Na pitanju Morinja najjasnije se vidi razlika između dvije političke filozofije u Crnoj Gori, ocijenio je politikolog i nezavisni politički konsultant Davor Đenero gostujući u emisiji "Na kraju dana" na Televiziji E.
Ploča u Morinju postavljena je u vrijeme tehničke Vlade u kojoj je Raško Konjević bio ministar odbrane, a Ranko Krivokapić ministar vanjskih poslova. Đenero podsjeća da je ta inicijativa tada u Hrvatskoj primljena sa velikim simpatijama i poštovanjem, pa ta dva aktera i danas uživaju veliko povjerenje administracije u Zagrebu.
On je istakao da je dobar potez napravio i ministar vanjskih poslova Ervin Ibrahimović, kada je za savjetnika predložio Ranka Krivokapića, jer je upravo on u Zagrebu razgovarao o deblokadi zatvaranja poglavlja 31 u pregovorima sa Evropskom unijom.
- Koliko ja znam, bilo se došlo do ivice uspjeha, i onda – uvijek kad smo na ivici da se o nečemu dogovorimo – pojave se Demokrate iz ovih njihovih represivnih i vojnih resora i počnu praviti probleme. Naravno, opet je iskočio gospodin Dragan Krapović sa onom potpuno nepotrebnom, van konteksta, značkom o Jadranu i tu su počeli problemi. Gospodin Krapović je odlučio praviti probleme i u trenutku kad je crnogorski ministar vanjskih poslova primao hrvatskog ministra u Morinju. To su sve potezi koji štete rješavanju problema i otežavaju uklanjanje rezervi koje Hrvatska ima prema zatvaranju poglavlja 31 - naveo je Đenero.
Kao najrazumnije rješenje, Đenero vidi prijedlog da se školski brod Jadran koristi za obuku i crnogorskih i hrvatskih mladih pomoraca, što je svojevremeno predložio admiral u penziji Dragan Samardžić.
- To je najbolje rješenje, a gospodin Samardžić je bio važan čovjek u prethodnim administracijama. Sjećate se da se pitanje vlasništva nad Jadranom nikada nije postavljalo kao ozbiljan problem u vrijeme DPS-ovih vlada, jer je uvijek postojala spremnost da se inovativnim i pametnim rješenjem dođe do rezultata. Ovo je jedno evropsko, inovativno rješenje – takva rješenja omogućuju prelazak iz igre sa nultim rezultatom u igru u kojoj i jedna i druga strana dobijaju, a nijedna ne mora da se odrekne onoga što zastupa - zaključio je Đenero.
<div class="embed-block"><div><div style="left: 0; width: 100%; height: 0; position: relative; padding-bottom: 56.25%;"><iframe src="https://cdn.iframe.ly/api/iframe?url=https%3A%2F%2Fwww.youtube.com%2Fwatch%3Fv%3DrtmEsyXMidI&key=87ca3314a9fa775b5c3a7726100694b0" style="top: 0; left: 0; width: 100%; height: 100%; position: absolute; border: 0;" allowfullscreen scrolling="no" allow="accelerometer *; clipboard-write *; encrypted-media *; gyroscope *; picture-in-picture *; web-share *;"></iframe></div></div></div>

Portal ETV

original

viewImage

baseImage

610x380

500x500

400x240

400x203

1084x550

thumbnail

Đenero: Kad god se približimo dogovoru, pojave se Demokrate i počnu praviti probleme

Gost emisije "Na kraju dana" Televizije E je politikolog i nezavisni politički konsultant Davor Đenero.
Emisiju možete pogledati večeras od 20 sati.&nbsp;

"Na kraju dana": Gost Davor Đenero

Postupci hrvatskog predsjednika Zorana Milanovića u odnosima s crnogorskim vlastima otvorili su prostor za politički manevar predsjedniku Jakovu Milatoviću, koji sada od Zagreba traži ukidanje zabrane ulaska trojici prosrpskih funkcionera, Andriji Mandiću, Aleksi Bečiću i Milanu Kneževiću — ocijenio je politički analitičar Davor Đenero, upozoravajući da je takav zahtjev „institucionalno i politički besmislen”.
Podsjetimo, na prekjuče održanoj pres konferenciji predsjednika Crne Gore i Hrvatske Jakova Milatovića i Zorana MIlanović, Milatović je zatražio od svog kolege da Hrvatska ukine zabranu ulaska trojici crnogorskih političara, uz objašnjenje da se zabranama ne postižu dobrosusjedski odnosi.
Politički analitičar Davor Đenero mišljenja je da je Milanović svojim ponašanjem, izjavama o tome kako je nepotrebno proglašenje tri velikosrpska, proruska člana trenutne vladajuće koalicije u Crnoj Gori nepoželjnim osobama u Hrvatskoj, te srdačnim razgovorom s najozloglašenijim od njih, Andrijom Mandićem, prošle jeseni u Tivtu, dao Milatoviću povoda da intervenira i traži od Vlade RH da im ukine zabranu ulaska.
Prema njegovim riječima, Milanović je u tom susretu „čak nazvao Mandića ”zloćkom” i stvorio utisak prijateljske bliskosti”, čime je, svjesno ili ne, otvorio prostor Milatoviću za politički manevar.
Ipak, Đenero ističe da je takva inicijativa crnogorskog predsjednika „funkcionalno promašena”, jer hrvatski predsjednik „nema ni institucionalnu poziciju, ni moralni autoritet, koji bi mu omogućili da pokreće takve inicijative prema Vladi Republike Hrvatske”.
Đenero dodaje da je Milatovićevo zalaganje za trojicu visokih funkcionera iz prosrpskog Demokratskog fronta dodatno kompromitovano nedavnim incidentom kod nekadašnjeg logora Morinj, kada je, ministar odbrane Dragan Krapović, organizovao vojnu represiju prema pratnji hrvatskog potpredsjednika Vlade i ministra obrane”.
- Milatović je svojim postupcima već izazvao skandal i ranije — zahtjevom da se u sporazum o odšteti za stanovnike Konavala i Dubrovnika, koje su zarobljavale jedinice u kojima je bio i Mandić, uvrsti i pitanje prava crnogorskih ratnih zarobljenika iz vojnog zatvora Lora, iako su ti ljudi učestovali u agresiji na međunarodno priznatu Hrvatsku - podsjeća Đenero u izjavi za Standard.
Prema njegovoj ocjeni, takve inicijative „nemaju nikakve veze s evropskim putem Crne Gore” niti s pokušajem da se „olakša hrvatsko povlačenje rezervi prema zatvaranju pregovaračkog poglavlja 31”, nego predstavljaju „ispunjenje obaveza koje Milatović ima prema Beogradu”.

Đenero: Milatovićev zahtjev Hrvatskoj je politička usluga Beogradu, a njegova inicijativa ka Milanoviću politički promašaj

Hrvatski analitičar Davor Đenero ocijenio je da je današnjim stavom, kojim je istakao da pitanje žrtava Lore treba da bude sastavni dio razgovora sa Hrvatskom, predsjednik Crne Gore Jakov Milatović stao uz rame sa snagama okupljenim oko predsjednika Skupštine Andrije Mandića.
– Vaš predsjednik ovdje staje uz rame predsjedniku Skupštine i govori jednakim, za Crnu Goru opasnim diskursom kao Mandić, (Milan) Knežević i ta ekipa. To za crnogorski pristupni proces sasvim sigurno nije dobro. Pogotovo u uslovima kada je Hrvatskoj strašno važno da se pitanja sa Crnom Gorom, koja su otvorena, zatvore i da Hrvatska deblokira, odnosno da skine rezerve prema zatvaranju poglavlja 31 – kazao je Đenero za Antenu M.
Sa druge strane, organizacije za ljudska prava – Documenta – Centar za suočavanje s prošlošću iz Zagreba, Centar za mir, nenasilje i ljudska prava iz Osijeka i Akcija za ljudska prava (HRA) iz Podgorice – pozvale su danas ministra vanjskih i evropskih poslova Hrvatske Gordana Grlića Radmana da, tokom učešća na 2BS Forumu u Budvi, iskoristi priliku da se založi za procesuiranje svih ratnih zločina, uključujući i onih počinjenih u Lori.
Bojana Malović iz HRA za Antenu M kaže da bi na taj način bila poslata snažna poruka javnosti u obje države.
– Iako znamo da je procesuiranje ratnih zločina u nadležnosti pravosuđa, svjesni smo koliko ono zavisi od političke volje. Zauzimanjem takvog stava on bi poslao snažnu poruku javnosti, i u Crnoj Gori i u Hrvatskoj, da svi zločini moraju biti procesuirani i da nijedna žrtva ne smije biti zaboravljena – kazala je Malović.
Ona je komentarisala i današnji stav predsjednika Crne Gore.
– U suštini, takva inicijativa predsjednika države je u istoj liniji sa onim za šta se HRA u prethodnom periodu zalagala – da pitanje procesuiranja zločina u Lori, posebno u odnosu na crnogorske državljane koji su tamo stradali, bude dio bilateralnih razgovora i pregovora Crne Gore i Hrvatske o zatvaranju pregovaračkog poglavlja 31. Smatramo da Vlada Crne Gore u tim pregovorima treba da se založi za pravdu i reparaciju svojih državljana koji su stradali u Lori. Županijsko državno odvjetništvo u Splitu već 18 godina istražuje ovaj slučaj i ne možemo se pomiriti sa ranijim tvrdnjama gospodina Radmana da Lora nije otvoreno pitanje između Crne Gore i Hrvatske, jer to pitanje i te kako postoji. Već 18 godina nema nikakvog pomaka i smatramo da se za sve ovo vrijeme moglo pribaviti dovoljno dokaza za napredak – bilo u vidu otvaranja istrage protiv konkretnih osumnjičenih, bilo podizanja optužnica – kazala je Malović za Antenu M.
Đenero je, međutim, drugačijeg stava.
– Tako nešto jedna suvereniistička, ozbiljna opcija ne bi uradila. Jednostavno zato što se time Crna Gora legitimiše kao neko ko je direktno bio agresor na Republiku Hrvatsku. Ono što je sporno u Lori nije to da se radilo o ratnim zarobljenicima, nego to što je u nekim slučajevima došlo do povrede prava ratnih zatvorenika – kazao je Đenero.
On ističe da je stavljanje u korelaciju logora u Morinju, gdje će hrvatski ministar vanjskih poslova u subotu položiti vijenac ispred spomen-ploče, sa vojnim pritvorom u Lori – u kontekstu bilateralnih odnosa Crne Gore i Hrvatske – krajnje neozbiljno i štetno za Crnu Goru.
– Ako Crna Gora želi razjašnjavati sudbinu ljudi koji su učestvovali u agresiji na Bosnu i Hercegovinu i onda se našli u vojnom zatvoru Lora, to je vrlo riskantno za Crnu Goru u kontekstu činjenice da su ti ljudi uhapšeni na području međunarodno priznate države. To je istovremeno neozbiljno i neodgovorno, kao što je neodgovorno istovremeno govoriti o Lori i Morinju, s obzirom na to da je pitanje Lore bilo krivično sankcionisano u Hrvatskoj u vrijeme njenog pristupanja Evropskoj uniji – dodao je Đenero.
Hrvatski analitičar naglašava da onaj ko iz Crne Gore želi otvarati pitanje Lore, s jedne strane govori o agresiji Crne Gore na BiH i Hrvatsku, a s druge jasno daje do znanja da želi zaoštravanje bilateralnih odnosa dvije države.
– Ako se spustimo na ljudskopravaški nivo, možemo govoriti kao nevladine organizacije. Ali kada govorimo sa pozicije države, onda drugi okviri određuju ono što se kaže – zaključuje Đenero.

Đenero smatra da Milatović stavom o Lori staje uz rame Mandiću, NVO traže pravdu za žrtve

Hrvatski politički analitičar i dobar poznavalac prilika u Crnoj Gori, Davor Đenero, u izjavi za portal ETV ističe da bi objedinjavanje svih resora vezanih za nacionalnu bezbjednost u rukama jedne stranke – čak i da ne postoji problem povezanosti Demokrata Alekse Bečića sa štetnim uticajima Srbije i Rusije – predstavljalo ozbiljan izazov za demokratsko funkcionisanje države.
Đenero posebno naglašava ulogu ministra odbrane Dragana Krapovića, navodeći da Demokrate, uz njegovu pomoć, sistematski opstruiraju usklađivanje vanjske i bezbjednosne politike Crne Gore s politikama Evropske unije. Time, smatra Đenero, Crna Gora ne samo da ugrožava sopstvenu unutrašnju stabilnost i vladavinu prava, već direktno koči i sopstveni evropski put.
– Problem je dvostruk: unutrašnji, koji se odnosi na funkcionisanje države i načela vladavine prava, i evropski, jer ovakvo stanje usporava ili čak blokira napredovanje Crne Gore ka članstvu u EU – upozorava Đenero.
Posebno ističe paradoksalnu situaciju u kojoj administracija funkcioniše podijeljena na proevropsku i antievropsku frakciju, što je, po njegovom mišljenju, neodrživo u kontekstu procesa pristupanja EU.
– Pristupni proces traži objedinjavanje nacionalnih energija i stvaranje snažne društvene klime u korist reformi i usklađivanja domaćeg zakonodavstva s evropskim pravnim tekovinama. Ideja da se ti ciljevi mogu ostvariti dok su u samoj administraciji prisutne snage koje ih aktivno opstruiraju i guše društvenu volju za integracijom – jednostavno ne stoji – zaključuje Đenero u izjavi za Portal ETV.

Miraš Dušević

Đenero upozorava: Krapović ruši evropski put Crne Gore, za kolaps sistema bezbjednosti odgovoran Bečić

Ako Crna Gora prihvati princip koji zagovara ministar odbrane Dragan Krapović, odgovor Zagreba mogao bi biti mnogo oštriji od same blokade pristupnog procesa, upozorava u razgovoru za Portal ETV Davor Đenero, hrvatski politički analitičar. Đenero podvlači da se u Zagrebu pažljivo prati politička dinamika unutar crnogorske administracije. Prema njegovim riječima, Hrvatska ima konstruktivne odnose s ministrom Ervinom Ibrahimovićem, a pregovori o povlačenju hrvatskih rezervi za zatvaranje Poglavlja 31 u procesu pristupanja Crne Gore Evropskoj uniji – do sada su tekli uspješno. Međutim, Đenero ukazuje na ozbiljno nepovjerenje Hrvatske prema političkom trojcu koji, kako kaže, predstavlja destabilizujući faktor u regionu – Andriji Mandiću, Milanu Kneževiću i Aleksi Bečiću. Sva trojica su, podsjeća, već ranije proglešeni nepoželjnim osobama u Hrvatskoj. U Zagrebu se vjeruje da Demokratski front i Demokrate namjerno opstruiraju bilateralne odnose s Hrvatskom, a prema ocjeni Đenera, njihovo političko djelovanje je usklađeno s interesima Beograda i Moskve, s ciljem usporavanja evropskih integracija Crne Gore. Posebna pažnja usmjerena je ka ministru Draganu Krapoviću, predstavniku Bečićevog političkog bloka u Vladi. Đenero smatra da je Krapović svjesno narušio pozitivnu atmosferu koju je prethodno stvorio ministar Ibrahimović, i to objavom kontroverzne značke na kojoj se Školski brod “Jadran” prikazuje kao dio isključivo crnogorske istorijske baštine – iako je u trenutku raspada Jugoslavije Split bio matična luka tog broda.  <figure><img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/20250731160728_48ad5b96a642a533d9d204a4b4ccf37f6b72c52745ebf0d5b7dea464639964f4.jpg" data-media-id="editor_0" data-image-id="20250731160728_48ad5b96a642a533d9d204a4b4ccf37f6b72c52745ebf0d5b7dea464639964f4" data-rendition-name="original" width="2500" height="1786" loading="lazy" alt="Dragan Krapović"><figcaption>Dragan Krapović(Photo: Vlada Crne Gore)www.emilsabotic.com</figcaption></figure>  - Oni koji u Crnoj Gori opstruiraju odnose s Hrvatskom ozbiljno potcjenjuju kapacitete hrvatske diplomatije - upozorava Đenero. On naglašava da bi prihvatanje principa koji zagovara Krapović moglo izazvati znatno oštriji odgovor iz Zagreba, uključujući pitanje dvije milijarde dolara hrvatskih potraživanja prema Crnoj Gori po osnovu sukcesije vojne imovine. Ipak, Đenero poručuje da suverenistička Crna Gora i dalje uživa snažnu podršku Zagreba. Hrvatska ostaje posvećena ideji da proevropske i suverenističke snage vode Crnu Goru ka punopravnom članstvu u EU i dodatno jačaju njenu ulogu unutar NATO saveza. No, kako zaključuje, buduće provokacije proruskog trojca mogle bi biti dočekane s još odlučnijim i konkretnijim reakcijama iz Hrvatske.

Đenero: Krapović ugrožava odnose Crne Gore s Hrvatskom, odgovor Zagreba mogao bi biti oštriji od blokade EU puta

Hrvatski politički analitičar Davor Đenero u razgovoru za Portal ETV ističe da su evropske diplomate sve više zabrinute zbog koncepta tzv. “srpskog sveta”, kao i zbog sve dubljeg upliva režima Aleksandra Vučića u politički život i pojedine segmente administracije u Crnoj Gori. Prema njegovim riječima, u diplomatskim krugovima postoji jasna svijest da je taj režim ozbiljno zainteresovan da uspori, pa čak i zaustavi evropski put Crne Gore – jer u takvom ambijentu Beograd lakše ostvaruje sopstvene interese i drži Crnu Goru u podređenom položaju.
Evropske diplomate, kaže Đenero, prepoznaju da je crnogorska opozicija – konkretno partije koje su bile nosioci izvršne vlasti do avgusta 2020. – snažno posvećena evropskom kursu.
- U tom kontekstu raste uvjerenje da bi eventualna rekompozicija parlamentarne većine, uz uključivanje suverenističkih i proevropskih snaga, značajno smanjila rizike po evropski proces koje trenutno generišu Demokratski front Andrije Mandića i Milana Kneževića, ali i Demokrate Alekse Bečića. Takva politička promjena, tvrdi Đenero, bila bi izuzetno dobrodošla i dodatno bi ojačala evropski rejting Crne Gore - navodi on.
Ipak, napominje, odgovornost za taj iskorak ne leži na Briselu već isključivo na domaćim političarima – na onima u Crnoj Gori koji zaista žele evropsku budućnost zemlje. Kako kaže, to je racionalan i politički zreo posao koji niko iz evropske administracije ne može obaviti umjesto njih.
Đenero naglašava da Evropska unija nikada neće javno sugerisati da neka država kandidat treba da “rekomponuje” vlast, pa tako ni u slučaju Crne Gore.
- Jasno je, međutim, da trenutna administracija premijera Milojka Spajića i dalje ima podršku evropskih institucija. Onima koji se bave procesom proširenja – a to nije samo evropska komesarka za proširenje, Marta Kos– veoma je važno da Crna Gora održi pregovarački zamah koji je uspostavljen - kaže Đenero za Portal ETV.
Međutim, sve češće se u diplomatskim razgovorima postavlja pitanje: ima li aktuelna vlast stvarne snage da iznese reforme koje su pred Crnom Gorom? I još važnije – može li za te reforme obezbijediti dovoljno političke podrške, kako među partijama, tako i unutar biračkog tijela?

Đenero upozorava: Evropske diplomate zabrinute jer Vučić želi da zaustavi Crnu Goru na putu ka EU

Hrvatski politički analitičar i dobar poznavalac prilika u Crnoj Gori, Davor Đenero, u izjavi za Portal ETV ocjenjuje da je ključna razlika između Hrvatske i Crne Gore u pristupnom procesu EU upravo u političkoj ozbiljnosti. Hrvatska je, kako navodi, imala čvrst konsenzus vlasti i opozicije oko evropskog puta, dok Crna Gora danas tapka u mjestu – blokirana iznutra.
- Temeljna prednost Hrvatske bila je politička zrelost – vlast i opozicija su zajedno radile na cilju pristupanja Uniji. Čak je formirano i posebno tijelo koje je okupljalo parlamentarnu većinu i manjinu kako bi definisali zajedničke stavove o EU integracijama - kaže Đenero. 
To tijelo, podsjeća, nije vodio bilo ko: u prvom mandatu Sanaderove vlade na čelu mu je bio Ivica Račan, a kasnije Vesna Pusić. Iako su pred kraj pregovora postojale tenzije unutar SDP-a, Hrvatska je uspješno sprovela potrebne ustavne promjene.
Crna Gora, s druge strane, ima vlast koja funkcioniše kao kočnica. 
Đenero jasno ukazuje da su glavni remetilački faktor bivši Demokratski front, ali i Demokrate Alekse Bečića, koje – iako su dio vlasti – sprovode otvoreno prorusku politiku i zagovaraju koncepte „srpskog sveta“. Njihova uloga u vlasti nije reformska, već destruktivna.
- Njihov je cilj da stalno stvaraju blokade i krize, da spriječe napredak i da opstruiraju europeizaciju Crne Gore - tvrdi Đenero. 
Zato, kako ističe, jedini logičan potez bio bi političko preslagivanje i formiranje većine koja je iskreno i dosljedno proevropska.
Ipak, upozorava da problemi neće nestati ni nakon takvog preslagivanja.
- Za sprovođenje ključnih reformi potrebne su ustavne promjene, a to znači dvotrećinska većina. I tu bivši DF i Demokrate nastavljaju da igraju ulogu političkih talaca – spremnih da sve zaustave kad god požele - zaključio je Đenero u razgovoru za Portal ETV.

Đenero za Portal ETV: Bečićeve Demokrate i bivši DF su remetilački, proruski tandem koji blokira evropski put Crne Gore

Kriza na Bliskom istoku, ali i regionalno zaoštravanje kriza – kako one u Srbiji, gdje se demokratski studentski i građanski pokret suočava sa sve oštrijom represijom režima, tako i one „secesionističke”, što je u Bosni i Hercegovini provode Milorad Dodik i njegova sljedba – uglavnom su iz fokusa potisnula rijetke optimistične procese koji se odvijaju na Zapadnom Balkanu. Priča o uspjehu je, naravno, Albanija, koja je iznenađujućim tempom ušla u pregovarački proces, ali optimizam ponovno budi i Crna Gora, koja čvrsto drži svoju poziciju lidera u pregovaračkom procesu, uspostavljenu još u vrijeme administracije Mila Đukanovića i to, uprkos „hibernaciji” procesa pridruživanja, do prije oko godinu dana. Lani je Crna Gora uspjela privremeno zatvoriti tri pregovaračka poglavlja, a tehničke uslove je zadovoljila za još jedno, poglavlje 31 o zajedničkoj vanjskoj i sigurnosnoj politici.
Ipak, to poglavlje na kraju prošlogodišnjeg mađarskog predsjedanja Unijom nije bilo zatvoreno i to zbog rezerve Hrvatske. Hrvatska je svoje rezerve obrazložila argumentima, koji doista nijesu bili tek pitanja bilateralnih odnosa, nego se tiču provođenja zajedničke evropske pravne stečevine, a Crna Gora je na tu blokadu reagovala onako kako se i očekuje od zemalja u procesu pridruživanja. Prevladan je prvi impuls zatezanja odnosa i umjesto toga dvije su države započele ozbiljne bilateralne razgovore. Hrvatskoj je bilo važno da se u kontekstu zajedničke evropske vanjske politike jasno definiše odnos prema nedavnoj prošlosti.
U ranijim razdobljima, i u razdoblju administracija Demokratske partije socijalista, činilo se da je Crna Gora jasno definisala odnos prema novijoj prošlosti, ali nakon smjene vlasti u avgustu 2020. i nakon što je politika „srpskog svijeta” uspostavila snažan uticaj na javne politike države Crne Gore, prije svega u vrijeme administracije Zdravka Krivokapića, stvari koje su smatrane definiranima počele su dolaziti u pitanje.
Za razliku od prethodne administracije, koja je jasno priznavala obveze koje proizlaze iz arbitražnog mišljenja Badinterove komisije, čime su de facto bile definisane kopnene granice država uspostavljenih nakon raspada Jugoslavije, Krivokapić je počeo postavljati pitanja, ne samo o morskoj granici Crne Gore i Hrvatske, koja je do konačnog razgraničenja regulisana odličnim privremenim sporazumom, nego je u pitanje dovodio i pripadnost Konavlske prevlake hrvatskom teritoriju, što jasno proizlazi iz pravorijeka Badinterove komisije.
Hrvatskoj je bilo važno i to da se jasno definiše odnos prema novijoj prošlosti, što su u vrijeme manjinske vlade Dritana Abazovića 2022. godine zapravo bila napravila dva crnogorska ministra, obojica iz Socijaldemokratske stranke, ministar odbrane Raško Konjević i ministar vanjskih poslova Ranko Krivokapić. Učinjeno je to simbolički, označavanjem vojnog objekta u Morinju, koji je u vrijeme agresije Miloševićeva režima na Hrvatsku služio kao logor za hrvatske građane što su ih vojne i paravojne formacije otele u Hrvatskoj i zatočile u tadašnjem objektu JNA. Međutim, ozbiljna gesta dvojice ministara tada je dovela do političke krize unutar vladajuće strukture, do njihove smjene iz administracije i do agresivne retorike zagovornika koncepta „srpskog svijeta”, koji je tek puki nastavak Miloševićeve politike agresije na susjedne države.
<h2>Pristupanjem EU društva postaju bolja</h2>
Proces pristupanja Evropskoj uniji ima zanimljivu moć, koja se možda nigdje nije tako jasno iskazala kao u Hrvatskoj. Sve nove demokratije koje su pristupale Uniji u tom su procesu oslobodile veliku pozitivnu energiju i njihova društva su preko noći postala bolja nego do tada. U Hrvatskoj se, između ostaloga i zahvaljujući snažnom konsenzusu o važnosti pristupanja Uniji, koji je bio čak i institucionalno definisan, to oslobađanje pozitivne energije i pretvaranje društva u bolje nego do tada, naročito snažno vidjelo. Nažalost, vrlo brzo nakon ostvarivanja cilja, nakon zatvaranja pregovora i pristupanja Uniji, izgubljen je zajednički društveni cilj, ojačani su radikalizmi i došlo je do očite regresije društva, ali i do zaostajanja u odnosu na postignutu razinu otvorenosti društva i društvene integracije.
Prvo ugodno iznenađenje što ga je, nakon prošlogodišnje „blokade” na kraju mađarskog predsjedanja Unijom, priredila Crna Gora, bilo je to što tamošnja administracija nije na blokadu reagovala zaoštravanjem bilateralnih odnosa s Hrvatskom, zapaljivom retorikom što bi je rado prihvatile stranke pod kontrolom režima u Beogradu, koje sudjeluju u parlamentarnoj većini u Crnoj Gori, nego su uslijedili bilateralni razgovori o otvorenim pitanjima, zbog kojih je Hrvatska zaustavila zatvaranje poglavlja 31.
Pitanje granice, tako dugo dok Crna Gora funkcioniše u matrici evropskog mirovnog poretka, nije stvaran otvoreni problem. On će se riješiti jednog dana, kad to objema stranama bude odgovaralo – ili, manje vjerovatno, bilateralnim sporazumom; ili, vjerovatnije, odlukom nekog arbitražnog tijela (na primjer Međunarodnog suda za pravo mora u Hamburgu), na osnovu neupitnih kopnenih granica i postignutog privremenog sporazuma o morskoj granici, koji već deceniju i po osigurava da se nikakvi incidenti na granici ne događaju. Iako je javnosti bilo atraktivno raspravljati o vlasništvu nad školskim brodom „Jadran”, niti to nije ključno bilateralno pitanje i ono će se jednom riješiti u skladu sa sukcesijskim propisima i međunarodnim pravom. Hrvatskoj je bilo najvažnije riješiti pitanje odnosa prema savremenoj povijesti, a čini se da je postignutim sporazumom jasno definisan karakter agresije na područje Dubrovnika i Konavala 1991. godine. Uz to, osnažena je i zaštita hrvatske manjinske zajednice u Boki, koja je ionako u najvećem dijelu razdoblja crnogorske suverene države bila primjerena. Ta je zajednica u crnogorskom društvu, zahvaljujući tome što je dobro i odgovorno vođena, stvorila visok renome u crnogorskom društvu, između ostaloga i zahvaljujući konceptu konstitucionalnog patriotizma i lojalnosti crnogorskoj državi, što ih zastupaju bokeljski Hrvati.
<h2>Kako je Hrvatska pomogla Crnoj Gori</h2>
Rizičan potez Bošnjačke stranke i njenog predsjednika, sada ministra vanjskih poslova i potpredsjednika vlade, Ervina Ibrahimovića, da stranka uđe u koaliciju sa Milojkom Spajićem i Pokretom Evropa sad, pokazala se kao dobitna kombinacija za Crnu Goru. Godinu dana Ibrahimovićeva mandata na mjestu šefa diplomatije označava preokret od hibernacije pristupnog procesa do snažne obnove crnogorskog liderstva u njemu.
I hrvatska politika prema Crnoj Gori se činila rizičnom, prije svega potez kojim su detektirani ključni kočničari evropeizacije Crne Gore unutar trenutne vladajuće koalicije, kad je trojka velikosrpskih i proruskih političara (Mandić, Knežević, Bečić) proglašena nepoželjnima u Hrvatskoj, ali je doprinijela jasnom razaznavanju odnosa. Time je Hrvatska na neki način pomogla Crnoj Gori da oslobodi pozitivne energije i da ubrza svoj evropski put.
Ovih dana je Al Jazeera objavila sjajan analitički tekst o važnom iskoraku što ga je crnogorsko društvo učinilo u Bijelom Polju, gradu na sjeveru Crne Gore, čiju noviju povijest snažno obilježava zločin u Štrpcima. Crnogorsko društvo je već ranije obilježilo stradanje i osiguralo sjećanje na žrtve, a sada je lokalna samouprava prihvatila inicijativu civilnog društva da se javnim priznanjem s njegovom imenom obilježi pokušaj Tome Buzova, jedne od žrtava iz Štrbaca, koji se suprotstavio zločincima i svoju hrabrost platio životu. U pravu je autor da je ovaj gest društva i javnih vlasti u Bijelom Polju svijetla točka u mraku koji je zahvatio Zapadni Balkan, ali procesi koji se odvijaju vezano uz proces pristupanja Crne Gore Evropskoj uniji, govore da je to samo jedan od signala da su se unutar crnogorskog društva, između ostaloga i zahvaljujući pristupnom procesu, počele oslobađati pozitivne energije.
<h2>Problem zanemarivanja načela saglasnosti</h2>
Vjerovatno je da će na kraju semestra, u kojem je Poljska predsjedavala Euvopskom unijom, Crna Gora napraviti važan iskorak i privremeno zatvoriti i poglavlje 31 o zajedničkoj vanjskoj i sigurnosnoj politici, te da će to dati novi zamah pregovaračkom procesu. Ima i neke simbolične pravde da se ovaj iskorak dogodi upravo u vrijeme poljskog predsjedavanja. Naime, prije 24 godine, na kraju mađarskog predsjedanja Evropskom unijom, i zahvaljujući velikom angažmanu i tadašnjeg mađarskog premijera Viktora Orbana, Hrvatska je završila proces pristupanja Evropskoj uniji. Na kraju prošlogodišnjeg mađarskog predsjedavanja Crna Gora je zatvorila tri, a ne četiri pregovaračka poglavlja, ali se sada čini sigurnim da će ovo koje je bilo šest mjeseci na čekanju, zatvoriti u vrijeme poljskog predsjedavanja, koje je prije 14 godina bilo obilježeno potpisivanjem Pristupnog ugovora između Hrvatske i EU, oko kojeg se snažno angažirao tadašnji poljski premijer Donald Tusk.
I na kraju, pokazuje se da kratka odgoda zatvaranja nekog poglavlja ne mora biti negativan događaj u pristupnom procesu, nego upravo suprotno, da može donijeti s jedne strane rješavanju problema, a s druge strane jačanju europskih zajedničkih vrijednosti. U posljednje vrijeme se javljaju ideje o tome da bi trebalo odustati od načela suglasnosti kod otvaranja i zatvaranja pregovaračkih poglavlja, jer bi to ubrzalo proces pristupanja. Na ovom primjeru se pokazuje da pregovarački momentum nije izgubljen tim kratkotrajnim šestomjesečnim „odgođenim vetom”, ali da bi „ubrzavanje” pregovora u konačnici dovelo do daleko ozbiljnijeg problema. Naime, samo pristupanje novih članica, koje mora biti ratifikovano u parlamentima svih zemalja članica, na koncu uvijek mora zavisiti o saglasnosti svih.
Zanemarivanje načela saglasnosti je problem, koji ovog puta nije bio tek bilateralni, nego je vezan uz zajedničke vrijednosti, ostao bi i kao bumerang bi se vratio na kraju pregovaračkog procesa, kad bi pokretanje bilateralnih razgovora i traženje objema stranama prihvatljivog rješenja bilo dalek teže nego što je bilo u današnjoj situaciji. 
&nbsp;

Crna Gora budi uspavani proces proširenja EU

Iako je u regiji rat Izraela i Irana posve pomjerio fokus interesa s domaćih na ovaj globalni proces, čini se da medijima i javnost previđaju važnu odrednicu ovog rata, koja ga čini silno uticajnim i potencijalno opasnim i za prostor Zapadnog Balkana. Naime, ovo je možda prvi ratni sukob koji se odvija izvan konteksta Pax Americana, izvan poslijeratne bipolarnosti ili poretka u kome je posve prevladavao dominantni uticaj samo jedne sile – SAD. Dugo su različiti akteri zazivali multipolarnost svijeta, a sad se ta multipolarnost počinje u svom opasnom obliku ocrtavati pred našim očima.
Je li Pax Americana bio loš globalni poredak kojeg se bilo potrebno brzo riješiti? Iako se čini da su ga obilježavali ratovi i krize, ipak je činjenica da se i u bipolarnom i u unipolarnom svijetu više kriza rješavalo bez ratova i da je ratova bilo manje nego u prethodnim istorijskim razdobljima, a ratovi koji su izbijali ipak su bili kraći i brže zaustavljani. Svi veliki sukobi koji su obilježavali razdoblje bipolarnog svijeta bili su na neki način geopolitička odmjeravanja dvaju blokova i pokušaj zauzimanja povoljnijih pozicija u odnosu na suprotstavljeni blok. Kad je Sovjetski savez bankrotirao kao globalna sila, kad se raspao i izgubio značenje, do kraja prošlog vijeka trajalo je svojevrsno razdoblje političkog monopola Sjedinjenih Američkih Država i evroatlantskih struktura. Napetosti između SAD-a i Evrope su uvijek postojale, ali su bile kontrolisane, a Evropska unija je uvijek imala prije svega ekonomske, a ne geopolitičke ambicije i nikad nije bila konkurent Sjedinjenim Američkim Državama u globalnoj areni. Razdoblje tog političkog monopola dovelo je do nekoliko važnih mirovnih procesa širom svijeta.
Najveći globalni iskorak dogodio se vjerovatno 1993. godine sporazumom iz Osla, koji bi, da je dosljedno sproveden, doveo do dugoročnog mira na Bliskom Istoku. Pregovaračima velikom laburističkom premijeru Izraela, Jicaku Rabinu i vođi PLO-a u ime Palestinaca, Jaseru Arafatu, uz pomoć američkog predsjednika Bila Klintona, uspjelo je postići sporazum koji je trebalo da bude okvir za projekat dviju država, međusobno priznavanje Izraela i Palestine, međusobne garancije suvereniteta i sigurnosti, što je mogao biti put prema uspostavljanju koegzistencije, ne samo Izraela i Palestine, nego i Izraela s ostalim bliskoistočnim državama. Sporazum su mogla postići dvojica vođa s velikim legitimitetom i uglednom, ali, nažalost, nakon njihova odlaska nije bilo „follow upa”, nego su se krunile jedna za drugom stavke sporazuma. Mira, na kraju, nije bilo, a završetak razdoblja globalnog političkog monopola otvorio je mogućnost za recentno zahuktavanje rata, u kojem SAD po prvi puta ne djeluju kao globalni akter smirivanja stanja, nego kao saveznik strane u sukobu ili čak kao sukobljena strana.
<h2>Balkanska iskustva</h2>
Razdoblje političkog monopola iz perspektive Balkana se čini strašnim vremenom, jer je to razdoblje serije agresija, što ih je pokrenuo Miloševićev režim protiv drugih zemalja koje su prije toga činile bivšu Jugoslaviju, državu koja se raspala i zbog Miloševićevog rušenja ustavnog poretka i načela (kon)federalne države. Dugo je globalna politika griješila, zbog straha od analogije procesa u bivšoj Jugoslaviji s onima u Sovjetskom savezu, koji je takođe bio u fazi raspadanja, pa je u Miloševiću gledala „faktor kakve takve stabilnosti”. Taj cinični odnos prekinula su tek dva ekstremna događaja, strašan genocid u Srebrenici i Podrinju, s istovremenom prijetnjom ponavljanja genocida u Bihaću i Zapadnoj Bosni, 1995. godine, te procesi koji su mogli dovesti do genocida nad Albancima na Kosovu 1999. Prvi genocid bio je okidač za pokretanje akcija oslobađanja, zajedničkim snagama Bosne i Hercegovine i Hrvatske, a drugi do vojne intervencije koja je u konačnici dovela do pada Miloševićava režima 2000. Dejtonski sporazum je težak ustupak ratnih žrtava u odnosu na geopolitičke interese agresora, ali je koliko toliko funkcionisao tako dugo dok je funkcionisao unipolarni globalni poredak, te dok su interesi i intervencije evroatlantskih partnera u BiH, uz nijanse razlika u pristupima između američkih i euvopskih aktera, bili ipak „jedna (jedina) strana”.
To razdoblje unipolarnosti Hrvatskoj je osiguralo mirnu reintegraciju Podunavlja, koja je trajala do 1998. godine, koja je od političke klase u Hrvatskoj iziskivala koncesije u odnosu na manjinsku srpsku zajednicu koja je bila instrumentalizovana od strane Miloševićevog režima u agresiji na Hrvatsku, ali je uspostavljen model koji funkcioniše i danas. U Podunavlju je stvorena svojevrsna getoizacija dvije zajednice, ali model je ipak funkcionalan, a osnažen je hrvatskim pristupanjem u NATO i Evropsku uniju, čime je jasno definisano u koju sferu uticaja pripada Hrvatska. Do sada je ta poruka bila dovoljno snažna da se i novi autoritarni režim u Srbiji, i pored obavještajnih i političkih operacija koje sistemski vodi na području Podunavlja, nije upuštao u flagrantnije kršenje suvereniteta Republike Hrvatske, čime bi se doveo u pitanje i model zaštite prava srpske manjinske zajednice u toj regiji.
Sličan model onom mirne reintegracije Podunavlja je i model po kome su američki i ecropski posebni izaslanici pomogli postizanje mira u Makedoniji 2001. godine Ohridskim sporazumom. U zamjenu za institucionalnu zaštitu prava i ugradnju u ustavni model Makedonije, Albanci u toj državi su se odrekli, ne samo oružanog otpora, nego i dugotrajno, pitanja državnoga suvereniteta Makedonije. I taj je model uspostavljen kao model koji funkcioniše u unipolarnom svijetu, a činjenica da je živ i danas, uprkos tome što se već godinama nastoji dovesti u pitanje evroatlantski identitet Makedonije / Sjeverne Makedonije, i to podjednako uz pomoć blokada njenog pristupnog procesa, a mimo acquisa i zajedničkih ecropskih kriterijuma, ali i kvazihelenističkim inatom u vrijeme administracije Nikole Gruevskog (2006-16), pa i prodiranjem interesa režima Vladimira Putina i Aleksandra Vučića, koji utiču na procese u Sjevernoj Makedoniji, možda je povezana i sa strahom od mogućih tektonskih promjena, ako bi ovaj mirovni poredak bio ugrožen.
<h2>Unipolarizam kao da simbolički završava dolaskom Putina</h2>
Sporazum od Velikog petka 1998. u Irskoj, što su ga postigle Velika Britanija, Republika Irska i relevantne političke stranke u Sjevernoj Irskoj, uz američku pomoć, okončao je dugogodišnje irske terorističke i paravojne sukoba, a ključ je ponovno bio u unipolarnosti, ali i zajedničkom okviru Evropske unije. Srećom, i nakon Bregzita model mirovnog sporazuma je preživio, a i evropska i britanska strana, uz veliku pažnju Irske, brižno su se u vrijeme „razdruživanja” bavile kontekstom očuvanja mirovnog aranžmana. Taj se mirovni sporazum pokazao najplodonosnijim, i zbog duboke uronjenosti tog prostora u evroatlantski (ili bar atlantski) kontekst, i zbog visoke političke kulture i kapaciteta (političkih i ekonomskih) na tom području. Nakon četvrt vijeka taj je prostor u ekonomskom i društvenom smislu neprepoznatljiv, politički stabilan, ekonomski potentan i demografski možda i najprivlačniji na svijetu.
Razdoblje unipolarizma kao da simbolički završava dolaskom Vladimira Putina na vlast u Rusiji 2001. Veliki mirovni uspjesi Pax Americane postignuti su do tada, a Putin od dolaska na vlast priprema Rusiju za eskalaciju i učestvovanje u nametanju „novog multipolarizma”, koje se zaoštrava nakon početka agresije na Ukrajinu 2014. godine. Nešto takvo, kao što je bila aneksija Krima i početak zauzimanja regija u Donbasu, u vrijeme punog formata Pax Americana bilo je posve nezamislivo. Sada se s ratom Izraela i Irana, u kojem SAD ne nastupa kao globalni policajac nego kao strana u sukobu, odnosi dramatično mijenjaju. Najveći politički dobitnik ovog rata je, naravno, Putinova Rusija, jer njen narativ o pravu na „ruski svijet”, zonu pod njenom dominacijom, dobija legitimitet, a Ukrajina je dodatno ugrožena, jer se potpora njenoj odbrani od agresora dodatno kruni. Posljedice, naravno, snosi i Evropska unija, za sada ekonomske (prije svega zbog rasta cijene energenata), ali i zbog daljeg gubitka globalnog uticaja.
Što to znači za Balkan. Moguća su dva scenarija: ili će Evropa ostati premrežen zajedničkim vrijednostima evropskog mirovnog poretka i evropske integracije, te evroatalntske saradnje, ili će Balkan biti prostor ulaska „multipolarnog” uticaja na evropski prostor. Ako se ostvari ovaj drugi scenario, koji je već u proteklim godinama Dejtonski sporazum, krojen prema mjerilima unipolarnog svijeta, pretvorio u opasno ograničenje suvereniteta i demokratskog poretka BiH, postepeno razoriti sve mirovne aranžmane na Balkanu. Tada bismo se, uprkos agresorskim ratovima iz devedesetih, razdoblja Pax Americana mogli sjećati kao razdoblja koje je zaista osiguravalo ograničavanje ratnih sukoba, te postizanje mira i kompromisa. Dogodi li se to, haos s Bliskog Istoka mogao bi se kao obrazac prenijeti na Balkan.
Odbrana od takvog scenarija samo je jedna – oslanjanje na evropsku integraciju, uprkos svim njenim slabostima i nada u obnovu značenja evroatlantske saradnje. Ključ očuvanja mira je samo jedan – potiskivanje patogenog uticaja Putinove Rusije i njegove ideje „multipolarnosti”, kojom su su danas u Beogradu oduševljeni isti oni koji su osamdesetih i devedesetih zagovarali projeat Memoranduma SANU i Miloševićevu agresiju na susjedne države, pa i projekt genocida na Balkanu.

Može li se ratni haos s Bliskog istoka preliti na Balkan?

Zemljotres magnitude 6,3 stepeni po Rihterovoj skali pogodio je sjeverni Avganistan, no zasad nema izvještaja o mogućim žrtvama ili materijalnoj šteti, saopštio je Američki geološki zavod (USGS).
Epicentar potresa zabilježen je u 00:59 sati po lokalnom vremenu, 22 kilometra jugozapadno od grada Khulma, na dubini od 28 kilometara.
<h3>Podsjetnik na razorne potrese</h3>
Avganistan je područje s čestom seizmičkom aktivnošću, a zemlja se još oporavlja od nekoliko smrtonosnih potresa posljednjih godina. Krajem avgusta ove godine, potres magnitude 6.0 na istoku zemlje, blizu granice s Pakistanom, odnio je više od 2200 života.
U oktobru 2023. godine, potres jačine 6.3, praćen nizom snažnih naknadnih udara, usmrtio je najmanje 4000 ljudi, prema podacima talibanske vlade.

Zemljotres jačine 6,3 Rihtera pogodio Avganistan

Premijer Sjeverne Makedonije i lider VMRO DPMNE Hristijan Mickoski izjavio je večeras da je njegova stranka u drugom krugu lokalnih izbora pobedila dobivši mjesto gradonačelnika u Skoplju i mjesta predsjednika 21 opštine.
Mickoski je na početku partijske konferncije za novinare rekao da "večeras želi da objavi jednu važnu vest: veliku, veliku pobjedu koalicija koji predvodi VMRO DPMNE" nazvanu "Tvoja Makedonija".
- Pobijedili smo u Skoplju, u skopskom Karpošu, u Aerodromu, Čučer Sandevu, Brvenici, Valandovu, Dojranu, Kruševu, Kočanima, Lozovu, Mogili, Makedonskom Brodu, Rankovcu, Rosomanu, Negotinu, Češinovo Obleševu, Vinici, Debarcu, u opštini Konče, Demir Kapiji, Probištipu, u Kičevu. U nekoliko drugih se prebrojavaju glasovi- nabrojao je Mickoski.
Konzervativna vladajjuća VMRO-DPMNE je u prvom krugu loklanih izbora 19. oktobra dobila mjesta predsjednika 33 opštine Sjeverne Makedonije.
- Ako je neko sumnjao, narod je pokazao, između ostalog, da je Makedonija ponovo tvoja. Zahvaljujem vam moj narode! Ovoj je zajednička pobjeda. Ovo je pobeda vjere, nade, čežnje za budućnošću. Ovo je pobjeda napaćenog naroda, njegovih snova za koje se borimo, negovog nadanja i naše zajedničke otadžbine. Večeras je Makedonija ponovo pokazala zrelost- rekao je Mickoski
U Sjevernoj Makedoniji je danas bio drugi krug lokalnih izbora na kojima su birani predsjednici 32 opštine i gradonačelnik Skoplja.
U prvom krugu 19. oktobra, izabrani su predsjednici u 44 opštine i odbornici u skupštinama svih 80 opština i Grada Skoplja.
Vladajuća VMRO DPMNE je u prvom krugu osvojila i najveći broj glasova za odbornike, na drugom mjestu je suparnički opozicioni Socijaldemokratski savez Makedonije (SDSM), zatim slijede opoziciona albanska koalicija Nacionalna alijansa za integraciju (NAI) oko Demokratske unije za integraciju (DUI), vladajuća albanska koalicija "Vredi" i partija "Levica".

Lokalni izbori u Sjevernoj Makedoniji: Pobjeda VMRO DPMNE

Iako najnovija istraživanja pokazuju pad podrške evropskim integracijama, većinska opredijeljenost građana Crne Gore za Evropu i dalje je neupitna. No bez obzira na oscilacije u podršci i razloge zbog kojih se one dešavaju, EU polako ulazi u naše živote i vidljiva je na svakom koraku. Kroz infrastrukturu, poljoprivredu i digitalizaciju, ali i reforme koje stvaraju stabilnije uslove za investicije i otvaranje novih radnih mjesta.
- Imamo sad tu reformsku agendu koja bi nam trebala dati pored ove IPE, koja ide od jedan do 1,2 odsto BDP-a godišnje, koja bi nam trebala dati 382 miliona od 2024. do 2027. E sad zamislite da smo unutra, imali bi svake godine po jednu reformsku agendu strukturnih fondova. To je ipak znatno znatno više- rekla je profesorica Ekonomskog fakulteta i nekadašnja ministarka evropskih integracija Gordana Đurović.
A to znači da ćemo moći mnogo lakše kupovati, trgovati, proizvoditi, ponuditi usluge na evropskom tržištu, učestvovati u njenim ekonomskim i finansijskim tokovima. Ali značiće to i veće ekonomske mogućnosti u samoj Crnoj Gori.
- I za obrazovanje mladih i za prepoznavanje njihovih diploma, za usavršavanje u drugim zemljama, ali nadam se i njihov lični izbor zasnovan na činjenicama da se vrate u svoju zemlju i daju doprinos- dodala je Đurović.
Svjesni su toga već sada mladi u Crnoj Gori. Pogotovo što posredstvom jednog od najvećih programa EU, Erasmus plus, uveliko mogu da iskuse kako izgleda studirati u nekoj od evropskih država.
- Prošli semestar sam išla u Varšavu, bila sam u školi koja se SKH Varšavska škola ekonomije i to je, mogu slobodno da pomenem, najbolji Ekonomski fakultet u Poljskoj. Tako da sam imala stvarno jednu prelijepu priliku da se upoznam i da malo više vidim kako ide obrazovanje na nekim stvarno velikim svjetskim univerzitetima. Čak i da uočim da mi možda ne zaostajemo toliko puno kao što mislimo, ali svakako da ima prostora za napredak i mislim da je to jedan od najljepših djelova, što neko ko se vrati iz inostranstva može da donese nova iskustva i upravo da uoči možda te neke nedostatke i da pomogne napretku države- kazala je studentkinja Ekonomskog fakulteta Milica Vujošević. 
 
No punopravno članstvo značiće i više prilika i lakše procedure.
- Jer sam ja morala da riješim neke papire, da dobijem vizu prije nego što sam pošla u Poljsku, tako da mislim da je to jedan od ogromnih prednosti, upravo da nemamo toliku papirologiju- dodala je Vujošević.
No preduslov za sve ovo je bezbjednost i stabilnost. A punopravno članstvo u Europolu, Eurodžastu i Fronteksu, za Crnu Goru bi bilo višestruko značajno.
- Članstvo u svakoj od ovih institucija unutar evropske bezbjednosne politike na prvom mjestu Crnoj Gori bi dalo mogućnost neograničenog pristupa bazama podataka, neograničene mogućnosti pristupa istragama i istražnim timovima, mogućnost većeg stepena kontrole granice zajedno sa EU i time bi se u stvari zaokružio jedan cijeli paket bezbjednosnih mjera- ocijenio je predavač na Humanističkim studijama UDG Nikola Banićević.
Značilo bi to i veću političku stabilnost i jaču borbu protiv organizovanog kriminala, jer bi Crna Gora bila na izvoru podataka. A samim tim i efikasniju borbu protiv korupcije.
- Članstvo Crne Gore u EU kroz pripadanje zajedničkoj bezbjednosnoj politici značilo bi i reformu bezbjednosnog sektora, mnogo veću nego što je to sada, pa bi na taj način i bilo kakve zloupotrebe položaja u tom smislu bile gotovo svedene na minimum, da ne kažem da ih jednostavno ne bi bilo- dodao je Banićević.
Na putu ka članstvu, Crna Gora prolazi zahtjevan, ali koristan proces. Jer evropske integracije nijesu samo politički projekat, već priča o vrijednostima, solidarnosti i boljoj budućnosti za sve građane.

Crna Gora na putu ka EU: Više prilika, lakše procedure, jača stabilnost

Odigrano je peto kolo Evropskog prvenstva u šahu za mlade, a naši igrači su u ovom kolu zabilježili dobre rezultate, saopšteno je iz Šahovskog saveza Crne Gore.
- Naše mlade igrače predvodi Mihailo Pušara sa 3 poena. Talentovani Novljanin je nakon dva startna poraza, povezao treću pobjedu, a u današnjem kolu bijelim figurama savladao je internacionalnog majstora Duraka Kana iz Turske- navodi se u saopštenju.
Agić je bijelim figurama nadigrao Giorgija Onianija iz Gruzije, pa trenutno i on ima učinak od 3 poena.
Polovičan učinak nakon 5 kola imaju i Kira Popova i Sofija Milović. Popova je savladala Savinu Anemogiani iz Grčke, dok je Milović remizirala sa Alin Ndreko iz Albanije.
Đorđe Žižić je bijelim figurama remizirao sa Aronom Rajnaduom iz Estonije pa je jedini u konkurenciji dječaka sa polovičnim učinkom.
Pobjede u današnjem kolu upisali su: Dimitra Andrijašević, Darja Majer, Neda Šljivić, Varvara Ševcova,Andrej Karović, Toman Perić, Petar Popović, Miloš Svrkota i Viktor Vujović.
Remizirali su: Dušica Petrušić, Marija Bajić, Zlatko Čubrović, Lev Kalmakova, Andrija Vujović, Jegor Ševcov i Tadija Glušica.
Sjutra je na programu slobodan dan, a turnir se nastavlja partijama šestog kola u utorak.

Mladi crnogorski šahisti uspješni u petom kolu prvenstva

Ima jedan stari vic o Old Šeterhendu, Vinetuu i Muju, kad se kreću kroz mrkli mrak i kad naprijed ide Old Šeterhend. Začuje se u mrklom mraku „tup!“, nakon čega se Old Šeterhend vraća sa masnicom na desnom oku. Pođe Vinetu naprijed, opet se začuje „tup!“ i Vinetu se vraća, takođe sa masnicom na oku. Pođe Mujo naprijed u mrkli mrak i začuje se „tup, tup!“, dva puta. Vraća se Mujo sa masnicama na oba oka. Vinetu ga začuđeno pita: „Kako moj bijeli brat uspjeti stati dva puta na ista grabulja?“ Mujo je još dobar, predobar. Narod u Crnoj Gori staje na te iste grabulje po hiljadu puta i nema problem da stavi prst na čelo i da se zapita „pa jesam li ja normalan?“. U Srbiji je postojala medijska mreža pod imenom „Istinomjer“, čiji su novinari predano zapisivali sve laži i neispunjena obećanja srpskih političara. A bilo ih je na tone. Zamislite samo da u Crnoj Gori postoji takva medijska evidencija, koliko bi samo posla imali za Milojka Spajića?! „Pustite me da radim“! Pa što radiš? „Dovodim investitore“! Pa đe su? Doveo je Alabara kojeg može dovesti ko god hoće, samo mu daj najbolje lokacije, lex specijalis da ne mora da poštuje domicilne zakone i da gradi i prodaje stanove. To jest, da okreće brzu lovu. Lako ti ga privuć', sve uz lažljivu patetiku o majci i njenim savjetima. CRNI ĐAVO Slijepac vidi da se Crna Gora raspada po svim šavovima, da ne postoji iole suvisla koncepcija što su planovi države za narednih mjesec dana, ne daj bože za duži period. Pardon, ako zanemarimo ideju da se pohapse i procesuiraju svi koji mogu ugroziti sadašnju vlast. Pa ako treba smislićemo i nove pravne pojmove, poput „vanknjižnog vlasništva“ i dati ogroman doprinos istoriji svjetskih gluposti, samo da stavimo iza brave svakoga ko predstavlja bilo kakavu opasnost, da uništimo svaku kompaniju koja nije pod kontrolom sadašnje vlasti, dovesti svoje i uvesti ih u njihove poslove, te tako riješiti i pitanje kritičkih medija. Ostaviti ih na suvo, bez sponzora. Stvoriti informativni raj za idiote svih vrsta i ispirati im ono malo mozga koji im još mrda. Śetite se kokaina u kontejneru „Volija“? Da nijesu bili na oprezu, znajući sa kakvom mafijom imaju posla, odavno bi vlasnik „Volija“ svirao klavir u Spužu, a neki „bizmismen“ nove vlasti držao najveći maloprodajni lanac. Sada je na redu Bemax, kompanija koja bi bila ponos svake normalne zemlje, sa kapacitetima kojima raspolaže, profesionalizmom u pripremi poslova, projektnim zadacima itd. Ne bi bila prva zdrava kompanija koju su uništile „postavgustovske vlasti“. A onda dovedu kadrove koji nijesu sposobni trafiku da vode, ako ne računamo da su ih obijali u mladosti. Kadrove kojima je to prvo zapošljenje u životu. Tako da se ostvaruje san voditelja propagandne emisije „Nečisto“, na TV Vijesti, o crnom đavolu. Zaista su se svojski potrudili da nam podare tikve sađene sa najcrnim đavolom.  <figure><img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/2025110121118_f045970845a0e3f0683c9c4b217f83aff4bcd69c1306771fb20f0ce845ce09b3.jpg" data-media-id="editor_0" data-image-id="2025110121118_f045970845a0e3f0683c9c4b217f83aff4bcd69c1306771fb20f0ce845ce09b3" data-rendition-name="original" width="600" height="337" loading="lazy" alt="sdt"><figcaption>META SVI KOJI MOGU UGROZITI VLAST: Specijalno državno tužilaštvoetv</figcaption></figure>  Zanimljivo da se sadašnje vlasti ne trude ni da stvore privid demokratije. Direktno saopštavaju da bi najradije na mjestu glavnog tužioca postavili Lavrentija Pavloviča Beriju i „stare šifonjere“ bacili u najdublji podrum. Nešto slično kao što su Crnogorce, njihove žene i đecu, bacili u podzemlje zatvora u Zenici da skapavaju do smrti. Kakvi dokazi i bakrači? Koga to interesuje? Ovamo mjere promile ljubitelja krnjojelskog genija, sinovca mu proganjaju, iako se radi o „divnom i poštenom momku“. za kojeg oni koje je upucao ne smiju da kažu da ih je upucao, dok sa druge strane ne strijeljaju one koje bi narod, čuveni naaaarod, rado vidio da vise na Trgu Nezavisnosti, koji je dobio ime zahvaljujući njima. Ali i to će oni promjeniti. Recimo, u Trg Marka Radovića! Baš adekvatno. Da se lijepo ozvaniči da su ideološki nasljednici najvećih baraba u istoriji Crne Gore, koji su ubijali na ulici svakoga za koga su mislili da nije njihov. Zna li crni Rajo koliko Crnogoraca bi ga rado viđelo sa lisicama na rukama? Ako su za njega Crnogorci uopšte naaaarod? Daće bog! Možda Rajo misli da je regal, vara se, on je tek stara raspala škrinja sa neke divlje deponije. EU KAO DEMOKRATE Što je najgore, mene EU sve više podśeća na Demokrate, a komesarka EU i vrh administracije na Aleksu Bečića i Borisa Bogdanovića. Riješili ljudi da pokazno prime Crnu Goru u EU iz „političeskih“ razloga, što bi rekao Sv. Petar Cetinjski, čuveni izdajnik srpstva po Andriji Luburiću, pa su slijepi na sve što se događa u Crnoj Gori. Ćeraju jednu te istu izanđalu priču, tu su pohvale za napredak, sve cvjeta, milina božja. Čitav život sam mislio da sam dijete zapadne kulture, zapadnih vrijednosti, ponašao se anticrnogorski prema iskonskoj ljubavi prema Rusiji, tri puta i tri hiljade puta mi otpadalo meso zbog toga, kad ono vojvoda Rajo, magistarski plagijator Laljo i vunderkind sa Megatrenda, Boris Bogdanović, ispadoše slika i prilika evropske vizije Ursule fon der Lajen, dok ja postadoh kočničar Crne Gore u svijetlu četničku, evropsku budućnost! Nema, mijenjaju se vremena. Pa normalno je. Ako je jedna Amerika, u koju smo mi svi koji ne poštujemo tradicuju Crne Gore po vojvodi Raju, gledali kao u zaštitnika svjetske demokratije, čije smo institucije posmatrali kao primjer nezavisnosti i pravde, promjenila sve svoje temeljne vrijednosti, pretvorila se u pokušaj narandžaste kraljevine i samovolju narandžaste kose, ko smo mi, šaka jada, da se mi sad prsimo sa demokratijom?  <figure><img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/2025110121118_6ba074d5fa34f8285f541f8328902b9116febfb2255c09434a1b7965444abe29.jpg" data-media-id="editor_1" data-image-id="2025110121118_6ba074d5fa34f8285f541f8328902b9116febfb2255c09434a1b7965444abe29" data-rendition-name="original" width="960" height="600" loading="lazy" alt="demokrate"><figcaption>EVROPSKA UNIJA SVE VIŠE LIČI NA DEMOKRATE: Boris Bogdanović i Aleksa Bečićetv</figcaption></figure>  Završih ja davno Ekomićeskij fakultet, onako, sa prośečnim ocjenama, zeznuo me nedostatak ambicija, počeo da radim u spoljnoj trgovini. Naravno, bijah u prednosti u odnosu na one sa srednjom školom ili drugim fakultetima. Radili smo mi na fakultetu doznake, akreditive, CMR-ove, Bill of ladinge, paritete, razne vrste ugovora, učili klauzule o arbitraži, višoj sili, itd, da vam ne nabrajam. Ali džaba, trebale su mi godine kroz iskustvo da polako učim svoj posao, da sagledavam sve zamke posla i kako ih izbjeći, kako ostvariti profit i ne pojesti ga svojom greškom... Jednom riječju, shvatio sam da je iskustvo sto puta važnije od onoga što si učio na fakultetu. Zamislite da su me odmah po završetku fakulteta postavili za direktora? Što bih ja kukavac radio? Lako je ovima danas. Da im daš avion pun putnika da voze, iako ga nikada nijesu vozili, pristali bi iz taka. Eeee, druga su vremena bila nekad. Morao si dobro da se pokažeš da bi dobio mjesto višeg referenta, a do rukovodećeg mjesta već si morao biti poveći znalac posla. Današnju Crnu Goru vodi balavurdija bez dana radnog iskustva, sa završenim lijevim fakultetima, odmah śeli da voze avion, što ih briga, da neće nekome odgovarati? BERZANSKI MEŠETAR Beskrajno mi je zanimljivo da su građani Crne Gore dali svoju budućnost u ruke jednom bivšem brokeru, ili, kako se neđe kaže, berzanskom mešetaru, koji se nikada nije bavio makroekonomijom i koji se obučavao za jedan uskospecijalizovani brokerski posao. U svojoj karijeri sam sreo dosta brokera, bilo da su se bavili berzom novca, obojenih metala ili drugih roba. Ispod milijarde dolara oni ne umiju da razgovaraju! Imali smo jedan naziv za njih, „avioni, kamioni“. Zato neka vas ne čudi što Miloko dolazi iz Japana sa milijardama investicija National Panasonica, Mitsubishija, ... Em lijepo zvuče milijarde, em lijepo zvuče giganti japanske industrije, od kojih je National panasonic ponos Japana i garancija najvećeg kvaliteta. Mi nebrokeri smo godinama radili kao mravi da bi ugovorili neku crkavicu od investicije od 150, 200 miliona dolara, a Milojko, TUP, pa u sekundi sredi milijarde investicija. Ili, što bi Milojko rekao, PAF, PAF. Milojko će ući u anale ekonomske nauke rečenicom da povećanje plata, odnosno potrošnje, ne utiče na inflaciju. Odmah mu treba dati Nobelovu nagradu za ekonomiju, jer to još niko nije otkrio. A mi učili o inflacionoj spirali u kojoj se smjenjuju rasta plata i rast cijena? Budale!  <figure><img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/20251101211112_ad8fc32d493ae1d2246ee1aa1b6558b19496198972e10f4fa0b924f92469e828.jpg" data-media-id="editor_2" data-image-id="20251101211112_ad8fc32d493ae1d2246ee1aa1b6558b19496198972e10f4fa0b924f92469e828" data-rendition-name="original" width="1118" height="745" loading="lazy" alt="spajić"><figcaption>GRAĐANI CRNE GORE BUDUĆNOST PREDALI BERZANSKOM MEŠETARU: Milojko Spajićetv</figcaption></figure>  Samo narod koji je neznanca proglasio za ruskog cara može državu dati u ruke ljudima bez političkog i životnog iskustva. Kao da je država igračka pa đeca mogu da se igraju sa njom do mile volje. Pa i ako je razbiju, velika šteta. Neće im sigurno zamjeriiti vojvoda Rajo i onaj talentovani performer seljačkog humora iz Zete dok se bude kupao u kolektoru u Botunu. Pa se pitamo koji ideološki predznak ima država koju smatramo otadžbinom? Jesmo li se to vratili na idološke junačke matrice Pavla Đurišića ili smo dio savremene evropske civilizacije? Štiti li vlast svoje biračko tijelo premlakom i neprofesionalnom reakcijom policije oko postavljanja spomenika dražesnom Pavlu i oko premlaćivanja novinara, ili dok su bili kohorta potkosovskim bojovnicima dok su uzvikivali „smrt Turcima“? Ne śećam se da je neko rekao - pa što ako pogine deset njih dok su orgijali pred Vladom u huliganskoj ikonografiji, sa maskama, bejzbol palicama i sličnim rekvizitima i ikonografijom koja je superevropska. Kad bi se zezali. Ono, nije da i Evropa sve više kači Musolinijeve slike na zidu i umnožava Orbane i Fice. Valjda im zato neće smetati ni Crna Gora Pavla Đurišića. Još jedna fekalijica na evropskom podu neće mnogo ostaviti traga na đonovima nekada velike ideje o ujedinjenoj Evropi.

Tup, tup, tup...

Sa ulaza u prostorije Fakulteta primijenjene fizioterapije Univerziteta Crne Gore u Igalu uklonjena je državna zastava Crne Gore, kako se vidi na fotografiji koju je Portalu ETV juče proslijedio naš čitalac.
- Ovo je neprihvatljivo. Zašto nema zastave – ogorčen je pratilac našeg portala.
Posljednjih godina, nažalost, česta je pojava da crnogorske zastave ili nema na zgradama državnih ili lokalnih institucija i ustanova, ili su pocijepane.
Ova ružna slika odnosa prema državnom obilježju, nažalost i slika je odnosa proruskih i prosrpskih vlasti naše zemlje prema Državi Crnoj Gori.
Nakon izbora u avgustu 2020. godine vlast su preuzele proruske i prosrpske društveno-političke elite predvođene Crkvom Srbije, vjerskom organizacijom koja je ključni nosilac velikodržavnog projekta susjedne Republike Srbije – „srpski svijet“.&nbsp;
Nove vlasti predano rade na reviziji crnogorske istorije, kulture, identiteta, urušavanju antifašističkih temelja naše države.
A jedan od glavnih stratega proruskih i prosrpskih vlasti je rektor Univerziteta Crne Gore prof. dr Vladimir Božović, osnivač ogavnog portala IN4S, koji mu služi kao batina za obračun sa građanskom Crnom Gorom, te osnivač Matice srpske.
Na poziciju rektora došao je ubrzo poslije promjene vlasti u Crnoj Gori.&nbsp;
- Da li znate za zemlju u kojoj su posljednjih 20 godina inženjeri novog identiteta osmislili i novi jezik i ime novog jezika, samo da bi se time udaljili od suštine istorijskog bića i nasljeđa njenog naroda? Da li ste čuli za zemlju u kojoj je tradicionalna crkva napadnuta od pseudoreligioznih organizacija koje su sponzorisane sa Zapada, a maskirane u formi pravoslavlja? Da li vam je poznata takva zemlja? Koje je njeno ime, Ukrajina ili Crna Gora – govorio je, pored ostalog, aktuelni rektor Univerziteta Crne Gore 2015. godine u Beogradu na konferenciji „Borba Rusije i Srbije juče idanas, Drugi svjetski rat, Jugoslavija 1991-1999, Ukrajina 2014-2015“.
Božović je na toj konferenciji predstavio svoju „Analizu vektora meke moći u Crnoj Gori“ kada je istakao da je „Srpska pravoslavna crkva najznačajniji i najvitalniji proruski društveni organizam u Crnoj Gori i ima ogromni potencijal koji Rusija nije u potpunosti iskoristila“.&nbsp;
- Crna Gora je u istorijskom smislu zemlja srpske pravoslavne, proruske i panslovenske duhovne suštine, ali su se ti slojevi pod dejstvom različitih uticaja polako trošili - kazao je tada, uz konstataciju i da su „socijalizam, američki filmovi i muzika krivi što Crnogorci više nijesu većinom proruski Srbi“.
Crnogorsku državnu zastavu sa jarbola ispred zgrade Rektorata UCG Božović, do sada, nije uklonio.
Prema dostupnim informacijama sa Portala UCG rukovodilac Studijskog programa Primijenjena fizioterapija je dr Dušan Mustur. Na lokalnim izborima u Herceg Novom 2021. godine Mustur je podržao listu proruske i prosrpske koalicije „Za budućnost Herceg Novog i Boke“.&nbsp;

Zašto nema zastave na zgradi Fakulteta primijenjene fizioterapije UCG?!

Ako neko pogura sa strane i odluči da ovu zemlju gurne u haos, bojim se da sa ovakvim strukturama vlasti, koje su nesposobne, neznavene i bahate, nemamo mnogo šansi. Zbog toga moramo svi pojedinačno, kao građani, da budemo pametni, mudri i da ne dozvolimo da zarad nečijih tuđih interesa izgubimo mir u ovoj zemlji- kazala je u informativnoj emisiji ''24 sata'' na Televiziji E crnogorska novinarka Tanja Šuković.
- Čitav javni prostor pretvorio se u jedan veliki reality, sve manje smo ljudi sa onim osobinama i vrijednostima koje bi trebalo da nas krase i ovo što se dešava porodicama žrtava masakara na Cetinju je jedna velika mrlja na svima nama, &nbsp;kazala je Šuković, ističući da postajemo društvo bez empatije.&nbsp;
Osvrćući se na činjenicu da porodice žrtava u cetinjskim masakrima još uvijek čekaju pravdu, te da je jedan od preživjelih u masakru u Medovini tužio državu i Cetinje i zbog štete koju je pretrpio, Šuković je kazala da to potvrđuje sramni nedostatak odgovornosti.
- Čuli smo u ovom prilogu da advokat pominje odgovornost. Odgovornosti nema, ni objektivne ni lične. Ja bih rekla da je ono što je strašno i što nas ljudski najviše pogađa to da postajemo društvo bez empatije. Vidjeli smo da je gospodin Milojko Spajić tek poslije dužeg vremena primio porodice žrtava, obećao im ponovni susret za petnaest dana do kojeg nije došlo. Mislim da je takvo izigravanje sa patnjom i dostojanstvom ovih ljudi sramno- kazala je Šuković.&nbsp;
<h2>Sektor bezbjednosti apsolutno nesposoban</h2>
Izlive ksenofobije i mržnje prema turskim državljanima, kao posljedice incidenta na Zabjelu, te reakciju ministra unutrašnjih poslova Danila Šaranovića, hapšenje pogrešnih ljudi i uvođenje privremenog viznog režima, Šuković vidi kao rezultat apsolutne nesposobnosti sektora bezbjednosti što se vidjelo i brojnim ranijim, kao i ovom slučaju.&nbsp;
Takođe, smatra da postoji mogućnost da je nekome nije odgovaralo da se ovo spriječi, jer kako kaže, prosto je nemoguće da ne možete da spriječite nešto što se danima unaprijed najavljuje.&nbsp;
- Mnogo je čudno da kad neko iznese lažni podatak da u Crnoj Gori ima 110 000 Turaka vi odmah ne izađete sa pravom informacijom koliko tih ljudi ima u Crnoj Gori. Mnogo stvari se dešavalo, koje ukazuju na to da sektor bezbjednosti jednostavno nije u stanju da se nosi sa ovim izazovima, kao ni sa mnogim drugim i ja stvarno mislim da je ovo moglo da se spriječi, ali da nije. Iz kojih razloga- da li je u pitanju nesposobnost, želja da se ne spriječi, ili kombinacija tih stvari, pokazaće vrijeme- smatra Šuković.
<h2>Separacioni strah od fotelje</h2>
Osvrnula se na ponašanje političkih elita u Parlamentu.
- Gledala sam zasijedanje Skupštine kada je bio premijerski sat i na mene je snažan utisak ostavilo obraćanje potpredsjednika Skupštine, gospodina Nurkovića, koji je imao potrebu da kaže nešto o prijetnjama na račun reisa Fejzića. Nakon toga se obratio Aleksa Bečić koji je, svojim poznatim birokratskim rječnikom, iznio niz frazetina koje ne znače ništa. Poslije toga je gospodin Nurković imao potrebu da se zahvali gospodinu Bečiću, a ja sam se pitala na čemu mu on to zahvaljuje: zato što su optužili pogrešne ljude; zato što je bio haos na ulicama; zato što je zemlja mogla da sklizne u haos- upitala je Šuković.
Smatra da je takvo ponašanje bilo jako tužno i nedostojanstveno.
Izostanak adekvatne reakcije ministra vanjskih poslova Ervina Ibrahimovića kada je ukinut bezvizni režim za državljane Turske, sagovornica Televizije E posmatra kroz problem koji ima većina u vladajuim strukturama (gospodin Bečić, gospodin Šaranović i Šćepanovič), a to je separacioni strah od fotelje.
- Oni ne bi htjeli, nijesu spremni da prihvate odgovornost i posljedice za činjenje ili nečinjenje. Takvo stanje stvari je opisao Džoni Štulić ''meni se dušo od tebe ne rastaje'', što je mislim slučaj sa Ibrahimovićem i pomenutom gospodom.
<h2>Opasne poruke u javnosti</h2>
Misli da je sve što se dešavalo prethodnih dana bilo organizovano, jer ovdje se vrlo malo stvari dešava spontano.
&nbsp;- Poruke koje smo čuli one noći bile su užasne, izazivale su stid kod dobronamjernih građana stid, uplašenost, zabrinutost i potrebu da se izvinimo turskim državljanima. Bilo je mnogo poruka, prvenstveno na društvenim mrežama, u javnim nastupima političara, koji su se utrkivali ko će više da potpiruje. Bilo je mnogo ružnih poruka na tzv. trovačnicama, tj. internet platformama koje se predstavljaju kao portali. Jedna od poruka koja mi je zapala za oko je da su ti mladići vaspitavani u duhu tradicionalne Crne Gore i da ne mogu da dozvole nekom da im napada sestre i majke. Pritom su oni mislili da turski državljani napadaju sestre i majke- upozorila je Šuković.
Šuković bi zato, kao sestra i majka, koja prati šta se dešava u Crnoj Gori, poručila toj zabrinutoj gospodi, da sestrama i majkama ovdje veća opasnost prijeti od domicilnog stanovništva.
- &nbsp;Neka se ta gospoda potrude da budu dobri sinovi, očevi, muževi, jer kako gledamo u crnim hronikama, svakog dana neka sestra i majka je žrtva porodičnog nasilja, maltretiranja i zlostavljanja, a to nije uradio niko sa strana, već ljudi iz njihovog okruženja- naglasila je Šuković.
<h2>''Neoosmanizam'' kao uvod u haos</h2>
Digitialni forenzički centar objavio je analizu kako su mediji i političari govorili o stranim državljanima, iz koje se vidi da se antiturski narativ pojavio mnogo prije samog incidenta u Crnoj Gori, u čijem kreiranju su učešća imali i političari i javne ličnosti.
- Meni to govori vrlo mnogo. Sami znamo da je prije izvjesnog vremena Turska prodala ili poklonila Kosovu neke dronove, a sjutradan je predsjednik Srbije Aleksandar Vučić pomenuo termin ''neoosmanizam'', koji se proširio preko srpskih tabloida, i koji &nbsp;je vrlo brzo stigao i do nas. I ovdje kod nas se mnogo pričalo o ''neoosmanizmu'' kao nekakvoj islamizaciji Crne Gore i opasnosti od turskih državljana. Meni to govori da nekom odgovara da ovu zemlju gurne u haos. Meni to govori da je vrlo lako i jednostavno, da ova zemlja potpuno potone u haos. Iako se svi deklarativno zalažu da mi uđemo u EU, nekom mnogo odgovara i da mi ne uđemo u Evropsku uniju- poručila je sagovornica Televizije E.
Šuković ističe da se boji od uticaja sa strane, jer smo mi jako podložni tome, kao mala sredina koja nema tu snagu.&nbsp;
- Ako neko pogura sa strane i odluči da ovu zemlju gurne u haos, bojim se da sa ovakvim strukturama vlasti, koje su nesposobne, neznavene i bahate, nemamo mnogo šansi. Zbog toga moramo svi pojedinačno, kao građani, da budemo pametni, mudri i da ne dozvolimo da zarad nečijih tuđih interesa izgubimo mir u ovoj zemlji- poručila je Šuković.

Šuković: Ako neko sa strane gura ovu zemlju u haos, sa ovakvim neznavenim i bahatim vlastima nemamo puno šansi

Hrvatski narod u Crnoj Gori živi u posebnim okolnostima zbog političkih turbulencija kroz koje zemlja prolazi. Često se javlja strah od vladajuće strukture koja promoviše velikosrpsku ideologiju – kroz podizanje spomenika Pavlu Đurišiću, sada i najavljenog Puniše Račića, kao i kroz ideje koje su zaostale u 19. vijeku. To čini autohtonog hrvatskog čovjeka nesigurnim, što je jedan od razloga zašto odlazi, povlači se ili postaje tiši, kazala je posebna savjetnica ministra vanjskih poslova Hrvatske, profesorica Vanda Babić-Galić u emisiji „Globalna Hrvatska“ na HRT-u.&nbsp; <h2>Odnos Hrvatske i Crne Gore u kontekstu političkih promjena&nbsp;</h2> Babić-Galić ističe da su odnosi ove dvije države sadržajni i složni, te da su promjene već postale konstanta jer je kontinuitet od 2020. godine donio određene pomake.&nbsp; - Ne možemo govoriti o nekim novim promjenama, već eventualno o nešto boljim ili nešto lošijim odnosima. Ono o čemu sigurno možemo govoriti jeste da postoje stalni razgovori o važnim, otvorenim pitanjima koja opterećuju dvije države, kao i o brizi za hrvatsku nacionalnu manjinu, koja u Boki Kotorskoj čuva više od 60 odsto hrvatske baštine. Tu baštinu smo dužni da čuvamo i mi u Hrvatskoj, ali i Crna Gora, koja tu baštinu ima na svojoj teritoriji - ukazala je Babić-Galić.&nbsp; Kada govorimo o otvorenim pitanjima, Babić-Galić smatra da je najvažnije krenuti od početka.&nbsp; - Vidjeli ste Hrvatski dom (Dom kulture "Josip Marković") - konačno mogu da kažem da je on u vlasništvu Republike Hrvatske. Nedavno je potvrđeno da je Republika Hrvatska upisana u katastar. To znači da više niko nikada neće moći da istjera hrvatsku zajednicu iz kuće koju je ta zajednica gradila još između 1920. i 1922. godine. Ostala pitanja se rješavaju i u fazi su „brušenja“ - pojasnila je ona.&nbsp; Babić-Galić je podvukla veoma važan sporazum o odšteti logorašima, za koji smatra i očekuje da će uskoro biti riješen.&nbsp; - Tu su i pitanja vlasništva školskog broda „Jadran“, zatim naziva bazena koji bi trebalo promijeniti, granice na moru, kao i pitanje oduzete imovine – tema koja je možda nedavno ponovo postala aktuelna, ali je u razgovorima prisutna već dugo, još od 2017. godine – dodala je Babić-Galić.&nbsp; <h2>Rješavanje imovinskih pitanja u fokusu hrvatske diplomatije</h2> Kako ukazuje, pedest i jedna porodica od 2014. godine čeka na upis u katastar, bez obzira na pravosnažne sudske odluke.&nbsp; - Porodice Dabinović i Tripković su devedesetih godina, blago rečeno, doživjele pljačku sopstvene imovine. Postoji i porodica u Perastu koja je ostala bez svoje imovine uprkos sudskim presudama. Takođe, u Budvi postoji Palata Medin, što je još jedno problematično pitanje kojim ćemo se baviti – navela je Babić-Galić.&nbsp; Babić-Galić dodaje da to nijesu jednostavna, a ni laka pitanja – već pitanja koja predstavljaju i moralnu obavezu Republike Hrvatske prema svojoj nacionalnoj manjini, ali i brigu da ta manjina ima pravo, kao i svaka druga osoba, na svoje vlasništvo.&nbsp; - Činimo sve što možemo. Kada sam pomenula 2017. godinu, htjela sam da kažem da je to bilo pitanje međuvladinog savjeta Republike Hrvatske i Vlade Crne Gore o manjinama – hrvatskoj manjini u Crnoj Gori i crnogorskoj u Hrvatskoj. Tada smo govorili o povraćaju crkvene i civilne imovine. Sada smo dobili svu dokumentaciju od 51 hrvatske porodice i imamo razloga i načina da učinimo sve kako bi tih 51 porodica dobilo svoju zemlju – zemlju svojih predaka. Svaka nepravda prema našem narodu na autohtonom prostoru Boke mora biti ispravljena. Na koji način će to Crna Gora učiniti, o tome se pregovara u različitim resorima i na različitim nivoima. Ministarstvo vanjskih poslova Republike Hrvatske učiniće sve da ovo pitanje bude riješeno na pozitivan način – poručila je ona.&nbsp; Prema riječima Babić-Galić, temelj evropskih vrijednosti jeste pravo na imovinu – pravo na vlasništvo, zemlju, dom i svoje ognjište. <h2>„Jadran” je oteti brod koji bi Crna Gora trebala vratiti pravim vlasnicima&nbsp;</h2> Kako je pojasnila Babić-Galić, Republika Hrvatska jasno ističe da je „Jadran“ hrvatski školski brod, a njegova luka baziranja je Split.&nbsp; - U svakom trenutku spremni smo da iznesemo nepobitne dokaze pred bilo koji sud – počev od Suda za prava mora u Hamburgu, ili bilo gdje drugo. O tom pitanju ćemo razgovarati - brod, kao i čovjek, može imati samo jednog vlasnika – naglasila je ona.&nbsp; S obzirom na to da su Crna Gora i Republika Hrvatska članice NATO saveza, vjeruje da postoje prijateljska i konstruktivna rješenja za pitanje broda „Jadran“ - „Jadran“ je uznik – to je brod koji je otet i koji bi Crna Gora trebalo da vrati svojim pravim vlasnicima, Republici Hrvatskoj – poručila je Babić-Galić.&nbsp; <h2>Hrvata u Crnoj Gori sve manje - Boka Kotorska „zaliv svetaca“&nbsp;</h2> Babić-Galić smatra da brojevi obično nijesu mjerilo snage jednog naroda.&nbsp; - Kada bismo govorili šire, morali bismo da priznamo da nas ima manje i u Hrvatskoj, da je manje Evropljana uopšte, što nas dovodi do demografskih pitanja i migracija – ali to nije pravi odgovor – dodala je ona.&nbsp; Babić-Galić objašnjava da Hrvata u Crnoj Gori ima nešto manje od jedan odsto, te da su dobro su organizovani i imaju veliku kulturnu baštinu.&nbsp; - Radije bih da umjesto brojanja, svi postanemo svjesni da je Boka Kotorska „zaliv svetaca“, da tamo imamo ogromnu kulturnu baštinu koju treba obnoviti, obići, upoznati – jer je to dragulj hrvatske kulture, možda manje poznat u Hrvatskoj nego što bi trebalo – naglasila je ona.&nbsp; Prema njenim riječima, Hrvatska uvijek štiti i stoji iza svoje hrvatske manjine u Crnoj Gori – kao i svuda gdje Hrvati žive, u ukupno 12 evropskih zemalja.  <figure> <img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/20251101231128_8475eec2e3a213ca72b5c0efe29159475ee4bd6baf78884b15fcdd51928690c7.png" data-media-id="editor_0" data-image-id="20251101231128_8475eec2e3a213ca72b5c0efe29159475ee4bd6baf78884b15fcdd51928690c7" data-rendition-name="original" width="1048" height="588" loading="lazy" alt="Popis Hrvata u CG "> </figure>  <h2>Crna Gora mora proći katarzu</h2> Kako je navela Babić-Galić, Republika Hrvatska mnogo pomaže i nastaviće da pomaže našoj državi.&nbsp; - Mi smo joj prijatelji i mentori. Hrvatska otvara Crnoj Gori puteve – kroz zakone, iskustva i sve ono što je sama prošla. Ali Crna Gora mora sama da pronađe snagu, da proživi katarzu i da prođe kroz procese sazrijevanja kako bi konačno stigla do željenog cilja – zaključila je Babić-Galić.&nbsp; <h2>Mnoga pitanja ostaju neriješena</h2> Predsjednik Hrvatske građanske alijanske (HGI) Adrijan Vuksanović je istakao da se stanje pogoršalo 2020. godine, dolaskom prosrpske koalicije na vlast.&nbsp; - To i ne čudi ako u sadašnjoj vlasti imamo one koji nose i diče se titulom četničkih vojvoda. Ako imamo one koji su bili protiv članstva Crne Gore u NATO-u, ako imamo one koji danas kažu da bi se isčlanili iz NATO-a, ili one koji veličaju ratne zločine iz devedesetih. Potpuno je očekivano da dođe do zaoštravanja – dodaje Vuksanović.&nbsp;  <figure> <img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/20241217081248_0fe7b2439f2f479517c5c75f37fb681bf2052d772c6698f13d2a0c543a595b87.png" data-media-id="editor_1" data-image-id="20241217081248_0fe7b2439f2f479517c5c75f37fb681bf2052d772c6698f13d2a0c543a595b87" data-rendition-name="original" width="1046" height="592" loading="lazy" alt="Adrijan Vuksanović"> <figcaption>Adrijan Vuksanović(Photo: TV E/Youtube)</figcaption> </figure>  Hrvatska procjenjuje da joj Crna Gora samo za otetu imovinu duguje više od dva miliona dolar, ali, kako kaže ministar vanjskih i evropskih poslova Republike Hrvatske Gordan Grlić Radman, ovoj državi je zapravo najmanje važan taj iznos.&nbsp; - Važno je priznanje i satisfakcija za logoraše preživjele i njihove porodice. Svjedoci su živa stradanja dubrovačkog primorja, pljačkanja, bombardovanja, tako da o tim stvarima moramo otvoreno govoriti – istakao je Radman. Ministar vanjskih poslova Crne Gore, Ervin Ibrahimović, kada je u pitanju obeštećenje, ima svoje viđenje.&nbsp;  <figure> <img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/20251015161024_de9136ab44df3d391ba9980034f9f6dae7a3760865cf6814e165601cc32f71c0.jpg" data-media-id="editor_2" data-image-id="20251015161024_de9136ab44df3d391ba9980034f9f6dae7a3760865cf6814e165601cc32f71c0" data-rendition-name="original" width="4663" height="3260" loading="lazy" alt="Ervin Ibrahimović"> <figcaption>Ervin Ibrahimović(Photo: MVP)</figcaption> </figure>  - Kada je u pitanju obeštećenje, ja to gledam s druge strane – gledam da Crna Gora ima jasnu evropsku viziju, da postane sljedeća članica Evropske unije. Dio toga je i suočavanje s prošlošću – pojasnio je Ibrahimović. <h2>Nejednak tretman vjerskih objekata u Crnoj Gori</h2> Predsjednik Hrvatskog nacionalnog vijeća Crne Gore Zvonimir Deković je naveo da samo u Kotoru postoji deset katoličkih crkava koje su danas u državnom vlasništvu, dodajući da ne postoji nijedna pravoslavna crkva u cijeloj Crnoj Gori da je državna institucija.&nbsp;  <figure> <img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/20251101231136_b93d43fa30eacbc5cd7b3d8e4df81af39cdd7bb22d4ddbe3b2e566d01491ecb4.jpg" data-media-id="editor_3" data-image-id="20251101231136_b93d43fa30eacbc5cd7b3d8e4df81af39cdd7bb22d4ddbe3b2e566d01491ecb4" data-rendition-name="original" width="828" height="1472" loading="lazy" alt="Crkve "> <figcaption>Dvostruki aršini države: Katedrala SV.Tripuna i Crkva Svetog Nikole (Photo: Portal ETV)</figcaption> </figure>  - Samo primjenom elementarne logike dolazimo do određenih zaključaka – poručio je Deković.&nbsp;

Tag: davor-denero