Kroz tribinu pod nazivom „Crnogorska pravoslavna crkva i Sveta Stolica u XVII vijeku“, koja je održana sinoć u Baru u organizaciji tamošnjeg Ogranka Matice crnogorske u saradnji sa Centrom za kulturu iz Bara, objektivizovane su prilike iz srednjovjekovnog perioda i ukazano je na razloge zbog kojih su gotovo idilični odnosi između pravoslavaca i katolika u nekom trenutku narušeni.&nbsp;
Prostorom današnje Crne Gore kroz vjekove smjenjivali su se uticaji svih moćnih imperija Mediterana, istakao je profesor i publicista Neđeljko Đurović i objasnio da je u tim sukobima za prestiž i dominaciju veoma značaj uticaj dva središta hrišćanstva – Rima i Konstantinopolja.&nbsp;
- Budući da se ovaj naš kutak Sredozemlja nalazi na ekvidistanci između ova dva duhovna centra, njihovi uticaju kroz vrijeme bili su isprepletani kroz pravoslavno zaleđe koje je bilo naslonjeno na primorske, urbane i katoličke centre u Baru i Kotoru – rekao je Đurović. &nbsp;
On je istakao da je odnos međusobno anatemisanih crkava tokom srednjeg vijeka uveliko poprimio različita poimanja svijeta i života koja su se prvobitno ogledala u dubokim teološkim i kulturološkim razlikama, pa i međusobnim sukobima.&nbsp;
- Osvajanjem Carigrada od strane Osmanlija i snaženjem uticaja islama odnos između zapadnog i istočnog hrišćanstva poprimiće nove i složene dimenzije. Na ovim prostorima spajanje tri religijske sfere ipak je imalo svoje specifičnosti koje su često odstupale od namjere moćnih i koje su nastajale kao produkt zrelog promišljanja i egzistencijalnog pragmatizma naroda ovog prostora. Jedna od ovih autentičnosti, koja je u konkretnom slučaju nastojala zbližiti i ojačati hrišćansko jedinstvo u zenitu vladavine Orijenta nad ovim dijelom Balkana, vezana je i za pokušaj osnaživanja veze između pravoslavja i katoličanstva na prostoru tadašnje Crne Gore. Ovo zbližavanje crkava zapravo je predstavljalo nastojanje koje je u narodu već imalo svoje određeno postojanje i čije svojevrsno zajedništvo je opstalo do današnjih dana. Valja istaći da se radi o još jednom istorijskom fenomenu po kojem se prepoznaje autentična i vjekovna potreba crnogorskog bića za samobitnošću – rekao je Đurović u uvodnom izlaganju.&nbsp;
Iako najavljen kao jedan od govornika, predsjednik Matice crnogoske Ivan Jovović nije prisustvovao tribini, ali je pročitan dio njegovog govora u kome se ističe da se na pozivnici za predavanje nalazi dio faksimila dokumenta iz 1666. godine u kojem iguman Nikodin iz manastira Prečista Krajinska poziva svog „brata u Hristu“, skadarskog i barskog biskupa Petra Bogdanovića, kako je nazivan u ćiriličnim spisima, odnosno Petra Bogdania u spisima ispisnim latiničnim pismom. Jovović je ukazao da je Petar Bogdani služio zajedničke, božje službe i po ostalim manastirima na Skadarskom jezeru, dok je zahavljujući njemu manastir Vranjina dobio pomoć u crkvenom mobilijaru od Svete stolice. Ovaj navod moguće potvrđuje činjenica, odnosno latinična gravura na zvonu ovog manastira koje možda potiče iz ranijeg 15. vijeka.
U manastiru Prečiste Krajinske sredinom 15. vijeka bilo je sjedište unijatske zetske pravoslavne arhiepiskopije, ukazao je Jovović i uputio na moguću okolnost zbog koje je ovo pravoslavno svetilište i bilo razoreno od strane Osmanlija jer su njegovi igumani prihvatili uniju sa Svetom stolicom, što je uostalom i bio slučaj sa svim katoličkim crkvama i samostanima iz toga perioda.
Narodno-crkvene proslave pravoslavnih i katolika imale su skoro pa identičnu manifestacionu formu koja se ogledala u proslavi krsnih slava, nalaganju badnjaka, međusobnim brojnim orođavanjima, pobratimstvima i kumstvima, dok su odlasci pravoslavaca na misna slavlja i uzvratne posjete katolika liturgijskim obredima bile uobičajena pojava.&nbsp;
Publicista Stevo Vučinić koji je bio gost tribine objasnio je da je motivaciju za bavljenje ovom tematikom pronašao u svakodnevici u kojoj su ljudi smatrali uvredom ako bi neko pretpostavio da su neke druge osim pravoslavne vjere, što se od osamdesetih naovamo produbljivalo.&nbsp;
- Politika je stvorila zastrašujući odnos između Latina i Grka što bismo rekli, stvarajući jedan strašan, duboki jaz, posebno poslije 1828. godine jer je te godine patentom cara Franca kompletno primorje od Spiča do Herceg Novog izuzeto crnogorskoj pravoslavnoj crkvi i predato na upravu Karlovačkoj mitropoliji, budućem karlovačkom čuvenom patrijarhu Rajačiću. Od tog trenutka Cetinje više nije imalo kompetencije, a kako nije imalo kompetencije, daleko od očiju daleko od srca, polako je krenuo proces koji je te ljude identifikovao kroz srpsku crkvu a onda ih je pretvorio u političke protivnike Crne Gore - rekao je Vučinić.&nbsp;
Vučinić se osvrnuo i na fenomen dvooltarskih crkava kojih je bilo 17 na prostoru Crne Gore, a danas su u cjelosti očuvane samo dvije u Sutomoru.&nbsp;
- Kad je bio Kandijski rat 1657. godine došlo je tri hiljade pravoslavnog življa i naselilo se na današnjoj teritoriji Grblja. Grbalj inače naseljava sa 80 i nešto procenata doseljenika i svi su oni došli iz Katunske nahije. Današnja njihova konfesionalna pripadnost i nacionalna je posljedica nekih drugih okolnosti. U svakom slučaju oni su Katunjani većinom, Ljubotinjani i Crmničani i tako dalje. Te godine su dvije crkve katolici dali pravoslavnima. To je crkva svetog Save u Budvi i crkva svetog Luke u Kotoru. To je bilo takvo vrijeme i nije bilo problema, ali ti odnosi od tada ne mogu da se presele u današnje odnose i relacije; ljudi su se tada nalazili pod pritiskom Osmanske imperije koju su doživljavali kao jednu imperiju koja direktno utiče kulturno i nacionalno i njima taj odnos biti katolik ili pravoslavac nije imalo taj smisao kako se danas predstavlja, tako da su te crkve bile prirodne - objasnio je Vučinić.&nbsp;
Takav odnos međusobnog poštovanja i suživota Vučinić smatra obavezujućim za sve građane Crne Gore.&nbsp;
- Dužni smo prema svim vjerama i konfesijama, jer su to sve naši i mi njima pripadamo i ne smijemo dozvoliti da neko kopa duboke jendeke između muslimana, pravoslavaca i katolika na tlu Crne Gore i da nas pretvara u instrumente za ostvarivanje velikodržavnih ideja i da stvara sopstvenu teritoriju koja će da posluži za političke razračune - zaključio je Vučinić. &nbsp;

Portal ETV

original

viewImage

baseImage

610x380

500x500

400x240

400x203

1250x600

1084x550

thumbnail

O istočnom i zapadnom hrišćanstvu u crnogorskoj duhovnoj tradiciji

„Svi gradonačelnikovi ljudi“ američki je televizijski sitkom emitovan koncem 90-ih. Serija predstavlja izmišljenu verziju lokalne uprave Njujorka, i prati gradonačelnika i njegovo osoblje dok ovi upravljaju gradom. Možda bi bilo zgodno, po ugledu na popularnu američku seriju, snimiti crnogorski sitkom. Bez sumnje, u podjeli uloga posebnu pažnju bi trebalo posvetiti Denisu Hotu, prvom čovjeku „Čistoće“. Neki dan je u Skupštini Glavnog grada baš Denis Hot pjevušio hit hrvatske grupe „Film“. Adaptirani tekst poznate pjesme „Pjevajmo do zore“ zvučao je otprilike ovako: „Vi, normalni ljudi/Sa vama mogu cijelu noć/Biti budan i sanjati na nogama...“ Jeste, upodobio je Hot tekst vremenu i prostoru u kojem obitava. Istina, izvorni tekst, čiji je autor Denis Hot, glasi ovako: „Vi, normalni ljudi, s vama cijene mogu dizati cijelu noć...“, ili: „Svi normalni građani nemaju problem s povećanjem cijena“, ili, ako gospodina Hota citiramo ad litteram: „Svi normalni građani koji komuniciraju sa mnom nemaju nikakav problem da im se cijene povećaju“. Moguće da Denis Hot, baš poput gradonačelnika, koji je podgoričke muslimane nazvao „ukrasom grada“, nije naročito vješt govornik, pa se pogubio u jeziku ličnih i partijskih interesa.
Nije on pobogu pjesnik pa da ga obavezuje postulat Tomasa S. Eliota: „Pjesnik je veliki onoliko koliko učini u jeziku koji mu je dat.” Em nije pjesnik, em Eliot ništa nije zapisao o direktorima i jeziku. Tako da se naši direktori i dalje mogu vrhunski sprdati s nama. Smijati nam se u lice i govoriti nam da smo, jelte, nenormalni. Ipak, uprkos svemu navedenom, a što je u korist gospodina Hota, ne možemo a da se ne zapitamo ko su oni drugi ljudi? Ne oni normalni, to nam je jasno, već oni koji nijesu normalni, da ne kažem potpuni ludaci, kojima povećanje cijena nije po volji? A ne bi bilo zgoreg da priupitamo i one „normalne“, s kojima gospodin Hot komunicira, jesu li stvarni, ili su samo prigodna izmišljotina direktora „Čistoće“. A ako su zaista stvarni, od krvi i mesa, a ne od partijskih lego kockica, onda bi ih valjalo pitati: „Hoće li prazan trbuh umjeti da pjeva, kao što su sužnji pjevali o bauku zvanom DPS?“ Nek mi oprosti Miljković što banalno karikiram njegovu poeziju, i provlačim je kroz blato crnogorske svakodnevice. Ali, banalnost i jeste naša svakodnevica. „Banalnost je naša stvarnost“, mogao bi to biti grafit na nekoj podgoričkoj fasadi.
No, vratimo se izlivu iskrenosti gospodina Hota. Ko su nenormalni ljudi? Svi oni koji ne pljeskaju u transu hiperinflaciji, miljardama državnoga duga, partijskim desantima na institucije, oni koji plaćaju izmaštana radna mjesta stranačkim uhljebima? Ako je tako, onda predlažem režimu da sagradi velelepan sanatorij, s mnoštvom gumenih soba, i da izveze košulje koje će nam zakopčati otpozadi. Jer očito mi i jesmo pokusni kunići, zamorci na kojima se u kontinuitetu vrši eksperiment. Gledali ste Formanov „Let iznad kukavičjeg gnijezda"? Film snimljen po romanu Kena Kizija. Ako mene pitate – u gumenu sobu i s onima koji ne vjeruju u bajke o ranjenicima, koji se jednog jutra probude s metkom u nozi, ne znajući otkud olovo u njihovom tijelu. I kao da su čitali Čarlsa Simića, nakon misteriozne podgoričke noći i tišine poslovično glasnog režima, čiji je uposlenik i blizak srodnik jednog od ključnih ljudi vlasti optužen za ranjavanje, najednom, Crnom Gorom su se prolomili stihovi: „Olovo/Metak/Sa takvim imenima/Spava se dugo i duboko.” Ali, nije samo tajanstveni slučaj „olova u nozi” jedino što zaboravimo sa svakom novom bizarnošću. A njih nam, vaistinu, ne manjka. Zato, u obavezi smo da ih popišemo, za ljude budućnosti, koji će znati da čitaju vrijeme koje živimo.
„Luđak je vječno dijete”, gospodine Hot. I ako baš moram da biram, onda biram ludilo, „normalnost“ ostavljam vama i vašim glasačima. Znam da ćete kazati da je neko zlonamjeran istrgnuo iz konteksta vaše riječi. Zapravo, da je neko bio toliko zao i bijesan pa je potrgao cijeli kontekst. Baš kao što su mediji izvijestili javnost da ste se sa svojim zapošljenima pripiti tukli u novogodišnjoj noći. Ili kad su pisali o ostavci u PES-u, ali ne i napuštanju direktorske fotelje, i tako dalje i tako redom. Za sve je kriv kontekst. I tekst, dabome. Kad neko usere motku uvijek može reći: „Nijesam, vlasti mi, istrgli me iz konteksta“. &nbsp;
Baš kao prvake Srpske crkve. Njih doista često čupaju iz konteksta. Pamtite Joanikijeve vulkane ljubavi i književne interpretacije istih teoretičara književnosti Gojka Perovića. Nije Jovan Mićović vozdigao u nebesa ubicu Pavla Đurišića, to se nama samo učinilo. Nije Srpska crkva 2005. za svetitelje proglasila zločince Macu Vukojičića i Slobodana Šiljka, to se nama samo pričinilo. Jer takvi kakvi smo, vidimo nož u ruci brata svoga, a ne vidimo balvan u fabrici namještaja. Vidimo kanonizovane ubice u Srpskoj crkvi, iako nam kažu da na oči stavimo povez. Naopaki, kakvi jesmo, vjerujemo svojim očima i ušima, a ne tumačima crnogorske stvarnosti. Dabome da je to slučaj i s „normalnim ljudima" Denisa Hota. Tekst i kontekst, vječita zajebancija. Ako kažu da je Đukanović bio diktator, vjerujte na riječ medijskim, izdavačkim, knjižarskim i inim tajkunima koji su svoje carstvo zidali, ciglu po ciglu, baš za vakta diktature bivšeg režima. Ako vam kažu da je 2020. godina koju će istorija pisati zlatnim slovima slobode i demokratije, vjerujte im na riječ, i ne pitajte se otkud zarobljene institucije, otkud targetiranja slobodnih novinara, otkud pandemija partijskog zbrinjavanja palih boraca, otkud renesansa kriminala i korupcije. Nije vaše da preispitujete, vaše je da vjerujete. Vaše je da vjerujete da je doktor Dobričanin grdno stradao do 2020. Kao, recimo, direktor Urgentnog centra. Kao vlasnik placa, na kojem niče nezakonita zgrada. Ili, kao, kako ga je jednom označio Mihailo Jovović, novinar Vijesti, &nbsp;“ključni svjedok za lažnu optužnicu”, a u vezi s napadom na Jovovića od strane Miomira Mugoše. U kakvoj je samo nemilosti bivšeg režima bio dr Dobričanin. Ali, vjerujte njemu, to je neki novi Vladimir Dobričanin, onaj do 2020. se ne računa. Briše se gumicom kao Strašan lav Duška Radovića. Pa nijeste bili ni na Golgoti, ali vjerujete u Isusovo raspeće.
E, isto vam je s Crnom Gorom. Demokratiju ni durbinom ne vidimo, ni u mimohodu je nijesmo sreli za pet godina apsolutne slobode, ali vjerujemo jednoličnim, dosadnim, recikliranim saopštenjima režima, jer, svi oni silni kriminalci koji na SKY aplikacijama ushićeno govore o junacima avgustovskog prevrata, samo su uobrazilja nedobronamjernih i ludih. DPS je kao vlast davna prošlost, i opozicija s priličnim stažom, ali je i dalje alibi za svako nepočinstvo aktuelnog režima. Zato, vjerujte vlasti, a ne svojim očima. Cijene na rafovima supermarketa nijesu se vinule u nebo, a vaši računi nijesu bezočna krađa građana, to su, znate, naslijeđeni problemi i porođajne muke demokratije. I to je, vjerujem, najduži porođaj u istoriji akušerstva.
A možda ipak carski rez? Da se ne mučimo?
&nbsp;

Svi normalni ljudi Denisa Hota

Učesnike u saobraćaju očekuju mjestimicno mokri &nbsp;kolovozi .Moguća je pojava sitnijih odrona na dionicama koje prolaze duž klisura i usjeka. Savjetuje se &nbsp;oprezna vožnja prilagodjena vremenskim i saobraćajnim uslovima, saopšteno je iz AMSCG.
Na regionalnom putu R-10 Đurđevića Tara – Mojkovac, u mjestu Sokolovina &nbsp;na snazi je totalna obustava saobraćaja za sve vrste vozila zbog odronjavanja stijenske mase u okviru sanacije kritične tačke Sokolovine .
Na magistralnom putu M-2 dionica Ribarevine-Poda i Poda-Berane &nbsp;saobraćaj će se &nbsp;zbog radova obustavljati od 05.05.2025..godine do 31.05.2025.godine &nbsp;&nbsp;u terminima &nbsp;od 09.00 do 12.00 i od 14.00 do 17.00 sati
Na magistralnom putu M-3 dionica Plužine-Jasenovo Polje, lokalitet Zaborje -Jasenovo Polje obustava saobraćaja za sve vrste vozila je u terminima od 10.00 do 12.00 i od 13.00 do 15.00 sati &nbsp;svakog dana osim nedjeljom.
Od 04.05.2025 godine do 31.05.2025 godine zbog izvodjenja radova na rekonstrukciji regionalnog puta R-29 Bar -Kamenički most Krute &nbsp;odobrava se &nbsp;totalna obustava saobraćaja za sve vrste vozila u terminima od 08.00 do 11.00 sati i od 13.00 do 16.00 sati.
U periodu od &nbsp;08.05.2025 godine do 20.05.2025 godine doći će do totalne obustave saobraćaja u vremenskom intervalu od 23.00 do 05.00 sati zbog izvodjenja radova na realizaciji projekta rasvjete-osvjetljenja tunela i galerije Mogren na magistralnom putu M-1 dionica Krtolska raskrsnica-Budva.
U periodu od 10.05.2025 godine do 06.06.2025 godine u vremenskom intervalu od 07.00 do 19.00 sati promjenjen je režim saobraćaja na naizmjenično odvijanje saobraćaja na mjestima izvodjenja radova a odobrava se povremena potpuna obustava saobraćaja ne duža od 15 minuta zbog radova na putnom pravcu Berane-Kolašin,dionica Lubnice-Jezerine.
Dana 18.05.2025. godine, zbog održavanja međunarodne triatlon trke Ocean Lave Montenegro, odobrava se totalna obustava saobraćaja, na sledećim dionicama:
<ul>
 <li>Magistralni put M-1 dionica Kotor- Sveti Stasije od 07:00-08:30 časova i od 08:50 do 12:10 časova,</li>
 <li>Magistralni put M-1 dionica Sveti Stasije- Kamenari od 07:30-11:30 časova,</li>
 <li>Magistralni put M-1 dionica Vilusi-Grahovo-Lipci priključenje u Lipcima od 07:45 -11:10 časova.</li>
</ul>
Za vrijeme trajanja navedenih obustava preporučuje se učesnicima u saobraćaju korišćenje alternativnih putnih pravaca.
Na magistralnom putu M-6 dionica Pljevlja-Djurdjevića Tara odobrava se promjena režima saobraćaja sa dvosmjernog na jednosmjerni na mjestu izvodjenja radova od 10.04.2025.godine pa do završetka radova.
U mjestu Rasova, na mag.putu Žabljak -Djurdjevića Tara &nbsp;u periodu od 14.05.2025 godine do 18.05.2025 godine ,odobravaju se povremene obustave ne duže od 15 minuta u intervalu od 07.00 -17.00 sati zbog izvodjenja radova na dalekovodu.
Na magistralnom putu M-10 dionica Cetinje-Budva lokalitet Boreti promijenjen je režim saobraćaja sa dvosmjernog na jednosmjerni na mjestima izvodjenja radova, a planirano je da radovi traju do 20.05.2025.godine.
Do 31.05.2025. godine biće promijenjen je režim saobraćaja sa dvosmjernog na naizmjenično odvijanje saobraćaja na magistralnom putu M-2 dionica Lepenac-Ribarevine. Moguća je povremena obustava saobraćaja ne duža od 30 minuta na mjestu izvodjenja radova.
Odobrava se promjena rezima saobracaja sa dvosmjernog na naizmjenicno odvijanje saobracaja u vremenskom intervalu od 07.00 do 19.00. casova od 13.05.2025. do 20.05.2025. god zbog investicionog presvlacenja asfaltnog kolovoza na drzavnim putevima u sekciji Berane na mag putu M-5 dionica Berane -Budimlja -Kalace-Rozaje &nbsp;i na regionalnom putu R-5 Rozaje -Kula -Stubica (granica sa Republikom Kosovom ),
Zbog izvodjenja radova na sanaciji pukotina u tunelu Sozina injektiranjem sa završnim farbanjem obloge ( I faza u duzini od 300 m-od juznog ka sjevernom portalu tunela Sozina ) doći će do izmjene režima saobraćaja u tunelu Sozina. Biće izmijenjen režim saobraćaja u tunelu Sozina na naizmjenični uz mogućnost potpune obustave saobraćaja u kraćim intervalima i to u periodu od 19.02.2025. god do 28.05.2025.god u vremenu od 22.00 do 06.00.casova.
Zbog rekonstrukcije mosta Autobaza promijenjen je režim saobraćaja sa dvosmjernog na jednosmjerni na magistralnom putu Nikšić-Vilusi,dionica Nikšić-Kuside .
Od 23.04.2025 do 01.06.2025 godine promijeniće se režim saobraćaja sa dvosmjernog na jednosmjerni u intervalu od 07.00 do 19.00 sati zbog rekonstrukcije magistralnog puta m-5 dionica Rožaje-Most Zeleni.
Zbog izvodjenja radova na redovnom održavanju sistema odvodnjavanja u tunelu Vjeternik na autoputu od 26.04.2025.godine biće zatvorena po jedna saobraćajna traka. Radovi počinju u desnoj tunelskoj cijevi smjer Podgorica-Mateševo a zatim će se nastaviti u lijevoj tunelskoj cijevi smjer Mateševo-Podgorica.
&nbsp;

AMSCG: Putevi mjestimično mokri, moguća pojava sitnih odrona

Aktuelna vlast u Šavniku, prepoznajući da je lokalna samouprava servis građana, izvršava svoje zakonske obaveze i omogućava zadovoljavanje svih potreba lokalnog stanovništva – kazao je za Pobjedu Jugoslav Jakić, predsjednik te opštine, odgovarajući na pitanje kako trenutno funkcioniše rad lokalne samouprave i život njenih građana.
- U prilog tome govori i činjenica da smo na sjednici Skupštine opštine Šavnik koja je održana 5. maja, prvi put nakon mog reizbora, razmatrali i usvojili 18 bitnih dokumenata. Riječ je o odlukama koje u krajnjem obezbjeđuju ispunjavanje obaveza prema građanima, od funkcionisanja komunalnog preduzeća, preko turističke organizacije, do stvaranja uslova za gradnju i razvoj opštine - kazao je Jakić.
Prema njegovim riječima, trenutno stanje u Šavniku skoro pa da ne manifestuje posljedice događaja koji su obilježili politički život skoro cijele Crne Gore.
- Ovakva situacija zahtijevala je dodatne napore i rad lokalne administracije - dodao je Jakić.
On je ponovio da smo svi svjedoci „ad hoc“ odluka, koje su, kako kaže, zaposleni u administraciji, pored redovnih obaveza, uspjeli da prevaziđu.
- Ono što je posebno važno jeste da se u ovom dijelu godine prihodi budžeta ostvaruju i mimo planirane dinamike. Brojke koje smo zacrtali u budžetu za 2025. godinu su realne iako se radi od 6,3 miliona eura, odnosno o rekordnom budžetu sa akcentom na kapitalnom budžetu koji je veći od prošlogodišnjeg za 60 odsto - dodao je Jakić.
Prema njegovim riječima, i pored ograničenih kadrovskih kapaciteta, administracija lokalne uprave uspijeva da organizuje rad na brojnim projektima čije će benefite lokalna zajednica osjetiti već krajem ove godine ili u narednoj godini.
- To stanje je i potvrda naše čvrste spremnosti i odluke da viziju boljeg i ljepšeg Šavnika ne sruši neosnovana želja za foteljama - poručio je Jakić.
Ipak, da ima problema „na terenu“ potvrđuje činjenica da mjesecima unazad predstavnici opozicionih partija, nezadovoljni razrješenjem političke situacije na posljednjim lokalnim izborima, blokiraju magistralni put Šavnik – Žabljak.
Na pitanje da li je razgovarao sa predstavnicima partija čiji su aktivisti „na ulici“ ili sa nekim od predstavnika vlasti na državnom nivou o ovom pitanju, Jakić kaže da „rješenje lokalna opozicija treba da traži kod državnih institucija, jer su upravo te institucije svojim nečinjenjem krive i odgovorne za blokadu izbornog procesa“.
- Mislim, kao što sam i više puta do sada isticao, da ovo nije način da se riješi pitanje održavanja izbora - dodao je Jakić.
On je ponovio da poštuje legitimno pravo na slobodu okupljanja i iskazivanja mišljenja šavničke opozicije, ali da istovremeno mora da ukaže i na percepciju lokalnih turističkih privrednika.
- Ti ljudi strahuju da će sezona ostati upropašćena zbog političkih dešavanja i partijskih kalkulacija koje je izazvala lokalna opozicija blokadom magistralnog puta Šavnik - Žabljak. Svojim ponašanjem opozicija „tjera turiste“ i uništava sezonu jer je očigledno da ljudi gube strpljenje. Mnogi gosti koji planiraju jednodnevne izlete ili dolaze sa Primorja odustaju zbog saobraćajnog kolapsa u našoj opštini. Umjesto da ulažemo napore u dodatnu promociju i razvoj turizma u Šavniku, postajemo taoci pogrešnih odluka lokalne opozicije. Bojim se da bi gubitak povjerenja kod gostiju mogao trajati duži vremenski period - ocijenio je Jakić.
Na pitanje da prokomentariše podatke iz biračkog spiska koje je Ministarstvo unutrašnjih poslova Crne Gore nedavno objavilo, a po kojima je, po završetku posljednjeg izbornog procesa, iz Šavnika otišlo 236 birača, a samo iz dva izborna mjesta na kojima je prekinuto glasanje u ranijim mjestima prebivališa nedostaje 153 birača, Jakić kaže da je to pitanje za taj državni organ, a ne za njega.
- MUP CG je državni organ koji je i omogućio tim licima da prijave prebivalište, te je to svakako pitanje za njih. Oni kao nadležni trebalo bi da se pozabave tim problemom i odgovore na ovo postavljeno pitanje. Takođe, što se tiče „izbornog turizma“ - to je pitanje za institucije koje se bave reformom izbornog zakonodavstva - dodao je Jakić.
Prema njegovim riječima, izborni proces u Šavniku pokazao je nerad i slabost državnih institucija, MUP-a, sudova i tužilaštva.
- Takvi propusti i iskustva sa izbornom krizom u Šavniku ne smiju se zanemariti prilikom kreiranja koncepta cjelokupnog zakonodavnog okvira koji se tiče sprovođenja izbornog procesa i rada izbornih organa u budućnosti - poručio je Jakić.

Jakić: Postajemo taoci pogrešnih odluka lokalne opozicije

Bomba koja je eksplodirala u subotu ispred klinike specijalizovane za medicinski potpomognutu reprodukciju u kalifornijskom gradu Palm Springsu, prouzrokovala je smrt jedne osobe, objavio je gradonačelnik Ron Dehart.
Dehart je napisao a list Los Anđeles tajms prenio da je u pitanju bila bomba postavljena na, ili blizu parkinga zgrade i da je jedna osoba poginula. 
 
- FBI je na licu mjesta i sprovešće istragu kako bi se utvrdilo da li je ovo bio zločin- napisao je Bil Esajli, savezni tužilac za područje istočno od Los Anđelesa.

Kalifornija: Bomba eksplodirala ispred klinike, poginula jedna osoba

Iako se članovi Vlade i Skupštine ne biraju po konkursu, pa nije neophodno da prilažu kvalifikacije, već je riječ o političkim funkcijama, zanimljivo je vidjeti nivo obrazovanja najviših državnih funkcionera.&nbsp; Da nijesu naročito ponosni na svoje obrazovanje, govori i činjenica da mnogi od njih u svojim biografijama uopšte ne navode fakultete koje su završili, iako taj aspekt nije nevažan, s obzirom na to da obavljaju najvažnije funkcije u državi. RADUNOVIĆ DIPLOMIRAO U 46. GODINI Ministar prostornog planiranja, urbanizma i državne imovine Slaven Radunović, koji se dugo bavio privatnim biznisom i imao svoju kompaniju, akademsko obrazovanje stekao je prilično kasno - diplomirao je u 46. godini.&nbsp; Završio je Fakultet za obrazovanje diplomiranih pravnika i diplomiranih ekonomista za rukovodeće kadrove, na Privrednoj akademiji u Novom Sadu.&nbsp; Radunović, kojem je povjeren resor koji upravlja prostornim planiranjem, urbanizmom i državnom imovinom, završio je fakultet s prosječnom ocjenom 6,36.&nbsp;  <figure> <img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/2025051502058_0f09d2d3082a8b2ae9efd15f7cbc272da6f6b8df21aea3692250839e83fa3ea0.png" data-media-id="editor_0" data-image-id="2025051502058_0f09d2d3082a8b2ae9efd15f7cbc272da6f6b8df21aea3692250839e83fa3ea0" data-rendition-name="original" width="786" height="861" loading="lazy" alt="FAKULTET ZA DIPLOMIRANE EKONOMISTE KOJI POSTAJU - DIPLOMIRANI EKONOMISTI: Diploma Slavena Radunovića iz jula 2010. godine "> <figcaption>FAKULTET ZA DIPLOMIRANE EKONOMISTE KOJI POSTAJU - DIPLOMIRANI EKONOMISTI: Diploma Slavena Radunovića iz jula 2010. godine(Photo: Portal ETV)</figcaption> </figure>  Na diplomi, koju je Radunovićev resor poslao na osnovu zahtjeva za slobodan pristup informacijama, navodi da je na Privrednoj akademiji završio treću i četvrtu godinu studija. Na pitanje gdje je ministar završio prve dvije godine studija, iz Ministarstva su konstatovali da je pitanje - neprofesionalno.&nbsp;  <figure> <img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/20250515020512_b92dc28de188d58626d71d99115511ed26e8694add6327dfe5783c0aeb93f610.png" data-media-id="editor_1" data-image-id="20250515020512_b92dc28de188d58626d71d99115511ed26e8694add6327dfe5783c0aeb93f610" data-rendition-name="original" width="1262" height="418" loading="lazy" alt="ODGOVOR IZ VLADE: Detalji prepiske iz kabineta ministra Radunovića"> <figcaption>ODGOVOR IZ VLADE: Detalji prepiske iz kabineta ministra Radunovića(Photo: Portal ETV)</figcaption> </figure>  Ekipa Portala ETV tražila je, na osnovu slobodnog pristupa informacijama, podatke i od Ekonomskog fakulteta, koji nam je odgovorio da je Radunović fakultet upisao je 1988. godine, a ispisan je 2009. Za 21 godinu, koliko je bio student Ekonomskog fakulteta, Radunović je položio pet ispita.  <figure> <img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/20250515020516_c4d02cef520f4ab2d4a9832ec22824cabee584e9c0eb29ab063fdc518963a459.png" data-media-id="editor_2" data-image-id="20250515020516_c4d02cef520f4ab2d4a9832ec22824cabee584e9c0eb29ab063fdc518963a459" data-rendition-name="original" width="784" height="855" loading="lazy" alt="RAZOTKRIVANJE: Odgovori Ekonomskog fakulteta na upit novinarke ETV "> <figcaption>RAZOTKRIVANJE: Odgovori Ekonomskog fakulteta na upit novinarke ETV(Photo: Portal ETV)</figcaption> </figure>  Iz odgovora Ekonomskog fakulteta proizilazi da su Radunoviću priznata četiri predmeta sa PMF-a u Beogradu i da je položio četiri predmeta na Ekonomskom fakulteta. Ostaje nejasno kako je sa devet položenih ispita, sa prve dvije godine studija, uopšte upisao upisao treću godinu na Privrednoj akademiji u Srbiji.  <figure> <img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/20250515020516_ad04d808b8ae27a2e483b51a3bd0647fab7874b12fbc3958591f17e572949bcf.jpg" data-media-id="editor_3" data-image-id="20250515020516_ad04d808b8ae27a2e483b51a3bd0647fab7874b12fbc3958591f17e572949bcf" data-rendition-name="original" width="1024" height="673" loading="lazy" alt="EKSPRESNI AKADEMSKI USPON: Dejan Đurović"> <figcaption>EKSPRESNI AKADEMSKI USPON: Dejan Đurović(Photo: UGC)</figcaption> </figure>  ĐUROVIĆ: MENADŽER TRENAŽNE TEHNOLOGIJE&nbsp; &nbsp;U biografiji, objavljenoj na sajtu Skupštine, poslanik ZBCG Dejan Đurović navodi da je diplomirao na Univerzitetu u Beogradu, gdje je magistrirao i doktorirao. Univerzitet u Beogradu je naziv je državnog univerziteta, pa je Portal ETV poslao pitanja da li je Đurović njihov student. Odgovor je bio odričan.&nbsp;  <figure> <img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/20250515020520_d56bb7543c5c0d4ade10e39db67e176e287dce5e7b4f6de75cdac34d22736341.png" data-media-id="editor_4" data-image-id="20250515020520_d56bb7543c5c0d4ade10e39db67e176e287dce5e7b4f6de75cdac34d22736341" data-rendition-name="original" width="774" height="855" loading="lazy" alt="KOREKTNA SARADNJA SA MEDIJIMA: Odgovor Univerziteta u Beogradu na upit Portala ETV"> <figcaption>KOREKTNA SARADNJA SA MEDIJIMA: Odgovor Univerziteta u Beogradu na upit Portala ETV(Photo: Portal ETV)</figcaption> </figure>  Nakon emitovanja priloga o diplomama funkcionera na Televiziji E, dobili smo u uvid u biografiju poslanika Đurovića.&nbsp; Na osnovu tih podataka, Đurović se nije obrazovao na državnom univerzitetu u Beogradu, kako to proizilazi iz njegove biografije na sajtu Skupštine.&nbsp; Osnovne, master i doktorske studije Đurović je završio na privatnom Univerzitetu Braća Karić. &nbsp;  <figure> <img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/20250515020520_aaa3af02f5f4eaec5b9635b3c28eb32b53084d828175cd89439f0787e8366880.png" data-media-id="editor_5" data-image-id="20250515020520_aaa3af02f5f4eaec5b9635b3c28eb32b53084d828175cd89439f0787e8366880" data-rendition-name="original" width="1044" height="778" loading="lazy" alt="CRNO NA BIJELO: Detalji o akademskoj karijeri Dejana Đurovića"> <figcaption>CRNO NA BIJELO: Detalji o akademskoj karijeri Dejana Đurovića(Photo: Portal ETV)</figcaption> </figure>  Đurović je diplomirani menadžer trenažne tehnologije na Fakultetu za menadžment u sportu-Alfa BK univerzitet, u Beogradu. Bečelor je stekao jula 2009. godine, sa navršenih 45 godina. Dvije godine kasnije, master studije je završio u istoj visokoškolskoj instituciji i stekao zvanje master menadžer.&nbsp; Doktorirao je na istom fakultetu, a naučna oblast mu je menadžment i biznis. Đurović je izabran 5. oktobra 2020. godine za docenta na Megatrendu – u Beogradu. &nbsp; &nbsp; &nbsp; &nbsp;

Radunović za 21 godinu studiranja položio pet predmeta na Ekonomskom fakultetu, Đurović diplomirao u 43. godini

Da je zapošljavanje po partijskoj osnovi doprlo do svih dubina i širina crnogorskih institucija nije tajna, ali ono što dodatno zabrinjava jeste činjenica da se za visoke funkcije ne biraju samo politički podobni – nerijetko je riječ o ljudima skromnog obrazovanja i iskustva. ĐURAŠKOVIĆEVO VJEČITO DIREKTOROVANJE Aktuelni izvršni direktor Pošte Crne Gore Josip Đurašković ima iskustva u rukovođenju državnim preduzećima – prije direktorske funkcije u Pošti, bio je direktor Regionalnog vodovoda. &nbsp;  <figure> <img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/2025051201050_67ff41966a5b18bd006384670aab95269806c46e77fd6bb319e879fa15409804.jpg" data-media-id="editor_0" data-image-id="2025051201050_67ff41966a5b18bd006384670aab95269806c46e77fd6bb319e879fa15409804" data-rendition-name="original" width="690" height="462" loading="lazy" alt="IZUČIO GRADIVO ZA DIREKTORA: Josip Đurašković"> <figcaption>ZUČIO GRADIVO ZA DIREKTORA: Josip Đurašković(Photo: UGC)</figcaption> </figure>  U kratkoj pauzi između direktorskih funkcija, Đurašković je bio koordinator službe bezbjednosti u Regionalnom vodovodu. Da je predodređen za direktorske funkcije, ne može se zaključiti po njegovoj biografiji i obrazovanju, ali može po političkoj pripadnosti – član je Demokrata Alekse Bečića. Pošta Crne Gore, nakon zahtjeva za slobodan pristup informacijama, poslala je kopiju diplome Đuraškovića sa specijalističkih studija – koja pokazuje da je direktor tog preduzeća 2011. godine stekao zvanje diplomiranog ekonomiste na Fakultetu za preduzetnički biznis u Beogradu. Prosječna ocjena mu je 7,56.&nbsp;  <figure> <img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/2025051201050_f67e309d9423fe738f991cbe68265b5551ace6361c98667653bd33bd59a915d8.png" data-media-id="editor_1" data-image-id="2025051201050_f67e309d9423fe738f991cbe68265b5551ace6361c98667653bd33bd59a915d8" data-rendition-name="original" width="376" height="617" loading="lazy" alt="CRNO NA BIJELO: Diploma Josipa Đuraškovića"> <figcaption>CRNO NA BIJELO: Diploma Josipa Đuraškovića(Photo: Portal ETV)</figcaption> </figure>  Đurašković je fakultet završio 2011, ali je njegovo studiranje počelo znatno ranije, i to – u prošlom vijeku. Višu poslovnu školu u Beogradu upisao je 1999. godine. Dvogodišnje studije, kako nam je saopšteno iz Beogradske akademije poslovnih i umetničkih strukovnih studija, Đurašković je završio 2007. godine.&nbsp; Treću godinu studija završio je 2009. i stekao naziv strukovni menadžer.&nbsp;  <figure> <img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/2025051201054_9716f4d717e2159676dd193f9be1ddd035c9b727823182ca4190c65988c15fbe.png" data-media-id="editor_2" data-image-id="2025051201054_9716f4d717e2159676dd193f9be1ddd035c9b727823182ca4190c65988c15fbe" data-rendition-name="original" width="1269" height="393" loading="lazy" alt="ODGOVOR IZ BEOGRADA: Za dvije godine fakulteta devet godina studiranja "> <figcaption>ODGOVOR IZ BEOGRADA: Za dvije godine fakulteta devet godina studiranja(Photo: Portal ETV)</figcaption> </figure>  Nadamo se da će Pošta biti efikasnija i brža u radu od njenog direktora u studiranju. &nbsp;,,SLUČAJ LEKOVIĆ“ &nbsp;To što je Đurašković tri godine završio za deset, odnosno četiri za 12 – nije dovoljno da zauzme prvo mjesto u kategoriji: vječiti studenti. &nbsp;  <figure> <img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/2025051201054_616a8fb60a7ae4011bb35788cf00752f49a5939bfa1175372dd8ab49da65ff6d.jpg" data-media-id="editor_3" data-image-id="2025051201054_616a8fb60a7ae4011bb35788cf00752f49a5939bfa1175372dd8ab49da65ff6d" data-rendition-name="original" width="1000" height="666" loading="lazy" alt="ČOVJEK ZADATKA DEMOKRATA: Momčilo Leković"> <figcaption>ČOVJEK ZADATKA DEMOKRATA: Momčilo Leković(Photo: UGC)</figcaption> </figure>  Na osnovu dosad dostupnih podataka – to mjesto pripada poslaniku Demokrata Momčilu Lekovića. On je, kako je saopšteno ETV sa Pravnog fakulteta, osnovne studije na tom fakultetu upisao 2009. godine. Završio ih je 13 godina kasnije, to jest 2022.&nbsp;  <figure> <img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/2025051201058_77f644da4b6cc175a69cfef25a07f11951656b4bca467482007c4561c265639e.png" data-media-id="editor_4" data-image-id="2025051201058_77f644da4b6cc175a69cfef25a07f11951656b4bca467482007c4561c265639e" data-rendition-name="original" width="1264" height="486" loading="lazy" alt="TEMELJNO STUDIRANJE MOMČILA LEKOVIĆA: Odgovor iz Pravnog fakulteta na upit Portala ETV"> <figcaption>TEMELJNO STUDIRANJE MOMČILA LEKOVIĆA: Odgovor iz Pravnog fakulteta na upit Portala ETV(Photo: Portal ETV)</figcaption> </figure>  Specijalističke završava naredne godine – 2023. Četiri godine studija, poslanik Demokrata, koji često drži slovo u Skupštini svima o svemu, završio je za 14 punih godina. BOGDANOVIĆ UPORNO KRIJE FAKULTET Za Lekovićev dugi staž na Pravnom fakultetu vjerovatno se ne bi ni znalo da se i u ovom slučaju, kao i drugim, poslanik Demokrata ugledao na partijskog kolegu i ideologa partije Borisa Bogdanovića. &nbsp;  <figure> <img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/2025051201058_b4a3ce5d72ffb44e94fe147cd851e3c699deb9dd97df2c2ac685cd72e90f5455.jpg" data-media-id="editor_5" data-image-id="2025051201058_b4a3ce5d72ffb44e94fe147cd851e3c699deb9dd97df2c2ac685cd72e90f5455" data-rendition-name="original" width="1068" height="712" loading="lazy" alt="GLAVNI ČOVJEK ZA AKCIJE DEMOKRATA: Boris Bogdanović, šef poslaničkog kluba DCG"> <figcaption>GLAVNI ČOVJEK ZA AKCIJE DEMOKRATA: Boris Bogdanović, šef poslaničkog kluba DCG(Photo: UGC)</figcaption> </figure>  Očigledno da Bogdanovićeva ideologija podrazumijeva da obrazovanje krije kao zmija noge, pa u biografiji, koju je predao Skupštini, navodi da je diplomirani pravnik, ali ne i na kojem je fakultetu ili makar u kojoj državi je završio fakultet. Sa druge strane, Bogdanović u biografiji opširno opisuje koje je sve slogane za Demokrate osmislio, navodi i da je završio Školu demokratskog rukovođenja...&nbsp; O fakultetu – ni riječi. &nbsp;PRIČA O ,,MEGATRENDU“ O tome su govorili današnji Bogdanovićevi koalicioni partneri iz nekadašnjeg Demokratskog fronta. I to davne 2017. godine, kada je došlo du sukoba unutar tadašnje opozicije i kada je Demokratski front sumnjičio Demokrate za ,,šurovanje sa SDP-om“. Bogdanovića je tada DF optuživao da vodi prljavu kampanju protiv njih i drugih opozicionara, prvenstveno protiv nekadašnjeg lidera SNP-a Predraga Bulatovića. &nbsp;  <figure> <img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/20250512010512_be35deeab1a486aa758ae4a014c2bcacc6d3256d8275e9d40f3eeb497ad115f5.jpg" data-media-id="editor_6" data-image-id="20250512010512_be35deeab1a486aa758ae4a014c2bcacc6d3256d8275e9d40f3eeb497ad115f5" data-rendition-name="original" width="680" height="549" loading="lazy" alt=',,ISTINA" IZ DEMOKRATSKOG FRONTA: Informacija da je Bogdanović završio Univerzitet Megatrend'> <figcaption>,ISTINA" IZ DEMOKRATSKOG FRONTA: Informacija da je Bogdanović završio Univerzitet Megatrend(Photo: Portal ETV)</figcaption> </figure>  -Ovo je samo nastavak prljave kampanje koju je protiv Predraga Bulatovića vodila UDBA, a nastavile junoše iz Demokrata koristeći marketing metode sa Megatrenda kojeg je Bogdanović završio u svojoj 35. godini – kazali su tada iz koalicije Andrije Mandića.&nbsp; ,,MEGATREND“ I DRUGE PRIČE... &nbsp;Osim što nije naveo fakultet koji je završio, Bogdanović je u skupštinskoj biografiji izostavio ia da je bio administrativni radnik u nekada najjačoj opozicionoj stranci, &nbsp;Socijalističkoj narodnoj partiji, iz koje su i nastale Demokrate.&nbsp; I Boris Bogdanović, baš kao i njegov kolega Momčilo Leković, u Skupštini vrlo često drže slovo o pravu, kritikuju pravosuđe, određuju ko ima pravo na pretpostavku nevinosti, a ko ne.&nbsp; Zbog takvog nastupa, javnost bi pomislila da je šef poslaničkog kluba Demokrata pravo završio - makar na Harvardu, a ne na Megtarendu.&nbsp; Za privatni Univerzitet Megatrend, koji je osnovao kontroverzni profesor Mića Jovanović, inače poklonik SNS-a Aleksandra Vučiča, vezane su brojne medijske priče o ,,kupoprodaji“ diploma. Ministarstvo prosvjete Srbije je 26. avgusta 2024. godine oduzelo Univerzitetu Megatrend dozvolu za rad, na osnovu odluke Nacionalnog tela za akreditaciju i obezbeđenje kvaliteta u visokom obrazovanju koje je odbacilo zahtev tog univerziteta za novu akreditaciju. No, nakon hitnih intervencija sa ,,najznačajnijih adresa“, Ministarstvo prosvjete je brzo revidiralo odluku i vratilo akreditaciju Univerzitetu Megatrend. Tako da i Boris Bogdanović može da odahne - ,,ostala mu je na snazi“ diploma pa će moći i dalje ,,da dijeli pravdu“ u ime Demokrata koje kontrolišu bezbjednosni sektor.&nbsp; &nbsp; &nbsp; &nbsp; &nbsp; &nbsp;

Direktor Pošte Đurašković dvogodišnje studije završio za osam godina, poslanik Leković četvorogodišnje za 14?!

Glad, ne fizička, nego duhovna; nesigurnost, labavo osjećanje samovažnosti i patološko potiskivanje prethodnog života ili detalja iz njega. A sve radi lakšeg otklona od manje upotrebljive prošlosti - laganje o njoj se ponavlja toliko dok u sopstvenoj glavi ne postane istina. Ne znam kako se u psihologiji definiše opisani profil, ali postao je zajednički imenitelj najglasnijih propagatora tekovina tridesetoavgustovskog osvježenja Crne Gore. &nbsp; Tako poslanica Jelena Nedović, dok postoji, nosiće u sebi priču o patikama koje je izdirala od djetiljstva do kraja studentskih dana. Borisa Bogdanovića progoniće ruka sa tanjirom supe i kada bude pisao memoare sa podnaslovom “kako smo sredili jednu zemlju”… A poslanika u crnogorskom parlamentu &nbsp;Vladimira Dobričanina progoni - lično Josip Broz. To smo nedavno saznali,a dr Dobričanin tvrdi da je sve davno počelo... UDBA, KUME, UDBA... Upravo tako: oglasio se Dobričanin na društvenim mrežama nakon posljednje emisije ,,Načisto” i veli da Crna Gora ni malo nije odmakla od komunističko reakcionističke mahale kakva je bila od 1945. do 1990.. Pa je onda eksluzivno obznanio su Ozna o Udba pravile falsifikate, poput onog izvještaja Pavla Đurišića u kojem obavještava Čiču Dražu Mihailovića da je etnički čistio Pljevlja.&nbsp; E, veli, Dobričanin, to koriste ,,kvazi istoričari bez stida i srama”. I dodade da je najveći ubica Srba na Balkanu Josip Broz, te da je najveći zločin nad Crnogorcima izvršen na Zidanom mostu i Kovačkom rogu! &nbsp; Da je ovu ,,istoriju” deklamovao neki četnički potomak u dalekom Čikagu, možda bi se i moglo razumjeti. Ali, iza ovoga stoji dr Vladimir Dobričanin, ljekar i humanista (valjda to ljekar mora biti), direktor Urgentnog centra KCCG od 2008. do 2015, pa naredne dvije godine medicinski direktor Kliničkog centra Crne Gore. Danas profesor na Medicinskom fakultetu. &nbsp; Koji se sada, iako ljekar, usudio da beskrupulozno reviduje istoriju?! &nbsp; KAD SI PROGANJAN, A DOBIJAŠ FUNKCIJE Pri tom, vratimo li se samo malo unazad, vidjećemo da je uvaženi doktor prije dolaska u Crnu Goru, gotovo sve što je vezano karijeru, završio i odradio u Prištini. Dakle – osnovna, srednja, fakultet – Priština. Prvo zaposlenje Hirurška klinika KBC Priština, postdiplomske, magistratura - Priština. Od 1999. do 2006. godine - asistent pripravnik na katedri za opštu hirurgiju Medicinskog fakulteta Univerziteta u - Prištini. Od 2006. do 2007. godine asistent na katedri za opštu hirurgiju Medicinskog fakulteta Univerziteta u, pogodite - Prištini.&nbsp; Opet čitam objavljeni post i tek sad mi baš ništa nije jasno. &nbsp; Čini se da nešto nedostaje autoru takvog uratka. A što je to što mu fali? &nbsp; Prije svega, pedigre mučenika. Dobričanin je karijeru, kao Srbin gradio posred Kosova, a kasnije takođe je karijeru, kao Srbin, gradio posred Crne Gore. Mislim, normalno bi bilo da je nebitno koje je nacije, ako je čovjek uspješan i dobro radi svoj posao. &nbsp; Ali nije normalno ako taj isti Dobričanin, za sebe, nakon avgusta 2020. godine tvrdi da je sve vrijeme bio ugnjeteni, omalovaženi, obespravljeni Srbin! &nbsp; Ne bih komentarisao kosovski dio života i karijere doktora Dobričanina. Takođe, ostavljam i mogućnost da je neka od navedenih institucija bila privremeno (hm, privremeno) preseljena na teritoriju Srbije pa bi moglo doći do nejasnoća koje ne želim. &nbsp; Nemam informaciju da je dr Dobričanin bio član Saveza komunista u svojoj mladosti, mada za to postoji mnogo veća vjerovatnoća nego što je bila za Gorana Danilovića koji nas je onomad javno počastio tom pikanterijom iz svoje biografije. &nbsp; Kako god, crnogorski dio biografije Vladimira Dobričanina je kristalno jasan. IDEOLOŠKI PROBLEM Da li je ili nije bio član DPS-a, takođe nije bitno. Ali je, po narativu svih obespravljenih i omalovaženih Srba u Crnoj Gori DPS-u morao biti veoma, veoma (i treći put veoma) blizak da bi dobio mjesta koja je obnašao. Ne kažem ja, tako kažu, obespravljeni Srbi u Crnoj Gori. &nbsp; Problem je, izgleda, što DPS baštini ideologiju antifašizma, partizansko nasljeđe, poštovanje lika i djela Josipa Broza Tita i plejade narodnih heroja i poratnih socijalističkih rukovodilaca, otklon od 1918, nezavisnost Crne Gore... Sve ono protiv čega se danas bori ljekar i političar Dobričanin. &nbsp; Ali, cvrc… Otkud onda Vladimir Dobričanin u vrhu crnogorskog zdravstva punih devet godina? Tako bi se mogao zapitati svaki obespravljeni Srbin u Crnoj Gori. Jer, sve ono što nema prefiks „srpski“ po Dobričaninu je neofašističko. Pa su ljudi koji gaje iste nazore kao i DPS neofašisti a Pavle Đurišić je jedan fini, dobri antifašista, koji je, eto, oklevetan od zle Ozne i još gore Udbe. A Tito je, mora se ponoviti - ubio najviše Srba, 300.000, u prošlom vijeku i Crnogoraca, ko zna koliko i po Crnoj Gori i na Zidanom mostu. Čuš mene - četnika. KAD SE POBRKAJU PODACI Na kraju, dođosmo li, dedukcijom, opet do dokaza da, u postavgustovskoj Crnoj Gori neko mnogo zobilazi istinu kada poje sistematskom predavgustovskom progonu Srba. Da Dobričanin nije izuzetak koji potvrđuje pravilo, svjedoče imena mnogih drugih junaka današnje političke scene. &nbsp;  <figure> <img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/20250512200516_8d4df5979440ca4ceb94ab8ecb3bb507cb4c207688676fab4ba8dd5178c9f246.jpg" data-media-id="editor_0" data-image-id="20250512200516_8d4df5979440ca4ceb94ab8ecb3bb507cb4c207688676fab4ba8dd5178c9f246" data-rendition-name="original" width="275" height="183" loading="lazy" alt="POJMA NEMA KO RADI RADI U TOLOŠIMA: Nikla zgrada bez dozvole"> <figcaption>POJMA NEMA KO RADI RADI U TOLOŠIMA: Nikla zgrada bez dozvole(Photo: Portal ETV)</figcaption> </figure>  Strašno se nešto pobrkalo u glavi doktora Dobričanina. Nenadani izliv nove vlasti u zdrav razum čine da ni sam, kako kaže, ne zna zašto mu stižu nekakve prijave za nelegalnu gradnju u Tološima. Pitam se, da li bi mu se to desilo za vrijeme DPS-a. Mada, tada nije bilo potrebe da gradi – dobio je stan. Iskreno se nadam, vjerujem, da doktor Dobričanin, dok drži skalpel u ruci ne razmišlja o Titu. Prosto, da mu ne zadrhti ruka kad čuej ono - ,,Smrt fašizmu! &nbsp;

Duhovi prošlosti ugroženog Srbina

Možete objaviti na stotine artefakata, faksimila, prvorazrednih dokaza, SPC i njeni sljedbenici potpuno ignorišu sve to i ne pada im na pamet da uđu u polemiku i opovrgnu bilo što od iznesenih činjenica. Oni guraju svoje, imaju svoju „istinu“ i vjerno stado kao publiku koja je svoj mozak predala u njihove ruke. Bilo da je u pitanju kapela na Jezerskom vrhu, nekanonsko i nezakonito gašenje CPC, simonija kod dobijanja tomosa SPC, jeretičko svetosavlje, zločinci u Drugom svjetskom ratu, ... pa smo evo stigli i do Duklje o kojoj Konstantin Porfirogenit, u dijelu „De administrando imperio“, u glavi 34, piše da je naseljavaju Dukljani. Iako se bavi naseljavanjem svih naroda, ne pominje ni Srbe ni Hrvate u Duklji. SPC je izgubila 1995. godine sudski spor u Parizu, nakon što je podnijela tužbu protiv francuskih medija Libération, Le Monde, Le Figaro zbog tekstova u kojima je optužena za podržavanje etničkog čišćenja i zločina genocida u Bosni i Hercegovini. Zato ne čudi ni što podržava zločince iz Drugog svjetskog rata. No, da se pozabavimo tim fantazijama popa Joanikija Mićovića o Pavlu Đurišiću kao junaku i heroju i načinu na koji je skončao. <h2>Sporazum s okupatorom</h2> Nakon sloma Trinaestojulskog ustanka i dolaska 150.000 italijanskih vojnika u Crnu Goru, postavljen je za guvernera Crne Gore armijski general Alessandro Pirzio Biroli, odlikovan od Vlade Kraljevine Srbije Ordenom bijelog orla s mačevima zbog učešća na Solunskom frontu. Prema četničkim podacima Pavle Đurišić se lično sastao sa predstavnicima Pirzia Birolija, naklonjenog srpskim nacionalistima, dva puta između januara i marta 1942. godine. Đurišiću je nakon toga data potpuna sloboda akcije protiv partizana u operativnoj zoni divizije Venezia.  <figure><img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/20250511010516_9f7ace5c12b53ecfe8a5c5ea7dab32ee4068c27728c1fe3f21e451346e9199db.jpg" data-media-id="editor_0" data-image-id="20250511010516_9f7ace5c12b53ecfe8a5c5ea7dab32ee4068c27728c1fe3f21e451346e9199db" data-rendition-name="original" width="640" height="480" loading="lazy" alt="Pavle Đurišić i Pircio Biroli"><figcaption>Pavle Đurišić i Pircio Biroli(Photo: UGC)</figcaption></figure>  Dokument koji je potpisan u martu 1942. godine, prilikom drugog ličnog kontakta Đurišića s okupatorom, nosi naslov „Saglasnosti između Glavne komande italijanskih trupa u Crnoj Gori i kapetana Pavla Đurišića, komandanta crnogorskih četničkih nacionalista koji operišu u zoni dodijeljenoj diviziji Venecija“. Pod tačkom 4. pisalo je: „Da neće nikada okrenuti oružje protiv italijanskih trupa i da ograniče svoju politiku u samoj borbi protiv komunizma“. Sa svoje strane, talijanske se vlasti obavezuju da Đurišićeve odrede opskrbljuju oružjem i da im pruže pomoć u životnim namirnicama i platama, onako kako je sačinjen sporazum s bratom Pavla Đurišića, Vasom. Nakon što su partizanske snage, poslije krvoprolića u Barama Kraljskim i Lubnicama u borbi sa četnicima, morali privremeno napustiti krajem maja 1942. godine Crnu Goru, Alessandro Pirzio Biroli, nakon gotovo dvomjesečnih diskusija, potpisao je sa četnicima sporazum od 12 tačaka 24. jula 1942. godine. Tim sporazumom Đurišić se obavezao da će četnici biti „u potpunoj slozi“ s talijanskim jedinicama i da će spriječiti svaku eventualnu akciju koja bi mogla biti uperena protiv talijanskih vlasti. „Leteći odredi“ imali su tretman legalnih četnika, dok su ostale jedinice imale tretman dobrovoljačke antikomunističke milicije (MVAC — Milizia volontaria anticomunista), odnosno „narodne seljačke milicije“. Đurišić je insistirao za tzv. duhovno odgajanje školske omladine. Školska omladina je obavezna da pohađa crkve „više no što je uobičajeno“ i da obavezno prisustvuje „nacionalnim“ časovima u školi. Na konferenciji četničkih vođa u Šahovićima 30. novembra i 1. i 2. decembra 1942. godine, donešene su odluke koje su vjerovatno dodatno motivišu Joanikija Mićovića za glorifikaciju Đurišića. Među njima se nalaze odluke da će državom vladati dinastije Karađorđevića, da će na teritoriji buduće države živjeti samo Srbi, Hrvati i Slovenci, nacionalnih manjina ne može biti, da se uvodi vjeronauka u škole, da je crkva državna, da je pravoslavna crkva nacionalna i svetosavska, itd. Mnoge odluke liče na današnju Crnu Goru, poput tačke 8. (...) Sudije da budu iz četničke organizacije, kao i svi ostali činovnici, ili tačka 12. Žandarmerija treba da bude formirana iz redova četnika i da stoji pod direktnom kontrolom četničke organizacije. Prilikom ulaska u Kolašin, 23. februara 1942. godine četnički odredi Pavla Đurišića doveli su sa sobom pokretni zatvor. Taj će zatvor postati zloglasno mučilište rodoljuba. Potkraj novembra 1942. Đurišić je naredio: „Svakog uhvaćenog komunistu ubiti na licu mjesta sem vođa, koje vezati i sprovesti ovom štabu“. Prvi veći četnički zločin prema muslimanima, u kojem su sudjelovale Đurišićeve jedinice, zbio se u Foči 19. avgusta 1942. godine, kad je izvršen masakr muslimanskog stanovništva, bez obzira na pol i uzrast. U Šahovićima je na početku januara 1943. godine održana konferencija četničkih komandanata, na kojoj je razrađen plan o uništenju muslimanskih sela u bjelopoljskom kotaru. U ovoj akciji četnici su „tačno prema utvrđenom planu“ uništili 33 muslimanska sela na desnoj obali Lima. Ovaj čudovišni zločin predstavljao je, u stvari, samo uvod u novi, još strašniji, koji je izvršen mjesec dana kasnije. Plan je bio da se izvrši napad na muslimane na teritoriju ne samo čajničkog, nego i pljevaljskog i fočanskog kotara. Draža Mihailović je odlučio da akcijom rukovodi Pavle Đurišić. Izvještaj koji je nakon osam dana Đurišić podnio Draži Mihailoviću poznat je svakome koga interesuje istina, te ga neću citirati. U ovoj akciji poginulo je oko 200 odraslih muslimana, od kojih je jedan dio bio naoružan, a ubijeno je oko 8.000 žena, đece i staraca. Preko polovine ukupnog broja žrtava (oko 53,5 %) čine đeca ispod 14 godina, mnogi u kolijevkama. Veći dio ubijene đece čine đevojčice. S opljačkanom muslimanskom imovinom četnici su se vratili kućama, zbog čega su četničke jedinice stigle na Neretvu sa zakašnjenjem od nekoliko dana, što neki smatraju uzrokom njihovog teškog poraza u ovoj bici.  <figure><img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/20250511010520_3b7fc398eb6d11adcf975cae1b0a4a962ec7a089ca4ba615d1787bb1818d4b3f.jpg" data-media-id="editor_1" data-image-id="20250511010520_3b7fc398eb6d11adcf975cae1b0a4a962ec7a089ca4ba615d1787bb1818d4b3f" data-rendition-name="original" width="424" height="335" loading="lazy" alt="Pavle Đurišić i Draža Mihailović"><figcaption>Pavle Đurišić i Draža Mihailović(Photo: UGC)</figcaption></figure>  <h2>Saradnja s Njemcima</h2> Pripremajući se za sudjelovanje u operaciji „Schwarz“, Njemci su ušli u talijansku okupacijsku zonu u Crnoj Gori, upali u Kolašin i razoružali četničke, zajedno sa štabom. Italijanski general Erkole Ronkalja je upozorio Njemce da njihova akcija predstavlja povredu „italijanskih suverenih prava“ i da moraju pustiti Đurišića: „Ako se razoružavanje smjesta ne obustavi, znaću da vas silom oružja spriječim. Guverner Crne Gore je naredio da Đurišić, koji je već u nemačkim rukama, smjesta bude oslobođen i četnici opet naoružani. Bude li se njemačka akcija i nadalje izvodila, smatraću to direktnom akcijom protiv Italije“. Svejedno, nakon hapšenja u Kolašinu (14. maja 1943), Pavla Đurišića su Njemci internirali u Poljsku u logor Strij. Nakon tri mjeseca internacije on je s grupom od dvadesetak ljudi navodno uspio pobjeći 27. avgusta 1943. godine, ali ga je prilikom prelaska Dunava nadomak Beograda uhapsila patrola Srpske državne straže i predala ga Njemcima, na njihovo traženje. Njemci su ga zatvorili u Ratničkom domu u Beogradu. Nakon 40 dana provedenih u zatvoru, Đurišića je, na intervenciju Milana Nedića, puštio Hermann Neubacher, ministar Rajha za Jugoistok. Sredinom maja 1944. godine, Đurišić je pośetio Nedića, Neubachera i njemačkog komandanta za Jugoistok von Weichsa, zamolivši ih da ubrzaju slanje oružja i drugog materijala za njegove jedinice, obećavajući Crnogorski dobrovoljački korpus jačine oko 5.000 ljudi. Nedić je Đurišića unaprijedio u čin potpukovnika, iako ga je skoro u isti čin, na prijedlog Draže Mihailovića, unaprijedio i kralj Petar. Na prijedlog njemačke Komande za Jugoistok, Đurišića je Hitler odlikovao Ordenom gvozdenog krsta. Đurišić je tijesno sarađivao s Njemcima i s pojedinim članovima Narodne uprave, u prvom redu s Jovom Đukanovićem, kod koga je ataširao kao oficira za vezu kapetana Vladimira Đurića. Na početku juna 1944. godine četnici Jakova Jovovića otkrili su u Bjelopavlićima skojevsku organizaciju. Tim su povodom proveli raciju i pohapsili veći broj skojevaca, naprednih omladinaca i drugih rodoljuba. Četničko rukovodstvo na čelu s Pavlom Đurišićem iskoristilo je ovu priliku da inscenira sudski proces. Komandant četničkih snaga za Crnu Goru Blažo Gojnić, imenovao je Prijeki vojni sud, koji je po kratkom postupku osudio na smrt 48 rodoljuba, pretežno omladine. Presuda je izvršena istoga dana u Lazinama. Njemačka komanda je reagovala pismom da se prestane sa masovnim ubijanjima. <h2>Dogovor sa Sekulom Drljevićem</h2> Na samom kraju rata, potkraj novembra i na početku decembra 1944, crnogorski su četnici otpočeli hitne pripreme za povlačenje u istočnu Bosnu. Bili su prinuđeni da se povlače zajedno s Njemcima, pa im je dobro došla njemačka odluka da se, umjesto preko Nikšića, povlače preko Kolašina, Mojkovca, Bijelog Polja i Prijepolja, jer je većina Đurišićevih četnika bila s tog područja. Brojčano stanje svih jedinica iznosilo je oko 7.000 ljudi. S četnicima se povlačio i mitropolit Joanikije Lipovac sa 56 sveštenika. Na ovaj put, đe će ih pokositi tifus, glad i oštra zima, pošao je velik broj četničkih familija, oko 3.000 osoba. Na putu do Trebave napadale su ih partizanske snage, tako da je broj ranjenih i oboljelih od tifusa i drugih bolesti dostizao i do 5.000 osoba, od kojih je znatan broj umro na putu. U Trebavi Đurišić se susreo sa Dražom Mihailovićem, koji mu je predlagao povratak u „gerilu“, svakog na svoj teren, „pa kada Rusi napuste našu zemlju, u novi ustanak“. Đurišić je bio protiv, ističući da on ne može u Trebavi ostaviti toliki broj ranjenika, bolesnika i izbjeglica. Umjesto povratka u Srbiju, odnosno u Crnu Goru, on je predložio pokret svih snaga u Sloveniju. Isticalo se da su se crnogorski četnici preko Albanije lako mogli povući u Grčku, ali ih je u tome Mihailović omeo pozivom da dođu u Bosnu. Od dana kada je izbio spor s Mihailovićem, Đurišić je uspostavio kontakt s Nedićem i Ljotićem. Već 21. februara uputio je Nediću depešu u kojoj je izrazio spremnost da sa 15.000 četnika iz Crne Gore, Bosne, Hercegovine i Srbije i oko 1.500 izbjeglica dođe u Sloveniju i da se stavi pod njegovu komandu. U proljeće 1944. godine, ubrzo nakon savezničkog bombardovanja Beograda i Zemuna, Sekula Drljević se iz Zemuna preselio u Zagreb i uspostavio bliski kontakt s vođstvom NDH. U julu 1944. godine odlučio je sastaviti privremenu vladu pod nazivom Crnogorsko državno vijeće. Budući da je došao u sukob s Mihailovićem, Đurišić je odlučio da se poveže sa predstavnicima Sekule Drljevića i da s njim povedu službene pregovore s ciljem prebacivanja četnika preko teritorija NDH. Do pregovora je došlo u Doboju. Drljevićevi pregovarači su uslovili da Drljevića priznaju kao političkog vođu Crnogoraca, da Đurišićevi četnici službeno priznaju Crnogorsko državno vijeće, da se Đurišićeve snage prebace na lijevu obalu Save (kod Slavonskog Broda) i da kao Crnogorska narodna vojska nastave marš prema Zagrebu. Jedini uslov koji je postavio Đurišić bio je da Drljević odmah primi ranjene i teško oboljele četnike, što je i učinjeno, kad je oko 2.700 ranjenika i tifusara smješteno u kasarni u Staroj Gradiški.  <figure><img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/20250511010516_8edb6db8a1c2ef90327d979ff7ed11bd3acb95fc86e8acbb20d10bd63c22aa28.jpg" data-media-id="editor_2" data-image-id="20250511010516_8edb6db8a1c2ef90327d979ff7ed11bd3acb95fc86e8acbb20d10bd63c22aa28" data-rendition-name="original" width="823" height="835" loading="lazy" alt="Đurišićevi četnici u Zagrebu, 7. maj 1945."><figcaption>Đurišićevi četnici u Zagrebu, 7. maj 1945.(Photo: UGC)</figcaption></figure>  <h2>Dražin nalog</h2> Mihailović je svim komandantima naredio da prekinu svaku vezu s Đurišićem, da će biti sastavljen Ravnogorski sud koji će Đurišića lišiti čina i proglasiti ga izdajnikom. Na kraju, Mihailović je zaprijetio da će obavijestiti sve savezničke komande da je Đurišić sa svojim jedinicama prišao ustašama i crnogorskim „separatistima“. Mihailovićev raspis od 23. marta iznenadio je Đurišića i uplašio od neželjenih posljedica, pa je naredio pokret jedinicama desnom obalom Save, u pravcu Motajice i Lijevča-polja. Time je praktički prekršio sporazum s Drljevićem. Drljević je o tome obavijestio ustaško vođstvo, pa su u zoru 4. aprila ustaše i domobrani napali Đurišićeve snage na Lijevča-polju. Đurišić u toku noći 4/5. aprila svim raspoloživim snagama napada ustaše, kako bi ih iznenadio, ali biva odbijen. U četničkim jedinicama na Lijevča-polju nastupilo je rasulo. Đurišić je, po dogovoru s Dragišom Vasićem, Zaharijem Ostojićem, Petrom Baćovićem, Mirkom Lalatovićem i drugim istaknutim četničkim vođama, odlučio da izabere elitnu četničku jedinicu od nekoliko stotina ljudi i da se pokuša s njom prebaciti nazad preko Vrbasa i preko Grmeča, Bihaća i dalje nastaviti za Sloveniju, ali su ih napale jedinice NOVJ i preśekle im povlačenje prema rijeci Sani. U bezizlaznoj situaciji, Đurišić pokušava da uspostavi opet kontakt sa Drljevićem i odlazi u Staru Gradišku. Sekula Drljević je 10. aprila je pośetio Staru Gradišku, održao govor, formirana je Crnogorska narodna vojska, nakon čega je izvršena provjera Đurišićevih četnika. Oficiri i svi koji su bili eksponirani kao izraziti neprijatelji crnogorskih federalista, predani su ustašama. Ostali su morali prethodno potpisati tekst zakletve Nezavisnoj Crnoj Gori. Pavle Đurišić, Zaharije Ostojić, Petar Baćović, Dragiša Vasić, jedan broj članova četničkog Nacionalnog komiteta za Crnu Goru i gotovo svi oficiri koji su se poslije Lijevča-polja nalazili u Đurišićevoj grupi, ukupno oko 150 ljudi, nijesu prošli komisiju i upućeni su u logor u Jasenovcu, đe su ih ustaše pobile. I to su činjenice o tome ko je koga prevario. Sami zaključite. Tačno je da je Draža Mihailović vodio dvostruku politiku, sarađivao sa Njemcima, a istovremeno održavao kontakte sa saveznicima, čak je bio vojni ministar u londonskoj vladi Slobodana Jovanovića. Tačno je i da je Mihailović neko vrijeme u medijima savezničkih država prikazivan kao „gerilski vođa“, dospjevši na naslovnicu časopisa Time, a o njemu je u Holivudu snimljen propagandni film „Četnici: borbena gerila“ (Chetniks! The Fighting Guerillas). U isto vrijeme kad je kapetan Hadson, britanski oficir za vezu, na osnovu stanja na terenu komentarisao: „U trenutku kada je Mihailović u velikom stepenu igrao ulogu kvislinga bio je nagrađen najjačom britanskom propagandom“. A kakve su se igre igrale govori ono što je u julu 1942. godine, šef balkanske sekcije Uprave za specijalne operacije (SOE), lord Glenkoner, pisao Foreign Office-u: „Kao što znamo, svu aktivnost u Jugoslaviji morali bismo zapravo pripisati partizanima. Međutim, kad je riječ o javnoj upotrebi, ne vidim zašto bi bilo štetno da nešto od toga pripišemo u zaslugu Mihailoviću“. Zato ne čudi da je, u vrijeme pokolja nad muslimanima u Sandžaku i kad major Nil Selbi, britanski komandos, sredinom avgusta izvještava komandu da su Mihailovićeve snage više „profašističke nego prosavezničke“, vođa francuskog otpora general Šarl de Gol odlikovao generala Dragoljuba Mihailovića Ratnim krstom u februaru 1943. Ne čudi kad vidimo koliko je potrebno EU da shvati što se događa u Srbiji danas, kakvi se interesi preklapaju, dok im još uvijek nije jasno ko u Crnoj Gori vrši vlast. Ali, sve to nema nikakve veze sa Pavlom Đurišićem. Jedine saveznike koje je imao Pavle Đurišić bili su Talijani, Njemci, Dimitrije Ljotić, Milan Nedić i Draža Mihailović. Prostor mi ne dozvoljava da navedem sve zločine iza kojih stoji Pavle Đurišić. Ipak, na kraju, volio bih da mi Joanikije Mićović navede što to u biografiji Pavla Đurišića je herojsko i junačko?

Tag: crnogorska-pravoslavna-crkva-i-sveta-stolica-u-xvii-vijeku

O istočnom i zapadnom hrišćanstvu u crnogorskoj duhovnoj tradiciji

Svi normalni ljudi Denisa Hota

AMSCG: Putevi mjestimično mokri, moguća pojava sitnih odrona

Jakić: Postajemo taoci pogrešnih odluka lokalne opozicije

Kalifornija: Bomba eksplodirala ispred klinike, poginula jedna osoba

PRATITE TVe UŽIVO