Viši sud odbio je prijedlog bviđeg predsjednika Privrednog suda Blaža Jovanića da se u postupku, koji se protiv njega vodi zbog optužbi da je uz pomoć 11 pripadnika kriminalne organizacije, među kojima su stečajni upravnici, procjenitelji i vlasnici firmi za obezbjeđenje u stečajnim postupcima, oštetio osam kompanija za značajne iznose, u svojstvu svjedoka sasluša sudija Boris Savić, bivši predsjednik te institucije.
Jovanić je stava da Savić može posvjedočiti da nije počinio krivična djela koja mu se stavljaju na teret - stvaranje kriminalne organizacije i više krivičnih djela zloupotreba službenog položaja, već da se radi o iskonstruisanoj optužnici.
- Predlažem da sud u dokaznom postupku sasluša u svojstvu svjedoka sudiju Borisa Savića. Odmah da pojasnim, naravno ne u vezi odluka koje je donosio u ovom postupku, jer je to njegovo sudijsko uvjerenje i o tome ne možemo polemisati, iako se sa istima apsolutno ne slažem. Ovog svjedoka predlažem jer smatram da isti ima saznanja i da može posvjedočiti na okolnosti da ja nisam počinio krivična djela koja mi se stavijaju na teret, čime bi potvrdio ono što tvrdim i ja i ostali optuženi da je ova optužnica iskonstruisana od strane nekih interesnih grupa izvan suda i tuzilaštva, a da je ranija, a sada suspendovana tužeteljka samo bila obični izvršilac volje i namjere tih interesnih grupa - navedeno je u prijedlogu Jovanića, u koji je portal ETV imao uvid, a koji je Viši sud odbio.
Jovanić ove navode i prijedlog za saslušanje temelji na razgovoru koji je vodio sa Savićem polovinom juna 2023. godine kada je sudija obilazio pritvorenike u Istražnom zatvoru.Kaže da je tokom razgovora upitao Savića zašto njegov pritvor traje toliko dugo.
- On je kazao: "Blažo, nije sporno da u tvom predmetu nema elemenata korupcije, zloupotrebe i pranja novca, ali sada je drugačija klima". Ja sam kazao: "Borise, mi smo sudije i ne osluškujemo kakva je klima, već sudimo po zakonu", a on odgovorio: "Eto, sada je tako" - tvrdi
Stoga smatra da Savić treba i može da iznese saznanja o tome da nema elemenata krivičnih djela u njegovim radjama, a koja mu se stavljaju na teret, te da treba i da ih prenese Vijeću.
- Jer sigurno da kada je govorio o "drugačijoj klimi", nije mislio na vremenske prilike, već očigledno o nekoj vrsti kreirane društvene atmosfere i prilika gdje je sasvim razumijivo mene hapsiti i izložiti krivičnom progonu, uprkos činjenici što, kako tvrdi ovaj svjedok, ponavijam, nije sporno da u mom predmetu nema elemenata krivičnih djela. Pri tome, ne može se smatrati da je to bio neformalan razgovor nas dvojice, jer je došao u svojstvu tada predsjednika Suda u obilazak mene kao pritvorenika, što svakako ne može bila neformalna prilika - naglasio je Jovanić.
On je ukazao i da je Savić bio predsjednik Vijeća Višeg suda koje je šest mjeseci prije ovog razgovora potvrdilo ovu i ovakvu optužnicu, pa prepostavija da može i da iznese i svoja saznanja o tome.
- Šta ga je dovelo do zakijučka o nepostojanju moje krivične odgovornosti i da li su ta saznanja promijenila njegov stav iznijet u odluci o potvrđivanju optužnice. Ako svjedok bude negirao ove moje navode i ovaj razgovor, tom razgovoru je prisustvovala i jedna naša koleginica koja razgovor može i posvjedočiti - zaključio je Jovanić u dopisu.
Jovaniću je početkom godine ukinut pritvor, a Viši sud je prihvatio jemstvo u iznosu od 768 hiljada eura u nekretninama.
Pored Jovanića, optužnicom Specijalnog državnog tužilaštva su obuhvaćeni i stečajni upravnici Saša Zejak, Snežana Jović, Sanja Lješković, Ranko Radinović, Dejan Golubović, Sreten Mrvaljević, ali i Pavić Globarević, Stana Čelebić, Darko Perović, Omer Markišić, Danijela i Dušan Laković i preduzećea "Titan security", "Securitas Montenegro" Podgorica, "Top force system" Nikšić i "Ogimar MNE" Podgorica.

Tamara Klikovac

original

viewImage

baseImage

610x380

500x500

400x240

400x203

1250x600

1084x550

thumbnail

Viši sud odbio prijedlog Jovanića da se sasluša Boris Savić: "Može potvrditi da su optužnicu iskonstruisale interesne grupe"

Upraviteljica pisarnice Višeg suda u Podgorici Maja Baćović pred tužiocem je ispričala da je na jednoj televiziji vidjela kada je tadašnji direktor Uprave policije Nikola Terzić pokazao fotografiju žene koju dovode u vezu sa obijanjem sudskog depoa, prepoznala je svoju kćerku Katarinu i o tome odmah obavijestila tadašnjeg predsjednika Višeg suda Borisa Savića. Baćović je rekla da je htjela da to saopšti i postupajućem tužiocu, ali joj je Savić rekao da će on to učiniti. Katarina Baćović se tereti da je bila dio grupe koja je izvela nezapamćen, skandalozan upad u depo Višeg suda odakle su, prema optužnici, provalnici, odnijeli 19 komada oružja, 11 telefona i manje količine herona, kokaina i marihuane.&nbsp; U optužnom aktu čije detalje portal ETV ekskluzivno objavljuje, navodi se da je svjedokinja Maja Baćović u iskazu pred tužiocem ispričala da njena kćerka više od 15 godina nije ušla u Viši sud, niti je znala „što se u zgradi dešava“. Ponekad je, prema riječima Baćović, dolazila ispred Suda da bi od nje uzela novac.&nbsp; - Unazad deset godina krenula je lošim putem i povezala se sa lošim ljudima – kazala je Baćović.&nbsp; Bila je izričita da sa kćerkom nikada nije pričala o poslu, jer je profesionalac. U posljednje tri godine, prema njenim riječima, rijetko su kontaktirale i to je bilo samo zbog djece. Svjedokinja je navela i da je u Višem sudu zaposlena od 2001. godine, a od 2014. njeno zaduženje je bilo upravljanje pisarnicom, naglašavajući da njena obaveza nije bila depo, već je za njega bio zadužen arhivar Mladen Radovanović.&nbsp; Objasnila je i da Radovanović za svoj rad nije odgovarao njoj, već predsjedniku suda. Upraviteljica pisarnice, pred tužiocem Markom Mugošem, detaljno je ispričala kada je i od koga saznala za obijanje sudskog depoa, ali i kako su sasvim slučajno otkrili da je prokopan tunel. <h2>Tragovi</h2> Navela je da je u poneđeljak 11. septembra 2023. godine u jutarnjim časova došla na posao i da je sa koleginicama pravila plan dnevnih obaveza za sedmicu, kada je Radovanović ušao u pisarnicu i rekao da mu hitno treba. Izašla je za njim i on je odveo do depoa, ali joj nije govorio o čemu se radi, već samo da treba nešto da joj pokaže. - Kada smo stigli do vrata od depoa, on ih je otključao i pokazao kancelariju sa desne strane i rekao da su vrata obijena. Znala sam da je to depo u kojem se smješta oružje i da su to jedina vrata koja se unutar depoa zaključavaju. Znam da se žalio na neku policu i pomislila sam da je to u pitanju – ispričala je Baćović. Radovanović joj je pokazao i tragove obuće kroz hodnik depoa i doveo je do posljednje kancelarije sa lijeve strane u kojoj su smješteni arhivirani predmeti i pokazao joj gomilu oružja na podu. Sve je to, kako je rekla, šokiralo i zajedno su izašli iz depoa. Istakla je da su ona i arhivar pazili da ne kontaminiraju tragove. Odmah su obavijestili predsjednika suda Borisa Savića, koji joj je reako da ona nastavi sa svojim obavezama u pisarnici.&nbsp; - Zbog svega ovoga je na zaposlenima bio veliki pritisak - zato što je postojala sumnja da je neko iz suda zloupotrijebio ključeve i nekome pomogao da uđe u depo. Oko 16. 30 me pozvao predsjednik suda i rekao mi hitno da dođem kako bi počeli popis – kazala je Baćović.&nbsp; Ona, Radovanović i dvije koleginice radili su popis do kasno uveče, a za to vrijeme je bila postavljena policijska traka, dok su ispred kancelarije bili policijski inspektori. Naglasila je da ih je policija pratila sve vrijeme, da slučajno ne bi koristili „telefon ili nekom nešto ne prenesu“.&nbsp; Baćović je ispričala da, dok su radili popis, sasvim slučajno su otkrile rupu u zidu i to nakon molbe jedne koleginice da isključe klimu, jer duva hladan vazduh. U toj prostoriji nije bilo klime i kada su pomjerile fasciklu sa predmetima ugledale su rupu u zidu. - Doživjeli smo veliki šok kada smo vidjeli rupu. Nakon što smo osvijetlili vidjeli smo da je u pitanju neki tunel. Odmah smo pozvali policiju i prekinuli popis &nbsp;– ispričala je Baćović. Iako im je to bilo šokantno, prema riječima svjedokinje, svi zaposleni su istovremeno osjetili i veliko olakšanje i komentarisali su da je to upravo dokaz da „niko iz Višeg suda nije dao ključeve i pomogao nekom da uđe u depo“. Što se dalje dešavalo Baćović ne zna jer je, kako je navela, uzela bolovanje zbog majke i na posao je došla kada je Savić obavijestio da je formirao komisiju koja će raditi popis. Poslije nekoliko dana od otkrivanja tunela ona i kolege su pozvani u policiju da daju izjave i na poligrafsko ispitivanje. Konstatovala je i da zna da je to „bilo sve u redu“. <h2>Čuvanje ključeva</h2> Upraviteljica pisarnice objasnila je i proceduru čuvanja ključeva kada arhivar Radovanović nije tu. Ključevi od depoa i cijele arhive, prema njenim riječima, čuvaju se kod predsjednika suda. U slučaju da nekom zatreba neki arhivirani spis predmeta od predsjednika suda traže se ključevi i samo uz njegovo odobrenje može da se uđe. U julu i avgustu Radovanović je bio na bolovanju i Baćović je u drugoj polovini jula bila zadužena za ključeve od depoa, ali je istakla da su sve vrijeme bili maksimalno obezbijeđeni. - Na kraju radnog vremena ključeve sam stavljala u fioku koju sam zaključavala i taj ključ sam nosila sa sobom. Potom zaključam kancelariju i taj ključ ponesem. Iznad te kancelarije postoji video nadzor, a na prozorima rešetke, što znači da je to maksimalno obezbijeđeno. Takođe, ta kancelarija se nalazi odmah pored pulta gdje je obezbjeđenje - navela je Baćović. Pojasnila je i da je od 4. avgusta do 4. septembra 2023. bila na odmoru i prije odlaska je predala ključeve predsjedniku Suda, samo ne zna da li je to uradila lično ili je umjesto nje to završila koleginica. Tužiocu je saopštila i da je posljedni kontakt sa kćerkom Katarinom imala početkom septembra, kada je primila platu, jer je sa djecom i roditeljima nevjenčanog supruga došla na vrata njenog stana. Djeca su ušla kratko, a ona je Katarini dala novac za kupovinu svesaka.&nbsp; Poslije svega što se deslio pokušala je da stupi u kontak sa njom, ali, kako je rekla, &nbsp;nije uspjela jer se javljala govorna pošta. Navela je i da su se vidjele „negdje u junu“, a u međuvremenu su se čule telefonom samo zbog djece i da joj da nešto novca.&nbsp; Njena kćer, optužena Katarina Baćović, kako je portal ETV objavio, priznala je da je po nagovoru Nikole Milačića iznajmila stan u Njegoševoj ulici, ali je negirala članstvo u kriminalnoj organizaciji i da je znala za kopanje tunela i pljačku depoa. Smatra da je bila „tipovana“ za ovaj angažman, jer je Milačić znao da njena majka radi u Višem sudu. <h2>I Erić negira optužbe</h2> Osim Katarine Baćović, na optužnici je i Marko Vuljaj iz Podgorice koji pred tužiocem nije sporio da joj je pomagao u skrivanju, iako je znao da je policija potražuje. Okrivljeni Predrag Mirotić branio se ćutanjem, dok su crnogorski državljanin Nikola Milačić i srpski držvaljanin Vladimir Erić negirali navode iz optužnog akta. Za pljačku sudskog depoa u septembru prošle godine optuženi su i srpski državljani Veljko i Milan Marković i Dejan Jovanović, za njima su raspisane međunarodne potjernice, jer su nedostupni crnogorskim vlastima. Na teret im se stavlja krivično djelo kriminalno udruživanje u sticaju sa krivičnim djelom teška krađa, a Baćović će se suditi i za &nbsp;krivično djelo falsifikovanje isprave. Vuljaj će odgovarati za krivično djelo pomoć učiniocu poslije izvršenog krivičnog djela.  <figure> <img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/2024091907090_155454ece4ef41b747572ea77701afca29bf1d7beda9d6d1cc751cbbfd523a0f.jpg" data-media-id="editor_0" data-image-id="2024091907090_155454ece4ef41b747572ea77701afca29bf1d7beda9d6d1cc751cbbfd523a0f" data-rendition-name="original" width="712" height="303" loading="lazy" alt="Adžić pokazuje fotografiju Erića"> <figcaption>Adžić pokazuje fotografiju Erića(Photo: Screenshot)</figcaption> </figure>  Optužnica je podignuta dva dana uoči godišnjice nezapamćenog skandala, 9. septembra, da bi tužilac tri dana kasnije obustavio istragu protiv Veljka i Milana Markovića, Jovanovića, Erića, Mirotića, Baćović i Milačić za krivično djelo sprječavanje dokazivanja, koje im je bilo stavljeno na teret.&nbsp; Protiv jednog okrivljenog, crnogorskog državljanina, obustavljena je istraga.&nbsp; I optuženi Erić je kategorično negirao bilo kakvu umiješanost u pljačku sudskog depoa. Ispričao je da je 5. avgusta sa prijateljem Veljkom Markovićem, na njegovu molbu, krenuo u Crnu Goru. Marković mu je rekao da je izgubio vozačku dozvolu, pa ga je zamolio da on vozi. Krenuli su uveče iz Loznice, preko Bosne i Hercegovine, a sljedećeg dana, nešto poslije ponoći, ušlu su u Crnu Goru, preko Graničnog prijelaza Šćepan Polje. Prema dogovoru, trebalo je prvo da idu u Podoricu, kako bi se Marković sreo sa drugom sa fakulteta koji ima apartmane na moru, ali do sastanka nije došlo. U Budvu su krenuli oko četiri ujutro, da bi se četiri sata kasnije vratili u Podgoricu. Pošto je Erić sjutradan morao da radi, vratio se u Loznicu, o čemu, kako je kazao, postiji evidencija sa graničnih prijelaza. Rekao je i da Veljka Markovića poznaje više od 20 godina, da su školski drugovi, a Milana Markovića, Veljkovog strica, sretao je na nekim proslavama. Optuženog Jovanovića ne poznaje. U prilog tvrdnjama da nema nikakve veze sa obijanjem sudskog depoa, naveo je i podatak da je od 6. avgusta do 21. septembra 2023. godine, kada je pošao u Švedsku, sve vrijeme bio u Loznici. Dan nakon što je stigao u Švedsku sestra mu je, kako je ispričao, poslala link jednog crnogorskog portala gdje je objavljena njegova fotografija kao jednog od učesnika kopanja tunela do sudskog depoa. Objasnio je da je po zanimanju automehaničar i da je u Švedsku pošao jer mu je servis loše poslovao. Bio je kategoričan da od okrivljenih poznaje samo Markoviće, dok ostale ne zna. Kada mu je sestra javila za optužbe, nije imao novac za put, pa mu je kartu za 13. oktobar kupio poslodavac. U Srbiju je, kako je kazao, krenuo da bi angažovao advokata, a potom otišao u Crnu Goru da razjasni situaciju. Iako je optužni akt napisan na 40 strana u ovom slučaju javnost je ostala uskraćena za odgovore na brojna pitanja, jer istražitelji nijesu uspjeli da rasvijetle ključne detalje ni godinu od nezapamćenog skandala kada je u centru grada više od mjesec kopan tunel, dug 30 metara, iz podruma susjedne zgrade. Zgrada sudova u Njegoševoj ulici smještena je u najzaštićenijoj gradskoj zoni, gdje se u prečniku od nekoliko stotina metara nalaze najvažnije državne institucije – od Centralne banke. Skupštine, Vlade, zgrade predsjednika, do zgrade sudova i Ustavnog suda. Nema odgovora ko je i sa kojim motivom organizovao obijanje sudskog depoa. Afera „Tunel“ bjelodano je pokazala u kakvom je rasulu crnogorski bezbjednosni sektor. Rekonstrukcija događaja je nemoguća, jer je tadašnja Vlada premijera Dritana Abazovića nakon mjesec naložila betoniranje tunela i time zakopala eventualne tragove ili dokaze koji bi pomogli za rasvjetljavanje ovog događaja.&nbsp;  <figure> <img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/2024091907090_1136aef78aa3fe35b939b50ae19d9b592cfaf6335ece56af0da7c25193a6495e.jpg" data-media-id="editor_1" data-image-id="2024091907090_1136aef78aa3fe35b939b50ae19d9b592cfaf6335ece56af0da7c25193a6495e" data-rendition-name="original" width="960" height="600" loading="lazy" alt="Abazović sa ministrima na uviđaju"> <figcaption>Abazović sa ministrima na uviđaju(Photo: Vlada Crne Gore)</figcaption> </figure>

Marija Žižić

Kaćuša Krsmanović

Baćović: Ja sam profesionalac, sa kćerkom nijesam pričala o poslu

U optužnici protiv grupe okrivljene za prošlogodišnji upad u depo Višeg suda u Podgorici, u dijelu u kojem se citira svjedočenje tadašnjeg predsjednika ove institucije Borisa Savića, nema ni riječi o tome što je bilo sa „devet tona droge, od marihuane i skanka do drugih jačih droga“, koliko je, pet mjeseci prije spektakularnog upada u sudski depo bilo skladišteno u tom prostoru, kako je u martu prošle godine saopštila portparolka suda Marija Raković. Savić je govorio samo o tonama kokaina zaplijenjenim u predmetima „Krstović“ (inače, kako se ispostavilo nevino optuženih ljudi) i „Voli“, objasnivši da je ta droga bila smještena u drugoj prostoriji. Optužnicu u slučaju „Tunel“ podiglo je Osnovno državno tužilaštvo u Podgorici, pred samu godišnjicu ovog skandala, ali ona nije dala odgovore ko je i s kojim motivom organizovao spektakularni upad u depo, tako što je prokopan podzemni tunel dužine 30 metara, od podrumskih prostorija jedne stambene do zgrade sudova u Njegoševoj ulici. Grupa optužena za kopanje tunela i logističku podršku kopačima, negira bilo kakvu umiješanost u događaj za koji su okrivljeni. &nbsp; U optužnici, čije detalje Portale ETV ekskluzivno objavljuje, navodi se i da je Savić saopštio da je uvjeren da je meta upada bio upravo kokain, ali da pljačkaši nijesu znali da ta droga nije tu skladištena. Savić je tužiocu rekao da su ga 11. septembra prošle godine upraviteljka pisarnice Maja Baćović i arhivar Mladen Radovanović obavijestili „o premetačini u arhivi“. <h2>Uviđaj</h2> Kada je ušao u depo uočio je da rešetke i vrata nijesu obijeni, dok su se na vratima jedne od kancelarija vidjeli tragovi provale. Nastavili su, kako je rekao, da idu hodnikom i u sljedećoj kancelariji, sa desne strane, vidjeli su pakete iz predmeta Slobodana Kašćelana, a u hodniku su bili tragovi obuće i prljavštine. On je ispričao i da su u „prednjoj lijevoj“ kancelariji primijetili veliki broj razbacanih pištolja. Odmah je pozvana policija, stigli su brzo i uviđaj je dugo trajao. On je zamolio iskusne zaposlene iz pisarnice - Baćović i još dvije njene koleginice, da zajedno sa arhivarom Radovanovićem, počnu popis kako bi utvrdili što nedostaje. Savić je rekao da je, koliko se sjeća, policija oko 15.00 sati završila uviđaj, a on se sa zaposlenima dogovorio da popis počnu u 17.30. Bio je odsutan do 20.30 sati. S obzirom na to, kako je ispričao, da je bilo očigledno da je „predmet preturanja bilo oružje“, od toga su počeli popis i to od starijih godina. Popis je trajao do kasno uveče. Zna da nijesu stigli do 2022. godine kada je, „negdje poslije ponoći, koleginica I.J. slučajno otkrila otvor u zidu kancelarije koja se nalazi na kraju hodnika sa lijeve strane“. Obavijestili su, kako je kazao, policicajce koji su bili tu, a oni svoje kolege koje su ubrzo stigle.  <figure> <img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/2024091807098_8c35ba7cc8ea612e6818f50eeb5417916ca87c8c199cc0e9d2fae646eb900fae.jpg" data-media-id="editor_0" data-image-id="2024091807098_8c35ba7cc8ea612e6818f50eeb5417916ca87c8c199cc0e9d2fae646eb900fae" data-rendition-name="original" width="1000" height="667" loading="lazy" alt="Tunel"> <figcaption>FORENZIČARI PRIKUPLJAJU TRAGOVE(Photo: Vlada Crne Gore)</figcaption> </figure>  Rekao je da niko nije ulazio u otvor, niti se bilo ko od njih približavao ili ga dodirivao, da ne bi konataminirali eventualne tragove, već su samo lampom osvjetljavali i gledali što se u njemu nalazi.&nbsp; Govoreći o popisu, rekao je da su u početku obavili samo „djelimičan popis“, odnosno počeli su od onoga što je prioriteno, a u narednom periodu je fokus stavljen na premet Slobodana Kašćelana, jer je najveći broj ispreturanih dokaza bio iz tog predmeta, koji ima deset paketa dokaznog materijala. Osam paketa je bilo na svom mjestu, dok su dva bila rasuta. - Ono što smo odmah zapazili je da su u jednom od ta dva paketa bili smješteni mobilni telefoni i lap topovi i na prvi pogled je djelovalo da nešto od njih nedostaje – rekao je Savić.&nbsp; Namjera im je bila da kada završe sa ovim predmetom, provjere da li nedostaje nešto od deponovanih narkotika i ukoliko bude tako da se utvrdi koja količina i koje droge. <h2>Kokain i oružje</h2> Ispričao je i da se u javnosti pominjao kokain oduzet u predmetima „Krstović“ i „Voli“, ali da narkotici iz tih slučajeva uopšte nijesu bili skladišteni u prostorijama depoa, kao ni uređaji iz predmeta „Do Kvon“. - Nijesu nestale ni puške koje su dio dokaznog materijala za slučaju ubistva Duška Jovanovića - te stvari se nalaze u drugoj prostoriji u zgradi, a ne u depou.&nbsp; Prilikom prvog popisa utvrdili su da nedostaje 13 pištolja, tri revolvera i tri puške, od čega šest pištolja, tri puške i tri revolvera iz okončanih predmeta, a ostalo je iz procesa koji su u toku.&nbsp; Oružje je bilo dokaz u predmetima protiv škaljarskog i kavačkog klana što, prema njegovim riječima, demantuje navode u medijima koji su bili objavljeni da je nestalo oružje samo u slučajevima jednog klana. Prokomentarisao je i izjavu saopštenu 12. septembra na vanrednoj konferenciji za novinare, kada je rekao da „gotovo ništa ne nedostaje iz depoa Višeg suda“, objašnjavajući da je ta konstatacija u tom trenutku bila tačna i da je saopštio na osnovu rezultata do tada urađenog popisa.&nbsp; U iskazu je potvrdio i navode arhivara Mladena Radovanovića, da postoji samo jedan ključ kojim se otvaraju vrata od depoa i da je taj ključ kod njega, te da je arhivar bio na bolovanju tokom jula i avgusta. Savić je saopštio da je ključ od depoa u julu bio je kod Maje Baćović, a u avgustu kod njega, te da ga je predao Radovanoviću kada je došao sa bolovanja. - Dok je ključ bio kod Baćović ne znam da li ga je ona nekom davala, ali ona to jedino može ako neko od zaposlenih iz Suda ima namjeru da nešto ponese ili preuzme iz depoa. U svakom slučaju, ne može bilo ko da uđe u depo, čak iako je zaposlen u Višem sudu. U julu i avgustu sam svaki dan bio na poslu i ništa čudno nijesam primijetio ni u zgradi, ni u depou. Nijesam primijetio ni neku neobičnu buku ili vibraciju, jer su u tom periodu izvođeni radovi na sanaciji fasade zgrade – kazao je Savić.&nbsp; Rekao je i da video kamere pokrivaju prilaz depou, ali ne i unutrašnjost, te da mu je poznato da je arhivar tražio da se postave kamaere u depou, ali da o tome odlučuje stručna služba Sudskog savjeta, a ne on kao predsjednik Višeg suda. Savić smatra da je postavljanje kamera u depou bilo nepotrebno, jer je prilaz bio pod video nadzorom, pa bi za to jedini razlog bila sumnja da neko ispod zemlje može da prokopa tunel, što je njima djelovalo potpuno van pameti, sve do ovog događaja. - Isključujem mogućnost da je neko od zaposlenih u Višem sudu učestvovao u ovom događaju jer je po mom mišljenju i subjektivnom utisku namjera učinilaca bila da se dokopaju droge koja se ne nalazi u depou – kazao je on. Da su imali saradnike iz Višeg suda, prema njegovim riječima, grupa bi uspjeli da nešto konkretnije realizuju - bilo da je u pitanju krađa kokaina ili prilazak prostorijama za zadržavanje. Iako je prvo smatrao da je namjera provalnika bila da dođu prostorije za zadržavanje, kasnije je promijenio mišljenje. - Naknadno sam razmišljao i veći mi je utisak da su htjeli da se domognu droge, konkretno kokaina. Ta droga je smještena u potpuno drugoj prostoriji, pa je moguće da izvršioci to nijesu znali – rekao je on tužiocu, kao i da je odnešeno oružje koje je, kako je objasnio, bilo u boljem stanju dok su staro i neispravno ostavili. <h2>Svjedočenje Baćović</h2> Optužena Katarina Baćović priznala je da je po nagovoru Nikole Milačića iznajmila stan u Njegoševoj ulici, ali je kategorično negirala da je članica kriminalne organizacije i da je znala za kopanje tunela i pljačku depoa Višeg suda u Podgorici. Smatra da je bila „tipovana“ za ovaj angažman, jer je Milačić znao da je njena majka Maja Baćović upraviteljica pisarnice u tom sudu. Na optužnici, osim Baćović, je i Marko Vuljaj iz Podgorice koji pred tužiocem nije sporio da joj je pomagao u skrivanju, iako je znao da je policija potražuje. Okrivljeni Predrag Mirotić branio se ćutanjem, dok su Nikola Milačić i srpski držvaljanin Vladimir Erić negirali navode iz optužnog akta. Za pljačku sudskog depoa u septembru prošle godine optuženi su i srpski državljani &nbsp;Veljko i Milan Marković i Dejan Jovanović, za njima su raspisane međunarodne potjernice, jer su nedostupni crnogorskim vlastima. Baćović je dva puta davala izjavu pred tužiocem Markom Mugošom i ispričala &nbsp;kako je Milačić angažovao da bi iznajmili poslovni prostor u Njegoševoj ulici za šta je dogovoreno da će dobiti novac. Prema njenim riječima, Milačić joj je bio prijatelj kojeg poznaje 15 godina. U junu prošle godine javio joj se na mreži Instagram i rekao da treba da se vide. Kada su se sreli saopštio joj je da ima prijedlog za posao. Ona je bila u lošoj finansijskoj situaciji, što mu je i kazala, da joj je suprug uhapšen, a treba djecu da spremi za školu. - Rekao mi je da je moja obaveza da iznajmim poslovni prostor za skupe vjenčanice koje koštaju 20.000 – 30.000 eura. Kazao mi je i da treba da se prerušim da ne bi krivično odgovarala, jer neke vjenčanice neće bidi evidentirane kroz papire, pa na njih neće biti plaćena carina – ispričala je Baćović, kako je sa Milačićem sklopila posao.&nbsp;  <figure> <img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/2024091807098_b25d3896b03a993ed51606505e0fc248b6f10aa3ef8e14d2fdee68a69e23b4bb.jpg" data-media-id="editor_1" data-image-id="2024091807098_b25d3896b03a993ed51606505e0fc248b6f10aa3ef8e14d2fdee68a69e23b4bb" data-rendition-name="original" width="960" height="600" loading="lazy" alt="Katarina Baćović"> <figcaption>TVRDI DA JE ZLOUPOTRIJEBLJENA: Katarina Baćović</figcaption> </figure>  Prema njenim riječima, pokušala je da od Milačića sazna detalje, na što joj je on odgovorio: „Ne pitaj što ne treba da pitaš“. Milačić joj je u junu dao 200 eura da kupi periku, koju je platila 125 eura, a za tamnjenje tena i šminku dala je ukupno 50 eura. Pred tužiocima je ispričala i da joj je Milačić dao telefon koji je imao samo tri aplikacije - wats up, telegram i vajber i da takav do tada nije vidjela. Kazao joj je da komunikaciju može imati samo sa kontaktima koje on memoriše u telefonu. U iskazu je istakla i da je Milačić kontaktirao sa osobom iz agencije za nekretnine i saopštio joj da se na sastanku predstavi kao Andrijana Marić. Tada joj je sugerisao da ženi iz agencije kaže da dolazi iz Beča, da sa sestrom ima franšizu u Beogradu i da želi salon da otvori u Podgorici, te da joj treba što ekskluzivniji prostor sa podrumskim prostorijama zbog šivaćih mašina za prepravku vjenčanica. <h2>Ugovor</h2> Kad se srela sa ženom iz agencije, na zahtjev Milačića snimila je stan, ali nije ulazila u podrum nakon što joj je saopšteno da je u funkcionalnom stanju. Naknadno je saznala da je Milačić komunicirao sa ženom iz agencije preko telefona koji joj je dao i to u njeno ime.&nbsp; On joj je pribavio i falsifikovanu ličnu kartu na ime Andrijana Marić i saopštio 24. jula da treba da zaključi ugovor sa agencijom i iznajmi poslovni prostor u Njegoševoj. - Toga dana mi je donio 2.800 eura za iznajmljivanje prostora i meni je dao 300 eura, iako mi je obećao 1.000. Predala sam ženi iz agencije 2.800 eura, potpisala ugovor, uzela ključeve i obavijestila o tome Nikolu i predala mu ključeve - ispričala je optužena. Ugovor za zakup stana je, kako je objasnila, bio sklopljen na 36 mjeseci. Od tada se njen kontakt sa Nikolom prekida. Objasnila je da je pokušavala da ga dobije, ali da nije uspjela, jer je izbjegavao. Nakon mjesec ga je vidjela na Starom Aerodromu u markiranoj garderobi, vozio je automobil „opel insignia“, stranih tablica. To je, prema njenim riječima, bila velika promjena, jer on vozio auta od 2.000 do 3.000 eura. Tri dana nakon što je objavljena vijest da je obijen sudski depo, dok je sjedjela u lokalu sa ocem, vidjela je fotografije da je tunel prokopan iz podruma poslovnog prostora za koji je ona zaključila ugovor. Ponovila je da nije znala za obijanje depoa.&nbsp; Sljedećeg dana, kada je objavljena i njena fotografija u medijima shvatila je, kako kaže, ozbiljnost situacije, da je napravila veliku bruku i sramotu za cijelu porodicu i pozvala je Marijana Vuljaja da joj pomogne – da nađe stan u koji bi se mogla sakriti dok ne sazna zašto je Milačić uključio u ovu priču.&nbsp; U dopunjenoj izjavi navela je da je Milačića posljednji put vidjela 25. avgusta u večernjim satima kada je trebalo da joj da malo novca. Istakla je da se, kada je objavljena informacija da je obijen sudski depo normalno kretala kroz grad i vodila djecu u školu, jer nije smatrala da ima ikakve veze sa tim sve dok u medijima nije objavljena lažna lična karta sa njenom fotografijom. U nastavku serijala Portal ETV objaviće detalje još nekih svjedočenja.

Savić naknadno shvatio da je meta provalnika bio kokain

Osnovno državno tužilaštvo u Podgorici optužilo je osmoro državljana Srbije i Crne Gore da su, sa namjerom da „sebi i drugima pribave protivpravnu imovinsku korist“, prošle godine, kao organizovana kriminalna grupa, bili ključni akteri skandala koji je pokazao potpuno rasulo u bezbjednosnom sektoru Crne Gore, kada je u centru glavnog grada, zaštićenoj zoni u kojoj se nalaze ključne državne institucije, prokopan tunel od jedne zgrade do depoa Višeg suda i koji je, da skandal bude teži, slučajno otkriven. Portal ETV u narednih nekoliko dana ekskluzivno će objaviti dijelove optužnice koja, međutim, nije pružila odgovore ko je i zašto naručio upad u depo. Prema navodima iz optužnice, koja je napisana na 40 strana, ističe se da svi prikupljeni dokazi u istrazi nedvosmileno ukazuju na postojanje osnovane sumnje da su okrivljeni učinili krivična djela koja im se stavljaju na teret. Zaključak tužioca je da su svi članovi grupe postupali sa direktnim umišljajem i ciljem pribavljanja imovinske koristi. Optuženi su državljani Srbije - Veljko Marković, Milan Marković, Dejan Jovanović, Vladimir Erića, te crnogorski državljani - Predrag Mirotić, Katarina Baćović i Nikola Milačić zbog sumnje da su početkom jula 2023. godine postali članovi grupe koja je odgovorna za obijanje i pljačku depoa Višeg suda. Prema navodima optužnice iz depoa je nestalo 19 komada vatrenog oružja, 11 telefona i manja količina marihuane, kokaina i heroina. Podgoričanin Marko Valjuj optužen je za pomoć učinocu poslije izvršenog krivičnog djela. U optužnom aktu, koji potpisuje tužilac Marko Mugoša, navodi se da nije identifikovan organizator, niti svi članovi ove grupe.&nbsp; Srpski državljani Veljko i Milan Marković, kao i Jovanović nedostupni su crnogorskim vlastima i za njima su raspisane međunarodne potjernice. Optužnicom je predloženo da im se sudi u odsustvu. Dva dana uoči godišnjice nezapamćenog skandala, 9. septembra, podignuta je optužnica, da bi tužilac tri dana kasnije obustavio istragu protiv Veljka i Milana Markovića, Jovanovića, Erića, Mirotića, Baćović i Milačić za krivično djelo sprječavanje dokazivanja, koje im je bilo stavljeno na teret.&nbsp; Protiv jednog okrivljenog, crnogorskog državljanina, obustavljena je istraga.&nbsp; Zastupnik optužnice Marko Mugoša u svom aktu ističe da se tužilac može „kretati jedino u granicama pribavljanja dokaza, pri čemu je policija organ otkrivanja učinalaca krivičnih djela i prikupljanja dokaz, a na tužiocu je da cijeni sve dokaze i donese odluku“. - Očigledno je da se od otkivanja tunela koji je vodio do depoa Višeg suda prikupila određena količina dokaza koji su doveli do podizanja optužnice u jednom dijelu, odnosno gonjenja učinililca za dio preduzetih radnji. U nedostatku drugih dokaza nije moguće bolje razjašnjenje od postojećeg, s obzirom da je tužilac nadležan za gonjenje učinalaca krivičnih djeka isključivo na osnovu dokaza iz spisa predmeta – navodi on u optužnici.  <figure> <img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/20240917060936_409e02887037c097cfe9bfa7b35ad2d1eddf6e9c9789da69d903ce6bb615f569.jpg" data-media-id="editor_0" data-image-id="20240917060936_409e02887037c097cfe9bfa7b35ad2d1eddf6e9c9789da69d903ce6bb615f569" data-rendition-name="original" width="960" height="600" loading="lazy" alt="Slučaj Tunel"> <figcaption>Boris Savić(Photo: UGC)</figcaption> </figure>  &nbsp;ZAKUP STANA A prema navodima ovog dokumenta postoje dokazi da su Markovići, Jovanović, Erić, Mirotić, Baćović i Milačić postali su članovi grupe koju je organizovala za sada nepoznata osoba s ciljem vršenja krivičnog djela teška krađa. Istražitelji do podizanja optužnice nijesu identifikovali ni sve saučesnike. - Milačić je angažovao Baćović da zakupi poslovni prostor u Njegoševoj ulici i ona je na to pristala. On je prisilio Baćović da se preruši (stavi periku) i tako fotografiše. Nakon toga joj je donio lažnu ličnu kartu izdatu od Područne jedinice Kotor na ime Andrijana Marić, koju je Baćović koristilia prilikom iznajmljivanja stana – navodi se u optužnici. Ugovor sa vlasnicom Baćović je potpisala 24. jula 2023. i to na tri godine. Cijena mjesečnog zakupa bila je 1.400 eura. Poslovni prostor imao je i podrum odakle je, kasnije ova grupa, prokopala tunel do sudskog depoa.&nbsp; - Veljko i Milan Marković, Jovanović i Erić su iz podrumskih prostorija zakupljenog poslovnog prostora prokopali podzemni tunel 30 metara do depoa Višeg suda, u kojem je smješten dokazni materijal iz predmeta koji se vode ili su završeni pred tim sudom. Oni su probili betonski zid pa su kroz taj otvor u periodu od 8. do 11. septembra ušli u prostorije depoa i obili zaključanu kancelariju u kojoj se nalazi oružje i ukrali telefone, oružje i manje količine droge – piše u optužnom aktu Tužilaštva.&nbsp; Tužilac Mugoša je taksativno naveo koji telefoni su ukradeni i ko im je bio vlasnik, koje oružje je nestalo i koja količina droge i iz kojih premeta. Grupa je, kako se navodi, ukradene stvari odnijela do podruma poslovnog prostora koji su zakupili, zatim su ih stavili u najlonske kese i potom se odvezli taksijem do stana u Ulici Ksenije Cicvarić u Podgorici, koje je zakupila osoba koja se predstavila kao Miloš Marković. Predrag Mirotić je 11. septembra, u Botunu, prema navodima Tužilaštva, zajedno sa okrivljenim Veljkom i Milanom Markovićem, Jovanovićem i Erićem „ostvarujući zajedničku odluku sa umišljajem bitno doprinio izvršenju krivičnog djela“. Okrivljen je da je „renoom klio“ navodio teretno vozilo „mercedes sprinter“ u kojem su bili ostali okrivljeni. &nbsp;UNIŠTILI DOKAZE - Nesporno je da je Mirotić upravljao vozilom „klio“ i da je navodio kombi do mjesta Botun, gdje su Veljko i Miilan Marković, Jovanović i Erić izbacili stvari koje su prethodno otuđene iz depoa Višeg suda – piše u optužnici, dodajuć i da su sakrili kombi. Mirotić je Veljka i Milana Markovića, Jovanovića i Erića potom vratio u stan u Ulici Ksenije Cicvarić, čime je, prema mišljenju tužioca, svoj dio posla završio. Veljko i Milan Markovć su istog dana napuštili Crnu Goru na Graničnom prijelazu Šćepan Polje, a Jovanović na Graničnom prijelazu Dobrakovo.&nbsp; Optuženi Marko Vuljaj je, prema optužnici, od 15. septembra do 12. oktobra 2023. godine krio okrivljenu Baćović koja mu je saopštila da je policija potražuje zbog učešća u obijanju depoa Višeg suda.&nbsp;  <figure> <img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/20240917060936_a372a35608c522f16bf7d4a965256362159eb25fea003003e593196470f545a9.jpg" data-media-id="editor_1" data-image-id="20240917060936_a372a35608c522f16bf7d4a965256362159eb25fea003003e593196470f545a9" data-rendition-name="original" width="900" height="477" loading="lazy" alt="Slučaj Tunel"> <figcaption>Adžić pokazuje Erićevu fotografiju na konferenciji za novinare(Photo: UGC)</figcaption> </figure>  Tužilac ga krivi što je, iako je znao da se za Baćović traga, pomogao da nađe stan i da se krije. Ocjenjuje da je Vuljaj postupao sa direktnim umišljajem.&nbsp; &nbsp;PREUZIMANJE KLJUČA U optužnici se citiraju i iskazi svjedoka, saslušanih tokom istražnog postupka, a među njima je i arhivar u Višem sudu Mladen Radovanović, koji brine o depou. Ispričao je da je od 4. juna do 1. septambra 2023. bio na bolovanju i kada se vratio ključeve od depoa je preuzeo od tadašnjeg predsjednika Višeg suda Borisa Savića. Kako je svjedočio, ključevi se mogli da budu jedino kod Savića, kada bi on bio odsutan.&nbsp; Radovanović je ispričao i da je postojao samo jedan ključ - kojim je otvarana metalna kapija prije depoa i bijela vrata od depoa. Tokom prve sedmice kada se vratio sa bolovanja, prema njegovim riječima, nije primijetio ništa sumnjivo. Jedino je imao problem sa policom koja se nalazi u kancelariji sa oružjem u depou, jer je od težine počela da propada. To je prijavio domaru V. Đ, koji je rekao da će zvati nekoga da to popravi, međutim, to se nije desilo.&nbsp; Opisao je da se dopo sastoji od jednog hodnika dužine oko 10 metara, a „kad se uđe kroz bijela vrata sa desne strane je kancelarija u kojoj je smješteno oružje, a sa lijeve je kancelariija u kojoj su predmeti“. Sa prednje desne strane je, kako je ispričao, prostorija koja se sastoji iz dva dijela u kojoj je smještena droga i druge oduzete stvari, dok je u krajnjem lijevom dijelu depoa kancelarija u kojoj su predmeti. Objasnio je i da je u depou „pod ključem“ bila jedino kancelarija sa oružjem. Kako se navodi u optužnici, ispričao je da je 8. septembra u 14.10 završio svoje obaveze i zaključao vrata od depoa i kapiju. Pošao je kući i ključ je ponio sa sobom, jer po pravilu ključ je stalno bio kod njega. Tokom vikenda, kako je rekao, nije dolazio na posao, a u poneđeljak, 11. septembra, stigao je oko 7.30. Prva stvar koju uradi kad dođe, prema njegovim riječima, je da otvori kapiju i bijela vrata depoa i upali svijetlo u hodniku. Tog jutra nije obratio pažnju na hodnik, odmah je zaključao vrata i otišao u kancelariju koja se nalazi blizu depoa. U kancelariji je ostao do 8.30 sati, a onda je ponovo pošao do depoa. Morao je da slaže predmete. Čim je ušao sa desne strane je primijetio da su vrata od kancelarije sa oružjem odškrinuta.&nbsp; TRAGOVI Primijetio je i tragove prljavštine u hodniku kojih, kako je rekao, u petak nije bilo. S obzirom na prethodno iskustvo sa policom u kancelariji sa oružjem, prva pretpostavka mu je bila da je polica pala i oštetila vrata. - Kada sam pokušao da otvorim vrata nijesam mogao, potom sam u donjem dijelu vidio opiljke, a onda i tragove obijanja. Pratio sam tragove prljavštine na hodniku i pošao sam u zadnju lijevu kancelariju gdje sam primijetio tragove čizama i na jednoj gomili nabacano razno oružje. U prvoj kancelariji sam vidio paket sa oduzetim telefonima iz 2023 - ispričao je Radovanović.&nbsp; Dodao je da mu je sve to bilo čudno i počela je da ga „hvata panika“ i odmah je pošao u kancelariju gdje se nalazi droga gdje je zatekao razbacene stvari. Odmah je, kako kaže, pošao kod upraviteljke pisarnice Maje Baćović kojoj je rekao da hitno pođe sa njim u depo. Svjedok nije mogao da se sjetio ko je pozvao predsjednika suda Borisa Savića, ali zna da je ovaj odmah sišao u depo i tražio da neko pozove policiju. Rekao je da je policija odmah došla i počela uviđaj. Osim njega, Baćović i Savića, kako je svjedočio, tog jutra niko nije ulazio u prostorije depoa.&nbsp; On je prisustvovao uviđaju kako bi policajcima davao informacije o predmetima. Rekao je i da u kancelariju sa oružjem niko nije ulazio do dolaska policije, a da je u toj prostoriji on oružje slagao po godinama predmeta. Primijetio je da su premetani paketi za 2022. i 2023. Osim njih, premetani su i paketi sa predmetima iz 2017. i 2018. godine, kao i paketi iz 2009. i 2010.&nbsp; Naveo je i da zna da je policija izuzela pet paketa i da je moguće da su to upravo ti paketi.  <figure> <img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/20240917060936_71b5a1e42c5ed51168d5362649ae3a8c9ea8ef0c73abf3e5a7b64fce2293407e.png" data-media-id="editor_2" data-image-id="20240917060936_71b5a1e42c5ed51168d5362649ae3a8c9ea8ef0c73abf3e5a7b64fce2293407e" data-rendition-name="original" width="675" height="432" loading="lazy" alt="Slučaj Tunel"> <figcaption>Ispremještani predmeti u depou Višeg suda(Photo: UGC)</figcaption> </figure>  &nbsp;„SITNA DROGA“ - Što se tiče kancelarije gdje se nalazi droga i drugi oduzeti predmeti, jedan je paket sa vrha police spušten na druge džakove i to je bio paket na kojem je pisalo „sitna droga 2016“. Inače u toj kancelriji se ne nalazi veća količina ostalih droga osim marihuane. U pitanju je manja količina kokaina, heroina i tableta. Inače, u ovoj kancelariji su bila dva paketa iz predmeta „Kašćelan“ i ti paketi su pronađeni na istom mjestu gdje je pronađena gomila sa oružjem. U tim paketima su bili dron, mobilni telefoni i još neke stvari – ispričao Radovanović. Uviđaj je, kako kaže, trajao cijeli dan i sve vrijeme je bio prisutan, a u poslijepodnevnim satima su koleginice došle kako bi počele popis.&nbsp; U kasnim večernjim satima, kako je rekao, koleginice su sasvim slučajno otkrile rupu u zidu, koja je bila sakrivena iza predmeta koji su arhivirani i nose oznaku GŽ 2017.&nbsp; - Pošto policiji tokom uviđaja u tom dijelu police ništa nije bilo sumnjivo, iz tog razloga se nije ni odmah otkrilo postojanje te rupe – rekao je Radovanović.&nbsp; Istakao je i da je popis stavri u depou počeo odmah da se radi, kako bi se utvrdilo što nedostaje.&nbsp; Ponovio je da je ključeve od depoa nosio kući, te da ih je krio i od ukućana. Dok je bio na bolovanju, kako je rekao, ne zna kome je predsjednik suda davao ključeve, niti o tome postoji evidencija. - Dok sam bio na bolovanju zvale su me neke koleginice. B. V. me zvala kako bi otvorila kancelariju na prvom spratu u kojoj se nalazi dokumentacija iz predmeta Duška Kneževića i Blaža Jovanića, a u kojoj bi radnici zamijenili klimu. Zvala me i koleginica S. N. kojoj je trebao ključ iste ove kancelarije, s obzirom da je ona radila kod sudije za istragu Zorana Radovića - ispričao je Radovanović.&nbsp; Interesantno je i da je kazao da mu je „bilo poznato da je nemoguće bilo obavljati popis zbog velike količe stvari koja se tu nalazi“. Radovanović je iznio i detalj da u depou ne postoje kamere. Kazao je kako se „prethodno obraćao predsjedniku suda za zahtjevom da se u hodniku i depou postave kamere, ali je dobio odgovor da za tako nešto nema novca“. - Taj zahtjev je bio prije godinu - godinu i po, čak zna da je bilo komentara od kolega da ne trebaju kamere u depou, osim da ga neko gleda što radi. O usmenom zahtjevu prema predsjedniku je sačinio službenu zabilješku čiji original je predao sekretarici predsjesnika a on posjeduje kopiju – piše u optužnici. Ispričao je i da su „iz Sudskog savjeta, kada su postavljali kamere u sudu, stručne osobe za video nadzor bile upoznate „sa njegovim zahtjevom da se u depou postave kamere. Tada je rečeno, kazao je on, da je to sve maksimum 200 eura, ali da za to nema para.&nbsp; Da li su se nakon upada u depo Višeg suda u Podgorici našle pare „maksimum 200 eura“ da se ovaj prostor „pokrije“ video nadzorom javnosti nije poznato. Portal ETV u sljedećem nastavku će objaviti detalje iz odbrane optuženih i iskaz bivšeg predsjednika Višeg suda Borisa Savića.

Arhivar tražio kamere za depo, Savić mu rekao da za to nema para

Na 1.146 novih parking mjesta u gradu biće uvedena naplata parkiranja, saopštio je Dražen Vidaković, predstavnik Parking servisa, na centralnoj javnoj raspravi o izmijenjenom elaboratu o parking zonama na teritoriji Glavnog grada.
Od toga broja, kako je saopštio Vidaković, 452 se nalaze na opštim, a 694 na posebnim parkiralištima. Parking će se, kako je predviđeno elaboratom, naplaćivati u ulicama 19. decembra, Oktobarske revolucije, crnogorskih serdara i na dva mjesta u Ulici bratstva i jedinstva.
Predstavnik Sekretarijata za saobraćaj Adnan Muratović saopštio je zbog čega su radili izmjene elaborata.
– Polazeći od potreba i zahtjeva građana, a sa ciljem da se omogući nesmetano korišćenje svih raspoloživih mogućnosti parkiranja na teritoriji glavnog grada, pristupili smo izradi izmjena i dopuna elaborata o parking zonama, dozvoljenom vremenu parkiranja, kategorijama motornih vozila koja se mogu parkirati, kao i načinu naplate naknade na opštim i posebnim parkiralištima. Ove izmjene su urađene na osnovu detaljnog ispitivanja i analize stanja, sa namjerom da se dodatno unaprijede usluge parkiranja – saopštio je Muratović.
On dodaje da je jedan od važnih ciljeva izmjena i dopuna elaborata proširenje parking zona u sistemu glavnog grada.
– Na taj način bi građani i privredna društva sa prebivalištem i sjedištem u Podgorici dobili određeni vid zaštite i prioritet u korišćenju parking usluga. Posebno ističemo da će stanari zgrada u kojima se uvodi zona naplate moći da koriste parking kao povlašćeni korisnici, po cijeni od šest eura mjesečno, kako bi se obezbijedila pravedna i dostupna usluga za one koji u tim zonama svakodnevno žive – saoštio je Muratović.

U Podgorici se uvodi naplata na 1.146 novih parking mjesta: Mjesečna karta za stanare šest eura

Član Glavnog odbora DPS-a Elvir Zvrko prije dva dana između ostalog je ocijenio da dok Albanija bilježi najdinamičniji rast u regionu, Crna Gora stagnira bez ikakve strategije razvoja.
Da je crnogorski turizam definitivno u fazi stagnacije, za Antenu M potvrđuje i predsjednik Crnogorskog turističkog udruženja Žarko Radulović.
- Ocjena da je ovo jedna od najboljih sezona nije tačna. Može ona biti po parama najbolja, ali nijesam siguran da je i to, jer ako taj novac ne daje efekat u Budžetu, onda smo zalud radili - naglašava Radulović.
Podsjeća da je turizam trenutno vodeća grana privrede.
- Ne znam koliko će to tako biti, ali trenutno je takva situacija da definitivno ovisimo, pa i Budžet ovisi o rezultatima turističkih sezona - ističe Radulović.
Podvlači da je ova godina bila slabija nego prošla.
- Ne znam koja je to metodologija po kojoj su oni računali. Nije mi jasno i dalje, ali ja znam, pošto sam u materiji i pošto se svakodnevno borim sa nedaćama koje su nas zadesile ove godine – da to nije isto. Na primjer, da budem jasniji – sedam i po miliona prije nepune tri godine je bio fond plata u mojoj kompaniji na godišnjem nivou. Do kraja ove godine je 12 i po miliona - navodi Radulović.
To, kako pojašnjava, znači da su za tri godine porasli troškovi rada pet miliona.
- I to će svako reći – super, radnici dobijaju mnogo više para. Na papiru kad gledamo, taj je utisak. Međutim, kad se to prebaci u realni život, oni imaju manje mogućnosti. Sa tim većim parama manje će da kupe, nego što su kupovali sa sedam i po miliona - podvlači Radulović.
Ističe da ga najviše brine to što nigdje nije dostupan podatak koliko je Budžet prihodovao po osnovu PDV-a od turizma.
- Ja mislim da se Budžet nije dobro punio, da može po ciframa da bude nominalno veći nego prošle godine, ali taj novac mnogo manje vrijedi ove, nego što je taj prošle godine. A uzrok svega toga bilo je nesretno rješenje da se PDV na smještaj podigne na 14 odsto, gdje su nama otkinuli tu jednu nogu na kojoj je stajao cijeli turizam, barem kad je kolektivni smještaj u pitanju, a i ostali - izričit je Radulović.
Činjenica je, navodi, da turizam u ovom trenutku stagnira.
- Niko me ne može ubijediti, jer sam iz te materije, iz te problematike, svakoga dana, pa znam šta pričam - naglašava Radulović.
Brine ga, kako ističe, 2026. godina.
- I molim one koji donose odluke da budu jako oprezni i obazrivi, jer smo mi upozoravali na ovo što se sad dešava i što se desilo i prošle godine. Međutim, nije bilo odziva na to i vjerovatno su oni bili ubijeđeni da su oni u pravu. Međutim, vrijeme je dokazalo da nijesu - ukazuje Radulović.
Da se identična situacija ne bi ponovila i naredne godine, Radulović apeluje na nadležne da paze šta rade sa nametima kad je u pitanju privreda.
- Jer svako podizanje bilo kojeg poreza je tektonski poremećaj za ovako tananu ekonomiju kakva je crnogorska. Nama sad treba da se spuštaju cijene, a ne da se podižu. I to da mi spuštamo prvi, ne da me moli država, ili da donosi uredbu i da nas ograničavaju iz hira - navodi Radulović.
To je, kako poručuje, jedini način da nastavimo sa rastom naredne i svih sljedećih godina.
- Jer smo mi ove godine, ne zbog nas, nego što je uveden porez na PDV takav kakav je, morali da podižemo cijene i to je rezultiralo time čime je rezultiralo. Iduće godine, mogli bi da imamo više gostiju, bolji početak i završetak sezone nego ove godine, ali sve zavisi od cijena. Doduše zavisi i od viza, ali to je posebna tema, pa je ne bih otvarao sad - zaključuje Radulović.

Radulović: Crnogorski turizam stagnira

Navijačke tribine jesu ogledalo društva – ali ne ravno ogledalo, već više ogledalo koje uvećava i deformiše ono što već postoji. Na tribini se, u kratkom roku, kondenzuju tri stvari: identitet (mi – oni), jaka emocija (uzbuđenje, adrenalin, osjećaj pripadanja) i osjećaj anonimnosti u masi. U takvoj kombinaciji, političke i identitetske podjele koje inače tinjaju ispod površine isplivaju brže i brutalnije nego u „normalnom“ javnom prostoru. Zato se često čini da tribine „prednjače“ – ali one prije svega rade ono što masa svuda radi: samo glasnije, vulgarnije i vidljivije. To je za Pobjedu kazao Radoje Cerović, komentarišući nacionalističke istupe gostujućih navijača na utakmici Crna Gora – Hrvatska.
Takva navijačka koreografija nije strana niti je novost, a ipak je nešto konačno osvjetlalo obraz Crnoj Gori, a to je poruka crnogorskih navijača: „Ustaše i četnici, zajedno ste bježali“, čime su jasno stavili do znanja da nema mjesta govoru mržnje niti šovinizmu kada se bodri svoja zemlja.
Na pitanje u kojoj mjeri su dešavanja na stadionima krajem 80-ih i početkom 90-ih, posebno Zvezda – Hajduk, bila rani indikator nadolazećih nacionalističkih tenzija, Cerović odgovara:
“Ako se vratimo na kraj osamdesetih i početak devedesetih, navijački sukobi – uključujući Zvezda – Hajduk i druge, možda još poznatije epizode – bili su rani indikator nadolazećih nacionalističkih tenzija, ali ne i njihov uzrok. To je bila ona posuda sa kukuruzom o kojoj govorim: neko društvo „podgrijava“ godinama – ekonomskom neizvjesnošću, slabljenjem institucija, agresivnom propagandom – a stadioni su bili mjesta gdje je pojedino zrno prvo „puklo“”.
Cerović smatra da se tu najranije vidjelo ono što je već postojalo kao napetost u društvu: prepakovane istorijske uvrede, mitovi, parole, simboli.
Da li je sport iskorišćen za politizaciju masa, ili su tribine prirodno mjesto gdje potisnuti identiteti izbijaju?
CEROVIĆ: I jedno i drugo. Sport je u suštini „igra rata“: sublimisana borba, jasno podijeljene strane, himne, zastave, pobjednici i poraženi. U takvoj strukturi, svaki identitetski konflikt lako nađe svoje „mjesto“ na tribini. Ali u jednom trenutku to više nije spontano. Politički akteri vrlo brzo shvate da su navijačke grupe već organizovane, hijerarhizovane, navikle na sukob i mobilizaciju. Odatle kreće ono što bih nazvao „outsourcing nasilja“: umjesto da država, policija ili partija nešto uradi direktno, koriste se tribine i navijači kao neformalni alat pritiska.
Da li se na Balkanu navijačke grupe ponekad koriste kao zamjena za institucije sile – kao neformalna produžena ruka politike kad treba obaviti posao koji država ne smije otvoreno da preuzme?
CEROVIĆ: Na Balkanu su navijačke grupe često korišćene kao neka vrsta zamjene za institucije sile. Kada imate slabe, politizovane i korumpirane institucije, vlastima je često „zgodnije“ da za prljave poslove koriste grupe koje formalno nijesu dio države. Vidjeli smo u raznim gradovima regiona situacije gdje navijači „čuvaju“ mitinge, rastjeruju protivnike, pokrivaju kriminalne poslove u vezi sa drogom, reketiranjem, obezbjeđenjem klubova. Tada dobijamo začarani krug: navijačke grupe postaju zaštićeni od države i politike ali i njeni povremeni izvršioci na terenu.
Ko danas ima veću stvarnu moć u pojedinim gradovima regiona – institucije države ili vođe navijačkih grupa koji kontrolišu stotine mladih ljudi spremnih na mobilizaciju?
CEROVIĆ: Formalno, naravno, država. Ali u praksi, u nekim kvartovima i gradovima, vođa navijača koji kontroliše stotine mladih ljudi spremnih na mobilizaciju i povezan je sa kriminalnim strukturama, ima vrlo ozbiljnu moć nad „ulicom“. Ako policija i pravosuđe znaju da će svako diranje u te strukture podići dio grada na noge, ako se šalju poruke tipa „ne diraj njega, taj je naš“, onda se ta realna moć dijeli. I obični građani to vrlo brzo osjete: znaju da nije svejedno s kim ste u sukobu, pa makar govorili o parking mjestu, a ne o ideologiji.
U kojoj mjeri politički akteri koriste navijačke grupe kao instrument pritiska, zastrašivanja ili političke mobilizacije?
CEROVIĆ: Politički akteri navijačke grupe koriste kao instrument pritiska, zastrašivanja i mobilizacije na više načina. Nekad je to otvoreno – transparenti i skandiranja koja jasno idu u korist jedne politike ili protiv neke druge. Nekad je suptilnije: pojavljivanje „momaka sa tribine“ na protestima, upadi na gradske sjednice, tihi pritisak na aktiviste, novinare ili sudije. Prednost za političare je što uvijek mogu reći: „To nijesmo mi, to su navijači, to je spontano“. Poruka je poslata, a potpis je formalno čist.
Što se događa kada država pravi „kompromis“ sa vođama navijača – bilo u vezi sa kriminalom, bilo u vezi sa političkom podrškom – i kakve dugoročne posljedice to ostavlja na institucije?
CEROVIĆ: Najopasnije postaje kada država ulazi u „kompromis“ sa vođama navijača, bilo u vezi sa kriminalom, bilo u vezi sa političkom podrškom. To je, u stvari, truli kompromis koji razara same temelje institucija. U trenutku kada vođa navijača zna da mu se pojedini prekršaji ili krivična djela „gledaju kroz prste“ zato što je politički koristan, prestaje da važi ideja da je zakon isti za sve. Poruka mladima je vrlo jasna: isplati se biti dio te grupe, isplati se biti nasilan i lojalan, a ne pošten i stručan. Dugoročno, to vodi u privatizaciju države: umjesto da institucije budu neutralni arbitar, one postaju samo još jedan igrač u mreži neformalnih moći.
Još je opasnije kada kompromis uopšte nije potreban – kada se svjetonazor države i navijačkih grupa već prirodno poklopi. Kada isti ljudi koji odlučuju o budžetu, školstvu i zakonima dijele isti imovinski, politički i ideološki interes sa onima koji kontrolišu tribine, tada država prestaje da bude korektiv najnižih poriva, a počinje da ih podgrijava i nagrađuje. Umjesto da koči agresiju, pojednostavljeno „mi – oni“ razmišljanje i jezik mržnje, ona ih preuzima kao svoj glavni komunikacioni alat. U takvoj situaciji policija više ne štiti zakon, nego „naše momke“, pravosuđe ne štiti žrtvu nego pazi na „našu stranu“, a javni diskurs se svodi na parole i navijačke pjesme. To je trenutak kada institucije spolja i dalje liče na državu, ali iznutra funkcionišu po logici tribine.
Da li je simbioza politike, navijačkih grupa i kriminalnih struktura posebno opasna u državama sa slabim demokratskim institucijama, poput onih na Balkanu?
CEROVIĆ: Simbioza politike, navijačkih grupa i kriminalnih struktura je posebno opasna u državama sa slabim demokratskim institucijama – a Balkan nažalost dobrim dijelom spada u tu kategoriju. Gdje nema stabilnog pravosuđa, profesionalne policije i nezavisnih medija, takve simbioze stvaraju nešto što liči na paradržavu: sistem u kojem pravi centri moći nijesu vidljivi u ustavu, nego na tribini, u kafiću ili u nekoj „bezbjednosnoj strukturi“ koja je napola legalna, napola kriminalna.
Zašto navijačke grupe u Srbiji i Hrvatskoj imaju snažniji uticaj nego u Crnoj Gori – ili je taj uticaj u Crnoj Gori samo manje vidljiv?
CEROVIĆ: Prvo, riječ je o većim zemljama, većim klubovima i većim novcima. Drugo, u Srbiji i Hrvatskoj navijačke grupe su igrale važnu ulogu tokom ratova devedesetih – i kao simboli, i kao regrutni bazen za paravojne formacije. Treće, duže i sistematičnije su povezivane sa službama bezbjednosti i organizovanim kriminalom. U Crnoj Gori je scena manja, klubovi su manji, pa je i navijačka moć manje spektakularna, ali to ne znači da je nema. Ona je možda manje vidljiva, više raspoređena „ispod radara“, ali i kod nas postoje veze između navijača, kriminala i politike – samo su u manjoj mjeri institucionalizovane.
Kako se crnogorske političke i identitetske podjele odražavaju na navijačku scenu, i koliko ona zapravo gravitirа modelima iz Srbije i Hrvatske?
CEROVIĆ: Crnogorske političke i identitetske podjele neminovno se preslikavaju i na navijačku scenu. Dio navijača identitetski gravitira ka klubovima iz Srbije, preuzima njihove parole, ikonografiju, ponekad i njihov jezik mržnje. Ali istovremeno, crnogorske tribine su više puta pokazale iznenađujuće zdrav refleks i otpornost prema najgorim fašističkim narativima koji su u okruženju dobrim dijelom normalizovani.
Skandiranje „Zajedno ste bježali“ u odnosu na ustaše i četnike je, po meni, fantastičan primjer kako navijačka duhovitost i jedan autentični antifašistički refleks mogu da pobijede retrogradni nacionalizam, makar na trenutak. To nije mala stvar u regionu u kojem se i dalje rado maršira pod ikonografijom poraženih ideologija. Ipak, pritisak modela iz regiona je jak, i ako institucije nastave da slabe, biće sve teže dugoročno održati tu distancu i taj, za naše prilike, dragocjeni otklon od otvorenog fašizma.
Koliko kriminalni segment navijačkih grupa utiče na stabilnost u regionu i koliko je ta sprega postala institucionalni problem?
CEROVIĆ: Kriminalni segment navijačkih grupa vrlo konkretno utiče na stabilnost u regionu. Te grupe danas nijesu samo „momci koji se tuku iza stadiona“. Oni su često dio lanaca trgovine drogom, oružjem, reketiranja, pranja novca. Povezani su preko granica, u kontaktu sa kriminalnim grupama iz regiona i šire, i mogu da budu instrument i domaćih i stranih službi u raznim hibridnim operacijama. Kada to jednom uđe u naviku, to postaje i institucionalni problem: policija i tužilaštvo počinju da kalkulišu kome smiju, a kome ne smiju da priđu, sudije osjećaju pritisak, a građani gube povjerenje u ideju pravde.
Može li se radikalizacija mladih odvijati upravo preko tribina, i gdje je granica između navijačke subkulture i ideološkog ekstremizma?
CEROVIĆ: Apsolutno. Tribina je „socijalna mreža uživo“: ona nudi identitet, pripadnost, status, rituale, sapunicu „mi protiv njih“. Mladi ljudi, naročito oni koji dolaze iz nesigurnih socijalnih uslova, vrlo lako u tome nađu osjećaj smisla. Ideologija se ne uči iz knjiga, već iz pjesama, grafita, simbola, priča starijih navijača. Granica između navijačke subkulture i ideološkog ekstremizma prelazi se u trenutku kada se sport praktično izgubi iz fokusa, a primarna svrha grupe postane mržnja, zastrašivanje i spremnost na nasilje prema „unutrašnjem“ ili „spoljnom“ neprijatelju. Tada više ne govorimo o navijanju, nego o ekstremističkom organizovanju.
Kada govorimo o psihologiji mase – postoji li način da se destruktivna energija navijačkih grupa preokrene u nešto društveno korisno i da se sport vrati u sferu zdravog rivaliteta? Da li je toga ikada i bilo?
CEROVIĆ: Da li tu energiju možemo preokrenuti u nešto društveno korisno? Teoretski – da. U praksi – veoma teško, ali ne i nemoguće. Navijačke grupe imaju snažnu unutrašnju koheziju, osjećaj solidarnosti i spremnost na akciju. Sve su to resursi koji bi, u nekom normalnijem društvu, mogli da budu iskorišćeni za humanitarne akcije, volontiranje, lokalne projekte, podršku djeci, ekologiju. Već smo ponekad vidjeli navijačke grupe koje organizuju dobrovoljno davanje krvi, prikupljanje pomoći, akcije čišćenja gradova. Problem je što je mnogo lakše političarima tu energiju usmjeriti u destrukciju – u strah i podjele – nego u konstruktivne projekte koji traže vrijeme, planiranje i saradnju sa institucijama.
A da li je ikada postojao period „čistog“ sporta, samo zdravog rivaliteta? Ne bih idealizovao prošlost. Sport je oduvijek imao i funkciju simboličkog rata među grupama, gradovima i nacijama. Razlika između stabilnih i nestabilnih društava nije u tome da li postoji rivalitet, nego u tome da li su institucije dovoljno jake da taj rivalitet drže u civilizovanim okvirima. Kada imate povjerenje u sud, policiju, klub i državu, onda možete sebi da dozvolite da su vam komšije „ljuti rivali“ samo 90 minuta. Kada tog povjerenja nema, onda tribine lako postanu još jedan front u raspadnutom društvu, a ne ventil koji nas rasterećuje.
Zato, ako hoćemo da se pozabavimo navijačima, ne možemo to raditi samo kroz policiju i stadionske kazne. Moramo se baviti istim onim stvarima o kojima stalno govorim: ekonomskim raslojavanjem, nepravdom, nefunkcionalnim institucijama i političkim elitama koje žive od podjela. Dok god je posuda sa kukuruzom na šporetu, uvijek će neko zrno da pukne. Na nama je da odlučimo hoće li to biti kokica na tribini – ili nešto mnogo gore u stvarnom životu.

Navijačke grupe čuvaju političarima čiste ruke u prljavom poslu

U Crnoj Gori danas se očekuje umjereno do potpuno oblačno vrijeme, povremeno slaba do umjerena kiša, ponegdje mogući pljuskovi i grmljavina. Na sjeveru snijeg, a u nižim predjelima tokom dana i kiša i snijeg. Sniježne padavine očekuju se povremeno i u višim centralnim i planinskim predjelima na jugu.
Krajem dana ili u večernjim satima u većini predjela bez padavina, navodi se na sajtu Zavoda za hidrometeorologiju i seizmologiju.
Vjetar slab do umjeren, ponegdje pojačan, uglavnom zapadnih smjerova, krajem dana na sjeveru umjeren do pojačan južni.
Najviša dnevna temperatura vazduha od 0 do 12 stepeni.

Danas oblačno, na sjeveru snijeg

čelnik cetinjske policije u vrijeme zločina u Medovini, Dalibor Šaban potpisao je dopis kojim se filijala MUP-a na Cetinju obavještava ,,da je protiv Vuka Borilovića podnešena krivična prijava zbog nasilničkog ponašanja, kao i da je osim toga dato i neko usmjerenje da se postupa u skladu sa Zakonom o oružju“.
On je to saopštio juče na suđenju bivšoj načelnici filijale MUP-a Cetinje Oliveri Krivokapić, optuženoj za nesavjestan rad u službi, odnosno za nepokretanje upravnog postupka da se Boriloviću oduzme oružje, za koje se kasnije ispostavilo da je koristio da izvrši masakr u Medovini, kada je ubio deset osoba, među kojima i dječake Marka i Mašana Martinovića.
Prema riječima Šabana, kao kontakt osoba naveden je Aleksandar Džaković (takođe službenik policije na Cetinju).
Dodao je da su mu kolege rekle da je praksa bila da se obavještava filijala iako to nije obavezujuće zakonom.
On je na pitanje zastupnice optužbe zbog čega se takvo obavještenje slalo filijali, kazao da je razlog ,,to što je Borilović imao oružje sa oružanim listom, ali kako je protiv njega podnešena krivična prijava za nasilničko ponašanje samim tim stekli su se uslovi za pokretanje upravnog postupka za privremeno, ili, nakon završetka krivičnog postupka, trajno oduzimanje vatrenog oružja“.
Ispričao je i da je svako oduzimanje oružja u legalnom posjedu protivpravno, kako od strane tužioca tako i od strane policije, osim ako je oružje bilo sredstvo za izvršenje krivičnog djela. U tim slučajevima policija i tužilaštvo su u obavezi da oduzmu oružje, koje postaje predmet krivičnog, a ne upravnog postupka“.
- U predmetu koji je formiran protiv Vuka Borilovića zbog krivičnog djela nasilničkog ponašanja, oružje je bilo i trebalo da bude predmet upravnog postupka, a kroz izviđaj je to i utvrđeno - kazao je Šaban.
Na pitanje advokata da li smatra normalnim da se nekome ko je osuđivan za nasilničko ponašanje, sa elementima teškog nasilja, izda dozvola za oružje, Šaban je kazao da bi to pretpostavilo da se filijala oglušila o negativnu procjenu datu od UP.
Nekadašnji šef policije na Cetinju, pored ostalog, kazao je da mu nije poznato da li je vršen pretres stana Vuka Borilovića, u slučaju optužbi za nasilničko ponašanje u julu 2021. godine, kada je Borilović prvo gađao kamenicama kuću Marka Lagatora, a nakon toga mu i metalnom šipkom polomio auto. Policija je tada podnijela krivičnu prijavu protiv Borilovića, zbog ,,nasilničkog ponašanja i nanošenja štete“. Tada je utvrđeno da je Vuk Borilović posjedovao oružje, koje nije pronađeno prilikom pretresa njegove kuće.
- Ne mogu se sjetiti da je pretres vršen, a ako jeste nije pronađeno oružje jer je onda bilo dobro sakriveno - kazao je Šaban.
Prema njegovim riječima to oružje i nije bilo u nadležnosti policije nego u nadležnosti drugog organa, jer nije predmet krivičnog već upravnog postupka. Šaban nije naveo o kojem drugom organu je riječ.
Na pitanje da li je postupanje policije bilo zakonito u slučaju kada Oliveri Krivokapić nije dostavljena službena zabilješka, Šaban je kazao da je sama krivična prijava i više nego dovoljna za pokretanje ili dalje preduzimanje radnji i mjera iz nadležnosti filijale jer krivična prijava sadrži ozbiljnu strukturu dokaza, a posebno što izviđajem rukovodi tužilac, te samim tim krivična prijava dobija dodatnu snagu, dokaznu, pravnu i bilo kakvu drugu u odnosu na subjektivnu službenu zabilješku, jer je veći stepen pouzdanosti.
Optužena Krivokapić pitala je svjedoka zašto nije podnešena krivična prijava protiv nje jer nije postupila po obavještenju, na što je Šaban odgovorio da policija nije raspolagala operativnim podacima.
- Policija nije raspolagala operativnim podacima da u konkretnom slučaju nije preduzeto ništa u skladu sa obavještenjem, a da smo raspolagali sa tim informacijama policija bi obavijestila neki drugi organ, prvenstveno tužilaštvo - odgovorio je Šaban nekadašnjoj šefici filijale MUP-a na Cetinju.
Šaban je takođe kazao i da se događaja iz jula 2021. godine, kada je Borilović počinio djelo nasilničkog ponašanja, ponovo sjetio tek nakon što je ovaj izvršio masakr u Medovini.
- Tada sam uzeo predmet da listam i provjeravam što je urađeno. Teško se mogu sjetiti koliko je često slučaj na Cetinju da se dešavaju takvi događaji, a što se može provjeriti kroz evidenciju krivičnih djela, pa se može utvrditi koliko je to često - kazao je Šaban dodavši i da je nakon dešavanja u Medovini pitao za spis u kojem je postupak izdavanja dozvole za posjedovanje oružja Vuku Boriloviću, te da je dobio odgovor ,,da je u odnosu na Borilovića rađena provjera, koja je proslijeđena upravnim poslovima“, ali i da se sada ne može sjetiti da li je ta provjera bila pozitivna ili negativna.
<h3>Tvrdi da niko nije uticao na njega</h3>
Na pitanje da li ga je neko pozvao nakon događaja u julu 2021. godine, da se Vuku Boriloviću ne oduzme oružje, Šaban je negirao i dodao da nikakav uticaj nije na njega vršen ni da nešto uradi ni da ne uradi.
- Ne sjećam se da je postojala operativna informacija, a da je postojala toga bih se sjetio, jer se i te kako interesujem za svaki predmet. Ne mogu se sjetiti da li su konkretno rađene provjere, jer za provjere za koje me vi pitate rade se u trenutku izdavanja dozvole za posjedovanje oružja - kazao je Šaban.
<h3>Šaban se nije izjasnio da ko je naredio da patrola ispred Cetinjskog manastira ne reaguje</h3>
Načelnik cetinjske policije u vrijeme masakra u Medovini Dalibor Šaban nije mogao da sde izjasni ko je policajcima koji su se nalazili ispred manastira naredio da se ne udaljavaju, iako je samo stitinjak metara dalje Vuk Borilović ubio desetoro ljudi.
- Ako je tako, ja to osuđujem, ali se ne mogu izjasniti da li je tako. Pošto su u toku postupci, to će se utvrditi u njima - kazao je Šaban, odgovarajući na pitanje advokata oštećenih porodica.

Šaban: Filijala MUP-a oglušila se o negativnu procjenu policije

Predsjednik Opštine Pljevlja Dario Vraneš, ove godine, za razliku od prethpdne dvije, odlučio je da bojkotuje dan grada na čijem je čelu, pa tako nije prisustvovao svečanoj sjednici Skupštine opštine, objašnjavajući na društvenim mrežama da ne želi da slavi podjele i da je 20. novembar najtragičniji dan 20. vijeka. - ...tadašnje „nove vlasti“ su bez suda i suđenja strijeljale desetine civila – ideoloških neistomišljenika. ...Iz poštovanja prema žrtvama i njihovim porodicama nijesam prisustvovao današnjoj svečanoj sjednici – napisao je on. Poručio je i kako se svaki zločin „mora osuditi bez obzira sa čije strane dolazio“, - Mi želimo istinsko pomirenje a do njega ne možemo doći ako slavimo datume koji vrijeđaju najintimnije emocije bilo kog našeg građanina – napisao je Vraneš.  <figure> <img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/2025112213110_79964f7ca69eea5f21147b2c6ffcd5eecee067cb0179ea57e33123c6f9e55c95.jpg" data-media-id="editor_0" data-image-id="2025112213110_79964f7ca69eea5f21147b2c6ffcd5eecee067cb0179ea57e33123c6f9e55c95" data-rendition-name="original" width="810" height="1402" loading="lazy" alt="Sario Vraneš"> </figure>  U drugoj objavi je poručio da je pitanje vremena „koja će vlada, trenutna ili neka iduća, čuti glas svog naroda i dati saglasnost odluci lokalnog parlamenta da dan opštine Pljevlja bude 27. oktobar“... Pitali smo ga koji su razlozi „naknadne pameti“ da za razliku od prethodne dvije godine, ove bojkotuje svečanu sjednicu, ali nije odgovorio. Loklani parlament u septembru 2023. godine usvojio je prijedlog Vraneša da 27. oktobar bude dan opštine, a inicijativu je podržala i Crkva Srbije. Na dan glasanja odbornicima se obratio episkop mileševski Atanasije pozivajući ih da glasaju da se dan kada se praznuje Sveta Petka zvanično proglasi za dan opštine, uz konstataciju da će na taj način „podići ruke za oslobođenje od ostataka bezbožnog komunističkog nasljeđa“. Prijedlog je podržalo 19 odbornika Nove i Demokratske Crne Gore, protiv je bilo devet dok je bio jedan uzdržan odbornik. Pljevlja su u Drugom svjetskom ratu, 20. novembra 1945. godine oslobođena od fašističkog okupatora.&nbsp; Prijedlog za promjenu dana opštine podržali su odbornici Nove srpske demokratije, Demokratske narodne partije, Pokreta za Pljevlja, Ujedinjene Crne Gore, SNP-a i tri odbornika Demokrata. Jedan odbornik Demokrata bio je uzdržan, dok su protiv bili odbornici DPS-a, Bošnjačke stranke i Građanskog pokreta URA. Odbornici Pokreta Evropa sad sjednicu su napuštili prije glasanja. Do danas, međutim, nijesu dobili saglasnost Vlade za takvu odkuku. - Ništa mi nije jasno ovo saopštenje našeg voljenog preśednika opštine Pljevlja. Čovjek prošle godine ode na Stražicu, položi vijenac, zapali svijeću, stane pred kamere, održi govor, prisustvuje svečanoj sjednici Skupštine Opštine Pljevlja… i sve to povodom 20. novembra. I onda ove godine – kaže da 20. novembar dijeli ljude i da zato neće doći. Pa čekaj, predsjedniče… Ako je 20. novembar dan podjela, šta si radio prošle godine? Ako nije bio dan podjela onda, kada si polagao vijence i slavio, kako je odjednom postao dan podjela danas? A ako jeste, zašto si tada ćutao i učestvovao – napisao je na društvenim mrežama građanski aktivista iz Pljevalja Pavle Čolović. Politika u Pljevljima, kako je napisao, postala je najskuplji teatar apsurda – svake godine nova predstava, novi scenario, isti glumci. - Jedna godina za jedinstvo, druga godina za podjele. Zavisi kako vjetar duva i od koje publike se traži aplauz. A Pljevljima treba jedinstvo, rad i istina - ne dnevno-politička akrobatika – zaključio je Čolović. Vraneš, međutim, u kontinuitetu proizvodi afere kojima pokušava da „saoizuje“ Pljevlja. Izruguje se građanskom, multietničkom, multikulturnom karakteru ovog grada. Urušava antifašističke temelje grada, slavi fašistički četnički pokret, izruguje se Državi Crnoj Gori slaveći i obilježavajući praznike tuđe države – Srbije, provocira organizacijom svečanosti na kojima se slavi i promoviše ta tuđa država – poput svečanog otvaranja prvog kružnog toka u ovom gradu, kada su članice i članovi folklorne grupe bile obučene u srpske nacionalne nošnje... Na brojnim svečanostima, umjesto crnogorske državne himne, intonira se srpska. Otvoreni je obožavatelj četničkog pokreta, sa pozicije predsjednika Opštine čini koliko je u mogućnosti da doprinese reviziji istorije, o čemu svjedoči i inicijativa za izmjenu datuma Dana opštine, a Opština je finansirala i knjigu kojom se veličaju vođe četničkog pokreta... Vraneš matičnom državom smatra Srbiju. Blizak je Crkvi Srbije i redovan je gost u Beogradu, kod srpskih zvaničnika. Vladika Mileševske eparhije Crkve Srbije Atanasije odlikovao ga je prošle godine ordenom „Bijelog anđela“ kada je poručio da je svetosavski jedini put spasenja i zaključio obraćanje riječima: „Dogodine u Prizrenu“. Prizren je grad na Kosovu, a poruka „dogodine u Prizrenu“ je pozdrav srpskih nacionalista koji promoviše težnju velikosrpskog državnog projekta da osvoji dio kosovske teritorije. &nbsp;

Vranešu Dan oslobođenja Pljevalja od fašističkog okupatora najtragičniji dan 20. vijeka

Nadležne inspekcije zabranile su rad u privatnoj zdravstvenoj ustanovi – Ambulanta pedijatrije „Unimedica“ u Ulcinju u kojoj je liječen devetogodišnji dječak iz Bara koji je preminuo, saopšteno je iz Ministarstva zdravlja.
Zdravstvena inspekcija Ministarstva zdravlja je, u saradnji sa Inspekcijom rada, Inspekcijom zaštite na radu i Poreskom inspekcijom, sprovela je zajednički inspekcijski nadzor u privatnoj zdravstvenoj ustanovi – Ambulanta pedijatrije „Unimedica“ u Ulcinju kako bi ispitala okolnosti tragične smrti djeteta uzrasta devet godina.&nbsp;
- Tokom nadzora utvrđen je veći broj nepravilnosti u radu ove ustanove, iz nadležnosti svih uključenih inspekcija - navedeno je u saopštenju Ministarstva zdravlja.
Kako su rekli u tom resoru, na osnovu nalaza, zdravstvenoj ustanovi izrečene su zakonom propisane kazne, a njen rad je zabranjen.
- Ministarstvo zdravlja nastavlja da preduzima sve potrebne mjere radi utvrđivanja svih relevantnih okolnosti i zaštite javnog zdravlja. Javnost će biti blagovremeno informisana o svim daljim koracima i rezultatima postupka - poručeno je iz Ministarstva zdravlja.
Primorski portal objavio je 16. novembra da je dječak preminuo dan ranije, odnosno tri dana nakon što je dobio boginje, imao visoku temperaturu, zbog čega su ga roditelji nekoliko puta vodili kod ljekara.
Više državno tužilaštvo u Podgorici formiralo je predmet povodom smrti devetogodišnjaka u Baru.
Taj medij je objavio da su roditelji dijete poveli na pregled i pedijatru u Opštu bolnicu Bar tokom noći između 14. i 15. novembra, ali da je dežurni pedijatar procijenio da pacijenta te noći ne hospitalizuje. Zdravstveno stanje dječaka se dodatno pogoršalo kroz nekoliko sati, a u subotu ujutro je preminuo.
Više državno tužilaštvo u Podgorici formiralo je predmet povodom smrti dječaka.

Ministarstvo zdravlja: Zabranjen rad privatnoj zdravstvenoj ustanovi u kojoj je liječen preminuli dječak

Susret crnogorskog premijera Milojka Spajića i albanskog kolege Edija Rame postao je viralan na društvenim mrežama. Podsjetimo, lideri regiona okupili su se juče u Tirani na Samitu o Planu rasta EU za Zapadni Balkan „Naš put ka EU“.&nbsp;
Domaćin skupa Rama dočekivao je goste ispred palate, a kada je stigao Spajić uputio mu je šaljiv komentar.
Rama je Spajiću pri izlasku iz automobila rekao: "Vi ste predvodnik, kako možete da kasnite?"
Na to mu je Spajić kroz osmijeh odgovorio: "Ne, mi ne kasnimo, mi smo baš na vrijeme."
<div class="embed-block"><div style="max-width: 660px;"><div style="left: 0; width: 100%; height: 0; position: relative; padding-bottom: 63%; padding-top: 284px;"><iframe src="https://cdn.iframe.ly/api/iframe?app=1&url=https%3A%2F%2Fwww.instagram.com%2Freel%2FDRUB9eDCJVD%2F%3Figsh%3DMTd5M21jOHU4a2x3bw%3D%3D&key=87ca3314a9fa775b5c3a7726100694b0" style="top: 0; left: 0; width: 100%; height: 100%; position: absolute; border: 0;" allowfullscreen></iframe></div></div></div>
 
Na Samitu, pored Spajića, učestvuje evropska komesarka za proširenje Marta Kos, premijeri Srbije Đuro Macut, Kosova Aljbin Kurti, Sjeverne Makedonije Hristijan Mickoski, predsjedavajuća Savjetu ministara BiH Borjana Krišto.
Cilj Samita je jačanje ekonomske i političke saradnje između Zapadnog Balkana i EU.

Tag: boris-savic