Izuzetak koji potvrđuje pravilo precizan je opis ponašanja Specijalnog državnog tužilaštva (SDT) prema bivšoj ministrici četiri resora, Vesni Bratić. Istina, nakon medijskih natpisa, kao i brojnih dokaza koji ukazuju na staljinistički karakter čistke sprovedene protiv direktora obrazovnih ustanova samo zbog pretpostavke da pripadaju određenoj političkoj struji, u dosadašnjem dijelu postupka nema razlike u odnosu na druge slučajeve. Bar pojavno.
Kontekst je, međutim, presudan – sve se dešava u trenutku kada se SDT, prije svega od strane međunarodnih partnera, sumnjiči za selektivnost. Nesumnjivo je da je sve upravo u funkciji stvaranja kontranarativa koji treba da posluži kao pokriće za nastavak matrice ponašanja koju je već uspostavilo.
Model paradiranja, javnog privođenja i spektakularizacije postupka obrazac je koji se mora zaustaviti. Nesumnjiva je potreba crnogorskog društva da se izdigne iznad primordijalnih instinkata. Tužilaštvo i SPO moraju prestati da podilaze niskim strastima masa, stvaranju gladijatorske arene. Pretpostavka nevinosti i čuvanje dostojanstva osumnjičenih tekovine su civilizovanog svijeta. Te principe, valjda, moramo očuvati i njegovati kao standard. Istini za volju, zakoni koji to regulišu već postoje, uključujući i pravila o stavljanju lisica i fotografisanja ljudi u takvim okolnostima. Jasno je zašto se ciljano i svjesno ne sprovode.
Međutim, slučaj profesorice Bratić otvorio je sajam palanačkog licemjerja, u kojem se jedni lome da kritikuju ono što su do juče slavili, a drugi ga koriste ne bi li demonstrirali sopstvenu moralnu superiornost. Što bi stari Crnogorci rekli – virtue signaling.
Ako ste bili nijemi na postupanje prema Jeleni Perović i drugim profesorima i rektorima, onda današnje tirade o lisicama i privođenjima ostaju degutantan primjer licemjerja koje porađaju intelektualno inferiorne sredine. Istovremeno, skandalozno je i ponašanje vlasti koje prolazi gotovo neopaženo.
Organizuju se protesti, upućuju kritike, drže govori – i to se ne tumači kao pritisak na tužilaštvo. Da sličnu stvar radi opozicija, odnosno nekadašnja vlast, vjerovatno bi se već sada zveckalo klauzulom balansa.
U tom procesu, koji je sprega potrebe tužilaštva da simulira neselektivnost i moralnih čistunaca da se samoaktuelizuju, prenebregava se jedna okolnost: jedina suštinski na meti agresije i kampanje defamacije jeste sutkinja Suzana Mugoša. Tu, valjda, ni pol, a još manje profesija, ne provociraju zaštitu.
Na stranu sve, postoji i fenomen koji otkriva razliku u postupanju velikosrpske opcije u odnosu na crnogorsku. Crnogorska opcija u ovakvim situacijama uglavnom ćuti ili prećuti, kako ne bi bila dovedena u vezu sa osobom, odnosno djelima koja joj se stavljaju na teret. Velikosrpska opcija nema taj kompleks. Ona brani, bez obzira na to da li je Bratić kriva ili nije, jer je simbol. A simboli se ne daju.
Principijelnost se testira onda kada se slučaj kosi sa našim ideološkim svjetonazorima, a ne onda kada ih potvrđuje. Sve drugo je palanačko licemjerje.

Portal ETV

original

viewImage

baseImage

610x380

500x500

400x240

400x203

thumbnail

Palanačko licemjerje

<a href="https://www.portalanalitika.me/clanak/umorna-drzava">Jesu li se Crnogorci umorili od sopstvene države?</a> Kako drugačije objasniti kolektivnu ravnodušnost pred njenim očiglednim raspadanjem? Čini se da više nismo ni "kuvana žaba" - ona podrazumijeva sporost, izvjesnu neprimjetnost i lagodnost.
Ovdje se raspad odvija pred očima, agresivno, gotovo demonstrativno. I opet – ništa. Danas, međutim, ne svjedočimo samo truleži sistema, već zamoru društva. Trulež je postala stanje, a zamor izgovor.
Prethodne afere, prije svega bezbjednosne, ogolile su ne samo zavjere, već i zapanjujući stepen diletantizma i amaterizma. Spoj površnosti, improvizacije i ideološke zaslijepljenosti postao je obrazac upravljanja nakon 2020. godine.
Odgovornost je nestala kao politička kategorija. Čak i onda kada i najzagriženiji podržavaoci litijaške kontrarevolucije jasno prepoznaju obrazac ponašanja – improvizaciju, trgovinu identitetskim pitanjima, odsustvo strategije – sistem nastavlja da funkcioniše u paralelnoj stvarnosti. Nemoguće je ne vidjeti istinu. Još je teže istu relativizovati, osim ako niste funkcioner Demokrata.
Crna Gora danas gotovo isključivo funkcionise kao formalna država. Proces srbizacije, najvidljiviji u manjim sredinama kroz insistiranje na kvazi obilježjima i simboličko potiskivanje crnogorskog identiteta, razgrađuje i ono malo institucionalne kohezije što je ostalo. Više se ne radi samo o bjeguncima koji, umjesto u zatvor, odlaze u provod. Ne radi se ni izolovanim incidentima ucjena i trgovina informacijama. Riječ je o sistemskom potkopavanju državotvorne supstance.
Arhitekte „srpskog sveta“ mogu zadovoljno konstatovati da projekat napreduje - bez većih poteškoća. Od Crne Gore bi uskoro mogla ostati samo ljuštura – međunarodno priznata forma bez državnog sadržaja.
Zato nije bezazleno što se kao „goruća pitanja“ ponovo kandiduju državljanstvo, jezik i zastava. To nisu teme za dnevnopolitičku raspravu, već poluge dubinske transformacije identiteta.
Pitanje je da li će upravo taj talas biti okidač za prijeko potrebnu mobilizaciju. Zadatak, prije svega, kakve-takve intelektualne elite jeste da aktuelizuju i podstaknu ozbiljnu, javnu debatu o svemu ovome. Ključno je shvatiti da je dosta tekstova koji precizno dijagnostikuju kako se Crna Gora raspada, kako truli pred našim očima. Dijagnoza je postavljena. Ono što nedostaje jeste terapija – svjesna, organizovana, artikulisana akcija.
Paradoksalno, Crna Gora se danas nalazi u istorijskom procjepu: formalno savremena država, suštinski društvo koje se vraća modelima političke konstitucije iz 19. vijeka. Možda je upravo zato potrebno primijeniti taj model – izgradnju državne i nacionalne svijesti od intelektualne elite ka društvu. Jer političke partije moraju konačno odustati od slijepog i konformističkog uvjerenja da će ih neko uzeti za poželjne partnere. Neće.
Ovdje se odavno više ne vodi bitka za demokratsko upravljanje tzv. vlasti. Ovdje se vodi bitka za opstanak države.
I zato je posljednji trenutak za akciju. Za mobilizaciju znanja, integriteta i javne odgovornosti. Ne smiju se čekati izbori kao mitski datum spasa. Suprotno – pitanje je da li će nakon izbora išta ostati da se spašava.
Izbori se ne dobijaju onog dana kada se raspišu, već sada. U atmosferi nereformisanog izbornog zakonodavstva, urušenih institucija i sistemske asimetrije moći, pasivno čekanje znači pristajanje na poraz. Ko danas kalkuliše, sjutra bi mogao shvatiti da više nema čime da upravlja.
Jer dilema više ne glasi ko će vladati. Već – hoće li biti države.

Umorni od države?

S pravom javnost spekuliše da u bjekstvima Medenice i Mitrović ima i nečega drugog, jer u trećoj nedjelji od bjekstva Medenice javnost ne zna čija je to odgovornost i kako je moguće da je zakazao kompletan lanac. Posao je za opoziciju i civilni sektor da te teme konstantno drže u fokusu – rekao je, gostujući u emisiji "Na kraju dana" na Televiziji E, politikolog Danilo Kalezić.
Ne postoji niko ko je iole upućen u crnogorsku politiku, kaže Kalezić, ko je iskreno očekivao odgovornost poslije bjekstva Miloša Medenice i tužiteljke Lidije Mitrović, jer, podsjeća on, nije bilo odgovornosti ni poslije stravičnog masakra na Cetinju. Iluzorno je bilo, kako kaže, očekivati da će to uraditi zbog sopstvenih kardinalnih propusta svih službi bezbjednosti.
Deplasirano je, smatra on, očekivati da će ljudi poput Šaranovića, Bečića i Šćepanovića podnijeti ostavke iz moralnih razloga, jer nijesu ni školovani, a nemaju, kako kaže, ni kapaciteta da se bave takvim poslom.
– Javnost može da se pita da li se radi samo o neznanju, o propustu ili u tome postoji nešto drugo, posebno kada nema odgovornosti. Političke i društvene procese treba analizirati tako što postavimo situaciju kako bi ona izgledala u teoriji, ili kako bi izgledala u zemljama kojima težimo, dakle zapadnim demokratijama. Da se ovo desilo – ne govorimo o jednom, nego već o dva slučaja, iako nijesu uporedivi – imali bismo ostavke koliko te večeri, bez obzira na to da li je bjegunac od pravde uhapšen ili ne. Međutim, ovdje to nemamo, već imamo skandalozno prepucavanje između institucija sistema koje čak zaudara na rijaliti program. Ono što smo gledali na nacionalnim frekvencijama proteklih nedjelja, a već smo u trećoj nedjelji potjere za Medenicom, jeste da i dalje ne dobijamo odgovor na elementarno pitanje ko je trebalo da bude odgovoran, odnosno ko je trebalo da sprovodi tu mjeru. Iako i laička i stručna javnost nema puno dileme, sa nivoa vlasti nije eksplicitno rečeno ko je trebalo da bude odgovoran. A onda nemamo ni odgovor – ako je zakazao jedan, kako je moguće da je zakazao kompletan lanac – rekao je Kalezić.
Smatra da prebacivanje odgovornosti i zatrpavanje javnosti oprečnim i opskurnim informacijama o pomenutom događaju dovodi do stanja konfuzije ili, kako kaže, sluđenosti, sve do trenutka kada javnost prestane da se interesuje za taj slučaj.
– Nema teme u Crnoj Gori koja može da drži pažnju javnosti duže od dva, tri ili najviše pet dana. Oni to dobro znaju i ovo je strategija koja se u masovnim komunikacijama odavno koristi – da u etar plasirate kontradiktorne informacije, zatrpavate javnost oprečnim podacima i stvarate atmosferu u kojoj građani prestaju da se interesuju. To je posao za opoziciju i civilni sektor – da aktuelizuju ove teme i drže ih u fokusu institucija i javnosti koju to interesuje – zaključio je Kalezić.

Kalezić: Imamo skandalozno prepucavanje između institucija sistema koje zaudara na rijaliti program

Događaji koji su planirani za dan parlamentarnih izbora 2016. nijesu tada doživjeli punu realizaciju u formi klasičnog prevrata i terorizma. Ta faza, odnosno militantna komponenta te faze, spriječena je, ali je proces nastavio da teče i završen je pobjedom litijaške kontrarevolucije 2020.
Podsjećanja radi, za one koji su zaboravili ili žele da zaborave, plan je uključivao nasilnu promjenu vlasti, likvidaciju tadašnjeg predsjednika Vlade Mila Đukanovića i uspostavljanje marionetske, prorusko-velikosrpske vlade koja bi zaustavila integraciju Crne Gore u NATO.
Imajući rezervnu varijantu, po onoj staroj da se u ozbiljnim operacijama koriste vagabundi i avanturisti, poput galerije likova poznatih crnogorskoj javnosti, računalo se da će, ako uspiju – dobro je, a ako ne uspiju – jednostavno biti odbačeni.
Međutim, njihova noseća podloga bila je dugotrajna i sistemska kampanja relativizacije i negiranja. Tu su kampanju bespogovorno nosili tada slavljeni nezavisni mediji i prvaci civilnog sektora. Riječju, zapadnim novcem finansirana je antizapadna ujdurma. Uz institucionalnu i logističku podršku crkve Srbije i uz političko pokroviteljstvo Demokratskog fronta, proces destabilizacije nastavljen je obrascima koji se označavaju hibridnima, iako suptilnost nije jača strana ruskim prijateljima.
U političkom smislu, očigledno, nije došlo do rasvjetljavanja tog procesa, u pravosudnom traljavo. Konsekventno, vinovnici, arhitekte, duhovni pokrovitelji i sponzori projekta koji lako može nositi radni naziv „Ukinuti Crnu Goru“ nijesu procesuirani. Naprotiv, danas su na ključnim državnim pozicijama, dok oni koji su nosili kampanju relativizacije izigravaju moralne vertikale i pripremaju se za nove, slične poduhvate.
Jedino za crnogorske pravosudne organe i partije na vlasti dva agenta GRU-a, kodnih imena Šišmakov i Popov, nijesu teroristi. Svuda drugo, uključujući Češku i Poljsku, oni su kao takvi jasno označeni.
Dodatni razlog za sumnju predstavlja ostavka predsjednice vijeća Apelacionog suda, koja ozbiljno narušava kredibilitet postupka. Pravo da sumnja ima onaj dio javnosti koji je i dalje dovoljno zreo i znaven da shvati da ovo nije običan krivično-pravni proces, već postupak čije političke posljedice mogu trajno obilježiti društvo.
Taj događaj, ta sudbina onih koji su ga planirali i sprovodili, paradigma je svega što se u Crnoj Gori dešavalo i onoga što će se dešavati.Istovremeno, taj događaj razobličava civilizacijski okvir, onako kako je to objašnjavao Samuel Huntington, sukob koji se odvija u Crnoj Gori. Zbog toga niko nema pravo da taj događaj ostavi nerazjašnjenim. Čak i u slučaju da presuda bude onakva kakvu su priželjkivali Aleksandar Vučić i njegovi politički saveznici Andrija Mandić i Milan Knežević, istina će, prije ili kasnije, ostati.
Iz takve pozicije, prije svega opozicija ima obavezu da ovu temu pokuša aktuelizovati, da traži odgovore, problematizuje i uporno postavlja pitanja – ne samo o ulozi Ruske Federacije, već i o aspektu koji je u cijeloj priči sistematski zapostavljen, a to je uloga zvaničnog Beograda i bezbjednosnih službi pod njegovom kontrolom.

Presuda Crnoj Gori

Kalezić: Za razliku od crnogorske, velikosrpska opcija ima zaokružen plan, zato je jača

Politički analitičar Danilo Kalezić ocijenio je da je noćašnja akcija protiv, kako je naveo, diktatorskog režima u Venecuela jedan od najznačajnijih spoljnopolitičkih poteza aktuelne administracije Sjedinjene Američke Države.
Kako je naveo u objavi na mreži X, građani Venecuele imaju pravo na slobodne i fer izbore, kao i na život bez, kako je istakao, okova narkokartela i represivnog sistema koji ih progoni, likvidira i muči.
Kalezić podsjeća da potresna svjedočenja i, kako navodi, surova statistika nasilja svjedoče o režimu koji je od nekada najprosperitetnije države Latinske Amerike stvorio „crnu rupu“.
Prema njegovim riječima, aktuelni događaji otvaraju i širu globalnu dilemu – da li se Sjedinjene Američke Države vraćaju izvornom Reganovom modelu spoljne politike, u kontekstu tektonskih promjena unutar Republikanske stranke, ili je riječ o uspostavljanju novih interesnih zona.
– Kako god, Maduro je ostavljen na milost i nemilost, bez stvarne podrške Kine i Rusije, što predstavlja ozbiljno narušavanje ose Peking–Moskva i snažan alarm za sve njihove saveznike, od Irana do Balkana – zaključio je Kalezić.

Kalezić: Akcija u Venecueli jedan od najsnažnijih spoljnopolitičkih poteza aktuelne američke administracije

Posljednji događaji i reakcioni potezi Sjedinjenih Američkih Država prema Zapadnom Balkanu ukazuju na početak ne nužno promjene ciljeva, već promjene načina na koji se ti ciljevi pokušavaju ostvariti. Upravo iz te razlike polako se otkriva nova dinamika američke politike u regionu.
Počelo je usvajanjen Zakona o demokratiji i prosperitetu Zapadnog Balkana (Western Balkans Democracy and Prosperity Act), koji formalno reafirmiše kanone tradicionalne američke politike - borbu protiv korupcije, jačanje institucija, zaštitu ljudskih prava i suzbijanje malignog stranog uticaja - ali je njegova suština operativna i po svemu sudeći instrumentalna.
Predsjedniku SAD daje se široko diskreciono ovlašćenje da kroz sankcije, zamrzavanje imovine i vizna ograničenja djeluje protiv pojedinaca i struktura koje podrivaju američke interese u regionu, uz obavezu izvještavanja Kongresa. Suštinski, on ostavlja administraciji punu slobodu da vrijednosti koristi kao instrument interesa.
Dosadašnja američka politika prema Zapadnom Balkanu bila je zasnovana na ključnoj logičkoj pretpostavci: da je moguće Srbiju postepeno izvući iz ruskog uticaja i to kroz angažman, ustupke i tolerisanje "balansiranja". Međutim, danas Srbija ne samo da nije izvučena iz ruskog uticaja, nego se jasno vidi snažno kinesko ekonomsko i političko prisustvo. Umjesto, dakle, neutralizacije jednog spoljnog malignog uticaja, dobili smo njegovu akumulaciju.
To je centralna teza na kojoj počiva nova analiza američke politike prema regionu, što potvrđuje odluka SAD da uvede trgovinske mjere protiv kineske kompanije Linglong, zabranivši uvoz guma proizvedenih u Srbiji. Ovoj odluci prethodila je ona koju bismo danas cinično mogli nazvati 'vjesnikom oluje':kompanija zeta predsjednika Trampa obavijestila je režim u Beogradu da povlači investiciju vezanu za projekat izgradnje luksuznog kompleksa na lokaciji bivšeg Generalštaba.
U tom kontekstu bi trebalo tumačiti i nenajavljeno povlačenje i „čišćenje“ većeg broja karijernih diplomata iz State Departmenta. Taj potez ne mora nužno značiti samo konsolidaciju predsjedničke kontrole, već može ukazivati i na pripremu za primjenu tzv. „bosanskog modela“ - modela u kojem se u ključne procese uvode politički operativci, pravnici i specijalni izaslanici sa zadatkom da proizvedu diskontinuitet s postojećom politikom, ali i da istovremeno obezbijede kontinuitet američkog uticaja. Drugim riječima, ovo je pokušaj da se razbije postojeća mreža odnosa i uspostavi nova spoljna politika, prilagođena novim interesima i realnostima na terenu.
Ako se ta realnost prihvati, onda je jasno da je Crna Gora prostor u kojem taj model uticaja doživljava svoj puni procvat. Kroz ekonomske projekte, infrastrukturne aranžmane i netransparentne investicione modele, uticaj trećih strana u Crnoj Gori se ne samo normalizuje, već institucionalizuje. Ključno je, međutim, razumjeti redosljed: da bi administracija mogla da djeluje, ona najprije mora precizno da identifikuje i dijagnostikuje problem u Crnoj Gori. Bez jasne dijagnoze, nema ni strategije, još manje rješenja.
Rješavanje crnogorskog pitanja, pritom, neminovno zavisi od načina na koji će Vašington redefinisati svoj odnos prema Srbiji. Svaka ozbiljna politika prema Podgorici mora uzeti u obzir činjenicu da se politički i ekonomski tokovi u Crnoj Gori u velikoj mjeri prelamaju kroz Beograd. Drugim riječima, kritika i pritisak prema Crnoj Gori biće efektivni samo onoliko koliko su uvezani u širi okvir politike prema Srbiji.
U tom okviru važno je i Kosovo, koje se ponovo vraća u fokus američke politike. Promjena pristupa prema Kosovu signalizira napuštanje politike popuštanja i održavanja statusa quo, koja je godinama dominirala regionalnim odnosima. Kosovo ponovo postaje test dosljednosti američke politike, ali i indikator spremnosti Vašingtona da se suprotstavi strukturama koje destabilizaciju koriste kao politički alat.
Dosadašnja politika popuštanja, balansiranja i dodvoravanja trenutnim vladajućim većinama u regionu - uključujući i Crnu Goru - pokazala se kao strateški promašaj. Ona je, u suštini, urušila osnovni princip agende America First. Taj princip nije ideološki, već krajnje pragmatičan: američkih investicija u Crnoj Gori nema, dok je prostor sistematski otvoren kineskom kapitalu i modelima koji su direktno suprotni američkim ekonomskim i bezbjednosnim interesima.
Ne bi se trebalo mnogo obazirati na iznenadno pojavljivao Grenela i njegovo slikanje sa Andrijom Mandićem koje je vjerovatno trebalo da relativizuje katastrofu - jedna za drugom katastrofalne odluke - koja je sa interesovanjem i zebnjom dočekana u režimskim krugovima medijskim i političkim u Beogradu i Podgorici. Tim prije što je, paradoksalno, i politički i svaki drugi uticaj Ričarda Grenela bio neuporedivo veći u vrijeme demokratske administracije nego danas. Na neki način to je preksinoć priznao i sam predsjednik Aleksandar Vučić.
Otvoreno ostaje pitanje kako će nova američka administracija tu realnost operacionalizovati kroz jasnu i dosljednu politiku. Hoće li novi zakon i promjene u diplomatskoj strukturi poslužiti kao alat za stvarni diskontinuitet, ili će ostati još jedan pokušaj prilagođavanja bez suštinske promjene - ostaje da se vidi.

Trampova doktrina i Zapadni Balkan

Prethodni vikend obilježio je diplomatski salto mortale Francuske u odnosu na pristupanje Crne Gore. Iz, za sada do kraja nepoznatih razloga, nastupila je privremena blokada zatvaranja dva od pet predviđenih poglavlja. Sve to je pratila neviđena diplomatska šarada i sumnja u bilateralne aranžmane o kojima vlada tajno pregovara.
Na koncu, Crna Gora je uspjela da zatvori svih pet predviđenih pregovaračkih poglavlja i time nastavila, sad već de facto, tzv. fast-track režim učlanjivanja. Teško je u praksi pronaći sličan nalet optimizma kada je riječ o samom proširenju. Međutim, bez obzira na to da li će Crna Gora ući u Evropsku uniju u željenoj 2028. godini, kako to pompezno najavljuju briselske birokrate ili nekoliko godina kasnije, logika međunarodnih odnosa i realpolitike ostaje neumoljiva.
Onog trenutka kada Crna Gora postane članica Unije, sva pažnja i fokus koji, uzgred budi rečeno, ni sada nisu na zavidnom nivou – pašće u drugi plan. U postintegracionom periodu Crna Gora će biti dominantno prepuštena tehnokratama trećeg ešalona koji će se baviti sinhronizacijom članstva i detaljima koji su daleko od nivoa visoke politike. Konsekventno, ključna i krupna politička pitanja biće stavljena ad acta i smatraće se zatvorenim.
U takvom razvoju događaja sva identitetska pitanja koja opterećuju crnogorsku političku zajednicu neće imati prostora da budu artikulisana ili da zavređuju pažnju.
To dalje znači da bi, nakon pristupanja, čak i na nivou hipoteze, moglo lako doći do dodatnog derogiranja svih nerazriješenih nacionalnih i entitetskih pitanja, naročito ukoliko ne dođe do suštinskih promjena u regionu. Primjer za to je Estonija, koja u prvim godinama članstva u Uniji nije mogla da aktuelizuje pitanja zaštite svog nacionalnog i državnog identiteta u odnosu na Rusiju i rusku manjinu. Tek će sa usložnjavanjem geopolitičke situacije na istoku Ukrajine ta pitanja ponovo postati relevantna.
Na sličan način mogla bi proći i Crna Gora, u kojoj sadašnja vlast nominalno ne pokazuje razumijevanje – ili, preciznije, nema ni namjeru da ga pokaže – za ono što su ključne odrednice državnog i nacionalnog pitanja. Naprotiv, njihova misija je suštinski destruktivna u odnosu na ta pitanja, što je teza koju ne treba dodatno dokazivati.
Zbog toga je ključno da crnogorska opozicija, ne samo parlamentarna već i u širem društvenom smislu, zajedno s nevladinim sektorom, intelektualnom i akademskom zajednicom, kao i aktivistima, iskoristi preostalo vrijeme kako bi u očima međunarodne zajednice aktuelizovala crnogorsko pitanje. Prije svega, to se odnosi na pitanje zaštite nacionalnog identiteta Crnogoraca u odnosu na velikosrpski nacionalizam – pitanje koje nesporno pripada korpusu ljudskih prava.
Ovo je vjerovatno posljednja prilika da se o tim temama govori jasno, argumentovano i dosljedno. U suprotnom, Crna Gora bi mogla ponoviti iskustva nekih drugih država i ostati prepuštena na milost i nemilost geopolitičkoj realnosti koja joj trenutno ne ide u prilog. Istorijsko iskustvo pokazuje da smo, kad god smo se našli pred sličnim izazovima, najčešće popuštali.
Nesporno je da će 2026. godina biti period u kojem će eksponenti velikosrpskog nacionalizma u Crnoj Gori, kroz izvršnu vlast, pokušati da postignu sve što su izgubili kako 1997, tako i 2006. Među tim pitanjima je i jezičko pitanje, ne samo u kontekstu Crne Gore, već i kao potencijalno pitanje službenog jezika Evropske unije. Uz to idu i drugi, folklorni i manje folklorni elementi identiteta, kao i nezaobilazni istorijski revizionizam.
Crnogorsko pitanje mora počivati na jasno definisanom nacionalnom ključu, ali istovremeno i na državnom pitanju. Emancipacija nacionalne svijesti Crnogoraca mora pratiti konstituciju državne svijesti – svijesti koje su međusobno komplementarne, ali ne nužno i identične. U tom drugom segmentu saveznike treba tražiti među političkim predstavnicima manje brojnih naroda u Crnoj Gori koji nisu pod kontrolom Beograda.
Sve drugo bi Crnu Goru u Evropskoj uniji pretvorilo u državu u kojoj se o ovim pitanjima više ne govori i koja bi bila trajno prepuštena na milost i nemilost geopolitičkoj realnosti. Opozicija, paralelno finalizaciji pristupnih pregovora, elementarno treba da počne da razmišlja o ovom pitanju, a potom da ostatku opozicione javnosti ponudi mapu puta.
Iskustvo učlanjenja u NATO ponudilo je tadašnjoj vladajućoj eliti svojevrsno utočište i otupilo refleks na ono što su žilave konstante velikodržavne politike. Takav scenario se sada mora izbjeći, jer nove prilike za popravni neće biti.

Crnogorsko pitanje i EU

Politički analitičar Danilo Kalezić ocijenio je da je karakter akcije Lugansk stvaranje Potemkinovih sela u odnosu na međunarodnu zajednicu.
- Kako može da se pokaže tobože da se Crna Gora bori sa nečim što je ruski maligni uticaj, a zapravo oni tom akcijom nijesu čak ni zahvatili vrh ledenog brijega - naveo je on gostujući u emisiji Na kraju dana na Televiziji E.
<div class="embed-block"><div><div style="left: 0; width: 100%; height: 0; position: relative; padding-bottom: 48%; padding-top: 120px;"><iframe src="https://cdn.iframe.ly/api/iframe?app=1&url=https%3A%2F%2Fetv.me%2Fhronika%2Fuhapsen-danilovgradanin-osumnjicen-za-ucestvovanje-u-oruzanim-formacijama-rusije-na-racunu-imao-milion-i-po-eura&key=87ca3314a9fa775b5c3a7726100694b0" style="top: 0; left: 0; width: 100%; height: 100%; position: absolute; border: 0;" allowfullscreen></iframe></div></div></div>
On smatra da je neophodno obratiti pažnju na što su neka od lica prije više od pola godine privedena, a da u tužilačko-policijskom obrtu nijesu sprovedene mjere koje bi bile logične.&nbsp;
<div class="embed-block"><div><div style="left: 0; width: 100%; height: 170px; position: relative;"><iframe src="https://cdn.iframe.ly/api/iframe?app=1&url=https%3A%2F%2Fetv.me%2Fhronika%2Fpodgoricanin-uhapsen-u-akciji-lugansk-pronadeni-pistolj-i-municija-u-ilegalnom-posjedu&key=87ca3314a9fa775b5c3a7726100694b0" style="top: 0; left: 0; width: 100%; height: 100%; position: absolute; border: 0;" allowfullscreen></iframe></div></div></div>
- Mislim da bi to bila dovoljna tema da opozicija traži kontrolno saslušanje ljudi iz bezbjednosne zajednice. Drugi segment koji je takođe indikativan i iz koga se takođe možemo da zaključimo dosta je zašto Agencija za nacionalnu bezbjednost kao primarna obavještajna zajednica za ova pitanja nije uključena u ovu operaciju - naveo je on.
Misli, kaže, da su to dvije teme koje bi morale biti predmet saslušanja pred nadležnim skupštinskim odborom.
<h2>Moskva i Beograd rade na tome da ne uđemo u EU</h2>
- Režimi u Beogradu i Moskvi će učiniti sve - i vrlo aktivno rade na tome da Crna Gora nikad ne uđe u Evropsku uniju - naglasio je on.
On je, gostujući u emisiji Na kraju dana na Televiziji E, ocijenio da je opstrukcija izbora sudija Ustavnog suda očigledno smišljena van Crne Gore, te da se tiče upravo zaustavljanja evropskih integracija Crne Gore.
- Što se ne dešava po prvi put - naglasio je on.
Podsjetio je na nekadašnjeg glasanja bivše poslanice Suade Zoronjić iz Građanskog pokreta URA, koje je 13 puta bila uzdržana tokom glasanja.
- Tragom te prakse u bavljenju politikom, da nešto što treba da bude stvar kompromisa i stvar dijaloga vi privatizujete, preuzmete i monopolizujete kao politička stranka ili ko vladajuća većina, iako je norma i duh Ustava i način na koji se sudije Ustavnog suda biraju podrazumijeva širi politički dijalog i toga nema ne zato što ne žele da do dijaloga dođe, već suptilno usporavaju ono što su evropske obaveze i neka niko nema bilo koju dilemu šta je cilj svega ovoga, cilj je ds Crna Gora ne da ne postane članica ‘28. nsgo da ne postane članica ni ‘30” - rekao je Kalezić.
Pored institucionalnih opstrukcija, objašnjava Kalezić, poput neizbora sudija uporedo su na snazi i vaninstitucionalne opstrukcije - poput onoga što se trenutno dešava u Botunu.
- Što su mehanizmi vladajuće većine da na suptilan i perfidan način zaustavili integracije - dodao je on.
Cijelo gostovanje možete pogledati na Youtube kanalu TV E

Kalezić: Akcija Lugansk je stvaranje Potemkinovih sela u odnosu na međunarodnu zajednicu

Nedavna tužilačko-obavještajna aktivnost usmjerena na razbijanje novoformiranih ruskih vojnih i paravojnih ćelija u Crnoj Gori predstavlja tek vrh ledenog brijega i otvara više pitanja nego što ih zatvara - upozorava za Analitiku politički analitičar Danilo Kalezić.
Izričit je da je nesporno da su ruske obavještajne strukture, uz podršku pojedinaca povratnika sa ruskо-ukrajinskog ratišta, nastojale da prenesu finansijska sredstva, logistiku i operativna znanja na teritoriju Crne Gore.
<h2>Ruske službe neće pasivno čekati</h2>
U javnosti se, cijeni on, s pravom postavlja pitanje: da li je reakcija institucija tempirana uoči važnih međunarodnih aktivnosti Vlade Crne Gore ili zašto je, uprkos ranijem radu obavještajnog sektora i međunarodnih partnera, bilo potrebno više od pola godine da proces dobije javni epilog.
Ovaj slučaj, kaže, ujedno potvrđuje da ruske službe neće pasivno čekati odluku Apelacionog suda, te predstavlja apel tužilaštvu i sudstvu da održe profesionalnu distancu i odupru se pritiscima kojima će biti izloženi - kako od pojedinih struktura parlamentarne većine, tako i od paralelnih mreža koje nastoje da utiču na rad pravosuđa.
<h2>Nove taktike djelovanja</h2>
Sagovornik Analitike ukazuje i da su nakon trijumfa kontrarevolucije i uspostavljanja nove političke vlasti u Crnoj Gori - vlasti koja je, kako naglašava, u više segmenata posredno usklađena sa strateškim interesima Rusije na Balkanskom poluostrvu - ruske službe prešle na novu tehniku i taktiku djelovanja.
- Umjesto centralizovanog modela iz ranijeg perioda, današnji operativni pristup zasniva se na: formiranju manjih, međusobno nepovezanih ćelija, raspršenoj mreži lokalnih operativaca, upotrebi povratnika iz konflikata kao nosilaca znanja i logistike, ali i strukturiranju po uzoru na iskustva iz Avganistana tokom osamdesetih godina - gdje su male, autonomne, ali ideološki usklađene grupe djelovale paralelno, a bez direktnog međusobnog kontakta - navodi Kalezić.
Ova taktika, prema njegovim riječima, omogućava veću otpornost na disciplinske poremećaje, lakše prikrivanje tragova i otežava institucijama da u kratkom roku povežu operativne djelove u koherentnu cjelinu.
<h2>Akcija „Lugansk“</h2>
Podsjetimo, policija je u okviru operacije kodnog naziva „Lugansk“ uhapsila Danka Savića, državljanina BiH sa boravištem u Crnoj Gori, za kog se vjeruje da je učestvovao u oružanim formacijama na strani Rusije u regionu Luhansk od 2023. do 2025. godine. Tokom pretresa pronađeno je oko 12 kilograma eksploziva, veća količina municije, termovizijske i optičke sprave, radiostanice, dijelovi oružja, vojne uniforme i obilježja organizacija poput Balkanske kozačke vojske i Crnogorsko-kozačkog bratstva.
<div class="embed-block"><div><div style="left: 0; width: 100%; height: 0; position: relative; padding-bottom: 48%; padding-top: 120px;"><iframe src="https://cdn.iframe.ly/api/iframe?app=1&url=https%3A%2F%2Fetv.me%2Fhronika%2Fuhapsen-danilovgradanin-osumnjicen-za-ucestvovanje-u-oruzanim-formacijama-rusije-na-racunu-imao-milion-i-po-eura&key=87ca3314a9fa775b5c3a7726100694b0" style="top: 0; left: 0; width: 100%; height: 100%; position: absolute; border: 0;" allowfullscreen></iframe></div></div></div>
Akcija je obuhvatila 12 osumnjičenih, a pretresi su sprovedeni na 13 lokacija u Podgorici, Nikšiću i Danilovgradu.
<div class="embed-block"><div><div style="left: 0; width: 100%; height: 170px; position: relative;"><iframe src="https://cdn.iframe.ly/api/iframe?app=1&url=https%3A%2F%2Fetv.me%2Fhronika%2Fpodgoricanin-uhapsen-u-akciji-lugansk-pronadeni-pistolj-i-municija-u-ilegalnom-posjedu&key=87ca3314a9fa775b5c3a7726100694b0" style="top: 0; left: 0; width: 100%; height: 100%; position: absolute; border: 0;" allowfullscreen></iframe></div></div></div>
Takođe, jutros je danilovgradska policija, u nastavku aktivnosti u okviru akcije “Lugansk”, uhapsila Željka Obradovića (57) iz Podgorice, zbog sumnje da je izvršio krivično djelo nedozvoljeno držanje i nošenje oružja i eksplozivnih materija.

Kalezić: Razbijanje ruskih ćelija u Crnoj Gori tek vrh ledenog brijega, zašto se čekalo pola godine da proces dobije javni epilog

Kubanski oslabljeni zdravstveni sistem doveden je na ivicu kolapsa zbog toga što Sjedinjene Američke Države blokiraju isporuke nafte toj zemlji, izjavio je u petak jedan kubanski zvaničnik.
Zdravstveni sistem na ostrvu je, zajedno s ostatkom ekonomije, i ranije bio u stanju permanentne krize, uz hroničan nedostatak potrepština, osoblja i ljekova.
No, previranja su posljednjih sedmica dostigla novu krajnost. Hitne službe se bore da pronađu dovoljno goriva za izlazak na intervencije. U ruševnim bolnicama učestale su nestanke struje. Letovi koji donose ključne medicinske zalihe su obustavljeni jer kubanske vlasti navode da više ne mogu da pune avione gorivom na svojim aerodromima.
Stručnjaci i pojedini svjetski lideri upozoravaju da bi ostrvo moglo biti na pragu humanitarne krize.
U intervjuu za agenciju Asošijejted pres (Associated Press), kubanski ministar zdravlja Hose Anhel Portal Miranda rekao je da američke sankcije više ne samo da guše ekonomiju ostrva, već sada ugrožavaju "osnovnu ljudsku sigurnost".
- Ne možete uništavati ekonomiju jedne države, a da to ne utiče na njene stanovnike. Ova situacija bi mogla dovesti živote u pitanje - poručio je Portal.
Prema njegovim riječima, pet miliona ljudi na Kubi koji žive s hroničnim bolestima osjetiće posljedice po svoje ljekove ili terapije. Među njima je 16.000 onkoloških pacijenata kojima je potrebna radioterapija i još 12.400 koji prolaze kroz hemoterapiju.
Kardiovaskularna njega, ortopedija, onkologija i liječenje teško oboljelih pacijenata koji zavise od rezervnog napajanja električnom energijom su među najpogođenijim oblastima, naveo je. Na listu usluga koje trpe posljedice dodani su i tretmani bubrežnih oboljenja te hitne ambulantne službe.
Energetska kriza s kojom se Kuba godinama bori ušla je u novu fazu prošlog mjeseca, kada je američki predsjednik Donald Tramp potpisao izvršnu uredbu kojom se uvodi carina svakoj zemlji koja prodaje ili isporučuje naftu Kubi. Uslijedilo je samo nekoliko sedmica nakon što je Tramp svrgnuo venecuelanskog predsjednika Nikolasa Madura i najavio da kubanske rafinerije više neće dobijati venecuelansku naftu.
Kuba, koja proizvodi tek oko 40 odsto vlastitih potreba za gorivom i u velikoj mjeri zavisi od nafte za napajanje ostrva energijom, dugo se oslanjala na saveznike poput Venecuele, Meksika i Rusije kako bi pokrila energetski deficit. No, te isporuke su sada presušile.
Tramp je otvoreno poručio da mu je širi cilj da pojačavanjem ekonomskog pritiska na ostrvo potakne promjenu režima u Havani, koja se i ranije teško nosila s decenijama američkih sankcija.
Upravo kubanski građani, za koje američka vlada tvrdi da ih nastoji zaštititi, najteže osjećaju posljedice blokade goriva dok se svakodnevno gomilaju teškoće. Autobusi su redukovali linije, gorivo je podvrgnuto strogom racionisanju i prodaje se samo za stranu valutu, a hronične nestašice električne energije i isključenja struje dostigle su novu krajnost.
- Od januara se sve drastično promijenilo - kaže Aniliet Rodriguez, 25-godišnja trudnica koja je tog mjeseca primljena u centar za majčinsku njegu zbog ekstremnog oblika anemije.&nbsp;
- Nema hljeba, nema mlijeka za ishranu... Nema ljekova - ističe ona.
Kubanski zdravstveni sistem zasniva se na univerzalnom i besplatnom modelu, s lokalnim ambulantama gotovo u svakoj ulici i državnim subvencijama za lijekove. Ipak, posljednjih godina ušao je u stanje duboke krize, naročito nakon pandemije kovida-19. Hiljade ljekara, koji na državnim platama jedva mogu priuštiti karton jaja, napustile su zemlju, a bolnice su ubrzano propadale.
Zbog nestašice ljekova mnogi su prisiljeni da ih nabavljaju na crnom tržištu.
Portal upozorava da se očekuje daljnje pogoršanje stanja u narednim sedmicama, iako se kubanska vlada, kako kaže, trudi da se prilagodi novoj realnosti. U klinikama su instalirani solarni paneli, dok vlasti prioritet daju liječenju djece i starijih.
Istovremeno su uvedena ograničenja na tehnologije koje troše više energije, poput CT skenera i laboratorijskih testova, pa je ministar istakao da će ljekari sve više morati da se oslanjaju na osnovne metode u liječenju pacijenata, što će praktično mnoge odsjeći od viših nivoa zdravstvene zaštite.
- Suočeni smo s energetskom opsadom koja ima direktne posljedice po živote Kubanaca, po živote kubanskih porodica - zaključio je Portal.

Kubanski ministar: Američka blokada goriva dovela zdravstveni sistem na ivicu kolapsa

Na putnom pravcu Berane - Kolašin sinoć je došlo do tuče u kojoj su učestvovali pitomci Policijske akademije iz Danilovgrada, saznaje<a href="https://www.portalanalitika.me/clanak/tuca-na-putu-berane-kolasin-zbog-nasilnickog-ponasanja-uhapsena-dvojica-pitomaca-policijske-akademije"> Portal Analitika</a> nezvanično iz policije.
Kako im je saopšteno, E. C. je prijavio Odjeljenju bezbjednosti Berane da su ga napale njenu tri nepoznate osobe.
Prema nezvaničnim saznanjima Analitike, policija je došla do informacija da je E. C. preticao vozilo u kojem su se nalazila dvojica pitomaca Policijske akademije i još jedna osoba.
Nakon preticanja E. C. je pokazao srednji prst trojici momaka, a prilikom preticanja, kako su kazali policiji, ugrožavao im je bezbjednost.
Nakon toga, pitomci Policijske akademije i još jedna osoba, pretekli su vozilo u kojem je bio E. C, prepriječili mu put i tada je došlo do tuče.
Dvojica Andrijevčana i jedan Beranac, od kojih su dvojica pitomci Policijske akademije u Danilovgradu, uhapšeni su i osumnjičeni za nasilničko ponašanje.
Ovim povodom kontaktirali su i direktora Policijske akademije Nenada Vojinovića.
- Imamo nezvanične informacije da se dogodio neki događaj u kojem su naša dva akademca učestvovala. Nakon eventualnih potvrda preduzeće se mjere i radnje shodno pravilnicima Policijske akademije - kazao je Vojinović za Analitiku.

Tuča na putu Berane - Kolašin: Zbog nasilničkog ponašanja uhapšena dvojica pitomaca Policijske akademije

U podgoričkom naselju Konik su održane dvije radionice u okviru projekta "Edukacijom do ravnopravnosti - Jačanje žena iz romske i egipćanske zajednice u Podgorici" koje predstavljaju značajan korak ka stvaranju inkluzivnijeg i pravednijeg društva, u kojem su prava i mogućnosti žena iz romsko- egipćanske zajednice prepoznata i podržana.
Koordinatorka ovog projekta je, kako se navodi u saopštenju, Behija Ramović.
- Radionice su okupile ukupno 50 učesnica, a rad je prilagođen u grupama,čime je omogućen kvalitetan i interaktivan rad, prilagođen potrebama učesnica. Aktivnosti su bile usmjerene na osnaživanje žena iz romske i egipćanske zajednice kroz edukaciju, razmjenu informacija i podsticanje aktivnog učešća u društvenim procesima Crne Gore - navodi se u saopštenju.
Tokom radionica obrađene su različite teme od značaja za unapređenje položaja žena, počevši od ljudskih prava, rodne ravnopravnosti, integracije u društvu, kao i prava na obrazovanje, zapošljavanje i aktivno učešće u zajednici.&nbsp;
- Poseban akcenat stavljen je na jačanje samopouzdanja, informisanosti i svijesti o važnosti ravnopravnog položaja žena u društvu, kao i na prevazilaženje prepreka sa kojima se suočavaju u svakodnevnom životu. Učesnice su imale priliku da kroz otvoren dijalog i praktične primjere unaprijede svoja znanja ali i dobiju određene informacije sa ciljem unapređenja položaja i integrisanja u društvu - istaknuto je u saopštenju.
Zahvaljuju se Fondu za zaštitu i ostvarivanje manjinskih prava Crne Gore, koji je prepoznao značaj ovog projekta i pružio finansijsku podršku.

Edukacija o jačanju žena iz romske i egipćanske zajednice: Značajan korak ka stvaranju inkluzivnijeg i pravednijeg društva

Slovačka će obustaviti snabdijevanje Ukrajine električnom energijom od 23. februara ukoliko Kijev ne obnovi tranzit nafte kroz naftovod Družba, izjavio je premijer Robert Fico.
- Slovačka je ponosna i suverena zemlja, a ja sam ponosan i suveren Slovak. Ako snabdijevanje naftom za Slovačku ne bude nastavljeno u ponedjeljak, zatražiću od SEPS-a da prestane sa isporukom električne energije Ukrajini - napisao je Fico na Fejsbuku.
Prema riječima premijera, u januaru 2026. godine bilo je potrebno dvostruko više električne energije da se stabilizuje ukrajinski energetski sistem nego u cijeloj 2025. godini.
- Ako Zapad ne prigovara zbog sabotaže gasovoda Sjeverni tok, Slovačka ne može slovensko-ukrajinske odnose doživljavati kao jednosmjernu vezu koja koristi samo Ukrajini - naveo je on.
Fico je naveo da je samo obustava snabdijevanja gasom Slovačke prouzrokovala štetu od 500 miliona eura, dok je obustava tranzita nafte izazvala još veću štetu i logističke probleme.
- S obzirom na neprihvatljiv stav (ukrajinskog predsjednika Volodimira) Zelenskog prema Slovačkoj kao neprijateljskoj zemlji, smatram apsolutno ispravnim da se Slovačka ne uključuje u vojni zajam (Evropske unije) Ukrajini od 90 milijardi eura - zaključio je premijer.
TASS je nedavno saznao da je Ukrtransnafta, koja vrši tranzit nafte kroz Ukrajinu, zabranila isporuku sirove nafte Slovačkoj i Mađarskoj.
Prema navodima izvora, 6. februara kompanija je uklonila vanrednu situaciju na stanici Brodi, ali tok nafte još nije krenuo.
Mađarski ministar spoljnih poslova Peter Sijarto optužio je Zelenskog da blokira isporuke kako bi stvorio probleme mađarskoj vladi pred parlamentarne izbore.
Evropska komisija je prekjuče saopštila da su Mađarska i Slovačka obustavile isporuke dizel goriva Kijevu.
A Mađarska je juče najavila da će blokiraji zajam od 90 milijardi eura iz Evropske unije Ukrajini.

Tag: danilo-kalezic