema ostaje nam da sačekamo da nam se najavljeni beranski spomenik obrati i kaže zašto.&nbsp; Ovo, naravno, uz zadovoljenje dva uslova. Prvog, da Ervin i ekipa ne obore Vladu zbog verbalnog delikta pokojnika, i drugog - da Ervin i ekipa ne obore Vladu zbog verbalnih, personalnih i čvrstih stavova živih članova Vlade i skupštinske većine koji su značajno rigidniji od pokojnikovih. Koliko zaista treba da vas bude baš briga i koliko treba da ste nazainteresovani za svoj posao i generalno za potrebe građana pa da uradite ovako nešto? I, nije ovo samo primjer nečijeg pojedinačnog neznanja i bahatosti, već je slika jednog vremena. I to ružna slika koja će, nadam se, ostati za nama. I, uporedite sva ova predizborna obećanja koja nam se plasiraju svaki dan sa ovim što vidite ispred sebe. Utrkuju se ko će prije da izgradi bulevar Vojislavljevića do te mjere da ne bi bilo iznenađenja da dobijemo dva bulevara, jedan predsjednički i drugi premijerski, pa svako da bira kojim će ići. Spajićev će, naravno, biti puno brži jer će se raditi inovativnom japanskom Paf-Paf metodom. Samo još da zamolimo građane da pomjere parkirane automobile, bicikla, karivolice i dječja kolica jer će sigurno biti „zaobiđeni“ u procesu asfaltiranja poput ovog „Nikšićanina“ u Staroj varoši.  <figure> <img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/20240921070956_24859384a1c7c201f14d1c4c44de5dac31f61f6ce8c1bb04e36ab176fe21facb.webp" data-media-id="editor_1" data-image-id="20240921070956_24859384a1c7c201f14d1c4c44de5dac31f61f6ce8c1bb04e36ab176fe21facb" data-rendition-name="original" width="1920" height="1280" loading="lazy" alt="auto"> </figure>  Neko će se zapitati šta bi bilo da je bilo više parkiranih automobila u trenutku asfaltiranja i da li bi sve na isti način „oivičili“, a zapitaće se neko i kako će nam izgledati onih najavljenih šest auto-puteva koje Spajić planira izgraditi za tri godine, kada nisu u stanju ni parking da asfaltiraju. A, nisu bili u stanju ni smeće da pokupe, parkove da pokose, ni da uposle već kupljene gradske autobuse, ni da postave gradski imobilijar tamo đe mu je mjesto... Čak nisu izgradili ne onih nekoliko „deficitarnih“ pravoslavnih hramova koje je gospođa Borovinić-Bojović najavljivala kao glavni strateški infrastrukturni projekat pred prethodne izbore. Ništa od toga nisu uspjeli uraditi, a ovo što jesu – mnogo bi bolje bilo da nisu. Uostalom, pogledajte fotografije, one govore više od svih riječi.&nbsp; I, ne, nisu fotomontaža, već samo blamaža.

Podgorički South Park

Ostalo je još tri sedmice do izbora u Podgorici, i ovi će kao i svi prethodni biti istorijski, presudni, sudbinski, sad ili nikad, drž' gaće - drž' levor. No, ipak će se po nekim detaljima razlikovati od onih prethodnih iz 2022. godine. Sada bi podgorički šereti kazali – razlikuju se po tome što profesor Mujović sada radi za PES, za razliku od 2022. kada je radio za... I, sve ovo oko njega, kao nosioca jedne od listi, ali i drugih koji su titulari i predvodnici svojih partija ili koalicija se razlikuje od prethodnih izbora u par bitnih elemenata. Nego da krenemo redom ili samo rendom što bi kazali Staropodgoričani. <h2>E, moj brale!</h2> PES je ponovo okrenuo igricu i u političku praksu uvrstio nešto čega nema ni u jednoj političkoj teoriji. Nosioca liste NEMA na izbornoj listi te partije. Odnosno, ukoliko glasate za listu koja se zove „Još jače – prof. dr Saša Mujović“ vi ćete glasati samo za ovo „još jače“ jer Mujovića prosto nema, ili što bi rekli u onom legendarnom YouTube uradku – Đe ovi čo'ek ma'ko, ne mogu ga nać. U stvari, kada pogledate ko je sve na toj listi nećete glasati čak ni za ovo „još jače“, jer na njoj imate pet aktuelnih ministara i nekoliko poslanika. Od njih sigurno ne možete očekivati da ostave te pozicije i prihvate se komunalnih problema grada, pa će vaš glas, ukoliko sve ovo uspijete „skuvati“, otići nečemu što se zove – „još“. I to ne samo „još“ nego „hoćemo još jedanput“ i to Oliveru Injac. E, sada, kako nju neće niko, čak ni ovi njeni koji nisu imali hrabrosti da je postave na čelo liste, dosjetili su se da je ovako „na mala vrata“ uguraju u još jedan mandat. A, dok birači ne uspiju da shvate za koga će zaista glasati, ostaje im da se igraju i zanimaju novim političkim izazovom, zvanim #MujovićChallenge, ili - pronađi fotografiju profesora Mujovića iz 2022. sa nekog od političkih štabova DPS-a. Za sada DPS-ovci postuju fotografije, a profesor se brani kako nije na njima, ili kako nije znao da je to gdje je uslikan baš bio izborni štab DPS-a. A, hoće to da se desi, zaluta čo'ek na pogrešnu konferenciju i tek dvije godine kasnije shvati đe je bio, i zašto nije. Posebno je simpatičan, iako veoma nemušt, pokušaj pravdanja kroz screenshot viber poruku koju je navodno baš sa tog sastanka DPS-a, on, Mujović, poslao svom mentoru, rektoru Božoviću.  <figure><img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/20240907110928_6adf5b93c4290686b70114fa21fa8d37e0b0764a7d1b9589e71a4381077b10cd.jpg" data-media-id="editor_0" data-image-id="20240907110928_6adf5b93c4290686b70114fa21fa8d37e0b0764a7d1b9589e71a4381077b10cd" data-rendition-name="original" width="398" height="600" loading="lazy" alt="prepiska božović"></figure>  Beskrajno je zanimljivo i veoma simptomatično što u toj poruci jedan drugog imenuju sa „Brale“. Sjećate li se partizanskih filmova u kojima je ovo „Brale“ bio zaštitni zov onih dječaka sa bradama. Zanimljiv pokušaj, ali suviše infantilan čak i za naš IQ. <h2>Tuci me, to je sve za moje dobro</h2> Još jedna lista na svom čelu, kao nosioca, ima osobu koja ni u kojoj varijanti neće biti budući gradonačelnik Podgorice, jer ni on nije na listi predloženih odbornika. Aktuelni predsjednik države, „Jakov bez partije“, odlučio je da se pojavi, kao zaštitno lice, na listi „Za bolju Podgoricu“. I, ođe kao i na prethodnoj listi imamo pokušaj sakrivanja tragova i privlačenja glasača na lik i djelo nosioca liste, ovog puta predsjednika države Milatovića. I, pored toga što ovo nije politički pošteno a ni poznato u praksi, ima smisla za ovu političku grupaciju, jer zaista nisu imali koga drugog postaviti kao zaštitno lice. Kažu, da tetka nije htjela a da „sreća strikova“ nije dovoljno fotogeničan. Odnosno, imalo je da se Milatović nije još jednom izblamirao i sve nas zajedno osramotio. Elem, sjećate li se onog starog snimka iz devedesetih u kojem Milošević, ne znajući da je sniman, viče na dva Bulatovića, Momira i Predraga, zbog loše sprovedene politike Beograda u Crnoj Gori. Crnogorska javnost je tada prvi put vidjela na koji način se, kao prema slugama, odnosi Milošević prema crnogorskim poslušnicima. E, tada se tako nešto moralo „profesionalno“ snimiti, a sada isto to možemo da gledamo uživo, i to na međunarodnom forumu. Gledali smo kako Vučić „kara zvijezdu Danicu“, i kako mu ona niti smije niti umije odgovoriti. I, ovo je vidio cijeli svijet. Nadam se da ga je bar procent sramota koliko je nas koji smo to sa gađenjem i mukom gledali. Ali, šta smo drugo i očekivali od nekog kome su gore pomenuti „sužnji“ politički i moralni uzori. <h2>„Sejdefizacija“ Podgorice</h2> Da je živa, Ksenije Cicvarić bi sigurno bila među kolegama muzičarima one noći na trgu Bećir bega Osmanagića, i pjevala svojoj Podgorici najljepše stihove koje je starovaroška kaldrma iskomponovala. Ali, sigurno bi i njenu „Milicu“ i „Sejdefu“ proglasili islamizacijom Podgorice. Infantilni ratni pokliči u pjesmi Danice Crnogorčević i litijaško „ludilo“ sigurno su bili umjetničko-građanski performansi i zato ih „novinari“ i čuvari pravoslavlja nisu tada targetirali kao što to čine sa nečim što je antipod svega onoga šta su naškrabali na svojim rasističkim portalima. Uostalom, siguran sam da će više od 70 odsto Podgoričana uvijek izabrati da budu „islamizirani“ Ksenijinim stihom „Kad se Jovo iz Stambola vrati“ nego li onim „Kad se vojska na Kosovo vrati“. I, dok iščekujemo podgoričke izbore i nove političke vratolomije, zapamtite da možete mirno i sigurno da spavate jer na vas pazi Vojska Crne Gore bez glavnog zapovijednika, MUP kojem u ovom trenutku nedostaje 1.500 policajaca, a da na našu međunarodnu poziciju pazi predsjednik koji ne smije da kaže kojim jezikom zbori i nedostajućih 27 ambasadora. Samo nam ministara ne fali. Oj-ha!!!

Ne kuju se konji po Mjesecu

Nadležne inspekcije zabranile su rad u privatnoj zdravstvenoj ustanovi – Ambulanta pedijatrije „Unimedica“ u Ulcinju u kojoj je liječen devetogodišnji dječak iz Bara koji je preminuo, saopšteno je iz Ministarstva zdravlja.
Zdravstvena inspekcija Ministarstva zdravlja je, u saradnji sa Inspekcijom rada, Inspekcijom zaštite na radu i Poreskom inspekcijom, sprovela je zajednički inspekcijski nadzor u privatnoj zdravstvenoj ustanovi – Ambulanta pedijatrije „Unimedica“ u Ulcinju kako bi ispitala okolnosti tragične smrti djeteta uzrasta devet godina.&nbsp;
- Tokom nadzora utvrđen je veći broj nepravilnosti u radu ove ustanove, iz nadležnosti svih uključenih inspekcija - navedeno je u saopštenju Ministarstva zdravlja.
Kako su rekli u tom resoru, na osnovu nalaza, zdravstvenoj ustanovi izrečene su zakonom propisane kazne, a njen rad je zabranjen.
- Ministarstvo zdravlja nastavlja da preduzima sve potrebne mjere radi utvrđivanja svih relevantnih okolnosti i zaštite javnog zdravlja. Javnost će biti blagovremeno informisana o svim daljim koracima i rezultatima postupka - poručeno je iz Ministarstva zdravlja.
Primorski portal objavio je 16. novembra da je dječak preminuo dan ranije, odnosno tri dana nakon što je dobio boginje, imao visoku temperaturu, zbog čega su ga roditelji nekoliko puta vodili kod ljekara.
Više državno tužilaštvo u Podgorici formiralo je predmet povodom smrti devetogodišnjaka u Baru.
Taj medij je objavio da su roditelji dijete poveli na pregled i pedijatru u Opštu bolnicu Bar tokom noći između 14. i 15. novembra, ali da je dežurni pedijatar procijenio da pacijenta te noći ne hospitalizuje. Zdravstveno stanje dječaka se dodatno pogoršalo kroz nekoliko sati, a u subotu ujutro je preminuo.
Više državno tužilaštvo u Podgorici formiralo je predmet povodom smrti dječaka.

Ministarstvo zdravlja: Inspekcije zabranile rad u privatnoj zdravstvenoj ustanovi u kojoj je liječen preminuli dječak

Policija iz Šavnika podnijela je krivičnu prijavu protiv M.Z. (24) zbog sumnje da je počinio šumsku krađu.
M.Z. se sumnjiči da je prevozio bukovo drvo bez potrebne dokumentacije sa čim je upoznat tužilac u Osnovnom državnom tužilaštvu u Pljevljima kojem su spisi predmeta dostavljeni na ocjenu i mišljenje.
- Od M.Z je oduzeto vozilo i predmetni sortimenti, dok se postupajući tužilac, nakon uvida u spise predmeta izjasnio da se u radnjama M.Z. stiču elementi krivičnog djela šumska krađa i protiv njega je podnijeta krivična prijava u redovnom postupku - navedeno je u saopštenju Uprave policije.

Šavnik: Mladić osumnjičen za šumsku krađu, oduzeti mu vozilo i bukovo drvo

Protiv operativno interesantnog lica V.S. (43) podnijeta je krivična prijava zbog sumnje da je počinio krađu.
V.S. se sumnjiči da je ušao u podrum porodične kuće odakle je ukrao motornu testeru vrijednu oko 500 eura.
- Nakon niza preduzetih aktivnosti iz nadležnosti policije ovo djelo je rasvijetljeno, prikupljeni su potrebni dokazi i protiv osumnjičenog je podnijeta krivična prijava - saopšteno je iz Uprave policije.

Bijelo Polje: Krivična prijava protiv OIL zbog krađe motorne testere

Mediji njemačkog govornog područja prenijeli su informaciju da je predsjednik Srbije Aleksandar Vučić doveden u vezu sa snajperskim lovom na ljude u Sarajevu devedesetih, ali i njegovo demantovanje svake umiješanosti.
O optužbama da je Vučić bio povezan sa snajperskim lovom na civile u Sarajevu pisali su i listovi sa milionskim tiražom, kao što je bulevarski list Bild.
- Hrvatski istraživački novinar Domagoj Margetić (51) podnio je krivičnu prijavu milanskom Tužilaštvu protiv predsjednika Srbije Aleksandra Vučića (55, od 2017. na toj dužnosti). O tome su u četvrtak na isti način izvijestili brojni italijanski mediji. Novinar optužuje predsjednika Vučića da je učestvovao u takozvanom „Sarajevskom safariju".
Njemački Bild navodi milanski list Today kao izvor i kaže da je on „jedan od najvećih informacionih portala zemlje". Dalje se u tekstu objašnjava da tužilaštvo u Milanu već nedjelju dana vodi istragu u vezi sa navodnim učešćem bogatih Italijana, zapadnih Evropljana i Amerikanaca u pucanju na civile tokom opsade Sarajeva, te da je učešće imalo cijenu između 80.000 i 100.000 dolara.
Istu informaciju je prenio portal nedjeljnog magazina Fokus.
- Vučić odlučno odbacuje optužbe i tvrdi da se radi o politički motivisanoj kampanji protiv njega. Nedavno objavljeni video je pokrenuo dodatnu diskusiju. Navodno se na njemu vidi mladi Vučić u jednom terenskom vozilu na čijem prtljažniku se nalazi ljudska lobanja sa plavim šljemom Ujedinjenih nacija. Kritičari u tome vide dodatnu indiciju u moguću Vučićevu umiješanost u ratne zločine. Jedan srpski izvor to osporava navodeći da vozilo nije pripadalo Vučiću i da su se takva vozila nalazila svuda u ratnoj zoni - piše Fokus.
Fokus navodi razloge istrage milanskog tužilaštva – moguće učešće bogatih zapadnjaka u plaćenom snajperskom lovu na civile u gradu pod opsadom – ali i upozorava: „Stručnjaci opominju da ne treba izvlačiti prebrze zaključke. Dr Helena Ivanov iz Društva Henri Džekson objašnjava da su brojne priče iz rata u Bosni kasnije raskrinkane kao lažne vijesti. Ona zahtijeva temeljnu istragu na osnovu optužbi".
Berlinski dnevni list Berliner Morgenpost postavlja pitanje: „Da li su ljudi devedesetih plaćali da u ratu u Bosni pucaju na ljude? Optužbe za „snajperski turizam" tokom opsade Sarajeva 1992. jesu teške: Smrtonosni pohodi su navodno bili maskirani kao lovačke ture".
Odmah potom list navodi: „Sada u tom kontekstu iskrsava jedno poznato ime. Kako između ostalih javlja italijanska novinska agencija Ansa, jedan istraživački novinar je podnio krivičnu prijavu protiv predsiednika Srbije Aleksandra Vučića".
U tekstu se navodi prisustvo Aleksandra Vučića na Jevrejskom groblju iznad Sarajeva za vrijeme rata, te da je tamo dospio kao dobrovoljac Srpske radikalne stranke.
Potom se citiraju i Vučićeva osporavanja svih optužbi jer je, kako kažu njegovi ljudi zaduženi za medije, on radio kao novinar i prevodilac: „Predsjednik Vučić nije učestvovao u borbama i nije upotrebljavao oružje".
Informacije o pokretanju istrage u Milanu, ali i o dovođenju u vezu Aleksandra Vučića sa „snajperskim safarijem" prenijeli su kao tekst, video ili vijest i brojni drugi mediji iz Njemačke, Austije i Švajcarske. Neki od njih su izrazili rezervu prema ovoj priči. Ali svi su podsjetili i na činjenicu da je za vrijeme opsade Sarajeva ubijeno skoro 11.000 ljudi, među kojima je bilo puno djece.

Njemački mediji: Vučić i „Sarajevo safari“

Slučaj mlade Podgoričanke koja skoro godinu odbija da preda kćerku bivšem suprugu, jer je on, kako tvrdi, fizički zlostavljao kada je posljednji put bila kod njega, otvorio je brojna pitanja razumijevanja, znanja i poštovanja međunarodnih konvencija o pravima i zaštiti majke i đeteta, kako pravosudnih institucija, tako i službi zaduženih za praćenje sprovođenja sudskih odluka i njihovog uticaja na psihičko i mentalno zdravlje đeteta. &nbsp; Pogotovo je upitno njihovo razumijevanja dječijih prava u svjetlu činjenice da uporno insistiraju da prinude djevojčicu da boravi kod oca, iako ona to odbija, a išli su dotle da je majka po nalogu suda u oktobru završila u zatvoru, iako je tada bila u sedmom mjesecu rizične trudnoće, zbog odbijanja da preda dijete. Poslije desetak dana puštena je na slobodu po odluci Ministarstva pravde. <h2>INSTITUCIONALNO NASILJE</h2> Dok je bila u zatvoru institucije su u dva navrata probale da predaju djevojčicu ocu, ali oba puta bezuspješno, jer je ona odbila da ide sa njim. Jedan od izvršitelja prijetio je tada babi djevojčice da će im se „obiti o glavu“ što dijete neće da ide kod oca, a predlagao joj je i da je ostavi i pobjegne, kako bi je oni predali ocu?! Te detalje Portalu ETV prenijela je porodica mlade Podgoričanke. A onda je 30. oktobra Služba za djecu i mlade Centra za socijalni rad dostavila Osnovnom sudu u Podgorici nalaz i mišljenje broj 0101-31054/2025-2, koji su potpisale J. M. - psihološkinja, J. O. - socijalna radnica i I. S. članica komisije, u kojem se konstatuje „da su se stekli uslovi“ i da predlažu „da sud preispita roditeljsko pravo majke“, odnosno da smatraju „da je svrsishodno ograničenje njenog roditeljskog prava“.  <figure> <img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/20251121071112_d57cc0d8fbc0964c6eca1fde76eb12e7c9732b5eb3d06a077a86367cab7626a3.jpg" data-media-id="editor_0" data-image-id="20251121071112_d57cc0d8fbc0964c6eca1fde76eb12e7c9732b5eb3d06a077a86367cab7626a3" data-rendition-name="original" width="1200" height="900" loading="lazy" alt="Centar za socijalni rad"> <figcaption>Podgoričanka podnijela krivičnu prijavu protiv Komisije Centra za socijalni rad(Photo: Centar za socijalni rad u Podgorici)</figcaption> </figure>  U međuvremenu, po nalogu suda, odnosno sutkinje Ine Hrković, koja je na zatvorsku kaznu osudila Podgoričanku i naložila u oktobru da bude sprovedena u zatvor, sudska vještakinja, psihologica Radmila Stupar Đurišić dostavila je 10. novembra nalaz i mišljenje u kojem je, pored ostalog, konstatovala da dijete ne pokazuje emocionalnu bliskost sa ocem, već ga doživljava kao prijetnju?! - Sutkinja Ina Hrković je tokom višemjesečnog postupka uporno sprovodila mjere koje su imale za posljedicu traumu i patnju djeteta i mene, u visokorizičnoj trudnoći, iako je bilo jasno vidljivo da dijete uporno odbija kontakt sa ocem. Pred prisutnim službenim licima je plakala, vrištala, fizički odbijala kontakt i u više navrata uriniralo od straha pred samom sutkinjom, jasno govoreći: „Ne želim da ga vidim“, „Ne želim da idem kod njega“. “On me tuče“ – kazala je za Portal ETV Podgoričanka. Ona je ogorčena na postupanje sutkinje Hrković, protiv koje je podnijela i krivičnu prijavu, ali i na mišljenje Komisije Centra za socijalni rad koja je predložila da se djevojčica povjeri ocu, a da je majka gleda u kontrolisanim uslovima. - Ova lica su, tvrdim, povezana i instruisana od mog bivšeg supruga. Cijenim da to nije tako, službena lica se ne bi ponašala na takav nezakonit način i kršila osnovna ljudska i dječija prava. Uprkos mojim pisanim zahtjevima za obustavu postupka, pozivanju na zaštitu djeteta i na sopstveno zdravstveno stanje zbog visokorizične trudnoće, sutkinja Hrković nije prestala. Naprotiv, organizovala je moje lišenje slobode putem Viber aplikacije, što je protivno svim propisima o postupanju suda i potpuno nezakonito – ističe naša sagovornica. Podsjeća da je u zatvoru provela 11 dana, a da su za to vrijeme nastavljeni „pokušaji prisilnog oduzimanja djeteta, iako su stručni nalazi Centra za socijalni rad i ljekara jasno ukazivali na štetnost takvih radnji“. <h2>NOVI NALAZ VJEŠTAKA</h2> - Da dijete ne smije silom da se preda ocu potvrdio je i nalaz sudske vještakinje Radmile Stupar Đurišić. U njemu nedvosmisleno piše da „dijete pokazuje izražen strah, anksioznost i odbijanje kontakta sa ocem“, da „tokom razgovora sa psihologom, dijete je jasno i uporno verbalizovalo odbijanje ('Ne želim da ga vidim', 'Ne želim da idem kod njega')“, „navodi konkretne opise fizičkog nasilja ('Udarao me u stomak', 'Bio me koprivom po nogama')“, „dijete pokazuje visoku unutrašnju napetost, izraženu bespomoćnost i intenzivne emocije“, „ne pokazuje znakove emocionalne bliskosti sa ocem, već ga doživljava kao prijetnju“, „prisutan je osećaj nesigurnosti i potreba za zaštitom“... Iz nalaza jasno proizilazi da je dijete prema ocu razvilo strah, osjećaj ugroženosti i nedostatak emocionalne sigurnosti, što je upravo ono na što sam mjesecima upozoravala – da se mom djetetu nasilnim kontaktima nanosi ozbiljna psihološka šteta – ogorčena je Podgoričanka.  <figure> <img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/2025112107118_654f5beb5eaeac9e98a0152882f89aa30fce5d88d9fe884d6d59b6a4e6c9c79d.jpg" data-media-id="editor_1" data-image-id="2025112107118_654f5beb5eaeac9e98a0152882f89aa30fce5d88d9fe884d6d59b6a4e6c9c79d" data-rendition-name="original" width="1118" height="745" loading="lazy" alt="Osnovni sud u Podgorici"> <figcaption>STIGAO NOVI NALAZ VJEŠTAKA: Osnovni sud u Podgorici(Photo: Osnovni sud u Podgorici)</figcaption> </figure>  Kategorična je da je sutkinja Hrković svojim postupanjem u ovom predmetu kršila preporuke stručnih institucija, prava djeteta i pravo na porodični život.&nbsp; - Time je ne samo prekršila profesionalne i etičke standarde, već je i narušila osnovna ljudska prava djeteta i majke. Njeno postupanje, od organizovanja lišenja slobode putem Vibera, do upornog sprovođenja radnji koje su uzrokovale psihičku traumu djetetu, zahtijeva punu institucionalnu reakciju i sankciju. Ovo nije samo moj lični slučaj. Ovo je pitanje odgovornosti sudstva i zaštite djece u Crnoj Gori. Dužnost svakog suda je da štiti dijete – ne da ga prisiljava da se suočava sa strahom, nasiljem i traumom – zaključila je sagovornica Portala ETV. Psihološkinja je u nalazu decidirana da „sprovođenje odluke o kontaktima ili predaji djeteta mora biti postupno, bez prisile i u sigurnom prostoru“, te da je potrebno da prije svakog pokušaja dijete bude emocionalno pripremljeno i da bude obezbjeđeno prisustvo stručne osobe koja ima izgrađen odnos povjerenja sa djevojčicom. - Svaki pokušaj prinudne primopredaje može dovesti do traumatskog reagovanja i pogoršanja emocionalnog stanja djeteta. Neophodno je paralelno uključiti dijete u psihološku podršku i rad sa roditeljima u cilju smanjenja konflikta i olakšavanja procesa prilagođavanja – piše u nalazu sudske vještakinje, kao i da je „majci predočeno da ukoliko ne pripremi dijete na kontakt sa ocem njene roditeljske kompetencije mogu i biće ispitane“. Psihijatri N. P. i S. K, te psihološkinja N. Š. U aprilu su uradili nalaz i mišljenje u kojem su konstatovali da dijete nije doživjelo traumatsko iskustvo, već ponavlja naučene fraze od majke. Podgoričanka je kategorična da je to laž, zbog čega je protiv ovog tima vjeeštaka podnijela krivičnu prijavu kojom ih tereti za zloupotrebu službenog položaja, nesavjestan rad u službi i lažno vještačenje. Tvrdi i da su tokom vještačenja djevojčici govorili: „Moraš sa ocem, tata je dobar“. Ovaj nalaz bio je osnov da tužilaštvo odbaci njenu krivičnu prijavu protiv bivšeg supruga zbog zlostavljanja đeteta. Na svojim nalozima na društvenim mrežama ona je nedavno objavila audio i video snimke koji, kategorična je, potvrđuju da je otac tukao djevojčicu kada je boravila kod njega. - Postoje snimci i audio koji potvrđuju ono što pričam od početka: i njegov najbliži rođak (stric) govori o zlostavljanju koprivom. Taj snimak je potpuno razumljiv. Ali u rješenju o odbacivanju moje krivične prijave piše da je „snimak nečujan“. Umjesto da država postupa po tim dokazima, tužilaštvo je odbacilo moje prijave, a protiv mene je otvaralo predmete – kao odmazdu. Tako ispada da sam ja problem, jer sam prijavila nasilje, a ne onaj ko je nasilje vršio – kazala je ona tada za Portal ETV.

Podgoričanka krivi sutkinju Hrković da sprovodi mjere zbog kojih ona i kćerka proživljavaju traume i patnju

Vlada u roku od 60 dana nije odgovorila na pismo tri izvjestiteljke Ujedinjenih nacija koje su joj se obratile zbog javnih prijetnji funkcionera Demokratske Crne Gore upućenih advokatu Veselinu Raduloviću i izvršnoj direktorici Akcije za ljudska prava (HRA) Tei Gorjanc Prelević.
Advokat Veselin Radulović kazao je za Portal ETV da izostanak odgovara jasno ukazje na prećutnu saglasnost premijera i kompletne Vlade za sve što Demokrate rade.
- To nije dobro ni za državu Crnu Goru da se tako neozbiljno i neodgovorno odnosi prema jednoj takoj ozbiljnoj međunarodnoj organizaciji, da ne odgovori ili ne pokuša da odgovori na bilo koji način. Veoma loša poruka je poslata od Vlade i veoma loš imidž države Crne Gore je predstavljen organizaciji Ujedinjenih nacija – kazao je Radulović.
Tri specijalne izvjestiteljke Ujedinjenih nacija - Margaret Satertvejt, specijalna izvjestiteljka za nezavisnost sudija i advokata, Irena Kan, specijalna izvjestiteljka za slobodu izražavanja, i Meri Loulor specijalna izvjestiteljka za branitelje ljudskih prava u pismu su navele da su Radulović i Gorjanc Prelević bili izloženi prijetnjama, javnim napadima i pokušajima diskreditacije, i to u kontekstu procesa vetinga u policiji, zbog čega UN eksperti izražavaju zabrinutost zbog „mogućeg zastrašivanja i ograničavanja slobode izražavanja“.
Advokat Radulović je kazao i da do sada nije dobio bilo kakvo obavještenje od Specijalnog državnog tužilaštva zbog više krivičnih prijava koje je podnio protiv političke partije Demokratska Crna Gora i njenih funkcionera zbog sumnje u izvršenje više krivičnih djela, među kojima su i prijetenje na koje se ukazuji i u pismu izvjestiteljki Ujedinjenih nacija.
- Nažalost Specijalno državno tužilaštvo me do sada nije obavijestilo o radnjama koje su preuzeli i u kojoj je fazi postupak, uprkos mojim urgencijama. Do sada nijesam dobio nikakvu povratnu informaciju ili obavještenje i to je loše – kazao je Radulović.
On je dodao da razumije da Specijalno državno tužilaštvo u radu ima mnogo predmeta i da ne mogu blagovremeno i brzo odgovoriti na svaku krivičnu prijavu ali radi se o ozbiljnim krivičnim djelima i radi se o prijetnjama na koje bi Tužilaštvo moralo da reaguje. Zato ih ne opravda opterećenost i veliki obim posla.
Nereagovanje Tužilaštvo posebno je problematično pogotovo u slučajevima kada su među prijavljenim javni funkcioneri – predstavnici vlasti.
- To doprinosi utisku koji javnost ima već godinama da Tužilaštvo uvijek kalkuliše ili procjenjuje da li će neko postupanje ostaviti političke posljedice ili kakav će biti efekat. Ukoliko se ne postupa po krivičnoj prijavi u kojoj je prijavljen javni funkcioner to može produbiti i izazvati nove sumnje da je Tužilaštvo pod određenom vrstom političkog pritiska, ili da samo procjenjuje da možda nije poželjno da u ovom momentu pokreće postupak, što Tužilaštvo ne bi trebalo da radi, već da postupa profesionalno i onako kako saopštavaju javnosti da njih ne interesuju imena, prezimena i funkcije koje neko obnaša – zaključio je advokat Radulović.

Radulović: Izostanak odgovora ukazuje na prećutnu saglasnost premijera i Vlade za sve što rade Demokrate

Borba za vlastiti integritet je borba za svoju i egzistenciju svoje porodice. Zato ću preduzeti sva pravna sredstva koja su mi na raspolaganju - poručio je glavni i odgovorni urednik Televizije E Draško Đuranović govoreći o akciji Specijalnog državnog tužilaštva (SDT) kojom su targetirani kritički nastrojeni mediji u pokušaju da budu kriminalizovani.
Sa tim se, ukazuje Đuranović, do sada nijesmo susrijetali.&nbsp;
- U slučaju naredbe o sprovođenju istrage protiv Aleksandra Mijajlovića se ispostavilo da su našli vrlo sumnjivim da smo dio mreže uticaja koji je on ostvarivao preko svoje organizovane kriminalne grupe - time što smo razmjenjivali poruke s njim jednom mjesečno... Taj podatak, po meni, nije tačan. Kakav je to uticaj i kriminalna struktura koja funkcioniše jednom mjesečno? Iz čitave procedure koje je odradilo SDT vrlo je jasno da se radi o svjesnom targetiranju i stavljanju ljudi iz medija u kriminalni kontekst. To je nešto što nije zabilježeno - jasan je Đuranović.
Razgovarao je, kaže, sa mnogo uticajnih ljudi iz inostranstva koji su se okupiili na Cetinjskom forumu i oni kažu da ne pamte ovakvu situaciju.
- I nije čudo što je ambasador Delegacije Evropske unije (EU) u Crnoj Gori Johan Satler primio glavne urendike medija na razgovor ovim povodom, ali ostaje pitanje što država Crna Gora ili što društvo u Crnoj Gori radi u tom slučaju? Što se dešava ako državna institucija, koja bi trebalo da pravo koristi za suzbijanje kriminala, kriminalizuje medije? - pita Đuranović.
Ova naredba je, kako je konstatovao Đuranović, trebalo da bude tajna, a odjednom je data i objavljena u jednom mediju. Zato, pored ostalog, i cijeni da se radi o udruženom poduhvatu kriminalizacije medija.
Đuranović čeka, kako je rekao, da vidi rasplet situacije: ali će svakako preduzeti sva pravna sredstva za odbranu svog integriteta.
<h2>PRVA CRVENA LINIJA</h2>
Podsjetio je i na prošlogodišnje targetiranje novinara - u periodu podizanja optužnice protiv bivšeg glavnog specijalnog tužioca Milivoja Katnića, tužioca Saše Čađenovića i nekadašnjeg visokog policijskog funkcionera Zorana Lazovića.
- Pet novinara i pisac su targetirani jer su ostvarivali komunkaciju sa Katnićem. Na teret nam je stavljena komunikacija sa glavnim specijalnim tužiocem - iako je upravo to u opisu našeg posla: da zovemo, pitamo i komuniciramo sa institucijama i ljudima koji su njihovom čelu - istakao je Đuranović.
Tada se, decidan je on, prvi put prešla crvena linija gdje je SDT krenulo u targetiranje novinara.&nbsp;
No napadi političara i partija su, ukazuje Đuranović, nešto sa čime novinari moraju da se izbore. To nije isto što i SDT.
- Ovdje se radi o instituciji, o Specijalnom državnom tužilaštvu - koje kriminalizuje medije. Smatram da je ovo udruženi poduhvat rušenja integriteta - poručio je glavni i odgovorni urednik TV E.
Niko, kaže, nije ni očekivao da će ministarka kulture i medija Tamara Vujović da zaštiti medije.
- Ona tu nije došla da štiti medije - nego kao članica Demokrata, čiji se čelni ljudi u posljednje dvije-tri godine trude da svi pričaju jezikom koji oni pričaju - naglasio je Đuranović.
<h2>OVOJ VLASTI NIJE U INTERESU DA POSTOJE MEDIJI POPUT TV E</h2>
Danas je Svjetski dan televizije, a Đuranović konstatuje da je taj medij u drugačijoj situaciji nego ranije.
- Uloga televizije se znatno promijenila, ali je svakako najuticajniji medij. Televizija najviše utiče na oblikovanje javnog mnjenja. Zato je i tolika želja političara da je kontrolišu - istakao je on.
Televizija je, kaže on, i u novim društvenim okolnostima ipak &nbsp;nezamjenjiv instrument za utvrđivanje istine.
- Mogućnost manipulacije su bile nevjerovatne kada je televizija bila jedini, uslovno rečeno, elektronski medij. To su bile nevjerovatne manipulacije. Pitanje dezinformacija je staro pitanje. Postoji niz situacija kada je provjera lagano ostvariva, a vrlo su rijetke situacije kada, ako ste profeisonalan medij, možete da budete navučeni na neku vrstu prevare. Bojim se da se manipulacije svjesno i temeljno rade - ocijenio je Đuranović.
On je na nedavno održanom Cetinjskom forumu otvorio pitanje vlasničke strukture televizija u Crnoj Gori - koje su uglavnom u vlasništvu iz Srbije.
- Nemate nijednu televiziju koja je u vlasništvu Hrvatske ili Sjeverne Makedonije... Crna Gora sa stanovišta ekonomije teško može biti isplativa za Srbiju. Onda imate i ekonomski i politički problem - naveo je on.
Sadašnja struktura vlasti, prema njegovom mišljenju, apsoultno nema namjeru da zaštiti crnogorske televizije.
- Prije svega jer su u velikoj mjeri u ovoj Vladi eksponenti srpskog interesnog kruga i njima nije u interesu da postoje mediji kao što je Televizija E i mediji koji su ovdje osnovani - smatra Đuranović.
<h2>MILATOVIĆ FRIZIRAO ISTORIJU DODJELJIVANJEM ORDENA AMFILOHIJU&nbsp;</h2>
Osvrnuo se na to što je predsjednik Crne Gore Jakov Milatović posthumno mitropolitu crnogorsko- primorskom Amfilohiju Radoviću dodijelio najviše državno priznanje koje Crna Gora može dodijeliti svom državljaninu. Đuranović je stava da je time frizirao istoriju.
- Ono za što je Milatović opredijelio nagradu pokojnom mitropolitu Amfilohiju Radoviću je nešto što je falsifikovanje istorije. Kad se istorija falsifikuje sa vrha države to je mnogo opasno jer lažnu istoriju uvodite u javni diskurs. Stara je priča da su oni koji zaboravljaju prošlost osuđeni na to da je ponavljaju - upozorava Đuranović.
Radović je negirao crnogorsku naciju, nazivao Crnogorce „komunističkim nakotom ili kopiladima“, islam lažnom vjerom, a odlikovan je za „ogroman doprinos u jačanju međunarodnog ugleda države i očuvanje duhovne tradicije, izgradnju društvenog mira i oblikovanje jednog od najvažnijih poglavlja naše savremene istorije“.
Odluku Đukanovićeve DPS 2008. da prizna Kosovo Amfilohije Radović nazivao je „najvećom sramotom i izdajom Crne Gore“, a tadašnju politiku Crne Gore kletvama je pokušavao da vrati ka Rusiji.
- Ko ne bio vjeran jednojezičnoj, jednokrvnoj Rusiji, dabogda živo meso od njega otpadalo. Bio proklet tri puta i tri hiljade puta od mene - govorio je Radović.
Amfilohije je aktivno podržavao Srbiju u vođenju pet ratova na teritoriji bivše Jugoslavije, dočekivao, branio, slavio i krio ratne zločince iz ratova devedesetih, među kojima su i Željko Ražnatović Arkan i Radovan Karadžić i podržavao je opsadu Dubrovnika.
Bio je protivnik NATO, koji je nazivao Četvrtim rajhom. Parade ponosa LGBT zajednice smatrao je „paradama smrti i uništenja“. Pod Amfilohijevim patronatom formirana je prva Vlada Crne Gore, nakon smjene DPS-a. Na mjestu mitropolita naslijedio ga je Joanikije Mićović.
<h2>SVAKO ODRADIO SVOJ POSAO</h2>
Đuranović je tokom gostoavanja u emisiji Na kraju dana podsjetio i na medijske natpise da su litije „emancipatorski pokret“.
- To je javno 2020. godine saopštio jedan od vlasnika koncerna Vijesti. A imamo niz primjera u kojima su mediji napadali sve ono što govori o građanskom konceptu Crne Gore. Mislim da je svako odradio svoju ulogu u ponižavanju Crne Gore i rušenju njenog građanskog koncepta. Crna Gora kao četnička će biti podijeljena čak i teritorijalno - jer ta priča o Crnoj Gori koja može da postoji u kojoj jedna nacija dominira - bilo crnogorska ili srpska - to nije izvorno Crna Gora. Ona može da opstane kao samo građanska i multikulturalna država. Stvar je u tome ko treba da stvara tu građansku Crnu Goru - ako su to ljudi kojima su uzori četnički koljači ili kvislinzi ili oni koji su podržavali nacizam, ta Crna Gora neće trajati dan - jasan je Đuranović.
Mora, kaže, priznati da Andrija Mandić (lider NSD-a i predsjednik Skupštine) ima smisla za cinizam.
- Jer staviti za logo Skupštine zgradu Zetske banovine kad Crna Gora nije postojala i nije imala državnih granica - to je vrhunski cinizam. Ja prosto ne bih mogoa da stanem ispod tog obilježja ili stavim naljepnicu preko toga i onda da smatram da ne psotoji. To postoji i zvanični je logo Skupštine Crne Gore - rekao je Đuranović aludirajući na tadašnju reakciju opozicije.
Ukazao je i na to da je 2015. godine sadašnji rektor Vladimir Božović &nbsp;iznio plan kako da se meka moć Rusije preko Srpske pravoslavne crkve (SPC) instalira u Crnu Goru.
- Te godine se niko pretjerano nije uzbudio oko toga. 11 godina poslije mislim da se to sprovodi u dobroj mjeri i ne treba neki veliki trud da bi se dokazalo da Crna Gora preko srpskog sveta treba da bude dio tog političkog mozaika koji je objedinjava antievropske strategije koje sprovode Moskva i Beograd - dodao je Đuranović.

Đuranović: Borba za vlastiti integritet je i borba za egzistenciju, preduzeću sva pravna sredstva koja su mi na raspolaganju

21.11.
13:25h
U tekstu u "Vijestima", napisana je nepreciznost koja tretira razlog lišavanja slobode Vladana Ivanovića.
On je, ovo se ja obraćam mojoj drugarici Jeleni, uhapšen i pritvor mu je određen zbog osnovane sumnje da je blagajna "Master inženjeringa" uzela novac za stanove Zvicera, ali da ih nije kroz knjige "provela".
Kako je izmišljena nepostojeća blagajna (zbog čega blagajnik, naravno, nepostojeći lik, nije saslušan) desio se obrt.
Ivanović, nakon što je uhapšen Ranko Ubović, za koga se još utvrđuje da li je to taj Tigar (ovo kroz postavljanje pitanja svjedocima), a ja velim da jeste, a znam za jadac i Sky nebitnu poruku, postaje u opisu nove naredbe onaj koji krije vlasništvo preko svoje firme.
I blagajna je nestala.
Iako je Vlado zbog nje u pritvoru.
Pitaće se neki iole obrazovani pravnik - pa što se onda saslušavaju svjedoci u odnosu na njega? Kako oni znaju šta je on prikrio?
Tapetari su.
Nije mu određen pritvor da je prikrio imovinu Zvicera, već da je uzeo pare od Zvicera.
Ima još gore. I pored svega navedenog sada SDT traži tačku 4 za produženje pritvora. Kod Apelacionog suda.
Iako je sutkinja Kovačević kazala po prvi put u istoriji pravosuđa Crne Gore, da se na pravosnažno rješenje o određivanju pritvora ne može ništa novo dodati.
I ništa nije revolucionarno kazala, već citirala kolokvijalno znanje koje je skupa sa svima nama stekla na drugoj godini studiranja prava.
Ali, rekla je ljekovitu stvar.
Zna se da se ne može, ali se proba.
Ne bi li Apelacioni sud popustio. I iznova nekome napravio ćef.
To što bi time napravio krivično djelo, sada nikoga nije briga. A doći je dan kada će nekoga biti briga.
Uostalom, popustila je i Drinska divizija.
A sjećate se koliko sam prozivao onomad kada se tačka 4 dodala Lazoviću.
I tada se Sudski savjet stavio u zaglušak.
I Ministarstvo pravde.
A tek Vrhovni sud na čelu sa legendarnom A.V.
Zamislite da pitaju predsjednika Višeg suda, sudiju Vrhovnog suda A.V, ministra pravde, na ispitu sledeće pitanje:&nbsp;
Da li žalbeni sud po predlogu tužioca za produženje pritvora može na pravosnažno rješenje kojim je isti određen dodati novi osnov za njega?
I oni kažu - može.
Koju bi ocjenu ispitivač upisao u indeks iz krivično - procesnog prava ovim licima?
I sve tako.
I sve Boris do Dritana, via Momo Koprivica. Minus dva poslanika Demokrata.
Inače, Vlado je prečica do Tigra.
Kojeg bih ja držao sto godina u pritvoru ako upućeni iz medija, policije i tužilaštva stave ruku na srce i kažu da nijesu čuli kako skoro svi graditelji dio stanova prodaju za keš.
Znaju za to svi oni, ali ima jedna sitnica. Nijesu Tigrovi.
Kada se nađe da je Bemax prodao jedan jedini stan za gotov novac - ikada ikome, ili nađu da je Ranko Ubović, otac vlasnika, Bemaxa od nekoga uzeo gotovinu - neka ga ne puštaju iz pritvora.
Ovako, moraće.
Osim ako ne izmisle novi pritvorski osnov koji glasi:&nbsp;
Pritvor se može odrediti i onda kada je nekome ćef.
P.S. Od čuda niko ne zahtijeva da pojašnjava nego da nas začuđuje.

Tag: bojan-duranovic

Provodnici, proroci i ostali slučajni recitatori

O nagrađenima sve najbolje

"Udri", Milanoviću, kad nema muške glave u kuću

"Udri", Milanoviću, kad nema muške glave u kuću

Ponovo će nas zateći dešavanje istorije

Demo(n)kratija

Operacija „Aperisani na bolovanju“ ili: Kad se dva vojnika na Kosovo vrate

Podgorički South Park

Ne kuju se konji po Mjesecu

Ministarstvo zdravlja: Inspekcije zabranile rad u privatnoj zdravstvenoj ustanovi u kojoj je liječen preminuli dječak

Šavnik: Mladić osumnjičen za šumsku krađu, oduzeti mu vozilo i bukovo drvo

Bijelo Polje: Krivična prijava protiv OIL zbog krađe motorne testere

Njemački mediji: Vučić i „Sarajevo safari“

PRATITE TVe UŽIVO