Viši sud odbio je prijedlog bviđeg predsjednika Privrednog suda Blaža Jovanića da se u postupku, koji se protiv njega vodi zbog optužbi da je uz pomoć 11 pripadnika kriminalne organizacije, među kojima su stečajni upravnici, procjenitelji i vlasnici firmi za obezbjeđenje u stečajnim postupcima, oštetio osam kompanija za značajne iznose, u svojstvu svjedoka sasluša sudija Boris Savić, bivši predsjednik te institucije.
Jovanić je stava da Savić može posvjedočiti da nije počinio krivična djela koja mu se stavljaju na teret - stvaranje kriminalne organizacije i više krivičnih djela zloupotreba službenog položaja, već da se radi o iskonstruisanoj optužnici.
- Predlažem da sud u dokaznom postupku sasluša u svojstvu svjedoka sudiju Borisa Savića. Odmah da pojasnim, naravno ne u vezi odluka koje je donosio u ovom postupku, jer je to njegovo sudijsko uvjerenje i o tome ne možemo polemisati, iako se sa istima apsolutno ne slažem. Ovog svjedoka predlažem jer smatram da isti ima saznanja i da može posvjedočiti na okolnosti da ja nisam počinio krivična djela koja mi se stavijaju na teret, čime bi potvrdio ono što tvrdim i ja i ostali optuženi da je ova optužnica iskonstruisana od strane nekih interesnih grupa izvan suda i tuzilaštva, a da je ranija, a sada suspendovana tužeteljka samo bila obični izvršilac volje i namjere tih interesnih grupa - navedeno je u prijedlogu Jovanića, u koji je portal ETV imao uvid, a koji je Viši sud odbio.
Jovanić ove navode i prijedlog za saslušanje temelji na razgovoru koji je vodio sa Savićem polovinom juna 2023. godine kada je sudija obilazio pritvorenike u Istražnom zatvoru.Kaže da je tokom razgovora upitao Savića zašto njegov pritvor traje toliko dugo.
- On je kazao: "Blažo, nije sporno da u tvom predmetu nema elemenata korupcije, zloupotrebe i pranja novca, ali sada je drugačija klima". Ja sam kazao: "Borise, mi smo sudije i ne osluškujemo kakva je klima, već sudimo po zakonu", a on odgovorio: "Eto, sada je tako" - tvrdi
Stoga smatra da Savić treba i može da iznese saznanja o tome da nema elemenata krivičnih djela u njegovim radjama, a koja mu se stavljaju na teret, te da treba i da ih prenese Vijeću.
- Jer sigurno da kada je govorio o "drugačijoj klimi", nije mislio na vremenske prilike, već očigledno o nekoj vrsti kreirane društvene atmosfere i prilika gdje je sasvim razumijivo mene hapsiti i izložiti krivičnom progonu, uprkos činjenici što, kako tvrdi ovaj svjedok, ponavijam, nije sporno da u mom predmetu nema elemenata krivičnih djela. Pri tome, ne može se smatrati da je to bio neformalan razgovor nas dvojice, jer je došao u svojstvu tada predsjednika Suda u obilazak mene kao pritvorenika, što svakako ne može bila neformalna prilika - naglasio je Jovanić.
On je ukazao i da je Savić bio predsjednik Vijeća Višeg suda koje je šest mjeseci prije ovog razgovora potvrdilo ovu i ovakvu optužnicu, pa prepostavija da može i da iznese i svoja saznanja o tome.
- Šta ga je dovelo do zakijučka o nepostojanju moje krivične odgovornosti i da li su ta saznanja promijenila njegov stav iznijet u odluci o potvrđivanju optužnice. Ako svjedok bude negirao ove moje navode i ovaj razgovor, tom razgovoru je prisustvovala i jedna naša koleginica koja razgovor može i posvjedočiti - zaključio je Jovanić u dopisu.
Jovaniću je početkom godine ukinut pritvor, a Viši sud je prihvatio jemstvo u iznosu od 768 hiljada eura u nekretninama.
Pored Jovanića, optužnicom Specijalnog državnog tužilaštva su obuhvaćeni i stečajni upravnici Saša Zejak, Snežana Jović, Sanja Lješković, Ranko Radinović, Dejan Golubović, Sreten Mrvaljević, ali i Pavić Globarević, Stana Čelebić, Darko Perović, Omer Markišić, Danijela i Dušan Laković i preduzećea "Titan security", "Securitas Montenegro" Podgorica, "Top force system" Nikšić i "Ogimar MNE" Podgorica.

Tamara Klikovac

original

viewImage

baseImage

610x380

500x500

400x240

400x203

1250x600

1084x550

thumbnail

Viši sud odbio prijedlog Jovanića da se sasluša Boris Savić: "Može potvrditi da su optužnicu iskonstruisale interesne grupe"

Upraviteljica pisarnice Višeg suda u Podgorici Maja Baćović pred tužiocem je ispričala da je na jednoj televiziji vidjela kada je tadašnji direktor Uprave policije Nikola Terzić pokazao fotografiju žene koju dovode u vezu sa obijanjem sudskog depoa, prepoznala je svoju kćerku Katarinu i o tome odmah obavijestila tadašnjeg predsjednika Višeg suda Borisa Savića. Baćović je rekla da je htjela da to saopšti i postupajućem tužiocu, ali joj je Savić rekao da će on to učiniti. Katarina Baćović se tereti da je bila dio grupe koja je izvela nezapamćen, skandalozan upad u depo Višeg suda odakle su, prema optužnici, provalnici, odnijeli 19 komada oružja, 11 telefona i manje količine herona, kokaina i marihuane.&nbsp; U optužnom aktu čije detalje portal ETV ekskluzivno objavljuje, navodi se da je svjedokinja Maja Baćović u iskazu pred tužiocem ispričala da njena kćerka više od 15 godina nije ušla u Viši sud, niti je znala „što se u zgradi dešava“. Ponekad je, prema riječima Baćović, dolazila ispred Suda da bi od nje uzela novac.&nbsp; - Unazad deset godina krenula je lošim putem i povezala se sa lošim ljudima – kazala je Baćović.&nbsp; Bila je izričita da sa kćerkom nikada nije pričala o poslu, jer je profesionalac. U posljednje tri godine, prema njenim riječima, rijetko su kontaktirale i to je bilo samo zbog djece. Svjedokinja je navela i da je u Višem sudu zaposlena od 2001. godine, a od 2014. njeno zaduženje je bilo upravljanje pisarnicom, naglašavajući da njena obaveza nije bila depo, već je za njega bio zadužen arhivar Mladen Radovanović.&nbsp; Objasnila je i da Radovanović za svoj rad nije odgovarao njoj, već predsjedniku suda. Upraviteljica pisarnice, pred tužiocem Markom Mugošem, detaljno je ispričala kada je i od koga saznala za obijanje sudskog depoa, ali i kako su sasvim slučajno otkrili da je prokopan tunel. <h2>Tragovi</h2> Navela je da je u poneđeljak 11. septembra 2023. godine u jutarnjim časova došla na posao i da je sa koleginicama pravila plan dnevnih obaveza za sedmicu, kada je Radovanović ušao u pisarnicu i rekao da mu hitno treba. Izašla je za njim i on je odveo do depoa, ali joj nije govorio o čemu se radi, već samo da treba nešto da joj pokaže. - Kada smo stigli do vrata od depoa, on ih je otključao i pokazao kancelariju sa desne strane i rekao da su vrata obijena. Znala sam da je to depo u kojem se smješta oružje i da su to jedina vrata koja se unutar depoa zaključavaju. Znam da se žalio na neku policu i pomislila sam da je to u pitanju – ispričala je Baćović. Radovanović joj je pokazao i tragove obuće kroz hodnik depoa i doveo je do posljednje kancelarije sa lijeve strane u kojoj su smješteni arhivirani predmeti i pokazao joj gomilu oružja na podu. Sve je to, kako je rekla, šokiralo i zajedno su izašli iz depoa. Istakla je da su ona i arhivar pazili da ne kontaminiraju tragove. Odmah su obavijestili predsjednika suda Borisa Savića, koji joj je reako da ona nastavi sa svojim obavezama u pisarnici.&nbsp; - Zbog svega ovoga je na zaposlenima bio veliki pritisak - zato što je postojala sumnja da je neko iz suda zloupotrijebio ključeve i nekome pomogao da uđe u depo. Oko 16. 30 me pozvao predsjednik suda i rekao mi hitno da dođem kako bi počeli popis – kazala je Baćović.&nbsp; Ona, Radovanović i dvije koleginice radili su popis do kasno uveče, a za to vrijeme je bila postavljena policijska traka, dok su ispred kancelarije bili policijski inspektori. Naglasila je da ih je policija pratila sve vrijeme, da slučajno ne bi koristili „telefon ili nekom nešto ne prenesu“.&nbsp; Baćović je ispričala da, dok su radili popis, sasvim slučajno su otkrile rupu u zidu i to nakon molbe jedne koleginice da isključe klimu, jer duva hladan vazduh. U toj prostoriji nije bilo klime i kada su pomjerile fasciklu sa predmetima ugledale su rupu u zidu. - Doživjeli smo veliki šok kada smo vidjeli rupu. Nakon što smo osvijetlili vidjeli smo da je u pitanju neki tunel. Odmah smo pozvali policiju i prekinuli popis &nbsp;– ispričala je Baćović. Iako im je to bilo šokantno, prema riječima svjedokinje, svi zaposleni su istovremeno osjetili i veliko olakšanje i komentarisali su da je to upravo dokaz da „niko iz Višeg suda nije dao ključeve i pomogao nekom da uđe u depo“. Što se dalje dešavalo Baćović ne zna jer je, kako je navela, uzela bolovanje zbog majke i na posao je došla kada je Savić obavijestio da je formirao komisiju koja će raditi popis. Poslije nekoliko dana od otkrivanja tunela ona i kolege su pozvani u policiju da daju izjave i na poligrafsko ispitivanje. Konstatovala je i da zna da je to „bilo sve u redu“. <h2>Čuvanje ključeva</h2> Upraviteljica pisarnice objasnila je i proceduru čuvanja ključeva kada arhivar Radovanović nije tu. Ključevi od depoa i cijele arhive, prema njenim riječima, čuvaju se kod predsjednika suda. U slučaju da nekom zatreba neki arhivirani spis predmeta od predsjednika suda traže se ključevi i samo uz njegovo odobrenje može da se uđe. U julu i avgustu Radovanović je bio na bolovanju i Baćović je u drugoj polovini jula bila zadužena za ključeve od depoa, ali je istakla da su sve vrijeme bili maksimalno obezbijeđeni. - Na kraju radnog vremena ključeve sam stavljala u fioku koju sam zaključavala i taj ključ sam nosila sa sobom. Potom zaključam kancelariju i taj ključ ponesem. Iznad te kancelarije postoji video nadzor, a na prozorima rešetke, što znači da je to maksimalno obezbijeđeno. Takođe, ta kancelarija se nalazi odmah pored pulta gdje je obezbjeđenje - navela je Baćović. Pojasnila je i da je od 4. avgusta do 4. septembra 2023. bila na odmoru i prije odlaska je predala ključeve predsjedniku Suda, samo ne zna da li je to uradila lično ili je umjesto nje to završila koleginica. Tužiocu je saopštila i da je posljedni kontakt sa kćerkom Katarinom imala početkom septembra, kada je primila platu, jer je sa djecom i roditeljima nevjenčanog supruga došla na vrata njenog stana. Djeca su ušla kratko, a ona je Katarini dala novac za kupovinu svesaka.&nbsp; Poslije svega što se deslio pokušala je da stupi u kontak sa njom, ali, kako je rekla, &nbsp;nije uspjela jer se javljala govorna pošta. Navela je i da su se vidjele „negdje u junu“, a u međuvremenu su se čule telefonom samo zbog djece i da joj da nešto novca.&nbsp; Njena kćer, optužena Katarina Baćović, kako je portal ETV objavio, priznala je da je po nagovoru Nikole Milačića iznajmila stan u Njegoševoj ulici, ali je negirala članstvo u kriminalnoj organizaciji i da je znala za kopanje tunela i pljačku depoa. Smatra da je bila „tipovana“ za ovaj angažman, jer je Milačić znao da njena majka radi u Višem sudu. <h2>I Erić negira optužbe</h2> Osim Katarine Baćović, na optužnici je i Marko Vuljaj iz Podgorice koji pred tužiocem nije sporio da joj je pomagao u skrivanju, iako je znao da je policija potražuje. Okrivljeni Predrag Mirotić branio se ćutanjem, dok su crnogorski državljanin Nikola Milačić i srpski držvaljanin Vladimir Erić negirali navode iz optužnog akta. Za pljačku sudskog depoa u septembru prošle godine optuženi su i srpski državljani Veljko i Milan Marković i Dejan Jovanović, za njima su raspisane međunarodne potjernice, jer su nedostupni crnogorskim vlastima. Na teret im se stavlja krivično djelo kriminalno udruživanje u sticaju sa krivičnim djelom teška krađa, a Baćović će se suditi i za &nbsp;krivično djelo falsifikovanje isprave. Vuljaj će odgovarati za krivično djelo pomoć učiniocu poslije izvršenog krivičnog djela.  <figure> <img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/2024091907090_155454ece4ef41b747572ea77701afca29bf1d7beda9d6d1cc751cbbfd523a0f.jpg" data-media-id="editor_0" data-image-id="2024091907090_155454ece4ef41b747572ea77701afca29bf1d7beda9d6d1cc751cbbfd523a0f" data-rendition-name="original" width="712" height="303" loading="lazy" alt="Adžić pokazuje fotografiju Erića"> <figcaption>Adžić pokazuje fotografiju Erića(Photo: Screenshot)</figcaption> </figure>  Optužnica je podignuta dva dana uoči godišnjice nezapamćenog skandala, 9. septembra, da bi tužilac tri dana kasnije obustavio istragu protiv Veljka i Milana Markovića, Jovanovića, Erića, Mirotića, Baćović i Milačić za krivično djelo sprječavanje dokazivanja, koje im je bilo stavljeno na teret.&nbsp; Protiv jednog okrivljenog, crnogorskog državljanina, obustavljena je istraga.&nbsp; I optuženi Erić je kategorično negirao bilo kakvu umiješanost u pljačku sudskog depoa. Ispričao je da je 5. avgusta sa prijateljem Veljkom Markovićem, na njegovu molbu, krenuo u Crnu Goru. Marković mu je rekao da je izgubio vozačku dozvolu, pa ga je zamolio da on vozi. Krenuli su uveče iz Loznice, preko Bosne i Hercegovine, a sljedećeg dana, nešto poslije ponoći, ušlu su u Crnu Goru, preko Graničnog prijelaza Šćepan Polje. Prema dogovoru, trebalo je prvo da idu u Podoricu, kako bi se Marković sreo sa drugom sa fakulteta koji ima apartmane na moru, ali do sastanka nije došlo. U Budvu su krenuli oko četiri ujutro, da bi se četiri sata kasnije vratili u Podgoricu. Pošto je Erić sjutradan morao da radi, vratio se u Loznicu, o čemu, kako je kazao, postiji evidencija sa graničnih prijelaza. Rekao je i da Veljka Markovića poznaje više od 20 godina, da su školski drugovi, a Milana Markovića, Veljkovog strica, sretao je na nekim proslavama. Optuženog Jovanovića ne poznaje. U prilog tvrdnjama da nema nikakve veze sa obijanjem sudskog depoa, naveo je i podatak da je od 6. avgusta do 21. septembra 2023. godine, kada je pošao u Švedsku, sve vrijeme bio u Loznici. Dan nakon što je stigao u Švedsku sestra mu je, kako je ispričao, poslala link jednog crnogorskog portala gdje je objavljena njegova fotografija kao jednog od učesnika kopanja tunela do sudskog depoa. Objasnio je da je po zanimanju automehaničar i da je u Švedsku pošao jer mu je servis loše poslovao. Bio je kategoričan da od okrivljenih poznaje samo Markoviće, dok ostale ne zna. Kada mu je sestra javila za optužbe, nije imao novac za put, pa mu je kartu za 13. oktobar kupio poslodavac. U Srbiju je, kako je kazao, krenuo da bi angažovao advokata, a potom otišao u Crnu Goru da razjasni situaciju. Iako je optužni akt napisan na 40 strana u ovom slučaju javnost je ostala uskraćena za odgovore na brojna pitanja, jer istražitelji nijesu uspjeli da rasvijetle ključne detalje ni godinu od nezapamćenog skandala kada je u centru grada više od mjesec kopan tunel, dug 30 metara, iz podruma susjedne zgrade. Zgrada sudova u Njegoševoj ulici smještena je u najzaštićenijoj gradskoj zoni, gdje se u prečniku od nekoliko stotina metara nalaze najvažnije državne institucije – od Centralne banke. Skupštine, Vlade, zgrade predsjednika, do zgrade sudova i Ustavnog suda. Nema odgovora ko je i sa kojim motivom organizovao obijanje sudskog depoa. Afera „Tunel“ bjelodano je pokazala u kakvom je rasulu crnogorski bezbjednosni sektor. Rekonstrukcija događaja je nemoguća, jer je tadašnja Vlada premijera Dritana Abazovića nakon mjesec naložila betoniranje tunela i time zakopala eventualne tragove ili dokaze koji bi pomogli za rasvjetljavanje ovog događaja.&nbsp;  <figure> <img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/2024091907090_1136aef78aa3fe35b939b50ae19d9b592cfaf6335ece56af0da7c25193a6495e.jpg" data-media-id="editor_1" data-image-id="2024091907090_1136aef78aa3fe35b939b50ae19d9b592cfaf6335ece56af0da7c25193a6495e" data-rendition-name="original" width="960" height="600" loading="lazy" alt="Abazović sa ministrima na uviđaju"> <figcaption>Abazović sa ministrima na uviđaju(Photo: Vlada Crne Gore)</figcaption> </figure>

Marija Žižić

Kaćuša Krsmanović

Baćović: Ja sam profesionalac, sa kćerkom nijesam pričala o poslu

U optužnici protiv grupe okrivljene za prošlogodišnji upad u depo Višeg suda u Podgorici, u dijelu u kojem se citira svjedočenje tadašnjeg predsjednika ove institucije Borisa Savića, nema ni riječi o tome što je bilo sa „devet tona droge, od marihuane i skanka do drugih jačih droga“, koliko je, pet mjeseci prije spektakularnog upada u sudski depo bilo skladišteno u tom prostoru, kako je u martu prošle godine saopštila portparolka suda Marija Raković. Savić je govorio samo o tonama kokaina zaplijenjenim u predmetima „Krstović“ (inače, kako se ispostavilo nevino optuženih ljudi) i „Voli“, objasnivši da je ta droga bila smještena u drugoj prostoriji. Optužnicu u slučaju „Tunel“ podiglo je Osnovno državno tužilaštvo u Podgorici, pred samu godišnjicu ovog skandala, ali ona nije dala odgovore ko je i s kojim motivom organizovao spektakularni upad u depo, tako što je prokopan podzemni tunel dužine 30 metara, od podrumskih prostorija jedne stambene do zgrade sudova u Njegoševoj ulici. Grupa optužena za kopanje tunela i logističku podršku kopačima, negira bilo kakvu umiješanost u događaj za koji su okrivljeni. &nbsp; U optužnici, čije detalje Portale ETV ekskluzivno objavljuje, navodi se i da je Savić saopštio da je uvjeren da je meta upada bio upravo kokain, ali da pljačkaši nijesu znali da ta droga nije tu skladištena. Savić je tužiocu rekao da su ga 11. septembra prošle godine upraviteljka pisarnice Maja Baćović i arhivar Mladen Radovanović obavijestili „o premetačini u arhivi“. <h2>Uviđaj</h2> Kada je ušao u depo uočio je da rešetke i vrata nijesu obijeni, dok su se na vratima jedne od kancelarija vidjeli tragovi provale. Nastavili su, kako je rekao, da idu hodnikom i u sljedećoj kancelariji, sa desne strane, vidjeli su pakete iz predmeta Slobodana Kašćelana, a u hodniku su bili tragovi obuće i prljavštine. On je ispričao i da su u „prednjoj lijevoj“ kancelariji primijetili veliki broj razbacanih pištolja. Odmah je pozvana policija, stigli su brzo i uviđaj je dugo trajao. On je zamolio iskusne zaposlene iz pisarnice - Baćović i još dvije njene koleginice, da zajedno sa arhivarom Radovanovićem, počnu popis kako bi utvrdili što nedostaje. Savić je rekao da je, koliko se sjeća, policija oko 15.00 sati završila uviđaj, a on se sa zaposlenima dogovorio da popis počnu u 17.30. Bio je odsutan do 20.30 sati. S obzirom na to, kako je ispričao, da je bilo očigledno da je „predmet preturanja bilo oružje“, od toga su počeli popis i to od starijih godina. Popis je trajao do kasno uveče. Zna da nijesu stigli do 2022. godine kada je, „negdje poslije ponoći, koleginica I.J. slučajno otkrila otvor u zidu kancelarije koja se nalazi na kraju hodnika sa lijeve strane“. Obavijestili su, kako je kazao, policicajce koji su bili tu, a oni svoje kolege koje su ubrzo stigle.  <figure> <img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/2024091807098_8c35ba7cc8ea612e6818f50eeb5417916ca87c8c199cc0e9d2fae646eb900fae.jpg" data-media-id="editor_0" data-image-id="2024091807098_8c35ba7cc8ea612e6818f50eeb5417916ca87c8c199cc0e9d2fae646eb900fae" data-rendition-name="original" width="1000" height="667" loading="lazy" alt="Tunel"> <figcaption>FORENZIČARI PRIKUPLJAJU TRAGOVE(Photo: Vlada Crne Gore)</figcaption> </figure>  Rekao je da niko nije ulazio u otvor, niti se bilo ko od njih približavao ili ga dodirivao, da ne bi konataminirali eventualne tragove, već su samo lampom osvjetljavali i gledali što se u njemu nalazi.&nbsp; Govoreći o popisu, rekao je da su u početku obavili samo „djelimičan popis“, odnosno počeli su od onoga što je prioriteno, a u narednom periodu je fokus stavljen na premet Slobodana Kašćelana, jer je najveći broj ispreturanih dokaza bio iz tog predmeta, koji ima deset paketa dokaznog materijala. Osam paketa je bilo na svom mjestu, dok su dva bila rasuta. - Ono što smo odmah zapazili je da su u jednom od ta dva paketa bili smješteni mobilni telefoni i lap topovi i na prvi pogled je djelovalo da nešto od njih nedostaje – rekao je Savić.&nbsp; Namjera im je bila da kada završe sa ovim predmetom, provjere da li nedostaje nešto od deponovanih narkotika i ukoliko bude tako da se utvrdi koja količina i koje droge. <h2>Kokain i oružje</h2> Ispričao je i da se u javnosti pominjao kokain oduzet u predmetima „Krstović“ i „Voli“, ali da narkotici iz tih slučajeva uopšte nijesu bili skladišteni u prostorijama depoa, kao ni uređaji iz predmeta „Do Kvon“. - Nijesu nestale ni puške koje su dio dokaznog materijala za slučaju ubistva Duška Jovanovića - te stvari se nalaze u drugoj prostoriji u zgradi, a ne u depou.&nbsp; Prilikom prvog popisa utvrdili su da nedostaje 13 pištolja, tri revolvera i tri puške, od čega šest pištolja, tri puške i tri revolvera iz okončanih predmeta, a ostalo je iz procesa koji su u toku.&nbsp; Oružje je bilo dokaz u predmetima protiv škaljarskog i kavačkog klana što, prema njegovim riječima, demantuje navode u medijima koji su bili objavljeni da je nestalo oružje samo u slučajevima jednog klana. Prokomentarisao je i izjavu saopštenu 12. septembra na vanrednoj konferenciji za novinare, kada je rekao da „gotovo ništa ne nedostaje iz depoa Višeg suda“, objašnjavajući da je ta konstatacija u tom trenutku bila tačna i da je saopštio na osnovu rezultata do tada urađenog popisa.&nbsp; U iskazu je potvrdio i navode arhivara Mladena Radovanovića, da postoji samo jedan ključ kojim se otvaraju vrata od depoa i da je taj ključ kod njega, te da je arhivar bio na bolovanju tokom jula i avgusta. Savić je saopštio da je ključ od depoa u julu bio je kod Maje Baćović, a u avgustu kod njega, te da ga je predao Radovanoviću kada je došao sa bolovanja. - Dok je ključ bio kod Baćović ne znam da li ga je ona nekom davala, ali ona to jedino može ako neko od zaposlenih iz Suda ima namjeru da nešto ponese ili preuzme iz depoa. U svakom slučaju, ne može bilo ko da uđe u depo, čak iako je zaposlen u Višem sudu. U julu i avgustu sam svaki dan bio na poslu i ništa čudno nijesam primijetio ni u zgradi, ni u depou. Nijesam primijetio ni neku neobičnu buku ili vibraciju, jer su u tom periodu izvođeni radovi na sanaciji fasade zgrade – kazao je Savić.&nbsp; Rekao je i da video kamere pokrivaju prilaz depou, ali ne i unutrašnjost, te da mu je poznato da je arhivar tražio da se postave kamaere u depou, ali da o tome odlučuje stručna služba Sudskog savjeta, a ne on kao predsjednik Višeg suda. Savić smatra da je postavljanje kamera u depou bilo nepotrebno, jer je prilaz bio pod video nadzorom, pa bi za to jedini razlog bila sumnja da neko ispod zemlje može da prokopa tunel, što je njima djelovalo potpuno van pameti, sve do ovog događaja. - Isključujem mogućnost da je neko od zaposlenih u Višem sudu učestvovao u ovom događaju jer je po mom mišljenju i subjektivnom utisku namjera učinilaca bila da se dokopaju droge koja se ne nalazi u depou – kazao je on. Da su imali saradnike iz Višeg suda, prema njegovim riječima, grupa bi uspjeli da nešto konkretnije realizuju - bilo da je u pitanju krađa kokaina ili prilazak prostorijama za zadržavanje. Iako je prvo smatrao da je namjera provalnika bila da dođu prostorije za zadržavanje, kasnije je promijenio mišljenje. - Naknadno sam razmišljao i veći mi je utisak da su htjeli da se domognu droge, konkretno kokaina. Ta droga je smještena u potpuno drugoj prostoriji, pa je moguće da izvršioci to nijesu znali – rekao je on tužiocu, kao i da je odnešeno oružje koje je, kako je objasnio, bilo u boljem stanju dok su staro i neispravno ostavili. <h2>Svjedočenje Baćović</h2> Optužena Katarina Baćović priznala je da je po nagovoru Nikole Milačića iznajmila stan u Njegoševoj ulici, ali je kategorično negirala da je članica kriminalne organizacije i da je znala za kopanje tunela i pljačku depoa Višeg suda u Podgorici. Smatra da je bila „tipovana“ za ovaj angažman, jer je Milačić znao da je njena majka Maja Baćović upraviteljica pisarnice u tom sudu. Na optužnici, osim Baćović, je i Marko Vuljaj iz Podgorice koji pred tužiocem nije sporio da joj je pomagao u skrivanju, iako je znao da je policija potražuje. Okrivljeni Predrag Mirotić branio se ćutanjem, dok su Nikola Milačić i srpski držvaljanin Vladimir Erić negirali navode iz optužnog akta. Za pljačku sudskog depoa u septembru prošle godine optuženi su i srpski državljani &nbsp;Veljko i Milan Marković i Dejan Jovanović, za njima su raspisane međunarodne potjernice, jer su nedostupni crnogorskim vlastima. Baćović je dva puta davala izjavu pred tužiocem Markom Mugošom i ispričala &nbsp;kako je Milačić angažovao da bi iznajmili poslovni prostor u Njegoševoj ulici za šta je dogovoreno da će dobiti novac. Prema njenim riječima, Milačić joj je bio prijatelj kojeg poznaje 15 godina. U junu prošle godine javio joj se na mreži Instagram i rekao da treba da se vide. Kada su se sreli saopštio joj je da ima prijedlog za posao. Ona je bila u lošoj finansijskoj situaciji, što mu je i kazala, da joj je suprug uhapšen, a treba djecu da spremi za školu. - Rekao mi je da je moja obaveza da iznajmim poslovni prostor za skupe vjenčanice koje koštaju 20.000 – 30.000 eura. Kazao mi je i da treba da se prerušim da ne bi krivično odgovarala, jer neke vjenčanice neće bidi evidentirane kroz papire, pa na njih neće biti plaćena carina – ispričala je Baćović, kako je sa Milačićem sklopila posao.&nbsp;  <figure> <img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/2024091807098_b25d3896b03a993ed51606505e0fc248b6f10aa3ef8e14d2fdee68a69e23b4bb.jpg" data-media-id="editor_1" data-image-id="2024091807098_b25d3896b03a993ed51606505e0fc248b6f10aa3ef8e14d2fdee68a69e23b4bb" data-rendition-name="original" width="960" height="600" loading="lazy" alt="Katarina Baćović"> <figcaption>TVRDI DA JE ZLOUPOTRIJEBLJENA: Katarina Baćović</figcaption> </figure>  Prema njenim riječima, pokušala je da od Milačića sazna detalje, na što joj je on odgovorio: „Ne pitaj što ne treba da pitaš“. Milačić joj je u junu dao 200 eura da kupi periku, koju je platila 125 eura, a za tamnjenje tena i šminku dala je ukupno 50 eura. Pred tužiocima je ispričala i da joj je Milačić dao telefon koji je imao samo tri aplikacije - wats up, telegram i vajber i da takav do tada nije vidjela. Kazao joj je da komunikaciju može imati samo sa kontaktima koje on memoriše u telefonu. U iskazu je istakla i da je Milačić kontaktirao sa osobom iz agencije za nekretnine i saopštio joj da se na sastanku predstavi kao Andrijana Marić. Tada joj je sugerisao da ženi iz agencije kaže da dolazi iz Beča, da sa sestrom ima franšizu u Beogradu i da želi salon da otvori u Podgorici, te da joj treba što ekskluzivniji prostor sa podrumskim prostorijama zbog šivaćih mašina za prepravku vjenčanica. <h2>Ugovor</h2> Kad se srela sa ženom iz agencije, na zahtjev Milačića snimila je stan, ali nije ulazila u podrum nakon što joj je saopšteno da je u funkcionalnom stanju. Naknadno je saznala da je Milačić komunicirao sa ženom iz agencije preko telefona koji joj je dao i to u njeno ime.&nbsp; On joj je pribavio i falsifikovanu ličnu kartu na ime Andrijana Marić i saopštio 24. jula da treba da zaključi ugovor sa agencijom i iznajmi poslovni prostor u Njegoševoj. - Toga dana mi je donio 2.800 eura za iznajmljivanje prostora i meni je dao 300 eura, iako mi je obećao 1.000. Predala sam ženi iz agencije 2.800 eura, potpisala ugovor, uzela ključeve i obavijestila o tome Nikolu i predala mu ključeve - ispričala je optužena. Ugovor za zakup stana je, kako je objasnila, bio sklopljen na 36 mjeseci. Od tada se njen kontakt sa Nikolom prekida. Objasnila je da je pokušavala da ga dobije, ali da nije uspjela, jer je izbjegavao. Nakon mjesec ga je vidjela na Starom Aerodromu u markiranoj garderobi, vozio je automobil „opel insignia“, stranih tablica. To je, prema njenim riječima, bila velika promjena, jer on vozio auta od 2.000 do 3.000 eura. Tri dana nakon što je objavljena vijest da je obijen sudski depo, dok je sjedjela u lokalu sa ocem, vidjela je fotografije da je tunel prokopan iz podruma poslovnog prostora za koji je ona zaključila ugovor. Ponovila je da nije znala za obijanje depoa.&nbsp; Sljedećeg dana, kada je objavljena i njena fotografija u medijima shvatila je, kako kaže, ozbiljnost situacije, da je napravila veliku bruku i sramotu za cijelu porodicu i pozvala je Marijana Vuljaja da joj pomogne – da nađe stan u koji bi se mogla sakriti dok ne sazna zašto je Milačić uključio u ovu priču.&nbsp; U dopunjenoj izjavi navela je da je Milačića posljednji put vidjela 25. avgusta u večernjim satima kada je trebalo da joj da malo novca. Istakla je da se, kada je objavljena informacija da je obijen sudski depo normalno kretala kroz grad i vodila djecu u školu, jer nije smatrala da ima ikakve veze sa tim sve dok u medijima nije objavljena lažna lična karta sa njenom fotografijom. U nastavku serijala Portal ETV objaviće detalje još nekih svjedočenja.

Savić naknadno shvatio da je meta provalnika bio kokain

Osnovno državno tužilaštvo u Podgorici optužilo je osmoro državljana Srbije i Crne Gore da su, sa namjerom da „sebi i drugima pribave protivpravnu imovinsku korist“, prošle godine, kao organizovana kriminalna grupa, bili ključni akteri skandala koji je pokazao potpuno rasulo u bezbjednosnom sektoru Crne Gore, kada je u centru glavnog grada, zaštićenoj zoni u kojoj se nalaze ključne državne institucije, prokopan tunel od jedne zgrade do depoa Višeg suda i koji je, da skandal bude teži, slučajno otkriven. Portal ETV u narednih nekoliko dana ekskluzivno će objaviti dijelove optužnice koja, međutim, nije pružila odgovore ko je i zašto naručio upad u depo. Prema navodima iz optužnice, koja je napisana na 40 strana, ističe se da svi prikupljeni dokazi u istrazi nedvosmileno ukazuju na postojanje osnovane sumnje da su okrivljeni učinili krivična djela koja im se stavljaju na teret. Zaključak tužioca je da su svi članovi grupe postupali sa direktnim umišljajem i ciljem pribavljanja imovinske koristi. Optuženi su državljani Srbije - Veljko Marković, Milan Marković, Dejan Jovanović, Vladimir Erića, te crnogorski državljani - Predrag Mirotić, Katarina Baćović i Nikola Milačić zbog sumnje da su početkom jula 2023. godine postali članovi grupe koja je odgovorna za obijanje i pljačku depoa Višeg suda. Prema navodima optužnice iz depoa je nestalo 19 komada vatrenog oružja, 11 telefona i manja količina marihuane, kokaina i heroina. Podgoričanin Marko Valjuj optužen je za pomoć učinocu poslije izvršenog krivičnog djela. U optužnom aktu, koji potpisuje tužilac Marko Mugoša, navodi se da nije identifikovan organizator, niti svi članovi ove grupe.&nbsp; Srpski državljani Veljko i Milan Marković, kao i Jovanović nedostupni su crnogorskim vlastima i za njima su raspisane međunarodne potjernice. Optužnicom je predloženo da im se sudi u odsustvu. Dva dana uoči godišnjice nezapamćenog skandala, 9. septembra, podignuta je optužnica, da bi tužilac tri dana kasnije obustavio istragu protiv Veljka i Milana Markovića, Jovanovića, Erića, Mirotića, Baćović i Milačić za krivično djelo sprječavanje dokazivanja, koje im je bilo stavljeno na teret.&nbsp; Protiv jednog okrivljenog, crnogorskog državljanina, obustavljena je istraga.&nbsp; Zastupnik optužnice Marko Mugoša u svom aktu ističe da se tužilac može „kretati jedino u granicama pribavljanja dokaza, pri čemu je policija organ otkrivanja učinalaca krivičnih djela i prikupljanja dokaz, a na tužiocu je da cijeni sve dokaze i donese odluku“. - Očigledno je da se od otkivanja tunela koji je vodio do depoa Višeg suda prikupila određena količina dokaza koji su doveli do podizanja optužnice u jednom dijelu, odnosno gonjenja učinililca za dio preduzetih radnji. U nedostatku drugih dokaza nije moguće bolje razjašnjenje od postojećeg, s obzirom da je tužilac nadležan za gonjenje učinalaca krivičnih djeka isključivo na osnovu dokaza iz spisa predmeta – navodi on u optužnici.  <figure> <img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/20240917060936_409e02887037c097cfe9bfa7b35ad2d1eddf6e9c9789da69d903ce6bb615f569.jpg" data-media-id="editor_0" data-image-id="20240917060936_409e02887037c097cfe9bfa7b35ad2d1eddf6e9c9789da69d903ce6bb615f569" data-rendition-name="original" width="960" height="600" loading="lazy" alt="Slučaj Tunel"> <figcaption>Boris Savić(Photo: UGC)</figcaption> </figure>  &nbsp;ZAKUP STANA A prema navodima ovog dokumenta postoje dokazi da su Markovići, Jovanović, Erić, Mirotić, Baćović i Milačić postali su članovi grupe koju je organizovala za sada nepoznata osoba s ciljem vršenja krivičnog djela teška krađa. Istražitelji do podizanja optužnice nijesu identifikovali ni sve saučesnike. - Milačić je angažovao Baćović da zakupi poslovni prostor u Njegoševoj ulici i ona je na to pristala. On je prisilio Baćović da se preruši (stavi periku) i tako fotografiše. Nakon toga joj je donio lažnu ličnu kartu izdatu od Područne jedinice Kotor na ime Andrijana Marić, koju je Baćović koristilia prilikom iznajmljivanja stana – navodi se u optužnici. Ugovor sa vlasnicom Baćović je potpisala 24. jula 2023. i to na tri godine. Cijena mjesečnog zakupa bila je 1.400 eura. Poslovni prostor imao je i podrum odakle je, kasnije ova grupa, prokopala tunel do sudskog depoa.&nbsp; - Veljko i Milan Marković, Jovanović i Erić su iz podrumskih prostorija zakupljenog poslovnog prostora prokopali podzemni tunel 30 metara do depoa Višeg suda, u kojem je smješten dokazni materijal iz predmeta koji se vode ili su završeni pred tim sudom. Oni su probili betonski zid pa su kroz taj otvor u periodu od 8. do 11. septembra ušli u prostorije depoa i obili zaključanu kancelariju u kojoj se nalazi oružje i ukrali telefone, oružje i manje količine droge – piše u optužnom aktu Tužilaštva.&nbsp; Tužilac Mugoša je taksativno naveo koji telefoni su ukradeni i ko im je bio vlasnik, koje oružje je nestalo i koja količina droge i iz kojih premeta. Grupa je, kako se navodi, ukradene stvari odnijela do podruma poslovnog prostora koji su zakupili, zatim su ih stavili u najlonske kese i potom se odvezli taksijem do stana u Ulici Ksenije Cicvarić u Podgorici, koje je zakupila osoba koja se predstavila kao Miloš Marković. Predrag Mirotić je 11. septembra, u Botunu, prema navodima Tužilaštva, zajedno sa okrivljenim Veljkom i Milanom Markovićem, Jovanovićem i Erićem „ostvarujući zajedničku odluku sa umišljajem bitno doprinio izvršenju krivičnog djela“. Okrivljen je da je „renoom klio“ navodio teretno vozilo „mercedes sprinter“ u kojem su bili ostali okrivljeni. &nbsp;UNIŠTILI DOKAZE - Nesporno je da je Mirotić upravljao vozilom „klio“ i da je navodio kombi do mjesta Botun, gdje su Veljko i Miilan Marković, Jovanović i Erić izbacili stvari koje su prethodno otuđene iz depoa Višeg suda – piše u optužnici, dodajuć i da su sakrili kombi. Mirotić je Veljka i Milana Markovića, Jovanovića i Erića potom vratio u stan u Ulici Ksenije Cicvarić, čime je, prema mišljenju tužioca, svoj dio posla završio. Veljko i Milan Markovć su istog dana napuštili Crnu Goru na Graničnom prijelazu Šćepan Polje, a Jovanović na Graničnom prijelazu Dobrakovo.&nbsp; Optuženi Marko Vuljaj je, prema optužnici, od 15. septembra do 12. oktobra 2023. godine krio okrivljenu Baćović koja mu je saopštila da je policija potražuje zbog učešća u obijanju depoa Višeg suda.&nbsp;  <figure> <img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/20240917060936_a372a35608c522f16bf7d4a965256362159eb25fea003003e593196470f545a9.jpg" data-media-id="editor_1" data-image-id="20240917060936_a372a35608c522f16bf7d4a965256362159eb25fea003003e593196470f545a9" data-rendition-name="original" width="900" height="477" loading="lazy" alt="Slučaj Tunel"> <figcaption>Adžić pokazuje Erićevu fotografiju na konferenciji za novinare(Photo: UGC)</figcaption> </figure>  Tužilac ga krivi što je, iako je znao da se za Baćović traga, pomogao da nađe stan i da se krije. Ocjenjuje da je Vuljaj postupao sa direktnim umišljajem.&nbsp; &nbsp;PREUZIMANJE KLJUČA U optužnici se citiraju i iskazi svjedoka, saslušanih tokom istražnog postupka, a među njima je i arhivar u Višem sudu Mladen Radovanović, koji brine o depou. Ispričao je da je od 4. juna do 1. septambra 2023. bio na bolovanju i kada se vratio ključeve od depoa je preuzeo od tadašnjeg predsjednika Višeg suda Borisa Savića. Kako je svjedočio, ključevi se mogli da budu jedino kod Savića, kada bi on bio odsutan.&nbsp; Radovanović je ispričao i da je postojao samo jedan ključ - kojim je otvarana metalna kapija prije depoa i bijela vrata od depoa. Tokom prve sedmice kada se vratio sa bolovanja, prema njegovim riječima, nije primijetio ništa sumnjivo. Jedino je imao problem sa policom koja se nalazi u kancelariji sa oružjem u depou, jer je od težine počela da propada. To je prijavio domaru V. Đ, koji je rekao da će zvati nekoga da to popravi, međutim, to se nije desilo.&nbsp; Opisao je da se dopo sastoji od jednog hodnika dužine oko 10 metara, a „kad se uđe kroz bijela vrata sa desne strane je kancelarija u kojoj je smješteno oružje, a sa lijeve je kancelariija u kojoj su predmeti“. Sa prednje desne strane je, kako je ispričao, prostorija koja se sastoji iz dva dijela u kojoj je smještena droga i druge oduzete stvari, dok je u krajnjem lijevom dijelu depoa kancelarija u kojoj su predmeti. Objasnio je i da je u depou „pod ključem“ bila jedino kancelarija sa oružjem. Kako se navodi u optužnici, ispričao je da je 8. septembra u 14.10 završio svoje obaveze i zaključao vrata od depoa i kapiju. Pošao je kući i ključ je ponio sa sobom, jer po pravilu ključ je stalno bio kod njega. Tokom vikenda, kako je rekao, nije dolazio na posao, a u poneđeljak, 11. septembra, stigao je oko 7.30. Prva stvar koju uradi kad dođe, prema njegovim riječima, je da otvori kapiju i bijela vrata depoa i upali svijetlo u hodniku. Tog jutra nije obratio pažnju na hodnik, odmah je zaključao vrata i otišao u kancelariju koja se nalazi blizu depoa. U kancelariji je ostao do 8.30 sati, a onda je ponovo pošao do depoa. Morao je da slaže predmete. Čim je ušao sa desne strane je primijetio da su vrata od kancelarije sa oružjem odškrinuta.&nbsp; TRAGOVI Primijetio je i tragove prljavštine u hodniku kojih, kako je rekao, u petak nije bilo. S obzirom na prethodno iskustvo sa policom u kancelariji sa oružjem, prva pretpostavka mu je bila da je polica pala i oštetila vrata. - Kada sam pokušao da otvorim vrata nijesam mogao, potom sam u donjem dijelu vidio opiljke, a onda i tragove obijanja. Pratio sam tragove prljavštine na hodniku i pošao sam u zadnju lijevu kancelariju gdje sam primijetio tragove čizama i na jednoj gomili nabacano razno oružje. U prvoj kancelariji sam vidio paket sa oduzetim telefonima iz 2023 - ispričao je Radovanović.&nbsp; Dodao je da mu je sve to bilo čudno i počela je da ga „hvata panika“ i odmah je pošao u kancelariju gdje se nalazi droga gdje je zatekao razbacene stvari. Odmah je, kako kaže, pošao kod upraviteljke pisarnice Maje Baćović kojoj je rekao da hitno pođe sa njim u depo. Svjedok nije mogao da se sjetio ko je pozvao predsjednika suda Borisa Savića, ali zna da je ovaj odmah sišao u depo i tražio da neko pozove policiju. Rekao je da je policija odmah došla i počela uviđaj. Osim njega, Baćović i Savića, kako je svjedočio, tog jutra niko nije ulazio u prostorije depoa.&nbsp; On je prisustvovao uviđaju kako bi policajcima davao informacije o predmetima. Rekao je i da u kancelariju sa oružjem niko nije ulazio do dolaska policije, a da je u toj prostoriji on oružje slagao po godinama predmeta. Primijetio je da su premetani paketi za 2022. i 2023. Osim njih, premetani su i paketi sa predmetima iz 2017. i 2018. godine, kao i paketi iz 2009. i 2010.&nbsp; Naveo je i da zna da je policija izuzela pet paketa i da je moguće da su to upravo ti paketi.  <figure> <img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/20240917060936_71b5a1e42c5ed51168d5362649ae3a8c9ea8ef0c73abf3e5a7b64fce2293407e.png" data-media-id="editor_2" data-image-id="20240917060936_71b5a1e42c5ed51168d5362649ae3a8c9ea8ef0c73abf3e5a7b64fce2293407e" data-rendition-name="original" width="675" height="432" loading="lazy" alt="Slučaj Tunel"> <figcaption>Ispremještani predmeti u depou Višeg suda(Photo: UGC)</figcaption> </figure>  &nbsp;„SITNA DROGA“ - Što se tiče kancelarije gdje se nalazi droga i drugi oduzeti predmeti, jedan je paket sa vrha police spušten na druge džakove i to je bio paket na kojem je pisalo „sitna droga 2016“. Inače u toj kancelriji se ne nalazi veća količina ostalih droga osim marihuane. U pitanju je manja količina kokaina, heroina i tableta. Inače, u ovoj kancelariji su bila dva paketa iz predmeta „Kašćelan“ i ti paketi su pronađeni na istom mjestu gdje je pronađena gomila sa oružjem. U tim paketima su bili dron, mobilni telefoni i još neke stvari – ispričao Radovanović. Uviđaj je, kako kaže, trajao cijeli dan i sve vrijeme je bio prisutan, a u poslijepodnevnim satima su koleginice došle kako bi počele popis.&nbsp; U kasnim večernjim satima, kako je rekao, koleginice su sasvim slučajno otkrile rupu u zidu, koja je bila sakrivena iza predmeta koji su arhivirani i nose oznaku GŽ 2017.&nbsp; - Pošto policiji tokom uviđaja u tom dijelu police ništa nije bilo sumnjivo, iz tog razloga se nije ni odmah otkrilo postojanje te rupe – rekao je Radovanović.&nbsp; Istakao je i da je popis stavri u depou počeo odmah da se radi, kako bi se utvrdilo što nedostaje.&nbsp; Ponovio je da je ključeve od depoa nosio kući, te da ih je krio i od ukućana. Dok je bio na bolovanju, kako je rekao, ne zna kome je predsjednik suda davao ključeve, niti o tome postoji evidencija. - Dok sam bio na bolovanju zvale su me neke koleginice. B. V. me zvala kako bi otvorila kancelariju na prvom spratu u kojoj se nalazi dokumentacija iz predmeta Duška Kneževića i Blaža Jovanića, a u kojoj bi radnici zamijenili klimu. Zvala me i koleginica S. N. kojoj je trebao ključ iste ove kancelarije, s obzirom da je ona radila kod sudije za istragu Zorana Radovića - ispričao je Radovanović.&nbsp; Interesantno je i da je kazao da mu je „bilo poznato da je nemoguće bilo obavljati popis zbog velike količe stvari koja se tu nalazi“. Radovanović je iznio i detalj da u depou ne postoje kamere. Kazao je kako se „prethodno obraćao predsjedniku suda za zahtjevom da se u hodniku i depou postave kamere, ali je dobio odgovor da za tako nešto nema novca“. - Taj zahtjev je bio prije godinu - godinu i po, čak zna da je bilo komentara od kolega da ne trebaju kamere u depou, osim da ga neko gleda što radi. O usmenom zahtjevu prema predsjedniku je sačinio službenu zabilješku čiji original je predao sekretarici predsjesnika a on posjeduje kopiju – piše u optužnici. Ispričao je i da su „iz Sudskog savjeta, kada su postavljali kamere u sudu, stručne osobe za video nadzor bile upoznate „sa njegovim zahtjevom da se u depou postave kamere. Tada je rečeno, kazao je on, da je to sve maksimum 200 eura, ali da za to nema para.&nbsp; Da li su se nakon upada u depo Višeg suda u Podgorici našle pare „maksimum 200 eura“ da se ovaj prostor „pokrije“ video nadzorom javnosti nije poznato. Portal ETV u sljedećem nastavku će objaviti detalje iz odbrane optuženih i iskaz bivšeg predsjednika Višeg suda Borisa Savića.

Arhivar tražio kamere za depo, Savić mu rekao da za to nema para

U novom izdanju emisije "Vikend popodne" na Televiziji E gledaoce očekuje raznovrstan i aktuelan program.
Sa političkim analitičarem razgovaramo o tome kako zapaljivi diskurs političara u Crnoj Gori i svijetu utiče na odnose među građanima i oblikuje svakodnevnu komunikaciju u društvu.
U emisiji gostuje i crnogorski muzičar, učesnik nedavnog Montesonga, koji govori o značaju muzike u svom životu, izvorima inspiracije i ulozi muzičkih takmičenja u afirmaciji mladih autora.
U trećem segmentu otvaramo temu advokatske profesije i izazova sa kojima se pravnici suočavaju u crnogorskom društvenom kontekstu.
Za kraj, u opuštenoj atmosferi, sa Sandrom Manojlović pripremamo jednostavno tradicionalno crnogorsko jelo.
Vikend popodne gledajte kao i svakog vikenda, od 17sati na Televiziji E.

"Vikend popodne" : Od političkog govora do muzike i tradicionalne kuhinje

Košarkaški klub Danilovgrad oglasio se povodom dosadašnjeg toka prvenstva, a posebno nakon posljednje utakmice odigrane na domaćem terenu protiv ekipe Primorja, ukazujući na, kako navode, neujednačen sudijski kriterijum koji je u više navrata imao značajan uticaj na tok i ishod mečeva.
Iz kluba ističu da su se tokom sezone suočavali sa sudijskim odlukama koje su smatrali spornim, ali da su se do sada uzdržavali od javnih reagovanja, vjerujući da se eventualni problemi mogu rješavati unutar sistema.
Nakon posljednje utakmice, kako navode, dio medijskih izvještaja, uključujući i priloge RTCG, fokusirao se na pojedinačne incidente i nemile scene, čime je, prema njihovom mišljenju, stvoren negativan narativ o klubu.
– KK Danilovgrad ne opravdava niti podržava neprimjereno ponašanje bilo kog pojedinca i svako takvo ponašanje biće interno sankcionisano. Takvi incidenti ne predstavljaju vrijednosti ni politiku kluba – poručuju iz uprave.
U saopštenju naglašavaju da smatraju neprimjerenim generalizovanje pojedinačnih događaja i predstavljanje kluba kao faktora koji narušava sportski ambijent, podsjećajući da godinama doprinose razvoju košarke, mladih igrača i sporta u Crnoj Gori, često u znatno zahtjevnijim uslovima od većine konkurenata.
Iz KK Danilovgrad ističu da su, uprkos pritisku i borbi za rezultate, dodatno ulagali napore kako bi očuvali regularnost takmičenja, te navode da je njihov rad prepoznat i od strane generalnog sponzora Košarkaškog saveza Crne Gore, koji je ostvario značajnu saradnju sa klubom upravo zbog načina na koji promovišu zdrave sportske vrijednosti.
Ipak, izražavaju zabrinutost zbog, kako kažu, nepromijenjenog sudijskog kriterijuma prema njihovom klubu, što, prema njihovim riječima, otvara pitanje jednakosti uslova i dosljedne primjene pravila za sve učesnike prvenstva.
– Ne tražimo povlašćen tretman niti opravdanja za poraze, već isključivo profesionalno, ujednačeno i nepristrasno suđenje, kako bi se utakmice odlučivale isključivo kvalitetom igre – navode iz kluba.
Košarkaški klub Danilovgrad poručuje da ostaje posvećen sportskom duhu, fer-pleju i institucionalnom djelovanju, ali da smatra obavezom da ukaže na probleme koji se ponavljaju i koji zahtijevaju reakciju nadležnih organa.
Saopštenje potpisuje predsjednik kluba Novak Popović.

KK Danilovgrad poručuje da ne traži povlašćen tretman, već fer i nepristrasno suđenje u nastavku prvenstva

U Mostu Radija Slobodna Evropa razgovaralo se o tome postoji li trka u naoružanju na Zapadnom Balkanu. Sagovornici su bili dva vojna analitičara – Igor Tabak, analitičar zagrebačkog portala Odbrana i sigurnost, i Nikola Lunić, konsultant u oblasti geopolitike i bezbjednosti iz Beograda.
Bilo je riječi o tome da li će Srbija moći za godinu i po dana da udvostruči svoje vojne kapacitete, kao što je najavio predsjednik Srbije Aleksandar Vučić, koliko je Hrvatska uspjela da obnovi svoje naoružanje otkako je ušla u NATO pakt, odakle oružje nabavlja Srbija, a odakle Hrvatska i da li je na vojnoj paradi septembara prošle godine u Beogradu bilo prikazano oružje koja Srbija tajno uvozi, piše RSE.
Razgovaralo se i o tome kakav je značaj dva sporazuma o vojnoj saradnji potpisana prošle godine – jednog između Hrvatske, Kosova i Albanije, a drugog između Srbije i Mađarske – zašto Vučić smatra da sporazum između Hrvatske, Albanije i Kosova direktno ugrožava Srbiju, zašto je Hrvatska oktobra prošle godine uvela obavezno služenje vojnog roka, da li će to uskoro da učini i Srbija i da li su priče o naoružavanju i vojnim savezima u regionu više propaganda namijenjena domaćoj javnosti, nego prijetnja stabilnosti Zapadnog Balkana.
Omer Karabeg: Predsjednik Srbije Aleksandar Vučić nedavno je izjavio da će Srbija u narednih godinu i po dana udvostručiti svoje vojne kapacitete. Da li je to izvodljivo?
Nikola Lunić: To nije realno. Srbija već sada za vosku izdvaja 2,5 odsto svog bruto društvenog proizvoda i teško da može više. Na kraju krajeva, vojna snaga svih zemalja u regionu opada bez obzira na velika sredstava koja se troše na naoružanje.
Omer Karabeg: Da li Hrvatska planira značajno uvećanje svojih vojnih kapaciteta?
Igor Tabak: Hrvatska je dio NATO saveza, a NATO je pod američkim pritiskom pristao da gotovo udvostruči svoje vojne proračune. Prvo je za sve zemlje NATO-a bio problem dostići dva odsto izdvajanja bruto društvenog proizvoda za odbranu, onda se pristalo na 3,5 odsto za čistu obranu i do pet odsto kad se uračunaju širi sigurnosni troškovi.
Dakle, ako u idućih nekoliko godina skočimo od 2 odsto na 5 odsto BDP-a, onda to znači da će Hrvatska, ali i sve druge NATO članice, radikalno povećavati svoja izdvajanja za obranu. I to nije pitanje utrke u naoružanju na Zapadnom Balkanu, već se odnosi na sve zemlje članice NATO-a. To je trend koji je nedvosmislen. Na to su pristala sva politička vođstva NATO zemalja. Veliki NATO brod se krenuo okretati teško i nevoljno, ali sad, kad je to krenulo, nema puno stajanja.
Oružje i sa Istoka i sa Zapada
Omer Karabeg: Odakle Srbija nabavlja oružje?
Nikola Lunić: Srbija je do sada imala, kako su to zvaničnici nazvali, multivektorski pristup. Nabavljala je oružje ne samo iz Rusije i Kine, nego i sa Zapada, prije svega iz Francuske, znači, imala je i zapadnu i istočnu tehnologiju. To je u jednu ruku dobro i korisno, ali je problem za održavanje borbenih sistema u smislu logistike što pokazuje primjer Ukrajine. U tom kontekstu nabavljanje oružja sa svih strana može biti i kontraproduktivno.
Omer Karabeg: Odakle Hrvatska nabavlja svoje oružje?
Igor Tabak: Hrvatska je jasno svrstana. Mi smo krenuli u prenaouružvanje izbacujući svu staru opremu i kompletno se okrećući zapadnoevropskim i NATO izvorima. Hrvatska se zadnjih petnaestak-dvadesetak godina kontinuirano naoružava u Zapadnoj Evropi i SAD. Time Hrvatska smanjuje logističke troškove koje kolega spominje. Jer logistika je najskuplji dio vojnih stvari, a logistički troškovi će se smanjiti ako imate usklađenu opremu.
Omer Karabeg: Predsjednik Vučić kaže da je Srbija posljednjih godina dio oružja nabavljala u tajnosti. Zna li se koje je to oružje?
Nikola Lunić: Vidjeli smo to na vojnoj parade septembra prošle godine. Jedna od tih stvari je rusko oružje, ruski borbeni sistemi za elektronsko i protivelektronsko ratovanje – Moskva, Krasuha itd. koji su dostavljeni, pretpostavljam, vazdušnim letovima, ali se ne zna na koji način jer sasvim sigurno nijesu stigli direktno iz Rusije.
S druge strane, tajno su nabavljeni i neki složeni i sofisticirani sistemi iz Izraela za koje je javnost saznala tek pred samu vojnu paradu. U ovom trenutku je posebno intenzivna vojna saradnja sa Izraelom, Riječ je o uvozu i izvozu oružja na obje strane. To se unekoliko može reflektovati na spoljnu politiku, ali mislim da je to još uvijek ograničenog kapaciteta.
Vojni savezi?
Omer Karabeg: Hrvatska je 18. marta prošle godine potpisala sa Albanijom i Kosovom Deklaraciju o suradnji na području odbrane i bezbjednosti, a Srbija je dvadesetak dana nakon toga 1. aprila potpisala sa Mađarskom Sporazum o strateškoj saradnji u oblasti odbrane. Da li se ova dva ugovora mogu smatrati vojnim savezima?
Igor Tabak: Hrvatska je prije desetak godina potpisala sa Srbijom gotovo identičan ugovor kao ovaj koji vi spominjete. Da li se i to može smatrati odbrambenim savezom? Ja mislim da nema ništa normalnije od odbrambene saradnje među susjedima. A činjenica da se sporazum Hrvatske sa Srbijom ne primjenjuje je možda veći izvor zabrinutosti nego činjenica da je Hrvatska potpisala takve ugovore praktički sa svim ostalim zemljama u susjedstvu.
Jer Hrvatska nastoji biti konstruktivna. Hrvatska je priznala Kosovo kao suverenu i samostalnu državu i biće joj drago pomoći ubezbjednosnoj stabilizaciji ove regija koja je zadnjih decenija vidjela dosta problema. I bio bi red da se kao regija konačno prestanemo pojavljivati na kartama nestabilnosti.
Nikola Lunić: To nijesu nikakvi vojni savezi. U tom pogledu to su bezsadržajni dokumenti. U Deklaraciji Zagreba, Prištine i Tirane eksplicitno piše da ona ne stvara nove međunarodnopravne ili međuvladine obaveze među državama potpisnicama, niti utiče na njihove postojeće obaveze sa drugim zemljama. To dovoljno govori o vrsti savezništva. Takvi sporazumi su unutrašnjepolitički dokumenti koji služe da se napravi kohezija biračkog tijela i da se eventualno dobije na nekakvom rejtingu.
Paradoksalno je što je u reakciji na Deklaraciju Hrvatske, Kosova i Albanije Ministarstvo spoljnih poslova Srbije izdalo saopštenje u kome, pored ostalog, postavlja pitanje zašto je Srbija isključena iz bilo kakvih pregovora o kolektivnoj bezbjednosti u regionu. To pitanje je Ministarstvo spoljnih poslova trebalo postaviti vrhovnoj vlasti u Beogradu, odnosno svom premijeru i predsjedniku.
Zašto je Srbija isključena? Jedan od osnovnih razloga je povjerenje. Umjesto da upravo sada kada, vlada globalna geopolitička histerija, jačamo povjerenje kako bismo gradili, naizgled nevjerovatna i nemoguća, bezbjednosna savezništva da bismo opstali u ovom nesigurnom vremenu, mi kreiramo virtuelnu bezbjednosnu trku u naoružanju koju naši budžeti ne mogu da izdrže i koja sasvim sigurno nije potrebna ovom reginu.
Vučićevi strahovi
Omer Karabeg: Predsejdnik Srbije Vučić doživio je Deklaraciju o vojnoj saradnji Hrvatske, Albanije i Kosova kao direktnu prijetnju Srbiji. On je to nekoliko puta ponovio. Može li ta saradnja ugroziti Srbiju?
Igor Tabak: Hrvatska na dnevnom nivou sarađuje s Albanijom u NATO okviru jednako kao sa Mađarskom, Rumunijom, Bugarskom, Grčkom, Sjevernom Makedonijom i Crnom Gorom. To je okvir u kojem je Srbija odlučila ne učestvovati. Kad se to zna, vjerujem da je čitava ta priča jako drugačija od onoga kako se predstavlja iz Beograda. Nama je jako čudno slušati sve te stvari i upoređivati ih s našim dnevnim iskustvima funkcionisanja u zajedničkim savezničkim partnerskim okvirima.
Nikola Lunić: Ponekad se naša elita izgubi u prošlosti, u nekoj nezavršenoj istoriji i onda na osnovu emocija daje izjave koje ne odgovaraju realnosti. Ukoliko saradnja Hrvatske, Kosova i Albanije generiše nekakvu opasnost za Srbiju, onda je NATO sasvim sigurno izvor bezbjednosnih problema za Srbiju. Hrvatska je već odavno prenijela dio svog suvereniteta na NATO i Evropsku uniju u bezbjednosnom i svakom drugom pogledu. I ne samo Hrvatska, dio svog suvereniteta prenijeli su na NATO i Crna Gora i Makedonija. Ponekad se na to zaboravlja i onda se pojedini političari vole igrati rizika i upoređivati vojnu snagu između zemalja bivše Jugoslavije.
To je sada neuporedivo jer kao što Beograd 1989. nije shvatio šta u geopolitičkom kontekstu znači pad Berlinskog zida, pa je kao noj držao glavu u pijesku, tako i danas, čini mi se, slabo shvata kakve se promjene dešavaju. Srbija treba praviti saveze, a najbolji i najčvršći savezi su sa komšijama u regionu. Ukoliko se naše spoljne politike približe, to će biti benefit za cijeli region, a ne samo za jednu zemlju.
Omer Karabeg: Šta Srbija očekuje od sporazuma sa Mađarskom o strateškoj saradnji u oblasti odbrane?
Nikola Lunić: Srbija nikada nije imala pretjerano veliku vojnu saradnju sa Mađarskom. Potpisivali smo okvirne sporazume i memorandume o vojnoj saradnji koji nijesu rezultirali strateškom saradnjom. Ponavljam, mi moramo biti usmjereni jedni na druge. Mnogi će to vidjeti kao utopiju, ali smatram da bi najbolji bezbjednosni savezi bili oni između država bivše Jugoslavije bez obzira što sada između političkih elita vladaju određeni animoziteti. Ono što je najveća opasnost za destabilizaciju regiona nijesu same zemlje regiona jer one nemaju kapacitet da se međusobno ugroze, već kreiranje geopolitičkog vakuuma u regionu u kojem bi velike sile nastojale da ostvare svoje sopstvene interese preko zemalja u regionu. Bitno je da ne dozvolimo da postanemo alat u tuđim rukama.
Igor Tabak: Hrvatskoj je potpuno u redu da svi naši susjedi međusobno sarađuju. Pa makar to bile i EU kandidatkinje koje tvrde da su neutralne, a naoružavaju se bog zna s koje strane. Saradnja Mađarske i Srbije ne da nam nije problem, nego je dobro došla. Ovih dana se iz francuskih izvora čulo da čitav niz NATO i EU zemalja nastoji Srbiju uvezati u razne programe saradnje ne bi li se time izbjegle čudne situacije u koje se Beograd periodički dovodi. Time bi se podigla bezbjednost regije i smanjio rizik od konflikta. To je ono što u krajnjoj liniji vidimo i u odnosima Mađarske i Srbije, Bugarske i Srbije, Rumunije i Srbije, Grčke i Srbije. To je, u stvari, aktivnost kojom Europska unija nastoji srediti svoje dvorište, pa time i hrvatsko susjedstvo.
Vojska kao vaspitač?
Omer Karabeg: Hrvatska je krajem oktobra prošle godine donijela odluku o ponovnom uvođenju obaveznog služenja vojnog roka. Zašto je to uradila?
Igor Tabak: Ima tu više razloga. Jedan od češće spominjanih je najava povratka vojnog roka u Srbiji. S druge strane, sada svi gledaju Ukrajinu i manjak ljudi u vojnim operacijama. Evropska unija je u više navrata raspravljala o mogućem aspektima pomoći Ukrajini. Hrvatska učestvuje u koaliciji voljnih koja se formirala u kontekstu evropske pomoći Ukrajini. Sve je to dovelo do preispitivanja vlastitih vojnih kapaciteta u klasičnom, konzervativnom smislu – koliko je vojnika potrebno da se rasporede na granici pri tome zaboravljajući na policiju koja je možda i brojnija od vojske i koja kontroliše naše šengenske granice.
Onda su se ljudi krenuli sjećati svoje mladosti kad su služili vojsku, pa bi htjeli da im mlade odgaja neko drugi, a ne roditelji i škola, vojska im dođe kao neko ko treba tjerati mlade da ustaju rano i da ih uči kako namještati krevet. To je bio koloplet razloga koji su utcali da Hrvatska napravi taj korak kao da je granična zemlja sa Rusijom ili Bjelorusijom. A opšta obveza služenja vojnog roka je zastario sistem čije će se mane ponovno pokazati na isti način kao što su bile vidljive prije nego što je Hrvatska taj sistem zamrznula krajem 2007. godine.
Omer Karabeg: U Srbiji se dugo najavljuje uvođenje obaveznog vojnog roka. Može li se očekivati da će sada i Srbija nakon Hrvatske donijeti tu odluku?
Nikola Lunić: Političari to najavljuju, ali ja sam skeptičan iz prostog razloga što je u Srbiji duboka politička i društvena kriza koja se neće riješiti bez vanrednih izbora koji se najavljuju za kraj godine. Ne vjerujem da će vlast uvesti obavezni vojni rok prije izbora jer bi to generisalo još veću opstrukciju i bunt u narodu, posebno među mladim ljudima. Kada se zalažu za uvođenje obaveznog služenja vojnog roka, političari veoma često koriste argument vaspitanja mladih.
Biću jasan – vojna obuka nikad nije bila vaspitavanje. To je uvijek bio dril i obuka koja nema apsolutno nikakve veze sa vaspitavanjem. Kada je riječ o stručnom kontekstu, za 75 dana, koliko bi trajao obavezni vojni rok u Srbiji – 60 dana obuke i 15 dana vojnih vježbi – može se izvesti samo opšta vojna obuka bez imalo mogućnosti da se regruti obuče u nekim specijalističkim vještinama. A, kao što smo vidimo iz ukrajinskog rata, rat je evaluirao u takvom smjeru da su svakoj vojsci neophodne specijalističke vještine koje se za 75 dana ne mogu steći.
Neodrživa neutralnost
Omer Karabeg: Da li se trka u naoružanju na Zapadnom Balkanu, stvarna ili virtuelna, može svesti na rivalstvo između Srbije i Hrvatske?
Igor Tabak: Mislim da ne. Jer Hrvatska sve što radi u odbrani mora uvelike objašnjavati i usklađivati sa saveznicima. A naši saveznici nijesu samo u regiji, nijesu samo naši susjedi. Hrvatska je ušla u dvije velike asocijacije – Evropsku uniju i NATO – koje su potpuno promijenile karakter naših odnosa. Naša kompletna logistika je okrenuta na tu stranu. Sa evropskim zemljama rade se zajedničke nabave oružja i razvoj novih tehnologija u sklopu evropskog razvoja odbrane.
Nama je trenutno problem kako doći do zajedničkih evropskih sredstava i kako našu malu i skromnu odbrambenu industriju uvezati u evropske projekte, na koji način joj osigurati pristup NATO i EU novcem da bi mogla razvijati napredne tehnologije. To su izazovi koji su puno širi od naših odnosa bilo sa Srbijom, Bosnom i Hercegovinom ili Slovenijom. To su naši problemi. A susjedstvo je, nažalost, nestabilni okvir iz kojeg bismo najradije iskoračili u nešto pristojnije, normalnije da se možemo stvarno koncentrisati na ove bitne stvari.
Nikola Lunić: I ja mislim da ne postoji rivalstvo između Srbije i Hrvatske u naoružavanju. Ne mogu isključiti da u glavama nekih ljudi to postoji, ali objektivno sagledavajući situaciju i geopolitiku regiona mislim da ne samo ne postoji, nego i da ne bi ni trebalo da postoji. Mi bismo se trebali kompatibilno razvijati, možda čak imati neke zajedničke integrisane sisteme. Jer sadašnji tehnološki razvoj je takav da Srbija samostalno ne može odgovoriti na sve bezbjednosne rizike.
Hrvatska to radi kroz organizaciju NATO, a Srbija je izabrala virtuelnu i neodrživu vojnu neutralnost koja u ovakvim vremenima može predstavljati egzistencijalnu opasnost ne samo za državu, nego i za naciju. Ukoliko se pogrešno percipiraju bezbjednosni problemi, onda se moraju snositi i posljedice. Za Beograd je u ovom trenutku strateški važno da reši normalizaciju odnosa sa Prištinom. To je još više važno Zapadu, odnosno Evropskoj uniji. Zašto? Zato što je Zapad želio da vidi Kosovo kao jedinstveni slučaj. Međutim, Kosovo je očigledno postalo presedan u međunarodnim odnosima koji se sada pojavljuje širom planete.
Moramo vidjeti da li smo posvijećeni Vestfalskim postulatima – suverenitetu i teritorijalnom integritetu. Beograd ne smije da vrluda u spoljnoj policiji. Ne smije da se sakriva ispod kamena što je ovih dana preporučio predsjednik Vučić. Nego upravo suprotno – treba da jasno stavi do znanja koje su nam vrijednosti, koji su nam principi i da na tome ustraje bez obzira na cijenu.
Propaganda
Omer Karabeg: I na kraju, da li su sve te najave o kupovini oružja i svi ti sporazumi o vojnoj saradnji više namijenjeni domaćoj javnosti, nego što će to stvarno biti realizovano?
Igor Tabak: Ja mislim da tu treba jako ozbiljno sagledati stvari. Ova jesen donijela je famoznu vojnu paradu u Beogradu koju su jako pažljivo gledali svi susjedi, a posebno sve članice NATO i Evropske unije. Na njoj se vidjelo puno ruske vojne tehnike, čak i bjeloruske, vidjela se i kineska i izraelska vojna tehnika. Za NATO i Evropsku uniju Bjelorusija i Rusija su pod sankcijama, a Kina je direktan trgovinski i ekonomski takmac. Takve saradnje stavljaju Srbiju van potencijalnog EU članstva. I Izrael je za mnoge EU države problematičan.
Hrvatska je u jednom momentu razmišljala o kupovini borbenih aviona iz Izraela, pa se onda jasno pokazalo koliko je to nesklopivo sa NATO kontekstom. Znate, neutralnost je jako dobra kad ju se deklariše, ali da bi neutralnost imala svoj smisao sve okolne zemlje moraju je priznati kao stvarno stanje. Bojim se da status Srbije, kao, ako se ne varam, jedine evropske države koja nije uvela sankcije Rusiji govori nešto drugo. I stvara problem povjerenja za sve ostale koji su u nekim drugim kontekstima. I to je regionalni problem.
Nikola Lunić: Mislim da u svemu tome što se radi oko naoružavanja i vojne saradnje ima propagande za domaću javnost. Jer, govorim o Srbiji, organizovati vojnu paradu i sajam naoružanja u roku od tri dana sasvim sigurno znači da se promovišu kohezija i političko jedinstvo. Međutim, to je djelimično i percepcija geopolitičke nestabilnosti i miješanja velikih sila i spoljnih igrača, u ovom slučaju Turske, u prilike na Balkanu. Jer kad ministar spoljnih poslova Turske otvoreno i eksplicitno poziva na islamsko ujedinjenje, onda to izaziva određenu vrstu zebnje da bi se to moglo eventualno odraziti i na naš region.

RSE: Koje oružje je Srbija tajno nabavila?

U Crnoj Gori je, prema nezvaničnim podacima koje Nacionalnoj turističkoj organizaciji (NTO) dostavljaju lokalne, u četvrtak boravilo 12,46 hiljada turista, što je ostvarenje od 91 odsto u odnosu na isti prošlogodišnji period.
Direktorica NTO Ana Tripković Marković kazala je u intervjuu agenciji Mina-business da su dominantni turisti iz regiona, kao i iz Velike Britanije, Njemačke, Francuske, Poljske, Kine, Izraela i Sjedinjenih Američkih Država (SAD).
Trenutni broj turista predstavlja rast od 62 odsto u odnosu na isti period 2019. godine.
Tripković Marković je, govoreći o zimskoj turističkoj sezoni, kazala da je anketa koju su sproveli pokazala da turistička privreda ima visoka očekivanja kada je riječ o zimskoj sezoni.&nbsp;
- Rezultati prvog dijela sezone, koji se odnose na novogodišnje praznike, su opravdali ta očekivanja. Lokalne destinacije su pripremile kvalitetne i raznovrsne programe, što je značajno doprinijelo velikoj posjećenosti tokom prazničnog perioda - navela je Tripković Marković.&nbsp;
Ona je kazala da ih raduje i činjenica da će i ostatak zimske sezone biti obilježen atraktivnim manifestacijama. Posebnu pažnju privlače događaji poput Kotor Winter Fest, a od 13. februara počinje i Praznik mimoze, jedna od najprepoznatljivijih i najdugovječnijih manifestacija u Crnoj Gori i regionu, koja iz godine u godinu okuplja veliki broj domaćih i stranih posjetilaca.
Na pitanje koje su glavne aktivnosti, kampanje i strateški prioriteti koje NTO planira za tekuću godinu, Tripković Marković je odgovorila da će u narednom periodu, NTO nastaviti intenzivnu promociju Crne Gore kroz prisustvo na najvažnijim međunarodnim sajmovima i B2B događajima, uključujući ITB Berlin, WTM London, FITUR Madrid i sajam u Njujorku.&nbsp;
- Poseban fokus biće na direktnom povezivanju sa turoperatorima kroz B2B događaje i podsticajne mjere. Nastavljamo s realizacijom kampanje Uncover Your Wild Side, koja će biti prilagođena različitim tržištima, kako bi se dodatno osnažio imidž Crne Gore kao autentične i raznovrsne destinacije - rekla je Tripković Marković.
Ona je poručila da će strateški promovisati oblike turizma koji doprinose produženju sezone i razvoju cjelogodišnje turističke ponude, sa akcentom na aktivni, kulturni i MICE turizam.&nbsp;
- U cilju jačanja MICE segmenta, planirano je učešće na specijalizovanim sajmovima i događajima, ali i sprovođenje podsticajnih mjera usmjerenih na podršku organizaciji događaja i unapređenje MICE kapaciteta - navela je Tripković Marković.
Pored toga, kako je dodala, nastavljaju sa primjenom podsticajnih mjera za partnerstva sa turoperatorima i turističkim agencijama, kroz zajedničke kampanje i podršku organizovanim avio-dolascima, čime se dodatno podstiče turistički promet sa prioritetnih tržišta.
- U fokusu će biti i digitalni marketing s ciljem preciznog targetiranja i povećanja vidljivosti destinacije u online prostoru. Nastavljamo s projektom Montenegro Quality, koji za cilj ima podizanje kvaliteta turističke ponude i unapređenje ukupnog iskustva gostiju u destinaciji kroz sertifikaciju u turizmu - navela je Tripković Marković.&nbsp;
Prema njenim riječima, u cilju jačanja konkurentnosti i prepoznatljivosti Crne Gore kao turističke destinacije visokog kvaliteta, NTO ove godine realizuje aktivnosti u pravcu unapređenja destinacijskog menadžmenta. U okviru tih aktivnosti, radiće sa tri odabrane destinacije u Crnoj Gori na jačanju kapaciteta za efikasno upravljanje turizmom kroz šest ključnih oblasti: strateško upravljanje, analize i istraživanja, razvoj turističkih proizvoda, promociju i brendiranje, digitalizaciju i inovacije, kao i monitoring i evaluaciju.&nbsp;
- Cilj je da svaka destinacija dobije konkretne smjernice, edukaciju i podršku kako bi se unaprijedila njena ponuda i povećala konkurentnost na tržištu. Jedan od noviteta biće i uvođenje digitalne destinacijske kartice, kao inovativnog alata za promociju Crne Gore i unapređenje turističkog iskustva - rekla je Tripković Marković.&nbsp;
Ona je kazala da im je cilj da podstaknu povezivanje nosioca marke kvaliteta (MQ) i drugih visoko-kvalitetnih pružaoca usluga, te da omoguće turistima jednostavan pristup popustima, pogodnostima i kreiranje itinerera tokom cijele godine.
Oko 1,5 miliona turista tokom tri mjeseca ljetnje sezone
Tripković Marković je, govoreći o protekloj ljetnjoj turističkoj sezoni, kazala da je tokom tri mjeseca ljetnje turističke sezone Crnu Goru posjetilo oko 1,5 miliona turista, što predstavlja rast od približno tri odsto u odnosu na isti period prethodne godine.&nbsp;
- Najveći broj posjetilaca dolazio je sa tržišta regiona, Njemačke, Velike Britanije i Francuske, a primjetan je i rast broja turista sa tržišta Poljske, SAD i baltičkih zemalja - navela je Tripković Marković.&nbsp;
Prema njenim riječima, posebno ohrabruje činjenica da se bilježe pozitivni rezultati u predsezoni i postsezoni, što ukazuje na napredak u razvoju cjelogodišnjeg turizma. Prema podacima Monstata, u septembru je boravilo oko 313 hiljada turista, što je 13 odsto više u odnosu na isti mjesec 2024. godine, dok je u oktobru registrovano više od 180 hiljada turista, odnosno deset odsto više u odnosu na 2024. godinu.
- Kada je riječ o izazovima, turistička privreda je u anketi koju smo sproveli posebno istakla infrastrukturna pitanja, saobraćajne gužve i radove na putevima. Upravo su to oblasti na koje je neophodno dodatno usmjeriti pažnju kako bi se unaprijedilo ukupno iskustvo turista - ocijenila je Tripković Marković.
Promotivne aktivnosti na velikom broju tržišta
Na pitanje na kojim tržištima NTO trenutno najintenzivnije sprovodi promotivne aktivnosti, Tripković Marković je odgovorila da promotivne aktivnosti NTO obuhvataju veliki broj tržišta, čime se kontinuirano radi na diverzifikaciji turističke tražnje i jačanju pozicije destinacije na globalnoj mapi.&nbsp;
- Poseban fokus usmjeren je na ključna emitivna tržišta, Veliku Britaniju, Njemačku i Francusku, dok se promotivne aktivnosti realizuju i na drugim značajnim tržištima poput Poljske, Austrije, Španije, skandinavskih i baltičkih zemalja, kao i Kine i SAD-a - rekla je Tripković Marković.
Ona je, kao vrlo značajnu aktivnost, istakla partnerstvo sa turoperatorima i turističkim agencijama kroz program podsticajnih mjera. Putem te mjere ostvarena je saradnja sa 12 renomiranih međunarodnih turoperatora, među kojima su Jet2holidays, easyJet holidays, TUI, Expedia, Reisen Aktuell i eSky.&nbsp;
- U okviru ovih partnerstava realizuje se ukupno 18 zajedničkih marketinških kampanja, čiji se ukupni doseg procjenjuje na oko 85 miliona, što značajno doprinosi diverzifikaciji turističkog tržišta imajući u vidu da smo time obuhvatili i tržišta poput Španije, SAD, Kanade, Poljske i skandinavskih zemalja - objasnila je Tripković Marković.&nbsp;
Prirodno partnerski odnos sa lokalnim turističkim organizacijama
Na pitanje da ocijeni saradnju NTO sa lokalnim turističkim organizacijama i turističkom privredom i koliko je važno jedinstveno predstavljanje Crne Gore na međunarodnom tržištu, Tripković Marković je odgovorila da saradnja sa lokalnim turističkim organizacijama i turističkom privredom predstavlja osnovu svih aktivnosti NTO-a.
- Riječ je o prirodnom partnerskom odnosu, jer samo kroz zajedničko djelovanje svih aktera u turizmu možemo efikasno promovisati destinaciju, unapređivati ponudu i odgovoriti na zahtjeve savremenog tržišta - smatra Tripković Marković.&nbsp;
Dodatno jačanje saradnje sa turističkom privredom ostvaruje se kroz brojne projekte i inicijative, među kojima se posebno izdvaja &nbsp;Montenegro Quality. Taj projekat, razvijen u skladu sa međunarodnim standardima, usmjeren je upravo na unapređenje kvaliteta ponude i jačanje konkurentnosti domaćih turističkih subjekata.&nbsp;
- Riječ je o oznaci kvaliteta koja se dodjeljuje na osnovu jasno definisanih i objektivnih kriterijuma, kao i iskustava gostiju, a danas je nosi više od 50 turističkih subjekata u Crnoj Gori. U okviru projekta organizuju se edukacije i radionice za turističku privredu, čime se dodatno osnažuje partnerstvo i stvaraju temelji za dugoročan razvoj turizma - navela je Tripković Marković.
Na pitanje koje su ključne promotivne aktivnosti i projekti koje je NTO realizovala tokom prethodne godine i kakvi su bili njihovi rezultati, Tripković Marković je odgovorila da su promotivnim aktivnostima tokom prošle godine obuhvatili oko 20 ključnih emitivnih tržišta.&nbsp;
- Učestvovali smo na 18 međunarodnih sajmova, uključujući prestižne sajmove u Londonu (WTM), Njujorku, Berlinu, Rigi, Minhenu i Frankfurtu, čime je ostvarena snažna prisutnost na globalnoj turističkoj sceni - kazala je Tripković Marković.
Ona je podsjetila da su organizovane studijske posjete predstavnika renomiranih svjetskih medija iz Njemačke, Velike Britanije, Belgije, SAD-a, Španije i drugih zemalja, što je rezultiralo medijskim objavama o Crnoj Gori u publikacijama kao što su The Telegraph, Conde Nast Traveler, ADAC Reisemagazin, Snow i Wings magazine.
- Posebna pažnja bila je posvećena direktnom povezivanju sa turoperatorima. Pored pomenutih podsticajnih mjera, organizovan je kongres belgijskih turoperatora sa prisustvom oko 160 učesnika. Pored toga, NTO je učestvovala na B2B događajima u Francuskoj, Velikoj Britaniji, Češkoj i Belgiji - precizirala je Tripković Marković.
Posebno se, kako smatra, istakla kampanja Uncover Your Wild Side, čiji je promotivni film osvojio do sada rekordan broj nagrada na tri kontinenta. Najznačajnije priznanje je drugo mjesto na prestižnom globalnom takmičenju pod pokroviteljstvom UN Turizma, gdje se Crna Gora, u konkurenciji više od četiri hiljade filmova iz 50 zemalja, našla među pet najboljih destinacija uz Švajcarsku, Švedsku i Portugal.&nbsp;
- Film je, pored toga, nagrađen i na vodećim međunarodnim festivalima turističkog filma, kao i prestižnim Webby Awards, što potvrđuje njegov snažan međunarodni odjek - dodala je Tripković Marković.
Crna Gora je, kako je kazala, tokom čitave godine bila među deset najbolje ocijenjenih destinacija u mjesečnim izvještajima Evropske komisije za putovanja, što dodatno potvrđuje uspješnost sprovedenih aktivnosti i povećan interes turista za našu zemlju.

Tag: boris-savic