Viši sud odbio je prijedlog bviđeg predsjednika Privrednog suda Blaža Jovanića da se u postupku, koji se protiv njega vodi zbog optužbi da je uz pomoć 11 pripadnika kriminalne organizacije, među kojima su stečajni upravnici, procjenitelji i vlasnici firmi za obezbjeđenje u stečajnim postupcima, oštetio osam kompanija za značajne iznose, u svojstvu svjedoka sasluša sudija Boris Savić, bivši predsjednik te institucije.
Jovanić je stava da Savić može posvjedočiti da nije počinio krivična djela koja mu se stavljaju na teret - stvaranje kriminalne organizacije i više krivičnih djela zloupotreba službenog položaja, već da se radi o iskonstruisanoj optužnici.
- Predlažem da sud u dokaznom postupku sasluša u svojstvu svjedoka sudiju Borisa Savića. Odmah da pojasnim, naravno ne u vezi odluka koje je donosio u ovom postupku, jer je to njegovo sudijsko uvjerenje i o tome ne možemo polemisati, iako se sa istima apsolutno ne slažem. Ovog svjedoka predlažem jer smatram da isti ima saznanja i da može posvjedočiti na okolnosti da ja nisam počinio krivična djela koja mi se stavijaju na teret, čime bi potvrdio ono što tvrdim i ja i ostali optuženi da je ova optužnica iskonstruisana od strane nekih interesnih grupa izvan suda i tuzilaštva, a da je ranija, a sada suspendovana tužeteljka samo bila obični izvršilac volje i namjere tih interesnih grupa - navedeno je u prijedlogu Jovanića, u koji je portal ETV imao uvid, a koji je Viši sud odbio.
Jovanić ove navode i prijedlog za saslušanje temelji na razgovoru koji je vodio sa Savićem polovinom juna 2023. godine kada je sudija obilazio pritvorenike u Istražnom zatvoru.Kaže da je tokom razgovora upitao Savića zašto njegov pritvor traje toliko dugo.
- On je kazao: "Blažo, nije sporno da u tvom predmetu nema elemenata korupcije, zloupotrebe i pranja novca, ali sada je drugačija klima". Ja sam kazao: "Borise, mi smo sudije i ne osluškujemo kakva je klima, već sudimo po zakonu", a on odgovorio: "Eto, sada je tako" - tvrdi
Stoga smatra da Savić treba i može da iznese saznanja o tome da nema elemenata krivičnih djela u njegovim radjama, a koja mu se stavljaju na teret, te da treba i da ih prenese Vijeću.
- Jer sigurno da kada je govorio o "drugačijoj klimi", nije mislio na vremenske prilike, već očigledno o nekoj vrsti kreirane društvene atmosfere i prilika gdje je sasvim razumijivo mene hapsiti i izložiti krivičnom progonu, uprkos činjenici što, kako tvrdi ovaj svjedok, ponavijam, nije sporno da u mom predmetu nema elemenata krivičnih djela. Pri tome, ne može se smatrati da je to bio neformalan razgovor nas dvojice, jer je došao u svojstvu tada predsjednika Suda u obilazak mene kao pritvorenika, što svakako ne može bila neformalna prilika - naglasio je Jovanić.
On je ukazao i da je Savić bio predsjednik Vijeća Višeg suda koje je šest mjeseci prije ovog razgovora potvrdilo ovu i ovakvu optužnicu, pa prepostavija da može i da iznese i svoja saznanja o tome.
- Šta ga je dovelo do zakijučka o nepostojanju moje krivične odgovornosti i da li su ta saznanja promijenila njegov stav iznijet u odluci o potvrđivanju optužnice. Ako svjedok bude negirao ove moje navode i ovaj razgovor, tom razgovoru je prisustvovala i jedna naša koleginica koja razgovor može i posvjedočiti - zaključio je Jovanić u dopisu.
Jovaniću je početkom godine ukinut pritvor, a Viši sud je prihvatio jemstvo u iznosu od 768 hiljada eura u nekretninama.
Pored Jovanića, optužnicom Specijalnog državnog tužilaštva su obuhvaćeni i stečajni upravnici Saša Zejak, Snežana Jović, Sanja Lješković, Ranko Radinović, Dejan Golubović, Sreten Mrvaljević, ali i Pavić Globarević, Stana Čelebić, Darko Perović, Omer Markišić, Danijela i Dušan Laković i preduzećea "Titan security", "Securitas Montenegro" Podgorica, "Top force system" Nikšić i "Ogimar MNE" Podgorica.

Tamara Klikovac

original

viewImage

baseImage

610x380

500x500

400x240

400x203

1250x600

1084x550

thumbnail

Viši sud odbio prijedlog Jovanića da se sasluša Boris Savić: "Može potvrditi da su optužnicu iskonstruisale interesne grupe"

Upraviteljica pisarnice Višeg suda u Podgorici Maja Baćović pred tužiocem je ispričala da je na jednoj televiziji vidjela kada je tadašnji direktor Uprave policije Nikola Terzić pokazao fotografiju žene koju dovode u vezu sa obijanjem sudskog depoa, prepoznala je svoju kćerku Katarinu i o tome odmah obavijestila tadašnjeg predsjednika Višeg suda Borisa Savića. Baćović je rekla da je htjela da to saopšti i postupajućem tužiocu, ali joj je Savić rekao da će on to učiniti. Katarina Baćović se tereti da je bila dio grupe koja je izvela nezapamćen, skandalozan upad u depo Višeg suda odakle su, prema optužnici, provalnici, odnijeli 19 komada oružja, 11 telefona i manje količine herona, kokaina i marihuane.&nbsp; U optužnom aktu čije detalje portal ETV ekskluzivno objavljuje, navodi se da je svjedokinja Maja Baćović u iskazu pred tužiocem ispričala da njena kćerka više od 15 godina nije ušla u Viši sud, niti je znala „što se u zgradi dešava“. Ponekad je, prema riječima Baćović, dolazila ispred Suda da bi od nje uzela novac.&nbsp; - Unazad deset godina krenula je lošim putem i povezala se sa lošim ljudima – kazala je Baćović.&nbsp; Bila je izričita da sa kćerkom nikada nije pričala o poslu, jer je profesionalac. U posljednje tri godine, prema njenim riječima, rijetko su kontaktirale i to je bilo samo zbog djece. Svjedokinja je navela i da je u Višem sudu zaposlena od 2001. godine, a od 2014. njeno zaduženje je bilo upravljanje pisarnicom, naglašavajući da njena obaveza nije bila depo, već je za njega bio zadužen arhivar Mladen Radovanović.&nbsp; Objasnila je i da Radovanović za svoj rad nije odgovarao njoj, već predsjedniku suda. Upraviteljica pisarnice, pred tužiocem Markom Mugošem, detaljno je ispričala kada je i od koga saznala za obijanje sudskog depoa, ali i kako su sasvim slučajno otkrili da je prokopan tunel. <h2>Tragovi</h2> Navela je da je u poneđeljak 11. septembra 2023. godine u jutarnjim časova došla na posao i da je sa koleginicama pravila plan dnevnih obaveza za sedmicu, kada je Radovanović ušao u pisarnicu i rekao da mu hitno treba. Izašla je za njim i on je odveo do depoa, ali joj nije govorio o čemu se radi, već samo da treba nešto da joj pokaže. - Kada smo stigli do vrata od depoa, on ih je otključao i pokazao kancelariju sa desne strane i rekao da su vrata obijena. Znala sam da je to depo u kojem se smješta oružje i da su to jedina vrata koja se unutar depoa zaključavaju. Znam da se žalio na neku policu i pomislila sam da je to u pitanju – ispričala je Baćović. Radovanović joj je pokazao i tragove obuće kroz hodnik depoa i doveo je do posljednje kancelarije sa lijeve strane u kojoj su smješteni arhivirani predmeti i pokazao joj gomilu oružja na podu. Sve je to, kako je rekla, šokiralo i zajedno su izašli iz depoa. Istakla je da su ona i arhivar pazili da ne kontaminiraju tragove. Odmah su obavijestili predsjednika suda Borisa Savića, koji joj je reako da ona nastavi sa svojim obavezama u pisarnici.&nbsp; - Zbog svega ovoga je na zaposlenima bio veliki pritisak - zato što je postojala sumnja da je neko iz suda zloupotrijebio ključeve i nekome pomogao da uđe u depo. Oko 16. 30 me pozvao predsjednik suda i rekao mi hitno da dođem kako bi počeli popis – kazala je Baćović.&nbsp; Ona, Radovanović i dvije koleginice radili su popis do kasno uveče, a za to vrijeme je bila postavljena policijska traka, dok su ispred kancelarije bili policijski inspektori. Naglasila je da ih je policija pratila sve vrijeme, da slučajno ne bi koristili „telefon ili nekom nešto ne prenesu“.&nbsp; Baćović je ispričala da, dok su radili popis, sasvim slučajno su otkrile rupu u zidu i to nakon molbe jedne koleginice da isključe klimu, jer duva hladan vazduh. U toj prostoriji nije bilo klime i kada su pomjerile fasciklu sa predmetima ugledale su rupu u zidu. - Doživjeli smo veliki šok kada smo vidjeli rupu. Nakon što smo osvijetlili vidjeli smo da je u pitanju neki tunel. Odmah smo pozvali policiju i prekinuli popis &nbsp;– ispričala je Baćović. Iako im je to bilo šokantno, prema riječima svjedokinje, svi zaposleni su istovremeno osjetili i veliko olakšanje i komentarisali su da je to upravo dokaz da „niko iz Višeg suda nije dao ključeve i pomogao nekom da uđe u depo“. Što se dalje dešavalo Baćović ne zna jer je, kako je navela, uzela bolovanje zbog majke i na posao je došla kada je Savić obavijestio da je formirao komisiju koja će raditi popis. Poslije nekoliko dana od otkrivanja tunela ona i kolege su pozvani u policiju da daju izjave i na poligrafsko ispitivanje. Konstatovala je i da zna da je to „bilo sve u redu“. <h2>Čuvanje ključeva</h2> Upraviteljica pisarnice objasnila je i proceduru čuvanja ključeva kada arhivar Radovanović nije tu. Ključevi od depoa i cijele arhive, prema njenim riječima, čuvaju se kod predsjednika suda. U slučaju da nekom zatreba neki arhivirani spis predmeta od predsjednika suda traže se ključevi i samo uz njegovo odobrenje može da se uđe. U julu i avgustu Radovanović je bio na bolovanju i Baćović je u drugoj polovini jula bila zadužena za ključeve od depoa, ali je istakla da su sve vrijeme bili maksimalno obezbijeđeni. - Na kraju radnog vremena ključeve sam stavljala u fioku koju sam zaključavala i taj ključ sam nosila sa sobom. Potom zaključam kancelariju i taj ključ ponesem. Iznad te kancelarije postoji video nadzor, a na prozorima rešetke, što znači da je to maksimalno obezbijeđeno. Takođe, ta kancelarija se nalazi odmah pored pulta gdje je obezbjeđenje - navela je Baćović. Pojasnila je i da je od 4. avgusta do 4. septembra 2023. bila na odmoru i prije odlaska je predala ključeve predsjedniku Suda, samo ne zna da li je to uradila lično ili je umjesto nje to završila koleginica. Tužiocu je saopštila i da je posljedni kontakt sa kćerkom Katarinom imala početkom septembra, kada je primila platu, jer je sa djecom i roditeljima nevjenčanog supruga došla na vrata njenog stana. Djeca su ušla kratko, a ona je Katarini dala novac za kupovinu svesaka.&nbsp; Poslije svega što se deslio pokušala je da stupi u kontak sa njom, ali, kako je rekla, &nbsp;nije uspjela jer se javljala govorna pošta. Navela je i da su se vidjele „negdje u junu“, a u međuvremenu su se čule telefonom samo zbog djece i da joj da nešto novca.&nbsp; Njena kćer, optužena Katarina Baćović, kako je portal ETV objavio, priznala je da je po nagovoru Nikole Milačića iznajmila stan u Njegoševoj ulici, ali je negirala članstvo u kriminalnoj organizaciji i da je znala za kopanje tunela i pljačku depoa. Smatra da je bila „tipovana“ za ovaj angažman, jer je Milačić znao da njena majka radi u Višem sudu. <h2>I Erić negira optužbe</h2> Osim Katarine Baćović, na optužnici je i Marko Vuljaj iz Podgorice koji pred tužiocem nije sporio da joj je pomagao u skrivanju, iako je znao da je policija potražuje. Okrivljeni Predrag Mirotić branio se ćutanjem, dok su crnogorski državljanin Nikola Milačić i srpski držvaljanin Vladimir Erić negirali navode iz optužnog akta. Za pljačku sudskog depoa u septembru prošle godine optuženi su i srpski državljani Veljko i Milan Marković i Dejan Jovanović, za njima su raspisane međunarodne potjernice, jer su nedostupni crnogorskim vlastima. Na teret im se stavlja krivično djelo kriminalno udruživanje u sticaju sa krivičnim djelom teška krađa, a Baćović će se suditi i za &nbsp;krivično djelo falsifikovanje isprave. Vuljaj će odgovarati za krivično djelo pomoć učiniocu poslije izvršenog krivičnog djela.  <figure> <img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/2024091907090_155454ece4ef41b747572ea77701afca29bf1d7beda9d6d1cc751cbbfd523a0f.jpg" data-media-id="editor_0" data-image-id="2024091907090_155454ece4ef41b747572ea77701afca29bf1d7beda9d6d1cc751cbbfd523a0f" data-rendition-name="original" width="712" height="303" loading="lazy" alt="Adžić pokazuje fotografiju Erića"> <figcaption>Adžić pokazuje fotografiju Erića(Photo: Screenshot)</figcaption> </figure>  Optužnica je podignuta dva dana uoči godišnjice nezapamćenog skandala, 9. septembra, da bi tužilac tri dana kasnije obustavio istragu protiv Veljka i Milana Markovića, Jovanovića, Erića, Mirotića, Baćović i Milačić za krivično djelo sprječavanje dokazivanja, koje im je bilo stavljeno na teret.&nbsp; Protiv jednog okrivljenog, crnogorskog državljanina, obustavljena je istraga.&nbsp; I optuženi Erić je kategorično negirao bilo kakvu umiješanost u pljačku sudskog depoa. Ispričao je da je 5. avgusta sa prijateljem Veljkom Markovićem, na njegovu molbu, krenuo u Crnu Goru. Marković mu je rekao da je izgubio vozačku dozvolu, pa ga je zamolio da on vozi. Krenuli su uveče iz Loznice, preko Bosne i Hercegovine, a sljedećeg dana, nešto poslije ponoći, ušlu su u Crnu Goru, preko Graničnog prijelaza Šćepan Polje. Prema dogovoru, trebalo je prvo da idu u Podoricu, kako bi se Marković sreo sa drugom sa fakulteta koji ima apartmane na moru, ali do sastanka nije došlo. U Budvu su krenuli oko četiri ujutro, da bi se četiri sata kasnije vratili u Podgoricu. Pošto je Erić sjutradan morao da radi, vratio se u Loznicu, o čemu, kako je kazao, postiji evidencija sa graničnih prijelaza. Rekao je i da Veljka Markovića poznaje više od 20 godina, da su školski drugovi, a Milana Markovića, Veljkovog strica, sretao je na nekim proslavama. Optuženog Jovanovića ne poznaje. U prilog tvrdnjama da nema nikakve veze sa obijanjem sudskog depoa, naveo je i podatak da je od 6. avgusta do 21. septembra 2023. godine, kada je pošao u Švedsku, sve vrijeme bio u Loznici. Dan nakon što je stigao u Švedsku sestra mu je, kako je ispričao, poslala link jednog crnogorskog portala gdje je objavljena njegova fotografija kao jednog od učesnika kopanja tunela do sudskog depoa. Objasnio je da je po zanimanju automehaničar i da je u Švedsku pošao jer mu je servis loše poslovao. Bio je kategoričan da od okrivljenih poznaje samo Markoviće, dok ostale ne zna. Kada mu je sestra javila za optužbe, nije imao novac za put, pa mu je kartu za 13. oktobar kupio poslodavac. U Srbiju je, kako je kazao, krenuo da bi angažovao advokata, a potom otišao u Crnu Goru da razjasni situaciju. Iako je optužni akt napisan na 40 strana u ovom slučaju javnost je ostala uskraćena za odgovore na brojna pitanja, jer istražitelji nijesu uspjeli da rasvijetle ključne detalje ni godinu od nezapamćenog skandala kada je u centru grada više od mjesec kopan tunel, dug 30 metara, iz podruma susjedne zgrade. Zgrada sudova u Njegoševoj ulici smještena je u najzaštićenijoj gradskoj zoni, gdje se u prečniku od nekoliko stotina metara nalaze najvažnije državne institucije – od Centralne banke. Skupštine, Vlade, zgrade predsjednika, do zgrade sudova i Ustavnog suda. Nema odgovora ko je i sa kojim motivom organizovao obijanje sudskog depoa. Afera „Tunel“ bjelodano je pokazala u kakvom je rasulu crnogorski bezbjednosni sektor. Rekonstrukcija događaja je nemoguća, jer je tadašnja Vlada premijera Dritana Abazovića nakon mjesec naložila betoniranje tunela i time zakopala eventualne tragove ili dokaze koji bi pomogli za rasvjetljavanje ovog događaja.&nbsp;  <figure> <img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/2024091907090_1136aef78aa3fe35b939b50ae19d9b592cfaf6335ece56af0da7c25193a6495e.jpg" data-media-id="editor_1" data-image-id="2024091907090_1136aef78aa3fe35b939b50ae19d9b592cfaf6335ece56af0da7c25193a6495e" data-rendition-name="original" width="960" height="600" loading="lazy" alt="Abazović sa ministrima na uviđaju"> <figcaption>Abazović sa ministrima na uviđaju(Photo: Vlada Crne Gore)</figcaption> </figure>

Marija Žižić

Kaćuša Krsmanović

Baćović: Ja sam profesionalac, sa kćerkom nijesam pričala o poslu

U optužnici protiv grupe okrivljene za prošlogodišnji upad u depo Višeg suda u Podgorici, u dijelu u kojem se citira svjedočenje tadašnjeg predsjednika ove institucije Borisa Savića, nema ni riječi o tome što je bilo sa „devet tona droge, od marihuane i skanka do drugih jačih droga“, koliko je, pet mjeseci prije spektakularnog upada u sudski depo bilo skladišteno u tom prostoru, kako je u martu prošle godine saopštila portparolka suda Marija Raković. Savić je govorio samo o tonama kokaina zaplijenjenim u predmetima „Krstović“ (inače, kako se ispostavilo nevino optuženih ljudi) i „Voli“, objasnivši da je ta droga bila smještena u drugoj prostoriji. Optužnicu u slučaju „Tunel“ podiglo je Osnovno državno tužilaštvo u Podgorici, pred samu godišnjicu ovog skandala, ali ona nije dala odgovore ko je i s kojim motivom organizovao spektakularni upad u depo, tako što je prokopan podzemni tunel dužine 30 metara, od podrumskih prostorija jedne stambene do zgrade sudova u Njegoševoj ulici. Grupa optužena za kopanje tunela i logističku podršku kopačima, negira bilo kakvu umiješanost u događaj za koji su okrivljeni. &nbsp; U optužnici, čije detalje Portale ETV ekskluzivno objavljuje, navodi se i da je Savić saopštio da je uvjeren da je meta upada bio upravo kokain, ali da pljačkaši nijesu znali da ta droga nije tu skladištena. Savić je tužiocu rekao da su ga 11. septembra prošle godine upraviteljka pisarnice Maja Baćović i arhivar Mladen Radovanović obavijestili „o premetačini u arhivi“. <h2>Uviđaj</h2> Kada je ušao u depo uočio je da rešetke i vrata nijesu obijeni, dok su se na vratima jedne od kancelarija vidjeli tragovi provale. Nastavili su, kako je rekao, da idu hodnikom i u sljedećoj kancelariji, sa desne strane, vidjeli su pakete iz predmeta Slobodana Kašćelana, a u hodniku su bili tragovi obuće i prljavštine. On je ispričao i da su u „prednjoj lijevoj“ kancelariji primijetili veliki broj razbacanih pištolja. Odmah je pozvana policija, stigli su brzo i uviđaj je dugo trajao. On je zamolio iskusne zaposlene iz pisarnice - Baćović i još dvije njene koleginice, da zajedno sa arhivarom Radovanovićem, počnu popis kako bi utvrdili što nedostaje. Savić je rekao da je, koliko se sjeća, policija oko 15.00 sati završila uviđaj, a on se sa zaposlenima dogovorio da popis počnu u 17.30. Bio je odsutan do 20.30 sati. S obzirom na to, kako je ispričao, da je bilo očigledno da je „predmet preturanja bilo oružje“, od toga su počeli popis i to od starijih godina. Popis je trajao do kasno uveče. Zna da nijesu stigli do 2022. godine kada je, „negdje poslije ponoći, koleginica I.J. slučajno otkrila otvor u zidu kancelarije koja se nalazi na kraju hodnika sa lijeve strane“. Obavijestili su, kako je kazao, policicajce koji su bili tu, a oni svoje kolege koje su ubrzo stigle.  <figure> <img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/2024091807098_8c35ba7cc8ea612e6818f50eeb5417916ca87c8c199cc0e9d2fae646eb900fae.jpg" data-media-id="editor_0" data-image-id="2024091807098_8c35ba7cc8ea612e6818f50eeb5417916ca87c8c199cc0e9d2fae646eb900fae" data-rendition-name="original" width="1000" height="667" loading="lazy" alt="Tunel"> <figcaption>FORENZIČARI PRIKUPLJAJU TRAGOVE(Photo: Vlada Crne Gore)</figcaption> </figure>  Rekao je da niko nije ulazio u otvor, niti se bilo ko od njih približavao ili ga dodirivao, da ne bi konataminirali eventualne tragove, već su samo lampom osvjetljavali i gledali što se u njemu nalazi.&nbsp; Govoreći o popisu, rekao je da su u početku obavili samo „djelimičan popis“, odnosno počeli su od onoga što je prioriteno, a u narednom periodu je fokus stavljen na premet Slobodana Kašćelana, jer je najveći broj ispreturanih dokaza bio iz tog predmeta, koji ima deset paketa dokaznog materijala. Osam paketa je bilo na svom mjestu, dok su dva bila rasuta. - Ono što smo odmah zapazili je da su u jednom od ta dva paketa bili smješteni mobilni telefoni i lap topovi i na prvi pogled je djelovalo da nešto od njih nedostaje – rekao je Savić.&nbsp; Namjera im je bila da kada završe sa ovim predmetom, provjere da li nedostaje nešto od deponovanih narkotika i ukoliko bude tako da se utvrdi koja količina i koje droge. <h2>Kokain i oružje</h2> Ispričao je i da se u javnosti pominjao kokain oduzet u predmetima „Krstović“ i „Voli“, ali da narkotici iz tih slučajeva uopšte nijesu bili skladišteni u prostorijama depoa, kao ni uređaji iz predmeta „Do Kvon“. - Nijesu nestale ni puške koje su dio dokaznog materijala za slučaju ubistva Duška Jovanovića - te stvari se nalaze u drugoj prostoriji u zgradi, a ne u depou.&nbsp; Prilikom prvog popisa utvrdili su da nedostaje 13 pištolja, tri revolvera i tri puške, od čega šest pištolja, tri puške i tri revolvera iz okončanih predmeta, a ostalo je iz procesa koji su u toku.&nbsp; Oružje je bilo dokaz u predmetima protiv škaljarskog i kavačkog klana što, prema njegovim riječima, demantuje navode u medijima koji su bili objavljeni da je nestalo oružje samo u slučajevima jednog klana. Prokomentarisao je i izjavu saopštenu 12. septembra na vanrednoj konferenciji za novinare, kada je rekao da „gotovo ništa ne nedostaje iz depoa Višeg suda“, objašnjavajući da je ta konstatacija u tom trenutku bila tačna i da je saopštio na osnovu rezultata do tada urađenog popisa.&nbsp; U iskazu je potvrdio i navode arhivara Mladena Radovanovića, da postoji samo jedan ključ kojim se otvaraju vrata od depoa i da je taj ključ kod njega, te da je arhivar bio na bolovanju tokom jula i avgusta. Savić je saopštio da je ključ od depoa u julu bio je kod Maje Baćović, a u avgustu kod njega, te da ga je predao Radovanoviću kada je došao sa bolovanja. - Dok je ključ bio kod Baćović ne znam da li ga je ona nekom davala, ali ona to jedino može ako neko od zaposlenih iz Suda ima namjeru da nešto ponese ili preuzme iz depoa. U svakom slučaju, ne može bilo ko da uđe u depo, čak iako je zaposlen u Višem sudu. U julu i avgustu sam svaki dan bio na poslu i ništa čudno nijesam primijetio ni u zgradi, ni u depou. Nijesam primijetio ni neku neobičnu buku ili vibraciju, jer su u tom periodu izvođeni radovi na sanaciji fasade zgrade – kazao je Savić.&nbsp; Rekao je i da video kamere pokrivaju prilaz depou, ali ne i unutrašnjost, te da mu je poznato da je arhivar tražio da se postave kamaere u depou, ali da o tome odlučuje stručna služba Sudskog savjeta, a ne on kao predsjednik Višeg suda. Savić smatra da je postavljanje kamera u depou bilo nepotrebno, jer je prilaz bio pod video nadzorom, pa bi za to jedini razlog bila sumnja da neko ispod zemlje može da prokopa tunel, što je njima djelovalo potpuno van pameti, sve do ovog događaja. - Isključujem mogućnost da je neko od zaposlenih u Višem sudu učestvovao u ovom događaju jer je po mom mišljenju i subjektivnom utisku namjera učinilaca bila da se dokopaju droge koja se ne nalazi u depou – kazao je on. Da su imali saradnike iz Višeg suda, prema njegovim riječima, grupa bi uspjeli da nešto konkretnije realizuju - bilo da je u pitanju krađa kokaina ili prilazak prostorijama za zadržavanje. Iako je prvo smatrao da je namjera provalnika bila da dođu prostorije za zadržavanje, kasnije je promijenio mišljenje. - Naknadno sam razmišljao i veći mi je utisak da su htjeli da se domognu droge, konkretno kokaina. Ta droga je smještena u potpuno drugoj prostoriji, pa je moguće da izvršioci to nijesu znali – rekao je on tužiocu, kao i da je odnešeno oružje koje je, kako je objasnio, bilo u boljem stanju dok su staro i neispravno ostavili. <h2>Svjedočenje Baćović</h2> Optužena Katarina Baćović priznala je da je po nagovoru Nikole Milačića iznajmila stan u Njegoševoj ulici, ali je kategorično negirala da je članica kriminalne organizacije i da je znala za kopanje tunela i pljačku depoa Višeg suda u Podgorici. Smatra da je bila „tipovana“ za ovaj angažman, jer je Milačić znao da je njena majka Maja Baćović upraviteljica pisarnice u tom sudu. Na optužnici, osim Baćović, je i Marko Vuljaj iz Podgorice koji pred tužiocem nije sporio da joj je pomagao u skrivanju, iako je znao da je policija potražuje. Okrivljeni Predrag Mirotić branio se ćutanjem, dok su Nikola Milačić i srpski držvaljanin Vladimir Erić negirali navode iz optužnog akta. Za pljačku sudskog depoa u septembru prošle godine optuženi su i srpski državljani &nbsp;Veljko i Milan Marković i Dejan Jovanović, za njima su raspisane međunarodne potjernice, jer su nedostupni crnogorskim vlastima. Baćović je dva puta davala izjavu pred tužiocem Markom Mugošom i ispričala &nbsp;kako je Milačić angažovao da bi iznajmili poslovni prostor u Njegoševoj ulici za šta je dogovoreno da će dobiti novac. Prema njenim riječima, Milačić joj je bio prijatelj kojeg poznaje 15 godina. U junu prošle godine javio joj se na mreži Instagram i rekao da treba da se vide. Kada su se sreli saopštio joj je da ima prijedlog za posao. Ona je bila u lošoj finansijskoj situaciji, što mu je i kazala, da joj je suprug uhapšen, a treba djecu da spremi za školu. - Rekao mi je da je moja obaveza da iznajmim poslovni prostor za skupe vjenčanice koje koštaju 20.000 – 30.000 eura. Kazao mi je i da treba da se prerušim da ne bi krivično odgovarala, jer neke vjenčanice neće bidi evidentirane kroz papire, pa na njih neće biti plaćena carina – ispričala je Baćović, kako je sa Milačićem sklopila posao.&nbsp;  <figure> <img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/2024091807098_b25d3896b03a993ed51606505e0fc248b6f10aa3ef8e14d2fdee68a69e23b4bb.jpg" data-media-id="editor_1" data-image-id="2024091807098_b25d3896b03a993ed51606505e0fc248b6f10aa3ef8e14d2fdee68a69e23b4bb" data-rendition-name="original" width="960" height="600" loading="lazy" alt="Katarina Baćović"> <figcaption>TVRDI DA JE ZLOUPOTRIJEBLJENA: Katarina Baćović</figcaption> </figure>  Prema njenim riječima, pokušala je da od Milačića sazna detalje, na što joj je on odgovorio: „Ne pitaj što ne treba da pitaš“. Milačić joj je u junu dao 200 eura da kupi periku, koju je platila 125 eura, a za tamnjenje tena i šminku dala je ukupno 50 eura. Pred tužiocima je ispričala i da joj je Milačić dao telefon koji je imao samo tri aplikacije - wats up, telegram i vajber i da takav do tada nije vidjela. Kazao joj je da komunikaciju može imati samo sa kontaktima koje on memoriše u telefonu. U iskazu je istakla i da je Milačić kontaktirao sa osobom iz agencije za nekretnine i saopštio joj da se na sastanku predstavi kao Andrijana Marić. Tada joj je sugerisao da ženi iz agencije kaže da dolazi iz Beča, da sa sestrom ima franšizu u Beogradu i da želi salon da otvori u Podgorici, te da joj treba što ekskluzivniji prostor sa podrumskim prostorijama zbog šivaćih mašina za prepravku vjenčanica. <h2>Ugovor</h2> Kad se srela sa ženom iz agencije, na zahtjev Milačića snimila je stan, ali nije ulazila u podrum nakon što joj je saopšteno da je u funkcionalnom stanju. Naknadno je saznala da je Milačić komunicirao sa ženom iz agencije preko telefona koji joj je dao i to u njeno ime.&nbsp; On joj je pribavio i falsifikovanu ličnu kartu na ime Andrijana Marić i saopštio 24. jula da treba da zaključi ugovor sa agencijom i iznajmi poslovni prostor u Njegoševoj. - Toga dana mi je donio 2.800 eura za iznajmljivanje prostora i meni je dao 300 eura, iako mi je obećao 1.000. Predala sam ženi iz agencije 2.800 eura, potpisala ugovor, uzela ključeve i obavijestila o tome Nikolu i predala mu ključeve - ispričala je optužena. Ugovor za zakup stana je, kako je objasnila, bio sklopljen na 36 mjeseci. Od tada se njen kontakt sa Nikolom prekida. Objasnila je da je pokušavala da ga dobije, ali da nije uspjela, jer je izbjegavao. Nakon mjesec ga je vidjela na Starom Aerodromu u markiranoj garderobi, vozio je automobil „opel insignia“, stranih tablica. To je, prema njenim riječima, bila velika promjena, jer on vozio auta od 2.000 do 3.000 eura. Tri dana nakon što je objavljena vijest da je obijen sudski depo, dok je sjedjela u lokalu sa ocem, vidjela je fotografije da je tunel prokopan iz podruma poslovnog prostora za koji je ona zaključila ugovor. Ponovila je da nije znala za obijanje depoa.&nbsp; Sljedećeg dana, kada je objavljena i njena fotografija u medijima shvatila je, kako kaže, ozbiljnost situacije, da je napravila veliku bruku i sramotu za cijelu porodicu i pozvala je Marijana Vuljaja da joj pomogne – da nađe stan u koji bi se mogla sakriti dok ne sazna zašto je Milačić uključio u ovu priču.&nbsp; U dopunjenoj izjavi navela je da je Milačića posljednji put vidjela 25. avgusta u večernjim satima kada je trebalo da joj da malo novca. Istakla je da se, kada je objavljena informacija da je obijen sudski depo normalno kretala kroz grad i vodila djecu u školu, jer nije smatrala da ima ikakve veze sa tim sve dok u medijima nije objavljena lažna lična karta sa njenom fotografijom. U nastavku serijala Portal ETV objaviće detalje još nekih svjedočenja.

Savić naknadno shvatio da je meta provalnika bio kokain

Osnovno državno tužilaštvo u Podgorici optužilo je osmoro državljana Srbije i Crne Gore da su, sa namjerom da „sebi i drugima pribave protivpravnu imovinsku korist“, prošle godine, kao organizovana kriminalna grupa, bili ključni akteri skandala koji je pokazao potpuno rasulo u bezbjednosnom sektoru Crne Gore, kada je u centru glavnog grada, zaštićenoj zoni u kojoj se nalaze ključne državne institucije, prokopan tunel od jedne zgrade do depoa Višeg suda i koji je, da skandal bude teži, slučajno otkriven. Portal ETV u narednih nekoliko dana ekskluzivno će objaviti dijelove optužnice koja, međutim, nije pružila odgovore ko je i zašto naručio upad u depo. Prema navodima iz optužnice, koja je napisana na 40 strana, ističe se da svi prikupljeni dokazi u istrazi nedvosmileno ukazuju na postojanje osnovane sumnje da su okrivljeni učinili krivična djela koja im se stavljaju na teret. Zaključak tužioca je da su svi članovi grupe postupali sa direktnim umišljajem i ciljem pribavljanja imovinske koristi. Optuženi su državljani Srbije - Veljko Marković, Milan Marković, Dejan Jovanović, Vladimir Erića, te crnogorski državljani - Predrag Mirotić, Katarina Baćović i Nikola Milačić zbog sumnje da su početkom jula 2023. godine postali članovi grupe koja je odgovorna za obijanje i pljačku depoa Višeg suda. Prema navodima optužnice iz depoa je nestalo 19 komada vatrenog oružja, 11 telefona i manja količina marihuane, kokaina i heroina. Podgoričanin Marko Valjuj optužen je za pomoć učinocu poslije izvršenog krivičnog djela. U optužnom aktu, koji potpisuje tužilac Marko Mugoša, navodi se da nije identifikovan organizator, niti svi članovi ove grupe.&nbsp; Srpski državljani Veljko i Milan Marković, kao i Jovanović nedostupni su crnogorskim vlastima i za njima su raspisane međunarodne potjernice. Optužnicom je predloženo da im se sudi u odsustvu. Dva dana uoči godišnjice nezapamćenog skandala, 9. septembra, podignuta je optužnica, da bi tužilac tri dana kasnije obustavio istragu protiv Veljka i Milana Markovića, Jovanovića, Erića, Mirotića, Baćović i Milačić za krivično djelo sprječavanje dokazivanja, koje im je bilo stavljeno na teret.&nbsp; Protiv jednog okrivljenog, crnogorskog državljanina, obustavljena je istraga.&nbsp; Zastupnik optužnice Marko Mugoša u svom aktu ističe da se tužilac može „kretati jedino u granicama pribavljanja dokaza, pri čemu je policija organ otkrivanja učinalaca krivičnih djela i prikupljanja dokaz, a na tužiocu je da cijeni sve dokaze i donese odluku“. - Očigledno je da se od otkivanja tunela koji je vodio do depoa Višeg suda prikupila određena količina dokaza koji su doveli do podizanja optužnice u jednom dijelu, odnosno gonjenja učinililca za dio preduzetih radnji. U nedostatku drugih dokaza nije moguće bolje razjašnjenje od postojećeg, s obzirom da je tužilac nadležan za gonjenje učinalaca krivičnih djeka isključivo na osnovu dokaza iz spisa predmeta – navodi on u optužnici.  <figure> <img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/20240917060936_409e02887037c097cfe9bfa7b35ad2d1eddf6e9c9789da69d903ce6bb615f569.jpg" data-media-id="editor_0" data-image-id="20240917060936_409e02887037c097cfe9bfa7b35ad2d1eddf6e9c9789da69d903ce6bb615f569" data-rendition-name="original" width="960" height="600" loading="lazy" alt="Slučaj Tunel"> <figcaption>Boris Savić(Photo: UGC)</figcaption> </figure>  &nbsp;ZAKUP STANA A prema navodima ovog dokumenta postoje dokazi da su Markovići, Jovanović, Erić, Mirotić, Baćović i Milačić postali su članovi grupe koju je organizovala za sada nepoznata osoba s ciljem vršenja krivičnog djela teška krađa. Istražitelji do podizanja optužnice nijesu identifikovali ni sve saučesnike. - Milačić je angažovao Baćović da zakupi poslovni prostor u Njegoševoj ulici i ona je na to pristala. On je prisilio Baćović da se preruši (stavi periku) i tako fotografiše. Nakon toga joj je donio lažnu ličnu kartu izdatu od Područne jedinice Kotor na ime Andrijana Marić, koju je Baćović koristilia prilikom iznajmljivanja stana – navodi se u optužnici. Ugovor sa vlasnicom Baćović je potpisala 24. jula 2023. i to na tri godine. Cijena mjesečnog zakupa bila je 1.400 eura. Poslovni prostor imao je i podrum odakle je, kasnije ova grupa, prokopala tunel do sudskog depoa.&nbsp; - Veljko i Milan Marković, Jovanović i Erić su iz podrumskih prostorija zakupljenog poslovnog prostora prokopali podzemni tunel 30 metara do depoa Višeg suda, u kojem je smješten dokazni materijal iz predmeta koji se vode ili su završeni pred tim sudom. Oni su probili betonski zid pa su kroz taj otvor u periodu od 8. do 11. septembra ušli u prostorije depoa i obili zaključanu kancelariju u kojoj se nalazi oružje i ukrali telefone, oružje i manje količine droge – piše u optužnom aktu Tužilaštva.&nbsp; Tužilac Mugoša je taksativno naveo koji telefoni su ukradeni i ko im je bio vlasnik, koje oružje je nestalo i koja količina droge i iz kojih premeta. Grupa je, kako se navodi, ukradene stvari odnijela do podruma poslovnog prostora koji su zakupili, zatim su ih stavili u najlonske kese i potom se odvezli taksijem do stana u Ulici Ksenije Cicvarić u Podgorici, koje je zakupila osoba koja se predstavila kao Miloš Marković. Predrag Mirotić je 11. septembra, u Botunu, prema navodima Tužilaštva, zajedno sa okrivljenim Veljkom i Milanom Markovićem, Jovanovićem i Erićem „ostvarujući zajedničku odluku sa umišljajem bitno doprinio izvršenju krivičnog djela“. Okrivljen je da je „renoom klio“ navodio teretno vozilo „mercedes sprinter“ u kojem su bili ostali okrivljeni. &nbsp;UNIŠTILI DOKAZE - Nesporno je da je Mirotić upravljao vozilom „klio“ i da je navodio kombi do mjesta Botun, gdje su Veljko i Miilan Marković, Jovanović i Erić izbacili stvari koje su prethodno otuđene iz depoa Višeg suda – piše u optužnici, dodajuć i da su sakrili kombi. Mirotić je Veljka i Milana Markovića, Jovanovića i Erića potom vratio u stan u Ulici Ksenije Cicvarić, čime je, prema mišljenju tužioca, svoj dio posla završio. Veljko i Milan Markovć su istog dana napuštili Crnu Goru na Graničnom prijelazu Šćepan Polje, a Jovanović na Graničnom prijelazu Dobrakovo.&nbsp; Optuženi Marko Vuljaj je, prema optužnici, od 15. septembra do 12. oktobra 2023. godine krio okrivljenu Baćović koja mu je saopštila da je policija potražuje zbog učešća u obijanju depoa Višeg suda.&nbsp;  <figure> <img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/20240917060936_a372a35608c522f16bf7d4a965256362159eb25fea003003e593196470f545a9.jpg" data-media-id="editor_1" data-image-id="20240917060936_a372a35608c522f16bf7d4a965256362159eb25fea003003e593196470f545a9" data-rendition-name="original" width="900" height="477" loading="lazy" alt="Slučaj Tunel"> <figcaption>Adžić pokazuje Erićevu fotografiju na konferenciji za novinare(Photo: UGC)</figcaption> </figure>  Tužilac ga krivi što je, iako je znao da se za Baćović traga, pomogao da nađe stan i da se krije. Ocjenjuje da je Vuljaj postupao sa direktnim umišljajem.&nbsp; &nbsp;PREUZIMANJE KLJUČA U optužnici se citiraju i iskazi svjedoka, saslušanih tokom istražnog postupka, a među njima je i arhivar u Višem sudu Mladen Radovanović, koji brine o depou. Ispričao je da je od 4. juna do 1. septambra 2023. bio na bolovanju i kada se vratio ključeve od depoa je preuzeo od tadašnjeg predsjednika Višeg suda Borisa Savića. Kako je svjedočio, ključevi se mogli da budu jedino kod Savića, kada bi on bio odsutan.&nbsp; Radovanović je ispričao i da je postojao samo jedan ključ - kojim je otvarana metalna kapija prije depoa i bijela vrata od depoa. Tokom prve sedmice kada se vratio sa bolovanja, prema njegovim riječima, nije primijetio ništa sumnjivo. Jedino je imao problem sa policom koja se nalazi u kancelariji sa oružjem u depou, jer je od težine počela da propada. To je prijavio domaru V. Đ, koji je rekao da će zvati nekoga da to popravi, međutim, to se nije desilo.&nbsp; Opisao je da se dopo sastoji od jednog hodnika dužine oko 10 metara, a „kad se uđe kroz bijela vrata sa desne strane je kancelarija u kojoj je smješteno oružje, a sa lijeve je kancelariija u kojoj su predmeti“. Sa prednje desne strane je, kako je ispričao, prostorija koja se sastoji iz dva dijela u kojoj je smještena droga i druge oduzete stvari, dok je u krajnjem lijevom dijelu depoa kancelarija u kojoj su predmeti. Objasnio je i da je u depou „pod ključem“ bila jedino kancelarija sa oružjem. Kako se navodi u optužnici, ispričao je da je 8. septembra u 14.10 završio svoje obaveze i zaključao vrata od depoa i kapiju. Pošao je kući i ključ je ponio sa sobom, jer po pravilu ključ je stalno bio kod njega. Tokom vikenda, kako je rekao, nije dolazio na posao, a u poneđeljak, 11. septembra, stigao je oko 7.30. Prva stvar koju uradi kad dođe, prema njegovim riječima, je da otvori kapiju i bijela vrata depoa i upali svijetlo u hodniku. Tog jutra nije obratio pažnju na hodnik, odmah je zaključao vrata i otišao u kancelariju koja se nalazi blizu depoa. U kancelariji je ostao do 8.30 sati, a onda je ponovo pošao do depoa. Morao je da slaže predmete. Čim je ušao sa desne strane je primijetio da su vrata od kancelarije sa oružjem odškrinuta.&nbsp; TRAGOVI Primijetio je i tragove prljavštine u hodniku kojih, kako je rekao, u petak nije bilo. S obzirom na prethodno iskustvo sa policom u kancelariji sa oružjem, prva pretpostavka mu je bila da je polica pala i oštetila vrata. - Kada sam pokušao da otvorim vrata nijesam mogao, potom sam u donjem dijelu vidio opiljke, a onda i tragove obijanja. Pratio sam tragove prljavštine na hodniku i pošao sam u zadnju lijevu kancelariju gdje sam primijetio tragove čizama i na jednoj gomili nabacano razno oružje. U prvoj kancelariji sam vidio paket sa oduzetim telefonima iz 2023 - ispričao je Radovanović.&nbsp; Dodao je da mu je sve to bilo čudno i počela je da ga „hvata panika“ i odmah je pošao u kancelariju gdje se nalazi droga gdje je zatekao razbacene stvari. Odmah je, kako kaže, pošao kod upraviteljke pisarnice Maje Baćović kojoj je rekao da hitno pođe sa njim u depo. Svjedok nije mogao da se sjetio ko je pozvao predsjednika suda Borisa Savića, ali zna da je ovaj odmah sišao u depo i tražio da neko pozove policiju. Rekao je da je policija odmah došla i počela uviđaj. Osim njega, Baćović i Savića, kako je svjedočio, tog jutra niko nije ulazio u prostorije depoa.&nbsp; On je prisustvovao uviđaju kako bi policajcima davao informacije o predmetima. Rekao je i da u kancelariju sa oružjem niko nije ulazio do dolaska policije, a da je u toj prostoriji on oružje slagao po godinama predmeta. Primijetio je da su premetani paketi za 2022. i 2023. Osim njih, premetani su i paketi sa predmetima iz 2017. i 2018. godine, kao i paketi iz 2009. i 2010.&nbsp; Naveo je i da zna da je policija izuzela pet paketa i da je moguće da su to upravo ti paketi.  <figure> <img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/20240917060936_71b5a1e42c5ed51168d5362649ae3a8c9ea8ef0c73abf3e5a7b64fce2293407e.png" data-media-id="editor_2" data-image-id="20240917060936_71b5a1e42c5ed51168d5362649ae3a8c9ea8ef0c73abf3e5a7b64fce2293407e" data-rendition-name="original" width="675" height="432" loading="lazy" alt="Slučaj Tunel"> <figcaption>Ispremještani predmeti u depou Višeg suda(Photo: UGC)</figcaption> </figure>  &nbsp;„SITNA DROGA“ - Što se tiče kancelarije gdje se nalazi droga i drugi oduzeti predmeti, jedan je paket sa vrha police spušten na druge džakove i to je bio paket na kojem je pisalo „sitna droga 2016“. Inače u toj kancelriji se ne nalazi veća količina ostalih droga osim marihuane. U pitanju je manja količina kokaina, heroina i tableta. Inače, u ovoj kancelariji su bila dva paketa iz predmeta „Kašćelan“ i ti paketi su pronađeni na istom mjestu gdje je pronađena gomila sa oružjem. U tim paketima su bili dron, mobilni telefoni i još neke stvari – ispričao Radovanović. Uviđaj je, kako kaže, trajao cijeli dan i sve vrijeme je bio prisutan, a u poslijepodnevnim satima su koleginice došle kako bi počele popis.&nbsp; U kasnim večernjim satima, kako je rekao, koleginice su sasvim slučajno otkrile rupu u zidu, koja je bila sakrivena iza predmeta koji su arhivirani i nose oznaku GŽ 2017.&nbsp; - Pošto policiji tokom uviđaja u tom dijelu police ništa nije bilo sumnjivo, iz tog razloga se nije ni odmah otkrilo postojanje te rupe – rekao je Radovanović.&nbsp; Istakao je i da je popis stavri u depou počeo odmah da se radi, kako bi se utvrdilo što nedostaje.&nbsp; Ponovio je da je ključeve od depoa nosio kući, te da ih je krio i od ukućana. Dok je bio na bolovanju, kako je rekao, ne zna kome je predsjednik suda davao ključeve, niti o tome postoji evidencija. - Dok sam bio na bolovanju zvale su me neke koleginice. B. V. me zvala kako bi otvorila kancelariju na prvom spratu u kojoj se nalazi dokumentacija iz predmeta Duška Kneževića i Blaža Jovanića, a u kojoj bi radnici zamijenili klimu. Zvala me i koleginica S. N. kojoj je trebao ključ iste ove kancelarije, s obzirom da je ona radila kod sudije za istragu Zorana Radovića - ispričao je Radovanović.&nbsp; Interesantno je i da je kazao da mu je „bilo poznato da je nemoguće bilo obavljati popis zbog velike količe stvari koja se tu nalazi“. Radovanović je iznio i detalj da u depou ne postoje kamere. Kazao je kako se „prethodno obraćao predsjedniku suda za zahtjevom da se u hodniku i depou postave kamere, ali je dobio odgovor da za tako nešto nema novca“. - Taj zahtjev je bio prije godinu - godinu i po, čak zna da je bilo komentara od kolega da ne trebaju kamere u depou, osim da ga neko gleda što radi. O usmenom zahtjevu prema predsjedniku je sačinio službenu zabilješku čiji original je predao sekretarici predsjesnika a on posjeduje kopiju – piše u optužnici. Ispričao je i da su „iz Sudskog savjeta, kada su postavljali kamere u sudu, stručne osobe za video nadzor bile upoznate „sa njegovim zahtjevom da se u depou postave kamere. Tada je rečeno, kazao je on, da je to sve maksimum 200 eura, ali da za to nema para.&nbsp; Da li su se nakon upada u depo Višeg suda u Podgorici našle pare „maksimum 200 eura“ da se ovaj prostor „pokrije“ video nadzorom javnosti nije poznato. Portal ETV u sljedećem nastavku će objaviti detalje iz odbrane optuženih i iskaz bivšeg predsjednika Višeg suda Borisa Savića.

Arhivar tražio kamere za depo, Savić mu rekao da za to nema para

Vjerovatni budući premijer Češke Andrej Babiš rekao je da nema namjeru da Češku uvuče u "nekakav antiukrajinski blok u okviru Evropske unije" koji zajedno sa slovačkim premijerom Robertom Ficom planira madjarski premijer Viktor Orban.
- Medijski briselski monopol Politiko neprestano laže o nama. Nikakva takva inicijativa ne postoji i ništa o tome ne znam- odbio je kategorično Babiš izjavu Orbanovog glavnog političkog savjetnika Balaža Orbana za Politiko da se formira takav "blok skeptičan prema Ukrajini" koji bi mogao da oteža odlučivanje EU o pomoći napadnutoj zemlji.
Bivši češki premijer Babiš kao lider opozicije praktično od neuspješnih izbora za predsjednika Češke 2023. godine vodio je oštru kampanju u kojoj je njegova populistička stranka Akcija nezadovoljnih gradjana (ANO) nastojala da preotme birače esktremističkih stranaka i na desničarskoj i ljevičarskoj strani političkog spektra.
Bitan element te kampanje je bilo i raspirivanje antiukrajinskih raspoloženja da je navodno oko pola miliona ukrajinskih ratnih izbjeglica krivo za sve nedaće Čeha, počev od nedostatka stanova, visokih kirija, skupih energija, probleme škola i bolnica.
Međutim, već tokom izborne večeri 4. oktobra kada se pokazalo da je ANO ubjedljivo pobijedila na izborima ali ne toliko da može sama da sastavi vladu Babiš je odbio referendume o izlasku iz EU i NATO koji traže njegovi budući koalicioni partneri.
Iako je i poslije izbora ponovio obećanje da direktno iz češkog budžeta neće otići ni kruna u oružje za Ukrajinu Babiš je naglasio da će češka vojna industrija i njen komercijalni izvoz oružja u Ukrajinu imati podršku vlade a podržao je vojnu pomoć koju Ukrajini daje EU.
Babiš je pred izbore prijetio da će ukinuti češku inicijativu Municija za Ukrajinu ali poslije razgovora sa predsjednikom Češke Petrom Pavelom okrenuo je ploču i sada želi samo da se ona revidira da bude transparentna i da na njoj ne zarađuju češki trgovci oružjem koji posreduju da se u trećim zemljama, takodje i u Srbiji, nabavi artiljerijska municija koju plaćaju zapadne zemlje i poklanjaju Ukrajini.
Babiš takodje najavljuje da želi da obnovi saradnju Višegradske četvorke koja je prestala da funkcioniše kao blok sa koordiniranim stavovima u EU još u vrijeme poljskih populista Jaroslava Kačinjskog, baš zbog Orbanove popustljivosti prema Rusiji od agresije na Ukrajinu 2022. godine.
U pitanjima gde želi da se suprotstavi Briselu, kao što je pakt o migraciji ili klimatski ciljevi, Babiš računa, medjutim, prvenstveno na Poljsku i njenog sadašnjeg premijera vlade desnog centra i levice Donalda Tuska.
Babiš je odmah poslije izbora rekao da će prvi koga će zvati telefonom da sa njim razgovara o koordiniranju stavova pred samite EU biti poljski premijer Tusk, dok Fica i Orbana nije ni pominjao.
- Babiš sebe rado vidi kao nekog ko je dio one Evrope koja odlučuje, da je u redovima onih koji su važni. Ne želi da ga trpaju u istu vreću sa Orbanom i Ficom- kazala je komentatorka češkog radija Zdenjka Trahtova.

Babiš kategorično odbija antiukrajinski blok sa Orbanom i Ficom

Spektakularnom ceremonijom otvaranja večeras je u Budvi počelo Evropsko prvenstvo u šahu za mlade, koje će narednih 11 dana u Budvi okupiti preko 1180 mladih šahistkinja i šahista iz čitave Evrope, među kojima je i gotovo 80 crnogorskih mladih nada, saopšteno je iz Šahovskog saveza Crne Gore.
- Goste je pozdravio predsjednik Šahovskog saveza Crne Gore, Jovan Milović, koji je istakao zahvalnost svim partnerima i organizacionom timu, koji je omogućio održavanje ove značajne manifestacije. U ime Ministarstva sporta i mladih, Milan Jančić je poželio uspjeh svim takmičarima- navodi se u saopštenju.
Predsjednik Evropske šahovske unije, Zurab Azmaparašvili odao je priznanje Šahovskom savezu Crne Gore i gospodinu Miloviću, izrazivši želju da se i u budućnosti turniri velikog renomea održavaju u Crnoj Gori.
- Takmičenje je otvorio predsjednik Opštine Budva, Nikola Jovanović, koji je šah istakao kao ljepšu stranu Crne Gore i najavio podršku svim budućim aktivnostima koje Šahovski savez Crne Gore planira u Budvi- ističu iz ŠSCG.
Partije prvog kola na programu su sjutra, a organizator je Šahovski savez Crne Gore. Pokrovitelji su Ministarstvo sporta i mladih i Opština Budva, dok su partneri: HG Budvanska rivijera, Ministarstvo turizma, A linija, CEDIS i Vau konekt.

Otvoreno Evropsko prvenstvo u šahu za mlade, preko 1180 takmičara okupilo se u Budvi

Nemile scene su se desile u Podgorici. U ovom momentu je najvažnije dobro zdravlje i oporavak našeg dragog sugrađanina, kazao je gradonačelnik Saša Mujović.
Mujović je istakao da nasilje i bahatost nisu prihvatljivi na podgoričkim ulicama.
- Ovaj grad je poznat po svojoj otvorenosti i gostoprimstvu, ali to gostroprimstvo ne smije biti i ne dozvoljavamo da bude zloupotrijebljeno. Podgorica je bila i Podgorica će ostati siguran grad za život- poručio je Mujović.
On je kazao da je pred nama veliki test i obaveza ispunjenja zavjeta Marka Miljanova "da čuvamo druge od nas samih".
- Nemojmo uvredama odgovarati na ono što se desilo. Nemojmo rušiti naš grad, ne sudimo drugim narodima i državama zbog pojedinaca iz njihovih redova. Čuvajmo naš grad i ostanimo dostojanstveni jer to priliči gospodskoj Podgorici- poručio je Mujović.

Mujović: Nemojmo rušiti naš grad, ne sudimo drugim narodima i državama zbog pojedinaca

Iz Akcije za ljudska prava (HRA) oglasili su se povodom večerašnjih dešavanja u Podgorici na protestu protiv migranata i istakli da su parole koje su se večeras čule na protestnom okupljanju u Podgorici "Selite se Turci" i "Turci napolje" školski primjer govora mržnje koji se kažnjava u evropskim državama kao i u Crnoj Gori.
Kako naglašavaju, okupljanje na kome se uzvikuju ovakve parole ne smatra se "mirnim", već nasilnim.&nbsp;
Prema njihovim riječima, takav skup ne uživa zaštitu u demokratskom društvu, a policija bi ispoljavanje i podsticanje mržnje morala da spriječi odnosno ograniči i preduzme mjere da se sankcioniše.&nbsp;
- Pogledajte primjere identičnog govora, koje je Više državno tužilaštvo u Crnoj Gori već kvalifikovalo kao krivično djelo i prekršaj, pa bi tako, dosljedno, tužilaštvo i policija morali da postupaju i sada- navode iz HRA.&nbsp;
Oni su pozvali da se učini sve kako bi se zaustavilo širenje mržnje u Crnoj Gori.
- Učinimo sve što možemo protiv širenja mržnje i nasilja u našoj zemlji! Neka djeca stranaca u Crnoj Gori danas od straha nisu otišla u školu. Želimo li da budemo društvo koga se djeca plaše?! Želimo li da se u Turskoj na isti način ponašaju prema našim studentima, pacijentima, radnicima i turistima? Mislimo i o tome...- zaključili su.
<div class="embed-block"><div style="max-width: 640px;"><div style="left: 0; width: 100%; height: 0; position: relative; padding-bottom: 152.5%;"><iframe src="https://cdn.iframe.ly/api/iframe?app=1&url=https%3A%2F%2Fwww.facebook.com%2Fakcija.zaljudskaprava%2Fposts%2F1228887752616651%3Fref%3Dembed_post&key=87ca3314a9fa775b5c3a7726100694b0" style="top: 0; left: 0; width: 100%; height: 100%; position: absolute; border: 0;" allowfullscreen></iframe></div></div></div>

HRA: Parole selite se Turci i Turci napolje školski primjer govora mržnje koji se kažnjava u evropskim državama

Zašto Tužilaštvo poslije godinu i po - ili dvije ne zove Ivana Bajkovića da traži papire kako je gradio firmu, odakle mu novac za to, da pogleda građevinsku dozvolu i utvrdi da je Bemax radio samo grube radove i potvrdi ili demantuje da je napravljena kompenzacija nakon što nijesu imali da im kešom plate grube radove - pa su im dali pet stanova - pitao je advokat Zoran Piperović nakon što su Vlado Ivanović i Aleksandar Mijajlović saslušani na okolnosti koje se tiču stanova u „Perli“.
Ivanović je, kaže Piperović, podsjetio da je već ranije pričao tu priču - da je bio angažovan da opremi gotove stanove koje je napravio Ivan Bajković.
- Da je njegova firma to fakturisala Bemax-u, da je Bemax platio fakturu nazad, a da je on sarađivao sa arhitektom Petrovićem iz Beograda. Sve priča koja je ispričana dvije godine unazad - podvukao je Piperivć.
Mijajlović je, ističe on, isto rekao da nema stan u „Perli“, da su to stanovi Bemax-a i da ih je dobio na kompenzaciju sa firmom Ivana Bajkovića, te da je Bemax te stanove davao na korišćenje prijateljima.
- To su Kovačević, Lazović, Mijajlović, Ubović i Zoran Tomčić... Kao i da, kada bi god došao, da bi uzeo ključ i vratio ključ na recepciju. Suština je da su to stanovi Bemax-a koje je dobio na kompenzaciju od firme Ivana Bajkovića - naglasio je Piperović.
<h2>SMIJE LI VLASNIK DA RASPOLAŽE SVOJOM IMOVINOM KAKO HOĆE?</h2>
Na saslušanju je, kaže, samo naglasio jedno pitanje.
- Da li branite bilo kojem vlasniku da raspolaže imovinom na način na koji on hoće: da je pokloni, da na korišćenje, da budem banalan: da je zapali, uništi ili čini s njom što hoće - a da ne vrijeđa javni inteers ili povređuje zakon? - pitao je Piperović.
Istakao je da su za tih pet stanova, na osnovu ugovora o odstranjivanju duga, napravljeni notarski zapisi gdje je Bemax u Direkciji za nekretnine uknjižen kao vlasnik.
- To je vrlo prosto: zovete ujutru Bajkovića i kažete „ovi ljudi tvrde to i to - da li je to istina ili nije?“ Ako jeste: „dajte dokumentaciju odakle vam novac da napravite zgradu, jeste li imali ugovor o gradnji, jeste li pravili kompenzaciju“... - naveo je Piperović.
<h2>OPTUŽNICA NIJE PRESUDA</h2>
U Tužilaštvu sada, ističe on, kaže da su stanovi pribavljeni krivičnim djelom - a prošle godine su tvrdili da je Bemax prodao te stanove Mijajloviću i Lazoviću kešom...
- Sad imamo drugu priču: da su pravljeni stanovi od keša iz nezakonitih radnji, i ja kažem: Ako vi u krivičnoj prijavi tvrdite da znate da se neko lice bavilo kriminalom - samim faktom da je protiv njega podignuta optužnica, recimo za distribuciju kokaina - to u pravnom poretku ne dokazuje ništa, to se dokazuje presudom. Zna se što je optužnica u pravnom poretku - rekao je Piperović.
Ovdje, decidan je adcokat, imamo narativ kao u optužnici protiv Zorana Lazovića.
- Da se njegov sin bavio „prodajom kokaina pa je davao ocu pare“. Kako znaju da je ocu davao pare i ko je utvrdio da se bavio kokainom - to nije uopšte bitno. Bitno im je da to postoji u optužnici - naveo je Piperović ukazujući da takav pristup nijedna država mi kontinentalno pravo ne poznaju.
Nema, podvlači Piperović, države đe ćete da nađete sličan primjer.
- Ovdje dio medija navija za takav narativ, što je meni frapantno. Ako su mediji za zaštitu javnog interesa a rade da se to može - i da se tako targetiraju ljudi - čemu mediji, pravda i zakoni? Ne znam, ali vidim da to prolazi kod nekih medija. Opet će neko jednog dana na sudu da kaže što se stvarno desilo - poručio je advokat.
<h2>BIĆE KAO U SLUČAJU KRSTOVIĆA</h2>
Sve to, navodi on, oduševljava javnost.
- Slikaju se lisice, političari pričaju, a za tri-četiri godine biće kao u slučaju Krstovića - kad je Dritan Abazović tri godine ponavljao da su oni šverceri kokaina - a kada su oslobođeni je pitao kad ih je to pomenuo - a iz usta ih nije vadio! - ukazao je Piperović.
Tako će, smatra on, da bude i u ovom slučaju.
- Niko se sjećati neće. Ne može se tako utvrđivati pravda. Svaki normalni čovjek želi da se u državi uvede red i da svako ko je napravio krivično djelo dobije adekvatnu kaznu i izdrži tu kaznu, da mora da odgovara... Ali ovako utvrđivati pravdu i ovakvo guranje dijela medija... To je za mene frapantno. Nekima sve može da prođe i ja znam da je pritisak političara nepodnošljiv, ali molim vas: sudija i tužilac moraju da imaju kičmu - poručio je advokat.
<h2>„NAJLAKŠE BI BILO REĆI: NE ZNAMO ZAŠTO - ALI MI MORAMO DA VAS UHAPSIMO“</h2>
Najlakše bi, cijeni on, bilo da su juče rekli: „Uboviću, mi Vas moramo da uhapsimo - ne znamo zašto ali moramo“.&nbsp;
- Ajde da Vas uhapsimo, budite tamo neko vrijeme, nije važno zašto - pa ćemo da vas pustimo i onda će svima da bude lakše. Ali ovako: iz jedne priče uskakati u druge šeme za isti događaj, ne znam čemu sve ovo vodi - naglasio je Piperović.
Rekao je da su i Ivanović i Mijajlović kazali da razumiju što im je pročitano - ali da ne znaju što trebaju da pričaju.
- Ljudi nijesu pravnici. Čuli su što im je pročitano, ali ne mogu da vjeruju što im je pročitano. Rekli su da ih pitaju što god hoće, i da će na sve odgovoriti. Tako je i bilo - naveo je advokat.
Podvukao je da se ovako pravda ne utvrđuje.
- Ovo je jedan potpuno pogrešan način da bi neko bio zadovoljan samim faktom da su Đuru, Marku ili Janku stavljene lisice - i da je taj uslikan sa lisicima. Onda je to nešto što ima svoje ime - a ja ne bih da ga kažem jer bi me brutalno napali pošto ionako smetam zbog toga kako kvalifikujem sve ovo u društvu... Ali neko to mora da kaže - naveo je on.
<h2>GOMILA TVRDNJI BEZ DOKAZA</h2>
Niko, kaže, ovdje ništa ne opstruira, i svi bi trebalo da budemo za to da se pravda sprovede.
- Ali ajmo da nađemo način kako se to radi: jer ovo nije način - nego gomila tvrdnji bez dokaza. Kad bude sud sudio i donio odluku - ovoga se niko sjećati neće ili će zaboraviti sve što je bilo jer će to biti najbolje po njega. Biće muka od onoga što je pričao kad su se ljudi hapsili – kazao je Piperović.
Ovo, cijeni on, nije pojedinačna nesreća - već prelazi u jednu kolektivnu nesigurnost - gdje niko više nije siguran.&nbsp;
- Mislim da je uloga medija da takve narative obriše: da se zna red - da se sve potkrijepi dokazima da bi pravda bila uspostavljena. Na ovakav način je to vrlo teško. Sve što će se desiti je da će neki ljudi biti neko vrijeme u pritvoru i to će biti finale ove priče. Ništa poslije toga se neće desiti - zaključio je Piperović.

Piperović: Ovakav pristup nijedna država i kontinentalno pravo ne poznaju, zašto Tužilaštvo dvije godine ne zove Ivana Bajkovića čija je firma na kompenzaciju dala stanove Bemax-u?

Žena koja je bila žrtva seksualnog zlostavljanja u Crkvi Srbije Jovana Trninić prvi put javno je svjedočila o svom iskustvu za<a href="https://goodmenproject.com/"> platformu The Good Men Project,</a> a u razgovoru sa njihovim novinarom Skotom Duglasom Jakobsenom govorila je o svojevrsnoj stigmi kojoj je bila izložena kada je prijateljicama ukazala na nedolično ponašanje svještenika, o bizarnim obrazloženjima zašto o tome ne treba da govori, ćutanju crkvenih velikodostojnika kada je prijavila slučaj.
- Novinarstvo ima ključnu ulogu u razotkrivanju istine i davanju glasa onima koji su dugo ćutali. Kroz pisanje o zloupotrebama i problemima unutar Srpske pravoslavne crkve, mediji ne samo da osvjetljavaju sistemske propuste, već i osnažuju žrtve da progovore o svojoj patnji. Svaka ispričana priča ruši zidove tišine koji su godinama štitili moćne i neodgovorne. U iskazima žrtava, bilo da dolaze iz Srbije, SAD-a ili bilo kog drugog dijela svijeta, ponavlja se sličan obrazac ponašanja – manipulacija, zloupotreba povjerenja i pokušaj da se žrtva ućutka. Upravo ta sličnost pokazuje koliko je važno govoriti javno, prepoznati mehanizme zlostavljanja i stati u odbranu onih koji su pretrpjeli bol. Ova ispovijest je svjedočanstvo o hrabrosti, o pokušaju da se pronađe pravda i da se prekinu godine ćutanja – kazao je za Portal ETV bivši svještenik Crkve Srbije Bojan Jovanović, koji je javno progovorio o seksualnom zlostavljanju i pedofiliji u ovoj vjerskoj zajednici, a danas kao generalni sekretar Saveza kršćana Hrvatske pokušava da izdejstvuje pravdu za žrtve.
On nas je i uputio na ispovijest žene koja je bila žrtva zlostavljanja u Crkvi Srbije.
Trnanić je u intervjuu Jakobsenu, koji je objavljen prekjuče, svjedočila da je bila žrtva seksualnog nedoličnog ponašanja svještenika, ali da su crkvene vlasti, kada je prijavila slučaj, ostale nijeme i odbile da da razgovaraju sa njom.
Ispričala je da je prijavila svještenika Blaška Paraklisa, ali da je episkop Maksim odbio da je primi.&nbsp;
- Govoreći iz svog iskustva, i iz onoga što vidim oko sebe, preispitivanje autoriteta svještenstva smatra se vrlo neprikladnim. Kada sam htjela da progovorim o tome šta mi se dogodilo u pravoslavnoj hrišćanskoj zajednici, u smislu upozorenja i sprječavanja seksualnog nedoličnog ponašanja da se dogodi drugim ženama, prijateljica koja me je uvela u svijet vjere bila je veoma protiv. Pitala sam je: „Zašto bih ćutala? Ovo nije moja sramota. Ovo je sramota svještenika. On može nauditi drugoj osobi ako ne odgovara za svoje nedjelo“. Rekla mi je: „Da, ali nikad ne znaš da li se pokajao“. Ova izjava me je dovela do zaključka da se sakrament ispovijesti, u ovom slučaju pokajanje, može zloupotrijebiti u perpetuiranju kontinuiranog ciklusa seksualnog nedoličnog ponašanja u tišini. Takođe, mi je rekla: „Moramo da ćutimo, tako čuvamo našu vjeru da se ne sruši“ - svjedočila je Trninić za Portal The Good Men Project.&nbsp;
Kazala je i da je ta prijateljica bila prva osoba kojoj se obratila i detaljno joj ispričala sve što joj se dogodilo.
- Njen prvi odgovor bio je: „Da mi je bilo koja druga žena rekla isto, prvo što bih je pitala je šta si uradila da ga isprovociraš. Ali pošto te poznajem, vjerujem ti“. Kada sam nazvala drugu prijateljicu ... dobila sam još jedan bizaran odgovor: „Pošto su svještenici po difoltu blizu Bogu, njih, takođe, više napadaju demoni“. Tako je opravdala njegovo nedjelo. Ovaj fenomen se naziva „klerikalizam“ kada ljudi misle da su sveštenici/klerici na višem nivou duhovnosti od drugih. I ja sam bila zarobljena u ovoj zamci neko vrijeme. Kada sam pokazala neprikladnu i uznemirujuću tekstualnu poruku koju sam dobila od tog svještenika drugoj prijateljici, njen odgovor je bio: „Zato uvijek pazim kako da komuniciram sa svještenikom“ – ispričala je Trninić.
Na pitanje Jakobsena kako se osjećala na konstatacije da je njena pritužba neistinita i bez osnova, objasnila je da to „dovodi do osjećaja frustracije, ljutnje i poništavanja“.
- Zapravo, ovo iskustvo mi je pomoglo da vidim stvari kristalno jasno – naglasila je ona.
Rekla je da je taj događaj u određenoj mjeri poljuljao njenu vjeru, no, ipak, i dalje vjeruje u Boga.
- ...ali ponekad imam osjećaj da sam napala Boga. Ovo je paradoks. Bila sam gurnuta do te tačke da branim istinu i sebe govoreći protiv onih koji predstavljaju Boga na Zemlji – konstatovala je Trninić.&nbsp;
Objasnila je da bi crkva, prema stavu stručnjaka, u slučajevima kada su svještenici okrivljeni za zlostavljanje i seksualno nedolično ponašanje trebalo prvo da pokrene nezavisnu, spoljnu istragu, iz istražnog postupka isključi svještenike koji su optuženi za zlostavljnje, da obezbijedi novac za žrtve kako bi platile savjetovanje, ali i da omogući obavezno savjetovanje za svještenstvo i na kraju da raščini zlostavljača.
- U mojoj situaciji nijedan od ovih koraka nije preduzet. ...kada sam nazvala kancelariju episkopa, žena koja se predstavila kao psiholog mi je rekla da će me episkop pozvati. Ali on me nikada nije pozvao, što je dodatno povećalo moju anksioznost. Kada sam je sljedeći put pitala zašto me episkop nije nazvao, njen odgovor je bio: „Episkop ne razgovara sa običnim ljudima. On razgovara samo sa ljudima iz koji su obrazovani teolozi“. Kada sam je pitala da li se još neko žalio na istog svještenika, rekla je da ne smije da mi da tu informaciju. Na osnovu tog odgovora, ono što me brine je to da možda nijesam jedina – ispričala je Trninić svoje iskustvo o događaju koji se zbio 2022. godine.&nbsp;
Odgovarajući na pitanje Jakobsena kako se osjeća danas, naglasila je da ima osjećaj da je i dalje dezorijentisana, nesigurna je i anksiozna.&nbsp;
- Ima napretka uz terapiju i podršku psihijatara, psihologa i psihoterapeuta – rekla je ona.&nbsp;
Na pitanje koji savjet joj je pomogao i koji bi mogao da pomogne drugima dok započinju sopstveno putovanje iscjeljenja nakon viktimizacije, Trninić je poručila: „Ako ste se ikada kontinuirano osjećali zanemareno, kritikovano, odbačeno, napušteno, jer govorite istinu, ako su vaša postignuća bila minimalizovana, ako su vas izdali oni koji je trebalo da vas štite i čuvaju, ako su vas ti ljudi krivili da nešto nije u redu sa vama, vrijeme je da se probudite i povratite svoju moć“.&nbsp;
- Knjiga „To nijesi ti“ (It’s not you) dr Ramani Durvasule može biti vaš početak. Takođe, knjiga „Slijepi za izdaju“ (Blind to betrayal) dr Jennifer Freyd je ključna za iscjeljenje. Za preživjele koji su bili dio kulta, toplo preporučujem knjigu „Povrati svoj život“ (Take back your life) Janje Lalich. Pronalaženje pravog psihologa koji razumije traumu i složeni PTSP je najvažniji dio putovanja iscjeljenja. Za preživjele zlostavljanja od strane pravoslavnog svještenstva, veb-sajt Prosopon Healing je ključan. Oni pomažu u edukaciji, uključujući i to kako prepoznati zlostavljanje u ranoj fazi. Neke od knjiga koje sam preporučila nalaze se i na njihovom veb-sajtu – objasnila je ona.
Kategorična je da su u crkvi zlostavjani jer su „tim ljudima vjerovali“. Tri su ključne stvari koje, prema njenom mišljenju, mogu da spriječi zlostavljanje, a to je, kako je kazala, i stav organizacije Prosopon Healing: edukacija kako bi ljudi bili svjesni zlostavljanja i ne bi bili šokirani kada se ono dogodi, pozvanje počinilaca na odgovornost i najvažnije - pozvati saučesnike na odgovornost.&nbsp;
- Saučesnici su pojedinci koji dozvoljavaju počiniocima da postoje u sistemu i da ga zloupotrebljavaju – objasnila je Trninić.
Ona je kategorična i da je percepcija da je zlostavljanje prvenstveno katolički problem potpuno pogrešna.
- U našoj pravoslavnoj zajednici ljudi kažu: „To se dešava katolicima, a ne nama“. Ili tvrde da se, ako se desi u pravoslavlju, to rijetko dešava. Tvrde da se to dešava u katoličanstvu jer svještenicima nije dozvoljeno da se žene, što je lažno. Mnogi slučajevi zlostavljanja uključuju oženjeno svještenstvo – rekla je ona.&nbsp;
Govoreći o bazi podataka istakla je da organizacija Prosopon healing posjeduje ključnu bazu, jer objedinjava sve informacije na jednom mjestu.
- ...to je centar za razmjenu informacija gdje pojedinci mogu da dijele bilješke i grade tačnu sliku o obimu zlostavljanja – rekla je ona.
Trninić je naglasila da je svoju priču javno podijelila jer želi da osnaži ostale žrtve da progovore, „kako bi spriječili druge da prođu kroz isti užas“.
<div class="embed-block"><div><div style="left: 0; width: 100%; height: 0; position: relative; padding-bottom: 52.5%; padding-top: 120px;"><iframe src="https://cdn.iframe.ly/api/iframe?app=1&url=https%3A%2F%2Fgoodmenproject.com%2Ffeatured-content%2Fserbia-orthodox-church-clergy-abuse-jovana-trninic-speaks-sjbn%2F&key=87ca3314a9fa775b5c3a7726100694b0" style="top: 0; left: 0; width: 100%; height: 100%; position: absolute; border: 0;" allowfullscreen></iframe></div></div></div>

Trninić: Ako su vas izdali oni koji je trebalo da vas štite i čuvaju, vrijeme je da se probudite

U Kolašinu je danas otkriven spomenik mitropolitu crnogorsko- primorskom Amfilohiju Radoviću.  <figure> <img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/20251028111020_8fb0bf4e0bd461d6fac063c51673538b2ed1477d8e793037d055a89bac21dcc2.jpg" data-media-id="editor_0" data-image-id="20251028111020_8fb0bf4e0bd461d6fac063c51673538b2ed1477d8e793037d055a89bac21dcc2" data-rendition-name="original" width="901" height="1600" loading="lazy" alt="Spomenik Amfilohiju u Kolašinu"> <figcaption>Spomenik Amfilohiju u Kolašinu(Photo: ETV/Arnela Hajdarpašić)</figcaption> </figure>  Radović je negirao crnogorsku naciju, nazivao Crnogorce „komunističkim nakotom ili kopiladima“, a islam lažnom vjerom. Aktivno je podržavao Srbiju u vođenju pet ratova na teritoriji bivše Jugoslavije, dočekivao, branio, slavio i krio ratne zločince iz ratova devedesetih, među kojima su i Željko Ražnatović Arkan i Radovan Karadžić i podržavao je opsadu Dubrovnika. Bio je protivnik NATO, koji je nazivao Četvrtim rajhom. Parade ponosa LGBT zajednice smatrao je „paradama smrti i uništenja“. Odluku Đukanovićeve DPS 2008. da prizna Kosovo Amfilohije Radović nazivao je „najvećom sramotom i izdajom Crne Gore“, a tadašnju politiku Crne Gore kletvama je pokušavao da vrati ka Rusiji. - Ko ne bio vjeran jednojezičnoj, jednokrvnoj Rusiji, dabogda živo meso od njega otpadalo. Bio proklet tri puta i tri hiljade puta od mene - govorio je Radović. Pod Amfilohijevim patronatom formirana je prva Vlada Crne Gore, nakon smjene DPS-a. Na mjestu mitropolita naslijedio ga je Joanikije Mićović. Uprkos svemu tome, na otkrivanju spomenika predsjednik Opštine Kolašin Petko Bakić rekao je da je on govorio „jezikom ohrabrenja i mira“. - Njegov rad ima vidljive i nevidljive plodove. Vidljivi su u sagrađenim crkvama i manastirima širom Crne Gore: hram u Baru, u podgoričkom hramu koji nad gradom stoji kao brod nade, u obnovljenoj Cetinjskoj bogosloviji đe se rađaju note novih svešteničkih glasova, do oltara na kojima se liječi srce naroda. Nevidljive su u stotinama razgovora u četiri oka, u narodnim kuhinjama koje hrane postiđelu glad, u molitvi... Gdje je dolazio obnavljale su se svetinje, gdje je govorio rađala se nada, gdje je ćutao - ćutanje je govorilo više od riječi - rekao je Bakić. Ocijenio je da je Radović bio „strog kad treba - a uvijek pravedan“.  <figure> <img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/20251028111040_3ea39d24abeb3a94d25ce2299ae53401ea28d95f4d22904d18462ef882d9d02a.jpg" data-media-id="editor_1" data-image-id="20251028111040_3ea39d24abeb3a94d25ce2299ae53401ea28d95f4d22904d18462ef882d9d02a" data-rendition-name="original" width="1600" height="901" loading="lazy" alt="Otkrivanje spomenika Amfilohiju"> <figcaption>Otkrivanje spomenika u Kolašinu(Photo: ETV/Arnela Hajdarpašić)</figcaption> </figure>  - Onoliko kad čovjek može biti kada se oslanja na nebo. U godinama tvrde buke stajao je ispred ljudi sa krstom i riječju i tražio da se poštuju svetinje, sloboda savjesti i dostojanstvo svakog čovjeka. Nije raspaljivao nego smirivao, nije razdvajao nego sabirao. Kao što su se mostovi gradili u tišini, tako je i on spajao obale: da voda nosi naše razlike, a ne ljudi. Zato nama koji danas stojimo pred njegovim spomenikom pripada ponos i skromnost. Ponos jer je upravo naš Kolašinac, bivši predsjednik Opštine Vladimir Martinović dao prijedlog i opredijelio sredstva iz budžeta za podizanje ovog spomenika. Hvala mu što je sa vjerom i razumijevanjem prepoznao potrebu da u srcu Kolašina stoji lik onoga koji nas je učio miru, radosti i sabornosti i potrebu da se ovaj spomenik uspravi na mjestu kojem pripada - pored crkve pod nebom koje je volio i u gradu čije je čedo - izjavio je Bakić. Ovo je, cijeni on, mjesto gdje će se mladi i stari skupiti. - U svijetu koji brzo zaboravlja budite ljudi koji pamte čovjeka koji je, sa krstom u ruci i molitvom na usnama, predvodio litije i branio svetinje. Ako se ikad dvoumite kuda: dođite ovdje, stanite, prekrstite se, poslušajte tišinu i sjetićete se puta, tada će i ova bronza progovoriti, ne glasno nego jasno - naveo je on. Na otkrivanju spomenika govorio je i srpski pisac i nacionalistički ideolog Matija Bećković. Odluku o podizanju spomenika Radoviću odobrilo je Ministarstvo kulture i medija (MKM), a potpisala ministarka Tamara Vujović iz redova Demokrata. Inicijativu za postavljanje spomenika pokrenuo je još 28. decembra 2022. godine tadašnji predsjednik Opštine Kolašin, Vladimir Martinović.

U Kolašinu otkriven spomenik Amfilohiju Radoviću

Nedavno je Istanbul bio domaćin važnoj proslavi i prijemu povodom Dana državnosti Crne Gore. Trebala sam prisustvovati zajedno sa prijateljicom iz bosanskog konzulata, ali sam bila odsutna zbog posla. Bilo mi je veoma žao što sam propustila događaj, naročito kada mi je rekla kako je okupio neke od najistaknutijih glasova Balkana, zajedno sa vodećim turskim predstavnicima, uključujući i ministra spoljnih poslova Turske Hakana Fidana. Fidan ima važnu ulogu u mom regionu, na Balkanu, i kao novinarka i analitičarka, pomno pratim njegov rad. Prijatelji koji su prisustvovali rekli su mi koliko je bio srdačan i pristupačan: razgovarao je sa svima, slušao zabrinutosti i pokazao iskreno interesovanje za izazove sa kojima se suočava Balkan – region koji veoma dobro poznaje. Fidan je iskoristio priliku da govori o multikulturalnom karakteru Crne Gore i dugotrajnim istorijskim vezama između Turske i Crne Gore. Pohvalio je Crnu Goru kao model mirnog suživota i podsjetio prisutne da je Turska rano priznala Crnu Goru – podsjetnik, kako je rekao, da je njihov odnos zasnovan na istoriji, poštovanju i stvarnoj saradnji. Ali Fidanovi gestovi nisu bili samo simbolični. Predsjednik Erdogan i drugi turski zvaničnici više puta su isticali da bilateralni odnosi nisu samo formalnost, već i konkretna poslovna i investiciona saradnja, sa ambicioznim ciljevima u trgovinskoj razmjeni. Ekonomska stvarnost je jasna: godišnji obim trgovine mjeri se stotinama miliona eura, ali obje prestonice teže da ga povećaju na oko 500 miliona eura i da prodube saradnju u oblastima infrastrukture, turizma, energetike i usluga. Turske kompanije su sve prisutnije na terenu u Crnoj Gori – među izvođačima radova, hotelskim i nekretninskim investitorima – sa sve većim brojem projekata koji čine Ankaru jednim od najvažnijih ekonomskih partnera zemlje. Pa zašto smo onda, od te svečane scene u Istanbulu, došli do suspenzije bezviznog režima za turske državljane – i to u roku od samo nekoliko nedjelja? Nagli porast antiturskog raspoloženja u Crnoj Gori Brzo naprijed do ove sedmice: Crna Gora je objavila privremeni prekid bezviznog režima za Turke nakon vikenda nasilnih incidenata u Podgorici, koji su uključivali ubadanje lokalnog stanovnika nožem i napade na turske objekte. Crnogorske vlasti su navele da su djelovale radi uspostavljanja reda; turski zvaničnici su izjavili da su u stalnom kontaktu sa Podgoricom kako bi se osigurala bezbjednost turskih državljana.  <figure> <img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/2025102816100_e7ca72ffed879a0de531e94c1f29d33e04e0b2a835e804c4b537d2ea4a9f2dbe.png" data-media-id="editor_0" data-image-id="2025102816100_e7ca72ffed879a0de531e94c1f29d33e04e0b2a835e804c4b537d2ea4a9f2dbe" data-rendition-name="original" width="847" height="792" loading="lazy" alt="UZNEMIRUJUĆE SCENE U PODGORICI: Screenshot dijela teksta"> <figcaption>UZNEMIRUJUĆE SCENE U PODGORICI: Screenshot dijela teksta(Photo: Portal ETV)</figcaption> </figure>  Tokom protesta u pojedinim dijelovima Podgorice, pojavili su se izvještaji o masama koje su uzvikivale otvoreno ksenofobične i nasilne slogane, uključujući pozive da se “ubije Turčin”. Ti povici nisu spontani izlivi bijesa; oni odjekuju otrovnim, starim jezikom mržnje koji ne smijemo ni tolerisati ni normalizovati. Takve riječi bude jezive istorijske odjeke. Ne smijemo zaboraviti kako zvuči genocidna retorika. Kada su u julu 1995. godine snage bosanskih Srba pod komandom osuđenog ratnog zločinca Ratka Mladića ušle u Srebrenicu, pozvao je na ,,osvetu protiv Turaka” — riječi koje su prethodile jednom od najmračnijih poglavlja evropske istorije, genocidu u Srebrenici. Podsjećanje na tu istoriju nije retorička figura, već upozorenje. Kada rulja 2025. godine uzvikuje pozive na nasilje, ne smijemo to odbaciti kao “trenutak bijesa”. Moramo to jasno imenovati, istražiti ko to politički potpiruje i zaustaviti prije nego što metastazira. Ali obje strane moraju djelovati zajedno. Politički kontekst U Beogradu, predsjednik Aleksandar Vučić je nedavno oštro reagovao prema Ankari zbog isporuka turskog oružja i dronova Kosovu — bivšoj srpskoj pokrajini čiju nezavisnost Srbija i dalje odbija da prizna. Vučićevo nezadovoljstvo zbog podrške Ankare Kosovu bilo je javno i glasno, a srpski politički akteri mjesecima oblikuju regionalni narativ o tome ko je prijatelj, a ko neprijatelj. Kasnije je Vučić povukao neke od svojih izjava, ali tenzije i dalje postoje. U kombinaciji sa masovnim protestima u Beogradu zbog korupcije i vlasti, stvoreno je plodno tlo za nacionaliste da raspiruju antitursko raspoloženje i koriste krize u manjim susjednim državama kao političko oružje. Prosrpski elementi u vladajućoj koaliciji Crne Gore Unutrašnja politika Crne Gore je krhka. Nakon godina političkog zastoja, zemlja sada ima vladajuću koaliciju u kojoj prosrpski elementi imaju značajan uticaj - akteri su koji često simpatizuju narative iz Beograda i koji su u prošlosti podržavali secesionističke ili nacionalističke projekte u regionu, uključujući Bosnu i Hercegovinu. Rezultat je da domaći incident, koji bi u zdravijem političkom okruženju riješila policija i sudovi, postaje geopolitički spektakl: vize se suspenduju, investitori paniče, a obične veze se prekidaju. Narod Crne Gore - oni koji dočekuju turiste i zavise od stranog kapitala- snosiće posljedice. O odgovornosti Budimo iskreni u pogledu odgovornosti. Ankara nikada nije krila svoje interesovanje za Zapadni Balkan: ona je značajan ekonomski akter i ima legitimnu diplomatsku težinu. Ali Turska nije imperijalna sila u regionu; ona je investitor i partner. Ni Beograd, ni bilo koji drugi glavni grad, nema pravo da diktira Turskoj. &nbsp; Kosovo ili Crna Gora ne mogu dozvoliti da se manipuliše javnim mnjenjem protiv stranaca radi kratkoročnih političkih koristi. &nbsp;

Tag: boris-savic