Viši sud odbio je prijedlog bviđeg predsjednika Privrednog suda Blaža Jovanića da se u postupku, koji se protiv njega vodi zbog optužbi da je uz pomoć 11 pripadnika kriminalne organizacije, među kojima su stečajni upravnici, procjenitelji i vlasnici firmi za obezbjeđenje u stečajnim postupcima, oštetio osam kompanija za značajne iznose, u svojstvu svjedoka sasluša sudija Boris Savić, bivši predsjednik te institucije.
Jovanić je stava da Savić može posvjedočiti da nije počinio krivična djela koja mu se stavljaju na teret - stvaranje kriminalne organizacije i više krivičnih djela zloupotreba službenog položaja, već da se radi o iskonstruisanoj optužnici.
- Predlažem da sud u dokaznom postupku sasluša u svojstvu svjedoka sudiju Borisa Savića. Odmah da pojasnim, naravno ne u vezi odluka koje je donosio u ovom postupku, jer je to njegovo sudijsko uvjerenje i o tome ne možemo polemisati, iako se sa istima apsolutno ne slažem. Ovog svjedoka predlažem jer smatram da isti ima saznanja i da može posvjedočiti na okolnosti da ja nisam počinio krivična djela koja mi se stavijaju na teret, čime bi potvrdio ono što tvrdim i ja i ostali optuženi da je ova optužnica iskonstruisana od strane nekih interesnih grupa izvan suda i tuzilaštva, a da je ranija, a sada suspendovana tužeteljka samo bila obični izvršilac volje i namjere tih interesnih grupa - navedeno je u prijedlogu Jovanića, u koji je portal ETV imao uvid, a koji je Viši sud odbio.
Jovanić ove navode i prijedlog za saslušanje temelji na razgovoru koji je vodio sa Savićem polovinom juna 2023. godine kada je sudija obilazio pritvorenike u Istražnom zatvoru.Kaže da je tokom razgovora upitao Savića zašto njegov pritvor traje toliko dugo.
- On je kazao: "Blažo, nije sporno da u tvom predmetu nema elemenata korupcije, zloupotrebe i pranja novca, ali sada je drugačija klima". Ja sam kazao: "Borise, mi smo sudije i ne osluškujemo kakva je klima, već sudimo po zakonu", a on odgovorio: "Eto, sada je tako" - tvrdi
Stoga smatra da Savić treba i može da iznese saznanja o tome da nema elemenata krivičnih djela u njegovim radjama, a koja mu se stavljaju na teret, te da treba i da ih prenese Vijeću.
- Jer sigurno da kada je govorio o "drugačijoj klimi", nije mislio na vremenske prilike, već očigledno o nekoj vrsti kreirane društvene atmosfere i prilika gdje je sasvim razumijivo mene hapsiti i izložiti krivičnom progonu, uprkos činjenici što, kako tvrdi ovaj svjedok, ponavijam, nije sporno da u mom predmetu nema elemenata krivičnih djela. Pri tome, ne može se smatrati da je to bio neformalan razgovor nas dvojice, jer je došao u svojstvu tada predsjednika Suda u obilazak mene kao pritvorenika, što svakako ne može bila neformalna prilika - naglasio je Jovanić.
On je ukazao i da je Savić bio predsjednik Vijeća Višeg suda koje je šest mjeseci prije ovog razgovora potvrdilo ovu i ovakvu optužnicu, pa prepostavija da može i da iznese i svoja saznanja o tome.
- Šta ga je dovelo do zakijučka o nepostojanju moje krivične odgovornosti i da li su ta saznanja promijenila njegov stav iznijet u odluci o potvrđivanju optužnice. Ako svjedok bude negirao ove moje navode i ovaj razgovor, tom razgovoru je prisustvovala i jedna naša koleginica koja razgovor može i posvjedočiti - zaključio je Jovanić u dopisu.
Jovaniću je početkom godine ukinut pritvor, a Viši sud je prihvatio jemstvo u iznosu od 768 hiljada eura u nekretninama.
Pored Jovanića, optužnicom Specijalnog državnog tužilaštva su obuhvaćeni i stečajni upravnici Saša Zejak, Snežana Jović, Sanja Lješković, Ranko Radinović, Dejan Golubović, Sreten Mrvaljević, ali i Pavić Globarević, Stana Čelebić, Darko Perović, Omer Markišić, Danijela i Dušan Laković i preduzećea "Titan security", "Securitas Montenegro" Podgorica, "Top force system" Nikšić i "Ogimar MNE" Podgorica.

Tamara Klikovac

original

viewImage

baseImage

610x380

500x500

400x240

400x203

1250x600

1084x550

thumbnail

Viši sud odbio prijedlog Jovanića da se sasluša Boris Savić: "Može potvrditi da su optužnicu iskonstruisale interesne grupe"

Upraviteljica pisarnice Višeg suda u Podgorici Maja Baćović pred tužiocem je ispričala da je na jednoj televiziji vidjela kada je tadašnji direktor Uprave policije Nikola Terzić pokazao fotografiju žene koju dovode u vezu sa obijanjem sudskog depoa, prepoznala je svoju kćerku Katarinu i o tome odmah obavijestila tadašnjeg predsjednika Višeg suda Borisa Savića. Baćović je rekla da je htjela da to saopšti i postupajućem tužiocu, ali joj je Savić rekao da će on to učiniti. Katarina Baćović se tereti da je bila dio grupe koja je izvela nezapamćen, skandalozan upad u depo Višeg suda odakle su, prema optužnici, provalnici, odnijeli 19 komada oružja, 11 telefona i manje količine herona, kokaina i marihuane.&nbsp; U optužnom aktu čije detalje portal ETV ekskluzivno objavljuje, navodi se da je svjedokinja Maja Baćović u iskazu pred tužiocem ispričala da njena kćerka više od 15 godina nije ušla u Viši sud, niti je znala „što se u zgradi dešava“. Ponekad je, prema riječima Baćović, dolazila ispred Suda da bi od nje uzela novac.&nbsp; - Unazad deset godina krenula je lošim putem i povezala se sa lošim ljudima – kazala je Baćović.&nbsp; Bila je izričita da sa kćerkom nikada nije pričala o poslu, jer je profesionalac. U posljednje tri godine, prema njenim riječima, rijetko su kontaktirale i to je bilo samo zbog djece. Svjedokinja je navela i da je u Višem sudu zaposlena od 2001. godine, a od 2014. njeno zaduženje je bilo upravljanje pisarnicom, naglašavajući da njena obaveza nije bila depo, već je za njega bio zadužen arhivar Mladen Radovanović.&nbsp; Objasnila je i da Radovanović za svoj rad nije odgovarao njoj, već predsjedniku suda. Upraviteljica pisarnice, pred tužiocem Markom Mugošem, detaljno je ispričala kada je i od koga saznala za obijanje sudskog depoa, ali i kako su sasvim slučajno otkrili da je prokopan tunel. <h2>Tragovi</h2> Navela je da je u poneđeljak 11. septembra 2023. godine u jutarnjim časova došla na posao i da je sa koleginicama pravila plan dnevnih obaveza za sedmicu, kada je Radovanović ušao u pisarnicu i rekao da mu hitno treba. Izašla je za njim i on je odveo do depoa, ali joj nije govorio o čemu se radi, već samo da treba nešto da joj pokaže. - Kada smo stigli do vrata od depoa, on ih je otključao i pokazao kancelariju sa desne strane i rekao da su vrata obijena. Znala sam da je to depo u kojem se smješta oružje i da su to jedina vrata koja se unutar depoa zaključavaju. Znam da se žalio na neku policu i pomislila sam da je to u pitanju – ispričala je Baćović. Radovanović joj je pokazao i tragove obuće kroz hodnik depoa i doveo je do posljednje kancelarije sa lijeve strane u kojoj su smješteni arhivirani predmeti i pokazao joj gomilu oružja na podu. Sve je to, kako je rekla, šokiralo i zajedno su izašli iz depoa. Istakla je da su ona i arhivar pazili da ne kontaminiraju tragove. Odmah su obavijestili predsjednika suda Borisa Savića, koji joj je reako da ona nastavi sa svojim obavezama u pisarnici.&nbsp; - Zbog svega ovoga je na zaposlenima bio veliki pritisak - zato što je postojala sumnja da je neko iz suda zloupotrijebio ključeve i nekome pomogao da uđe u depo. Oko 16. 30 me pozvao predsjednik suda i rekao mi hitno da dođem kako bi počeli popis – kazala je Baćović.&nbsp; Ona, Radovanović i dvije koleginice radili su popis do kasno uveče, a za to vrijeme je bila postavljena policijska traka, dok su ispred kancelarije bili policijski inspektori. Naglasila je da ih je policija pratila sve vrijeme, da slučajno ne bi koristili „telefon ili nekom nešto ne prenesu“.&nbsp; Baćović je ispričala da, dok su radili popis, sasvim slučajno su otkrile rupu u zidu i to nakon molbe jedne koleginice da isključe klimu, jer duva hladan vazduh. U toj prostoriji nije bilo klime i kada su pomjerile fasciklu sa predmetima ugledale su rupu u zidu. - Doživjeli smo veliki šok kada smo vidjeli rupu. Nakon što smo osvijetlili vidjeli smo da je u pitanju neki tunel. Odmah smo pozvali policiju i prekinuli popis &nbsp;– ispričala je Baćović. Iako im je to bilo šokantno, prema riječima svjedokinje, svi zaposleni su istovremeno osjetili i veliko olakšanje i komentarisali su da je to upravo dokaz da „niko iz Višeg suda nije dao ključeve i pomogao nekom da uđe u depo“. Što se dalje dešavalo Baćović ne zna jer je, kako je navela, uzela bolovanje zbog majke i na posao je došla kada je Savić obavijestio da je formirao komisiju koja će raditi popis. Poslije nekoliko dana od otkrivanja tunela ona i kolege su pozvani u policiju da daju izjave i na poligrafsko ispitivanje. Konstatovala je i da zna da je to „bilo sve u redu“. <h2>Čuvanje ključeva</h2> Upraviteljica pisarnice objasnila je i proceduru čuvanja ključeva kada arhivar Radovanović nije tu. Ključevi od depoa i cijele arhive, prema njenim riječima, čuvaju se kod predsjednika suda. U slučaju da nekom zatreba neki arhivirani spis predmeta od predsjednika suda traže se ključevi i samo uz njegovo odobrenje može da se uđe. U julu i avgustu Radovanović je bio na bolovanju i Baćović je u drugoj polovini jula bila zadužena za ključeve od depoa, ali je istakla da su sve vrijeme bili maksimalno obezbijeđeni. - Na kraju radnog vremena ključeve sam stavljala u fioku koju sam zaključavala i taj ključ sam nosila sa sobom. Potom zaključam kancelariju i taj ključ ponesem. Iznad te kancelarije postoji video nadzor, a na prozorima rešetke, što znači da je to maksimalno obezbijeđeno. Takođe, ta kancelarija se nalazi odmah pored pulta gdje je obezbjeđenje - navela je Baćović. Pojasnila je i da je od 4. avgusta do 4. septembra 2023. bila na odmoru i prije odlaska je predala ključeve predsjedniku Suda, samo ne zna da li je to uradila lično ili je umjesto nje to završila koleginica. Tužiocu je saopštila i da je posljedni kontakt sa kćerkom Katarinom imala početkom septembra, kada je primila platu, jer je sa djecom i roditeljima nevjenčanog supruga došla na vrata njenog stana. Djeca su ušla kratko, a ona je Katarini dala novac za kupovinu svesaka.&nbsp; Poslije svega što se deslio pokušala je da stupi u kontak sa njom, ali, kako je rekla, &nbsp;nije uspjela jer se javljala govorna pošta. Navela je i da su se vidjele „negdje u junu“, a u međuvremenu su se čule telefonom samo zbog djece i da joj da nešto novca.&nbsp; Njena kćer, optužena Katarina Baćović, kako je portal ETV objavio, priznala je da je po nagovoru Nikole Milačića iznajmila stan u Njegoševoj ulici, ali je negirala članstvo u kriminalnoj organizaciji i da je znala za kopanje tunela i pljačku depoa. Smatra da je bila „tipovana“ za ovaj angažman, jer je Milačić znao da njena majka radi u Višem sudu. <h2>I Erić negira optužbe</h2> Osim Katarine Baćović, na optužnici je i Marko Vuljaj iz Podgorice koji pred tužiocem nije sporio da joj je pomagao u skrivanju, iako je znao da je policija potražuje. Okrivljeni Predrag Mirotić branio se ćutanjem, dok su crnogorski državljanin Nikola Milačić i srpski držvaljanin Vladimir Erić negirali navode iz optužnog akta. Za pljačku sudskog depoa u septembru prošle godine optuženi su i srpski državljani Veljko i Milan Marković i Dejan Jovanović, za njima su raspisane međunarodne potjernice, jer su nedostupni crnogorskim vlastima. Na teret im se stavlja krivično djelo kriminalno udruživanje u sticaju sa krivičnim djelom teška krađa, a Baćović će se suditi i za &nbsp;krivično djelo falsifikovanje isprave. Vuljaj će odgovarati za krivično djelo pomoć učiniocu poslije izvršenog krivičnog djela.  <figure> <img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/2024091907090_155454ece4ef41b747572ea77701afca29bf1d7beda9d6d1cc751cbbfd523a0f.jpg" data-media-id="editor_0" data-image-id="2024091907090_155454ece4ef41b747572ea77701afca29bf1d7beda9d6d1cc751cbbfd523a0f" data-rendition-name="original" width="712" height="303" loading="lazy" alt="Adžić pokazuje fotografiju Erića"> <figcaption>Adžić pokazuje fotografiju Erića(Photo: Screenshot)</figcaption> </figure>  Optužnica je podignuta dva dana uoči godišnjice nezapamćenog skandala, 9. septembra, da bi tužilac tri dana kasnije obustavio istragu protiv Veljka i Milana Markovića, Jovanovića, Erića, Mirotića, Baćović i Milačić za krivično djelo sprječavanje dokazivanja, koje im je bilo stavljeno na teret.&nbsp; Protiv jednog okrivljenog, crnogorskog državljanina, obustavljena je istraga.&nbsp; I optuženi Erić je kategorično negirao bilo kakvu umiješanost u pljačku sudskog depoa. Ispričao je da je 5. avgusta sa prijateljem Veljkom Markovićem, na njegovu molbu, krenuo u Crnu Goru. Marković mu je rekao da je izgubio vozačku dozvolu, pa ga je zamolio da on vozi. Krenuli su uveče iz Loznice, preko Bosne i Hercegovine, a sljedećeg dana, nešto poslije ponoći, ušlu su u Crnu Goru, preko Graničnog prijelaza Šćepan Polje. Prema dogovoru, trebalo je prvo da idu u Podoricu, kako bi se Marković sreo sa drugom sa fakulteta koji ima apartmane na moru, ali do sastanka nije došlo. U Budvu su krenuli oko četiri ujutro, da bi se četiri sata kasnije vratili u Podgoricu. Pošto je Erić sjutradan morao da radi, vratio se u Loznicu, o čemu, kako je kazao, postiji evidencija sa graničnih prijelaza. Rekao je i da Veljka Markovića poznaje više od 20 godina, da su školski drugovi, a Milana Markovića, Veljkovog strica, sretao je na nekim proslavama. Optuženog Jovanovića ne poznaje. U prilog tvrdnjama da nema nikakve veze sa obijanjem sudskog depoa, naveo je i podatak da je od 6. avgusta do 21. septembra 2023. godine, kada je pošao u Švedsku, sve vrijeme bio u Loznici. Dan nakon što je stigao u Švedsku sestra mu je, kako je ispričao, poslala link jednog crnogorskog portala gdje je objavljena njegova fotografija kao jednog od učesnika kopanja tunela do sudskog depoa. Objasnio je da je po zanimanju automehaničar i da je u Švedsku pošao jer mu je servis loše poslovao. Bio je kategoričan da od okrivljenih poznaje samo Markoviće, dok ostale ne zna. Kada mu je sestra javila za optužbe, nije imao novac za put, pa mu je kartu za 13. oktobar kupio poslodavac. U Srbiju je, kako je kazao, krenuo da bi angažovao advokata, a potom otišao u Crnu Goru da razjasni situaciju. Iako je optužni akt napisan na 40 strana u ovom slučaju javnost je ostala uskraćena za odgovore na brojna pitanja, jer istražitelji nijesu uspjeli da rasvijetle ključne detalje ni godinu od nezapamćenog skandala kada je u centru grada više od mjesec kopan tunel, dug 30 metara, iz podruma susjedne zgrade. Zgrada sudova u Njegoševoj ulici smještena je u najzaštićenijoj gradskoj zoni, gdje se u prečniku od nekoliko stotina metara nalaze najvažnije državne institucije – od Centralne banke. Skupštine, Vlade, zgrade predsjednika, do zgrade sudova i Ustavnog suda. Nema odgovora ko je i sa kojim motivom organizovao obijanje sudskog depoa. Afera „Tunel“ bjelodano je pokazala u kakvom je rasulu crnogorski bezbjednosni sektor. Rekonstrukcija događaja je nemoguća, jer je tadašnja Vlada premijera Dritana Abazovića nakon mjesec naložila betoniranje tunela i time zakopala eventualne tragove ili dokaze koji bi pomogli za rasvjetljavanje ovog događaja.&nbsp;  <figure> <img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/2024091907090_1136aef78aa3fe35b939b50ae19d9b592cfaf6335ece56af0da7c25193a6495e.jpg" data-media-id="editor_1" data-image-id="2024091907090_1136aef78aa3fe35b939b50ae19d9b592cfaf6335ece56af0da7c25193a6495e" data-rendition-name="original" width="960" height="600" loading="lazy" alt="Abazović sa ministrima na uviđaju"> <figcaption>Abazović sa ministrima na uviđaju(Photo: Vlada Crne Gore)</figcaption> </figure>

Marija Žižić

Kaćuša Krsmanović

Baćović: Ja sam profesionalac, sa kćerkom nijesam pričala o poslu

U optužnici protiv grupe okrivljene za prošlogodišnji upad u depo Višeg suda u Podgorici, u dijelu u kojem se citira svjedočenje tadašnjeg predsjednika ove institucije Borisa Savića, nema ni riječi o tome što je bilo sa „devet tona droge, od marihuane i skanka do drugih jačih droga“, koliko je, pet mjeseci prije spektakularnog upada u sudski depo bilo skladišteno u tom prostoru, kako je u martu prošle godine saopštila portparolka suda Marija Raković. Savić je govorio samo o tonama kokaina zaplijenjenim u predmetima „Krstović“ (inače, kako se ispostavilo nevino optuženih ljudi) i „Voli“, objasnivši da je ta droga bila smještena u drugoj prostoriji. Optužnicu u slučaju „Tunel“ podiglo je Osnovno državno tužilaštvo u Podgorici, pred samu godišnjicu ovog skandala, ali ona nije dala odgovore ko je i s kojim motivom organizovao spektakularni upad u depo, tako što je prokopan podzemni tunel dužine 30 metara, od podrumskih prostorija jedne stambene do zgrade sudova u Njegoševoj ulici. Grupa optužena za kopanje tunela i logističku podršku kopačima, negira bilo kakvu umiješanost u događaj za koji su okrivljeni. &nbsp; U optužnici, čije detalje Portale ETV ekskluzivno objavljuje, navodi se i da je Savić saopštio da je uvjeren da je meta upada bio upravo kokain, ali da pljačkaši nijesu znali da ta droga nije tu skladištena. Savić je tužiocu rekao da su ga 11. septembra prošle godine upraviteljka pisarnice Maja Baćović i arhivar Mladen Radovanović obavijestili „o premetačini u arhivi“. <h2>Uviđaj</h2> Kada je ušao u depo uočio je da rešetke i vrata nijesu obijeni, dok su se na vratima jedne od kancelarija vidjeli tragovi provale. Nastavili su, kako je rekao, da idu hodnikom i u sljedećoj kancelariji, sa desne strane, vidjeli su pakete iz predmeta Slobodana Kašćelana, a u hodniku su bili tragovi obuće i prljavštine. On je ispričao i da su u „prednjoj lijevoj“ kancelariji primijetili veliki broj razbacanih pištolja. Odmah je pozvana policija, stigli su brzo i uviđaj je dugo trajao. On je zamolio iskusne zaposlene iz pisarnice - Baćović i još dvije njene koleginice, da zajedno sa arhivarom Radovanovićem, počnu popis kako bi utvrdili što nedostaje. Savić je rekao da je, koliko se sjeća, policija oko 15.00 sati završila uviđaj, a on se sa zaposlenima dogovorio da popis počnu u 17.30. Bio je odsutan do 20.30 sati. S obzirom na to, kako je ispričao, da je bilo očigledno da je „predmet preturanja bilo oružje“, od toga su počeli popis i to od starijih godina. Popis je trajao do kasno uveče. Zna da nijesu stigli do 2022. godine kada je, „negdje poslije ponoći, koleginica I.J. slučajno otkrila otvor u zidu kancelarije koja se nalazi na kraju hodnika sa lijeve strane“. Obavijestili su, kako je kazao, policicajce koji su bili tu, a oni svoje kolege koje su ubrzo stigle.  <figure> <img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/2024091807098_8c35ba7cc8ea612e6818f50eeb5417916ca87c8c199cc0e9d2fae646eb900fae.jpg" data-media-id="editor_0" data-image-id="2024091807098_8c35ba7cc8ea612e6818f50eeb5417916ca87c8c199cc0e9d2fae646eb900fae" data-rendition-name="original" width="1000" height="667" loading="lazy" alt="Tunel"> <figcaption>FORENZIČARI PRIKUPLJAJU TRAGOVE(Photo: Vlada Crne Gore)</figcaption> </figure>  Rekao je da niko nije ulazio u otvor, niti se bilo ko od njih približavao ili ga dodirivao, da ne bi konataminirali eventualne tragove, već su samo lampom osvjetljavali i gledali što se u njemu nalazi.&nbsp; Govoreći o popisu, rekao je da su u početku obavili samo „djelimičan popis“, odnosno počeli su od onoga što je prioriteno, a u narednom periodu je fokus stavljen na premet Slobodana Kašćelana, jer je najveći broj ispreturanih dokaza bio iz tog predmeta, koji ima deset paketa dokaznog materijala. Osam paketa je bilo na svom mjestu, dok su dva bila rasuta. - Ono što smo odmah zapazili je da su u jednom od ta dva paketa bili smješteni mobilni telefoni i lap topovi i na prvi pogled je djelovalo da nešto od njih nedostaje – rekao je Savić.&nbsp; Namjera im je bila da kada završe sa ovim predmetom, provjere da li nedostaje nešto od deponovanih narkotika i ukoliko bude tako da se utvrdi koja količina i koje droge. <h2>Kokain i oružje</h2> Ispričao je i da se u javnosti pominjao kokain oduzet u predmetima „Krstović“ i „Voli“, ali da narkotici iz tih slučajeva uopšte nijesu bili skladišteni u prostorijama depoa, kao ni uređaji iz predmeta „Do Kvon“. - Nijesu nestale ni puške koje su dio dokaznog materijala za slučaju ubistva Duška Jovanovića - te stvari se nalaze u drugoj prostoriji u zgradi, a ne u depou.&nbsp; Prilikom prvog popisa utvrdili su da nedostaje 13 pištolja, tri revolvera i tri puške, od čega šest pištolja, tri puške i tri revolvera iz okončanih predmeta, a ostalo je iz procesa koji su u toku.&nbsp; Oružje je bilo dokaz u predmetima protiv škaljarskog i kavačkog klana što, prema njegovim riječima, demantuje navode u medijima koji su bili objavljeni da je nestalo oružje samo u slučajevima jednog klana. Prokomentarisao je i izjavu saopštenu 12. septembra na vanrednoj konferenciji za novinare, kada je rekao da „gotovo ništa ne nedostaje iz depoa Višeg suda“, objašnjavajući da je ta konstatacija u tom trenutku bila tačna i da je saopštio na osnovu rezultata do tada urađenog popisa.&nbsp; U iskazu je potvrdio i navode arhivara Mladena Radovanovića, da postoji samo jedan ključ kojim se otvaraju vrata od depoa i da je taj ključ kod njega, te da je arhivar bio na bolovanju tokom jula i avgusta. Savić je saopštio da je ključ od depoa u julu bio je kod Maje Baćović, a u avgustu kod njega, te da ga je predao Radovanoviću kada je došao sa bolovanja. - Dok je ključ bio kod Baćović ne znam da li ga je ona nekom davala, ali ona to jedino može ako neko od zaposlenih iz Suda ima namjeru da nešto ponese ili preuzme iz depoa. U svakom slučaju, ne može bilo ko da uđe u depo, čak iako je zaposlen u Višem sudu. U julu i avgustu sam svaki dan bio na poslu i ništa čudno nijesam primijetio ni u zgradi, ni u depou. Nijesam primijetio ni neku neobičnu buku ili vibraciju, jer su u tom periodu izvođeni radovi na sanaciji fasade zgrade – kazao je Savić.&nbsp; Rekao je i da video kamere pokrivaju prilaz depou, ali ne i unutrašnjost, te da mu je poznato da je arhivar tražio da se postave kamaere u depou, ali da o tome odlučuje stručna služba Sudskog savjeta, a ne on kao predsjednik Višeg suda. Savić smatra da je postavljanje kamera u depou bilo nepotrebno, jer je prilaz bio pod video nadzorom, pa bi za to jedini razlog bila sumnja da neko ispod zemlje može da prokopa tunel, što je njima djelovalo potpuno van pameti, sve do ovog događaja. - Isključujem mogućnost da je neko od zaposlenih u Višem sudu učestvovao u ovom događaju jer je po mom mišljenju i subjektivnom utisku namjera učinilaca bila da se dokopaju droge koja se ne nalazi u depou – kazao je on. Da su imali saradnike iz Višeg suda, prema njegovim riječima, grupa bi uspjeli da nešto konkretnije realizuju - bilo da je u pitanju krađa kokaina ili prilazak prostorijama za zadržavanje. Iako je prvo smatrao da je namjera provalnika bila da dođu prostorije za zadržavanje, kasnije je promijenio mišljenje. - Naknadno sam razmišljao i veći mi je utisak da su htjeli da se domognu droge, konkretno kokaina. Ta droga je smještena u potpuno drugoj prostoriji, pa je moguće da izvršioci to nijesu znali – rekao je on tužiocu, kao i da je odnešeno oružje koje je, kako je objasnio, bilo u boljem stanju dok su staro i neispravno ostavili. <h2>Svjedočenje Baćović</h2> Optužena Katarina Baćović priznala je da je po nagovoru Nikole Milačića iznajmila stan u Njegoševoj ulici, ali je kategorično negirala da je članica kriminalne organizacije i da je znala za kopanje tunela i pljačku depoa Višeg suda u Podgorici. Smatra da je bila „tipovana“ za ovaj angažman, jer je Milačić znao da je njena majka Maja Baćović upraviteljica pisarnice u tom sudu. Na optužnici, osim Baćović, je i Marko Vuljaj iz Podgorice koji pred tužiocem nije sporio da joj je pomagao u skrivanju, iako je znao da je policija potražuje. Okrivljeni Predrag Mirotić branio se ćutanjem, dok su Nikola Milačić i srpski držvaljanin Vladimir Erić negirali navode iz optužnog akta. Za pljačku sudskog depoa u septembru prošle godine optuženi su i srpski državljani &nbsp;Veljko i Milan Marković i Dejan Jovanović, za njima su raspisane međunarodne potjernice, jer su nedostupni crnogorskim vlastima. Baćović je dva puta davala izjavu pred tužiocem Markom Mugošom i ispričala &nbsp;kako je Milačić angažovao da bi iznajmili poslovni prostor u Njegoševoj ulici za šta je dogovoreno da će dobiti novac. Prema njenim riječima, Milačić joj je bio prijatelj kojeg poznaje 15 godina. U junu prošle godine javio joj se na mreži Instagram i rekao da treba da se vide. Kada su se sreli saopštio joj je da ima prijedlog za posao. Ona je bila u lošoj finansijskoj situaciji, što mu je i kazala, da joj je suprug uhapšen, a treba djecu da spremi za školu. - Rekao mi je da je moja obaveza da iznajmim poslovni prostor za skupe vjenčanice koje koštaju 20.000 – 30.000 eura. Kazao mi je i da treba da se prerušim da ne bi krivično odgovarala, jer neke vjenčanice neće bidi evidentirane kroz papire, pa na njih neće biti plaćena carina – ispričala je Baćović, kako je sa Milačićem sklopila posao.&nbsp;  <figure> <img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/2024091807098_b25d3896b03a993ed51606505e0fc248b6f10aa3ef8e14d2fdee68a69e23b4bb.jpg" data-media-id="editor_1" data-image-id="2024091807098_b25d3896b03a993ed51606505e0fc248b6f10aa3ef8e14d2fdee68a69e23b4bb" data-rendition-name="original" width="960" height="600" loading="lazy" alt="Katarina Baćović"> <figcaption>TVRDI DA JE ZLOUPOTRIJEBLJENA: Katarina Baćović</figcaption> </figure>  Prema njenim riječima, pokušala je da od Milačića sazna detalje, na što joj je on odgovorio: „Ne pitaj što ne treba da pitaš“. Milačić joj je u junu dao 200 eura da kupi periku, koju je platila 125 eura, a za tamnjenje tena i šminku dala je ukupno 50 eura. Pred tužiocima je ispričala i da joj je Milačić dao telefon koji je imao samo tri aplikacije - wats up, telegram i vajber i da takav do tada nije vidjela. Kazao joj je da komunikaciju može imati samo sa kontaktima koje on memoriše u telefonu. U iskazu je istakla i da je Milačić kontaktirao sa osobom iz agencije za nekretnine i saopštio joj da se na sastanku predstavi kao Andrijana Marić. Tada joj je sugerisao da ženi iz agencije kaže da dolazi iz Beča, da sa sestrom ima franšizu u Beogradu i da želi salon da otvori u Podgorici, te da joj treba što ekskluzivniji prostor sa podrumskim prostorijama zbog šivaćih mašina za prepravku vjenčanica. <h2>Ugovor</h2> Kad se srela sa ženom iz agencije, na zahtjev Milačića snimila je stan, ali nije ulazila u podrum nakon što joj je saopšteno da je u funkcionalnom stanju. Naknadno je saznala da je Milačić komunicirao sa ženom iz agencije preko telefona koji joj je dao i to u njeno ime.&nbsp; On joj je pribavio i falsifikovanu ličnu kartu na ime Andrijana Marić i saopštio 24. jula da treba da zaključi ugovor sa agencijom i iznajmi poslovni prostor u Njegoševoj. - Toga dana mi je donio 2.800 eura za iznajmljivanje prostora i meni je dao 300 eura, iako mi je obećao 1.000. Predala sam ženi iz agencije 2.800 eura, potpisala ugovor, uzela ključeve i obavijestila o tome Nikolu i predala mu ključeve - ispričala je optužena. Ugovor za zakup stana je, kako je objasnila, bio sklopljen na 36 mjeseci. Od tada se njen kontakt sa Nikolom prekida. Objasnila je da je pokušavala da ga dobije, ali da nije uspjela, jer je izbjegavao. Nakon mjesec ga je vidjela na Starom Aerodromu u markiranoj garderobi, vozio je automobil „opel insignia“, stranih tablica. To je, prema njenim riječima, bila velika promjena, jer on vozio auta od 2.000 do 3.000 eura. Tri dana nakon što je objavljena vijest da je obijen sudski depo, dok je sjedjela u lokalu sa ocem, vidjela je fotografije da je tunel prokopan iz podruma poslovnog prostora za koji je ona zaključila ugovor. Ponovila je da nije znala za obijanje depoa.&nbsp; Sljedećeg dana, kada je objavljena i njena fotografija u medijima shvatila je, kako kaže, ozbiljnost situacije, da je napravila veliku bruku i sramotu za cijelu porodicu i pozvala je Marijana Vuljaja da joj pomogne – da nađe stan u koji bi se mogla sakriti dok ne sazna zašto je Milačić uključio u ovu priču.&nbsp; U dopunjenoj izjavi navela je da je Milačića posljednji put vidjela 25. avgusta u večernjim satima kada je trebalo da joj da malo novca. Istakla je da se, kada je objavljena informacija da je obijen sudski depo normalno kretala kroz grad i vodila djecu u školu, jer nije smatrala da ima ikakve veze sa tim sve dok u medijima nije objavljena lažna lična karta sa njenom fotografijom. U nastavku serijala Portal ETV objaviće detalje još nekih svjedočenja.

Savić naknadno shvatio da je meta provalnika bio kokain

Osnovno državno tužilaštvo u Podgorici optužilo je osmoro državljana Srbije i Crne Gore da su, sa namjerom da „sebi i drugima pribave protivpravnu imovinsku korist“, prošle godine, kao organizovana kriminalna grupa, bili ključni akteri skandala koji je pokazao potpuno rasulo u bezbjednosnom sektoru Crne Gore, kada je u centru glavnog grada, zaštićenoj zoni u kojoj se nalaze ključne državne institucije, prokopan tunel od jedne zgrade do depoa Višeg suda i koji je, da skandal bude teži, slučajno otkriven. Portal ETV u narednih nekoliko dana ekskluzivno će objaviti dijelove optužnice koja, međutim, nije pružila odgovore ko je i zašto naručio upad u depo. Prema navodima iz optužnice, koja je napisana na 40 strana, ističe se da svi prikupljeni dokazi u istrazi nedvosmileno ukazuju na postojanje osnovane sumnje da su okrivljeni učinili krivična djela koja im se stavljaju na teret. Zaključak tužioca je da su svi članovi grupe postupali sa direktnim umišljajem i ciljem pribavljanja imovinske koristi. Optuženi su državljani Srbije - Veljko Marković, Milan Marković, Dejan Jovanović, Vladimir Erića, te crnogorski državljani - Predrag Mirotić, Katarina Baćović i Nikola Milačić zbog sumnje da su početkom jula 2023. godine postali članovi grupe koja je odgovorna za obijanje i pljačku depoa Višeg suda. Prema navodima optužnice iz depoa je nestalo 19 komada vatrenog oružja, 11 telefona i manja količina marihuane, kokaina i heroina. Podgoričanin Marko Valjuj optužen je za pomoć učinocu poslije izvršenog krivičnog djela. U optužnom aktu, koji potpisuje tužilac Marko Mugoša, navodi se da nije identifikovan organizator, niti svi članovi ove grupe.&nbsp; Srpski državljani Veljko i Milan Marković, kao i Jovanović nedostupni su crnogorskim vlastima i za njima su raspisane međunarodne potjernice. Optužnicom je predloženo da im se sudi u odsustvu. Dva dana uoči godišnjice nezapamćenog skandala, 9. septembra, podignuta je optužnica, da bi tužilac tri dana kasnije obustavio istragu protiv Veljka i Milana Markovića, Jovanovića, Erića, Mirotića, Baćović i Milačić za krivično djelo sprječavanje dokazivanja, koje im je bilo stavljeno na teret.&nbsp; Protiv jednog okrivljenog, crnogorskog državljanina, obustavljena je istraga.&nbsp; Zastupnik optužnice Marko Mugoša u svom aktu ističe da se tužilac može „kretati jedino u granicama pribavljanja dokaza, pri čemu je policija organ otkrivanja učinalaca krivičnih djela i prikupljanja dokaz, a na tužiocu je da cijeni sve dokaze i donese odluku“. - Očigledno je da se od otkivanja tunela koji je vodio do depoa Višeg suda prikupila određena količina dokaza koji su doveli do podizanja optužnice u jednom dijelu, odnosno gonjenja učinililca za dio preduzetih radnji. U nedostatku drugih dokaza nije moguće bolje razjašnjenje od postojećeg, s obzirom da je tužilac nadležan za gonjenje učinalaca krivičnih djeka isključivo na osnovu dokaza iz spisa predmeta – navodi on u optužnici.  <figure> <img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/20240917060936_409e02887037c097cfe9bfa7b35ad2d1eddf6e9c9789da69d903ce6bb615f569.jpg" data-media-id="editor_0" data-image-id="20240917060936_409e02887037c097cfe9bfa7b35ad2d1eddf6e9c9789da69d903ce6bb615f569" data-rendition-name="original" width="960" height="600" loading="lazy" alt="Slučaj Tunel"> <figcaption>Boris Savić(Photo: UGC)</figcaption> </figure>  &nbsp;ZAKUP STANA A prema navodima ovog dokumenta postoje dokazi da su Markovići, Jovanović, Erić, Mirotić, Baćović i Milačić postali su članovi grupe koju je organizovala za sada nepoznata osoba s ciljem vršenja krivičnog djela teška krađa. Istražitelji do podizanja optužnice nijesu identifikovali ni sve saučesnike. - Milačić je angažovao Baćović da zakupi poslovni prostor u Njegoševoj ulici i ona je na to pristala. On je prisilio Baćović da se preruši (stavi periku) i tako fotografiše. Nakon toga joj je donio lažnu ličnu kartu izdatu od Područne jedinice Kotor na ime Andrijana Marić, koju je Baćović koristilia prilikom iznajmljivanja stana – navodi se u optužnici. Ugovor sa vlasnicom Baćović je potpisala 24. jula 2023. i to na tri godine. Cijena mjesečnog zakupa bila je 1.400 eura. Poslovni prostor imao je i podrum odakle je, kasnije ova grupa, prokopala tunel do sudskog depoa.&nbsp; - Veljko i Milan Marković, Jovanović i Erić su iz podrumskih prostorija zakupljenog poslovnog prostora prokopali podzemni tunel 30 metara do depoa Višeg suda, u kojem je smješten dokazni materijal iz predmeta koji se vode ili su završeni pred tim sudom. Oni su probili betonski zid pa su kroz taj otvor u periodu od 8. do 11. septembra ušli u prostorije depoa i obili zaključanu kancelariju u kojoj se nalazi oružje i ukrali telefone, oružje i manje količine droge – piše u optužnom aktu Tužilaštva.&nbsp; Tužilac Mugoša je taksativno naveo koji telefoni su ukradeni i ko im je bio vlasnik, koje oružje je nestalo i koja količina droge i iz kojih premeta. Grupa je, kako se navodi, ukradene stvari odnijela do podruma poslovnog prostora koji su zakupili, zatim su ih stavili u najlonske kese i potom se odvezli taksijem do stana u Ulici Ksenije Cicvarić u Podgorici, koje je zakupila osoba koja se predstavila kao Miloš Marković. Predrag Mirotić je 11. septembra, u Botunu, prema navodima Tužilaštva, zajedno sa okrivljenim Veljkom i Milanom Markovićem, Jovanovićem i Erićem „ostvarujući zajedničku odluku sa umišljajem bitno doprinio izvršenju krivičnog djela“. Okrivljen je da je „renoom klio“ navodio teretno vozilo „mercedes sprinter“ u kojem su bili ostali okrivljeni. &nbsp;UNIŠTILI DOKAZE - Nesporno je da je Mirotić upravljao vozilom „klio“ i da je navodio kombi do mjesta Botun, gdje su Veljko i Miilan Marković, Jovanović i Erić izbacili stvari koje su prethodno otuđene iz depoa Višeg suda – piše u optužnici, dodajuć i da su sakrili kombi. Mirotić je Veljka i Milana Markovića, Jovanovića i Erića potom vratio u stan u Ulici Ksenije Cicvarić, čime je, prema mišljenju tužioca, svoj dio posla završio. Veljko i Milan Markovć su istog dana napuštili Crnu Goru na Graničnom prijelazu Šćepan Polje, a Jovanović na Graničnom prijelazu Dobrakovo.&nbsp; Optuženi Marko Vuljaj je, prema optužnici, od 15. septembra do 12. oktobra 2023. godine krio okrivljenu Baćović koja mu je saopštila da je policija potražuje zbog učešća u obijanju depoa Višeg suda.&nbsp;  <figure> <img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/20240917060936_a372a35608c522f16bf7d4a965256362159eb25fea003003e593196470f545a9.jpg" data-media-id="editor_1" data-image-id="20240917060936_a372a35608c522f16bf7d4a965256362159eb25fea003003e593196470f545a9" data-rendition-name="original" width="900" height="477" loading="lazy" alt="Slučaj Tunel"> <figcaption>Adžić pokazuje Erićevu fotografiju na konferenciji za novinare(Photo: UGC)</figcaption> </figure>  Tužilac ga krivi što je, iako je znao da se za Baćović traga, pomogao da nađe stan i da se krije. Ocjenjuje da je Vuljaj postupao sa direktnim umišljajem.&nbsp; &nbsp;PREUZIMANJE KLJUČA U optužnici se citiraju i iskazi svjedoka, saslušanih tokom istražnog postupka, a među njima je i arhivar u Višem sudu Mladen Radovanović, koji brine o depou. Ispričao je da je od 4. juna do 1. septambra 2023. bio na bolovanju i kada se vratio ključeve od depoa je preuzeo od tadašnjeg predsjednika Višeg suda Borisa Savića. Kako je svjedočio, ključevi se mogli da budu jedino kod Savića, kada bi on bio odsutan.&nbsp; Radovanović je ispričao i da je postojao samo jedan ključ - kojim je otvarana metalna kapija prije depoa i bijela vrata od depoa. Tokom prve sedmice kada se vratio sa bolovanja, prema njegovim riječima, nije primijetio ništa sumnjivo. Jedino je imao problem sa policom koja se nalazi u kancelariji sa oružjem u depou, jer je od težine počela da propada. To je prijavio domaru V. Đ, koji je rekao da će zvati nekoga da to popravi, međutim, to se nije desilo.&nbsp; Opisao je da se dopo sastoji od jednog hodnika dužine oko 10 metara, a „kad se uđe kroz bijela vrata sa desne strane je kancelarija u kojoj je smješteno oružje, a sa lijeve je kancelariija u kojoj su predmeti“. Sa prednje desne strane je, kako je ispričao, prostorija koja se sastoji iz dva dijela u kojoj je smještena droga i druge oduzete stvari, dok je u krajnjem lijevom dijelu depoa kancelarija u kojoj su predmeti. Objasnio je i da je u depou „pod ključem“ bila jedino kancelarija sa oružjem. Kako se navodi u optužnici, ispričao je da je 8. septembra u 14.10 završio svoje obaveze i zaključao vrata od depoa i kapiju. Pošao je kući i ključ je ponio sa sobom, jer po pravilu ključ je stalno bio kod njega. Tokom vikenda, kako je rekao, nije dolazio na posao, a u poneđeljak, 11. septembra, stigao je oko 7.30. Prva stvar koju uradi kad dođe, prema njegovim riječima, je da otvori kapiju i bijela vrata depoa i upali svijetlo u hodniku. Tog jutra nije obratio pažnju na hodnik, odmah je zaključao vrata i otišao u kancelariju koja se nalazi blizu depoa. U kancelariji je ostao do 8.30 sati, a onda je ponovo pošao do depoa. Morao je da slaže predmete. Čim je ušao sa desne strane je primijetio da su vrata od kancelarije sa oružjem odškrinuta.&nbsp; TRAGOVI Primijetio je i tragove prljavštine u hodniku kojih, kako je rekao, u petak nije bilo. S obzirom na prethodno iskustvo sa policom u kancelariji sa oružjem, prva pretpostavka mu je bila da je polica pala i oštetila vrata. - Kada sam pokušao da otvorim vrata nijesam mogao, potom sam u donjem dijelu vidio opiljke, a onda i tragove obijanja. Pratio sam tragove prljavštine na hodniku i pošao sam u zadnju lijevu kancelariju gdje sam primijetio tragove čizama i na jednoj gomili nabacano razno oružje. U prvoj kancelariji sam vidio paket sa oduzetim telefonima iz 2023 - ispričao je Radovanović.&nbsp; Dodao je da mu je sve to bilo čudno i počela je da ga „hvata panika“ i odmah je pošao u kancelariju gdje se nalazi droga gdje je zatekao razbacene stvari. Odmah je, kako kaže, pošao kod upraviteljke pisarnice Maje Baćović kojoj je rekao da hitno pođe sa njim u depo. Svjedok nije mogao da se sjetio ko je pozvao predsjednika suda Borisa Savića, ali zna da je ovaj odmah sišao u depo i tražio da neko pozove policiju. Rekao je da je policija odmah došla i počela uviđaj. Osim njega, Baćović i Savića, kako je svjedočio, tog jutra niko nije ulazio u prostorije depoa.&nbsp; On je prisustvovao uviđaju kako bi policajcima davao informacije o predmetima. Rekao je i da u kancelariju sa oružjem niko nije ulazio do dolaska policije, a da je u toj prostoriji on oružje slagao po godinama predmeta. Primijetio je da su premetani paketi za 2022. i 2023. Osim njih, premetani su i paketi sa predmetima iz 2017. i 2018. godine, kao i paketi iz 2009. i 2010.&nbsp; Naveo je i da zna da je policija izuzela pet paketa i da je moguće da su to upravo ti paketi.  <figure> <img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/20240917060936_71b5a1e42c5ed51168d5362649ae3a8c9ea8ef0c73abf3e5a7b64fce2293407e.png" data-media-id="editor_2" data-image-id="20240917060936_71b5a1e42c5ed51168d5362649ae3a8c9ea8ef0c73abf3e5a7b64fce2293407e" data-rendition-name="original" width="675" height="432" loading="lazy" alt="Slučaj Tunel"> <figcaption>Ispremještani predmeti u depou Višeg suda(Photo: UGC)</figcaption> </figure>  &nbsp;„SITNA DROGA“ - Što se tiče kancelarije gdje se nalazi droga i drugi oduzeti predmeti, jedan je paket sa vrha police spušten na druge džakove i to je bio paket na kojem je pisalo „sitna droga 2016“. Inače u toj kancelriji se ne nalazi veća količina ostalih droga osim marihuane. U pitanju je manja količina kokaina, heroina i tableta. Inače, u ovoj kancelariji su bila dva paketa iz predmeta „Kašćelan“ i ti paketi su pronađeni na istom mjestu gdje je pronađena gomila sa oružjem. U tim paketima su bili dron, mobilni telefoni i još neke stvari – ispričao Radovanović. Uviđaj je, kako kaže, trajao cijeli dan i sve vrijeme je bio prisutan, a u poslijepodnevnim satima su koleginice došle kako bi počele popis.&nbsp; U kasnim večernjim satima, kako je rekao, koleginice su sasvim slučajno otkrile rupu u zidu, koja je bila sakrivena iza predmeta koji su arhivirani i nose oznaku GŽ 2017.&nbsp; - Pošto policiji tokom uviđaja u tom dijelu police ništa nije bilo sumnjivo, iz tog razloga se nije ni odmah otkrilo postojanje te rupe – rekao je Radovanović.&nbsp; Istakao je i da je popis stavri u depou počeo odmah da se radi, kako bi se utvrdilo što nedostaje.&nbsp; Ponovio je da je ključeve od depoa nosio kući, te da ih je krio i od ukućana. Dok je bio na bolovanju, kako je rekao, ne zna kome je predsjednik suda davao ključeve, niti o tome postoji evidencija. - Dok sam bio na bolovanju zvale su me neke koleginice. B. V. me zvala kako bi otvorila kancelariju na prvom spratu u kojoj se nalazi dokumentacija iz predmeta Duška Kneževića i Blaža Jovanića, a u kojoj bi radnici zamijenili klimu. Zvala me i koleginica S. N. kojoj je trebao ključ iste ove kancelarije, s obzirom da je ona radila kod sudije za istragu Zorana Radovića - ispričao je Radovanović.&nbsp; Interesantno je i da je kazao da mu je „bilo poznato da je nemoguće bilo obavljati popis zbog velike količe stvari koja se tu nalazi“. Radovanović je iznio i detalj da u depou ne postoje kamere. Kazao je kako se „prethodno obraćao predsjedniku suda za zahtjevom da se u hodniku i depou postave kamere, ali je dobio odgovor da za tako nešto nema novca“. - Taj zahtjev je bio prije godinu - godinu i po, čak zna da je bilo komentara od kolega da ne trebaju kamere u depou, osim da ga neko gleda što radi. O usmenom zahtjevu prema predsjedniku je sačinio službenu zabilješku čiji original je predao sekretarici predsjesnika a on posjeduje kopiju – piše u optužnici. Ispričao je i da su „iz Sudskog savjeta, kada su postavljali kamere u sudu, stručne osobe za video nadzor bile upoznate „sa njegovim zahtjevom da se u depou postave kamere. Tada je rečeno, kazao je on, da je to sve maksimum 200 eura, ali da za to nema para.&nbsp; Da li su se nakon upada u depo Višeg suda u Podgorici našle pare „maksimum 200 eura“ da se ovaj prostor „pokrije“ video nadzorom javnosti nije poznato. Portal ETV u sljedećem nastavku će objaviti detalje iz odbrane optuženih i iskaz bivšeg predsjednika Višeg suda Borisa Savića.

Arhivar tražio kamere za depo, Savić mu rekao da za to nema para

Montekargo će biti prinuđen da nastalu štetu, koja će biti milionska, potražuje od Željezničkog prevoza (ŽICG) koje po zakonu odgovara za štetu koju njegovi zaposleni prouzrokuju trećim licima, navodi se u saopštenju koje potpisuje menadžment kompanije.
Menadžment Montekarga se oglasio povodom obustave rada od strane otpravnika vozova u Željezničkom prevozu.
- Montekargo, za sve poslove koji se tiču prevoza robe, sklapa ugovore u kojima se dogovaraju rokovi u kojima se mora obaviti prevoz i plaća penale u slučaju neizvršenja zadatih rokova. Međutim, obustava saobraćaja u ŽICG već se odražava na poštovanje rokova prevoza. U stanicama Prijepolje i Požega čekaju otpremu vozovi sa automobilima iz Kragujevca i bakarnim koncentratom iz Bora, dok iz Nikšića čekaju vozovi sa boksitom za Bar, a iz Bara vozovi sa cementom za Srbiju. Sve to je onemogućeno jer se vozovi ne mogu primiti i otpremiti zbog obustave rada od strane otpravnika - ističe se u saopštenju.
Upozoravaju da će zbog kašnjenja u isporuci robe kasniti i brodovi, što će, kako kažu dovesti do milionske štete, a osim toga i do mogućnosti da naši komitenti svoje ugovorene poslove preusmjere na druge pravce.
- Na putu je i brod utovaren sa 65.000 tona uglja za EPS – posao koji se prvi put usmjerava preko Luke Bar i Montecarga za Srbiju. Takođe, u Luci Bar je već pristigao brod sa 11.000 tona uglja za našeg komitenta HBIS iz Smedereva, koji ne može da se otpremi zbog nastale situacije, tj. obustave saobraćaja od strane otpravnika vozova u ŽICG - ističu u Montekargu.
Osim te kompanije, kako su rekli, štetu trpe i Luka Bar, Uniprom, Stellantis, TCL, HBIS, što, napominju, ozbiljno ugrožava privredni sistem i u Crnoj Gori i u regionu.
- Zato vas obavještavamo da će Montekargo biti prinuđen da nastalu štetu, koja će biti milionska, potražuje od ŽICG kao pravnog lica koje po zakonu odgovara za štetu koju njegovi zaposleni prouzrokuju trećim licima. ŽICG će usljed toga, izvjesno, biti prinuđen da se regresira u istom iznosu od svojih zaposlenih koji su uzrokovali nastalu štetu usljed organizacije i učešća u obustavi saobraćaja, koja već ozbiljno ugrožava ne samo željeznički, već i privredni sistem Crne Gore - naglašeno je u saopštenju.
Štrajk otpravnika vozova, kako kažu, dovodi u pitanje egzistenciju 300 zaposlenih radnika Montekarga koje je samofinansirajuće preduzeće.
- Zato ih molimo da hitno omoguće nastavak saobraćaja i prihvate ponudu da, zajedno sa reprezentativnim sindikatima, u skladu sa zakonom riješe pitanje povećanja zarada. Željeznički sistem, koji u svom sastavu ima četiri pravna lica – ŽICG, ŽPCG, OZVS i Montekargo – kao i Luku Bar, zapošljava preko 2.000 radnika, a egzistencija svih njih dovedena je u pitanje zbog 85 radnika koji su obustavili rad - zaključeno je u saopštenju.

Montekargo: Milionsku štetu potraživaćemo od ŽICG, štrajk dovodi u pitanje egzistenciju 300 zaposlenih

Balon od sapunice, naduvan egom Alekse Bečića i Borisa Bogdanovića - ali i samovažnošću drugog ešalona Demokrata - pukao je. Tačnije: bocnuo ga je Spajki najavom rekontrukcije Vlade. &nbsp; Najavu da će oba ministra sile, i Danilo Šaranović i Dragan Krapović, biti smijenjena - Demokrate su javno oćutale iako po kuloarima stranke bjesni pravi mali ,,atomski rat“. No, Aleksa i Boris nijesu pogođeni rekonstrukcijom, a u svakom ratu, kao u onom vicu – „mora da strada i neko od naših“.&nbsp;  <figure> <img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/20250824110856_e242cb747cc46719b54dc9e2a9be36a4f70f9441cb180643d31f44e7bb4f3be3.jpg" data-media-id="editor_0" data-image-id="20250824110856_e242cb747cc46719b54dc9e2a9be36a4f70f9441cb180643d31f44e7bb4f3be3" data-rendition-name="original" width="1250" height="600" loading="lazy" alt="DOLAZI VRIJEME PREISPITIVANJA: Šaranović i Bečić"> <figcaption>DOLAZI VRIJEME PREISPITIVANJA: Šaranović i Bečić(Photo: Vlada Crne Gore)</figcaption> </figure>  A za, uskoro ,,stradale“, bivše ministre, posebno Danila Šaranovića, nastupa zanimljiv period. Jer, nasljednik, ma ko to bio, teško da će pristati da se uvalja u blato koje je Danilo napravio od bezbjednosnog sistema. A jedini način je napraviti otklon - svaliti sve na Danila Šaranovića!&nbsp; Možda ga i procesuirati, ko zna; a možda će mu status Vesne Bratić biti nedosanjan san. Zato valja podsjetiti kako su momci sa crvenim kravatama uništili bezbjednosni sistem.  <figure> <img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/2025082412080_dd8ee6809d21997e519fc94242ed748b5b0e427bebc9a4b0201684cfaf25174c.png" data-media-id="editor_1" data-image-id="2025082412080_dd8ee6809d21997e519fc94242ed748b5b0e427bebc9a4b0201684cfaf25174c" data-rendition-name="original" width="951" height="674" loading="lazy" alt="IZMJENE ZAKONA RADI PARTIJSKE KONTROLE: Član 162 Zakona o unutrašnjim poslovima"> <figcaption>IZMJENE ZAKONA RADI PARTIJSKE KONTROLE: Član 162 Zakona o unutrašnjim poslovima(Photo: Portal ETV)</figcaption> </figure>  IZMJENE ZAKONA, FAMOZNI ČLAN 162 Prvo su bili dio ekipe koja je izglasala izmjene Zakona o unutrašnjim poslovima 2021, kojima je omogućeno ekspresno penzionisanje velikog broja policajaca, zbog navodnih „bezbjednosnih izazova“.&nbsp; Godinu kasnije, krajem 2022, ponovo je mijenjan Zakon o unutrašnjim poslovima, Demokrate su bile među predlagačima, i tada je starosna granica za penzionisanje spuštena sa 53 na 50 godina, čime je broj policajaca smanjen do granice normalnog funkcionisanja. Pa su - uz pomoć URE čiji je Adžić bio ministar prije Šaranovića - stopirali prijem na posao dvije generacije školovanih policajaca iz danilovgradske akademije. Navodno - zbog bezbjednosnih provjera, iako ih je svaki kandidat, prije upisa morao proći.&nbsp; I time su dodatno devastirali sektor.&nbsp; Onda su opet inicirali izmjene Zakona o unutrašnjim poslovima, septembra 2024, gdje je famoznom članu 162. dodat stav prema kojem, u slučaju pokretanja disciplinskog postupka Uprava policije nije dužna da obrazloži razloge za postupak ili suspenziju. Time je, pored kršenja elementarnih ljudskih i radnih prava osumnjičenom službeniku uskraćeno i pravo žalbe, odbrane i dokazivanja nevinosti. I prekršen Ustav.&nbsp; ,,RETROGRADNI MERKUR“ Prethodilo je tome lupanje o sto Alekse Bečića, na sastanku sa rukovodstvom Uprave policije, mjesec ranije, gdje je diskusiju prekinuo riječima „to je partijski interes i to mora da se sprovede“.&nbsp; Uz zdušnu pomoć ANB-a, pod rukovodstvom Borisa Milića u vidu brojnih naručenih negativnih bezbjednosnih procjena i kolegijalnog tužakanja preko interne aplikacije InfostreamV2 - koja je bila jedan od najvažnijih alata u akciji kodnog imena „Značka“ - krenulo se u lov na iskusne profesionalaca koje je trebalo skloniti iz službe.&nbsp; Više od stotinu pedeset policajaca je disciplinski gonjeno ili suspendovano, među njima najviše vrhunskih profesionalaca, a među prvima bivši nadređeni sadašnjem čelniku Lazaru Šćepanoviću.&nbsp; A onda se u horoskopu Danila Šaranovića ukazao - ,,retrogradni Merkur“, doduše drugog imena.&nbsp; I jeste došlo do promjena, koje se Demokratama nijesu baš dopale: jedan od prvih poteza Ivice Janovića kada je sjeo na mjesto direktora ANB bio je da prekine sa praksom davanja naručenih negativnih provjera. Istovremeno, komisija Vlade Crne Gore za žalbe oborila je desetine i desetine odluka o pokretanju disciplinskih postupaka kao neosnovane.&nbsp;  <figure> <img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/2025082412084_1797aa459e5619dd251202684b7304697e37673e0a55aaad96098d6cec21121b.jpg" data-media-id="editor_2" data-image-id="2025082412084_1797aa459e5619dd251202684b7304697e37673e0a55aaad96098d6cec21121b" data-rendition-name="original" width="1000" height="666" loading="lazy" alt="PRAVLJENJE PARTIJSKE POLICIJE: Bogdanović i Bečić"> <figcaption>PRAVLJENJE PARTIJSKE POLICIJE: Bogdanović i Bečić(Photo: UGC)</figcaption> </figure>  Ali, Danilo nije hajao, što bi prost narod rekao. Uredno je ispisivao nove i nove disciplinske prijave i suspenzije. A glasnogovornik, siva eminencija, ideolog i autor najglupljih slogana od početka višestranačja – Boris Bogdanović, alijas mali Berija – davao je Šaranoviću, uglavnom zloupotrebljavajući Skupštinu, verbalnu podršku svom partijskom drugu. Zloupotrebljavajući plenum, ali debelo plaćajući internet platforme kako bi tirade bez smisla stigle do javnosti.&nbsp; Javna je tajna da je mali Berija čak u jednom trenutku zabranio direktnu komunikaciju između ministra Unutrašnjih poslova Danila Šaranovića i VD direktora uprave policije Lazara Šćepanovića, zamislite. Demokratski, nema što. Panika je polako počela da nagriza jednoumlje partije. ZAKON ,,ZA PONIJETI“ Da bi kako-tako svoje djelovanje uveli u zakonski okvir posegli su za očajničkim gestom. Najnoviji prijedlog izmjena Zakona o unutrašnjim poslovima, koji su ovog ljeta inicirale upravo Demokrate, vjerovali ili ne sadržao je i odredbu da se policajcu za kojeg se utvrdi (a utvrđuju Šćepanović i Šaranović) da je napravio disciplinski prekršaj može trenutno dati otkaz. Naravno podrazumijeva se da o razlozima ne može biti obaviješten.&nbsp; No, reakcija „stranih partnera“ stopirala je prijedlog.&nbsp; Zanimljivo će biti čuti, jednog dana kada Šaranović bude morao da objašnjava svoje postupke, pred nekom sudskom instancom, zašto je kolegijum direktora Uprave policije u takozvanom ,,vd stanju“. I to duže od godine?! POSLUŠNICI I OSTALI... Jer to praktično znači da vrh policije čine ugovorci, sezonci, radnici na određeno, bez mehanizama odgovornosti. Ali pod mehanizmom prinude, odnosno ,,držanja na kratkom lancu“: svakom službeniku policije, plata, posao i egzistencija na kraju, zavisi od volje Danila šaranovića, prciznije - Borisa Bogdanovića i Alekse Bečića. Raditi profesionalno u takvim okolnostima prosto je nemoguće, a biti poslušnik postaje jedino moguće.&nbsp; Posebno ako karijera i nije tako „čista“.&nbsp; A da bi prljavština ostala ispod tepiha, valjalo je – biti poslušan. Pa su se tako na čelnim pozicijama, od odjeljenja bezbjednosti, preko regionalnih policijskih centara i dalje prema vrhu našli ljudi koji su bili - pazite sad - procesuirani za seksulano zlostavljanje, krađu službenog goriva, zloupotrebu službenog položaja krivotvorenjem dokumenata... Nije tu kraj: mnogi su sumnjičeni što su oružje dobijala lica koja nijesu prošla bezbjednsne provjere, bili direktno partijski angažovani, hapšeni u akcijama Specijalnog državnog tužilaštva...&nbsp; I nijesu baš bili ,,na ti“ sa istinom: zvuči nevjerovatno, a opet je istina - od pet kandidata za direktora policije njih četvorica nijesu prošli poligraf?! Ili - stvar za Ginisa – državna sekretarka u Ministarstvu unutrašnjih poslova koja takođe nema pozitivne bezbjednosne procjene.&nbsp; Sve to Danilo, Aleksa i Boris drže ispod tepiha. Baš kao i istrage o SKY prepiskama u kojima se, vrlo često, pominje pomoć mafijaških klanova Demokratama u izbornim procesima.&nbsp; I, naravno, ovo nije sve. Na primjer, da bi nadomjestili nedostajuću broj policajaca Šaranović je posegao za ugovorima o radu sa osobama bez kvalifikacija, postavljenim na mjesta koja nemaju veze sa službom, da bi im već u prvom produžetku ugovora dodijelio policijske zadatke. Ili bi istim takvim ugovorcima, najčešće očekivanom podmlatku partije, dodjeljivao ovlašćenja za pristup tajnim podacima, naravno bez bezbjednosnih provjera i mehanizma zaštite sistema.&nbsp; Podaci jesu nevjerovatni, ali o svakom detalju su Portal ETV i televizija E izvještavali i izvještavaju mjesecima. Na našim platformama je sve objašnjeno, imenom i prezimenom su navedeni učesnici svih slučajeva. I svi tekstovi i prilozi imenom i prezimenom potpisani.&nbsp; I za nešto manje od osam mjeseci kontinuiranog pisanja o tome - osim prijetnji i uvreda koje su nam u nekoliko navrata uputili i partijski glavešine ali i službenici Uprave policije - nijesmo dobili niti jedan demanti naših navoda. Osim onog, koji su više puta i čelnik partije i ministar policije i drugi javno ponovili kao dokaz da naše pisanje nije tačno – da Boris Bogdanović nema suprugu.&nbsp; Neka to ostane naša najveća greška. I neka Demokrate Alekse Bečića i Borisa Bogdanovića spreme odgovore za brojna pitanja na koja će morati da podgovaraju. I to vrlo brzo, odmah nakon rekonstrukcije u kojoj će najviše pripadnika Demokrata biti rekonstruisano.&nbsp; Prvo ministar odbrane Dragan Krapović, pa ministar unutrašnjih poslova Danilo Šaranović. A onda...

,,Studija slučaja“ ministra Danila Šaranovića

Jedan od najvećih crnogorskih fudbalera, legendarni štoper Niša Saveljić, govorio je bez dlake na jeziku o stanju u crnogorskom sportu, propadanju FK Budućnost, kao i o pogubnom uplivu politike u teren.
<div class="embed-block"><div><div style="left: 0; width: 100%; height: 0; position: relative; padding-bottom: 56.25%;"><iframe src="https://cdn.iframe.ly/api/iframe?url=https%3A%2F%2Fwww.youtube.com%2Fwatch%3Fv%3DZ3Dl72D0jQQ&key=87ca3314a9fa775b5c3a7726100694b0" style="top: 0; left: 0; width: 100%; height: 100%; position: absolute; border: 0;" allowfullscreen scrolling="no" allow="accelerometer *; clipboard-write *; encrypted-media *; gyroscope *; picture-in-picture *; web-share *;"></iframe></div></div></div>
 
<h2>Kameno doba razmišljanja</h2>
Saveljić tvrdi da je glavni problem crnogorskog sporta to što se odluke ne donose po znanju i rezultatima, već po tome „ko je za koga glasao“.
- Da vam kažem samo jedan detalj koji je apsurdan za ovaj sport – politika. Da li je glasao za ovog ili onog… Za mene je to kameno doba. Dokle god se tako razmišlja, nema sreće u sportu – ističe Saveljić.
<h2>Rukomet kao svijetla tačka</h2>
Ipak, nekadašnji fudbaler Partizana i Budućnosti ističe da postoje i pozitivni primjeri u crnogorskom sportu:
- Evo, izdvojiću rukometni savez i Petra Kapisodu. Skidam mu kapu. Kroz šta sve prolazi, a opet uspijevaju da drže nivo i kontinuitet. Imidž Crne Gore u rukometu je ogroman, posebno zahvaljujući našim rukometašicama - kaže Niša.
<h2>Najveće razočarenje</h2>
Najveće razočaranje Saveljiću ipak predstavlja stanje u klubu u kojem je ponikao - FK Budućnost.
- Kao neko ko važi za legendu tog kluba, strašno mi je kroz šta Budućnost prolazi. Klub nikad neće biti na nivou na kojem treba da bude dokle god se razmišlja plemenski - poručuje on.
Posebno ga je pogodila stogodišnjica kluba, koju naziva sramnom.
- To je bila krajnja kapisla. Na proslavi 100 godina kluba nije pomenut nijedan igrač, nijedna legenda. Ja sam došao iz Francuske, među mnogim velikim imenima, i niko nije dobio ni značku, a kamoli plaketu. Nije bilo ni koktela, sve je bilo individualno. To je duboko razočaranje i velika sramota - naglašava Saveljić.

Saveljić: Politika guši sport u Crnoj Gori, Budućnost nikad neće stati na noge dok se razmišlja plemenski

Požar na Brajićima u brdskom zaleđu Budve od sinoć je ponovo aktivan, a vatrena stihija zahvatila je deponiju u tom mjestu, prenosi Primorski portal.
Kako je saopšteno iz Službe zaštite i spašavanja Budva, vatrogasci intervenišu na terenu. Oni su kazali da u trenutno nema opasnosti po stanovništvo i objekte.
U rejonu Brajića požar je bio aktivan i u periodu od 18. do 21. avgusta, kada je vatrena stihija zahvatila više kote na granici budvanske i cetinjske opštine. Nakon dejstva vazduhoplova, požar je stavljen pod kontrolu.
Ovog ljeta, u istom vremenskom intervalu gorjelo je i na Ograđenici u Paštrovićima, a veliki požar nekoliko dana ranije zahvatio je i Buljaricu gdje su, kako bi situacija stavljena pod kontrolu, bile neophodne i operacije kanadera iz inostranstva.
Deponija na Brajićima kritična je tačka u opštini Budva kada je rizik od požara u pitanju, a u tom rejonu požar je evidentiran i krajem juna mjeseca.

Požar na deponiji na Brajićima, stanovništvo bezbjedno

Svjestan da njegovo „ministrovanje“ broji potonje dane, odlazeći ministar odbrane Dragan Krapović obrušio se sinoć nesojski na „glasnika“ da će biti smijenjen – Portal i Televiziju E, „prišivajući“ nam razne etikete, od toga da je tekst naručila mafija, Demokratska partija socijalista, „inostrani elementi“... Da bi na kraju uputio direktnu prijetnju - da će njegove Demokrate u procesu „pročišćenja sistema“ doći ne samo do (po) nas, nego i do svih drugih medija koji, kako reče, prenose ovakve spinove.&nbsp; Što je to u radu Televizije E i Portala ETV tako drastično poremetilo duševni mir ministra odbrane, da je zaprijetio – ne samo metaforično – već vrlo direktno? Poremetile su ga informacije objavljene nakon našeg novinarskog istraživanja.&nbsp; <h2>OBJAVE BEZ DEMANTIJA</h2> Tako su Portal ETV i Televizija E objavili 5. avgusta da će premijer Milojko Spajić smijeniti ministra odbrane Krapovića, nakon skandala koji je priredio državi Crnoj Gori izradom znački specijalno za posadu Školskog broda „Jadran“ zbog kojeg se Crna Gora spori sa Hrvatskom koja polaže pravo na njega. Odmah je stigla protestna nota Hrvatske, novo ozbiljno upozorenje našoj zemlji da ova članica Evropske unije ponovo može blokirati zatvaranje Poglavlja 31 – Vanjska, sigurnosna i odbrambena politika. Kao što su to učinili i prošle godine nakon što je crnogorski parlament usvojio, za Hrvatsku neprihvatljivu Rezoluciju o genocidu u Jasenovcu. Prethodno su nepoželjnima u svojoj zemlji proglasili – predsjednika Skupštine Crne Gore Andriju Mandića, poslanika Milana Kneževića i lidera Krapovićeve partije, potpredsjednika Vlade Aleksu Bečića. Postoje ozbiljne indicije da će se ove godine i Krapović pridružiti ovom proruskom i prosrpskom trojcu. Portal ETV i Televizija E objavili su 7. avgusta da premijer Spajić planira da novi ministar odbrane bude Mirsad Nurković, funkcioner Bošnjačke stranke, aktuelni potpredsjednik Skupštine Crne Gore. Portal ETV i Televizija E objavili su 20. avgusta da premijer Spajić priprema plan rekonstrukcije Vlade, a prema završnom dokumentu u koji smo imali uvid, koji je dostavio svojoj partiji Pokretu Evropa sad, primarno bi na udaru bili ministri koje su kandidovale Demokrate.&nbsp;  <figure> <img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/20250816160848_72f42e6fca2709170160fc1dc4f3819684573754df997dff4357523fc897a3d9.jpg" data-media-id="editor_0" data-image-id="20250816160848_72f42e6fca2709170160fc1dc4f3819684573754df997dff4357523fc897a3d9" data-rendition-name="original" width="800" height="783" loading="lazy" alt="krapović"> <figcaption>DEMOKRATE SMETNJA EVROPSKOM PUTU CRNE GORE: Šaranović, Bečić i Krapovićetv</figcaption> </figure>  Nijedna od tri informacije koje smo objavili nije demantovana. Ono što je posebno upečatljivo - Demokrate su ćutale čitavih 18 dana.&nbsp; <h2>KAD PARTIJA BIRA ,,MANJE ZLO“</h2> A ćutali su, jer su pokušavali da „saniraju štetu“, kako bi u partiji opravdali Bečićev ostanak u Vladi, bez obzira na najavljenu čistku njihovih funkcionera iz izvršne vlasti, jer u Demokratama već neko vrijeme postoji više frakcija, ali ih fotelje koje su zakučili u Vladi, još drže na okupu.&nbsp; Ipak, nakon brojnih konsultacija u vrhu stranke, svjesni su da za Krapovića više ne može biti mjesta u Vladi koja, navodno, teži evropskom putu Crne Gore, a nakon diplomatskog skandala koji je izazvao. Međutim, u tom slučaju lider Demokrata Aleksa Bečić ulazi u problem: kako da objasni unutar partije da on može ostati na istaknutoj poziciji u Vladi Milojka Spajića, dok će, gotovo svi ostali iz Demokrata biti zamijenjeni?&nbsp; Vjerovatno bijesan da je partija spremna da ga ,,proda“ da bi zadržala poziciju u izvršnoj vlasti, Krapović je sinoć odlučio da „ubije glasnika“, medije koji su objavili informacije. Istinite informacije. Latinska izreka kaže „ne nuntium necare“ – „ne ubij glasnika“. Neka Dragan Krapović istraži zašto.&nbsp; <h2>BUKA I BIJES</h2> Nazvao nas je sinoć „digitalnim pamfletom organizovanog kriminala“ koji, kako je rekao, „finansiraju šverceri akciznih roba, šverceri narkotika, narko klanovi“. - I to želim iz punih usta da kažem – precizirao je Krapović okvir za potencijalnu tužbu gostujući na Televiziji A plus.  <figure> <img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/20250802140816_ae9aa8a4b61a5ff02c37ccffa43206433a12ddf099eac6bbf010e13253e4c482.jpg" data-media-id="editor_1" data-image-id="20250802140816_ae9aa8a4b61a5ff02c37ccffa43206433a12ddf099eac6bbf010e13253e4c482" data-rendition-name="original" width="1000" height="666" loading="lazy" alt="vojne značke "> <figcaption>OZBILJNA PROVOKACIJA: Značke za Školski brod „Jadran“(Photo: MO)</figcaption> </figure>  I nije se zaustavljao, pa je rekao i kako ga sve što rade ETV, M portal „upućuje na zaključak da rade i da ih finansira organizovani kriminal u Crnoj Gori, eto tako to otvoreno da vam kažem“. Nemoć proizvodi bijes, a Krapović je očigledno nemoćan da zadrži ministarsku funkciju. Kako su Demokrate prepoznate po opsjednutošću funkcionerskim foteljama sada iz ove partije, prema nezvaničnim informacijama Portala ETV, mole premijera Spajića, preko posrednika, da mu se da direktorska funkcija u nekom „velikom državnom preduzeću“. Ali, Krapović bi još da „ministruje“ i još se nada, pa je sinoć imao poruku i za premijera, kojem je, između ostalog, poručio da nije on taj koji bira ministre?!&nbsp; - Niko nema mogućnost da odlučuje o ministrima, osim parlamenta Crne Gore – bio je kategoričan, što mu je posljednja šansa da još malo ostane ministar. Ako poslanici ne bi podržali njegovo razrješenje, pala bi Vlada. Takav scenario je, međutim, gotovo nemoguć. Jer, teško je povjerovati da poslanici opozicije ne bi glasali za Krapovićevu smjenu.&nbsp; <h2>MASAKR NA CETINJU I LJETOVANJE U ITALIJI...&nbsp;</h2> I prije godinu i po Demokrate su „krizirale“ u Vladi Milojka Spajića, kada je ministar unutrašnjih poslova Danilo Šaranović čak i tužio Vladu, a Krapović prijetio Spajiću da „ukoliko bi Demokratska Crna Gora odlučila ... da izađe iz ove Vlade, to bi bio njen kraj“. Za razliku od marta 2024. sinoć je bio manje bučan u odnosu na premijera, ali se zato razgoropadio na naš portal i televiziju. I jasno je otkuda njegov bijes na „glasnika“. Jer, Televizija E i Portal ETV bili su „glasnik“ ili među „glasnicima“ raznih njegovih sumnjivih poslova, imenovanja, razrješenja, razobličavajući ih. Vjerovatno ga je posebno zaboljelo kada smo otkrili da je u danima kada je Crna Gora tugovala zbog masovnog zločina na Cetinju, kada je ubijeno 13 osoba, on sa porodicom otputovao u italijansko mondensko odmaralište. U pratnji četiri vojna policajca u civilu, koristeći dva vozila Ministarstva odbrane - mercedes E klase i tojotu land cruiser – otisnuo se u Alta Badiu u Dolomitima pozirajući pred kamerom mobilnog telefona sa širokim osmijehom na licu.&nbsp;  <figure> <img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/2025082313084_56b9733e3996986a21457ab95f5210da752b2f4e5a2d8680d4bf77a1e793d138.png" data-media-id="editor_2" data-image-id="2025082313084_56b9733e3996986a21457ab95f5210da752b2f4e5a2d8680d4bf77a1e793d138" data-rendition-name="original" width="1200" height="900" loading="lazy" alt="Krapović sa prijateljima u mondenskom italijanskom odmaralištu u januaru ove godine"> <figcaption>SKUPI PROVOD DOK JE CRNA GORA TUGOVALA: Krapović sa prijateljima u mondenskom italijanskom odmaralištu u januaru ove godine</figcaption> </figure>  <h2>...POŽARI I MINISTROVO BRČKANJE U MORU&nbsp;</h2> Isto tako, u jeku borbe sa požarima u okolini Podgorici, dok je vatra „gutala“ i kuće, a vatrogasci na izmaku snaga pokušavali da je obuzdaju, u danima tuge zbog smrti pripadnika Vojske Crne Gore koji je poginuo na putu ka Piperima đe se zaputio da pomogne vatrogascima, mještanima i volonterima, ministar odbrane Krapović se, kako su mediji razotkrili, baškario na plaži.&nbsp; I onda on sinoć govori o vrijednostima i kako je misija Demokrata da „Crna Gora ide u Evropsku uniju, ali ne tako što će ići klečeći i saginjući se“, ne „ispunjavajući štrikove“, nego ispunjavajući vrijednosti... A vrijednosti, onako kako ih vide Demokrate, Crna Gora živi već pet godina. I postala je vrijednosno duboko posrnulo društvo. Sve što govore i urade Demokrate isključivo je vezano za njihove partijske i lične interese. Progon neistomišljenika, političke čistke, nepotizam, partijsko zapošljavanje, korupcija, sumnjive diplome, neznanje... Sve to u jednom političkom subjektu – Demokratama.&nbsp; I bestidna beskrupuloznost. Koju je odlazeći ministar odbrane i sinoć demonstrirao. Pred kamerama se pojavio sa značkom na reveru sakoa – onom specijalno rađenom za posadu broda „Jadran“ zbog koje je Crna Gora dobila novu diplomatsku notu od Hrvatske u kojoj je konstatovano da ovakvi „potezi i poruke nijesu u duhu dobrosusjedskih odnosa, te kriterijuma i vrijednosti Evropske unije koje je Hrvatska dužna da poštuje“.&nbsp; Ministar Krapović u jeku pregovora Crne Gore za ubrzano pristupanje Evropskoj uniji stao je – umjesto da bude most - kao opasna prepreka, jer sve ukazuje da će Hrvatska opet blokirati zatvaranje Poglavlja 31.&nbsp; Jedini koji bi ostali bez benefita ulaskom Crne Gore u EU su Rusija i Srbija, koje predano rade na usporavanju našeg evropskog puta preko svojih ovdašnjih političkih partnera predvođenih Crkvom Srbije. Demokrate su, naravno i ministar Dragan Krapović, dokazale da su njihove vjerne sluge.&nbsp; Portal ETV i Televizija E će, bez obzira na prijetnje i pritiske ministarstava sile, ali i svih drugih, nastaviti da budu „glasnici“ vijesti koje upozoravaju na one koji ruše građansku, sekularnu, antifašističku Crnu Goru i njen evropski put. Crna Gora nema i ne smije da ima drugi put.&nbsp; A ministar Dragan Krapović, umjesto da prijeti medijima, valjalo bi da, osim što se trudi da omete crnogorski put ka EU, malo pogleda u papire koje je svojevremeno potpisivao. Ima za to 1.560.000 razloga.&nbsp; Da, Državna revizorska institucija je dala negativno mišljenje jer je utvrdila da je minsitar odbrane Krapović krajem 2023. godine nezakonito isplatio 1.560.000 eura varijabila za 700 vojnika, i sve to – bez uplate poreza i doprinosa.&nbsp; Ko zna, ako sjutra ne bude ministar Specijalno državno tužilaštvo moglo bi da, osim što je formiralo predmet, počne i da preduzima radnje za koje je i osnovano?&nbsp; To može da bude veća opasnost za Dragana Krapovića, nego mediji koji objavljuju istine.&nbsp;

Ministre, ne ubijajte glasnika

Da, naslov ove kolumne je provokativan. Da, prejudicira da je stanje u Srbiji veoma loše, čak kritično, i da je zemlja takoreći na aparatima, čije je isključivanje sasvim realna i očekivana opcija.
Srbija će - da odmah rešimo zabrinutost onih koji političke i opštedruštvene procese gledaju kroz maksimu "u se, na se i poda se" - opstati kao država. Pitanje iz naslova se, u stvari, više odnosi na pravac kojim će država - po geografskom i političkom položaju "viđena" da bude zamajac i lider Balkana - ići sutra. Odnosno, ne da li će države biti, već kakva će država biti.
I koliko god se taj put ka "sutra" činio maglovit prethodnih godina, pa i prvih meseci velikog narodnog bunta zbog smrtonosne korupcije i neodgovornosti današnjeg režima, čini se da se u poslednje vreme koprena diže i da slika nije baš idealna.
Ako govorimo činjenicama i ako gledamo stvarnost, a zanemarimo izuzetke i lepe želje, Srbija danas je, baš kao i Srbija 1990, okovana mitom, isfantaziranom istorijom, lažno izgrađenim osećajem sopstvenog nužnog hegemonizma i šovinizmom. Ovako pljusnuto direktno u lice čitaoca deluje baš grubo i poražavajuće. Ali, to je zato što istina jeste gruba i poražavajuća, a njeno zanemarivanje, lakiranje, ublažavanje... ni dosad nije donelo ničega dobrog. I nema razloga za očekivanje da će ubuduće biti drugačije.
Prosečan čovek, a takvih je većina svuda, više voli život bez trzavica, zameranja, bolnih tema, makar i u sopstvenom mehuru nerealnosti - nego suočavanje sa istinom koja je najčešće teška za prihvatiti i nimalo povoljna za verovanja i ubeđenja tog prosečnog čoveka. A upravo u tome se čovek razlikuje od životinje, koja bez obzira koliko manji mozak ima, ipak ne uleti dva puta u istu klopku.
Vlažni srpski san o posebnoj vrednosti, istorijskim granicama, izvornoj dominaciji i natprirodnim pravima nije od juče, ali se tačno može odrediti vreme njegovog nastanka. Nastao je sa nastankom srpske države 1878, kao odgovor Petrograda zapadnim silama koje su Rusiji pokvarile planove.&nbsp;
Za one koji su preskakali časove u školi (a uvek se iznova zaprepastimo koliko mnogo takvih ima): ruski plan za jutro posle ratova 1875-1878. bila je Velika Bugarska, znatno uvećana Crna Gora, i Srbijica, tek malo veća od Crne Gore. Da zapadne sile Berlinskim kongresom nisu pokvarile (ruski) Sanstefanski mir, Pirot, Vranje i cela današnja Makedonija bili bi Bugarska.
Uglavnom, Berlinski kongres je umnogome izmenio tu mapu dirljive ruske ljubavi i upravo je Zapad Srbiji podario granice koje su joj posle omogućile osvajanje Kosova i Makedonije, pa sledstveno i stvaranje prve Jugoslavije. Dosledna onome što je istorijski uvek najbolje radila, Rusija se brzo prilagodila, te je njen vojni logor na Balkanu umesto Bugarske postala Srbija. Jeftino. Uz malo dizanja ega, epova o bratstvu, nežnih pravoslavnih tonova i brižljivo plasiranih mitova i izmišljotina.
Da se razumemo, a i da bi se izbegla stigma: nisu Srbija i srpski narod usamljeni u raznim fantazijama i nerealnim viđenjima sebe, svojih kvaliteta, prava i granica. Samo su, za razliku od većine, ostali zakovani u prošlosti i mitovima, umesto da su - što većina jeste uradila - istoriju ostavili za pijana kafanska busanja, a realnost za svakodnevicu i planove kako da sutra bude još bolje. U tome Srbija ima uzor - Rusiju, takođe nerealnu u sagledavanju istorijske pozicije, kvaliteta, svoje moći i prava ruskog naroda.
Istorija kao nauka je neumoljiva. Ona veli da Srbija mnogo duže nije postojala kao država, nego što je postojala. To, naravno, ne sme da bude nikakav argument protiv Srbije, kao što neke druge činjenice ne smeju da čine argumentaciju "za" činjenje nekakve nepravde Srbiji. Ali je zato uvek zgodno podsetiti nacional-šoviniste da su i drugi narodi imali srednjevekovne države i da se neko posebno pravo ne može i ne sme tražiti iz izabrane idealne vremenske pozicije ("sve što smo ikad držali je naše i sve što sad držimo je naše"), jer onda neko drugi može da "podseti" na drugu krajnost (kada recimo države nije ni bilo, pa otud nema ni prava), već je jedina polazna tačka za svako zahtevanje i obavezu sadašnjost i realnost. I tu se stavlja tačka na neka izmaštana istorijska prava i poseban položaj.
Vraćamo se na naslov. Ima li, dakle, Srbiji spasa?&nbsp;
Stanje, rekosmo, danas nije ružičasto. Ne u smislu državnih granica, one će opstati, već moralno, civilizacijski, biološki. Jer danas čak i oni koji se mesecima bore protiv odnarođenog režima ogrezlog u kriminalu i korupciji, zvuče poput ideoloških predaka tog režima, zaslužnih za katastrofalni raspad SFR Jugoslavije.&nbsp;
Duže od sedam meseci od početka masovnih protesta zbog tragedije koju karakterišu obrasci istočnjačkih uzora srpske vlasti - na ulicama je nemoguće videti zastavu EU. Zato se slobodno viju neki "nedavački" barjaci koje je kreirala BIA za potrebe bezbednog nacionalizma u pravcu Kosova, i zastave s ruskim svecem koji je pod "vagnerovcima" postao simbol agresorskog, genocidnog rata protiv suverene Ukrajine.
Dok Evropska unija sve glasnije kritikuje i osuđuje srpski režim, zbog korupcije i sadističkog nasilja prema demonstrantima, Rusija to otvoreno podržava, a njen ambasador u Beogradu čak javno "crta" smernice srpskim vlastima za nasilno suzbijanje protesta. Sinhrono, predstavnici studenata i najvećeg dela opozicije, građanskih i intelektualnih organizacija i kružoka, kao guje otrovnice skaču kada EU ne ispuni neko njihovo, najčešće nerealno očekivanje, "dokazujući" time da "EU nas ne želi". Na rusko gubernadurstvo, međutim, uočljivo niko ne reaguje i teško je reći da je razlog izostanku osuda i distanciranja samo strah od nekog čaja, davljenja u praznom bazenu ili ispadanja kroz prozor.
U tom smislu, Srbija trpi posledice jednoipovekovne otrovanosti, pa ćete tako i od teško prebijenog studenta iz bolesničkog kreveta čuti salve protiv "mrskog Zapada". Iako su ga prebili upravo oni koji, vrlo osnovano se veruje, rade po direktnim direktivama "voljenog Istoka". Najzad, Moskva i Beograd su javno obelodanili zajedničku borbu protiv "obojenih revolucija", a kad govore o studentskom i građanskom protestu u Srbiji, i jedni i drugi ga "krste" kao obojenu revoluciju. Reklo bi se - pametnom dovoljno. U praksi: ili nije dovoljno - ili nema pametnih.
Ovako gledano, mogla bi da se uvede neka psihološka kategorija pod nazivom "srpski apsurd". Srpski apsurd je, recimo, kada onaj koji do puštanja krvi bije studente ima na rukavu sliku istog ruskog sveca, koji je i na zastavama prebijenih studenata. Ili kada za događaje u Srbiji obe strane optužuju Zapad: on je istovremeno kreirao "obojenu revoluciju" i podržava Vučića zbog iskopavanja litijuma. Ako neko primeti da su to pomalo šizofreni stavovi, u redu je. Jesu.
Stiče se utisak da su sadašnjem srpskom režimu odbrojani dani. On jednostavno ide iz greške u grešku, leluja kao bokser u nokdaunu, a pošto sudija ne prekida borbu, jedino je pitanje da li će bokser na nogama ostati još dva-tri meseca ili godinu.&nbsp;
Sada je prava nepoznanica, u stvari, kako će doći do smene režima, a ne kada. I da li će upražnjene fotelje zauzeti trudbenici sa platnog spiska Moskve, koji su sada u ofanzivi, i koji bi bili "ruskiji" od sadašnjih vlastodržaca, ili će šansu dobiti ljudi koji bi Srbiju najzad i nedvosmisleno u spoljnopolitičkom kursu okrenuli Zapadu i njegovim vrednostima, a na domaćem planu - samoj sebi i problemima koji kipe bukvalno iz svake sfere života.
I kada to budemo znali, znaćemo i odgovor na pitanje iz naslova: ima li Srbiji spasa?

Ima li Srbiji spasa?

Spomenik zlikovcu Pavlu Đurišiću prenijet je u Đurđeve stupove, objavila je Radio-televizija Srbije u TV magazinu „Oko“, emitovanom u srijedu na programu te televizije. Novinar u reportaži navodi da je „ono što je poznato da neće biti ovih dana vraćen u Zaostro, selo koje je u Crnoj Gori za Đurišića predstavljalo isto što i Ravna Gora za Dragoljuba Mihailovića u Srbiji – komandni štab“. RTS je emitovao i kadrove iz manastira Đurđevi Stupovi u Beranama koji pripada Eparhiji budmiljansko-nikšićkoj kojom komanduje novoproizvedeni mitropolit Crkve Srbije Metodije Ostojić.  <figure> <img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/20250822100832_7e202620-eba7-4345-9da7-7779ddd01bee.jpg" data-media-id="editor_0" data-image-id="20250822100832_7e202620-eba7-4345-9da7-7779ddd01bee" data-rendition-name="original" width="1270" height="720" loading="lazy" alt="Pavle Đurišić Đurđevi Stupovi"> <figcaption>Crkva Srbije još jednom pokazala da državne institucije ne kontrolišu djelove teritorije Crne Gore(Photo: RTS/Screenshot)</figcaption> </figure>   <figure> <img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/20250822100832_d18c98d2-9383-4da6-ba76-6aeea2f30dd3.jpg" data-media-id="editor_1" data-image-id="20250822100832_d18c98d2-9383-4da6-ba76-6aeea2f30dd3" data-rendition-name="original" width="1273" height="720" loading="lazy" alt="Pavle Đurišić Đurđevi Stupovi"> <figcaption>Crkva Srbije još jednom pokazala da državne institucije ne kontrolišu djelove teritorije Crne Gore(Photo: RTS/Screenshot)</figcaption> </figure>  U reportaži se ne otkriva tačan datum prenošenja spomenika iz crkve Svete Mati Paraskeve u Gornjem Zaostru gdje je Metodije sklonio totem Pavla Đurišića 8. avgusta kada je poručio crnogorskim vlastima „pa neka dođu da ruše crkvu“. - Ne bojimo se mi sile njihove, koja ne može ni red na ulice ove zemlje da uvede – poručio je Metodije. I, očigledno je bio u pravu.&nbsp; Činjenica da je ovaj transfer dvometarskog bronzanog totema, dug preko sedam kilometara, ponovo prošao ispod radara (ili možda baš nije) crnogorskih državnih institucija, prije svega bezbjednosnog sektora, govori dovoljno sama za sebe.  <figure> <img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/20250822100836_2e3c84539f087520212cda41f3538ef6de136f32f87eb9045040a23b0d217589.png" data-media-id="editor_2" data-image-id="20250822100836_2e3c84539f087520212cda41f3538ef6de136f32f87eb9045040a23b0d217589" data-rendition-name="original" width="1143" height="742" loading="lazy" alt="Transfer Pavle Đurišić "> <figcaption>Transfer dvometarskog bronzanog totema, dug preko sedam kilometara, prošao ispod radara državnih institucija?</figcaption> </figure>  Crkva Srbije još jednom je pokazala da je jača od države. Dok su se institucije prethodnih dana u javnosti preganjale je li takozvani Temeljni ugovor iznad Zakona o krivičnom postupku, a tužilaštva i policija prebacivali odgovornost jedni na druge zbog čega spomenik zlikovcu i četničkom koljaču Đurišiću nije izuzet kao sredstvo izvršenja krivičnog djela, „institucija“ koja očigledno ima kontrolu nad dijelom teritorije Crne Gore organizovala je njegov transport na „sigurnije“ mjesto. U manastir u kojem stoluje iguman Danilo Romanov koji je prošle godine Berance nazvao „kriminalcima, kockarima i drogašima“, ali i koji se nedvosmileno pozicionirao kao još jedan glasnogovornik četničke ideologije pod plaštom crkvenog autoriteta. <div class="embed-block"><div><div style="left: 0; width: 100%; height: 0; position: relative; padding-bottom: 72.9622%; padding-top: 120px;"><iframe src="https://cdn.iframe.ly/api/iframe?app=1&url=https%3A%2F%2Fetv.me%2Fdrustvo%2Fvideo-instagram-performans-igumana-iz-berana-cetnicka-himna-uz-durdeve-stupove-amfilohija-i-svetog-savu&key=87ca3314a9fa775b5c3a7726100694b0" style="top: 0; left: 0; width: 100%; height: 100%; position: absolute; border: 0;" allowfullscreen></iframe></div></div></div>

Spomenik zlikovca Đurišića premješten u Đurđeve Stupove

Pošto su iz Pokreta Evropa sad odali zahvalnost molebanima Crkve Srbije, koji su po njima donijeli kišu, zašto bi se zaustavili samo na tome? Zašto ne molebani da padne novac sa neba? Recimo po dvije milijarde eura godišnje, kako bi se pokrio godišnji platni deficit države od dvije milijarde. Dalje sami zamišljajte, samo nebo je granica razloga za molebane. Jedino za što molebani garant ne mogu dati uspjeha, to je da sadašnja vlada uvede Crnu Goru u članstvo u EU. Možete li zamisliti Vojislava Šešelja kako pjeva Give peace a chance, sa dva uzdignuta prsta, dok pripadnicima LGBT populacije u prolazu dobacuje peace brothers? E, ni ja da ZBCG, Demokrate i dobar dio PES-a imaju mrve demokratskog potencijala, evropskih vrijednosti i pojma što je pravno uređena država, sa striktnom podjelom vlasti. Erih From u svom djelu „Bjekstvo od slobode“ govori o dvije različite vrste slobode: „sloboda od“, koja podrazumijeva slobodu od društvenih ograničenja, religioznih dogmi ili društvenih konvencija koje institucije i drugi pojedinci nameću pojedincu i „sloboda za“, za koju su se ljudi oduvjek borili kroz istoriju kao ideal. Obično, kad se ljudi oslobode od autoriteta, odnosno osvoje „slobodu od“, ośećaju se kao da su izgubili oslonac, sigurnost. Taj ośećaj bespomoćnosti može se otkloniti samo „slobodom za“ i transformacijom društva u društvo slobodnih ljudi, u kojem država poštuje pravila i zakone i radi u korist građana. Međutim, From kaže, umjesto toga, najčešće se bježi u autoritarni sistem, vjerujući da donosi sigurnost. I to, u različitoj mjeri, važi za sve države bivše Jugoslavije. Bez „slobode od“ i pogotovu bez „slobode za“. <h2>OPSESIJA ZAVJEROM</h2> Srbija je na trenutak zaličila na zemlju koja se bori za „slobodu za“ studentskim blokadama univerziteta i borbom za slobodne institucije, koje bi radile posao zbog kojih su formirane. U zemlji u kojoj su sve vrste poslova, investicija, međudržavnih ugovora prekriveni neprozirnim velom i koja se zbog toga smatra simbolom korupcije i pljačke u svjetskim razmjerama, u kojoj je državna moć skoncentrisana u rukama najbogatijih, dok je većina stanovništva izgubila sva prava, u državi u kojoj se strahovito manipuliše putem zarobljenih medija i institucija, u kojoj vlada plutokratija na čelu sa vrhovnim vođom, građani su u tim studentskim protestima viđeli potonju šansu za normalno društvo. Međutim, protok vremena sve više pokazuje da studenti nijesu osvojili ni „slobodu od“, a tek su daleko od ostvarenja „slobode za“ srpsko društvo, sve više bježeći u etnocentrizam, svetosavlje, konzervativnost, naglašavanje tradicije i tradicionalnih vrijednosti. U korijenu svake desno-ekstremne ideologije leži opsesija zavjerom, posebno međunarodnom. Autokratska vlast Aleksandra Vučića, koja lagano pokazuje i potonjem nevjernom Tomi u svijetu svoje pravo lice, trenutno opstaje na nasilju policije i paramilitarnih grupa. Policija ne radi po zakonu, već po naredbama jednog čovjeka, jer se radi o partijskoj, a ne državnoj policiji. Nešto što Demokrate pokušavaju da stvore u Crnoj Gori. Emotivno - svako slobodouman je na strani onih koji se prebijaju, hapse nezakonito i maltretiraju, odnosno na strani pobunjenih građana koji se bore protiv nedemokratske, autokratske, represivne države. Politički - studentski protesti su velika nepoznanica i zato još postoji rezerva prema njihovom utemeljenju u vrijednostima koje donose standardi zapadne demokratije. Ponekad je vrlo teško razumjeti prema kojem dijelu svijeta idu njihove simpatije, posebno kad su upućene prema zemljama koje su predvodnice autokratije i represije prema svojim građanima.&nbsp;  <figure> <img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/20250823220856_d542fb972ca7472b0c9d2b82c26153f31973b9a6bd018334b74c4c3f3e647826.jpg" data-media-id="editor_0" data-image-id="20250823220856_d542fb972ca7472b0c9d2b82c26153f31973b9a6bd018334b74c4c3f3e647826" data-rendition-name="original" width="1250" height="600" loading="lazy" alt="DIKTATOR: Aleksandar Vučić"> <figcaption>DIKTATOR: Aleksandar Vučić(Photo: Darko Vojinović)</figcaption> </figure>  Ako postoji vrijeme za katarzu pobunjenih studenata i građana, nema boljeg trenutka od sadašnjeg. Ista vrsta ljudi koja njih prebija, zatvara, proglašava ustašama, teroristima ... ista politika, ista tehnologija je devedesetih od ljudi koji su branili kućne pragove od paravojnih hulja pravile su koljače, monstrume, ustaše, talibane ... dok je ubijala obične građane, silovala, zatvarala ljude po logorima, prebijala, mučila... To su one gume što su gorjele u Dubrovniku, ustaška kuća Tereze Kesovije, đečje lobanje u rukama sveštenika Crkve Srbije, dijete na majčinom grobu Uroša Predića i gomila sličnih obmana i laži. Ako postoji vrijeme da shvate ko je izazivao sukobe po suśednim državama, ko je prouzrokovao ratove, stradanja, etnička čišćenja... to je ovo u kojem su oni njihove žrtve. Da se uvjere u tu radikalsku svijest, pokvarenu do srži, lažljivu, prevarantsku, koja ne preza ni od čega. To je „pamet“ koja nema svijest da će im se opstanak na vlasti sve većom represijom vratiti kao bumerang nakon pada sa vlasti. Za njih je nasilje, dok raspolažu mnogo većom silom, habitus.  <figure> <img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/20250823220856_882c2875160a026664d988880ea3573e1f095cb424d52dc488eb8c370e71423f.jpg" data-media-id="editor_1" data-image-id="20250823220856_882c2875160a026664d988880ea3573e1f095cb424d52dc488eb8c370e71423f" data-rendition-name="original" width="1920" height="1280" loading="lazy" alt="POKUŠAVAJU DA STVORE PARTIJSKU POLICIJU: Aleksa Bečić i Danilo Šaranović"> <figcaption>POKUŠAVAJU DA STVORE PARTIJSKU POLICIJU: Aleksa Bečić i Danilo Šaranović(Photo: Vlada Crne Gore)</figcaption> </figure>  <h2>MANIPULACIJE</h2> Prave li studenti povampirenje iste svijesti koja je posvađala Srbe sa svim narodima bivše Jugoslavije, dovodeći prikaze iz prošlosti na svoje mitinge, naśedajući ponovo na izanđale priče o ugroženosti i zaštiti Srba u okruženju, umjesto da nude Novi Pazar i poruku svim Srbima u okruženju – živite u miru sa svojim komšijama, poštujte zemlju u kojoj živite i u kojoj stičete egzistenciju, ne idite za topovima i popovima da osvajate i pravite nekakve „svetove“ ... manite se kolektivnih ludila i naučite da svako društvo čine pojedinci sa svojim ljudskim pravima i slobodama.&nbsp; Na djelu je u Srbiji slična politika koja je 1933. godina palila Rajstag, za što je optužila komunistu Marinusa van der Lubea, politika koja sve medije drži pod kontrolom, kao nekad pod komandom Gebelsa, u kojoj maskirane falange u crnoj odjeći prebijaju svakog ko se usudi da se suprotstavi autokratskoj vladavini vođe, kao što su nekad smeđekošuljaške uniforme, paravojna batinaška organizacija zvana SA (Sturmabteilung), neka vrsta jurišnog partijskog odreda, bili lična zaštita Firera i služila razbijanju svih pokreta koji su se bunili protiv njegove vlasti. S tim što nijesu skrivali lica, kao što ih danas paravojni batinaški crnokošuljaši skrivaju.&nbsp; Oni koji danas prebijaju studente i građane, skriveni iza maski, uključujući i policiju bez ikakvih personalnih obilježja, zakonom obaveznih, to su isti oni koji su svoju „hrabrost“ dokazivali na nejači, đeci, ženama, starcima, masovnim grobnicama u Batajnici, Srebrnici i diljem nam bivše velike države, dok su kukavički i bezglavo bježali pred onima koji su se u međuvremenu naoružali da bi branili svoju zemlju. To su ti „aperisani“, nekad strah i trepet đece u kolijevkama, njihovih majki, đedova i baba, što se danas klanjaju statui jednog ratnog zločinca, fašističkog kolaboranta.&nbsp; Pobjeda NOB-a je bio trijumf pokreta koji je sebe vrlo jasno etablirao kao antifašistički i oslobodilački. Njihov antifašizam je postao zajednički imenitelj za vrijednosti kao što su sloboda, bratstvo, jedinstvo, ravnopravnost ljudi, nacija, polova, za humane vrijednosti. Druga je priča kakve su bile karakteristike poslijeratnog političkog sistema, jer je teško reći da je bio prihvatljiv bez ostatka. Pokušaji da se izjadnače NOB i poslijeratno političko uređenje je duboko manipulativno, posebno što to ni u primisli ne može promjeniti sliku o karakteru kvinslinških pokreta i fašističkih kolaboranata, kojima je pripadao i ratni zločinac Pavle Đurišić.&nbsp;  <figure> <img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/20250823220856_3b7fc398eb6d11adcf975cae1b0a4a962ec7a089ca4ba615d1787bb1818d4b3f.jpg" data-media-id="editor_2" data-image-id="20250823220856_3b7fc398eb6d11adcf975cae1b0a4a962ec7a089ca4ba615d1787bb1818d4b3f" data-rendition-name="original" width="424" height="335" loading="lazy" alt="NE MOŽE SE PROMJENITI SLIKA O KARAKTERU FAŠISTIČKIH KOLABORANATA: Pavle Đurišić i Draža Mihailović"> <figcaption>NE MOŽE SE PROMJENITI SLIKA O KARAKTERU FAŠISTIČKIH KOLABORANATA: Pavle Đurišić i Draža Mihailović(Photo: UGC)</figcaption> </figure>  Protosinđel Crkve Srbije Nikodim Bogosavljević je 28.03.2011. godine na radio Svetigora, izjavio: „Pravoslavna crkva nikada ne može da blagosilja ono što nije stvorio Bog, a definitivno crnogorsku naciju nije stvorio Bog, nego je ona plod ljudskih sujeta i slabosti. A generalno je tvorac crnogorske nacije zapravo đavo u suštini stvari“. Ovakve fašističke izjave odavno diskredituju Crkvu Srbije kao vjersku ustanovu i kao partnera sa kojim treba da pobunjeni studenti i građani u Srbiji grade „slobodu za“, jer je tako nikada neće izgraditi. Nacije su pravili ljudi, ne bogovi, niti se Hrist bavio nacijama, niti je svetosavlje kao nacionalistička ideologija, koja se krije iza tobožnjeg nacionalizma Sv. Save, hrišćanska dogma, već se radi o jeresi. Sa svetosavljem nema građanske države, to je aksiom! U Crnoj Gori proteste za slobodnu i demokratsku Srbiju upravo podržavaju oni koje ovaj pop bezuspješno pokušava da povrijedi, dok oni koji mu ljube ruku iz sve snage navijaju da Vučić, sa svojim policijskim i paravojnim falangama, prebije i pohapsi što više demostranata, ubijeđeni da je u pitanju međunarodna antisrpska zavjera. Ili, građanska Crna Gora podržava i želi građansku Srbiju, pravno uređenu, sa nezavisnim institucijama, koja poštuje zemlje regiona i ne miješa se u njihova unutrašnja pitanja, dok partije vlasti u Crnoj Gori, izrasle iz Šešeljevog i Vučićevog šinjela devedesetih prošlog stoljeća, podržavaju taj šinjel. Da se to nikad ne zaboravi i da nova Srbija ponovo ne zapjeva „ne može nam niko ništa“, sa Dodikom, Mandićem, Kneževićem, Ljaljom, Dajkovićem i sličnima na TV Pink, kod Jovane Jeremić ili na TV Happy kod Milomira Marića.

Tag: boris-savic