Centar za građansko obrazovanje (CGO) je dostavio četiri prijedloga za Godišnji plan revizija za 2026. godinu Državne revizorske institucije (DRI), shodno javnom pozivu DRI da uključi u proces svog planiranja zainteresovanu javnost.
Oni su, kako su saopštili, predložili reviziju poslovanja Radio-televizije Crne Gore (RTCG), Gradske RTV, Ministarstva unutrašnjih poslova (MUP) i Crnogorskog elektroprenosnog sistema (CGES)
- Smatramo da bi revizija ovih subjekata značajno doprinijela većoj transparentnosti, odgovornosti i kontroli trošenja javnog sredstava, kao i povjerenju građanstva u institucije - poručili su u CGO.
<div class="embed-block"><div style="max-width: 550px;"><div style="left: 0; width: 100%; height: 0; position: relative; padding-bottom: 100%;"><iframe src="https://cdn.iframe.ly/api/iframe?app=1&url=https%3A%2F%2Fx.com%2FCGOCCE%2Fstatus%2F1967930915981496787&key=87ca3314a9fa775b5c3a7726100694b0" style="top: 0; left: 0; width: 100%; height: 100%; position: absolute; border: 0;" allowfullscreen></iframe></div></div></div>

Portal ETV

original

viewImage

baseImage

610x380

500x500

400x240

400x203

thumbnail

CGO predlaže reviziju poslovanja RTCG, Gradske RTV, MUP-a i CGES-a

Crnogorski elektrodistributivni sistem (CEDIS) je, budžetom za investicije za period 2025-2029. godina, planirao više od 250 miliona eura za kapitalna ulaganja, od čega će oko 121 miliona eura biti finansirano iz kreditnih sredstava obezbijeđenih po povoljnijim uslovima, kroz saradnju sa međunarodnim finansijskim institucijama — Evropskom bankom za obnovu i razvoj, Svjetskom bankom, KFW bankom i Francuskom agencijom za razvoj (AFD).&nbsp;
Kako je saopšteno iz CEDID-a, radi se o četiri strateški važna investiciona projekta, usmjerena ka unapređenju energetske efikasnosti, modernizaciji infrastrukture i dekarbonizaciji elektroenergetskog sistema Crne Gore.&nbsp;
- CEDIS je napravio ključni iskorak ka digitalnoj transformaciji elektrodistributivne mreže, uz podršku Evropske banke za obnovu i razvoj (EBRD), kroz kredit vrijedan eura 35 miliona. Kroz ovaj aranžman će se realizovati uvođenje naprednih sistema SCADA i ADMS, kao i nabavka savremenih brojila nove generacije. Modernizacija obuhvata implementaciju SCADA sistema, koji omogućava daljinsko upravljanje i nadzor nad mrežom u realnom vremenu, te ADMS sistema, čija je uloga optimizacija rada, brže reagovanje na incidente i prekide i efikasnije upravljanje mrežom - navedeno je u saopštenju te kompanije.
Podsjećaju da je početkom decembra 2024. godine dobijeno odobrenje Odbora direktora Svjetske banke za Projekat i kreditnu liniju od 21 milion eura za realizaciju projekta dekarbonizacije energetskog sektora Crne Gore.&nbsp;
Kroz ovaj projekat, kažu u CEDIS-u, predviđena je zamjena sedam 35kV postrojenja u trafostanicama 110/35 kV, postrojenjima otkupljenih od CGES-a, u prethodnom periodu, kao i zamjena 37 starih transformatora, prenosnog odnosa 35/10kV, novima sa smanjenim gubicima u skladu sa zahtjevima druge faze Pravilnika o ECO-Dizajnu transformatora.&nbsp;
- Ugovor o kreditu između Svjetske banke i Ministarstva finansija je potpisan krajem decembra 2024. godine, a uslovi za efektivnost zajma su ispunjeni 14. februara 2025. godine. &nbsp;Tehnička specifikacija predviđana za zamjenu starih transformatora je u pripremi, a početak realizacije samog projekta se očekuje u trećem kvartalu 2025. godine. Oprema koja je bila predmet otkupa je u lošem stanju, čemu je doprinio dugi proces razgraničenja CGES-a i CEDIS-a koji je trajao od 2009. godine - navedeno je u saopštenju CEDIS-a.
CEDIS je u posljednje dvije godine, a u skladu sa zakonskom obavezom, otkupio 16 postrojenja od CGES-a na mjestima razgraničenja, čime su se, navode u toj kompaniji, stvorili uslovi za realizaciju ovoga projekta.&nbsp;
- Projekat demontaže i zamjene starih blindiranih trafostanica novim, planiran u saradnji sa njemačkom razvojnom bankom KFW, vrijedan oko eura 30 miliona, realizovaće se kroz promotivni kredit sa EFSD+ garancijom, u okviru inicijative Evropske unije za podsticanje održivog razvoja i zelenih tehnologija. Fokus je na ugradnji novih ECO DESIGN transformatora koji doprinose smanjenju gubitaka energije prilikom prenosa, čime se smanjuju operativni troškovi i povećava cjelokupna efikasnost elektroenergetskog sistema - kažu u CEDIS-u.
Kroz partnerstvo sa Francuskom agencijom za razvoj (AFD), pokrenuta je inicijativa za realizaciju projekta rekonstrukcije šest 35kV elektroenergetskih postrojenja i zamjene opreme u 250 trafostanica TS 10/0,4 kV, procijenjene vrijednosti oko EUR 35 miliona. Projekat obuhvata rekonstrukciju postrojenja 35 kV postrojenja u Cetinju, Herceg Novom i Danilovgradu, TS 220/110/35 kV u Mojkovcu i Podgorici 1, kao i TS 400/110/35 kV u Ribarevinama.
Kako su rekli u CEDIS-u, rekonstrukcija ovih postrojenja neophodna je za očuvanje operativne efikasnosti, dugoročne stabilnosti i sigurnosti sistema. Takođe, dodaju, porast broja korisnika u stambenim zgradama povećava potrebu za modernizacijom opreme i renoviranjem trafostanica.
- CEDIS ovim projektima potvrđuje svoju posvećenost energetskoj tranziciji, pouzdanijem napajanju krajnjih korisnika i usklađivanju sa zelenim politikama Evropske unije - zaključeno je u saopštenju.

1250x600

1084x550

CEDIS planira 250 miliona eura za kapitalna ulaganja

Crnogorski elektrodistributivni sistem donirao je Institutu za bolesti djece Kliničkog centra Crne Gore 30.000 eura za nabavku aparata za funkcionalno ispitivanje sluha "Eclipse - 25".
Na ugovor o donaciji, kako je precizirano u saopštenju, potpis su stavili direktor Crnogorskog elektrodistributivnog sistema Vladimir Ivanović i direktor Kliničkog centra Crne Gore Aleksandar Radović.&nbsp;
Ivanović je rekao da potpisivanje ugovora sa Kliničkim centrom Crne Gore predstavlja nastavak tradicionalne saradnje sa najznačajnijom zdravstvenom institucijom u zemlji.&nbsp;
-- Posebno nam je drago što su sredstva dodijeljena baš Institutu za bolesti djece jer je naš ovogodišnji fokus kroz društveno odgovorno poslovanje usmjeren na pomoć najmlađima. Briga o djeci je najvažnija obaveza svih nas, zato sam danas jako ponosan jer vjerujem da će ova donacija umnogome pomoći našim mališanima, ali i osoblju Instituta koje će dobiti savremeni aparat koji pruža sve mogućnosti ispitivanja sluha, te na taj način pružiti kvalitetniju njegu i svjetliju budućnost za naše najmlađe - istakao je Ivanović.
Radović je rekao da su zahvalni CEDIS-u na još jednoj vrijednoj donaciji, koja će značajno unaprijediti dijagnostičke kapacitete najmlađih pacijenata.&nbsp;
- Novi aparat omogućava savremeno i precizno ispitivanje sluha kod djece različitog uzrasta, što je od izuzetne važnosti za rano otkrivanje i liječenje poremećaja sluha. Kontinuirana podrška koju dobijamo od CEDIS-a potvrđuje njihovu posvećenost zajednici, a posebno radu sa najmlađima. Upravo su ovakve inicijative ono što doprinosi unapređenju zdravstvene zaštite koju pružamo i samim tim unaprjeđenju života građana i razvoju zajednice - poručio je Radović.
CEDIS je, kako se navodi u saopštenju, ranije bio potpisnik četvorogodišnjeg sporazuma sa Kliničkim centrom čija je vrijednost iznosila 100.000 eura.&nbsp;
- Sredstva su raspoređena u skladu sa godišnjim potrebama KCCG, pa su donacije utrošene za izgradnju "Baby friendly" odjeljenja na Klinici za ginekologiju i akušerstvo, nabavku pedijatrijskog kardiološkog ultrazvuka za potrebe Instituta za bolesti djece, špric pumpi za potrebe Klinike za anesteziju, zatim za adaptaciju Klinike za plastičnu, rekonstruktivnu i estetsku hirurgiju, kao i nabavku stacioniranih ultrazvučnih aparata za potrebe Centra za RTG dijagnostiku - precizirali su iz CEDIS-a.

CEDIS donirao 30.000 eura Institutu za bolesti djece KCCG za nabavku aparata za funkcionalno ispitivanje sluha

Život u selu Vitine nadimak Pljevalja stao je 4. jula 1992. godine kada su paravojne bande ubile dvojicu staraca, dva posljednja stanovnika Šaćira Ramovića i Omera Duraka. Iako mrtvo, selo se na udaru bandita ponovo našlo 1995. godine kada su spaljene sve kuće. Mnoge do temelja. Vjerovatno, kako nikome više nikada ne bi palo naum da se vrati. I tako je bilo do prije dvije godine. Potomci vlasnika devet kuća koliko ih je bilo u selu, a koji su se raselili po svijetu, dolazili su jednom godišnje, tek toliko da obiđu grobove svojih predaka. Onda je, jedan od potomaka koji živi u Pljevljima Ahmet Kordić odlučio da oživi Vitine. Počeo je da gradi vilkendicu na imanju koje je naslijedio od majke, ali, odmah se suočio sa nevoljama. Crnogorski elektroprenosni sistem (CEDIS) odbija da u selo vrati elektro mrežu. - Selo se nalazi 39 kilometara od Pljevalja. Prije rata tamo je bilo ukupno devet kuća - četiri na teritoriji Crne Gore, pet na teritoriji Bosne. U bosanskom dijelu sela ubijena su tada dva starca. Njihove kuće bile su 10 metara od tadašnje administrativne granice sa Bosnom. Jedan od tih staraca je otac moje majke Šaćir Ramović, drugi ubijeni je Omer Durak. Ostali su svi raseljeni, uglavnom su pobjegli u Zapadnu Evropu – priča Kordić za Portal ETV.  <figure> <img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/2025011508018_d05026d51db5320cee2f0971382990edfad1905997d38a02abd8f53f7d11a256.jpg" data-media-id="editor_0" data-image-id="2025011508018_d05026d51db5320cee2f0971382990edfad1905997d38a02abd8f53f7d11a256" data-rendition-name="original" width="1200" height="1600" loading="lazy" alt="Vitine"> </figure>  <h2>Bez uslova za povratak</h2> Nova pohara sela, iako je bilo prazno i iseljeno, kaže naš sagovornik, dogodila se pred potpisivanje Dejtonskog sporazuma 1995. - Zapalili su svaku kuću, čak i ostatke onih koje su bile na meti 1992 – priča Kordić. Selo, kako kaže, više nikada nije „oživjelo“, a sve i da je neko namjeravao da se vrati - nije imao đe. - Elektro mreža je sva pokradena – od stubova do kablova – dodaje naš sagovornik. Njegovog đeda, koliko zna, „ubili su neki ljudi iz Republike Srpske (entite BiH)“. - Da li je bila paravojska ili neko ko je došao da ih pljačka - ne znam. Maćeha moje majke je uspjela tada da pobjegne kroz prozor i spasi se. Drugi starac kojeg su ubili živio je sam. Svi ostali već tada su bili pobjegli iz sela, koje je stalno, kao pogranično i izolovano, bilo na meti paravojski. Kako je to bio jedini putni pravac sa Fočom iz Crne Gore, tuda su se kretale razne paravojne formacije. Ko je 1995. selo spalio „do temelja“ do danas se ne zna, ali je jasno da je to urađeno da se ljudi više nikada ne bi vratili... Sravnili su ga sa zemljom – kaže Kordić. On je, ipak, odlučio da proba da vrati život u Vitine. Napravio je vikendicu i tražio je od Crnogorskog elektrodistributivnog sistema (CEDIS) da selo priključe na elektro mrežu.  <figure> <img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/2025011508018_67682c1668ef0a1e045513c18eaf2c562f10b1b89a55c6f1675c4c0fb1c7652d.jpg" data-media-id="editor_1" data-image-id="2025011508018_67682c1668ef0a1e045513c18eaf2c562f10b1b89a55c6f1675c4c0fb1c7652d" data-rendition-name="original" width="1200" height="1600" loading="lazy" alt="Vitine"> <figcaption>Ostaci uništenih kuća u Vitinama(Photo: Privatna arhiva)</figcaption> </figure>  - I zamislite što oni meni traže – zahtijevali su da im dostavim neki račun za struju kojim bi dokazao da je tuda nekada prolazila elektrodistrubutivna mreža?! Ja im kažem - znate li vi da tamo kuće nema, a ne računa da je bila plaćena struja. Tvrde da ne mogu da vrate struju bez dokaza da je mreža tamo postjala?! E, sad mi recite, je li to obrazloženje prihvatljivo – ogorčen je Kordić. Pitao ih je postoji li neki drugi način da selo opet dobije struju. Rekli su mu da postoji i mogućnost da on plati postavljanje mreže od najbližeg stuba do sela.&nbsp; - Ko zna koliko bi to koštalo. Strašno je da oni neće da vrate mrežu – ljut je Kordić. <h2>CEDIS čeka zahtjev</h2> - Gospodin Ahmet Kordić dolazio je u prostorije CEDIS-a - potvrđeno je Portalu ETV iz ove kompanije, uz objašnjenje da je „službenik, u razgovoru sa njim, pokušao saznati na koga su se vodila brojila na terenu, ukoliko su postojala“. -...ili da li posjeduje bilo kakav račun za električnu energiju i na taj način pokušao (službenik p.a.) da pronađe korisnika u sistemu prema pretplatnom broju ili broju brojila koji se na njemu nalaze. Ahmet Kordić nije posjedovao nikakve račune kojima bismo ga uspjeli identifikovati kao korisnika. Kordić je saopštio još neka imena za koja, takođe, u sistemu ne postoji evidencija da su naši korisnici (ni aktivni, ni odjavljeni) – piše u odgovorima na naša pitanja. Ističu i kako je Kordiću „savjetovano da preda zahtjev nadležnoj službi - Službi za pristup mreži. - Međutim, prema našoj evidenciji, on nije dolazio u nadležnu službu, niti je predavao zahtjev za priključenje tog objekta – napisali su iz CEDIS-a.&nbsp; Dodali su i da im nije stigao „niti jedan drugi zahtjev za priključenje objekata sa predmetnog područja“. - Ahmeta Kordića još jednom upućujemo da se javi nadležnoj službi CEDIS-a i preda zahtjev za priključenje objekta, uz prateću dokumentaciju koja je tamo navedena, a u skladu sa procedurom za priključenje korisnika, nakon čega će se sagledati mogućnosti realizacije njegovog zahtjeva – zaključili su oni.  <figure> <img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/2025011508018_8698833da84b85dffd80b7d03027f85c7bfa0be66bcca6f56a5741c2fdb5391d.jpg" data-media-id="editor_2" data-image-id="2025011508018_8698833da84b85dffd80b7d03027f85c7bfa0be66bcca6f56a5741c2fdb5391d" data-rendition-name="original" width="1200" height="1600" loading="lazy" alt="Vitine"> <figcaption>Banditi popalili i pomoćne objekte(Photo: Privatna arhiva)</figcaption> </figure>  <h2>Vratiti mrežu đe je bila</h2> S druge strane, Kordić je kategoričan da oni pokušavaju da ga prisile da on finansira „izgradnju mreže u dužini od kilometar, koja je ukradena“. - Ja samo hoću da stvari vrate u prvobitno stanje i ništa više ne tražim. Samo hoću da vrate stubove, žice i trafo stanicu. Da vrate mrežu kakva je i đe je bila, kako bi se omogućio povratak potomcima mještana koji su proćerani iz tog sela – naglašava Kordić, s kojim smo ponovo razgovarali nakon što smo dobili odgovore iz CEDIS-a. Prema njegovim riječima, najbliži stub s kojeg bi se mogla povezati struja udaljen je oko 700 metara. - Oni se ponašaju kao da se tamo nikada ništa nije nalazilo, kao da nije bilo kuća, kao da niko nije ukro mrežu, trafo stanicu, niko nije zapalio kuće... Tako oni to rade. A ja samo hoću da vrate stvari u prvobitno stanje – poručuje Kordić. Ogorčen je, jer, kako kaže, ovakvim ponašanjem oni prave ambijent da niko nikada više ni ne poželi da se vrati u selo. Potomci vlasnika spaljenih kuća povremeno dođu u selo, jednom godišnje. - Najčešće dođu da obiđu groblje – dodaje Kordić. Njegov đed pokopan je u selu, ali ne na groblju, nego na livadi iza kuće. - Tada, kada su ga ubili, nije bilo mogućnosti da ga ukopaju na groblju. Prijetila je opasnost od paravojski. I kada su došli u selo da ga sahrane morali su da se maskiraju, bili su u vojnim uniformama i stigli su u vojnom vozilu da ne bi neko došao da ih pobije tokom sahrane. Zato je sahranjen iza kuće pod drvetom – priča on. Osim problema sa strujom, Kordić se suočava sa još jednom nevoljom kad god pođe u Vitinu.  <figure> <img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/2025011508018_20ecca2f5d0e087ba39e32c50389c63168100a669f00dd7489874c6c83995f73.jpg" data-media-id="editor_3" data-image-id="2025011508018_20ecca2f5d0e087ba39e32c50389c63168100a669f00dd7489874c6c83995f73" data-rendition-name="original" width="768" height="480" loading="lazy" alt="Vitine"> <figcaption>Iz CEDIS-a čekaju novi zahtjev Kordića(Photo: CEDIS)</figcaption> </figure>  - Granični prijelaz Šula je možda na nekih hiljadu metara unutar Crne Gore i ja da bih došao do sela moram svaki put da pređem taj granični prijelaz i ostavim podatke, iako ne ulazim u Bosnu. A ako idem sa majkom i ako ona zaboravi ličnu baš imamo problema da nas pušte. U svojoj zemlji nama je ugrožena sloboda kretanja – zaključuje Kordić. <h2>Strava u Vitinama</h2> Zločinima u selu Vitine bavio se i Fond za humanitarno pravo u čijoj studiji se pominju dva ubistva. Piše da su 4. jula 1992. godine ubijeni Šaćir Ramović i Omer Durak. Kako se ističe, posljednji stanovnici sela. - O ponašanju rezervista Vojske Jugoslavije i atmosferi u selu u aprilu 1992. godine FHP je razgovarao sa Salimom Šljukom (1953) iz Pljevalja. On je 27. aprila rano ujutru krenuo u Vitine da dovede tetku i tetka Izu i Hasana Ramovića, jer je „čuo da se tamo svašta događa i da su neki ljudi poubijani“. Sa njim su krenuli njegovi prijatelji Momir Matović i Osman i Edin Ramović iz Pljevalja. Nakon pretresa u mjestu Šula, crnogorska policija ih je puštila dalje. Na putu su sreli dvojicu Pljevljaka, Mića Sekulovića i izvjesnog Crnogorca Cacu, koji su iz Čelebića, u fočanskoj opštini, putovali u Pljevlja. „Pitali smo ih kako je u Vitinama“, a oni su odgovorili: „Čisti se sve“ – piše, između ostalog, u toj studiji. Vojska im nije dozvolila da dođu do sela, pa su se vratili u Pljevlja. Umalo su zarobljeni i odvedeni u Foču, ali ih je spasio mještanin Petar Radović, koji je rekao da ako vode njih, onda odvedu i njega.&nbsp; Iza i Hasan Ramović su šumskim putem uspjeli da pobjegnu u Pljevlja, a odatle u Tursku, pa u Sarajevo, gdje su umrli 2001. godine U studiji Fonda za humanitarno pravo navodi se svjedočenje Izeta Kordića o ubistvu dvojice starca u Vitinama.&nbsp; - Fatima Ramović je došla 4. jula 1992. godine u našu kuću u Pljevljima i saopštila nam da je iz svoje kuće u Vitinama jedva izbjegla živu glavu i uspjela pobjeći, a da joj je muž ostao i da je vjerovatno ubijen, kao i komšija Omer Durak. Tog dana, kaže, da su u njenu kuću upali rezervisti VJ i da su počeli maltretirati nju i muža i da je ona uspjela nekako pobjeći – svjedočio je Kordić istraživačima FHP-a. Kako bi saznao šta je sa starcima, piše u studiji, Kordić je stupio u kontakt sa predstavnicima Vojske. Komandant u Pljevljima 7. jula 1992. obavijestio ga je da može da ide u Vitine da sahrani Ramovića i Duraka i obezbijedio mu je vojni auto. Sa Kordićem je, kako piše, pošao i potpukovnik Slavko Kovačević. - Kada smo došli u Vitine, našao sam u njegovoj kući ubijenog Šaćira Ramovića. Pregledao sam ga i mogao sam utvrditi da je ubijen sa dva hica iz vatrenog oružja. Prije sahranjivanja vojska mi je preporučila da radi vlastite sigurnosti obučem vojničku uniformu i da takao obavim sahranu. Tako sam i učinio. Dalje sam otišao do kuće Omera Duraka i njega našao mrtvog. On je vjerovatno umro u teškim mukama, pretpostavljam da je poslije torture još neko vrijeme bio živ. Vidio sam mu rane po tijelu i stomaku, vjerovatno od noža ili nekog drugog oštrog predmeta, i pretpostavio sam da je umro od velikog izljeva krvi. Neki od prisutnih rezervista su mi potvrdili da su Omera Duraka zatekli živog, ali ga niko nije smio voditi doktoru – svjedočio je Kordić. U blizini kuće, na brzinu je iskopao grobove i sahranio dvojicu straca. Rezervisti koje je zatekao u selu rekli su mu da oni ne znaju ko ih je i zašto ubio. Ubijeni su bili starine od blizu 80 godina.

Kaćuša Krsmanović

Ko ne želi da se u Vitine vrati život

Uprkos ekstremnim vremenskim uslovima praćenim olujnim udarima vjetra ekipe Crnogorskog elektroprenosnog sistema su, pokazujući izvanrednu &nbsp;profesionalnost, uspjele da otklone nastale kvarove i stvore uslove za ponovno uključenje 110 kV dalekovoda "Mozura-Ulcinj", navodi se u objavi ove državne kompanije na Fejsbuku.
Podsjećamo, zbog kvara na ovom dalekovodu, kao i dalekovodu u barskom naselju Bjeliši, struju nijesu imali u Ulcinju, Starom Baru i u naselju Veliki pijesak.
- Zahvaljujući njihovom požrtvovanom radu, CGES je u 16 sati i 18 minuta stvorio uslove za napajanje električnom energijom &nbsp;ulcinjskog konzuma - ističu iz Crnogorskog elektroprenosnog sistema i zahvalili se na strpljenju i razumijevanju.
<div class="embed-block"><div style="max-width: 640px;"><div style="left: 0; width: 100%; height: 0; position: relative; padding-bottom: 100%;"><iframe src="//cdn.iframe.ly/api/iframe?app=1&url=https%3A%2F%2Fwww.facebook.com%2FCGESofficial%2Fposts%2F1062339192363650%3Fref%3Dembed_post&key=87ca3314a9fa775b5c3a7726100694b0" style="top: 0; left: 0; width: 100%; height: 100%; position: absolute; border: 0;" allowfullscreen></iframe></div></div></div>

Ulcinj i djelovi Bara nakon više sati dobili struju

Zbog problema na kablu dio Podgorice je bez struje, a ekipe Crnogorskog elektrodistributivnog sistema (CEDIS) su na terenu i rade na otklanjanju nastalih problema na mreži.
U objavi na Fejsbuku je precizirano da ja kvar lociran na kablu "KB 10 kV Elektrogradnja 1 iz TS 110/10 kV Podgorica 5".
- Bez napajanja električnom energijom su Dio Pobrežja od zgrade Zetagradnje prema Gintašu - soliteri i Blok 18 u Ul. 4. jula, Ul. Bracana Bracanovića, ugao ulica B. Bracanovića i vojvode Stanka Radonjića, ugao bulevara Save Kovačevića i Ibrahima Dreševića i dio Drpe Mandića iznad Gintaša - Bulevar Mitra Bakića i ugao Bulevara Save Kovačevića i Mitra Bakića - navode iz CEDIS-a.
<div class="embed-block"><iframe src="https://www.facebook.com/plugins/post.php?href=https%3A%2F%2Fwww.facebook.com%2Fcedisonline%2Fposts%2Fpfbid0cTG8yUuxGXF5BeqwBb1fkAAnkc2BBVM9ErzBcA61A39FEnX8ykyzjayAVjh3PYntl&show_text=true&width=500" width="500" height="309" style="border:none;overflow:hidden" scrolling="no" frameborder="0" allowfullscreen="true" allow="autoplay; clipboard-write; encrypted-media; picture-in-picture; web-share"></iframe></div>

Dio Podgorice bez struje, ekipe CEDIS-a rade na otklanjanju problema

Više od 180 migranata prešlo je u Poljsku kroz tunel skriven u šumi na granici sa Bjelorusijom, saopštila je u petak pogranična straža.
Oko 130 njih je zadržano u Poljskoj nakon što je prolaz otkriven u četvrtak, ali su ostali i dalje u bjekstvu, navela je Pogranična straža Poljske u saopštenju, prenosi Rojters.
Objavili su snimak tunela iskopanog kroz korenje i golu zemlju. Tunel je poduprt drvenim gredama i metalnim šipkama i visok samo 1,5 metara – nedovoljno da većina ljudi prođe bez pognutog držanja.
<div class="embed-block"><div><div style="left: 0; width: 100%; height: 0; position: relative; padding-bottom: 56.25%;"><iframe src="https://cdn.iframe.ly/api/iframe?url=https%3A%2F%2Fwww.youtube.com%2Fwatch%3Fv%3DqAQ6qm1XJg8&amp;key=87ca3314a9fa775b5c3a7726100694b0" style="top: 0; left: 0; width: 100%; height: 100%; position: absolute; border: 0;" allowfullscreen scrolling="no" allow="accelerometer *; clipboard-write *; encrypted-media *; gyroscope *; picture-in-picture *; web-share *;"></iframe></div></div></div>
 
Poljska, članica Evropske unije, suočava se sa migrantskom krizom na svojoj granici sa Bjelorusijom još od 2021. godine.
Optužila je Bjelorusiju i Moskvu, savezniku Minska, da pokušavaju da destabilizuju Poljsku tako što podstiču ljude, uglavnom sa Bliskog istoka i iz Afrike, da pređu granicu.
Bjelorusija i Rusija više puta su odbacile ove optužbe.
Pogranična straža saopštila je da je ovo četvrti tunel otkriven ove godine u zapadnom regionu Podlaskie.
Stražari su takođe priveli 69-godišnjeg Poljaka i 49-godišnjeg Litvanca koji su došli da pokupe migrante, dodaje se u saopštenju.
- Skriveni ulaz u šumi nalazio se otprilike 50 metara od granične ograde na bjeloruskoj strani granice, dok se izlaz nalazio otprilike 10 metara od barijere na poljskoj strani - navela je Pogranična straža.
Službenici su koristili elektronske sisteme da utvrde koliko je ljudi prošlo kroz tunel, a vojska i policija pridružile su se potrazi za migrantima koji su pobjegli, dodaje se.
Poljska je 2022. započela izgradnju svoje granične ograde duge 180 km.

(VIDEO) U Poljskoj otkriven tunel kojim su migranti dolazili iz Bjelorusije

Sjedinjene Američke Države su tokom administracije predsjednika Džoa Bajdena privremeno obustavile dijeljenje dijela ključnih obavještajnih podataka s Izraelom zbog zabrinutosti u vezi s načinom vođenja rata u Pojasu Gaze, otkrilo je šest izvora upoznatih sa slučajem.
Prema izvorima koji su govorili za Rojters, u drugoj polovini 2024. godine SAD su na nekoliko dana isključile prenos uživo videosnimka s američkog drona koji je nadlijetao Gazu, a koji je izraelska vlada koristila u potrazi za taocima i pripadnicima Hamasa. Istovremeno, Vašington je ograničio i način na koji Izrael može koristiti određene obavještajne podatke prilikom ciljanih operacija protiv visokorangiranih vojnih meta u Gazi.
Svi izvori su govorili pod uslovom anonimnosti, navodeći da su odluke donesene unutar američke obavještajne zajednice zbog rastuće zabrinutosti oko broja poginulih civila u izraelskim vojnim operacijama, ali i zbog sumnji u postupanje izraelske sigurnosne agencije Shin Bet prema palestinskim zatvorenicima.
Američki zvaničnici su, kako navode izvori, smatrali da Izrael nije dao dovoljne garancije da će američke obavještajne podatke koristiti u skladu s pravilima ratnog prava. Prema zakonima SAD-a, takve garancije su obavezne prije dijeljenja osjetljivih informacija s bilo kojom stranom državom.
Iako je Bajdenova administracija javno zadržala politiku kontinuirane podrške Izraelu, uključujući vojnu i obavještajnu saradnju, odluka o privremenom uskraćivanju dijela informacija bila je ograničena i taktičke prirode. Cilj je bio osigurati da se američki obavještajni podaci koriste u skladu s međunarodnim pravom, navode izvori.
Jedan od izvora ističe da obavještajne agencije imaju određeni stepen autonomije da u realnom vremenu donose odluke o dijeljenju informacija, bez direktne naredbe Bijele kuće. Rojters nije mogao utvrditi da li je Bajden bio upoznat s konkretnim odlukama u trenutku njihovog donošenja, a njegov portparol nije odgovorio na upite za komentar.
Dijeljenje obavještajnih podataka obnovljeno je nakon što je Izrael dao dodatna uvjeravanja da će poštovati američka pravila. Izraelska vojska je saopštila da je sigurnosna saradnja sa SAD-om trajala tokom cijelog rata, navodeći da je "strateška obavještajna saradnja nastavljena", ali nije direktno komentarisala slučajeve privremene obustave.
Stručnjaci ističu da je uskraćivanje obavještajnih podataka savezniku tokom aktivnog sukoba neuobičajeno i ukazuje na ozbiljne tenzije.
- Dijeljenje obavještajnih podataka je gotovo sveto, posebno s bliskim saveznikom u nestabilnoj regiji - rekao je Daniel Hofman, bivši visoki operativac CIA-e za Bliski istok.
Nakon napada Hamasa na Izrael 7. oktobra 2023. godine, Bajden je potpisao memorandum kojim je naložio proširenje obavještajne saradnje s Izraelom. U tom periodu SAD su uspostavile tim analitičara koji su, koristeći dronove MQ-9 Reaper, Izraelu dostavljali prenose uživo kako bi pomogli u lociranju boraca Hamasa i pronalasku talaca.
Međutim, krajem 2024. godine američki obavještajci su dobili informacije koje su otvorile ozbiljna pitanja o tretmanu palestinskih zatvorenika. Prema navodima izvora, Shin Bet nije pružio zadovoljavajuće garancije da ne dolazi do zlostavljanja, što je dovelo do privremenog isključivanja pristupa snimcima s dronova.
Rat u Gazi, prema podacima zdravstvenih vlasti u toj enklavi, odnio je više od 70.000 palestinskih života, većinom civila. Tokom sukoba, američki obavještajni analitičari kontinuirano su procjenjivali da li postupci Izraela i Hamasa ispunjavaju američku definiciju ratnih zločina. Iako su te procjene otvorile ozbiljna pitanja o mogućim kršenjima ratnog prava, pravni timovi administracije su zaključili da Izrael formalno nije prekršio međunarodno pravo.
U završnim sedmicama Bajdenovog mandata, visoki zvaničnici za nacionalnu sigurnost razmatrali su mogućnost formalnijeg ograničavanja obavještajne saradnje s Izraelom. Ipak, Bajden je odlučio da to ne učini, procijenivši da bi eventualna nova administracija tu saradnju obnovila, te da ne postoje pravni osnovi za potpunu obustavu.

Procurili tajni podaci: Bajden tokom svog mandata obustavio dio vojne saradnje s Izraelom zbog Gaze

Na mjestu odakle je kao desetogodišnjak u oktobru 1992. pogođen snajperom, Elvedin Suljić danas stoji mirno, razmišljajući o licu koje nikad nije vidio. Ko je čovjek koji je pucao na njega i još stotine djece tokom opsade Sarajeva?
Špicasta stijena bila je jedno od snajperskih legla tadašnje Vojske Republike Srpske.
S tog mjesta snajperisti su imali pogled na Elvedinovu ulicu u starogradskom naselju Sedrenik. 
 
- Ja sam bio ovako okrenut leđima i tu sam se igrao s djecom. Čuo sam kao neki rafal. Sva djeca su pobjegla, razbježala se, ali ja sam bio pogođen - prisjeća se Elvedin ranjavanja 1992. godine.
Kaže, snajperista nije stao na jednom pogotku.
- Pokušavao je i dalje da me dokrajči, da me ubije ciljano - rekao je on.
Da je snajperista bio uporan u svom naumu da ubije dijete zna i Hasan Jusović, Elvedinov komšija, taksista.
- Samo se čuo jauk. Kažu, ranjeno dijete - priča on.
Hasan je imao auto i odlučio je da Elvedina odvede do bolnice.
- Kreće pucanje ponovo, ja se okrenem, dijete na zadnjem sjedištu, leži, svo je krvavo, da kažem, rasporeno, sve se vidi krv po sjedištu. Ja zaturiram auto i pod punim gasom pođem prema bolnici. Dijete je jaukalo, bilo je pri svijesti. Rasu mi se zadnja šoferšajba, pogodi me. Probušio mi blatobran tad - priča on. 
 
Tokom gotovo četiri godine opsade Sarajeva, u okruženju Vojske Republike Srpske, prema podacima udruženja žrtava i presudama međunarodnih sudova, svako deseto dijete, od njih više od 1.600, ubijeno u gradu pogođeno je snajperskim hicem. Više od 14.000 djece je ranjeno.
Elvedin nikad nije saznao ko je čovjek koji ga je ranio. Nijedan snajperista Vojske RS-a nije procesuiran iako je, prema presudama Međunarodnog krivičnog suda za bivšu Jugoslaviju, snajperska kampanja imala za cilj terorisanje civila u Sarajevu, gdje je ubijeno više 11.000 ljudi.
Više od trideset godina kasnije, mediji u BiH, ali i cijelom svijetu ponovo pišu o ubijanju građana Sarajeva snajperom. Ovaj put, teror, kao da nije sam po sebi bio dovoljan, dobio je i novu dimenziju, i to nakon pokretanja istrage tužilaštva u Milanu o takozvanim snajper turistima i snajper safariju.
<h2>Istraga otvorena pred objavu knjige</h2>
Početkom novembra italijanski mediji objavili su da je milansko tužilaštvo pokrenulo istragu o „vikend snajperistima“ koji su, prema prijavi pisca i novinara Ezija Gavazenija, plaćali velike sume novca kako bi dolazili na položaje Vojske Republike Srpske oko Sarajeva i snajperom, uglavnom „iz zabave“, ubijali građane u opkoljenom Sarajevu.
Gavazeni je, nakon nekoliko pokušaja Radija Slobodna Evropa da ga intervjuiše, posredno poručio da ne želi da govori. U međuvremenu je održao konferenciju za medije u Milanu, gdje je rekao da u februaru objavljuje knjigu o „snajper safariju“.
Gavazeni je prve navode o dolasku stranaca na ratište vidio 1995. godine u tekstu objavljenom u listu Corriere della Sera, nakon čega je počeo da piše triler na tu temu. Kaže da je ubrzo shvatio da zna premalo, pa je odustao – sve do 2022. godine i dokumentarnog filma „Sarajevo safari“ slovenskog reditelja Mirana Županiča.
I u filmu, ali i nakon prijave iz 2025. godine, ključna osoba je Edin Subašić, penzionisani oficir Armije BiH, koji je ispričao da su informacije o dolascima iz Italije obavještajne službe Armije BiH dobile nakon hapšenja srpskog dobrovoljca iz Paraćina 1993. godine u sarajevskom naselju Hrasno Brdo.
- Tada smo saznali da postoji "safari" na ljude, odnosno da su ti ljudi plaćali tu uslugu da pucaju, za razliku od ostalih plaćenika. Upoznali smo obavještajne službe Italije, koje su tada bile u sastavu UNPROFOR-a u Sarajevu. Dali smo im podatke i tražili da se taj slučaj istraži i vrlo brzo, otprilike početkom 1994. godine, dobili smo odgovor da je pronađeno mjesto u Italiji odakle je sve kretalo i da je intervencijom italijanskih vlasti to prekinuto - ponavljao je Subašić više puta medijima u novembru i decembru, nakon informacija da je istraga pokrenuta.
Ono što niko ne nudi i o čemu se ne govori jeste odgovor na pitanje zašto Italija već tada, nakon jezivih saznanja o tim odlascima, nije pokrenula istragu i procesuirala organizatore i one koji su odlazili.
Radio Slobodna Evropa odgovore je tražio od obavještajnih agencija Italije, tužilaštva u Milanu, kao i preko Ambasade Italije u Sarajevu i generalnog konzula BiH u Milanu, ali niko od navedenih nije ponudio nikakav komentar.
Gavazeni sada iznosi podatke da su se učesnici sastajali u Trstu prije nego što bi putovali u Beograd, a potom u Sarajevo, do snajperskih položaja, odakle su, prema prijavi, mogli pucati na Sarajlije.
Sa Aerodroma u Trstu za RSE kažu da nemaju podatke o letovima tokom devedesetih godina. Ako su i postojali, čuvani su svega dvije godine.
- Shvatićete, stoga, da baš sve, ali baš sve što se odnosi na letove od prije više od trideset godina više ne postoji, čak ni u sjećanju. Čak su i statistike saobraćaja iz tih godina koje su danas dostupne i sačuvane u našim sistemima ograničene na opšte podatke, podijeljene na domaće i međunarodne, kao i na redovne i čarter letove, bez navođenja porijekla i destinacija, prevoznika i slično - odgovorili su sa Aerodroma na pitanje RSE o bilo kakvim podacima ili svjedočenjima o zlokobnim odlascima „snajper turista“.
Ono što Gavazeni ne govori jeste da li je poznat identitet bilo koje od osoba koje tužilaštvo istražuje zbog sumnje na „ubistvo s predumišljajem, otežano okrutnošću i niskim pobudama“.
<h2>O „safariju“ pred Sudom u Hagu</h2>
Riječ „safari“, kao opis dolazaka onih koji su iz zabave pucali na opkoljeni grad, pomenuta je 2003. godine pred Haškim tribunalom, tokom svjedočenja zaštićenog svjedoka C-017 na suđenju Slobodanu Miloševiću, tadašnjem predsjedniku Srbije, optuženom za ratne zločine.
Svjedok je imenovao Nikolasa Ribića, zvanog Kanada, jer je došao iz Kanade, navodeći da je došao na „safari, da lovi ljude“.
Kako i kada je Ribić došao nije moguće sa sigurnošću utvrditi, ali je poznato da je riječ o čovjeku porijeklom iz Bosne i Hercegovine.
Ribić se kasnije pridružio Specijalnoj jedinici Vojske Republike Srpske – Beli vukovi, koja je formirana 1993. godine i u čijem je sastavu proveo rat. Ova jedinica bila je dio Sarajevsko-romanijskog korpusa VRS-a i djelovala je sa srpskih položaja na Trebeviću, Moševačkom brdu, kao i na Jevrejskom groblju, poznatom snajperskom uporištu.
„Vjerovatno ga je nešto povuklo korijenima i zato je i pristupio srpskoj vojsci da dođe iz daleke Kanade; roditelji su mu bili iz Kanade, a porijeklom je bio iz BiH“, kaže Janko Šešlija, nekadašnji pripadnik Belih vukova, koji negira da je bilo turista koji su za novac pucali na stanovnike Sarajeva.
Međutim, stranih dobrovoljaca jeste bilo. Prema Šešliji, oni su dolazili iz ideoloških razloga da ratuju.
„Bilo je dobrovoljaca iz Rusije, iz Ukrajine, iz istočnih zemalja. Čak je bio i jedan Francuz – ako hoćete konkretno, bio je i Francuz. Pravi Francuz, nije bio srpskog porijekla.“
Da je Ribić ostao duže od jednog vikenda potvrđuju i snimci uzimanja pripadnika mirovnih snaga Ujedinjenih nacija za taoce na Palama, kao i kasniji sudski proces u Kanadi. Zbog vezivanja pripadnika mirovnih snaga za bandere, s ciljem da spriječi tada planirane NATO udare na srpske položaje, Ribić je u Kanadi osuđen na tri godine zatvora.
Međutim, nije samo Ribić s kanadskim pasošem bio na srpskim položajima iznad Sarajeva.
Emir Ramić, direktor Instituta za istraživanje genocida Kanada, kaže za Radio Slobodna Evropa da imaju saznanja da je riječ o više osoba.
„Imamo informacije da se radilo o vikendima, znači petak, subota i nedjelja. Koliko je to tačno i kada se tačno dešavalo, nemamo pouzdane podatke. Takođe imamo informaciju da su u tome učestvovali kanadski državljani koji danas ne žive u Kanadi, već se nalaze na drugim mjestima“, kaže Ramić i dodaje da ima saznanja da će kanadsko pravosuđe započeti pripremne istražne radnje u vezi s ovim odlascima.
<h2>Domaći i strani „četnici“ na Grbavici</h2>
Jedinog čovjeka koji se imenom pominje u kontekstu „safarija“, Nikolu Ribića, poznavao je i pamti ga Slavko Aleksić, četnički vojvoda i jedan od ključnih ljudi tokom rata u okupiranom sarajevskom naselju Grbavica, iznad kojeg se nalazilo jedno od snajperskih uporišta na Jevrejskom groblju.
Aleksić je početkom rata predvodio paravojnu jedinicu pod nazivom Četnički odred Novog Sarajeva, koja je kasnije stavljena pod okrilje Vojske Republike Srpske.
Kontroverzan i nakon rata, Aleksić je osuđivan zbog izazivanja nacionalne, rasne i vjerske mržnje, razdora i netrpeljivosti.
Radio Slobodna Evropa stupio je s njim u kontakt telefonom dok se nalazio u bolnici u Beogradu. U njegovoj jedinici, kako kaže za RSE, bilo je stranaca, ali ne onih o kojima se danas govori.
- Kod mene je bilo Rusa, prošlo ih je pedesetak, ali ih je u svakom trenutku bilo oko dvadeset na terenu. To su bili dobrovoljci, a ne ubice. Što se tiče ovih bogatih koji su navodno dolazili, nikada nikoga nijesmo vidjeli, niti se iko ikada javio ni meni lično, ni komandi sektora - rekao je Aleksić.
Za razliku od Aleksića, u Hagu je 2007. godine svjedočio Džon Džordan, američki vatrogasac, koji je tokom ratnih godina obilazio položaje srpskih snaga iznad Sarajeva.
Kaže da je tamo vidio strane „safari ubice“ i čuo da su im djeca i lijepe žene bili najtraženiji trofeji.
Iako nikada nije vidio da neko od njih puca, svjedočio je načinu na koji su s njima postupali i kako su ih premještali između poznatih snajperskih položaja.
- Bilo je sasvim očigledno da je osoba koju su vodili ljudi koji su poznavali teren bila potpuno neupoznata s okruženjem, a način oblačenja i oružje koje su nosili naveli su me da povjerujem da se radi o turistima-strijelcima. Taj izraz sam prvi put čuo u Bejrutu, gdje smo vidjeli da se ista stvar dešava oko zelene linije - rekao je tada Džordan.
Florens Hartman, bivša portparolka Haškog tribunala, rekla je za RSE da su i oni imali saznanja o tome, ali ne i o načinu organizacije.
- Izuzetno je važno što je pokrenuta pravosudna istraga i što se mora utvrditi ko su bili organizatori - kazala je ona.
<h2>Snajperista pitao stranog reportera da li želi da neko bude ubijen i snimljen</h2>
Strani novinari i fotoreporteri su gotovo tokom cijelog rata, od 1992. do kraja 1995. godine, povremeno boravili na položajima srpskih snaga oko Sarajeva.
Radio Slobodna Evropa stupio je u kontakt s nekima od njih, ali niko nije mogao potvrditi da je ikada vidio stranca koji je platio da dođe i puca.
Peter Kulman prvi put je došao 1992. godine kao fotograf agencije Rojters. Tokom zime te godine, negdje oko Božića, kaže da je i sam bio meta snajpera dok je s novinarom Rojtersa Kurtom Šorkom pokušavao da napusti tadašnju bazu UN-a u Sarajevu.
- Hodali smo preko jednog parkinga i snajperski metak je prošao između mene i Kurta, između naših glava. Bio je namijenjen jednom od nas dvojice, ali smo imali sreće - prisjetio se za RSE.
U narednim mjesecima Kulman je s novinarom Njujork Tajmsa Džonom Burnsom prvi put otišao na jedno od snajperskih uporišta srpskih snaga na Jevrejskom groblju.
Tamo ga je, neočekivano, dočekao maternji njemački jezik. Radilo se o ljudima porijeklom s Balkana koji su živjeli i radili u njemačkim gradovima. Pamti one koji su dolazili iz Štutgarta, gdje je on odrastao, nakon završetka posla petkom, na obruče opkoljenog grada.
- Dolazili su u grupama. Odmah poslije posla, u petak naveče, autobus bi ih preko noći dovezao do Sarajeva. Proveli bi dva dana na liniji, a onda bi se noću vraćali nazad i u ponedjeljak na vrijeme bili na svojim radnim mjestima. Bili su poznati kao vikend-četnici - ispričao je za RSE.
Prisjeća se da su nosili oružje i da su bili spremni da pucaju.
- Dešavalo se da me neko od njih pita da li želim da pucaju i da li mogu to da snimim svojom opremom. Naravno, rekao sam da ne rade to. Postajete veoma napeti i blizu panike, jer bi bila prava noćna mora da neko bude pogođen dok novinar ili fotograf sjedi pored snajperiste koji želi da se pohvali koliko je dobar. Problem je što ne smijete da naljutite te ljude, ali istovremeno morate smisliti razlog zbog kojeg to ne bi trebalo da urade - prisjetio se Kulman.
Ispričao je RSE-u da su na njega i Burnsa pucali kada su, nakon silaska s Jevrejskog groblja, ušli u Sarajevo. Kada su se sljedeći put vratili, pitali su zašto je otvorena vatra na njihovo vozilo, jasno označeno natpisom Njujork Tajms, odmah nakon što su napustili njihove položaje.
- Rekli su da jesu pucali jer im je to bilo zabavno. Mislili su da je smiješno, da ih to zabavlja - kazao je on.
<h2>Italijanski fotograf upoznao Grka koji se borio protiv „muslimana i Jevreja“</h2>
Mario Boća kaže da je obišao gotovo sva ratišta u bivšoj Jugoslaviji, uključujući i Bosnu i Hercegovinu.
Na ratne turiste iz Italije, tvrdi, nije nailazio, jer bi o tome odmah izvještavao. Međutim, susretao je strane borce u BiH.
- Na Grbavici sam upoznao i fotografisao Grka i čovjeka koji je tvrdio da je iz Sjedinjenih Američkih Država. Obojica su bili izrazito ideološki motivisani i nijesu imali problem da se predstave kao strani borci. Amerikanac je rekao da je unuk četnika koji su pobjegli iz Jugoslavije nakon Drugog svjetskog rata. Grk se nazivao "nacistom" koji se borio protiv "muslimana i Jevreja" - ispričao je on.
<h2>„Kakvi su to ljudi?“</h2>
„Kakav je to čovjek koji je pogodio nju od tri godine?“, pitao se na snimku od 7. maja 1992. godine Rifat Bajrović, otac djevojčice Senide, ranjene snajperskim hicem u sarajevskom naselju Hrasno Brdo. Na tom je mjestu godinu dana kasnije uhapšen srpski dobrovoljac iz Paraćina, prema čijoj su izjavi u Sarajevo dolazili stranci kako bi ubijali ljude.
Slično kao i Rifat tada, s pitanjima i posljedicama tog monstruoznog čina i danas živi Elvedin.
- Dođem jednostavno da to vidim, da doživim njegov osjećaj kakav je imao u tom trenutku. Najviše bih volio da mogu da ga vidim ovdje. Pitao bih ga o čemu je razmišljao u tom trenutku dok je pucao na mene. I ne znam – da li mu je žao ili mu je drago što sam ostao živ, što sam preživio - priča Rifat.
Tužilaštvo u Milanu trebalo bi da o rezultatima istrage obavijesti javnost u martu 2026. godine. Ukoliko podigne optužnicu i dokaže krivicu, biće to prvi slučaj u Evropi u kojem se pred sudom odgovara za snajperska ubistva civila u Sarajevu.
U međuvremenu, pravosuđe Bosne i Hercegovine provjerava navode, ali do sada nijedan snajperista nije procesuiran zbog ubistava civila, naročito djece, u Sarajevu.

"Snajper turisti' i "vikend četnici": Ko su bili stranci na srpskim položajima oko Sarajeva?

Rusija je danas osudila ključne sudije Međunarodnog krivičnog suda (ICC) i glavnog tužioca na zatvorske kazne, kao odgovor na nalog za hapšenje predsjednika Vladimira Putina zbog rata u Ukrajini.
Godine 2023. tužilac Karim Kan optužio je Putina za nezakonito deportovanje djece s teritorija Ukrajine pod ruskom okupacijom. Moskva je potom otvorila predmet protiv njega.
Moskovski gradski sud saopštio je da je "tužilac ICC-a Karim Kan nezakonito gonio ruske građane u Hagu" i da je ICC "naložio sudijama u vijeću da izdaju očigledno nezakonite naloge za hapšenje."
Rusija nije članica ICC-a, a niko od optuženih nije bio prisutan u sudnici.
Kan, 55-godišnjak, osuđen je u odsustvu na 15 godina zatvora, dok je osam službenika ICC-a, uključujući bivšeg predsjednika suda Pjotra Hofmanskog, dobilo kazne od 3,5 do 15 godina.
Kan je trenutno suspendovan s dužnosti zbog unutrašnje istrage u vezi s optužbama za seksualno uznemiravanje, koje on negira.
Od početka vojne intervencije u Ukrajini, Rusija je više puta izricala kazne u odsustvu disidentima, novinarima, opozicionim ličnostima i stranim političarima izvan njenog domašaja.
Kan je takođe pod sankcijama Sjedinjenih Američkih Država zbog istraga ICC-a o američkim i izraelskim zvaničnicima. Ni SAD ni Izrael nisu članice ICC-a, koji danas ima 125 država članica.

Rusija osudila glavnog tužioca Međunarodnog krivičnog suda

Šta se zapravo krije iza poruka predsjednika Srbije Aleksandra Vučića, u kojima poručuje da bi Zapadni Balkan trebalo zajedno da pristupi Evropskoj uniji? Mnogi u tome vide najavu novog udara režima u Beogradu na Crnu Goru, odnosno poruku da Srbija neće sjedjeti skrštenih ruku dok Crna Gora ubrzano napreduje ka EU.
<h3>BEOGRAD NERVOZAN: CRNA GORA UBRZANO NAPREDUJE, SRBIJA TAPKA U MJESTU</h3>
I ptice na grani znaju da ta poruka nije dobronamjerna prema Crnoj Gori. Srbija ni izbliza nije blizu članstvu i trenutno se suočava sa ozbiljnim političkim, a potencijalno i ekonomskim problemima. Politički, Vučić i dalje pokušava da sjedi na dvije stolice, ali njegov odnos prema Crnoj Gori ostaje isti – želja da se Crna Gora drži pod kontrolom i uspori na putu ka Evropskoj uniji.
<h3>POLEMIKA SPAJIĆ–VUČIĆ RAZOTKRILA ODNOSE SRBIJE PREMA SUSJEDIMA</h3>
To je pokazala i nedavna polemika između Vučića i crnogorskog premijera Milojka Spajića. Nakon što je Spajić poručio da će Crna Gora 2028. postati članica EU i da će tada “čekati Srbiju”, Vučić se naljutio i odgovorio porukom: “Prvo skočite pa recite hop.” Ništa novo na Balkanu, a još manje iz zvaničnog Beograda. Vučić nikada nije prebolio crnogorsku nezavisnost, niti članstvo Crne Gore u NATO-u, a najmanje želi da Crna Gora uđe u EU prije Srbije.
<h3>PODIZANJE TENZIJA KAO METODA POLITIČKOG PREŽIVLJAVANJA</h3>
Sve ovo, čini se, ima vrlo jasnu logiku: podići tenzije unutar Crne Gore u trenutku kada Srbija, pod vođstvom Vučića, prolazi kroz veoma delikatne političke trenutke.
<h3>VUČIĆEV UDAR NA CRNU GORU ZBOG ODNOSA SA PUTINOM</h3>
Da je Vučić udario na Crnu Goru, smatra i politički analitičar iz Hrvatske Davor Đenero.
On za Portal ETV jasno poručuje – trenutno je Crna Gora u fokusu Vučićevog udara, kojim on nastoji popraviti svoju poziciju kod ruskog diktatora Putina.
- Budući da je očito da Srbija ne radi ništa kako bi pristupila Evropskoj uniji, jasno je da je ova inicijativa o ‘konvoju’ lansirana samo zato da bi se zaustavio put Crne Gore, pa onda Albanije, ali i Ukrajine, prema članstvu u EU - kaže on.
<h3>RUSKI INTERES ZA CRNU GORU I SRPSKA NOSTALGIJA ZA ‘IZLAZOM NA MORE’</h3>
Đenero napominje da je Rusiji Crna Gora važna kao izlaz na toplo more, te da se nikad do sada u Beogradu nije tako otvoreno govorilo da je “Srbija zbog 5. oktobra izgubila izlaz na more”.
<h3>ERODIRANJE EVROATLANTSKOG IDENTITETA NAKON 30. AVGUSTA</h3>
- Iako bi članstvo u NATO savezu trebalo biti svojevrsna garancija crnogorske pripadnosti slobodnom svijetu, činjenica je da su nakon 30. augusta najprije Krivokapićeva vlada, a onda nakon smjenjivanja Ranka Krivokapića, Raška Konjevića i prije svega direktora ANB Save Kentere i Abazovićeva vlada, a sada na kraju Bečićeve Demokrate, koje vladaju bezbjednosnim sektorom u Crnoj Gori, devalvirali značenje crnogorskog evroatlantskog bezbjednosnog identiteta - kaže analitičar.
<h3>CRNA GORA U MOMENTU KLJUČNOM KAO 2016. GODINE</h3>
Ocjenjuje da je Crna Gora sada u sličnoj situaciji kao 2016. godine, kada je za opstanak demokratskog poretka i državnog suvereniteta ključno završiti pristupne pregovore.
<h3>VUČIĆEVA ‘MAFIJAŠKA PORUKA’ I AKTIVIRANJE AGENTURE U PODGORICI</h3>
- Vučić je crnogorskom premijeru Spajiću već poslao tipičnu mafijašku poruku – prvo skoči, pa reci hop. Najavio mu je, dakle, da je spreman angažovati svu svoju agenturu u vladajućoj koaliciji u Crnoj Gori, sve Mandiće, Kneževiće i Bečiće, kako bi spriječio završetak pregovora. Jedina odbrana Crne Gore u ovoj situaciji je redefinisanje vladajuće većine, potiskivanje svih ruskih i srpskih aktera iz koalicije i stvaranje čvrste proevropske većine - podvlači Đenero.
<h3>JEDINI ODGOVOR: NOVA, ČVRSTA PROEVROPSKA VEĆINA</h3>
Ta većina, kako dodaje, mora biti definisana i kao predizborna koalicija za iduće parlamentarne izbore, one 2027, jer se osjetljiv posao pristupanja nastavlja i ako na kraju irskog predsjedništva Unijom Crna Gora završi pregovore.
<h3>SLJEDEĆA VELIKA BITKA – RATIFIKACIJA U 27 PARLAMENATA</h3>
- Valja se pripremiti za odlučan posao zagovaranja ratifikacije pristupnog dokumenta u svih 27 evropskih parlamenata, a valja biti svjestan da će i u tom razdoblju, uspije li Crna Gora završiti pregovore, uslijediti snažni udari iz Srbije, kako bi se opstruiralo pristupanje Crne Gore Uniji - jasan je analitičar.
<h3>EU IGNORIŠE KONCEPT ‘KONVOJA’: FOKUS NA CG I ALBANIJU</h3>
Prema njegovim riječima, Crna Gora je ušla u najosjetljivije razdoblje svog pristupnog procesa. Koncept “konvoja” i kolektivnog pristupanja najmanje je opasan za Crnu Goru, jer je taj koncept Srbiji već jednom propao, kada je Hrvatska 2011. završila pristupne pregovore, a 2013. pristupila Uniji.
- Niko se u EU ne osvrće na isprazan Vučićev prijedlog, svi su zainteresovani da se pristupanje Crne Gore i Albanije sprovede što stabilnije i što više ‘by the book’, kao primjer ostalima na Zapadnom Balkanu -navodi.
<h3>SRBIJA BI U EU UŠLA UZ SPECIJALNI NADZOR – ZATO POKUŠAVA DA USPORI CG</h3>
Kako kaže, Vučić jako dobro zna da u današnjim institucionalnim uslovima EU može prihvatiti jednu ili dvije relativno male članice, ali da sigurno ne može integrisati pet ili šest nekonsolidiranih država, kakva je Srbija, za koju bi vjerovatno nakon pristupanja bio potreban nešto poput CVM mehanizma, posebno zbog nefunkcionalnosti državnih institucija i vladavine prava.
<h3>PROEVROPSKA CRNA GORA MORA BITI SPREMNA NA UDARE</h3>
- Dakle, mehanizam kakav je bio primjenjivan za Bugarsku i Rumuniju. Njegove političke besmislice služe samo kao poruka njegovoj agenturi u Crnoj Gori, i na to se proevropska Crna Gora mora pripremiti - zaključio je Đenero u izjavi za Portal ETV.

Đenero upozorava: Vučić aktivira Bečića, Mandića i Kneževića da zaustave crnogorski put ka EU, mafijašku poruku uputio Spajiću

Završeno je suđenje po privatnoj tužbi bivšeg predsjednika Crne Gore Mila Đukanovića protiv Agencije za sprečavanje korupcije (ASK), kojom je osporio odluku te institucije da je prekršio zakon u vezi sa revolving karticom Atlas banke.
Presuda će biti donijeta 12. januara naredne godine u 12,30 sati.
Podsjećamo, Đukanović je ASK tužio u martu ove godine.
- Bivši predsjednik i premijer Crne Gore Milo Đukanović, tokom dvije i po decenije, svoje dužnosti je obavljao časno, savjesno i s najvišim stepenom odgovornosti prema obavezama. Agencija za sprečavanje korupcije je odluku, kojom je utvrdila da je prekršio Zakon o sprečavanju korupcije jer nije prijavio uvećanje imovine od 16.741 euro, donijela je s nedvosmislenom namjerom da se njegova ličnost prikaže kao kriminalna, bahata i nedostojna funkcije i ugleda koji uživa u društvu i državi - navedeno je u tužbi koju je Đukanović podnio protiv ASK.&nbsp;
Đukanović traži 5.000 eura za naknadu štete zbog povrede prava ličnosti. U tužbi se ističe i da je ASK u više navrata nezakonito postupala prema tužiocu.
- Zbog takvih postupanja vodi se više upravnih postupaka, kao i upravni spor, koji nijesu, ne mogu i neće biti predmet raspravljanja u ovoj pravnoj stvari. Predmet raspravljanja biće nezakonito ponašanje tužene, koje je učinjeno sa jasnom namjerom da se tužiocu nanese šteta u vidu povrede prava ličnosti - piše u tužbi.

Okončano suđenje u predmetu Đukanović protiv ASK-a, presuda početkom januara

Predsjednik Skupštine Andrija Mandić stigao je na suđenje brataniću Danilu Mandiću.&nbsp;
Andrija Mandić trebalo je da bude saslušan kao svjedok u ovom postupku, međutim odlučio je da iskoristi zakonsko pravo da ne svjedoči.
<div class="embed-block"><div><div style="left: 0; width: 100%; height: 0; position: relative; padding-bottom: 56.25%;"><iframe src="https://cdn.iframe.ly/api/iframe?url=https%3A%2F%2Fyoutu.be%2FjYG3vPsOPjc&key=87ca3314a9fa775b5c3a7726100694b0" style="top: 0; left: 0; width: 100%; height: 100%; position: absolute; border: 0;" allowfullscreen scrolling="no" allow="accelerometer *; clipboard-write *; encrypted-media *; gyroscope *; picture-in-picture *; web-share *;"></iframe></div></div></div>
 
Prilikom susreta, Mandič je poručio sinovcu: ''Drži se''.
Na ročiste je pristupio i Mihailo Čađenović.
Podsjećamo, Mandić se tereti za teško djelo protiv opšte sigurnosti, laka tjelesna povreda, nedozvoljeno držanje oružja i eksplozivnih materija.
On se tereti da je 19. aprila oko 3 sata i 40 minuta izjutra, vozeći skupštinski džip, „range rover“ u blizini raskrsnice ulice Marka Miljanova i Bulevara Ivana Crnojevića prepriječio put Podgoričanima Darku Peroviću i Arisu Turkoviću. Nakon toga je Mandić, kako se sumnja, ispalio više hitaca prema njima i u pucnjavi je ranjen Perović.
Protiv Mandića istragu je vodilo Više državno tužilaštvo ali je nakon ocjene dokaza utvrdilo da je taj slučaj za Osnovno državno tužilaštvo.
U međuvremenu Osnovno državno tužilaštvo je formiralo predmet zboog zloupotrebe automobila najvišeg zakonodavnog doma. Nakon okončane istrage optužni prijedlog je podnijet protiv Danila Mandića zbog sumnje da je ukrao službeno vozilo parlamenta.

(VIDEO) Andrija Mandić poručio brataniću Danilu "drži se", odbio da svjedoči

Predsjednik Skupštine Andrija Mandić iskoristio je danas svoje zakonsko pravo i odbio da svjedoči u postupku koji se vodi protiv njegovog bratanića Danila Mandića, optuženog za teško djelo protiv opšte opasnosti, laku tjelesnu povredu i nedozvoljeno držanje oružja.
– Pošto sam dugo bio na optuženičkoj klupi, znam kako ta svjedočenja mogu da se tumače i kako suđenja mogu da izgledaju, i ne želim da se moje riječi interpretiraju na drugačiji način - rekao je Mandić pred sudom.
Dodao je i da se pred ODT-om vodi veliki broj predmeta protiv njega koji su pred zastarom, te da o njima nema nikakvih informacija.
Majka okrivljenog, Ljiljana Mandić, takođe je odbila da svjedoči, koristeći isto zakonsko pravo.
Oštećeni Aris Turković naveo je da ostaje pri iskazu datom tužiocu, ali da se „ne sjeća ničega“, pa ni samog ranjavanja.
– Bio sam toliko pjan da sam se sjutradan probudio u bolovima. Sjedjeli smo u ‘697’, sa Perovićem sam drug od djetinjstva, i sa Mandom sam drug - rekao je Turković.
Ispričao je da je te noći sve djelovalo normalno:
– Došao sam trijezan, svojim autom. Mislim da sam pio 10–15 piva. Toliko sam popio da nijesam obraćao pažnju ko sjedi đe.
Kazao je i da mu je pozlilo u lokalu te je krenuo kući, nakon čega se ne sjeća ničega.
– Pokušao sam da saznam što mi je bilo kad sam vidio da sam ranjen, ali niko ništa nije znao - naveo je Turković, ističući da se sa Perovićem nije čuo jer je „bio samo na previjanju“.
Naveo je da je konobarica te večeri bila Mina Vujković.
Tužilac Ivan Bojanić prigovorio je iskazu, navodeći da je „očigledno sračunat da pomogne okrivljenom“.
Turkovićev advokat, Damir Lekić, uzvratio je da bi svjedok, da zna ko ga je upucao, „to i rekao“.
<h2>Perović odbio da svjedoči, kažnjen novčano</h2>
Oštećeni Darko Perović zatražio je od suda da ga upozna sa predmetom, tvrdeći da prethodni poziv nije dobio.
– Nijesam namjerno odložio suđenje. Neću platiti kaznu od 800 eura jer nemam uslova - rekao je Perović.
I pored upozorenja sutkinje Ivane Becić da je dužan da govori istinu, Perović je kategorično odbio da svjedoči.
– Sudu neću davati izjavu, samo ću ćutati.
Zbog toga mu je izrečena kazna od 900 eura, a sutkinja je naložila njegovo udaljavanje iz sudnice.
Tužilac je ponovo zatražio da se Perović sasluša kao oštećeni svjedok, dok je njegov advokat saopštio da „nemaju namjeru da odugovlače postupak“.
<h2>Svjedokinja Gajević: Došao je potpuno pripit, ništa nisam primijetila</h2>
Jelena Gajević, vanbračna supruga Arisa Turkovića, ispričala je da je njenog partnera oko jedan sat izjutra kući dovela kuma Mina Vujković.
– Bio je pripit, rekla sam da ga legne u prvu sobu. On rijetko pije, teško podnosi alkohol - navela je Gajević.
Kazala je da nije primijetila nikakvu povredu i da je mislila da se radi o običnom padu.
– Farmerice sam bacila jer su bile krvave, ali sam mislila da je nešto prosuo dok je lijepio.&nbsp;
<h2>Svjedokinja Vujković: „Sve je bilo uobičajeno, vozila sam ga kući“</h2>
Konobarica Mina Vujković potvrdila je da je te noći radila u lokalu „697“.
– Lokal je bio pun, sve je djelovalo normalno. Aris je bio moj najpoznatiji gost.
Potvrdila je da ga je te noći vozila kući njegovim automobilom, pošto nije mogao da govori koliko je bio pripit.
Navela je i detaljan put kretanja do njegove kuće, te dodala da „nije primijetila ništa neobično“.
<h2>Saslušan i vozač predsjednika Skupštine</h2>
Svjedočio je i Mihailo Čađenović, vozač predsjednika Skupštine, odgovarajući na pitanja o službenom vozilu, no nastavak njegove izjave slijedi u daljem toku suđenja.
<h2>Advokat Lekić: Sud sumnja u fingiranu amneziju&nbsp;</h2>
Advokat oštećenih Damir Lekić kazao je da je vidio da Sud, vjerovatno, sumnja da je amnezija u stvari fingirana.&nbsp;
- Aris Turković je danas ponovio iskaz i bio je dosljedan. Taj dio nije sporan. Sporno je to što se on ni tada ni sada nije mogao sjetiti određenih detalja koji su bitni za optužni sud - istakao je Lekić.&nbsp;
Kako je naveo Lekić, Perović je revoltiran jer na prethodnom ročištu nije imao uvid u optužnicu ni poziv.
- Izrevoltiran je postupanjem od strane Suda koje se desilo prošli put kada je doveden - on je smatrao da je nespreman, te da mu treba određeno vrijeme da se pripremi za iskaz i jednostavno je prigovorio tome što mu Sud nije dostavio optužnicu a ni poziv, već su ga sproveli na suđenje. A on je mislio da se radi o nekom suđenju gdje je on okrivljeni, koji smo ja i on imali prije neki dan. I zbog toga je protestovao i tada i sada - naveo je Lekić.&nbsp;

Tag: crnogorski-elektrodistributivni-sistem