Nedavne secesionističke poruke predsjednika Opštine Pljevlja Darija Vraneša idu u korist onima koji hoće tenzije u Crnoj Gori, usmjerene na izazivanje tenzija i na stalno podgrijavanje strasti kad su u pitanju nacionalna osjećanja, kazao je u emisiji „Načisto“ na Televiziji „Vijesti“ poslanik Pokreta Evropa sad (PES) i predsjednik Odbora za bezbjednost i odbranu Miodrag Laković.&nbsp;
Podsjetimo, Vraneš je nakon završetka dionice Mijakovići-Vrulja kazao je da je narod već dao imena mostovima koji se nalaze na toj dionici.
- Narod je već dao ime ovom dužem mostu - most kralja Aleksandra Karađorđevića - ujedinitelja. Ovaj drugi most, dužine 128 metara, građani već nazvaše most kralja Petra I Karađorđevića - oslobodioca... Želja naroda živi. Ona se nekad čeka godinama, decenijama, pa i vjekovima sigurno. Uvijek na kraju bude ostvarena. Želja za ujedinjenjem živi - poručio je tada Vraneš.
Laković, ipak, smatra da ova izjava nema nikakav značaj.
- Nema nikakav značaj ako on kaže: “narod je dao" ili "građani su dali ime”. U kojoj proceduri su oni dali ime? Niko njemu nije rekao da je narod dao to ime, nego je on to ime sam htio - kazao je Laković.&nbsp;
Istakao je da on lično nema razumijevanja za to što PES još podržava Vraneša u Pljevljima, navodeći da Vranešove izjave ne idu u korist ni Novoj srpskoj demokratiji (NSD).
- Ovo odstupa od našeg koalicinog sporazuma, vidimo da Nova srpska demokratija toleriše - iako ovo odstupa. Mislim da ovakvo ponašanje ni njima u ovom trenutku ne ide u prilog. Oni promovišu evropske integracije – dodao je Laković.&nbsp;
On je pojasnio da Pokret Evropa sad prati ponašanje Nove srpske demokratije.&nbsp;
- Mi, naravno, kao dio parlamentarne većine i kao njihovi partneri pratimo to kako će se oni ponašati u odnosu na važna državna pitanja - koja su u ovom trenutku tema broj jedan po važnosti – naveo je Laković.&nbsp;
Ubijeđen je, kaže, da ta partija ne „vodi kolo“.&nbsp;
- Mi zajedno kao palamentarna većina donosimo odluku kada je u pitanju integracioni proces. Institucije ozbiljno prate ono što se govori iz usta političara. I Marko Kovačević je govorio na Grahovcu, a za taj govor je kasnije uspostavljeno da se radi o prekršajnom djelu – naglasio je Laković. &nbsp;
<div class="embed-block"><div><div style="left: 0; width: 100%; height: 0; position: relative; padding-bottom: 62.0117%; padding-top: 120px;"><iframe src="https://cdn.iframe.ly/api/iframe?app=1&url=https%3A%2F%2Fetv.me%2Fdrustvo%2Fvranes-narod-mostove-u-pljevljima-nazvao-kralj-petar-i-i-kralj-aleksandar-karadjordjevic&key=87ca3314a9fa775b5c3a7726100694b0" style="top: 0; left: 0; width: 100%; height: 100%; position: absolute; border: 0;" allowfullscreen></iframe></div></div></div>

Vjera Ljuljđuraj

original

viewImage

baseImage

610x380

500x500

400x240

400x203

1250x600

1084x550

thumbnail

Laković: Ne razumijem zašto PES još podržava Vraneša u Pljevljima - njegove izjave idu u korist onima koji hoće tenzije u Crnoj Gori

Nakon što je Portal ETV 8. decembra objavio informaciju da je predsjednik Opštine Pljevlja Dario Vraneš na poziv Udruženja Pljevljaka u Sarajevu bio gost na svečanoj večeri ove organizacije, a što je odbio da komentariše predsjednik te asocijacije Alen Sulejmanović, odnosno nije odgovorio na naše pitanje koji je bio motiv da uputi poziv Vranešu, juče se oglasio na društvenoj mreži Fejsbuk, s objašnjenjem da je poziv upućen Opštini „kao instituciji“, a ne lično Vranešu. <div class="embed-block"><div><div style="left: 0; width: 100%; height: 0; position: relative; padding-bottom: 67.5144%; padding-top: 120px;"><iframe src="https://cdn.iframe.ly/api/iframe?app=1&url=https%3A%2F%2Fetv.me%2Fpolitika%2Fvideo-dario-u-sarajevu&key=87ca3314a9fa775b5c3a7726100694b0" style="top: 0; left: 0; width: 100%; height: 100%; position: absolute; border: 0;" allowfullscreen></iframe></div></div></div> Portal ETV objavio je informaciju nakon što nam se obratilo više Pljevljaka, ogorčeni Vranešovim prisustvom na svečanoj večeri, zbog njegove nacionalističke, šovinističke politike koju propagira, a dostavljen nam je i snimak sa tog druženja. - Udruženje Pljevljaka u Sarajevu postoji više od trideset godina i okuplja ljude rođene u Pljevljima koji danas žive u Sarajevu, kao i naše sugrađane koji su porijeklom iz Pljevalja. Naš cilj je isključivo njegovanje tradicije i međusobnih veza. Kao i svih ovih godina, Udruženje je uputilo službeni, protokolarni poziv Opštini Pljevlja kao instituciji, iz čijeg se budžeta rad Udruženja djelimično finansira, a što je ustaljena praksa duga tri decenije. Taj poziv nije ličan i ne zavisi od toga ko obavlja funkciju predsjednika opštine niti predsjednika Udruženja. Predsjednik Opštine Pljevlja je prisustvovao isključivo na osnovu institucionalnog poziva, a ne mog ličnog – objasnio je Sulejmanović na stranici Udruženja na društvenoj mreži Fejsbuk.  <figure> <img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/2025121113120_1029f1ea80d1190e731bfbd3bc03aba5bd8e9cf84d8c5507c4afb4a777a07db9.jpg" data-media-id="editor_1" data-image-id="2025121113120_1029f1ea80d1190e731bfbd3bc03aba5bd8e9cf84d8c5507c4afb4a777a07db9" data-rendition-name="original" width="728" height="1599" loading="lazy" alt="Objava Alena Sulejmanovića"> <figcaption>Objava Alena Sulejmanovića(Photo: Fejsbuk - stop kadar)</figcaption> </figure>  Poručio je da Udruženje i on lično ne podržavaju „bilo čije uvrijedljive izjave ili postupke“.&nbsp; - U potpunosti se ograđujem od svih ranijih izjava i stavova predsjednika Opštine Pljevlja, posebno onih koji vrijeđaju bilo koju zajednicu, narod kojem pripadam i koji su u suprotnosti sa svim mojim ubjeđenjima. Takvi stavovi nikada nisu predstavljali mene, Udruženje niti vrijednosti koje njegujemo – saopštio je Sulejmanović. Dolazak predsjednika Opštine Pljevlja u Sarajevo i njegovo prisustvo na „Večeri Pljevljaka“, kako je napisao, smatra „mogućom najavom promjene njegovih političkih stavova i željom da konačno bude predsjednik i predstavnik svih građana Pljevalja, bez obzira na naciju i vjeru“. Da je prisusutvovao svečanoj večeri u Sarajevu na društvenoj mređi Instagram pohvalio se sam Vraneš objavom 6. decembra. Objavio je fotografiju i napisao da je u Sarajevu na poziv Sulejmanovića. A na snimku sa svečane večere, koji je Portalu ETV dostavio čitalac, vidi se Vraneš kako uživa u stihovima pjesme „Niđe nebo nije plavo kao iznad Crne Gore“. <div class="embed-block"><div style="max-width: 56vh;"><div style="left: 0; width: 100%; height: 0; position: relative; padding-bottom: 177.7778%;"><iframe src="https://cdn.iframe.ly/api/iframe?url=https%3A%2F%2Fwww.youtube.com%2Fshorts%2Fi0FdfoDF7eM&key=87ca3314a9fa775b5c3a7726100694b0" style="top: 0; left: 0; width: 100%; height: 100%; position: absolute; border: 0;" allowfullscreen scrolling="no" allow="accelerometer *; clipboard-write *; encrypted-media *; gyroscope *; picture-in-picture *; web-share *;"></iframe></div></div></div> Da je zvanicama bilo neobično prisustvo Vraneša, kako smo objavili, potvrđuje i komentar koji se čuje na snimku: „Dario u Sarajevu“. Vraneš je, podsjetili smo u tekstu 8. decembra, prije nešto duže od pet godina, preciznije 30. avgusta 2020. kada je bio zapošljen kao ljekar u Službi hitne pomoći u Pljevljima, automobilom sa prijateljima kroz Pljevlja pratio autobus koji je stigao iz Bosne i Hercegovine, koji su snimali mobilnim telefonom, a na snimku se čuje uzrujani glas: „Dolaze Turci“. - Evo me ispred autobusa sam, autobus iz Sarajeva pun Turaka doš'o, evo ga snimamo – čuje se, pored ostalog, na snimku, nakon odvratnih psovki, kao i komentar: „Svi su plaćeni, Muslimani“... Aktuelni predsjednik Opštine Pljevlja nikada nije negirao da je tog izbornog dana „lovio glasače“ po Pljevljima, odnosno kao aktivista koalicije „Za budućnost Crne Gore“, zastrašivao Pljevljake koji žive i rade u Bosni i Hercegovini, a imaju ovđe pravo glasa. Podsjetili smo da Vraneš predano radi na urušavanju multietničkog, multikulturnog, multinacionalnog karaktera ovoga grada. Promoviše zločinački četnički pokret koji je 1943. godine počinio jeziv masakr u Pljevljima, kada su klali i muslimanske bebe u kolijevkama.&nbsp; Opštinskim novcem, novcem građanki i građana Pljevalja nedavno je finansirao knjigu koja veliča četnički fašistički pokret „Vitezovi Karađorđeve zvijezde JVUO 1941 – 1945“...&nbsp; Od nedavno u kabinetu ima i minijaturu biste četničkog vođe, zločinca Draže Mihailovića. Na Instagramu je imao i objave praćene pjesmom „Sprem'te se, sprem'te četnici“, a u jednom televizijskom gostovanju kazao je da su Pljevlja grad „Srba pravoslavaca, Srba katolika i Srba muslimana“...

Kaćuša Krsmanović

Sulejmanović: Vraneš nije pozvan lično, njegov dolazak moguća najava promjene političkih stavova

U proteklih nekoliko dana dva su ,,avgustovska oslobodioca“, na dva kraja Crne Gore, imala svoje – ajde, da tako kažemo – političko-ekološke performanse: Dario Vraneš u Pljevljima i Milan Knežević u Botunu. &nbsp; Gore na sjeveru, čelnik Pljevalja i funkcioner Nove srpske demokratije, čistio je – ne baš ekološki, a još manje etički - crnogorsku istoriju od pomena Crne Gore i Crnogoraca.&nbsp; Nije mu prvi put. Čovjek koji se zgražava na pomen crnogorskog antifašizma, prvo je zamislio da slavi Svetu Petku kao dan srpskog oslobođenja Pljevalja od Turaka, iako su taj grad oslobodili Crnogorci dan poslije Svete Petke, 15. oktobra po starom, odnosno 28. oktobra po novom kalendaru.  <figure> <img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/20251208181256_7e1e3b55fb568ee949446e6ab932bcf30b4ad1b7db548ce417db6ffc0f742d8e.png" data-media-id="editor_0" data-image-id="20251208181256_7e1e3b55fb568ee949446e6ab932bcf30b4ad1b7db548ce417db6ffc0f742d8e" data-rendition-name="original" width="848" height="685" loading="lazy" alt='ULAGIVANJE VELIKOSRPSTVU: Most u Pljevljima koji je ,,krstio" Vraneš'> <figcaption>ULAGIVANJE VELIKOSRPSTVU: Most u Pljevljima koji je ,,krstio" Vraneš(Photo: UGC )</figcaption> </figure>  VRANEŠEVA LAŽNA ISTORIJA A onda je, Vraneš, istoričar-naturščik proglasio 1. decembar danom kada su se Srbija i Crna Gora ujedinile, iako je to doba kada je nestalo i ime i država Crna Gora. &nbsp;&nbsp; Neki će reći da ljekaru koji je studirao duže od 14 godina knjiga baš i ne ide od ruke, pa se – eto – zapleo i zabrljao u istorijskim faktima. &nbsp;&nbsp; Ali, nije stvar u neznanju, već u svjesnom lažiranju istorije. &nbsp; Bez imalo griže savjesti, čak i sa dozom ponosa, Vraneš je dao ime jednom pljevaljskom mostu po Aleksandru Karađorđeviću, kralju za čije je vladavine Crna Gora okupirana pod srpskim bajonetima. &nbsp; Niko od crnogorskih zvaničnika nije se oglašavao na ruženje države i kršenje zakona i Ustava. Ćutao je rođeni Pljevljak, Milojko Spajić. Glasa nije puštio predsjednik Jakov Milatović. Andrija Mandić, predsjednik crnogorske Skupštine naravno, nije imao ništa protiv – negiranje Crne Gore i Crnogoraca uklapa se u njegov politički program. &nbsp;&nbsp; Ćutala je i većina nevladinih organizacija. Tek su se probudili kada je Vraneš u nastavku, primitivno kako jedino zna, napao novinarku Milku Tadić Mijović. &nbsp; I dobro je što su reagovali na Vranešovu mizoginiju. Pitanje je samo, što je značilo njihovo ćutanje na Vranešovo javno ponižavanje države i kršenje zakona – prećutkivanje ili odobravanja? A čelnik Pljevalja, onaj koji je svojevremeno zvao Turcima sugrađane Muslimane koji su dolazili da glasaju na izborima u Pljevljima, &nbsp;mirno je odjezdio u Sarajevo na skup Pljevljaka koji žive u tom gradu. &nbsp; Tamo mu, dok je poskakivao uz pjesmu, Muslimani, pardon Turci, očito nijesu smetali. &nbsp; BUNA U BOTUNU&nbsp; U isto vrijeme, par stotina kilometara južnije, u Zeti, djelovao je Milan Knežević. Za razliku od Daria Vraneša, koji izmišlja istoriju, njegov sadašnji koalicioni saveznik, saborac iz vremena litija, namjerio je - da sam piše buduću istoriju. &nbsp;  <figure> <img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/20251208181256_ab39b5e05f70a8864e9b9bff31dec94033e00f3f3fcada47472598db970a0e40.jpg" data-media-id="editor_1" data-image-id="20251208181256_ab39b5e05f70a8864e9b9bff31dec94033e00f3f3fcada47472598db970a0e40" data-rendition-name="original" width="1000" height="666" loading="lazy" alt='BUNTOVNI ,,ZMAJ OD ZETE": Milan Knežević u akciji'> <figcaption>BUNTOVNI ,,ZMAJ OD ZETE": Milan Knežević u akciji(Photo: UGC )</figcaption> </figure>  I to revolucionarnu istoriju. Lider DNP-a je krenuo je u - bunu na Botunu. Podigao je na noge Zetu, namjeran da, kako reče, po cijenu vlastitog života, ne dozvoli gradnju postrojenja za prečišćavanje vode. &nbsp; Odbacio je Knežević svaki prijedlog gradonačelnika Saše Mujovića, prozvao je premijera Milojka Spajića, najavivši da izlazi iz vlasti ako jedan Zećanin bude udaren od policije. Na kraju se i žestoko posprdao sa Jakovom Milatovićem, insinuirajući – vrlo prizemno i primitivno - da predsjednik trpi nasilje u braku i da se ne pača u Zetu... I sve bi to bilo sasvim očekivano, galama, predstava buke i bijesa, da nije nekoliko čudnih činjenica koji neminovno rađaju nezgodna pitanja. &nbsp; Prije svega, Milan Knežević je dio vlasti, one iste vlasti koja hoće da gradi kolektor u Botunu; njegova ministarka je glasala za kolektor na Vladi, kada je usvajan Prostorni plan... &nbsp; Zbog čega je tada ćutao, a sada galami? &nbsp;&nbsp; IGRE BEZ GRANICA&nbsp; Valjalo bi, takođe, da lider DNP-a partijskim saborcima ali i svojim Zećanima objasni: zašto će im biti bolje da se ne prečišćava voda koja dolazi iz Podgorice? Zeta je nizvodno i sve što iz Podgorice ide u Moraču dolazi u Botun. Zbog čega onda fekalije koje sada direktno idu u riječni tok ne treba da budu prerađivane? &nbsp;&nbsp;&nbsp; Teško je naći razuman odgovor. Osim ako današnje prijetnje destabilizacije vlasti - ne samo u Podgorici nego i u državi – Kneževiću ne služe kao paravan da se prikrije bojazan od odlučivanja po žalbi Specijalnog državnog tužilaštva u slučaju pokušaja terorizma okrtobra 2016. godine. &nbsp; Ne bi, svakako, bilo dobro da se sada, u ponovljenom postupku, sazna ko je i kako razgovarao sa onim opasnim Rusima na Zlatiboru 15. i 16. oktobra 2016. godine koji su čekali na znak agenata GRU-a Šišmakova ili Popova. &nbsp; Stvarno, ko je u vrhu tadašnjeg Demokratskog fronta jedini znao ruski? &nbsp;  <figure> <img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/2025120819120_d578b4684e31f41047833a3384e710bd1f448c34413e5c6f4c62a29b1465c4f0.png" data-media-id="editor_2" data-image-id="2025120819120_d578b4684e31f41047833a3384e710bd1f448c34413e5c6f4c62a29b1465c4f0" data-rendition-name="original" width="1664" height="799" loading="lazy" alt="DA LI OVĐE IMA EMPATIJE: Plakat na Kruševom ždrijelu iznad Cetinja"> <figcaption>DA LI OVĐE IMA EMPATIJE: Plakat na Kruševom ždrijelu iznad Cetinja(Photo: UGC )</figcaption> </figure>  CRNOGORSKI MOZAIK BEZOBZIRNOSTI Ali, ostavimo se teorija zavjere. Stvari su već dovoljno loše. &nbsp; Opisane akcije bez reakcije Darija Vraneša i Milana Kneževića samo su dio mozaika sadašnje Crne Gore. U kojoj je, očito, Dariu Vranešu dozvoljeno da – kršeći Zakon o državnim simbolima, ali i Ustav – sprovodi velikosrpsku imperijalnu agendu, da veliča četništvo i ratne zločince. I u kojoj, očito, Milan Knežević može da prijeti kako neće dozvoliti – po cijenu nereda - da država Crna Gora sprovede ugovor koji je potpisala sa međunarodnim partnerima i u saradnji sa Evropskom bankom. &nbsp; I sve to rade bez straha da bi neko od kolega iz zajedničke državne vlasti mogao da reaguje. Očito da Vraneš i Knežević dobro znaju svoje koalicione partnere: ,,avgustovski oslobodioci“ ne odvajaju se tako lako fotelje zbog principa. &nbsp;&nbsp; Ali, što je sa ostalima, ne samo u tužilaštvu ili opoziciji, nego u svim porama društva? &nbsp; Jer, dok traju slučajevi pravde i nepravde u Pljevljima i Botunu, nekako tiho, bez reakcija vlasti, opozicije, bez glasnog glasa nevladinog sektora, uz ćutanje režimskih medija – ali i šutnju društva – prošla je jedna mučna vijest. Nakon deset mjeseci, obustavljaju se blokade saobraćaja na Kruševom ždrijelu. &nbsp; Izmučene, izmorene, bez podrške društva, &nbsp;porodice žrtava, odlučile su da neće više biti blokada. Dvije i po godine nakon masakra u Medovini, tačno godinu od novog masovnog ubistva 1. januara, niko nije pokazao spremnost da, kao moralni čin, podnese ostavku; niko od čelnika države i policije nije htio vidi one suze porodica, da čuje jecaje, da osjeti tu bezdan koji oni žive... &nbsp; Dvadeset i tri ugašena života, četvoro đece više nema. I ništa. Ćuti većinska Crna Gora. &nbsp; Ona Crna Gora na koju su nas navikli i na koju ogromna većina građana pristaje. &nbsp; <div class="embed-block"><div><div style="left: 0; width: 100%; height: 0; position: relative; padding-bottom: 56.25%;"><iframe src="https://cdn.iframe.ly/api/iframe?url=https%3A%2F%2Fwww.youtube.com%2Fwatch%3Fv%3Dzo8fDGm53gk&key=87ca3314a9fa775b5c3a7726100694b0" style="top: 0; left: 0; width: 100%; height: 100%; position: absolute; border: 0;" allowfullscreen scrolling="no" allow="accelerometer *; clipboard-write *; encrypted-media *; gyroscope *; picture-in-picture *; web-share *;"></iframe></div></div></div> &nbsp;

Draško Đuranović

Sve je otišlo - u performans

Ljudi se mogu prevariti na dva načina. Prvi je da vjeruju u ono što nije istina. Drugi je da odbijaju prihvatiti istinu. (Seren Kjerkegor) Ne znam da li ste čuli najnoviji vic? Naime, na nesreću gradonačelnik Pljevalja je izjavio da on iznosi istorijske činjenice, a da mi, koji smo po njemu „separatisti“ falsifikujemo istoriju i krivotvorimo je. Iako je notorna istorijska činjenica da, sem Srbije, nijedna zemlja nije smatrala tzv. Podgoričku skupštinu ni legalnom, niti legitimnom, Dario Vraneš, kako je ime gradonačelnika Pljevalja, izvuče američkog predsjednika Vudroa Vilsona kao nekoga ko je zvanično priznao odluke tzv. Podgoričke skupštine. Što bi rekli - đe ga nađe? Upravo je Vilson oduglovačio sa priznanjem novostvorene države KSHS zbog protivljenja na način kako je obavljeno „ujedinjenje“ Crne Gore sa Srbijom. <h2>NEČASNA I ŠPORKA RABOTA</h2> A evo malo pikanterije. Suočen sa energičnim stavom francuske vlade, kao i stavovima Engleske i Italije, kralj Nikola je odustao od namjere da otputuje u Crnu Goru, ali je izrazio želju, da dobije izvjesne garancije savezničkih vlada za sebe. Taj je zahtjev prihvaćen, pa mu je francuska vlada saopštila da će francuske trupe, kada uđu u Crnu Goru, poštovati legalne vlasti kralja Nikole, a da će vojne vlasti, koje okupiraju zemlju, upravljati u ime kraljevo. Kralj se plašio da bi Srbi i njihove pristalice mogli da koriste bijedu u zemlji i odsustvo viđenijih ljudi, koji su svi internirani, što bi bilo spriječeno njegovim prisustvom u zemlji, zato je i želio da tamo otputuje. Francuski premijer Poenkare je na kraljevo pismo već 24. novembra odgovorio: „...Prisustvo savezničkih trupa, pomoć koju će pružiti stanovnicima doprinijeće nesumnjivo da se ubrza taj trenutak koji Vaše Veličanstvo od srca želi. Čim on bude došao, vlada Republike će biti srećna, Gospodaru, da olakša Vaš povratak“. Tog istog dana, 24. oktobra 1918. godine, kada je Poenkare pisao navedene riječi, počela je da zasjeda tzv. Podgorička skupština, koja će - ne bez žmurenja Francuske na nasilje srpske vojske i nelegalne izbore - donijeti odluku o detronizaciji kralja Nikole i ujedinjenju Crne Gore i Srbije. Eto toliko Dario, o pokvarenosti i nečasnosti, koju promovišete kao vrijednosni sistem uz fakinsku i prećutnu saglasnost prvog čovjeka Vlade Crne Gore, kojem ne smeta što Dario u ime naaaaaroda proglašava imena mostova imenima zlikovaca Crne Gore. Što zna seljo što su seoska posla, a što je temelj svake države? Kako to može znati čovjek koji ne zna što je ponos i da je laž nečasna i šporka rabota?! Ne znam da li je ime Daria Vraneša u mladosti prouzrokovalo određenu vrstu kompleksa i potrebe da se „opere“ da je „pravovjeran“ time što će biti „veći Papa od Pape“, ali njegovo ponašanje i izjave poodavno traže adekvatan odgovor države ili makar onih koji ga održavaju na vlasti u Pljevljima. Erik Hobsbaum konstatuje da „istorija prestaje da bude od koristi baš u trenutku kada nam je najpotrebnija“. Dario Vraneš je pravi primjer pretvaranja istorije u „proizvodnju maka za heroinske zavisnike“, što bi rekao jedan poznati sociolog. Po principu koji definiše Orvel u djelu „Kultura sjećanja“, „ko kontroliše prošlost, kontroliše i budućnost“, Dario se dao u dilovanje laži, trujući praznoglavost i neznavenost.  <figure><img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/20251206201232_7c1275014ef7ea1818f706e4057e0a92bacaa218507186b55be4ce201c2533da.png" data-media-id="editor_0" data-image-id="20251206201232_7c1275014ef7ea1818f706e4057e0a92bacaa218507186b55be4ce201c2533da" data-rendition-name="original" width="671" height="387" loading="lazy" alt="Vudrou Vilson"><figcaption>Vudrou Vilson</figcaption></figure>  Osnovni instituti socijalizacije (porodica, škola, masovni mediji, državni autoriteti, sistem obrazovanja, političke partije, vjerske zajednice itd.) su ti koji prenose informacije o prošlosti i promovišu zajedništvo u budućnosti. Ukoliko ne postoje izgrađene institucije ili ukoliko ne rade valjano svoj posao, tada imamo neintegrisanu političku zajednicu, unutrašnje suprotstavljenosti i nemogućnost ostvarenja pojedinačnih i zajedničkih interesa unutar ili uz pomoć te zajednice. Za svaku kolektivnu identifikaciju su potrebni masovni mediji (štampa, televizija, film...) i sistem obrazovanja koji doprinose idealizaciji, očuvanju i širenju identiteta, homogenizaciji, ali i podstiču pojedince da kao politički subjekti učestvuju u procesima zaštite i promocije javnog interesa, što, prema Jirgenu Habermasu, pretpostavlja građanski identitet. <h2> REVIZIJA ISTORIJE</h2> Prećerano bi bilo reći da je sadašnja vlast u Crnoj Gori, kao rezultat promjene na parlamentarnim izborima 30. avgusta 2020, isključivo mjera lošeg rada prethodne vlasti. Da bi jedna vlast uspješno gradila društvo koje bi poistovjetilo sopstveni interes sa interesom države u kojoj stiču egzistenciju, ona bi morala imati suvereni uticaj na građane putem obrazovnog, medijskog i naučnog sistema, bez značajnijeg upliva sa strane, koji bi obesmišljavao te napore. Umjesto da suvereno vlada svojim prostorom, Crna Gora više liči na zemlju otvorenu na epidemije izvana tuđeg virusa identiteta, bez obrazovnih i naučnih kapaciteta koji bi se učinkovito suprotstavili takvoj vrsti zaraze, jer je očito da su i sami većinom žrtve te zaraze. Istina je da su „predavgustovske“ vlasti malo vodile računa o svim oblastima koje utiču na odnos građana prema državi u kojoj žive, njenoj prošlosti, baštini, jednom riječju posebnosti koja je izrodila njeno milenijumsko trajanje i u svijetu sveopšti imidž slobodarske tradicije. Posebno je začuđujuća naivnost u odnosu na značaj i uticaj crkve, obzirom na sklonost njenih pacijenata na nekritičko prihvatanje magle koju im prodaju i njenu političku, imperijalnu ulogu u sprezi sa matičnom državom, koju ne skrivaju ni oni, ni političke „elite“ zemlje iz koje dolaze. Osoba čije ime bih rado preskočio, u jednom političkom talk show reče da najmanje jedna trećina sadašnje vlasti pripada ideologiji devedesetih prošlog vijeka, koji baštine ideologiju četničke „homogene Srbije“ i „herojstva“ Ratka Mladića i Radovana Karadžića. „Malo je kume“, što bi rekao jedan od aktera kultnog filma „Lepa sela lepo gore“. Nažalost, u sadašnjim vlastima, isključujući možda Bošnjake u dijelu lažne povijesti, posebno iz vremena od prije 85 godina, većina svoj novoantikomunizam, kojim mnogi peru svoje SKJ biografije, dokazuju revizijom istorije i proglašavanjem saradnika fašista antifašistima. Za takvo nešto njima su uvijek dovoljne bapske priče, dok su im istorijski dokazi uvijek komunistički falsifikati, bez obzira što su njihovi izvori autentični arhivi okupatorskih vojski, poznatih po preciznosti vođenja dokumentacije iz svojih ratnih pohoda. Ne bih se još jednom bavio Pavlom Đurišićem, već sam dovoljno naveo italijanskih izvora o ugovorima koje je sačinjavao sa italijanskom brigadom Venecija i njenim komandantom, hapšenjem od strane Njemaca, razlozima za to, načinom kako se obreo kod Hermana Nojbahera, specijalnog Hitlerovog izaslanika za Balkan, njegovim dogovorom sa Nojbaherom da dobije od Njemaca naoružanje za 5.000 boraca, o Hitlerovom gvozdenom krstu koji je dobio za zasluge za saradnju sa fašističkim okupatorom, o saradnji sa Sekulom Drljevićem i prevarom kojom je izigrao dogovor sa ustašama iz NDH, zbog čega je platio glavom. Pisao sam o njegovim žrtvama iz 1943: Musić M. Begiji (rođena 1943), Šljivo M. Hajriji (1943), Šljuka Š. Emi (1943), Moćević J. Simbuli, (1943) Moćević M. Đuzidi (1943), Čorbo L. Latifi (1943), Musić S. Hajru (1943), Mašović A. Elmasi (1943), Kelemiš J. Rašidu (1943), Sijamić R. Zumri (1943), Mašović DŽ. Hazbiji (1943), Šatara M. Nuri (1943), Hekalo M. Muradifu (1943)... svi zaklani u kolijevkama! FRANCUSKI MEDIJI Zaista mi je smiješno da jedan električar, sa imidžom sijalice, kojeg su nakardni sistem izbora i politička nedoraslost crnogorskog naroda, doveli na mjesto ministra, bivši član SKJ, pokušava da relativizuje činjenice u vezi Pavla Đurišića. Umjesto da se radikalno obračunaju sa revizijom istorije od strane Crkve Srbije, oni slijede njihovu naopaku ideologiju, vjerujući da je glas crkve glas boga. Ako postoji crkva koja je antiteza hrišćanske doktrine, to je Crkva Srbije. Kao da treba biti teološki genije da bi se shvatilo da je svetosavlje jeretičko učenje, potpuno suprotno hrišćanskoj dogmi i jevanđeljima.  <figure><img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/20251206201232_b4843c6415e6e4c8e61d9f3b91861064797409b12f2d864e4e60bb7f7e0b2218.jpg" data-media-id="editor_1" data-image-id="20251206201232_b4843c6415e6e4c8e61d9f3b91861064797409b12f2d864e4e60bb7f7e0b2218" data-rendition-name="original" width="4410" height="2934" loading="lazy" alt="Francuzi kralju Nikoli"><figcaption>Francuzi kralju Nikoli</figcaption></figure>  Završićemo opet francuskim medijima: „Časopis Annainac des Nationalitės, broj 18,19, od 20. septembra 1918. pod naslovom La vraie Yougoslavie, donosi članak sa potpisom Un Yougoslave: Krupne izmjene je donio veliki rat svima, naročito na jugu Evrope. I Srbija i Crna Gora u svojim ratnim proklamacijama od 1914. istakle su kao glavni cilj oslobođenje svih Jugoslovena. Međutim, jula 1917. srpska vlada objavila je tzv. Krfsku deklaraciju, kojom ište ujedinjenje svega jugoslovenstva pod Karađorđevićima, dakle monarhiju, i to bez prethodnog pristanka cijelog naroda. Zbog toga je krfski pakt izazvao otpor u velikom dijelu nove demokratije jugoslovenske, kako u Evropi, tako i u Americi. Usljed toga je jugoslovenska demokratija uskratila svoj pristanak na krfski pakt, kome je glavni cilj proširenje države Srbije i izlazak na more. Jugoslovenska demokratija ima, međutim, mnogo širi vidokrug. Srbija i Crna Gora jesu tek jedna trećina cijelog Južnog Slovenstva. Usljed toga je nastao nesporazum među Jugoslovenima i, naročito, borba protiv Crne Gore, koja počinje bivati opasna po budućnost Jugoslavije. Otud se pojavila među samim Jugoslovenima. Otud se pojavila ideja federalizma kao jedina koja će moći donijeti sile“. Isti časopis, u svom 20-tom broju od 15. oktobra, u članku pod nazivom Les intrignes et La vėrite A propos du Montenegro, donosi, ukratko, cio istorijat kampanje koja se od 1903. sistematski vodi protiv crnogorske države. „Dva su sredstva upotrebljavana: štampa i teror (bombe, zavjere). Otkako se crnogorska vlada nalazi na tuđem zemljištu udarilo se u klevetanje i intrige. Po svaku cijenu valjalo je Crnu Goru predstaviti kao reakcionarnu, u unutrašnjoj, a kao antinacionalnu u spoljnoj politici. Djela crnogorske vlade dokazuju, međutim, sve obratno! Neprijatelji Crne Gore pokazali su najveći bijes baš onda kad je Kralj Nikola dao zemlji Ustav na široko demokratskoj osnovi. Vidi se da njima nije stalo do unutrašnje politike crnogorske, nego do - nečega sasvim drugog! Što se tiče spoljne politike klevetnici kleveću mada je Kralj Nikola 1912. prvi oglasio rat Turskoj, i mada je 1914. prvi oglasio rat Austriji i pritekao Srbiji u pomoć! 'Izdao je' vele 'Saveznike 1915'. Međutim crnogorska vojska spasla je srbijansku vojsku od konačne propasti, jer je osigurala odstupnicu. Crnogorci su vazda spremni sve odnosne dokaze podnijeti istražnoj međunarodnoj komisiji na uvid i presudu, jer znaju da se nemaju česa bojati od pravednog suda. Ne, ne, cijelom klevetanju je bila cilj to, da se uništi jedan konkurent koji smeta imperijalizmu izvjesnih vlasnika balkanskih. Kad bi odnosna dokumenta iznijela na javnost, to bi bila jedna crna stranica među svijetlim stranicama ovoga rata“.

Slobodan Jovanović

Istorija kao mak za heroinske zavisnike

Savjet žena Stranke evropskog progresa (SEP) pozdravio je inicijativu Zaštitnika ljudskih prava i sloboda, koji je po službenoj dužnosti formirao predmet zbog uvredljivog komentara predsjednika Opštine Pljevlja Dario Vraneš na račun gospođe Milke Tadić Mijović. 
- Stranka evropskog progresa, a vjerujemo i cijela demokratska javnost, očekuje da ovaj postupak rezultira snažnim institucionalnim epilogom - saopšteno je iz te partije.
Smatraju da je važno da i premijer Milojko Spajić zauzme jasan stav i osudi ovaj čin, jer je, kažu u SEP-u, odgovornost najviših državnih funkcionera ključna za zaštitu integriteta svih građanki i građana.
- Diskreditacija, omalovažavanje i pogrdni rječnik kojim je gospodin Dario Vraneš istupio prema gospođi Tadić-Mijović predstavlja oblik primitivizma u javno prostoru, kojem nema mjesta ni u političkom kontekstu kojim se Vraneš opravdava. Osuđujemo svaki pokušaj da se žene ućutkaju, zastraše i potisnu iz javnog života, ma od koga dolazio - naglašeno je u saopštenju SEP-a.
Ukoliko se i ovaj slučaj pretvori u još jednu jednodnevnu senzaciju koja je glasno odjeknula kako među kritičarima tako i među onima koji je relativizuju, a bez ikakvog suštinskog epiloga, onda se, navode u SEP-u, moramo zapitati: kuda nas to vodi i šta će sljedeće biti tolerisano? 
- Ćutanje institucija i odsustvo odgovornosti stvaraju opasan presedan — da se uvrede, mizoginija i javno ponižavanje žena prihvate kao normalan dio političkog života. Upravo zato insistiramo da smo na prekretnici, i da upravo slučaj gospodina Vraneša ne smije ostati još jedan zaboravljeni incident, jer samo jasne reakcije i sankcije mogu pokazati da Crna Gora neće tolerisati napade na žene, na njihov profesionalni integritet i na osnovne vrijednosti koje čine temelje svakog demokratskog društva - zaključeno je u saopštenju.

Portal ETV

Savjet žena SEP: Očekujemo institucionalni epilog Vranešovih uvreda

Zaštitnik ljudskih prava i sloboda pokrenuće, po službenoj dužnosti, postupak povodom uvredljivog komentara koji je predsjednik Opštine Pljevlja Dario Vraneš (Nova srpska demokratija) uputio direktorici Centra za istraživačko novinarstvo Crne Gore (CIN-CG) Milki Tadić-Mijović, rečeno je Vijestima iz te institucije.
Vraneš je na Instagramu reagovao na izjavu Tadić-Mijović koju je dala tom listu, a koja se odnosila na njegov nedavni nacionalistički istup. U objavi, uz nekoliko emotikona, citirao je Njegoša: “Kazuj babo jesi li vještica? Jesam kneže, nije fajde kriti”.
<div class="embed-block"><div><div style="left: 0; width: 100%; height: 0; position: relative; padding-bottom: 63.7341%; padding-top: 120px;"><iframe src="https://cdn.iframe.ly/api/iframe?app=1&url=https%3A%2F%2Fetv.me%2Fdrustvo%2Faktivistkinje-osudile-seksisticke-izjave-predsjednika-opstine-pljevlja-sve-smo-mi-vjestice&key=87ca3314a9fa775b5c3a7726100694b0" style="top: 0; left: 0; width: 100%; height: 100%; position: absolute; border: 0;" allowfullscreen></iframe></div></div></div>
 
Na pitanje redakcije Vijesti da objasni šta je želio da poruči tim stihovima, odnosno kako se oni odnose na Tadić-Mijović, Vraneš je odgovorio da nema komentar i da je “sve saopštio u citatu”.
Predsjednik Opštine Pljevlja i funkcioner NSD-a prethodno je izjavio da je Podgorička skupština iz 1918. bila legitimna, te da “crnogorski separatisti, uprkos nesumnjivim svjedočanstvima, to osporavaju”.&nbsp;
- Na nama je da branimo istinu - kazao je tom prilikom Vraneš.
Komentarišući njegove navode, Tadić-Mijović je rekla da su takvi potezi očekivani i da Vraneš baštini “sve što nije građanska i slobodarska antifašistička Crna Gora”.
- Slavi osvajače i šoviniste, i one koji su 1918. okupirali našu zemlju, a izgleda da bi i da juriša na Prizren. Može, ali sam, ne s našom djecom. Oni će u Evropu, a ne za Vranešom - kazala je ona.
Ona je dodala i da je jasno “šta su nam napravili ovi zatočenici opasne ideologije, kojima je četnički zločinac (Pavle) Đurišić junak”.
- Vidjeli smo šta nam je ta ideologija donijela ne samo za vrijeme Drugog svjetskog rata, nego i devedesetih... Nadam se da je Crna Gora naučila lekciju, i da će Vraneš i slični njemu biti samo kratka epizoda u ovom interregnumu u kom na političkoj sceni ima svega... - zaključila je Tadić-Mijović.
Tokom jučerašnjeg dana predstavnici nevladinih organizacija i građanski aktivisti su pozvali nadležne institucije da reaguju i pokrenu postupke protiv Vraneša zbog poruke upućene Tadić-Mijović, dok su od premijera Milojka Spajića, zatražili da hitno omogući razrješenje predsjednika Opštine Pljevlja.
Vraneš je sinoć saopštio da mu nije bila namjera da uvrijedi bilo koga, pa ni Tadić-Mijović, te da je njegov odgovor bio “isključivo političke prirode, a ne lične”.

Ombudsman će vještačiti Vraneša zbog uvreda na račun Tadić-Mijović

Kaže jedna poslovica: “Ne ruši mostove za sobom, možda ćeš se jednom morati vratiti”. 
Dario Vraneš izgleda nikada nije čuo za tu misao. Kao što nije ništa naučio ni iz primjera svojih prethodnika koji su tuda prolazili prije njega. Svi su oni bili dobri dok su služili — dok su imali za šta da posluže. Onog trenutka kad više nijesu bili potrebni, odbačeni su kao stare, islužene krpe.
Kažu da izdajnici žive kratko u tuđoj milosti, a dugo u sopstvenoj sramoti. I nije ono što Vraneš danas govori i radi ništa novo: već smo to slušali od desetina drugih koji su posljednjih godina izmiljeli i pokušali da lažima zamijene istinu. Novo je samo jedno — da je čovjek takvog profila predsjednik opštine iz koje se ne odlazi nego bježi.
Pljevlja su opština koju je u proteklim decenijama napustio ogroman broj ljudi. To više nije vijest — to je trend. Novost je da država prvi put ima premijera - Pljevaljaka. Čovjeka sa, kako vole reći, “japanskim mindsetom”, ali ipak Pljevljaka. Njih dvojica — premijer i predsjednik opštine — djeluju kao potpune suprotnosti. Prvoga, formiranog dugim životom u inostranstvu, „velike” teme uopšte ne zanimaju. Na ozbiljne incidente, čak i na pokušaje ubistava i linča na nacionalnoj osnovi, reaguje podsmijehom, kao da ga se ništa ne tiče. Kao da mu niko nije javio da je nadležan upravo za to.
Vraneša, s druge strane, isključivo zanimaju te “velike teme”, do te mjere da ih sam proizvodi — ofarbane nacional-šovinističkom bojom i obilato natopljene lažima, jer jedino tako može da objasni ono čemu teži. Ili, bolje rečeno, ono za šta je plaćen (ne mislim na platu iz budžeta, makar ne ovog našeg).
A ipak, imaju oni jednu zajedničku osobinu: oba su potpuno nezainteresovana za razvoj Pljevalja i život Pljevljaka. Toliko da ne pokušavaju da urade ama baš ništa. Vraneš, ljekar, nije reagovao ni kada je u pljevaljskoj bolnici nestalo osnovnih sredstava za rad i normalno funkcionisanje. Umjesto da brine o zdravlju svojih sugrađana, on u kabinet kači fotografije ratnih zločinaca, preimenuje ulice po drugim koljačima i organizuje posijela u slavu trećih. A sve u sreći i veselju što takvih “junaka” ima dovoljno za još dva mandata. Jedino je sporno — hoće li nakon ta dva mandata uopšte biti naroda da mu prisustvuje, ili će svi otići onim istim mostom sa početka priče, tražeći zdrav vazduh, pun frižider i bolnicu u kojoj se skalpeli ne prokuvavaju kao u srednjem vijeku.
<h2>Mostovi kojima daju imena — narod prelazi u jednom smjeru</h2>
Možete nazvati most kako god hoćete — narod će prelaziti svojim poslom i naumom, a on je svim isti – samo otići šta dalje. 
Ali narod ide u jednom smjeru: ka boljem životu. Ka gradovima koji nude budućnost, a ne mitove, pozajmljene zastave i izmišljenu istoriju.
Kad sljedeći put neko stane pred mikrofone da objavi novo “veliko” ime, sjetite se: naziv samo sakriva prazninu. A kada je praznina ogromna — nijedno ime joj ne pomaže. Samo što će ta sljedeća najava odzvanjati praznim ulicama, poput aveti, poput ničega.
Valjda Vraneš misli da njegovim sugrađanim fali zastava a ne radnih mjesta, misli i govori da je pripadnik ugroženog naroda, ne shvatajući da je pripadnik političke elite koja je ugrozila perspektivu mladima.
I, dok on bezuspješno traga za nekim fantomskim „istorijskim pravdama”, njegov grad tone u zaborav. Onaj koji plaši da preraste u vječan i nepovratno sjećanje.
I dok Pljevlja ostaju bez ljudi, politika im nudi samo predstave: zakletve, kamere, parole, starinske mantre o “braći” i “slavnoj prošlosti”. Ali život ima svoj tempo: rudnici se gase, preduzeća propadaju, mladi pakuju kofere, putevi sve više zaobilaze, a oni koji ostaju preživljavaju na ivici nade.
<h2>Most nad vodom koji vodi van</h2>
Možeš most nazvati Svetosavskim, Aleksandrovim, Ujediniteljskim… možeš ga oblijepiti simbolima i parastosima. Ali kada padne mrak i kada oni isti “čuvari tradicije” zasjednu u fotelje, narod se rasporedi na dvije strane, ali ne na zelenaše i bjelaše, ne ni na partizane i četnike, ne više ni na depesovce i on druge, već na: one koji ostaju iz nužde jer nemaju đe, i one koji odlaze.
I tada svaka “velika priča”, svaki nacionalni projekat i svaka parola ostaju samo to - dekor za prazne džepove i prazne duše.
A most? Most služi da se pređe. I kad je jedina prava destinacija preko njega - odlazak, onda je jasno čemu taj most služi.
U politici je lako graditi mostove od riječi, laži i simbola.
Teže je izgraditi most koji zadržava ljude.
A Pljevlja, sa ljudima koji odlaze i vlastima koje se bave svime osim Pljevljima, stoje upravo na tom raskršću.&nbsp;
I zato: ne ruše se mostovi samo iza onih koji izdaju i koji neće imati čemu da se vrate — ruše se i pred onima koji ne znaju šta znači biti odgovoran za svoj grad i svoj narod.

Ne ruši mostove - možda ćeš ih jednom morati preći

Nakon što je, ne prvi put, otvoreno - i, nažalost, nekažnjeno - doveo u pitanje teritorijalni integritet i suverenitet države u kojoj živi i koja ga plaća, predsjednik Opštine Pljevlja, u maniru najgoreg primitivca, uputio je uvrede novinarki Milki Tadić Mijović, poručio je poslanik DPS-a Ivan Vuković, reagujući na mizogine napade Darija Vraneša.
- Uz najoštrije osude takvog ponašanja, pozivam navodno građanske partije, zahvaljujući kojima je Vraneš u mogućnosti da truje javni prostor nacional-šovinizmom, vjerskom mržnjom i mizoginijom, da, bez odlaganja, povuku podršku njegovoj anti-civilizacijskoj politici- poručio je Vuković na mreži X.
<div class="embed-block"><div style="max-width: 550px;"><div style="left: 0; width: 100%; height: 0; position: relative; padding-bottom: 100%;"><iframe src="https://cdn.iframe.ly/api/iframe?app=1&url=https%3A%2F%2Fx.com%2Fpg_citizen%2Fstatus%2F1996962897025552806&key=87ca3314a9fa775b5c3a7726100694b0" style="top: 0; left: 0; width: 100%; height: 100%; position: absolute; border: 0;" allowfullscreen></iframe></div></div></div>

Vuković: Vraneš u maniru najgoreg primitivca upućuje prijetnje novinarki, građanske partije iz vlasti da povuku podršku njegovoj politici

Predsjednik Opštine Pljevlja Dario Vraneš kazao je da je njegov odgovor direktorici Centra za istraživačko novinarstvo Milki Tadić Mijović bio isključivo političke, a ne lične prirode.
Iz više nevladinih organizacija i pojedinih ministarstava osudili su neprimjerene riječi koje je Vraneš uputio Tadić Mijović.
- Iako sam na salvo uvreda koje je Tadić Mijović iznijela u emisiji „Načisto“ — televizijskom programu čija je objektivnost davno uništena — odgovorio citatom iz Njegoševog Gorskog vijenca, želim da uputim iskreno izvinjenje svim pripadnicama ljepšeg pola koje su taj citat mogle doživjeti na način koji nije bio namjera njegovog navođenja- naveo je Vraneš u saopštenju.
On je istakao da cijeni činjenicu da su brojne organizacije koje zastupaju prava žena pokazale visoku osjetljivost i spremnost da reaguju.&nbsp;
Vraneš je rekao da je važno da se isto tako odlučno stane u zaštitu svih žena, bez obzira na njihovo političko ili društveno opredjeljenje.&nbsp;
- U tom kontekstu podsjećam da u prošlosti nije bilo jednake brige i javne osude kada su u pitanju bili komentari i postupci, poput onih koje je iznio Darko Šuković, ili fizički i verbalni napadi usmjereni prema poslanicama koje dolaze iz redova srpskog naroda- kazao je Vraneš.
On je istakao da vjeruje da dosljednost u zaštiti dostojanstva svake žene predstavlja temelj istinske društvene solidarnosti i da je to put ka zdravijem, pravednijem i uravnoteženijem javnom prostoru.&nbsp;
Vraneš je pozdravio saopštenje Ženskog kluba Skupštine u kojem se pozivaju svi akteri društveno-političke scene da se međusobno ophode sa uvažavanjem i poštovanjem, bez obzira na pol, funkciju ili političko opredjeljenje.
Kako je naveo, upravo tom rečenicom su pokazale da ne samo njegove, već i riječi drugih, izgovorene u televizijskim emisijama treba da budu dobro odmjerene, prije nego što budu izrečene.
- Istinski poštujem sve pripadnice ljepšeg pola bez obzira na njihovo političko opredjeljenje i želim da podvučem da je odgovor gospođi Tadić Mijović bio isključivo političke prirode, a ne lične. Nije mi namjera da bilo koga uvrijedim, pa ni gospođu Mijović- zaključio je Vraneš.

Vraneš: Odgovor Tadić Mijović na salve uvreda bio isključivo političke prirode, izvinjavam se ženama

Vranešev napad na Milku Tadić Mijović je rezultat političkog štićenja koje mu obezbjeđuju PES i Demokrate. Zato je ovo i njihova sramota, saopštila je Amina Cikotić, potpredsjednica SDP-a i predstavnica Evropskog saveza..
- Pošto je premijera Spajića očigledno strah da zatraži smjenu Darija Vraneša, a od Demokrata se ništa dobro svakako ne može očekivati, pozivam ministarke iz redova PES-a da reaguju- kazala je Cikotić.
Pozvala je &nbsp;ministarke da jasno i javno zatraže smjenu Vraneša, jer Spajić očigledno za to nema hrabrosti, kazala je ona. 

- Ako Maida Gorčević, Naida Nišić, Anđela Jakšić Stojanović i Majda Adžović žele da se i dalje pozivaju na evropske standarde, vrijeme je da prestanu služiti kao dekor politici primitivizma i mizoginije- istakla je predstavnica ES.
Vjeruje, kaže, da će pokazati je da nijesu figure u sopstvenoj partiji i Vladi, već ozbiljna politička snaga koja će znati da brani svoje ali i dostojanstvo svih žena u Crnoj Gori.

Cikotić: Ministarke da jasno i javno zatraže smjenu Vraneša, jer Spajić očigledno za to nema hrabrosti

Već pune tri godine vode se žučne rasprave o radu EPCG Solar Gradnje d.o.o. Nikšić (Solargradnja) kćerke kompanije Elektroprivrede Crne Gore AD Nikšić (Elektroprivreda). Kompanija Solargradnja je registrovana sa pretežnom djelatnošću 4321- postavljanje električnih instalacija, usko specijalizovana za projektovanje, ugradnju i održavanje fotonaponskih sistema. Krajem oktobra ove godine se navršilo četrdeset mjeseci od početka realizacije projekata izgradnje solarnih elektrana na krovovima objekata domaćinstava i fizičkih i pravnih lica u Crnoj Gori što je bio povod za brojne analize poslovanja ove firme. U ime i za račun budućih prozjumera, uz administrativno tehničku pomoć i posredovanje EPCG, male solarne elektrane instalira Solargradnja u okviru projekta Solari 3000+/500+ ukupne snage 30 megavata i projekta Solari 5000+ ukupne snage 70 megavata. Vrijednost ukupne investicije je oko 100 miliona Eura. Projekte podržava subvencijama u iznosu 20% predračunske vrijednosti u korist prozjumera “EKO FOND” za svaki završeni i u skladu sa propisima priključeni objekat na distributivni ili prenosni sistem. Uz to postoji jedan broj lokacija, na kojima je započeta realizacija drugih solarnih projekata gdje je izvođač radova ova sa kompanijom EPCG Željezara Nikšić. Do kraja oktobra ove godine nijedan objekat iz ove grupacije nije završen. Prema podacima EPCG i Ministastva energetike i rudarstva, završen je sa velikom zakašnjenjem prvi projekat 30 megavata i 50% drugog projekta ukupno oko 65 megavata. LOŠI POSLOVNI REZULTATI Resorna ministarstva u svim Vladama, Državna revizorska institucija, šira javnost, pojedinci analitičari, pa i oni koji to nijesu, ukazivali su na velike propuste u radu preduzeća i kašnjenja u realizaciji izgradnje solarnih elektrana prije svega zbog niske produktivnosti. Enormno zapošljavanje, sada je već jasno, imalo je za posljedicu žalosnu činjenicu da iskorišćenje radnog potencjala jedva doseže 20%. ANALIZE IZ PRETHODNOG PERIODA Podaci o realizaciji projekata Solari 3000+/500+ i Solari 5000+ koje je saopštio ministar energetike i rudarstva u Skupštini Crne Gore 11.11.2025. godine odgovarajući na pitanja poslanika (Tabela 1) u dovoljnoj su mjeri podudarni sa podacima koje je saopštio predsjednik Odbora direktora Elektroprivrede ujedno i predsjednik Skupštine Solargradnje u promo tekstu 26.oktobra na osnovu kojih sam uradio prethodnu analizu i sa istom upoznao javnost.  <figure><img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/20251212081228_190817dd06a988e2fff4decc8fc51c0211fabefd94fca2beb4934a84a001e191.jpg" data-media-id="editor_0" data-image-id="20251212081228_190817dd06a988e2fff4decc8fc51c0211fabefd94fca2beb4934a84a001e191" data-rendition-name="original" width="629" height="103" loading="lazy" alt="Solar gradnja"></figure>  Prije svega treba da znamo da je Solargradnja od početka realizacije Solari projekata imala dovoljan broj radnika, što joj je omogućavalo da prvi projekat 30 megavata završi za četri mjeseca (period jun – oktobar 2022), a drugi od 70 megavata za devet mjeseci, (period novembar 2022.-jul 2023. godine). Naravno, uz poštovanje kriterijuma Studije izvodljivosti koje je Elektroprivreda prihvatila kao osnov za ostvarenje ekonomske isplativosti projekata ove vrste (vidi tačku 4 Studije – Benefit za EPCG i Crnu Goru iz ugla zaposlenosti str.41 i 42).  <figure><img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/20251212081228_a5ad2657d3389e57edf20089c879cbb0d1971d99677b0579d1939ccb9091bd53.jpg" data-media-id="editor_1" data-image-id="20251212081228_a5ad2657d3389e57edf20089c879cbb0d1971d99677b0579d1939ccb9091bd53" data-rendition-name="original" width="631" height="48" loading="lazy" alt="Solar gradnja"></figure>  Uslijedilo je međutim veliko kašnjenje u realizaciji projekata tako da je projekat Solari 3000+/500+ 30 megavata završen u decembru 2023., nastavljen je od januara 2024. projekat Solari 5000+ a izgrađeno sa oktobrom 2025. godine 33,906 megavata ili za 40 mjeseci samo 48,4% od projektovanih 70 megavata. U čitavom periodu Elektroprivreda i Solargradnja nijesu preduzimale bilo kakve mjere kadrovskog prilagođavanja stvarnim potrebama posla a svih 450 radnika prosječno, nastavili su da rade sa punim bruto primanjima. Zaključio sam: - 88 prosječno zaposlenih moglo je, uz dozvoljeno prekoračenje potrebnog vremena za 20 % (praznici i meteo uslovi) potrebnog vremena za instaliranje 1 kW solarnih elektrana na krovovima objekata, da za 40 mjeseci izgradi solarne elektrane ukupnog kapaciteta 63,906 megavata, ili  <figure><img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/20251212081228_e55cdb54ac4890df9b51bb232727952b1a65480b19bd3718cd1e01efbf10e079.jpg" data-media-id="editor_2" data-image-id="20251212081228_e55cdb54ac4890df9b51bb232727952b1a65480b19bd3718cd1e01efbf10e079" data-rendition-name="original" width="639" height="183" loading="lazy" alt="Solar gradnja"></figure>  - faktor iskorišćenja kadrovskog kapaciteta u periodu od 40 mjeseci je ostvaren na nivou 88/450=19,6%, - prema tome u ovom poslu 362 radnika prosječno nijesu imali radni angažman. U Tabeli T-4 su prikazana bruto primanja zaposlenih u Eurima.  <figure><img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/20251212081228_93c901b774b09ddfb369bd2475bafaad6ec7272e45e4ad8e330fbde12f6719ff.jpg" data-media-id="editor_3" data-image-id="20251212081228_93c901b774b09ddfb369bd2475bafaad6ec7272e45e4ad8e330fbde12f6719ff" data-rendition-name="original" width="629" height="79" loading="lazy" alt="Solar gradnja"></figure>  1. Ostvaren je u Solar gradnji nepotrebno veći trošak bruto plata i ostalih ličnih primanja zbog neiskorišćenja kadrovskog potencijala a nepreduzimanja mjera sanacije stanja: a) 450-88 =362 (neangažovanih radnika u periodu 40 mjeseci), b) 362 (neangažovanih radnika u periodu)*1291 Eura (mjesečna bruto primanja po radniku)*40 (mjeseci) =18.693.680,00 EURA 2. Odstupanje od vremena izgradnje propisanog za realizaciju oba projekta pojedinačno i produženje vremena izgradnje drugog projekta, zbog kašnjenja u realizaciji prvog projekata, a nepreduzimanja potrebnih mjera za sanaciju stanja, imalo je sljedeće posljedice: - Ukupno manju proizvodnju električne energije iz solarnih elektrana kupaca proizvođača za 270 milliona kWh i to: - 2022. godine za 20, 2023. godine za 100, 2024. godine za 90 i 2025. godine za 60 miliona kWh. Negativan efekat ovoga se posebno osjetio u 2024. i 2025. godini višemjesečnog remonta TE Pljevlja. Ukupno manje proizvedena električna energija od oko 270 milion kilovatčasova mogla se prodati domaćim kupcima po cijeni od 45 Eura/ MWh u slučaju deficita u Crnoj Gori i tako pokriti trošak otkupa od kupaca proizvođača u iznosu od oko 12 miliona Eura, ili prodati po većoj cijeni u izvoznim aranžmanima. Ovo je treća analiza po redu koja je urađena na osnovu ključnih ulaznih podataka koje su dali iz Elektroprivrede, Solagradnje i resornog ministarstva, a čiji su rezultati praktično identični. Svi drugi podaci koje sam koristio prošli su kontrolu nadležnih organa i institucija. Analiize prate proračuni uglavnom urađeni u EXCEL formatu, za čiju tačnost odgovaram lično! Postoji nepodudarnost podataka o stepenu realizacije projekata kod EKO FONDA i uključenih energetskih kompanija i državnih organa koja se mora proučiti i eliminisati. O tome iduće nedjelje.

Solar Gradnji novi stari minus

Dugoročna alternativa &nbsp;za poboljšanje materijalnog stanja zaposlenih i penzionera jeste diversifikacija ekonomije, povećanje produktivnosti crnogorske ekonomije jer se jedino na taj način može povećati količina novca &nbsp;koju je moguće isplatiti zaposlenima i penzionerima i to je jedino održivo rješenje - rekao je gostujući u jutarnjem programu Budilnik, na Televiziji E, ekonomski analitičar Mirza Mulešković.
Prems najavi ministra ekonomskog razvoja Nika Đeljošaja novim zakonskim rješenjem bi svaki zaposleni i penzioner na kraju godine mogao dobiti dodatak u visini pola prosječne plate ili penzije, oslobođen poreza ili doprinosa. Takav bonus bi imao za cilj poboljšanje socijalne sigurnosti i kupovne moći građana.&nbsp;
Gledano iz socijalnog ugla, kaže Mulešković, prijedlog ministra Đeljošaja jeste dobar i može da unaprijedi kvalitet života radnika.&nbsp;
- Sa druge strane moramo da posmatramo i iz fiskalnog ugla koliko će to zapravo da košta i da li trenutno privreda i država mogu da isfinansiraju sve te obaveze. Nametnuti obavezu da se isplati još pola zarade svim zaposlenim, kako za privatni sektor, tako i za državu je po mom mišljenju u ovom trenutku neodrživo jer su to dosta veliki troškovi. Znamo kako privreda, tako i država imaju problem sa tom troškovnom stranom budžeta- rekao je Mulešković.
Naglašava da nema prihoda iz kojih bi se moglo realizovati takvo rješenje, jer i po izvještajima međunarodnih organizacija, podsjeća on, jasno se vidi da crnogorska ekonomija mora raditi na smanjivanju troškova javne uprave.
- Ako bismo gledali privredne subjekte preko 20.000 preduzeća u Crnoj Gori je blokirano, imate veliki broj malih privrednih subjekata koji ne posluju sa velikim plusem pa samim tim ovi troškovi bi dodatno opteretili njihovo poslovanje. Prije svega ovoga je trebalo uraditi jasne projekcije kako će se to odraziti na budžet, komunicirati sa socijalnim partnerima i svima onima na koje će da se odnosi ovakvo zakonsko rješenje pa tek onda pričati o mogućnosti uvođenja ovakvih davanja- istakao je Mulešković.
Podsjeća da je u prethodnom periodu došlo do velikog skoka cijena upravo zbog administrativnog povećanja zarada, što bi se desilo i sa dodatkom koji predlaže ministar Đeljošaj.
- Od 2022.godine imamo konstantan rast cijena što ukazuje da koliko god je rasla zarada da je inflacija bila ili na tom nivou, ili malo manja, pa ako bi pogledali od 2019.godine Crna Gora je bila 51 posto prosjeka EU što se tiče životnog standarda, a mi smo 2024.godine na 54 posto, a imali smo rast zarada u više navrata pa samim tim svi ti efekti su bili kratkoročni. Jer upravo &nbsp;zbog toga što nijesmo radili na diversifikaciji ekonomije, povećanju produktivnosti došlo je do rasta cijena jer smo imali preveliki pritisak na tržište- zaključio je Mulešković.

Mulešković: Nametnuti obavezu da se isplati još pola zarade svim zaposlenima je neodrživo

Tužioci u Nikšiću su nasilje u porodici kvalifikovali kao prekršaj, iako su, kako je ocijenio Operativni tim Vlade, postojali jasni elementi krivičnog djela. Oni su uočili i propuste u radu centara za socijalni rad, policije i sudova.
U izvještaju koji je objavila Vlada Crne Gore, navodi se da je Operativni tim u periodu od 1. aprila do 1. oktobra 2025. kontinuirano pratio i analizirao institucionalno postupanje u slučajevima nasilja nad ženama i nasilja u porodici, uz fokus na unaprjeđenju efikasnosti i odgovornosti sistema zaštite.
Precizira se da je razmatrano 16 slučajeva koji uključuju različite oblike porodičnog nasilja i nasilja nad ženama.
Izvještaj opisuje da je Tim bio u komunikaciji sa policijom, centrima za socijalni rad, tužilaštvima, sudovima i ministarstvima, kako bi pribavio informacije, inicirao nadzore i pratio realizaciju preporuka.
Navode da je po prvi put korišćena nadležnost Komisije za nadzor u socijalnoj i dječjoj zaštiti, i iniciran postupak ispitivanja postupanja u predmetu A.P.
- Operativni tim inicirao je održavanje sastanka sa ministrom socijalnog staranja, brige o porodici i demografije, s ciljem jačanja saradnje između Operativnog tima i Ministarstva, sistemskog sagledavanja problema u funkcionisanju centara za socijalni rad i drugih institucija u slučajevima nasilja, kao i razmjene podataka i zajedničkog planiranja mjera za unapređenje institucionalnog odgovora. Do dana podnošenja izvještaja, sastanak nije realizovan jer ministarstvo nije odgovorilo na zahtjev tima- istaknuto je u dokumentu.
Kada su u pitanju centri za socijalni rad, Operativni tim primjećuje propuste.
- Primijećen je formalistički i reaktivan pristup, umjesto postupanja u skladu sa zakonom propisanim nadležnostima. Pojedini centri i dalje ne postupaju u duhu Istanbulske konvencije i nacionalnog Protokola o postupanju u slučajevima nasilja nad ženama i nasilja u porodici, te žrtve dovode u situacije retraumatizacije i reviktimizacije- navodi se u dokumentu.
Ovo se ogleda u praksama poput zajedničkih razgovora sa žrtvama i učiniocima nasilja, što izaziva dodatni stres i opasnost za žrtve.
Navode i da u CSR Podgorica, roditelji bivaju tretirani kao ravnopravne strane čak i onda kada su postojali dokazi o nasilju.
Najvažniji nalaz odnosi se na tužilaštva.
- Pojedini tužioci (u konkretnom ODT u Nikšiću) djela nasilja u kojima su postojali jasni elementi krivičnog djela kvalifikovali kao prekršaje. Neki slučajevi nasilja bez osnova su procesuirani kroz prekršajni postupak, zbog činjenice da je cijenjen jedan konkretni incident nasilja, a ne širi kontekst nasilja, njegov kontinuitet i istorija koji su ukazivali na mogućnost ponavljanja nasilja i visok rizik po žrtvu i dijete- naveli su u dokumentu.
Sudovi su uočeni kao spori te je konstatovano da su prva ročišta u pojedinim predmetima održavana i nekoliko mjeseci nakon podnošenja prijave.
Takvo kašnjenje umanjuje zaštitni efekat zakonom propisanih mjera i može ugroziti djecu u situacijama roditeljskog kontakta sa nasilnim roditeljem.
Operativni tim zaključuje da je potrebno jačanje odgovornosti institucija, povećanje efikasnosti zaštite žrtava, unapređenje međusektorske koordinacije i komunikacije, te sistemsko praćenje primjene zaštitnih mjera i preporuka u svim institucijama uključenim u zaštitu žrtava nasilja.
Tim naglašava važnost stalnog nadzora, edukacije i unapređenja institucionalnih procedura da bi zaštita žrtava bila pravovremena, cjelovita i efikasna.

Propusti tužilaštva u Nikšiću: Porodično nasilje završilo kao običan prekršaj

Ujedinjeno Kraljevstvo ubrzano razvija planove za pripremu zemlje za mogući rat, saopštio je ministar oružanih snaga Al Karns. Upozorio je na „sjenku rata“ nad Evropom i naveo da je neprijateljska obavještajna aktivnost protiv UK u posljednjih godinu dana porasla za više od 50 odsto.
Karns je naglasio da u velikom sukobu ključnu ulogu imaju civili, poručivši da „vojske odgovaraju na krize, ali društva i ekonomije dobijaju ratove“. Njegova izjava dolazi dan nakon upozorenja generalnog sekretara NATO-a Marka Rutea da se Evropa mora pripremiti za mogući sukob s Rusijom razmjera sličnih onima iz svjetskih ratova.
Britanija je potvrdila rast špijunaže, hakovanja i fizičkih prijetnji prema oružanim snagama i Ministarstvu odbrane, za šta se sumnjiče Rusija, Kina, Iran i Sjeverna Koreja. Kao odgovor, osniva se nova odbrambena protuobavještajna jedinica i reorganizuje vojna obavještajna struktura u okviru nove Vojne obavještajne službe (Military Intelligence).
Karns je tokom posjete bazi RAF Wyton istakao da se intenzivno radi na informisanju javnosti o ulozi svakog građanina u slučaju krize ili rata.&nbsp;
- Moramo znati kako mobilisati naciju i zaštititi svaki pedalj teritorije- rekao je, dodajući da se ti planovi ubrzano razvijaju.
Ujedinjeno Kraljevstvo je nekada imalo razrađen sistem prelaska iz mira u ratno stanje, tzv. Vladinu ratnu knjigu, koja je ukinuta nakon Hladnog rata. Karnsove izjave nagovještavaju mogućnost njenog savremenog oživljavanja.
Ministar je zaključio da je ključno realno predstaviti bezbjednosne prijetnje javnosti, ne radi zastrašivanja, već radi razumijevanja zašto su odbrana i društvena uključenost od presudnog značaja.

Velika Britanija se priprema za mogući rat

Poslednjih godina – konkretno, od početka ruske genocidne agresije na Ukrajinu - Srbija ne samo da stagnira u eurointegracijama, Srbija se brzinom svetlosti udaljava od Evrope i od civilizacije. Stiče se utisak da je rapidan pad dostignutih standarda u svim oblastima ključnim za pridruživanje, a da u nekim oblastima još nije ni maklo sa početnih, iovako niskih, pozicija.
Neki analitičari to objašnjavaju jednostavnom činjenicom: evropski standardi su dijametralno suprotni od trenutno važećih srbijanskih standarda vladanja i “privređivanja”, u kojima dominiraju nasilje, arbitrarnost, netransparentnost i korupcija. Zvanična Srbija, pride, inadžijski uporno odbija da se usaglasi sa spoljnom politikom zajednice čiji član – bar zvanično – želi da postane, posebno kada je odnos prema agresorskoj Rusiji u pitanju.&nbsp;
Štaviše, odnos prema Moskvi je ponizan, snishodljiv, u nekim segmentima – poput ovog sa aktuelnom krizom oko sankcija NIS-u – i robovski. Dok se političari lukavo, ali ni za kog ubedljivo, zaklanjaju iza “bratstva” ili “principijelnosti”, Crkva Srbije se javno i otvoreno ponaša kao da nije autokefalna, već tek podružnica “majke crkve” u Rusiji. A to, s obzirom na uticaj koji Crkva ima na politički i opštedruštveni segment u Srbiji, nije nimalo bezazleno.
Iako nikad zvanično nije osporena proklamovana politika eurointegracija, javna je tajna da su neki istaknuti članovi srbijanskog režima ako ne na platnom, ono bar na “ljubavnom” spisku Kremlja. Formalno radi balansa sa proevropskim snagama, zbog čuvena “četiri stuba spoljne politike”, u svakoj srbijanskoj vladi nalazi se bar po nekoliko ortodoksnih rusofila, koji se otvoreno i bez stida prikazuju lojalnijim Moskvi nego svojoj državi.&nbsp;
Rezultat svega toga je da je Srbija, koja je po evropskim agendama trebalo da bude motor ukupnog pridruživanja Zapadnog Balkana, sada na začelju “liste čekanja” koja podrazumeva i još nekoliko istočnoevropskih država. Da ostavimo po strani razmatranje da li je iz evropske vizure uopšte bilo realno očekivanje da Srbija bude “lokomotiva” – sada je ta zabluda u Briselu shvaćena, prihvaćena i agenda izmenjena.&nbsp;
Srbija se danas u Briselu dominantno vidi kao slepi poslušnik Moskve, a srpske evropske ambicije tek kao ambicije prema evropskim pretpristupnim fondovima. Izlišno je i pomenuti da je to dobro za druge aspirante – posebno za Crnu Goru i Albaniju, čiji se proevropski trud najzad prihvata, a još više se prihvata njihov geopolitički položaj i značaj za sprečavanje širenja ruskog uticaja. Izlišno je reći i koliko je to loše za samu Srbiju, koju sada Zapad percepira ne samo kao ključnu figuru raspada jugoslovenske federacije, već i kao slepog izvršioca patoloških potreba i osvajačkih ambicija Kremlja, za izazivanje nestabilnosti u Evropi.
U takvom odnosu snaga, predsednik Srbije lansirao je ideju o “grupnom” ulasku svih zemalja Zapadnog Balkana u EU.
Već neko vreme, Srbija prema Briselu vodi kampanju udvaranja i ubeđivanja. Udvaranje je nedavno “ispalo” iz igre zbog nekontrolisanih otrovnih izjava Aleksandra Vučića o evropskim predstavnicima, dok ubeđivanje traje po istom sistemu po kome se ubeđuje narod u Srbiji: nije istina ono šta vi vidite, već ono šta mi kažemo.
A uprkos izostanku usklađivanja sa spoljnom politikom Unije – pre svega, u domenu sankcija Rusiji – i davanju srpskih ”papira” građanima RF koji drugačije ne bi mogli da uđu u zemlje Unije, srpski predstavnici danonoćno ponavljaju da je Srbija uradila sve, da želi u EU, da nije fer što Evropa ne želi Srbiju ili je stavlja pred svršen čin… Nasuprot tome su još neke činjenice: REM, ideja o gašenju Tužilaštva za organizovani criminal, lokalni izbori – a to su stvari preko kojih Evropa više ne prelazi, ma kakvi da su bili razlozi zbog kojih je to činila ranije.&nbsp;
Teško je i zamisliti da bi bilo ko u Uniji, makar i pod utiskom skromne nadoknade koja bi mu iz Beograda legla na račun, mogao sada da se “upeca” na takav predlog. Jer, to bi ispravnu ideju Evrope – da one po kriterijumima najbliže članstvu “isforsira”, kako bi “povukli” ostale kandidate, a Rusiju izbacili iz igre – svelo na nagrađivanje najgorih i zastoj u eurointegracijama za sve, dok oni s najmanje pomaka ne ispune uslove.&nbsp;
S obzirom da kod nekih i ne postoji posebna želja da ispune uslove, a kod drugih je mnogo otvorenih pitanja same državne organizacije odnosno nerešenih odnosa sa susedima koji su u EU – jasno je da bi teorijsko usvajanje Vučićeve ideje zakovalo celi Zapadni Balkan kao sivu zonu van EU i dalo dodatni motiv i energiju Rusiji da tu učvršćuje svoje pozicije. A to je direktno suprotno interesima EU.
Očigledno je i najnaivnijima, stoga, da ovaj Vučićev “kremljo mortale” nije plod istinske želje da ceo ovaj prostor uđe u organizaciju kojoj geografski svakako pripada, a morao bi da pripada i vrednosno i civilizacijski. Ne. "Predlog" je u stvari namera da se i oni koji su uprkos velikom trudu današnje Rusije i svim velikosrpskim podmetanjima blizu EU - ukoče. Jer, hegemonija "Srpskog sveta" je bolest identična hegemoniji "Ruskog mira": ne donosi nikome ništa dobro, napredno i kvalitetno, samo zarazi i uništi i one koji požele ili pokušaju da se izvuku.

Vučićev “kremljo mortale”

Poslanik Demokratske narodne partije (DNP) Milan Knežević je, tokom današnje skupštinske rasprave o Prijedlogu zakona o saradnji Crne Gore sa dijasporom, otvorio pitanje statusa građana Crne Gore koji žive u Srbiji, navodeći primjer sopstvenog sina.
On je pitao ministra dijaspore Mirsada Azemovića da li je njegov sin dijaspora u Crnoj Gori jer je rođen u Beogradu.
- Moje dijete je rođeno u Beogradu. Oba roditelja su mu crnogorski državljani, ali samo zato što je rođeno u Beogradu, ne može da dobije crnogorsku ličnu kartu i crnogorska dokumenta. I kad pitam za svoga sina, pitam za desetine i desetine hiljada građana Crne Gore, koji trenutno žive u Srbiji i koji imaju isti status kao moj sin. Potrebno mi je da znam je li moj sin dijaspora u Crnoj Gori, iz ugla Ministarstva dijaspore, odnosno iz ugla naših zakona. I jesu li ovi ljudi koji žive u Srbiji dijaspora?Jesu li oni Kurdi, jesu li oni neko pleme koje luta Evropom i Azijom, tražeći mjesto za život, ili su građani Crne Gore kojih se Crna Gora odrekla iz prostog razloga što se dominantno i nacionalno izjašnjavaju kao Srbi - pitao je Knežević.
Ne samo što nemaju pravo glasa, nego, isitče Knežević, nemaju pravo na dvojno državljanstvo, dodajući da nije bilo sluha ni za model plave karte.
- Šta su oni nama u Srbiji? Toliko ih ima da ja mogu iz punih usta da kažem da je Beograd glavni grad Crne Gore. I gledam ovih dana utrkivanje, ko će prije da odgovori ili ko će prije da pljune po Aleksandru Vučiću. Nema potrebe da branim Aleksandra Vučića ovdje, ali bih volio da se tako reagovalo kada je ovdje hrvatski ministar Gordan Grlić Radman tražio brod Jadran, kada je tražio 17 miliona odštete za logor Morinj, gdje niko nije stradao, kada je tražio da priznamo da smo bili agresori u građanskom ratu ili kada su ovdje skandirali "Ubij, zakolji da Srbin ne postoji". Tada je trebalo pokazati petlju i reći Grlić Radmanu ovo što se sada govori Srbiji i što se govori Vučiću - naglasio je Knežević.
Reagovao je poslanik Demokratske partije socijalista (DPS) Oskar Huter koji je podsjetio Kneževića da je Ustavom Crne Gore propisano da je glavni grad Crne Gore Podgorica, a da je predsjednik Crne Gore Jakov Milatović, a ne Aleksandar Vučić.
- A Botun je u Crnoj Gori - poručio je Huter.

Knežević: Iz punih usta mogu da kažem da je Beograd glavni grad Crne Gore; Huter: Podgorica je glavni grad, a predsjednik nije Vučić već Milatović

Demokratska partija socijalista (DPS) organizovala je u Herceg Novom skup za, kako su saopštili, slobodarsku, antifašističku, građansku, evropsku i modernu Crnu Goru.
Riječ je o trećem od četiri stranačka okupljanja koje je predsjednik najjače opozicione stranke Danijel Živković najavio sredinom septembra u državnom parlamentu, navodeći kako se „za građansku Crnu Goru neće boriti samo na institucionalan način“.
<div class="embed-block"><div style="max-width: 56vh;"><div style="left: 0; width: 100%; height: 0; position: relative; padding-bottom: 177.7778%;"><iframe src="https://cdn.iframe.ly/api/iframe?url=https%3A%2F%2Fyoutube.com%2Fshorts%2Fe-2HTB0TNCM%3Ffeature%3Dshare&amp;key=87ca3314a9fa775b5c3a7726100694b0" style="top: 0; left: 0; width: 100%; height: 100%; position: absolute; border: 0;" allowfullscreen scrolling="no" allow="accelerometer *; clipboard-write *; encrypted-media *; gyroscope *; picture-in-picture *; web-share *;"></iframe></div></div></div>

Tag: dario-vranes