Skupštinski Odbor za međunarodne odnose i iseljenike dao je pozitivno mišljenje o predlogu Vlade da Dejan Vuković bude ambasador Crne Gore u Hrvatskoj.
Odbor je na današnjoj sjednici dao pozitivno mišljenje i o predlozima da za ambasadore u Bugarskoj i Nizozemskoj budu postavljeni Đorđe Janković i Milisav Raspopović.
Vuković je rekao da Crna Gora želi najbolje dobrosusjedske odnose sa Hrvatskom.
On je kazao da od početka pristupnih pregovora sa EU Hrvatska snažno podržava evropske integracije Crna Gore.
Vuković je naveo da je postojeća bilateralna saradnja sadržajna, ali da postoji prostor za dalje unapređenje.
- Čemu će doprinos dati i bilateralno-političke konsultacije koje su održane u januaru i maju u Zagrebu, kada su razmatrana pitanja koja su bitna za naše odnose i vjerujem da će se iznaći rješenja u duhu dobre volje na principima obostranog poštovanja - rekao je Vuković.
On je rekao prioritet Ambasade treba da bude permanentan, posvećen i afirmativan angažman svih diplomata Crne Gore, radi razvijanja ekonomskih, političkih i kulturnih vidova saradnje.
Vuković je, govoreći o otvorenim pitanjima sa Hrvatskom, podsjetio da su održane dvije runde konsultacija.
- Već imamo postignute rezultate i ne sumnjam da će se i dalje ići u tom pravcu. Naše prijateljstvo i savezništvo treba da ide uzlaznom putanjom - dodao je Vuković.
On je rekao da je za sva otvorena pitanja jedini put dijalog.
Janković je rekao da Crna Gora sa Bugarskom njeguje izvanredne bilateralne odnose, lišene bilo kakvih otvorenih pitanja.
On je kazao da podrška Bugarske, gdje je politička situacija nestabilna i promijenjeno je više vlada u prethodne četiri godine, ključnim vanjsko-političkim prioritetima Crne Gore nije izostala.
- Prioritet u radu Ambasade u narednom periodu biće organizacija posjeta na nivou predsjednika vlada - naveo je Janković.
On je kazao da će Ambasada učiniti sve što je u njenoj moći da odnosi dvije države budu dodatno unaprijeđeni.
Janković je rekao da Crna Gora ima mogućnost da saradnju sa Bugarskom uspostavi tako da to bude strateško partnerstvo.
On je kazao da je Bugarska percipirana kao neko ko se ne zalaže potpuno za evropsku budućnosrt regiona, ali samo zbog njihovog odnosa sa Sjevernom Makedonijom.
- Crna Gora može da iskoristi priliku da uspostavi odnos koji bi pomogao i nama i Bugarskoj da pošalje jasnu sliku da se napredovanje vrednuje prema rezultatima - dodao je Janković.
Raspopović je rekao da Crna Gora i Nizozemska imaju stabilne i prijateljske odnose.
On je naveo da je Nizozemska podržala članstvo Crne Gore u NATO i da podržava evropsku aspiraciju države.
Raspopović je rekao da u odnosu na politiku proširenja Nizozemska baštini strog i principijelan pristup koji ostaje nepromijenjen nevezano na političku situaciju u zemlji.
- Taj princip nas obavezuje na odgovornost u sprovođenju reformi - dodao je Raspopović.
On je rekao da fokus Ambasade ostaje na uspostavljanju što bližih kontakata sa svim relevantnim institucijama u Nizozemskoj, prije svega parlamentom, vladom i ostalim međunarodnim institucijama.
- Već smo u kratkom periodu, otkako sam otpravnik poslova, napravili određeni prodor koji je rezultirao time da smo održali političke konsultacija nakon dužeg niza godina - naveo je Raspopović.
On je rekao da postoji značajan prostor za unapređenje parlamentarne diplomatije sa Nizozemskom.
- Jer vidimo pozitivne poruke sa najviših adresa Evropske unije, to nas obavezuje da naredne godine zaokružimo tehnički dio pregovora. Važno je graditi direktne kontake poslanika Crne Gore i Nizozemske kako bi naš put bio prihvatljiv za Nizozemsku koja ima stroži pristup kada je u pitanju politika proširenja - kazao je Raspopović.

Portal ETV

original

viewImage

baseImage

610x380

500x500

400x240

400x203

thumbnail

Podržali Vukovića, Jankovića i Raspopovića za ambasadore u Hrvatskoj, Bugarskoj i Nizozemskoj

Po nalogu Sekretarijata za stambeno-komunalne poslove i saobraćaj Opštine Bijelo Polje, u toku je završna faza čišćenja korita rijeke Lješnice, s ciljem prevencije poplava tokom predstojeće kišne sezone.
Zaposleni u preduzeću Komunalno "Lim" intenzivno rade na uklanjanju granja, nanosa i otpada koji ometaju prirodan protok vode.
– Angažovani smo na čišćenju korita rijeke Lješnice, uklanjanju rastinja i raznovrsnog otpada – kaže Senad Pačariz, koji rukovodi radovima. On ističe da se radovi izvode fazno i započeli su od gradske tržnice uzvodno rijekom Lješnicom.
<div class="embed-block"><div><div style="left: 0; width: 100%; height: 0; position: relative; padding-bottom: 56.25%;"><iframe src="https://cdn.iframe.ly/api/iframe?url=https%3A%2F%2Fyoutu.be%2FjN111OOKmWY&key=87ca3314a9fa775b5c3a7726100694b0" style="top: 0; left: 0; width: 100%; height: 100%; position: absolute; border: 0;" allowfullscreen scrolling="no" allow="accelerometer *; clipboard-write *; encrypted-media *; gyroscope *; picture-in-picture *; web-share *;"></iframe></div></div></div>
– Prvo smo ručno uklonili rastinje i drveće, oslobodili izlazne kanalizacije i druge instalacije koje se nalaze u koritu rijeke. Do sada smo očistili oko polovine toka rijeke – pojašnjava Pačariz.
Mehanizacijom se uklanjaju nanosi zemlje, mulj i komunalni otpad, kako bi se proširilo i produbilo korito rijeke.
– To je obavljeno od gradske tržnice do mosta u naselju Mrdavac, a sav prikupljeni otpad odvozi se do gradske deponije u Kumanici. Plan je da se očisti čitavo korito rijeke, od početka naselja Lješnica do ušća u Lim u naselju Pruška, sve do blizine Đapanovog groba. Uklanjamo grane uz samo korito, kao i one sa bočnih strana, da bismo omogućili prolaz bagera manjih gabarita i dodatno proširili tok rijeke. Na taj način, voda će imati prirodan tok i smanjiće se rizik od poplava. Posao je obiman i zahtjevan, a ponekad se susrećemo i sa otporom pojedinih mještana koji ne dozvoljavaju prolaz. Apelujemo na sve da doprinesu procesu – dodaje Pačariz.
Mještani: Akcija ohrabruje, ali treba očistiti čitav tok rijeke
Mještani Lješničke ulice u prigradskom naselju Ćukovac – Rijeka, upozoravali su na ekološko-komunalni problem zbog otvorene kanalizacije i velike količine otpada u rijeci.
– Svakodnevno gledamo ružnu sliku – velika količina smeća pluta rijekom, a miris je nesnosan. Uz obalu Lješnice nalazi se gradska tržnica gdje se prodaju osnovne životne namirnice. Nikoga, prvenstveno nadležne službe, nije mnogo zanimalo što se tokom rijeke izlivaju fekalije i baca otpad. To nije samo problem za nas koji živimo u blizini, već i za prolaznike i turiste. Sada su temperature niže, a šta tek biva kada porastu – kažu zabrinuti mještani.
Oni ističu da ih ohrabruje akcija čišćenja, ali naglašavaju da je važno očistiti čitav tok rijeke Lješnice.
Navodi da se planira nastavak radova od samog ušća Lješnice u Lim, u naselju Pruška, sve do blizine Đapanovog groba.
– Količine smeća u rijeci su ogromne – od čvrstog i kabastog otpada do životinjskog otpada i opasnog materijala. Lješnica je pretvorena u pravu deponiju. Zabrinjavajuće je što mještani nastavljaju da bacaju otpad u rijeku i tokom akcije čišćenja njenog korita – ističe Pačariz.
Iz komunalnih službi ranije je saopšteno da će nadležne službe permanentno raditi na identifikaciji i sankcionisanju onih koji bacaju smeće u rijeku.

(VIDEO) Pačariz: Lješnica pretvorena u pravu deponiju

Mještani zetskog naselja Botun već deset dana dežuraju u šatoru postavljenom na lokaciji predviđenoj za izgradnju Postrojenja za prečišćavanje otpadnih voda. Kako kažu, protesti su kulminacija njihove dugogodišnje borbe protiv izgradnje kolektora na toj lokaciji, a dio njih se buni već gotovo 20 godina.
Mještanin Botuna, Jagoš Bećirović, za Antenu M navodi da ih i trenutne, ali i ranije vlasti ignorišu već 20 godina.
- Za sve ovo vrijeme niko nije ljudski htio da porazgovara sa nama. I ja, i svi mi, govorili smo, da se pričalo sa Botunom i sa Zetom, kolektor bi se napravio, ali ne ovdje nego na drugom mjestu. Oni znaju naš stav i ne radimo mi ništa kao da smo neke kabadahije, nego zaista mislimo da smo narod koji je platio žestoku cijenu nečije greške što nam je ranije urađeno. Mi ne smijemo dozvoliti drugu grešku, da naša đeca sjutra, unučići, plaćaju ono što smo mi plaćali. Znate kako, u Botunu svaka druga kuća ima onkološki problem. Raznih bolesti i situacija je tu bilo. Tako da umjesto da je bilo trunke razumijevanja da neko dođe, da nas obiđe, da čuje i da kaže “dosta više ovome napaćenom narodu, da vidimo kako da se ovo premjesti”, nažalost nema razumijevanja- kaže Bećirović.
U nove razgovore sa nadležnim institucijama, kaže, ne polažu nade.
- Ako se sastaju dvije strane, a samo treba da se radi kako jedna strana kaže, tu nema dogovora nikako. Dva puta smo bili kod (gradonačelnika Podgorice Saše) Mujovića. Jedan put je Mujović bio kod nas u Zeti kad je rekao da neće ništa raditi protiv volje naroda. Drugi put sam bio kod njega u Podgorici kad su nam ponudili da sve bude isto, samo da se ispust malo pomjeri uzvodno, što je potpuno nelogično. Jedino može doći do dogovora tako što će se promijeniti lokacija i otpočeti radovi neđe drugo- jasan je Bećirović.
Govoreći o referendumu koji zakazan za 14. decembar, Bećirović kaže da očekuje da će svi građani Zete biti protiv gradnje postrojenja. Kakav god ishod bio, postrojenje se, naglašava, neće graditi.
- Nećemo dozvoliti, sigurno. Rekli smo da ćemo biti tu 24 sata, mašina neće moći da gaze preko nas. Valjda. To je moglo samo za vrijeme nacizma. Ako će oni da ponavljaju te stvari, nek im je sa srećom, pa neka gaze narod- poručuje naš sagovornik.
Oštre kritike trenutnoj vlasti: “Resetovali se kad su sjeli u fotelje”
Bećirović posebno kritikuje aktuelnu vlast zbog, kako kaže, dvostrukih standarda.
- Mi smo vidjeli od njih kako se šire šatori ispred Skupštine i kako traže prava. Pa oni su izgleda zaboravili šta znači pravda. Oni su, čini mi se to zaboravili. Osim ako nijesu zamađijani kako su sjeli u fotelju, pa se onda to nešto promijenilo. Ja pretpostavljam da se neki reset desio prilikom sijedanja u fotelju. To je moj lični sud. Nažalost, ljudi kad sjednu u fotelju, sve zaborave- ističe Bećirović.
Bećirović poručuje da mještani Botuna žele samo osnovna prava, te da je njihov čin borba za život i zdravlje.

Bećirović: Kakav god ishod referenduma bio, nećemo dozvoliti gradnju kolektora u Botunu, valjda nas neće gaziti

Ponude na tenderu za davanje crnogorskih aerodroma u koncesiju su apsolutno mogle da budu bolje, ocijenila je u intervjuu Pobjedi ministarka saobraćaja Maja Vukićević. Ona smatra da kao država imamo kapacitet da sami razvijamo vazdušni saobraćaj, te da je država i u prethodnom periodu pokazala da može da upravlja aerodromima.&nbsp;
Ministarstvo saobraćaja objavilo je 12. novembra rang-listu ponuđača u postupku davanja crnogorskih aerodroma pod koncesiju, koju je sačinila Tenderska komisija, prema kojoj je prvorangirana južnokorejska firma Incheon International Airport Corporation (IIAC), dok je drugorangirana luksemburško-američka kompanija Corporación América Airports (CAAP).
Vukićević je navela da Ministarstvo saobraćaja ima rok trideset dana da dostavi Vladi dokumentaciju na izjašnjenje i donošenje konačne odluke, ali i to zavisi od toga da li će neko od ponuđača podnijeti prigovor Vladinoj komisiji za koncesije.
&nbsp;Još se ne zna da li će crnogorski aerodromi biti dati u koncesiju. Imate li u ovom trenutku informaciju kada će Vlada donijeti odluku o tome?
VUKIĆEVIĆ: Tenderska komisija je završila svoj dio posla, koji se svodi na evaluaciju samih ponuda. Ministarstvo saobraćaja ima trideset dana da dostavi Vladi dokumentaciju na izjašnjenje i donošenje konačne odluke, ali i to zavisi od toga da li će neko od ponuđača podnijeti prigovor Vladinoj komisiji za koncesije. Rok za prigovor je petnaest dana od dana objavljivanja dokumenata. Oba ponuđača zahtijevala su da im se omogući uvid u dokumentaciju i Ministarstvo saobraćaja je postupilo u skladu sa zakonom, te ponuđači trenutno vrše uvid u dokumentaciju Tenderske komisije.
Kakvo je Vaše o mišljenje o pristiglim ponudama? Da li ste zadovoljni? Imate li svog favorita? Kako komentarišete to što ponuda južnokorejske kompanije Incheon International Airport Corporation ne predviđa razvoj baza za niskotarifne avio-kompanije, za razliku od luksemburško-američke kompanije Corporación América Airports?
VUKIĆEVIĆ: Ponude su takve kakve su, da li su mogle biti bolje – apsolutno mislim da jesu. Tender se sprovodi po javnom pozivu koji je raspisan prije osam godina i nažalost nikada nije doveden do kraja. Vlada je u januaru 2024. godine donijela odluku da isti treba završiti kako bi se konačno riješilo pitanje da li će biti koncesije. Prisustvo niskotarifnih kompanija važno je za Crnu Goru, za turizam, privredu, ali i naše građane, koji treba da imaju izbor kada žele da putuju i da to bude po povoljnijim cijenama. Ministarstvo saobraćaja i Aerodromi Crne Gore uložili su veliki trud da vrate niskotarifne kompanije u Crnu Goru. Odmah po preuzimanju ministarstva inicirala sam izmjenu podsticajne šeme, što nam je otvorilo vrata za početak pregovora o većem prisustvu niskotarifnih kompanija i u krajnjem rezultiralo dolaskom Wizz Aira. Ukoliko crnogorski aerodromi na kraju budu predati na upravljanje koncesionaru mora se jasno precizirati da je saradnja i sa niskotarifnim kompanijama veoma važna za našu državu.
Kakav je Vaš stav o davanju crnogorskih aerodroma u koncesiju? Da li je to, prema Vašem mišljenju, neophodno ili bi država mogla i trebalo da i dalje upravlja tom kompanijom? Da li bi Aerodromi CG mogli, prema Vašoj ocjeni, i bez koncesija da uspješno posluju i ulože sredstva u modernizaciju? 

&nbsp;VUKIĆEVIĆ: Mislim da smo u prethodnom periodu pokazali da možemo da upravljamo aerodromima. I u ovoj godini imali smo izuzetne rezultate kad je u pitanju broj putnika. Čak i pored problema vezanih za letove Turkish Airlines-a, uskoro bi trebalo da dođemo do broja od tri miliona putnika i to prvi put u istoriji. Uspjeli smo da za narednu godinu dogovorimo rekordan broj letova i destinacija, otvara se baza Wizz Aira, prvi put imamo dolazak kompanije poput British Airways, postoji interesovanje za bazu i od kompanije Ryanair, što pokazuje da smo uspješno upravljali u prethodnom periodu. Ono što posebno želim da napomenem jeste da su svi ovi rezultati postignuti u posljednjih godinu i na to sam izuzetno ponosna. Smatram da kao država imamo kapacitet da sami razvijamo aerodrome i vazdušni saobraćaj.
Da li ste zadovoljni trenutnim poslovanjem i rezultatima kompanije Aerodromi Crne Gore i radom menadžmenta, izvršnog direktora i Odbora direktora ove državne kompanije?
VUKIĆEVIĆ: Apsolutno. Sadašnji menadžment kompanije radi izuzetno dobar posao. Imamo sjajnu saradnju i zaista postoji dobra sinergija između Ministarstva i uprave Aerodroma CG, i zahvaljujući dobroj saradnji uspjeli smo da ostvarimo odlične rezultate i pored svih izazova. Direktor Aerodroma CG Roko Tolić je vrhunski stručnjak kada je ova oblast u pitanju i treba što duže da ga zadržimo u Crnoj Gori, jer radi sjajan posao. Odbor direktora, na čelu sa gospođom Jelenom Maraš, pruža mu podršku u tom radu i kao rezultat imamo činjenicu da naši aerodromi postaju sve atraktivniji za brojne kompanije.
Kako ocjenjujete rad i rezulate poslovanje avio-kompanije ToMontenegro? Da li ste zadovoljni sadašnjim menadžmentom koji rukovodi ovim državnim preduzećem?
VUKIĆEVIĆ: Kompanija ToMontenegro je radila izuzetno dobro u ovoj godini i moram reći da sam jako zadovoljna radom menadžmenta, ali moram posebno istaći izvršnog direktora kompanije Vukadina Stojanovića. Drago mi je što se moj stav da čovjek iz Crne Gore treba da dobije priliku da upravlja nacionalnom kompanijom pokazao ispravnim, jer u momentu kad sam preuzela resor bilo je i drugačijih mišljenja i zahtjeva da se na tu poziciju imenuje stranac. Odbor direktora je takođe sjajno procijenio da je gospodin Stojanović pravi izbor i ta se odluka pokazala ispravnom kroz rezultate koje je kompanija postigla u prethodnom periodu.
Na tender za projektovanje i gradnju druge dionice auto-puta Bar – Boljare, od Mateševa do Andrijevice dostavljene su četiri ponude, od kojih su tri dostavili konzorcijumi. Kada će se znati ko će biti izvođač radova druge dionice auto-puta, odnosno kada će biti završen postupak vrednovanja ponuda? Da li ste Vi zadovoljni interesovanjem i ponudama za ovaj tender? 

&nbsp;VUKIĆEVIĆ: Tenderski postupak je u nadležnosti kompanije Monteput, koja isti sprovodi u saradnji sa Evropskom bankom za obnovu i razvoj, u skladu sa procedurama i pravilima EBRD-a. Komisija trenutno radi evaluaciju ponuda, a kada završe svoj dio posla očekujemo da nam predlože izvođača radova na drugoj fazi auto-puta. Kada će se to desiti zavisi od Monteputa i EBRD-a i vremena koje će im biti potrebno da izvrše evaluaciju. Mislim da možemo smatrati da je tender uspješan sa aspekta broja ponuda i interesovanja. U prvoj fazi imali smo deset kompanija, od kojih je pet prošlo u drugu fazu postupka, a na kraju smo dobili četiri ponude, što potvrđuje da je sa tog aspekta tender uspješan.
Kada se, prema Vašem mišljenju, realno može očekivati da počne izgradnja druge dionice auto-puta od Mateševa do Andrijevice? Da li postoji mogućnost da to bude i krajem ove godine ili je izvjesnije da radovi započnu naredne?
VUKIĆEVIĆ: To sada zavisi od Monteputa i Evropske banke za obnovu i razvoj. Čim se izabere izvođač otpočeće i radovi na drugoj dionici, ali dinamika u ovom momentu zavisi od komisije koja radi evaluaciju samih ponuda.&nbsp;
<h2>Novi vozovi i ugovor za rekonstrukciju pruge</h2>
Željeznička preduzeća godinama su u problemima i često posluju sa gubitkom. Da li je poboljšano poslovanje ovih državnih kompanija u ovoj godini? Da li se i kada može očekivati spajanje kompanija Željeznički prevoz (ŽPCG) i Održavanje željezničkih voznih sredstava (OŽVS)?
VUKIĆEVIĆ: Stanje u kompanijama je bolje nego ranije, ali i dalje ima mnogo problema koji se tiču zaostalih poreskih dugova. Same kompanije su bolje radile kada uzmemo u obzir redovnost prevoza, održavanje vozova i broj vozova koji je u upotrebi, bez obzira na starost istih, i drago mi je da su i građani vidjeli određeni pomak kada je u pitanju usluga. Takođe uspjeli smo da pokrenemo proceduru nabavke novih vozova, tender je trenutno u toku. Uskoro očekujemo i potpisivanje ugovora sa EIB i EBRD u vezi sa rekonstrukcijom pruge, a sama izrada glavnih projekta treba da bude završena tokom decembra. Ipak, ovo je osjetljiv sektor koji je dugo godina zanemaren.
Isticala sam da nijesam uvijek bila zadovoljna odnosom koji je postojao prema željeznici, ali moram pomenuti da su kolege iz Ministarstva finansija za narednu godinu pripremile budžet koji podrazumijeva i garancije za kompanije koje su u sistemu željeznice, što će mnogo značiti za unapređenje voznih sredstava i sam kvalitet usluge. Postupak spajanja ŽPCG i OŽVS je u toku i očekujemo da bude završen u predviđenom roku.

Država ima kapacitet da sama razvija aerodrome

Sa sadašnjom Vladom Crna Gora tehnički ne može ući u EU, a iduća crnogorska Vlada će ili završiti pregovore i ratifikovati Ugovor o pristupanju ili će odustati od svojih evropskih ambicija i ostati da se vrti u „srpskom svetu'', ocijenio je u razgovoru za Portal Analitika, politički analitičar iz Hrvatske, Davor Đenero.&nbsp;
Mišljenja je da se predsjednik Skupštine Crne Gore, Andrija Mandić, nada ovom zadnjem.&nbsp;
- Mandić to sasvim jasno pokazuje najavama o promjeni Ustava, ali ne onoj potrebnoj za pristupanje Uniji, nego onoj kojom bi se otvorila sporna pitanja, poput statusa srpskog jezika kao službenoga u Crnoj Gori. Zamka uplitanja u ovakve „svjetonazorske” probleme podmeće se Crnoj Gori samo zato da bi se eliminisala kao vodeća u regionalnom pristupnom procesu- smatra Đenero.
<h2>Zemljama kandidatima stalno se ponavlja da ne može biti prečica do članstva u EU</h2>
Prema njegovim riječima, ključna rečenica koja govori o povoljnoj poziciji Crne Gore u procesu pristupanja je ona komesarke za proširenje Marte Kos na forumu o proširenju, da Crnu Goru EU može primiti u članstvo i bez sprovođenja složenih unutrašnjih reformi, jer je država mala, kao trećina Beča, a forsiranje najboljega (ili najmanje slabog) kandidata je signal ostalima da je proces pristupanja otvoren.&nbsp;
- Nikad do sada tako dugo, od 2013. godine, zajednička politika proširenja, koja se smatra važnom za ostvarivanje evropskih ciljeva, nije bila „na čekanju”. Nakon početka rata u Ukrajini, otkad se više pažnje u Uniji posvećuje malignim uticajima ruskog totalitarnog režima na zemlje s ruba Evrope, više se razmišlja o geopolitici, ali nema izgleda da bi se ponovila situacija iz 2007, kad je zbog geopolitičkih razloga zažmureno na deficite u pregovaračkom procesu Rumunije i Bugarske i one su postale članicama EU- ukazuje on.
Kako podsjeća, zbog te dvije članice i problema s načelom vladavine prava, Unija je za njih morala uvoditi takozvani CVM mehanizam, Mehanizam saradnje i verifikacije i dobila je velika ovlašćenja i uticaj na sprovođenje načela vladavine prava.&nbsp;
- To se više neće ponoviti i zemljama kandidatima se sada stalno ponavlja da ne može biti prečica do članstva- pojašnjava Đenero.
<h2>Problemi Crne Gore - vladajuća koalicija i nestabilna politička scena</h2>
Iz njegovog ugla gledano, Crna Gora se suočava s dva problema.&nbsp;
- Jedna je konfiguracija sadašnje vladajuće koalicije, unutar koje stranke kojima je cilj da opstruiraju pristupni proces (bivši DF i Demokrate) imaju golem uticaj u koaliciji i poziciju „kontrolne vlasti” u rukama predsjednika Skupštine Crne Gore Andrije Mandića. Drugi je problem nestabilna parlamentarna arena i činjenica da će se Crna Gora 2027. suočiti s novim parlamentarnim izborima, što će, čak i ako do kraja iduće godine uspije da zatvori pristupne pregovore, imati velik uticaj na proces ratifikacije, koji traje između godinu i po i dvije, i u kojem sve države članice moraju potvrditi pristupni ugovor i time dati definitivnu saglasnost na crnogorsko članstvo u EU- pojašnjava hrvatski analitičar.
Promjena konfiguracije administracije i eventualno uspostavljanje kontrole nad administracijom od stranaka koje ne dijele evropske prioritete, kako ističe sagovornik Analitike, mogla bi dramatično uticati na tok ratifikacije.&nbsp;
- Crna Gora sistemski propušta da formira proevropski blok stranaka i uopšte ne pokušava osigurati dominantnu, ustavnu većinu proevropskih opcija, što bi onda dugoročno osiguravalo relativno spokojnu sliku pristupnog i poslije toga ratifikacijskog procesa. Otud proizlazi glavni rizik za crnogorsko pristupanje Uniji, koje je ozbiljno bez obzira na opšte uvjerenje zemalja članica o tome da je Crna Gora najpogodnija država za to da prva bude obuhvaćena proširenjem- upozorava Đenero.
<h2>Ratifikacija Ugovora o pristupanju nemoguća prije kraja 2028.</h2>
Prema njegovim procjenama, malo je vjerovatno da bi Ugovor o pristupanju Crne Gore EU mogao biti definisan prije kraja pristupnih pregovora.&nbsp;
Pojašnjava da ratifikacija ne može trajati kraće od godinu i po, jer je u zemljama članicama, posebno onima koje su složene države, federacije, proces komplikovan i ponekad zahtijeva saglasnost svih saveznih država.&nbsp;
- Brzina ratifikacije često govori o podršci neke države zemlji pristupnici, a sporost procesa može biti posljedica složene nacionalne procedure, ali i poruka o političkim skepsama. Naznaka da bi administracija države pristupnice mogla pokušati izigrati preuzete obaveze može dovesti do ozbiljne reakcije i otezanja ratifikacionog procesa. Ako Crna Gora zaista dovrši pristupni proces do kraja 2026, dakle na završnom samitu irskog predsjedanja EU, valja pretpostaviti da će Ugovor biti definisan u toku litvanskog predsjedništva u prvoj polovini 2027, a buduća crnogorska Vlada morala bi osigurati da se pristupni ugovor ratifikuje u svim parlamentima zemalja članica do kraja 2028, dakle do kraja letonskog predsjedanja- kaže Đenero.
<h2>Glavni izazov evropeizacije – političari koje je Hrvatska proglasila personama non grata</h2>
Uprkos sporovima na političkom nivou i incidentima poput nedavnog napada na hrvatske navijače, hrvatski interes je, ukazuje sagovornik Analitike, da Crna Gora završi pristupne pregovore što prije.&nbsp;
- Interes Hrvatske je da se spoljašnja granica EU što prije pomakne s njenih granica. Isto tako, Hrvatska bolje od drugih članica poznaje političke procese u Crnoj Gori, a u dio crnogorskih političkih aktera hrvatska diplomatija ima veliko povjerenje. Dobro je to što je jedan od tih aktera, koji uživa naklonost hrvatske diplomatije, i ministar vanjskih poslova i potpredsjednik Vlade Crne Gore Ervin Ibrahimović- smatra Đenero.
Kako dodaje, osim povjerenja prema dijelu vladajuće koalicije i prema nekim strankama u opoziciji, koje hrvatska diplomatija ocjenjuje kao pouzdane evropske partnere, Hrvatska vrlo dobro prepoznaje i glavne izazove evropeizaciji Crne Gore.&nbsp;
- Precizno ih je istakla proglašavajući nepoželjnima u Hrvatskoj trojicu političkih lidera iz Crne Gore - predsjednika Skupštine i jednog od vođa DF-a, Andriju Mandića i Milana Kneževića, te predsjednika Demokrata i potpredsjednika Vlade Aleksu Bečića- podsjeća Đenero.
Hrvatska zvanična politika, pak, kako naglašava, vrlo je blizu stavu bivše ministarke Vesne Pusić, koja je koautorka Non papera šestoro bivših evropskih državnih funkcionara, u kome se Crnoj Gori savjetuje formiranje proevropske koalicije koja bi bila garant i završetka pregovora i uspješne ratifikacije Ugovora o pristupanju, čime bi se, navodi, izolovao patogeni uticaj Moskve i Beograda, prije svega, kako kaže, „posredstvom opasne trojke koju je hrvatska diplomatija prepoznala i proglasila nepoželjnim sagovornicima“.
- Sve ono što je šestoro ozbiljnih ljudi u Non paperu predložilo Crnoj Gori, dobri su, prijateljski savjeti. Pristupajući Evropskoj uniji Crna Gora se usklađuje s evropskim zakonskim okvirom, evropskim procedurama, evropskim načelima dobrog upravljanja... Pristupanje EU nije tek svečani trenutak, nego promjena političkog moda. Međutim, ključno je da se politička klasa u Crnoj Gori dobro pripremi za tu promjenu moda u kojem je do sada djelovala- napominje Đenero.
<h2>Brisel da vam bude bliži nego Beograd, na to se morate već sad pripremiti</h2>
Ta promjena moda, kako pojašnjava, znači da se mijenja obrazac vanjske politike.
- Znači da odnos prema Srbiji postaje dio vanjske politike države, a da istovremeno komunikacija crnogorske javne uprave s ostalim članicama Unije postaje dio domaće prakse. Evropske ambasade danom pristupanja postaju daleko manje važne nego do sada, a ministarstva mimo diplomatije, direktno, počinju komunikaciju sa kolegama u ostalim državama članicama. Crnogorski premijer ili predsjednik postaje član Savjeta Evrope, a ministri počinju djelovati u vijećima ministara- navodi Đenero.
Uspostavlja se, kaže, zajednička zaštita podataka pred trećim državama, a Brisel postaje daleko bliži nego Beograd.&nbsp;
- Na to se Crna Gora mora već sad pripremiti, a ako na to nije spremna, onda nije vrijeme da se konačno zatvori ni poglavlje o zajedničkoj vanjskoj i bezbjednosnoj politici- jasan je Đenero.
<h2>Napad na navijače nije bilateralni problem, problem su incidenti „huligana“ iz vlasti</h2>
Upitan da prokomentariše indicije da je nedavni napa na hrvatske navijače orkestriran ili podstaknut iz Beograda sa ciljem pogoršanja odnosa Crne Gore i Hrvatske i sabotiranja evropskog puta naše zemlje, sagovornik Analitike odgovara da se ove dvije države previše dobro poznaju da bi grupe, za koje se unaprijed zna da su pod kontrolom onoga što, kako kaže, u Beogradu patetično nazivaju „službama”, mogle samo tako izazvati ozbiljnije bilateralne probleme.&nbsp;
- Problem je samo onda kad su ti „huligani”, koji izazivaju incidente, dio vladajuće koalicije. Nije bilateralni problem kad grupa navodnih navijača vezanih uz Vučićevu huligansku strukturu napadne hrvatske navijače. To je problem javnog reda u Crnoj Gori i to bi trebala riješiti crnogorska policija (čak i u sadašnjim uslovima, kad je kontroliše ministar iz redova Bečićeve stranke)- naglašava sagovornik Analitike.
Problem je, podvlači, kad Bečićev „zloćko”, kako bi rekao trenutni hrvatski predsjednik, provocira s pozicije ministra odbrane.
- Opasan huliganizam je, na primjer, ono što je Bečićev ministar organizovao u Morinju, iza leđa svom potpredsjedniku Vlade Ibrahimoviću, koji je bio domaćin hrvatskom ministru, ali i bivšim zatočenicima logora u Morinju. Ali i to nije posebno opasan incident - ne znači da se smiju događati slični - sve dok su u Zagrebu uvjereni kako su riječi i djela proevropskih crnogorskih ministara snažnija od štete koju prave ovi besprizorni akteri- poručuje hrvatski analitičar.

Đenero: Crna Gora sistemski propušta da formira proevropski blok stranaka, sa ovom Vladom ne možete u EU

Prava slika današnje Crne Gore je „kulturna“ politika vlasti koju najlakše definišemo riječju postavgustovska. Kriterijumi po kojima se postavljaju čelni ljudi kulturnih ustanova sve su samo ne renomiranost i kompetentnost. Jedini kriterijumi su partijska, vjerska i nacionalna pripadnost. Da ne zaboravimo učešće u opskurantnim (pogledaj rječnik) litijama, retrogradnim manifestacijama svega najprimitivnijeg što Crna Gora može da izbaci. Da je to temelj i ontološko biće postavgustovske vlasti svjedoče namjere da se podižu spomenici lideru tih primitivnih uličnih metanija, koje namjeravaju da podižu širom Crne Gore, kao simbole mržnje prema Crnoj Gori, svemu crnogorskom, „brozomorno-montenegrinskoj ideologiji, koja se temelji na dukljanskoj mitologiji“. Ograđujem se ako nije tačno, ali sam čuo da su se dijelile i potvrde o učešću u litijama, kao buduće ulaznice za avanzovanje. Spomenici jednom popu diljem Crne Gore i jesu najbolja potvrda sunovrata Crne Gore, koja ne podiže spomenike znanju i nauci, već mantijašima i mraku.&nbsp; Biti dio civilizacije podrazumijeva poznavanje prošlosti na osnovu istorijskih artefakata, a ne guslarske mitomanije i popovskih izmišljotina. Aleksandar Solženjicin piše: „Da bi uništio jedan narod, moraš prvo saśeći njegove korijene“. Milan Kundera u „Knjizi ljubavi i zaborava“ piše nešto slično: „... prvi korak k uništenju jednog naroda jeste brisanje njegovog pamćenja … nađi nekoga da napiše nove knjige, proizvede novu kulturu, izmisli novu istoriju. Ta nacija ubrzo počinje zaboravljati što je i što je bila“.&nbsp; <h2>NEDODER NACIJA</h2> Nekadašnja slobodarska Crna Gora danas je poprimila kmetski karakter i čeka da joj neko drugi vrati ime i dostojanstvo. Ponavljači, vlasnici lažnih diploma, pridošlice iz raznih crnogorskih i okolnih pripizdina pišu nam istoriju, uče nas jeziku predaka, onima kojima je jezik prepun turcizama smetaju crnogorski italijanizmi, poklanjaju sebi crnogorske nacionalne nagrade za trivijalna i lažna, nepostojeća djela, preuzimaju nam nacionalne institucije praveći od njih seoske domove kulture. Prvi predśednik Crnogorskog centra PEN kluba, profesor Pavle Mijović, kada je uhapšen i ispitivan u zatvoru u Dubrovniku od policije zbog Belvederskih demonstracija 1936. ostavio je zapisano kako mu je policajac koji ga je ispitivao rekao: „Možda se zakon promijeni i dozvolimo rad vaše komunističke stranke, ali, ukoliko i dalje nastavite da se zalažete za crnogorsku naciju sve ćemo vas istrijebiti“. Meša Selimović je napisao da čovjek postaje slobodan svojom odlukom, otporom i nepristajanjem. Pokazalo se, ipak, da je crnogorska nacija nedoder i da kad su se prvi put Crnogorci mogli nacionalno izjasniti na popisu 1948. godine, oni su to masovno uradili. Problem sa bilo kojim identitetom je što se on stalno mora zalivati od strane političkih i društvenih elita. Ako vi to ne činite taj prostor će ispuniti drugi i, što kaže Kundera, ta nacija ubrzo počinje zaboravljati što je i što je bila. Crnogorski komunisti su se ponašali kao da je vrijeme stalo i da će vječito ostati takvo, da sve imamo u drugoj republici, da zato Crnoj Gori ne trebaju ni fakulteti, ni mediji, ni klinički centri, ni naučne ustanove, niti da je religija bilo kakav faktor u društvu. Padom socijalizma ostavili su Crnu Goru na izvolte uticaju velikopsrpskog nacionalizma i njegovom glavnom promoteru – Crkvi Srbije. Crkva Srbije sve vrijeme radi na tome da svetosavlje bude zajedničku teološka perspektiva crnogorskog društva, a srpski identitet istorijski kontinuitet. Kad se pogledaju podaci od popisa do popisa dobije se mjera njihovog uspjeha kroz period potonjih tri i po decenije. Ili, ako hoćete, pokazuje se inferiornost crnogorskog društva, nedostatak samopoštovanja i provincijalni karakter.&nbsp;  <figure> <img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/20251123071156_ae092c010934e30260c0a25b3f0cb3a9ab379f9e5bf31ce9e80fa79c2aa9886c.jpg" data-media-id="editor_0" data-image-id="20251123071156_ae092c010934e30260c0a25b3f0cb3a9ab379f9e5bf31ce9e80fa79c2aa9886c" data-rendition-name="original" width="1200" height="710" loading="lazy" alt="Biblioteka"> <figcaption>„ESTETIKA“ PORTALA IN4S: Biblioteka „Radosav Ljumovićetv</figcaption> </figure>  <h2>ZADRUŽNI DOM</h2> Po statističkim podacima u Podgorici stanuje bezmalo pola Crne Gore. Za Podgoricu su dvije kulturne institucije uvijek imale veliki značaj, ako ne računamo nacionalno i gradsko pozorište. Biblioteka „Radosav Ljumović“ i KIC. Ako vi na čelo Biblioteke „Radosav Ljumović“ izaberete Slavicu Ilinčić, koja je sama po sebi antiteza kulture i promoter ideologije srpstva i svetosavlja kao temelja Crne Gore, koja je u biblioteku uvela „estetiku“ portala IN4S, a na čelo KIC-a harmonikaša, koji svojim vokalnim interpretacijama zasmijava čitav region, onda ste dvije više nego značajne institucije pretvorili u zadružni dom u Lebanama. I tu nema nikakve slučajnosti. Ideja i jeste da se sve institucije Crne Gore prilagode „estetici“ braće Mićović, Metodija i Krnje Jele, da se sroza na nivo najseljačkije pučke zabave najprimitivnijeg soja u Crnoj Gori, koji buja iz godine u godinu. Pa nama „Zavetnica“ vodi Filmski centar Crne Gore, zaboga?&nbsp; A onda nam Raonikije, tri puta sudski osporavani direktor RTCG, na mala vrata uvodi kampanju kako od malih mogu indoktrinirati buduće generacije ideologijom svetosavlja, srpske Sparte i junaštvom Pavla Đurišića. Pa još doveo svetosavskog stručnjaka za satanizam sa nesretnog Pravnog fakulteta. I to onaj isti Raonikije koji mi onako sa prosvijećenih visina održa lekciju da je on učinio više za demokratiju u Crnoj Gori i od mene i od Mila i od Ranka i čitave tadašnje vlasti. Biće da je u međuvremenu evoluirao od liberala i demokrate u protođakona Javnog servisa, jer je evolucija kod Crnogoraca postala nacionalni sport. Što reče onaj na televiziji „ja kad mi treba kažem da sam Srbin, a kad mi treba Crnogorac“! Eto, dotle smo stigli, sve se udarajući u junačke grudi, dičeći se sopstvenom junaštvu i čojstvu u prošlosti. <h2>&nbsp;PRODANE DUŠE</h2> Pošto ni mnogo veće države ne mogu izdržati toliki broj prodanih duša, riješio sam svaki put da poklonim po koju crticu iz istorije, nakon što sam predočio da su nam preci ginuli na Mojkovcu nizašto, jer nije bilo više nijednog Srbina kojem bi čuvali odstupnicu, već im je smješteno iz razloga koje napisa komandant Glavnog štaba crnogorske vojske, srpski pukovnik Petar Pešić, u beogradskoj „Pravdi“ od 9. maja 1925. godine: „Odnosno tvrđenje mojih kritičara, da sam savetovao pokojnom Kralju Nikoli da zaključi mir sa Austrijom, napominjem, da sam izneo u 'Ratniku' celu istoriju tog pitanja i nemam potrebe da ga ponovo izlažem. Sem toga nalazim da bi to bilo izlišno, jer su oni suviše slabi da shvate vojno-politička pitanja toga obima. Ali moram im postaviti ovo pitanje: jesu li ma kad razmišljali o tome, kakava bi situacija bila za celokupan naš narod, da Kralj Nikola nije uputio Franji Josifu onu depešu, i da je na Solunskom frontu pored Srpske Vrhovne Komande našla i Crnogorska Vrhovna Komanda, a po proboju ovoga fronta i ulaska u Otadžbinu pored Kralja Petra i Kralj Nikola?“ Ponavljaću vam ovo sve dok ne shvati i posljednja fukara kakve su namjere bile prema Crnoj Gori!  <figure> <img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/20251123071156_f2b83f9f9204bb7991a3504b9c8619c1e39d5b90c53f941882276c6c313903c4.jpg" data-media-id="editor_1" data-image-id="20251123071156_f2b83f9f9204bb7991a3504b9c8619c1e39d5b90c53f941882276c6c313903c4" data-rendition-name="original" width="1086" height="1579" loading="lazy" alt="tekst"> <figcaption>Petar Pešić tekst u „Pravdi“etv</figcaption> </figure>  Ne znam znate li ko je Jovan Đonović? On je uz Marka Dakovića jedan od najogorčenijih protivnika kralja Nikole od beogradskih studenata iz Crne Gore, učesnik u organizaciji više atentata na knjaza/kralja Nikolu. E pa taj Jovan Đonović piše, takođe u „Pravdi“: „On, koji misli, da nije Kralj Nikola uputio depešu Franji Josifu ne bi se kompromitovao u očima saveznika i svog naroda, da bi izveo nešto vojske i postavio je na Solunski Front i najzad sa njom ušao u Crnu Goru, - morao je, prirodno, utrošiti prilično vremena i spremiti dosta činjenica da se to desi. Idući za njegovim pisanjem ulazimo u njegovu misao, da je jedinstvo Crne Gore i Srbije bilo moguće: ako Kralj Nikola osramoti Crnu Goru predajom vojske, a sebe uprlja izdajstvom“. Čak je i on shvatio na koji način se jedino moglo izvesti „ujedinjenje“, kako ga zovu stručnjaci iz SNP-a, kad piše: „„Zar, onda nije jasno i laiku, da se g. Pešić nije mnogo starao da se ne desi sa crnogorskom vojskom ono, za šta se bojao da se ne dogodi srpskoj“?  <figure> <img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/2025112308110_b09368a04c996bf3fb5610c1d7f586564ee6bdf8f71aa68877908c8f1a215143.jpg" data-media-id="editor_2" data-image-id="2025112308110_b09368a04c996bf3fb5610c1d7f586564ee6bdf8f71aa68877908c8f1a215143" data-rendition-name="original" width="530" height="829" loading="lazy" alt="tekst"> <figcaption>Jovan Đonović tekst u „Pravdi“etv</figcaption> </figure>  <h2>&nbsp;ODA CRNOGORCIMA</h2> Što se tiče Marka Dakovića, po kojem se zove orden koji predśednik Rajo dodjeljuje sopstvenim „velikanima“, on je bio poznat po učešću u atentatima na knjaza/kralja Nikole i po tome što je nakon Podgoričke skupštine ćerao po ulicama građane da pjevaju pjesme srpskom kralju Petru, ukoliko ne bi htjeli ubijao ih hicima iz pištolja. Pravi heroj uz Pavla Đurišića.&nbsp; Malo da se taknemo i francuske štampe, obzirom na sramnu ulogu Francuske u nasilnoj aneksiji Crne Gore. „La Revue Diplomatique“, Pariz, 30. novembra 1919. g. donosi tekst „4.000 Crnogoraca u srpskim zatvorima“: „Konferencija Mira optužuje neprijatelja za zločine, a u isto vrijeme dozvoljava da Srbija iste zločine vrši u Crnoj Gori ... Francuski narod i njegovo javno mnjenje su uz Crnu Goru. Ali, zašto neko u francuskoj vlasti ne uzvikne: Dosta je, prekinite sa davljenjem Crne Gore!? Ako je Francuska prijatelj Srbije, ne mora biti neprijatelj Crne Gore. čast Francuske je u pitanju... Naš je zahtjev: Francuska treba da učini da se Srbija evakuira iz Crne Gore i da Crna Gora bude Crnogoraca. ... Dičite se Crnogorci, jer plemeniti i civilizovani svijet i danas vidi i sa divljenjem i simpatijama prati vašu borbu i podvige protivu nebratske i izdajničke Srbije Karađorđevića, kao što je nekad slavio i divio se djelima vašim i vaših predaka kad se ginulo 'za krst časni i slobodu zlatnu'“. Eh, kao što je nekad ....

KIC mijenja ime u KIČ

Sedamdesetogodišnji Božidar Šundić poginuo je u saobraćajnoj nesreći koja se danas, oko 12:15 sati, dogodila u nikšićkoj Župi, saopšteno je nezvanično iz Uprave policije.
Do nesreće je došlo kada je automobil kojim je upravljao Šundić, iz za sada neutvršenih razloga, sletio sa puta.
Kako prenosi RTCG, riječ je o bivšem generalnom direktoru Javnog servisa. Njegovo vozilo nađeno je pored puta u Župi, a kako prenosi taj medij informacije iz policije, pretpostavlja se da je doživio srčani udar tokom vožnje.
U policiji kažu da utvrđuju uzrok nesreće.
Šundić je bio na čelu RTCG od 2018. godine do 2021. godine.&nbsp;
Šundić je bio diplomirani inženjer, dugogodišnji novinar i urednik više crnogorskih medija.&nbsp;

Nikšić: Poginuo bivši generalni direktor RTCG Božidar Šundić

Bosanskohercegovački novinar i televizijski voditelj Adnan Rondić tvrdi da je postojao "Sarajevo safari", snajperski lov na ljude u Sarajevu devedesetih sa kojim se sumnjiči da je povezan i predsjednik Srbije Aleksandar Vučić, te da je sramna činjenica da pred državnim sudom ne postoji nijedna podignuta optužnica za opsadu glavnog grada BiH.
- Duboko vjerujem da je postojalo nešto što se naziva "Sarajevo Safari", ili što bi jedan Sarajlija rekao možda je ispravnije bilo reći "Sarajevo hunting" (Sarajevo lov). Nijesu oni nas samo promatrali i fotografisali kao na safariju, već su nas ubijali. Preživio sam opsadu Sarajeva i ostao sam bez 28 članova porodice, uključujući i moga oca i odlično znam da je ovo što se tvrdi istina i ovo nije prvi put da se pominje "Sarajevo Safari" - rekao je Rondić.
On je napomenuo da državno tužilaštvo nije podiglo nijednu optužnicu za opsadu Sarajeva.
- Imamo četiti haške presude i desetine hiljada dokumenata dokaza. I sam sam dokaz i spreman da svjedočim što su građani Sarajeva proživljavali u te četiri godine krvave opsade. Međuti, Državno tužilaštvo BiH neće, ili ne postoji interes da se stavi tačka barem dijelom na ono što se dešavalo 90-ih i to stvara frustraciju - istakao je Rondić.
Prema njegovim riječima, "Sarajevo safari" ponovo je otvorila rane, aktualizovala teške dane... Živimo, kako kaže, nedovršeni mir ili zamrznuti konflikt koji ne dozvoljava da se krene dalje.
- Treba se nadati da ćemo daći snage i mehamizme da izađemo iz ovog začaranog kruga. Ne smijemo odustati - poručio je Rondić.
<h2>Vrijeme je za reset</h2>
Komentarišući relativizaciju antifašističkog nasljeđa kao i normalizaciju narativa koji veličaju nacionalističke i klerikalne strukture, Rondić kaže da oni nijesu novi.
- Kroz istoriju su se mijenjali njihovi akteri, komunikacijski kanali putem kojih su dolazili do javnosti, ali oni postoje vjekovima, počev od porodice, baštini ih obrazovni sistem, mediji, crkva, akademska zajednica... Postoje i oni koji na takvu vrstu paradigme ne pristaju, ali bojim se da su društva dominantno sklona takvoj vrsti narativa koji ne pospješuju život u ovom dijelu svijeta - istakao je Rondić.
Podsjetio je na nedavni izliv mržnje bivšeg predsjednika bh. entiteta Republika Srpska Milorada Dodika o muslimanima.
- To nije nešto što mu je tom trenutku palo na pamet. "Niko krupno ko Turčin ne laže" zvuči poznato i te kako i u Crnoj Gori. Riječ je o starim narativima - naveo je Rondić.
On ističe da je vrijeme za neku vrstu reseta i da svim ljudi na ovim prostorima, pa i takozvane elite treba da se pogledaju u ogledalo i postave pitanje "Gdje smo mi to sada"?
- Važno je da svi, ako ne iz moralnih, onda iz pragmatičnih razloga pogledamo gdje nas ovakva vrsta narativa vodi. Ja bih bio skloniji da to radimo iz moralnih, etičkih razloga, ali neka za početak iz ugla elita budu praktični razlozi - kazao je Rondić, dodajući da je to proces koji će trajati, ali da ne smijemo odustati.
On je stava da nacionalizam i revizionizam nikada nijesu otišli sa scene. Ponekad se smanji, ali elite, smatra on, koriste tu vrstu narativa jer znaju da takav narativ još nalazi na plodno tlo.
- Imate primjer predizborne kampanje za predsjednika bh. entiteta Republika Srpska - svi kandidati, posebno dvojica glavnih se skoro isključivo obraćaju jednom biračkom tijelu - Srbima. Znaju odakle bi podrška mogla doći. Koriste narative koji ni njima nisu daleki i mrski i onda imamo situaciju kakvu imamo - naglasio je Rondić.
<h2>"Bez značajnih promjena u RS nakon izbora"</h2>
On ne očekuje značajnije promjene u RS nakon ovih izbora, čak i ako kandidat opozicije pobijedio. Međutim, smatra da mogu pokazati određene trendove.
- Bojim se da oko većine ključnih stvari neće biti suštinske razlike. Možemo dobiti umivenijeg, pitomijeg čovjeka na čelu bh. entiteta RS, ali to su samo izbori za čelnu poziciju. Rezultati mogu biti svojevrsni test onoga što može uslijediti na opštim izborima u BiH 2026. godine - rekao je Rondić.
Ima, dodaje on, nekoliko ključnih karakteristika ovih izbora. Ipak je, kako ističe, pobijedila država.
- Onog momenta kada je Milorad Dodik osuđen na jednogodišnju kaznu zatvora rekao je da je neće prihvatiti, kao ni odluku Centralne izborne komisije koja mu je uskratila mandat. Rekao je da neće biti izbora, te da i ako ih bude na njima neće učestvovati. Međutim, prihvatio je presudu suda, platio je jednogodišnju kaznu zatvora, očito prihvatio odluku Centralne izborne komisije i izbori se održavaju i na njima učestvuje kandidat Saveza nezavisnih socijaldemokrata. Ovo mi je ključna karakteristika i njihova vrijednost - kazao je Rondić.
T.K.

Rondić: Tvrdim da je postojao "Sarajevo safari", sramna činjenica da ne postoji nijedna optužnica za krvavu opsadu

Maloljetna Nikolina Vulikić (13) iz Podgorice, čiji je nestanak prijavljen sinoć nešto nakon ponoći, pronađena je živa i zdrava, potvrđeno je Portalu ETV iz Uprave policije.
Policijski službenici Odjeljenja bezbjednosti Podgorica, koji su od trenutka prijave intenzivno tragali za djevojčicom, nakon niza preduzetih aktivnosti locirali su je u naselju Preko Morače i bezbjedno vratili porodici.
Nikolina je prethodno posljednji put viđena u okolini Tuškog puta, u blizini zgrade Čelebića, što je pokrenulo hitnu potragu policije i apel građanima da pomognu informacijama.
Iz Uprave policije zahvalili su građanima na saradnji i brzoj reakciji.

Tag: dejan-vukovic

Podržali Vukovića, Jankovića i Raspopovića za ambasadore u Hrvatskoj, Bugarskoj i Nizozemskoj

(VIDEO) Pačariz: Lješnica pretvorena u pravu deponiju

Bećirović: Kakav god ishod referenduma bio, nećemo dozvoliti gradnju kolektora u Botunu, valjda nas neće gaziti

Država ima kapacitet da sama razvija aerodrome

Đenero: Crna Gora sistemski propušta da formira proevropski blok stranaka, sa ovom Vladom ne možete u EU

PRATITE TVe UŽIVO