Više od 400 ljudi uhapšeno je danas u Istanbulu tokom demonstracija povodom Prvog maja, Međunarodnog praznika rada, javilo je tamošnje udruženje advokata, javlja Beta.
- Broj uhapšenih prešao je 400- saopštio je istanbulski ogranak Udruženja naprednih advokata. Vlasti za sada nisu ništa saopštile.
U Turskoj su proslave Međunarodnog praznika rada poslužile kao platforma ne samo za borbu za prava radnika već za šire pozive za podršku demokratskih vrijednosti, pošto su demonstranti planirali da protestuju i zbog hapšenja opozicijskog gradonačelnika Istanbula Ekrema Imamoglua, prenosi agencija AP.
Njegovo hapšenje u martu podstaklo je najveće proteste u zemlji u posljednjih deset godina, a današnji praznik otvorio je mogućnost za ponavljanje antivladinih protesta.
<h3>Blokiran centar grada</h3>
Vlasti su blokirale pristup centralnom Istanbulu i zatvorile ulice koje vode do centra da bi se spriječilo svako okupljanje.
Novinari agencije AFP bili su svjedoci više desetina hapšenja u pojedinim kvartovima, na evropskoj obali grada, gdje je policija blokirala ulice koje vode do trga Taksim.
S rijetkim izuzecima, okupljanja su zabranjena na tom velikom trgu od kada su demonstracije 2013. potresle vlasti.
Kao i prethodnih godina, policija drži trg u blokadi posljednjih nekoliko dana.
Na poziv sindikata više hiljada ljudi danas se okupilo u dva kvarta na azijskoj strani grada, prema snimcima turskih medija i snimatelja AFP-a.

Portal ETV

original

viewImage

baseImage

610x380

500x500

400x240

400x203

thumbnail

Istanbul: Više od 400 uhapšeno tokom prvomajskih demonstracija

Tri novinara, među kojima i novinar agencije Frans pres, koje su turske vlasti uhapsile pod optužbom da su učestvovali na zabranjenim demonstracijama u Istanbulu, oslobođeni su danas, javio je advokat jednog od njih.
Šest novinara uhapšeno je u ponedjeljak u Istanbulu zbog izvještavanja sa demonstracija koje su vlasti zabranile, a najmanje troje od njih danas je oslobođeno, javila je turska asocijacija za odbranu ljudskih prava (MLSA).
Među njima je novinar agencije Frans pres Jasin Akgul, kao i fotograf Bulent Kilič, koji je ranije radio za Frans pres i dobitnik je brojnih međunarodnih nagrada.
Njihovi advokati rekli su da će oni biti pušteni na slobodu tokom dana.
Novinari su uhapšeni u ponedjeljak u zoru u svojim kućama. Talas demonstracija pokrenut je u Turskoj poslije hapšenja opozicionog gradonačelnika Istanbula Ekrema Imamoglua 19. marta.
Hapšenje novinara izazvalo je brojne međunarodne osude.
- Oslobađanje Jasina Akgula je dobrodošlo i predstavlja ispravljanje ogromne nepravde. Tražimo oslobađanje svih drugih novinara koji supotpuno nepravedno privedeni - rekao je za Frans pres Erol Onderoglu, predstavnik nevladine organizacije Reporteri bez granice (RSF) u Turskoj.
Turske vlasti koje su zabranile okupljanja u više velikih gradova u zemlji javile su da su uhapsile više od 1.400 demonstranata od početka protesta, kakav se nije dogodio u toj zemlji od velikih demonstracija 2013. godine.

Oslobođena tri novinara uhapšena tokom demonstracija u Turskoj

Građani u Turskoj masovno su počeli da izlaze na ulice nakon što je gradonačelniku Istanbula Ekremu Imamoglu određen pritvor u kojem će ostati do suđenja, pri čemu je privremeno suspendovan sa funkcije.&nbsp;
Opoziciona Republikanska narodna partija objavila je kako je Imamoglu danas prebačen u zatvor Marmara.
Očekuje se da bi večeras na ulicama mogao biti ogroman broj ljudi, naročito u Istanbulu i u Ankari.
Imamoglu je, inače, glavni politički protivnik predsjednika Redžepa Tajipa Erdogana. Zbog njegovog pritvaranja već su na ulicama Turske bili brojni demonstranti. Očekuje se da će ovaj potez podstaknuti vjerojatno najveće proteste u zemlji u proteklih deset godina.&nbsp;
Turski sud je poručio da su Imamoglu i još najmanje 20 osoba zatvoreni u sklopu istrage o korupciji. Posebna odluka o istrazi povezanoj s terorizmom tek bi trebalo da bude donijeta.

1084x550

Turska: Građani masovno izlaze na ulice nakon izricanja pritvora Imamoglu

Oko 10.000 pristalica monarhije demonstriralo je u glavnom gradu Nepala, Katmanduu, tražeći vraćanje bivšeg kralja Gjanendra Bir Bikram Šah Deva na tron.&nbsp;
Bivši nepalski kralj sletio je na međunarodni aerodrom Tribhuvan u Katmanduu nakon posjete zapadnom dijelu zemlje. Demonstrante su stotine policajaca sprečavale u pokušaju da uđu na aerodrom.
Hiljade pristalica monarhije blokirale su glavni ulaz na aerodrom i demonstrirali tražeći Gjanendrain povratak na tron.
Dok su demonstranti uzvikivali slogane „vrati kraljevsku palatu kralju“, „kralju, vrati se, spasi zemlju“, „živio naš voljeni kralj“ i „hoćemo monarhiju“, stotine policajaca sprečavale su ih u pokušaju da uđu na aerodrom.
Demonstracije su protekle bez nasilja, a demonstranti su tražili i da se hinduizam ponovo prizna kao zvanična religija u Nepalu.
Kralj Gjanendra je 2008. godine okončao monarhiju stari 239 godina u Nepalu nakon prodemokratskih protesta i proglasio je zemlju republikom.
S druge strane, mnogi građani Nepala su ljuti na republički sistem zbog političke nestabilnosti, loših ekonomskih uslova i zvaničnika koje smatraju odgovornim za korupciju.

U Nepalu demonstracije, pristalice monarhije traže vraćanje bivšeg kralja

Petronije Ponjavić iz Beograda je veći dio života proveo na ulici, protestujući.
Svjedok je 9. marta 1991, studentskih demonstracija 1996/1997, 5. oktobra 2000, aktuelnih studentskih protesta – i svega između što se dogodilo.
- Bio sam i na onim studentskim demonstracijama 1968, kao maturant Učiteljske škole - kaže 75-godišnji Ponjavić uz osmijeh u razgovoru za BBC na srpskom.
U dugoj buntovničkoj karijeri, kaže, doživio je mnogo toga.
- Bilo je i pendreka i nečega mnogo jačeg, šmrkova, gumenih metaka, zaista dramatičnih situacija. Nazivali su me i raznim imenima, govorili mi da sam izdajnik, strani plaćenik - prisjeća se on.
Danas je ponovo na ulicama i to zbog pada nadstrešnice Željezničke stranice u Novom Sadu 1. novembra, kada je poginulo 15 ljudi.
Podržava blokade i proteste studenata koji traže da se utvrdi odgovornost za novosadsku tragediju.
Reakcije vlasti na demonstracije prije 30 godina i danas su „skoro identične“, smatra.
- Samo otvorene policijske torture nema, radi se podmuklije - dodaje kratko.
Vrlo je teško porediti ranije proteste i današnje – kontekst je drugačiji, vrijeme se promijenilo, generacije su potpuno drugačije, samim tim i reakcije vlasti, kaže Miloš Bešić, profesor Fakulteta političkih nauka u Beogradu.
- Iako se danas govori o protestima studenata, ako pogledate ko sve na njih dolazi vidjećete da su to zapravo opštenarodni protesti, a da studenti samo kanališu ogromnu količinu negativnog naboja prema vlasti. Oni su ta neka udarna pesnica - kaže Bešić za BBC na srpskom.
Kao što su se demonstranti ranije okupljali oko opozicionara, poput Zorana Đinđića i Vuka Draškovića, danas to rade oko „kolektivnog liderstva studenata“, dodaje.
- Reakcije vlast Slobodana Miloševića i Srpske napredne stranke (SNS) imaju nekih sličnosti, ali se i razlikuju u stepenu represije, metodama i u nivou propagande koju koriste - ističe Bešić.
<h2>O pendrecima i kontramitinzima</h2>
Tog 9. marta 1991, beogradskim ulicama defilovali su tenkovi.
Status jednog od najpoznatijih datuma u modernoj istoriji Srbije, taj dan dobio je zbog prvih velikih demonstracija protiv Slobodana Miloševića, nekadašnjeg predsjednika Srbije i SR Jugoslavije.
Protestom na prepunom Trgu republike, demonstranti predvođeni Draškovićem, nekadašnjim liderom opozicionog Srpskog pokreta obnove (SPO), tražili su ostavke generalnog direktora Televizije Beograd – današnje Radio-televizije Srbije – i ministra policije Radmila Bogdanovića.
Policija je odgovorila suzavcima, pendrecima, vodenim topovima i oklopnim vozilima.
U sukobima je poginulo dvoje ljudi, a Drašković je uhapšen.
Na kraju dana na ulice su poslati i tenkovi Jugoslovenske narodne armije (JNA), što Ponjavić naziva „zaista groznim prizorom“.
Skup narednog dana bio je kod Terazijske česme, ka kojoj je iz Studentskog grada na Novom Beogradu krenula velika grupa studenata.
Međutim, na Brankovom mostu sačekala ih policija – opet suzavci i pendreci.
Velikih studentskih protesta bilo je i tokom zime između 1996. i 1997. godine i to zato što Miloševićeva Socijalistička partija Srbije (SPS) nije željela da prizna poraz na izborima u Beogradu, Nišu, Kragujevcu, Novom Sadu i brojnim gradovima.
Policija je u međuvremenu i dalje tukla.
Ponjavić pamti kako je policija na Brankovom mostu konjicom rastjerala demonstrante, kada je i „Zoran dobio po leđima“, oslovljavajući nekadašnjeg premijera Đinđića samo po imenu.
Tada su zajedno bježali ka Zelenom vencu, što mu je, kako kaže, „najbliži susret sa njim.“
- Upadali su i na fakultete, ozbiljno prebijali studente - ističe Miodrag Gavrilović, jedan od lidera tih protesta, a danas potpredsjednik DS-a, za BBC na srpskom.
- Danas je toga manje jer je situacija drugačija… Više ljudi posmatra i sve se može vidjeti - navodi on.
Ipak, dodaje, neke stvari se ponavljaju.
Te 1996, prisjeća se, Nezavisni pokret studenata (NZS), negodovao je zbog prekida nastave na fakultetima, kao i aktuelna neformalna organizacija „Studenti koji žele da uče“.
- Pravi se kontramiting studenata na studente, to je potpuno besmisleno - kaže Gavrilović.
Kontramiting podrške Slobodanu Miloševiću održan je na beogradskom Ušću i 11. marta 1991. i to u organizaciji Pokreta žena za očuvanje Jugoslavije, dok je tokom kontramitinga 1996. došlo do sukoba učesnika dva skupa.
Od početka protesta zbog pada nadstrešnice, Srpska napredna stranka je održala nekoliko mitinga, od kojih su najveći bili u Sremskoj Mitrovici i Jagodini.
Da je SNS u padu, smatra Bešić, vidjelo se i po „prilično neuspješnom kontramitingu“ iz 2023. godine, tokom protesta Srbija protiv nasilja, organizovanih poslije masovnih ubistava u Osnovnoj školi „Vladislav Ribnikar“ i selima oko Mladenovca.
- To je bio prvi indikator da njihovo biračko tijelo nema snage, energije i želje da brani vlast za koju glasa i tada je sve krenulo regresivno. Sve ostalo je samo pitanje scenarija, a nesrećna nadstrešnica je samo okidač da akumulirano nezadovoljstvo eskalira - ocijenio je Bešić.
<h2>O „štapu i šargarepi“</h2>
Otvorena represija samo izaziva kontra efekat, čega je aktuelna vlast svesna, pa toga nema, smatra Bešić.
- Ali ako prođemo kroz mali istorijat reakcije vlasti na ove proteste, prvi metod je bilo nasilje nad studentima Fakulteta dramskih umjetnosti, jer su mislili da to treba da se uguši u startu, a što je proizvelo kontra reakciju - kaže Bešić.
Studenti Fakulteta dramskih umjetnosti napadnuti su 22. novembra, tokom skupa „Zastani, Srbijo“.
Među napadačima studenti su tada identifikovali nekoliko lokalnih zvaničnika i pripadnika vladajuće Srpske napredne stranke.
- Da nije bilo tog nasilja, pitanje je u kom pravcu bi se sve dalje dešavalo, jer su tada na čelo došli studenti i protesti su eksponencijalno rasli - kaže profesor FPN-a.
Kao jedan od ključnih trenutaka smatra skup na Slaviji 22. decembra.
- Kada su vidjeli frapantan broj ljudi koji se pojavio, krenulo se sa ponudama – klasična štap i šargarepa strategija. Šaka straha, prijetnjom ili nasiljem, pa šaka ponuda i benefita - ističe Bešić.
Predsjednik Vučić studentima je predstavio plan povoljnih stambenih kredita, istovremeno tvrdeći da su svi njihovi zahtjevi ispunjeni – što studenti negiraju – dok je „istovremeno preko medija išla serija verbalnih napada protiv njih“, kaže Bešić.
U međuvremenu su dvije studentkinje povrijeđene kada je na njih tokom protesta naletio automobil, a jedna je pretučena bejzbol palicama u Novom Sadu.
Poslije tog incidenta, za koji se sumnjiči grupa momaka izašlih iz SNS prostorija – i koji su kasnije privedeni – premijer Srbije Miloš Vučević podnio je ostavku.
Za sve napade odgovorni su medijski tekstovi i nastupi predstavnika vlasti kojima se targetiraju studenti, kaže Boris Kojčinović, student blokiranog Filozofskog fakulteta u Novom Sadu, za BBC na srpskom.
<h2>O medijima i „stranim plaćenicima“</h2>
"Upravo u času kada se neoustaški specijalci pripremaju za odlučujući napad na Knin, neka nevidljiva ruka je ovdje usred Beograda pokrenula mehanizam za razbijanje Srbije".
Tim riječima je u martu 1991, kada je rat u Hrvatskoj već bio u zamahu, akademik i nekadašnji potpredsjednik SPS-a Mihailo Marković opisao tadašnje proteste.
Slične poruke i izjave sa televizora i novinskog papira često su se mogle čuti tokom 1990-ih.
Uz propagandu protiv spoljnog neprijatelja, medijska kontrola u Srbiji tog doba bila je usmjerena i ućutkavanju glasova unutar zemlje, piše Reno de la Bros, profesor Univerziteta u Remsu.
- Kada nisu ignorisane, akcije opozicije se poistovjećuju sa činovima izdaje Srbije - dodaje De la Bros u izvještaju „Politička propaganda i projekat "Svi Srbi u jednoj državi"“, napisanom na zahtjev Međunarodnog krivičnog suda za bivšu Jugoslaviju.
Milošević se tako pita da li je u demonstracije „umiješana strana ruka“, kao i da je cilj svega „rušenje mira i demokratskih institucija“ u režiji onih koji „žele da iznutra pocijepaju i zavade ljude u Srbiji“.
- Da se srpski narod bavi međusobnom svađom, umjesto da ostvaruje preporod i blagostanje, a da na vlast dođe marionetski režim koji bi bespogovorno sprovodio tuđe naloge - rekao je Milošević.
Mira Marković, njegova supruga, u nedjeljniku Duga piše da će se „vrlo brzo saznati ko je učestvovao u finansiranju“ pojedinih stranaka i medija, kao i „ko je bio plaćen da svoju zemlju pretvori u koloniju“.
- Živi ili mrtvi, nije važno, oni koji su to učinili neće umaći sudu istorije… Naravno, žalosno je što će njihovi potomci neizbježno da nose žig sramote - piše Marković.
Gavrilović iz opozicionog DS-a kaže da je danas „sve isto“.
- Nekada su nas nazivali stranim plaćenicima i domaćim izdajnicima, govorili da radimo za tuđe interese, što se do danas nije promijenilo - dodaje.
Govoreći o aktuelnim protestima, predsjednik Vučić je više puta izjavljivao da su finansirani iz inostranstva, a sve sa ciljem smjene vlasti.
- Pozivam ove djevojke, momke, koji se tuku oko tih para za moje rušenje, to što im daju malo spolja, malo iznutra, da bi mene rušili – nemojte, djeco, da se tučete oko toga - izjavio je u videu objavljenom 5. decembra na njegovim društvenim mrežama.
Studenti su često bili i na meti prorežimskih medija, koji su objavljivali njihove lične podatke, poput ličnih karti i pasoša, nazivajući pojedine i „antisrpski nastrojenim“.
- To na mene lično ne utiče, a mislim ni na moje kolege. Smatramo da smo mnogo veće patriote nego što su oni ikada bili ili će ikada biti - kaže student Kojčinović.
Vlast, kako kaže, sukobe iz prošlosti i „stvari koje su ljudima poznate“, pokušava da „spinovanjem nakači studentima“.
- Zato govore da proteste vode hrvatske obavještajne službe, razne nevladine organizacije, (kosovski premijer) Aljbin Kurti, (opozicionar) Dragan Đilas, na šta su sve studenti, rekao bih, odgovarali vrlo mudro. Nisu se uplašili, sve to su izvrnuli na šalu i još jače nastavili dalje - rekao je Kojčinović.
Većina tih tvrdnji vlasti nije se dugo zadržala u medijima, poput navodnih namjera o otcjepljenju Vojvodine, kao i potenciranja gdje je sve u svijetu korišćena crvena šaka – simbol protesta i slogana „ruke su vam krvave“.
Jedan od odgovora predstavnika vlasti bilo je i iscrtavanje crvenog srednjeg prsta na parolama i društvenim mrežama.
Prema posljednjem izvještaju Fridom hausa, međunarodne organizacije koja se bavi ljudskim pravima i promocijom demokratije, Srbija je zabilježila najveći pad u posljednjih deset godina.
Jedan od razloga pada je i stanje u medijma, na koje vladajuća stranka vrši pritisak, čija se sloboda podriva i koji su puni „propagande i lažnih vijesti“, ističu.
<h2>O čekanju i odugovlačenju</h2>
Petronije Ponjavić ukazuje na još jedan način kako vlasti reaguju na proteste – čekanjem.
- Još su Milošević i Mira Marković sa strane posmatrali naše demonstracije i govorili to će da utihne, da nestane - prisjeća se.
Brojni protesti poslije 2012. i dolaska Srpske napredne stranke na vlast – od 1 od 5 miliona, preko Srbija protiv nasilja, pa onih tokom epidemije korona virusa, do skupova zbog rušenja u Savamali – jednostavno su se vremenom ugasili.
- Čekanje je strategija svih vlasti. To u praksi znači da se ponaša liberalno i radi na tome da protesti postanu sastavni dio demokratskog folklora, govoreći: "Evo, ljudi izlaze na ulicu, nema problema, samo prijavite protest i šetajte koliko vam je volja" - dodaje Bešić.
I da, svi ti raniji protesti su se ugasili, ali su se dešavali „u potpuno drugačijem političkom, ekonomskom i društvenom kontekstu“, kada je SNS bio jači, dodaje.
- Ta strategija je tada mogla da prođe. Čini mi se da je količina energije i negativnog naboja prema vlasti sada suviše jaka da bi ona mogla da računa na tu strategiju - ističe profesor Fakulteta političkih nauka.
Zahtjevi iz 1996, dodaje Gavrilović, bili su drugačiji od današnjih u tome što su „potpuno politički“ – da se priznaju rezultati izbora – dok studenti ističu samo traže utvrđivanje odgovornosti za pad nadstrešnice.
- Na protestima 1996. smo imali i neke zakonske rokove do kojih su poslije izbora opštine morale da budu konstituisane. Danas toga nema, a kada rokovi ne postoje vlasti se trude da maksimalno isrcpe demonstrante - kaže on.
Kojčinović jedan od razloga odugovlačenja vidi i u tome da se vlast našla na „nepoznatom terenu“.
- Od starta nisu znali šta da rade i kako da reaguju. Trebalo im je vremena da prvo shvate kako su se mladi u toj mjeri pokrenuli i ujedinili, a onda i kako plenumi funkcionišu i kako može bez vođe sa kojim može da se pregovara. To u praksi znači da nema načina da se do studenata dopre i uguši naš bunt - kaže student Filozofskog u Novom Sadu.

Od 9. marta do blokada: Kako je vlast u Srbiji odgovarala na studentske proteste

Sjedinjene Američke Države (SAD) nijesu bile unaprijed obaviještene o planu južnokorejskog predsjednika da proglasi ratno stanje - saopštio je portparol američkog Vijeća za nacionalnu sigurnost.
Presjednik Južne Koreje Jun Suk Jeol proglasio je vanredno stanje što je dovelo do protesta ispred zgrade nacionalnog parlamenta u Seulu, glavnom gradu ove azijske države. Poslanici u južnokorejskom parlamentu glasali su za ukidanje odluke o vanrednom stanju, što je podržalo svih 190 prisutnih članova skupštine.
<div class="embed-block"><div><div style="left: 0; width: 100%; height: 0; position: relative; padding-bottom: 48%; padding-top: 120px;"><iframe src="//cdn.iframe.ly/api/iframe?app=1&amp;url=https%3A%2F%2Fetv.me%2Fsvijet%2Fdemonstracije-ispred-parlamenta-u-seulu-zbog-proglasenja-vanrednog-stanja-u-juznoj-koreji&amp;key=87ca3314a9fa775b5c3a7726100694b0" style="top: 0; left: 0; width: 100%; height: 100%; position: absolute; border: 0;" allowfullscreen></iframe></div></div></div>
Administracija SAD je, kaže tamošnji portparol, u kontaktu sa Vladom Južne Koreje i pomno prati situaciju.
- Ozbiljno smo zabrinuti razvojem događaja koji vidimo na terenu u Republici Koreji - dodao je on.
U međuvremenu je zvaničnik Bijele kuće potvrdio da je predsjednik Džo Bajden obaviješten o situaciji.

1250x600

SAD: Nijesmo unaprijed bili obaviješteni o planu južnokorejskog predsjednika

Presjednik Južne Koreje Jun Suk Jeol proglasio je vanredno stanje što je dovelo do protesta ispred zgrade nacionalnog parlamenta u Seulu, glavnom gradu ove azijske države.
Kako su izvijestili lokalni mediji, došlo je i do sukoba učesnika protesta i bezbjednosnih snaga.
<div class="embed-block"><div><div style="left: 0; width: 100%; height: 0; position: relative; padding-bottom: 52.3%; padding-top: 120px;"><iframe src="//cdn.iframe.ly/api/iframe?app=1&url=https%3A%2F%2Fetv.me%2Fsvijet%2Fpredsjednik-juzne-koreje-proglasio-vanredno-stanje&key=87ca3314a9fa775b5c3a7726100694b0" style="top: 0; left: 0; width: 100%; height: 100%; position: absolute; border: 0;" allowfullscreen></iframe></div></div></div>
- Proglašavam vanredno stanje kako bih zaštitio Republiku Koreju od prijetnje komunističkih snaga Sjeverne Koreje i da bismo eliminisali iz zemlje omražene antidržavne snage bliske Severnoj Koreji - saopštio je Jun Suk u televizijskom obraćanju naciji.
Poslanici u južnokorejskom parlamentu glasali su za ukidanje odluke o vanrednom stanju, što je podržalo svih 190 prisutnih članova skupštine.
<h2>Reakcije stranaka</h2>
Predsjednik Demokratske partije, koja poslije izbora u aprilu ima većinu u parlamentu, Li Jae-mjung smatra da je neustavan potez predsjednika Južne Koreje.
Policijski kordon čuva ulaz u Skupštinu, helikopteri slijeću na krov zdanja, dok okupljeni ispred zgrade pokušavaju da uđu, uzvikujući parole „ne vanrednom stanju“, „ukinimo diktaturu“ i „otvorite vrata“, javljaju reporteri BBC-ja.
Specijalne vojne snage nalaze se i u zgradi parlamenta, ali još nije poznato zbog čega su raspoređeni tamo.
Odluci o raspisivanju vanrednog stanja se usprotivio i Han Dong-hun, predsjednik Partije narodne moći (PPP) iz koje dolazi i predsjednik Jun Suk Jeol.
Dong-hun ocijenio je da je potez „pogrešan“ i najavio je da će u parlamentu glasati za njeno obaranje.
Službenici Bijele kuće u kontaktu su sa Vladom Južne Koreje i „pomno prate situaciju. To je kazao je portparol američkog Nacionalnog bezbednosnog saveta za televiziju CBS.
<h2>Zakon</h2>
Vojna uprava znači vladavinu vojnih vlasti u vanrednom stanju i može značiti suspenziju građanskih prava.
Prema južnokorejskom zakonu, Vlada mora ukinuti vanredno stanje ako većina u parlamentu - Nacionalna skupština - to zahtijeva na glasanju.
Isti zakon takođe zabranjuje komandi vanrednog stanja da hapsi poslanike.
<h2>Jun Suk Jeol</h2>
Jun Suk Jeol postao je predsjednik Južne Koreje 2022. godine na najneizvesnijim predsjedničkim izborima od 1987, pošto je Suk Jeol pobijedio sa samo 0.7 procentnih poena više od Lija Jae-mjunga, kandidata Demokratske partije.
Podrška korejskom predsjedniku opala je u prethodnom periodu zbog više skandala, među kojim je bilo navodno manipulisanje akcijama na berzi i optužbe da je njegova supruga navodno primila skupocjeni poklon od sveštenika.
Od aprilskih parlamentarnih izbora predsjednik Južne Koreje ostao je i bez podrške u parlamentu, jer većinu ima Demokratska partija, politički protivnik njegove Partije narodne moći (PPP).

Demonstracije ispred parlamenta u Seulu zbog proglašenja vanrednog stanja u Južnoj Koreji

Tokom večerašnje blokade Beograda na vodi došlo je do incidenta u kojem su, kako navode građani i aktivisti, nepoznati muškarci napali okupljene i pokušali da probiju blokadu.
Na mostu je napadnuta i reporterka N1, koju je nepoznati muškarac vukao za ruku i izbio joj mikrofon.&nbsp;
Grupa muškaraca uletjela je u ljude koji su blokirali most i pokušala silom da probije blokadu.
<div class="embed-block"><div style="max-width: 550px;"><div style="left: 0; width: 100%; height: 0; position: relative; padding-bottom: 100%;"><iframe src="//cdn.iframe.ly/api/iframe?app=1&url=https%3A%2F%2Fx.com%2FMasinaRS%2Fstatus%2F1861817583126594035%3Fref_src%3Dtwsrc%5Etfw%7Ctwcamp%5Etweetembed%7Ctwterm%5E1861817583126594035%7Ctwgr%5Eab306973c5f4c808a7f4ec7ed5afbf6623dede05%7Ctwcon%5Es1_&key=87ca3314a9fa775b5c3a7726100694b0" style="top: 0; left: 0; width: 100%; height: 100%; position: absolute; border: 0;" allowfullscreen></iframe></div></div></div>
 
- Pokušali smo da zadržimo huligane, međutim, bilo nas je nedovoljno. Poslali su huligane i provokatore da probiju i da nas ponize. Ljudi su se povukli, izgurali su me nazad. Izuli su mi patiku samo, da bi mogli da me odguraju. Sve je iscenirano i dogovoreno, ovo je jedna velika pozorišna predstava. Obećao sam da ću doći. Ovo je jedna mala bitka, ali rat ćemo dobiti - kazao je Miša Bačulov.
Večeras u 17:30 sati u blizini Starog savskog mosta, u naselju Beograd na vodi, počela je protestna blokada koja će trajati sat i po, najavio je ranije aktivista inicijative Most ostaje Đorđe Miketić. Reporterka N1 javlja da su se građani okupili u većem broju, tu su pripadnici inicijative Most ostaje, narodni poslanici Borko Stefanović, Branko Miljuš, Marinika Tepić, policajci u civilu, ali i kontramitingaši. Tek poslije više incidenata pojavili su se i uniformisani policajci. U međuvremenu je i napadnuta, kada je nepoznati muškarac pokušao da joj otme mikrofon.
Miketić je juče kazao da su predstavnici te inicijative imali o tome sastanak s političkim organizacijama iz opozicije. Blokada se održava na uglu ulica Vudroa Vilsona i Nikolaja Kravcova.
- Ovdje je linija odbrane Beograda, jer ako ovo zlodjelo prođe sljedeći je Sajam, Generalštab… - napisala je inicijativa Most ostaje u pozivu na današnji protest na Tviteru.
<div class="embed-block"><div style="max-width: 550px;"><div style="left: 0; width: 100%; height: 0; position: relative; padding-bottom: 100%;"><iframe src="//cdn.iframe.ly/api/iframe?app=1&url=https%3A%2F%2Fx.com%2Fsamodejo01%2Fstatus%2F1861816891855012087%3Fref_src%3Dtwsrc%5Etfw%7Ctwcamp%5Etweetembed%7Ctwterm%5E1861816891855012087%7Ctwgr%5Eab306973c5f4c808a7f4ec7ed5afbf6623dede05%7Ctwcon%5Es1_&key=87ca3314a9fa775b5c3a7726100694b0" style="top: 0; left: 0; width: 100%; height: 100%; position: absolute; border: 0;" allowfullscreen></iframe></div></div></div>
 
Miketić je izrazio nadu da ovog puta neće biti „ubačenih elemenata i provokatora, kao prošli put tokom protesta“.
- Kao i uvijek do sada, organizujemo mirne demonstracije i mirne proteste jer protiv sugrađana i policije nemamo ništa, ali imamo protiv divlje i nezakonite gradnje - kazao je Miketić.
Građani svjedoče o tome da kod mosta ima policije ali da ne reaguje, da je bilo tuče ali i da se dogodio napad nožem.
Na meti napada bila je i ekipa N1.

Incidenti tokom blokade Beograda na vodi: Napadnuta novinarka N1, nepoznati muškarci nasrnuli na aktiviste

U Crnoj Gori jutros se saobraća na suvim putevima, i vidljivost je smanjen, kazali su iz Auto moto saveza (AMSCG).
Oni su upozorili da na dionicama kroz usjeke i klisure ima sitnijih odrona.
Na regionalnom putu Đurđevića Tara – Mojkovac, u mjestu Sokolovina, saobraćaj je obustavljen za sva vozila zbog odronjavanja stijene u okviru sanacije kritične tačke Sokolovine.
Saobraćaj na putu Podgorica - Cetinje biće obustavljen od 15 do 19 sati zbog radova na završnom nabajućem sloju asfalta na dionoci Cetinje - Čevo.
Na magistralnom putu M-2, na dionicama Ribarevine - Poda i Poda - Berane saobraćaj je zatvoren za sve vrste vozila od devet do 12 i 14 do 17 sati.
Na magistralnom putu M-3 Plužine-Jasenovo Polje, na lokalitetu Zaborje-Jasenovo Polje, obustavljen je saobraćaj za sva vozila od deset do 12 i od 13 do 15 sati.
Zbog rekonstrukcije regionalnog puta R-29 Bar Kamenički most Krute, saobraćaj će biti obustavljen od osam do 11 i od 13 do 16 sati.
Saobraćaj na magistralnom putu M-1, dionica Krtolska raskrsnica-Budva, biće obustavljen od 23 sata do pet sati, zbog radova na rasvjeti, osvjetljenja tunela i galerije Mogren.
Zbog radova na putu Berane - Kolašin, na dionici Lubnice - Jezerine, vozila saobraćaju naizmjenično, a moguća su i povremene potpune obustave saobraćaja.
Na magistralnom putu M-6 Pljevlja-Đurđevića Tara, režim saobraćaja je promijenjen sa dvosmjernog na jednosmjerni na mjestima radova.
Na magistralnom putu M-10 Cetinje-Budva, u mjestu Boreti, promijenjen je režim saobraćaja sa dvosmjernog na jednosmjerni na mjestima radova.
Promijenjen je režim saobraćaja sa dvosmjernog na naizmjenični zbog rekonstrukcije magistralnog puta Lepenac-Ribarevine, a moguća je povremena obustava saobraćaja ne duža od 30 minuta.
Zbog sanacije pukotina u tunelu Sozina vozila od 22 do šest sati saobraćaju naizmjenično, a moguće su i potpune obustave u kraćim intervalima.
Saobraćaj na magistralnom putu Nikšić-Vilusi, na dionici Nikšić - Kuside promijenjen je sa dvosmjernog na jednosmjerni zbog rekonstrukcije mosta Autobaza.
Na magistralnom putu M-5 dionica Rožaje-Most Zeleni saobraćaj je zbog rekonstrukcije promijenjen sa dvosmjernog na jednosmjerni, od sedam do 19 sati.

Put Podgorica - Cetinje zatvoren za saobraćaj od 15 do 19 sati

Policijski službenici Odjeljenja bezbjednosti Nikšić su pretresom stana i drugih prostorija koje koristi D. S. (47) iz Nikšića pronašli tri komada oružja i 335 komada municije, sa čim je upoznat državni tužilac u nikšićkom Osnovnom državnom tužilaštvu, saopšteno je iz Uprave policije.
Policijski službenici su pretrese na tri lokacije izvršli postupajući po naredbi suda, te pronašli i oduzeli oružje bez dokumentacije: pištolj marke Zastava M-57, lovački karabin marke Crvena Zastava sa optičkim nišanom, lovačku pušku marke Baikal IŽ, djelove oružja, 335 komada municije različite vrste i kalibra, jedan okvir od pištolja i dva redenika za municiju.
- Policijski službenici će nastaviti sa sprovođenjem aktivnosti usmjerenih na pronalazak i oduzimanje oružja, municije i eksplozivnih materija koje građani drže u ilegalnom posjedu, a sve sa ciljem suzbijanja krivičnih djela i prekršaja i smanjenja obima kriminaliteta - navodi se u saopštenju.

Od Nikšićanina oduzeta tri komada oružja i 335 komada municije

Predsjednik Crne Gore Jakov Milatović potpisao je ukaz o postavljenju Branka Bulatovića na dužnost izvanrednog i opunomoćenog ambasadora Crne Gore u Južnoj Koreji.&nbsp;
- Predsjednik Crne Gore Jakov Milatović potpisao je ukaz o postavljenju Branka Bulatovića na dužnost izvanrednog i opunomoćenog ambasadora Crne Gore u Republici Koreji, na nerezidentnoj osnovi, sa sjedištem u Pekingu - navodi se u kratkom saopštenju.
Bulatović je prošle godine postavljen za ambasadora u Kini, nakon što je dobio podršku skupštinskog Odbora za međunarodne odnose i iseljenike.

Milatović imenovao Branka Bulatovića za ambasadora u Južnoj Koreji

Najmanje 29 osoba je poginulo i više desetina je ranjeno u izraelskim vazdušnim napadima na sjever i jug Pojasa Gaze, saopštila je jutros Civilna odbrana na toj palestinskoj teritoriji.
Napadi su bili u zoru u kampu Džabalija na sjeveru Pojasa Gaze i zapadno od Kan Junisa na jugu teritorije.
Portparol Civilne odbrane Mahmud Basal u Gazi je potvrdio da je najmanje 25 osoba poginulo u Džabaliji, dok su četiri stradale u Kan Junisu.

Najmanje 29 osoba stradalo u izraelskim napadima na sjeveru i jugu Pojasa Gaze

Da je zapošljavanje po partijskoj osnovi doprlo do svih dubina i širina crnogorskih institucija nije tajna, ali ono što dodatno zabrinjava jeste činjenica da se za visoke funkcije ne biraju samo politički podobni – nerijetko je riječ o ljudima skromnog obrazovanja i iskustva. ĐURAŠKOVIĆEVO VJEČITO DIREKTOROVANJE Aktuelni izvršni direktor Pošte Crne Gore Josip Đurašković ima iskustva u rukovođenju državnim preduzećima – prije direktorske funkcije u Pošti, bio je direktor Regionalnog vodovoda. &nbsp;  <figure> <img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/2025051201050_67ff41966a5b18bd006384670aab95269806c46e77fd6bb319e879fa15409804.jpg" data-media-id="editor_0" data-image-id="2025051201050_67ff41966a5b18bd006384670aab95269806c46e77fd6bb319e879fa15409804" data-rendition-name="original" width="690" height="462" loading="lazy" alt="IZUČIO GRADIVO ZA DIREKTORA: Josip Đurašković"> <figcaption>ZUČIO GRADIVO ZA DIREKTORA: Josip Đurašković(Photo: UGC)</figcaption> </figure>  U kratkoj pauzi između direktorskih funkcija, Đurašković je bio koordinator službe bezbjednosti u Regionalnom vodovodu. Da je predodređen za direktorske funkcije, ne može se zaključiti po njegovoj biografiji i obrazovanju, ali može po političkoj pripadnosti – član je Demokrata Alekse Bečića. Pošta Crne Gore, nakon zahtjeva za slobodan pristup informacijama, poslala je kopiju diplome Đuraškovića sa specijalističkih studija – koja pokazuje da je direktor tog preduzeća 2011. godine stekao zvanje diplomiranog ekonomiste na Fakultetu za preduzetnički biznis u Beogradu. Prosječna ocjena mu je 7,56.&nbsp;  <figure> <img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/2025051201050_f67e309d9423fe738f991cbe68265b5551ace6361c98667653bd33bd59a915d8.png" data-media-id="editor_1" data-image-id="2025051201050_f67e309d9423fe738f991cbe68265b5551ace6361c98667653bd33bd59a915d8" data-rendition-name="original" width="376" height="617" loading="lazy" alt="CRNO NA BIJELO: Diploma Josipa Đuraškovića"> <figcaption>CRNO NA BIJELO: Diploma Josipa Đuraškovića(Photo: Portal ETV)</figcaption> </figure>  Đurašković je fakultet završio 2011, ali je njegovo studiranje počelo znatno ranije, i to – u prošlom vijeku. Višu poslovnu školu u Beogradu upisao je 1999. godine. Dvogodišnje studije, kako nam je saopšteno iz Beogradske akademije poslovnih i umetničkih strukovnih studija, Đurašković je završio 2007. godine.&nbsp; Treću godinu studija završio je 2009. i stekao naziv strukovni menadžer.&nbsp;  <figure> <img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/2025051201054_9716f4d717e2159676dd193f9be1ddd035c9b727823182ca4190c65988c15fbe.png" data-media-id="editor_2" data-image-id="2025051201054_9716f4d717e2159676dd193f9be1ddd035c9b727823182ca4190c65988c15fbe" data-rendition-name="original" width="1269" height="393" loading="lazy" alt="ODGOVOR IZ BEOGRADA: Za dvije godine fakulteta devet godina studiranja "> <figcaption>ODGOVOR IZ BEOGRADA: Za dvije godine fakulteta devet godina studiranja(Photo: Portal ETV)</figcaption> </figure>  Nadamo se da će Pošta biti efikasnija i brža u radu od njenog direktora u studiranju. &nbsp;,,SLUČAJ LEKOVIĆ“ &nbsp;To što je Đurašković tri godine završio za deset, odnosno četiri za 12 – nije dovoljno da zauzme prvo mjesto u kategoriji: vječiti studenti. &nbsp;  <figure> <img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/2025051201054_616a8fb60a7ae4011bb35788cf00752f49a5939bfa1175372dd8ab49da65ff6d.jpg" data-media-id="editor_3" data-image-id="2025051201054_616a8fb60a7ae4011bb35788cf00752f49a5939bfa1175372dd8ab49da65ff6d" data-rendition-name="original" width="1000" height="666" loading="lazy" alt="ČOVJEK ZADATKA DEMOKRATA: Momčilo Leković"> <figcaption>ČOVJEK ZADATKA DEMOKRATA: Momčilo Leković(Photo: UGC)</figcaption> </figure>  Na osnovu dosad dostupnih podataka – to mjesto pripada poslaniku Demokrata Momčilu Lekovića. On je, kako je saopšteno ETV sa Pravnog fakulteta, osnovne studije na tom fakultetu upisao 2009. godine. Završio ih je 13 godina kasnije, to jest 2022.&nbsp;  <figure> <img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/2025051201058_77f644da4b6cc175a69cfef25a07f11951656b4bca467482007c4561c265639e.png" data-media-id="editor_4" data-image-id="2025051201058_77f644da4b6cc175a69cfef25a07f11951656b4bca467482007c4561c265639e" data-rendition-name="original" width="1264" height="486" loading="lazy" alt="TEMELJNO STUDIRANJE MOMČILA LEKOVIĆA: Odgovor iz Pravnog fakulteta na upit Portala ETV"> <figcaption>TEMELJNO STUDIRANJE MOMČILA LEKOVIĆA: Odgovor iz Pravnog fakulteta na upit Portala ETV(Photo: Portal ETV)</figcaption> </figure>  Specijalističke završava naredne godine – 2023. Četiri godine studija, poslanik Demokrata, koji često drži slovo u Skupštini svima o svemu, završio je za 14 punih godina. BOGDANOVIĆ UPORNO KRIJE FAKULTET Za Lekovićev dugi staž na Pravnom fakultetu vjerovatno se ne bi ni znalo da se i u ovom slučaju, kao i drugim, poslanik Demokrata ugledao na partijskog kolegu i ideologa partije Borisa Bogdanovića. &nbsp;  <figure> <img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/2025051201058_b4a3ce5d72ffb44e94fe147cd851e3c699deb9dd97df2c2ac685cd72e90f5455.jpg" data-media-id="editor_5" data-image-id="2025051201058_b4a3ce5d72ffb44e94fe147cd851e3c699deb9dd97df2c2ac685cd72e90f5455" data-rendition-name="original" width="1068" height="712" loading="lazy" alt="GLAVNI ČOVJEK ZA AKCIJE DEMOKRATA: Boris Bogdanović, šef poslaničkog kluba DCG"> <figcaption>GLAVNI ČOVJEK ZA AKCIJE DEMOKRATA: Boris Bogdanović, šef poslaničkog kluba DCG(Photo: UGC)</figcaption> </figure>  Očigledno da Bogdanovićeva ideologija podrazumijeva da obrazovanje krije kao zmija noge, pa u biografiji, koju je predao Skupštini, navodi da je diplomirani pravnik, ali ne i na kojem je fakultetu ili makar u kojoj državi je završio fakultet. Sa druge strane, Bogdanović u biografiji opširno opisuje koje je sve slogane za Demokrate osmislio, navodi i da je završio Školu demokratskog rukovođenja...&nbsp; O fakultetu – ni riječi. &nbsp;PRIČA O ,,MEGATRENDU“ O tome su govorili današnji Bogdanovićevi koalicioni partneri iz nekadašnjeg Demokratskog fronta. I to davne 2017. godine, kada je došlo du sukoba unutar tadašnje opozicije i kada je Demokratski front sumnjičio Demokrate za ,,šurovanje sa SDP-om“. Bogdanovića je tada DF optuživao da vodi prljavu kampanju protiv njih i drugih opozicionara, prvenstveno protiv nekadašnjeg lidera SNP-a Predraga Bulatovića. &nbsp;  <figure> <img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/20250512010512_be35deeab1a486aa758ae4a014c2bcacc6d3256d8275e9d40f3eeb497ad115f5.jpg" data-media-id="editor_6" data-image-id="20250512010512_be35deeab1a486aa758ae4a014c2bcacc6d3256d8275e9d40f3eeb497ad115f5" data-rendition-name="original" width="680" height="549" loading="lazy" alt=',,ISTINA" IZ DEMOKRATSKOG FRONTA: Informacija da je Bogdanović završio Univerzitet Megatrend'> <figcaption>,ISTINA" IZ DEMOKRATSKOG FRONTA: Informacija da je Bogdanović završio Univerzitet Megatrend(Photo: Portal ETV)</figcaption> </figure>  -Ovo je samo nastavak prljave kampanje koju je protiv Predraga Bulatovića vodila UDBA, a nastavile junoše iz Demokrata koristeći marketing metode sa Megatrenda kojeg je Bogdanović završio u svojoj 35. godini – kazali su tada iz koalicije Andrije Mandića.&nbsp; ,,MEGATREND“ I DRUGE PRIČE... &nbsp;Osim što nije naveo fakultet koji je završio, Bogdanović je u skupštinskoj biografiji izostavio ia da je bio administrativni radnik u nekada najjačoj opozicionoj stranci, &nbsp;Socijalističkoj narodnoj partiji, iz koje su i nastale Demokrate.&nbsp; I Boris Bogdanović, baš kao i njegov kolega Momčilo Leković, u Skupštini vrlo često drže slovo o pravu, kritikuju pravosuđe, određuju ko ima pravo na pretpostavku nevinosti, a ko ne.&nbsp; Zbog takvog nastupa, javnost bi pomislila da je šef poslaničkog kluba Demokrata pravo završio - makar na Harvardu, a ne na Megtarendu.&nbsp; Za privatni Univerzitet Megatrend, koji je osnovao kontroverzni profesor Mića Jovanović, inače poklonik SNS-a Aleksandra Vučiča, vezane su brojne medijske priče o ,,kupoprodaji“ diploma. Ministarstvo prosvjete Srbije je 26. avgusta 2024. godine oduzelo Univerzitetu Megatrend dozvolu za rad, na osnovu odluke Nacionalnog tela za akreditaciju i obezbeđenje kvaliteta u visokom obrazovanju koje je odbacilo zahtev tog univerziteta za novu akreditaciju. No, nakon hitnih intervencija sa ,,najznačajnijih adresa“, Ministarstvo prosvjete je brzo revidiralo odluku i vratilo akreditaciju Univerzitetu Megatrend. Tako da i Boris Bogdanović može da odahne - ,,ostala mu je na snazi“ diploma pa će moći i dalje ,,da dijeli pravdu“ u ime Demokrata koje kontrolišu bezbjednosni sektor.&nbsp; &nbsp; &nbsp; &nbsp; &nbsp; &nbsp;

Direktor Pošte Đurašković dvogodišnje studije završio za osam godina, poslanik Leković četvorogodišnje za 14?!

Glad, ne fizička, nego duhovna; nesigurnost, labavo osjećanje samovažnosti i patološko potiskivanje prethodnog života ili detalja iz njega. A sve radi lakšeg otklona od manje upotrebljive prošlosti - laganje o njoj se ponavlja toliko dok u sopstvenoj glavi ne postane istina. Ne znam kako se u psihologiji definiše opisani profil, ali postao je zajednički imenitelj najglasnijih propagatora tekovina tridesetoavgustovskog osvježenja Crne Gore. &nbsp; Tako poslanica Jelena Nedović, dok postoji, nosiće u sebi priču o patikama koje je izdirala od djetiljstva do kraja studentskih dana. Borisa Bogdanovića progoniće ruka sa tanjirom supe i kada bude pisao memoare sa podnaslovom “kako smo sredili jednu zemlju”… A poslanika u crnogorskom parlamentu &nbsp;Vladimira Dobričanina progoni - lično Josip Broz. To smo nedavno saznali,a dr Dobričanin tvrdi da je sve davno počelo... UDBA, KUME, UDBA... Upravo tako: oglasio se Dobričanin na društvenim mrežama nakon posljednje emisije ,,Načisto” i veli da Crna Gora ni malo nije odmakla od komunističko reakcionističke mahale kakva je bila od 1945. do 1990.. Pa je onda eksluzivno obznanio su Ozna o Udba pravile falsifikate, poput onog izvještaja Pavla Đurišića u kojem obavještava Čiču Dražu Mihailovića da je etnički čistio Pljevlja.&nbsp; E, veli, Dobričanin, to koriste ,,kvazi istoričari bez stida i srama”. I dodade da je najveći ubica Srba na Balkanu Josip Broz, te da je najveći zločin nad Crnogorcima izvršen na Zidanom mostu i Kovačkom rogu! &nbsp; Da je ovu ,,istoriju” deklamovao neki četnički potomak u dalekom Čikagu, možda bi se i moglo razumjeti. Ali, iza ovoga stoji dr Vladimir Dobričanin, ljekar i humanista (valjda to ljekar mora biti), direktor Urgentnog centra KCCG od 2008. do 2015, pa naredne dvije godine medicinski direktor Kliničkog centra Crne Gore. Danas profesor na Medicinskom fakultetu. &nbsp; Koji se sada, iako ljekar, usudio da beskrupulozno reviduje istoriju?! &nbsp; KAD SI PROGANJAN, A DOBIJAŠ FUNKCIJE Pri tom, vratimo li se samo malo unazad, vidjećemo da je uvaženi doktor prije dolaska u Crnu Goru, gotovo sve što je vezano karijeru, završio i odradio u Prištini. Dakle – osnovna, srednja, fakultet – Priština. Prvo zaposlenje Hirurška klinika KBC Priština, postdiplomske, magistratura - Priština. Od 1999. do 2006. godine - asistent pripravnik na katedri za opštu hirurgiju Medicinskog fakulteta Univerziteta u - Prištini. Od 2006. do 2007. godine asistent na katedri za opštu hirurgiju Medicinskog fakulteta Univerziteta u, pogodite - Prištini.&nbsp; Opet čitam objavljeni post i tek sad mi baš ništa nije jasno. &nbsp; Čini se da nešto nedostaje autoru takvog uratka. A što je to što mu fali? &nbsp; Prije svega, pedigre mučenika. Dobričanin je karijeru, kao Srbin gradio posred Kosova, a kasnije takođe je karijeru, kao Srbin, gradio posred Crne Gore. Mislim, normalno bi bilo da je nebitno koje je nacije, ako je čovjek uspješan i dobro radi svoj posao. &nbsp; Ali nije normalno ako taj isti Dobričanin, za sebe, nakon avgusta 2020. godine tvrdi da je sve vrijeme bio ugnjeteni, omalovaženi, obespravljeni Srbin! &nbsp; Ne bih komentarisao kosovski dio života i karijere doktora Dobričanina. Takođe, ostavljam i mogućnost da je neka od navedenih institucija bila privremeno (hm, privremeno) preseljena na teritoriju Srbije pa bi moglo doći do nejasnoća koje ne želim. &nbsp; Nemam informaciju da je dr Dobričanin bio član Saveza komunista u svojoj mladosti, mada za to postoji mnogo veća vjerovatnoća nego što je bila za Gorana Danilovića koji nas je onomad javno počastio tom pikanterijom iz svoje biografije. &nbsp; Kako god, crnogorski dio biografije Vladimira Dobričanina je kristalno jasan. IDEOLOŠKI PROBLEM Da li je ili nije bio član DPS-a, takođe nije bitno. Ali je, po narativu svih obespravljenih i omalovaženih Srba u Crnoj Gori DPS-u morao biti veoma, veoma (i treći put veoma) blizak da bi dobio mjesta koja je obnašao. Ne kažem ja, tako kažu, obespravljeni Srbi u Crnoj Gori. &nbsp; Problem je, izgleda, što DPS baštini ideologiju antifašizma, partizansko nasljeđe, poštovanje lika i djela Josipa Broza Tita i plejade narodnih heroja i poratnih socijalističkih rukovodilaca, otklon od 1918, nezavisnost Crne Gore... Sve ono protiv čega se danas bori ljekar i političar Dobričanin. &nbsp; Ali, cvrc… Otkud onda Vladimir Dobričanin u vrhu crnogorskog zdravstva punih devet godina? Tako bi se mogao zapitati svaki obespravljeni Srbin u Crnoj Gori. Jer, sve ono što nema prefiks „srpski“ po Dobričaninu je neofašističko. Pa su ljudi koji gaje iste nazore kao i DPS neofašisti a Pavle Đurišić je jedan fini, dobri antifašista, koji je, eto, oklevetan od zle Ozne i još gore Udbe. A Tito je, mora se ponoviti - ubio najviše Srba, 300.000, u prošlom vijeku i Crnogoraca, ko zna koliko i po Crnoj Gori i na Zidanom mostu. Čuš mene - četnika. KAD SE POBRKAJU PODACI Na kraju, dođosmo li, dedukcijom, opet do dokaza da, u postavgustovskoj Crnoj Gori neko mnogo zobilazi istinu kada poje sistematskom predavgustovskom progonu Srba. Da Dobričanin nije izuzetak koji potvrđuje pravilo, svjedoče imena mnogih drugih junaka današnje političke scene. &nbsp;  <figure> <img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/20250512200516_8d4df5979440ca4ceb94ab8ecb3bb507cb4c207688676fab4ba8dd5178c9f246.jpg" data-media-id="editor_0" data-image-id="20250512200516_8d4df5979440ca4ceb94ab8ecb3bb507cb4c207688676fab4ba8dd5178c9f246" data-rendition-name="original" width="275" height="183" loading="lazy" alt="POJMA NEMA KO RADI RADI U TOLOŠIMA: Nikla zgrada bez dozvole"> <figcaption>POJMA NEMA KO RADI RADI U TOLOŠIMA: Nikla zgrada bez dozvole(Photo: Portal ETV)</figcaption> </figure>  Strašno se nešto pobrkalo u glavi doktora Dobričanina. Nenadani izliv nove vlasti u zdrav razum čine da ni sam, kako kaže, ne zna zašto mu stižu nekakve prijave za nelegalnu gradnju u Tološima. Pitam se, da li bi mu se to desilo za vrijeme DPS-a. Mada, tada nije bilo potrebe da gradi – dobio je stan. Iskreno se nadam, vjerujem, da doktor Dobričanin, dok drži skalpel u ruci ne razmišlja o Titu. Prosto, da mu ne zadrhti ruka kad čuej ono - ,,Smrt fašizmu! &nbsp;

Duhovi prošlosti ugroženog Srbina

Možete objaviti na stotine artefakata, faksimila, prvorazrednih dokaza, SPC i njeni sljedbenici potpuno ignorišu sve to i ne pada im na pamet da uđu u polemiku i opovrgnu bilo što od iznesenih činjenica. Oni guraju svoje, imaju svoju „istinu“ i vjerno stado kao publiku koja je svoj mozak predala u njihove ruke. Bilo da je u pitanju kapela na Jezerskom vrhu, nekanonsko i nezakonito gašenje CPC, simonija kod dobijanja tomosa SPC, jeretičko svetosavlje, zločinci u Drugom svjetskom ratu, ... pa smo evo stigli i do Duklje o kojoj Konstantin Porfirogenit, u dijelu „De administrando imperio“, u glavi 34, piše da je naseljavaju Dukljani. Iako se bavi naseljavanjem svih naroda, ne pominje ni Srbe ni Hrvate u Duklji. SPC je izgubila 1995. godine sudski spor u Parizu, nakon što je podnijela tužbu protiv francuskih medija Libération, Le Monde, Le Figaro zbog tekstova u kojima je optužena za podržavanje etničkog čišćenja i zločina genocida u Bosni i Hercegovini. Zato ne čudi ni što podržava zločince iz Drugog svjetskog rata. No, da se pozabavimo tim fantazijama popa Joanikija Mićovića o Pavlu Đurišiću kao junaku i heroju i načinu na koji je skončao. <h2>Sporazum s okupatorom</h2> Nakon sloma Trinaestojulskog ustanka i dolaska 150.000 italijanskih vojnika u Crnu Goru, postavljen je za guvernera Crne Gore armijski general Alessandro Pirzio Biroli, odlikovan od Vlade Kraljevine Srbije Ordenom bijelog orla s mačevima zbog učešća na Solunskom frontu. Prema četničkim podacima Pavle Đurišić se lično sastao sa predstavnicima Pirzia Birolija, naklonjenog srpskim nacionalistima, dva puta između januara i marta 1942. godine. Đurišiću je nakon toga data potpuna sloboda akcije protiv partizana u operativnoj zoni divizije Venezia.  <figure><img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/20250511010516_9f7ace5c12b53ecfe8a5c5ea7dab32ee4068c27728c1fe3f21e451346e9199db.jpg" data-media-id="editor_0" data-image-id="20250511010516_9f7ace5c12b53ecfe8a5c5ea7dab32ee4068c27728c1fe3f21e451346e9199db" data-rendition-name="original" width="640" height="480" loading="lazy" alt="Pavle Đurišić i Pircio Biroli"><figcaption>Pavle Đurišić i Pircio Biroli(Photo: UGC)</figcaption></figure>  Dokument koji je potpisan u martu 1942. godine, prilikom drugog ličnog kontakta Đurišića s okupatorom, nosi naslov „Saglasnosti između Glavne komande italijanskih trupa u Crnoj Gori i kapetana Pavla Đurišića, komandanta crnogorskih četničkih nacionalista koji operišu u zoni dodijeljenoj diviziji Venecija“. Pod tačkom 4. pisalo je: „Da neće nikada okrenuti oružje protiv italijanskih trupa i da ograniče svoju politiku u samoj borbi protiv komunizma“. Sa svoje strane, talijanske se vlasti obavezuju da Đurišićeve odrede opskrbljuju oružjem i da im pruže pomoć u životnim namirnicama i platama, onako kako je sačinjen sporazum s bratom Pavla Đurišića, Vasom. Nakon što su partizanske snage, poslije krvoprolića u Barama Kraljskim i Lubnicama u borbi sa četnicima, morali privremeno napustiti krajem maja 1942. godine Crnu Goru, Alessandro Pirzio Biroli, nakon gotovo dvomjesečnih diskusija, potpisao je sa četnicima sporazum od 12 tačaka 24. jula 1942. godine. Tim sporazumom Đurišić se obavezao da će četnici biti „u potpunoj slozi“ s talijanskim jedinicama i da će spriječiti svaku eventualnu akciju koja bi mogla biti uperena protiv talijanskih vlasti. „Leteći odredi“ imali su tretman legalnih četnika, dok su ostale jedinice imale tretman dobrovoljačke antikomunističke milicije (MVAC — Milizia volontaria anticomunista), odnosno „narodne seljačke milicije“. Đurišić je insistirao za tzv. duhovno odgajanje školske omladine. Školska omladina je obavezna da pohađa crkve „više no što je uobičajeno“ i da obavezno prisustvuje „nacionalnim“ časovima u školi. Na konferenciji četničkih vođa u Šahovićima 30. novembra i 1. i 2. decembra 1942. godine, donešene su odluke koje su vjerovatno dodatno motivišu Joanikija Mićovića za glorifikaciju Đurišića. Među njima se nalaze odluke da će državom vladati dinastije Karađorđevića, da će na teritoriji buduće države živjeti samo Srbi, Hrvati i Slovenci, nacionalnih manjina ne može biti, da se uvodi vjeronauka u škole, da je crkva državna, da je pravoslavna crkva nacionalna i svetosavska, itd. Mnoge odluke liče na današnju Crnu Goru, poput tačke 8. (...) Sudije da budu iz četničke organizacije, kao i svi ostali činovnici, ili tačka 12. Žandarmerija treba da bude formirana iz redova četnika i da stoji pod direktnom kontrolom četničke organizacije. Prilikom ulaska u Kolašin, 23. februara 1942. godine četnički odredi Pavla Đurišića doveli su sa sobom pokretni zatvor. Taj će zatvor postati zloglasno mučilište rodoljuba. Potkraj novembra 1942. Đurišić je naredio: „Svakog uhvaćenog komunistu ubiti na licu mjesta sem vođa, koje vezati i sprovesti ovom štabu“. Prvi veći četnički zločin prema muslimanima, u kojem su sudjelovale Đurišićeve jedinice, zbio se u Foči 19. avgusta 1942. godine, kad je izvršen masakr muslimanskog stanovništva, bez obzira na pol i uzrast. U Šahovićima je na početku januara 1943. godine održana konferencija četničkih komandanata, na kojoj je razrađen plan o uništenju muslimanskih sela u bjelopoljskom kotaru. U ovoj akciji četnici su „tačno prema utvrđenom planu“ uništili 33 muslimanska sela na desnoj obali Lima. Ovaj čudovišni zločin predstavljao je, u stvari, samo uvod u novi, još strašniji, koji je izvršen mjesec dana kasnije. Plan je bio da se izvrši napad na muslimane na teritoriju ne samo čajničkog, nego i pljevaljskog i fočanskog kotara. Draža Mihailović je odlučio da akcijom rukovodi Pavle Đurišić. Izvještaj koji je nakon osam dana Đurišić podnio Draži Mihailoviću poznat je svakome koga interesuje istina, te ga neću citirati. U ovoj akciji poginulo je oko 200 odraslih muslimana, od kojih je jedan dio bio naoružan, a ubijeno je oko 8.000 žena, đece i staraca. Preko polovine ukupnog broja žrtava (oko 53,5 %) čine đeca ispod 14 godina, mnogi u kolijevkama. Veći dio ubijene đece čine đevojčice. S opljačkanom muslimanskom imovinom četnici su se vratili kućama, zbog čega su četničke jedinice stigle na Neretvu sa zakašnjenjem od nekoliko dana, što neki smatraju uzrokom njihovog teškog poraza u ovoj bici.  <figure><img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/20250511010520_3b7fc398eb6d11adcf975cae1b0a4a962ec7a089ca4ba615d1787bb1818d4b3f.jpg" data-media-id="editor_1" data-image-id="20250511010520_3b7fc398eb6d11adcf975cae1b0a4a962ec7a089ca4ba615d1787bb1818d4b3f" data-rendition-name="original" width="424" height="335" loading="lazy" alt="Pavle Đurišić i Draža Mihailović"><figcaption>Pavle Đurišić i Draža Mihailović(Photo: UGC)</figcaption></figure>  <h2>Saradnja s Njemcima</h2> Pripremajući se za sudjelovanje u operaciji „Schwarz“, Njemci su ušli u talijansku okupacijsku zonu u Crnoj Gori, upali u Kolašin i razoružali četničke, zajedno sa štabom. Italijanski general Erkole Ronkalja je upozorio Njemce da njihova akcija predstavlja povredu „italijanskih suverenih prava“ i da moraju pustiti Đurišića: „Ako se razoružavanje smjesta ne obustavi, znaću da vas silom oružja spriječim. Guverner Crne Gore je naredio da Đurišić, koji je već u nemačkim rukama, smjesta bude oslobođen i četnici opet naoružani. Bude li se njemačka akcija i nadalje izvodila, smatraću to direktnom akcijom protiv Italije“. Svejedno, nakon hapšenja u Kolašinu (14. maja 1943), Pavla Đurišića su Njemci internirali u Poljsku u logor Strij. Nakon tri mjeseca internacije on je s grupom od dvadesetak ljudi navodno uspio pobjeći 27. avgusta 1943. godine, ali ga je prilikom prelaska Dunava nadomak Beograda uhapsila patrola Srpske državne straže i predala ga Njemcima, na njihovo traženje. Njemci su ga zatvorili u Ratničkom domu u Beogradu. Nakon 40 dana provedenih u zatvoru, Đurišića je, na intervenciju Milana Nedića, puštio Hermann Neubacher, ministar Rajha za Jugoistok. Sredinom maja 1944. godine, Đurišić je pośetio Nedića, Neubachera i njemačkog komandanta za Jugoistok von Weichsa, zamolivši ih da ubrzaju slanje oružja i drugog materijala za njegove jedinice, obećavajući Crnogorski dobrovoljački korpus jačine oko 5.000 ljudi. Nedić je Đurišića unaprijedio u čin potpukovnika, iako ga je skoro u isti čin, na prijedlog Draže Mihailovića, unaprijedio i kralj Petar. Na prijedlog njemačke Komande za Jugoistok, Đurišića je Hitler odlikovao Ordenom gvozdenog krsta. Đurišić je tijesno sarađivao s Njemcima i s pojedinim članovima Narodne uprave, u prvom redu s Jovom Đukanovićem, kod koga je ataširao kao oficira za vezu kapetana Vladimira Đurića. Na početku juna 1944. godine četnici Jakova Jovovića otkrili su u Bjelopavlićima skojevsku organizaciju. Tim su povodom proveli raciju i pohapsili veći broj skojevaca, naprednih omladinaca i drugih rodoljuba. Četničko rukovodstvo na čelu s Pavlom Đurišićem iskoristilo je ovu priliku da inscenira sudski proces. Komandant četničkih snaga za Crnu Goru Blažo Gojnić, imenovao je Prijeki vojni sud, koji je po kratkom postupku osudio na smrt 48 rodoljuba, pretežno omladine. Presuda je izvršena istoga dana u Lazinama. Njemačka komanda je reagovala pismom da se prestane sa masovnim ubijanjima. <h2>Dogovor sa Sekulom Drljevićem</h2> Na samom kraju rata, potkraj novembra i na početku decembra 1944, crnogorski su četnici otpočeli hitne pripreme za povlačenje u istočnu Bosnu. Bili su prinuđeni da se povlače zajedno s Njemcima, pa im je dobro došla njemačka odluka da se, umjesto preko Nikšića, povlače preko Kolašina, Mojkovca, Bijelog Polja i Prijepolja, jer je većina Đurišićevih četnika bila s tog područja. Brojčano stanje svih jedinica iznosilo je oko 7.000 ljudi. S četnicima se povlačio i mitropolit Joanikije Lipovac sa 56 sveštenika. Na ovaj put, đe će ih pokositi tifus, glad i oštra zima, pošao je velik broj četničkih familija, oko 3.000 osoba. Na putu do Trebave napadale su ih partizanske snage, tako da je broj ranjenih i oboljelih od tifusa i drugih bolesti dostizao i do 5.000 osoba, od kojih je znatan broj umro na putu. U Trebavi Đurišić se susreo sa Dražom Mihailovićem, koji mu je predlagao povratak u „gerilu“, svakog na svoj teren, „pa kada Rusi napuste našu zemlju, u novi ustanak“. Đurišić je bio protiv, ističući da on ne može u Trebavi ostaviti toliki broj ranjenika, bolesnika i izbjeglica. Umjesto povratka u Srbiju, odnosno u Crnu Goru, on je predložio pokret svih snaga u Sloveniju. Isticalo se da su se crnogorski četnici preko Albanije lako mogli povući u Grčku, ali ih je u tome Mihailović omeo pozivom da dođu u Bosnu. Od dana kada je izbio spor s Mihailovićem, Đurišić je uspostavio kontakt s Nedićem i Ljotićem. Već 21. februara uputio je Nediću depešu u kojoj je izrazio spremnost da sa 15.000 četnika iz Crne Gore, Bosne, Hercegovine i Srbije i oko 1.500 izbjeglica dođe u Sloveniju i da se stavi pod njegovu komandu. U proljeće 1944. godine, ubrzo nakon savezničkog bombardovanja Beograda i Zemuna, Sekula Drljević se iz Zemuna preselio u Zagreb i uspostavio bliski kontakt s vođstvom NDH. U julu 1944. godine odlučio je sastaviti privremenu vladu pod nazivom Crnogorsko državno vijeće. Budući da je došao u sukob s Mihailovićem, Đurišić je odlučio da se poveže sa predstavnicima Sekule Drljevića i da s njim povedu službene pregovore s ciljem prebacivanja četnika preko teritorija NDH. Do pregovora je došlo u Doboju. Drljevićevi pregovarači su uslovili da Drljevića priznaju kao političkog vođu Crnogoraca, da Đurišićevi četnici službeno priznaju Crnogorsko državno vijeće, da se Đurišićeve snage prebace na lijevu obalu Save (kod Slavonskog Broda) i da kao Crnogorska narodna vojska nastave marš prema Zagrebu. Jedini uslov koji je postavio Đurišić bio je da Drljević odmah primi ranjene i teško oboljele četnike, što je i učinjeno, kad je oko 2.700 ranjenika i tifusara smješteno u kasarni u Staroj Gradiški.  <figure><img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/20250511010516_8edb6db8a1c2ef90327d979ff7ed11bd3acb95fc86e8acbb20d10bd63c22aa28.jpg" data-media-id="editor_2" data-image-id="20250511010516_8edb6db8a1c2ef90327d979ff7ed11bd3acb95fc86e8acbb20d10bd63c22aa28" data-rendition-name="original" width="823" height="835" loading="lazy" alt="Đurišićevi četnici u Zagrebu, 7. maj 1945."><figcaption>Đurišićevi četnici u Zagrebu, 7. maj 1945.(Photo: UGC)</figcaption></figure>  <h2>Dražin nalog</h2> Mihailović je svim komandantima naredio da prekinu svaku vezu s Đurišićem, da će biti sastavljen Ravnogorski sud koji će Đurišića lišiti čina i proglasiti ga izdajnikom. Na kraju, Mihailović je zaprijetio da će obavijestiti sve savezničke komande da je Đurišić sa svojim jedinicama prišao ustašama i crnogorskim „separatistima“. Mihailovićev raspis od 23. marta iznenadio je Đurišića i uplašio od neželjenih posljedica, pa je naredio pokret jedinicama desnom obalom Save, u pravcu Motajice i Lijevča-polja. Time je praktički prekršio sporazum s Drljevićem. Drljević je o tome obavijestio ustaško vođstvo, pa su u zoru 4. aprila ustaše i domobrani napali Đurišićeve snage na Lijevča-polju. Đurišić u toku noći 4/5. aprila svim raspoloživim snagama napada ustaše, kako bi ih iznenadio, ali biva odbijen. U četničkim jedinicama na Lijevča-polju nastupilo je rasulo. Đurišić je, po dogovoru s Dragišom Vasićem, Zaharijem Ostojićem, Petrom Baćovićem, Mirkom Lalatovićem i drugim istaknutim četničkim vođama, odlučio da izabere elitnu četničku jedinicu od nekoliko stotina ljudi i da se pokuša s njom prebaciti nazad preko Vrbasa i preko Grmeča, Bihaća i dalje nastaviti za Sloveniju, ali su ih napale jedinice NOVJ i preśekle im povlačenje prema rijeci Sani. U bezizlaznoj situaciji, Đurišić pokušava da uspostavi opet kontakt sa Drljevićem i odlazi u Staru Gradišku. Sekula Drljević je 10. aprila je pośetio Staru Gradišku, održao govor, formirana je Crnogorska narodna vojska, nakon čega je izvršena provjera Đurišićevih četnika. Oficiri i svi koji su bili eksponirani kao izraziti neprijatelji crnogorskih federalista, predani su ustašama. Ostali su morali prethodno potpisati tekst zakletve Nezavisnoj Crnoj Gori. Pavle Đurišić, Zaharije Ostojić, Petar Baćović, Dragiša Vasić, jedan broj članova četničkog Nacionalnog komiteta za Crnu Goru i gotovo svi oficiri koji su se poslije Lijevča-polja nalazili u Đurišićevoj grupi, ukupno oko 150 ljudi, nijesu prošli komisiju i upućeni su u logor u Jasenovcu, đe su ih ustaše pobile. I to su činjenice o tome ko je koga prevario. Sami zaključite. Tačno je da je Draža Mihailović vodio dvostruku politiku, sarađivao sa Njemcima, a istovremeno održavao kontakte sa saveznicima, čak je bio vojni ministar u londonskoj vladi Slobodana Jovanovića. Tačno je i da je Mihailović neko vrijeme u medijima savezničkih država prikazivan kao „gerilski vođa“, dospjevši na naslovnicu časopisa Time, a o njemu je u Holivudu snimljen propagandni film „Četnici: borbena gerila“ (Chetniks! The Fighting Guerillas). U isto vrijeme kad je kapetan Hadson, britanski oficir za vezu, na osnovu stanja na terenu komentarisao: „U trenutku kada je Mihailović u velikom stepenu igrao ulogu kvislinga bio je nagrađen najjačom britanskom propagandom“. A kakve su se igre igrale govori ono što je u julu 1942. godine, šef balkanske sekcije Uprave za specijalne operacije (SOE), lord Glenkoner, pisao Foreign Office-u: „Kao što znamo, svu aktivnost u Jugoslaviji morali bismo zapravo pripisati partizanima. Međutim, kad je riječ o javnoj upotrebi, ne vidim zašto bi bilo štetno da nešto od toga pripišemo u zaslugu Mihailoviću“. Zato ne čudi da je, u vrijeme pokolja nad muslimanima u Sandžaku i kad major Nil Selbi, britanski komandos, sredinom avgusta izvještava komandu da su Mihailovićeve snage više „profašističke nego prosavezničke“, vođa francuskog otpora general Šarl de Gol odlikovao generala Dragoljuba Mihailovića Ratnim krstom u februaru 1943. Ne čudi kad vidimo koliko je potrebno EU da shvati što se događa u Srbiji danas, kakvi se interesi preklapaju, dok im još uvijek nije jasno ko u Crnoj Gori vrši vlast. Ali, sve to nema nikakve veze sa Pavlom Đurišićem. Jedine saveznike koje je imao Pavle Đurišić bili su Talijani, Njemci, Dimitrije Ljotić, Milan Nedić i Draža Mihailović. Prostor mi ne dozvoljava da navedem sve zločine iza kojih stoji Pavle Đurišić. Ipak, na kraju, volio bih da mi Joanikije Mićović navede što to u biografiji Pavla Đurišića je herojsko i junačko?

Što je to u biografiji Pavla Đurišića herojsko i junačko?

Crnogorska javnost, ali ni mještani mojkovačkog sela Štitarica ni pola godine od kada su vandali ošegali i ukrali jarbol sa crnogorskom zastavom ispred crkve na mjesnom groblju do danas nemaju odgovor ko je to i zašto učinio, kao ni ko je i zašto ponovo pokušao da uradi isto nedjelo kada su Štitaričani sjutradan, 3. novembra, postavili novi jarbol sa državnom zastavom Crne Gore, iako su tada osumnjičeni izgrednici privođeni.&nbsp; Skoro tri mjeseca policija je svake noći čuvala jarbol od huligana, a neko vrijeme su im pomagali i mještani.&nbsp; Jarbol sa crnogorskom zastavom grupa Štitaričana postavila je kao odgovor na postupak Crkve Srbije čije svještenstvo i vjernici su početkom oktobra prošle godine na grobljanskoj crkvi postavili jarbol sa srpskom trobojkom, sa četiri S. Na molbu dijela mještana da uklone zastavu, ova vjerska zajednica je ostala gluva, pa su se oni organizovali, skupili novac i kupili metalni jarbol, dugačak 10 metara, koji su 2. novembra postavili u dvorištu crkve i na njemu je zaviorila crnogorska državna zastava. Iste noći do danas neidentifikovani vandali posjekli su i odnijeli jarbol. Već sjutradan postavljen je novi i organizovane su straže da čuvaju zastavu. Samo dvije noći kasnije, između 5. i 6. novembra, jarbol sa crnogorskom zastavom opet se našao na meti huligana, ali je odbranjen, a dvojica od četvorice izgrednika su uhvaćena, dok su dvojica uspjela da umaknu.&nbsp; Crnogorske vlasti i policija od tada ćute o dešavanjima u Štitarici. Portalu ETV nijesu odgovorili iz Uprave policije da li su privedeni i procesuirani vandali i u kojoj je fazi istraga u slučaju posječenog i ukradenog jarbola sa crnogorskom državnom zastavom. Pitali smo ih i kakva je procjena bezbjednosne situacije u ovom selu. Policiji su se obratili i mještani koji su delegirali Dušana Bakovića da od institucija zatraži odgovore o toku istrage, ali su i oni ostali bez odgovora.&nbsp; U dopisu dostavljenom institucijama Baković je tada ukazao na činjenicu da je u grupi koja je pokušala da ošega i ukrade drugi jarbol sa crnogorskom zastavom bio i pripadnik Vojske Crne Gore.&nbsp; Portalu ETV mještani Štitarice kažu da svi u selu znaju ko su četvorica muškaraca koji su pokušali da posijeku drugi jarbol i ističu da je samo jedan iz Štitarice, dok su trojica iz Mojkovca. Mještani su Crkvi Srbije ponudili da, „radi mira u selu“, uklone obije zastave, ali uzalud. U ovoj vjerskoj zajednici tvrde da je trobojka postavljena u skladu sa takozvanim temeljnim ugovorom i da je to crkvena zastava. Crkva u Štitarici sagrađena je 1896. godine, kao zadužbina kralja Nikole. Da je nekada složno selo danas opasno podijeljeno upozoreno je i sa Prvomajskog uranka koji je dio mještana organizovao u Štitarici, na kojem se okupilo blizu 300 ljudi, Štitaričana i njihovih gostiju.  <figure> <img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/20250512060520_36d61c71c9e07a8f7fb1d8296023e4581137294a3201a9c0a2197e8acd5c5b39.jpg" data-media-id="editor_0" data-image-id="20250512060520_36d61c71c9e07a8f7fb1d8296023e4581137294a3201a9c0a2197e8acd5c5b39" data-rendition-name="original" width="1600" height="1064" loading="lazy" alt="Prvomajski uranak u Štitarici"> <figcaption>Prvomajski uranak u Štitarici</figcaption> </figure>  - Praznik rada je u ovim krajevima uvijek imao poseban značaj, bijaše to vrijeme kada se svom zavičaju vraćahu radnici i školarci koji su veći dio godine provodili van rodnog mjesta. Zadnjeg aprilskog dana bi pošli na obližnje brdo iznad sela i zapalili vatru čiji bi odsjaj najavio prvomajske praznike, dane za druženje, obilaske i za pomalo rada na imanju. Ovo mjesto nazivamo „zborno mjesto“, tu se godinama u predvečerje igrao lijep fudbal, a u ovom Mjesnom domu se organizovale najbolje igranke. Bijaše to vrijeme bez podjela, bez vjera i bez nacija, ni prezimena jedni drugima skoro da ne spominjasmo, bijasmo samo Dragan Lekov, Raka Bajov, Rajko Tofilov, Brano Gilev. Bijaše to vrijeme kada više vjerovasmo Darvinu nego sijačima mržnje i falsifikatorima istorije. Bijaše vrijeme kada se prezirahu srebrnjaci. Bijaše vrijeme sloge, druženja i akcija. Možda bi se ponekad i posvađali, ali sama pomisao na svog, i oca onog drugog, bi svaku svađu prekidala – podsjetio je na neka druga vremena Svetozar Baković, u pozdravnom govoru 1. maja. Štitarica, kako je kazao, poslije oslobođenja od Turaka ubrzano se naseljavala iz Čeva, Morače, Uskoka, Kuča, kolašinskog kraja i drugih mjesta. - Pošto je svo stanovništvo bilo pravoslavno pojavila se želja za izgradnjom pravoslavne bogomolje, a tadašnji crnogorski knjaz Nikola Petrović im to i odobri uz obezbjeđenje novčanih sredstava i zidara Vasa Porobića iz Herceg Novog, a narod je donosio kamen i šegrtovao. Po starom crnogorskom običaju u donošenju kamena iz par kilometara udaljenog Brežđa učestvovalo je svo selo i staro i mlado i muško i žensko, kako bi crkva bila zajednička, crkva narodna. Sve to je u kamen uklesano iznad vrata kao istorijski podsjetnik za sva vremena. Crkva je sagrađena 1896. godine, a osvještana tri godine kasnije od strane mitropolita autokefalne Crnogorske pravoslavne crkve Mitrofana Bana. Sve do 2015. godine se štitarička crkva svetog Arhangela Mihaila, koju je knjaz posvetio krsnom imenu najbrojnijeg bratstva Rakočević, doseljenog iz Morače, vodila na državu Crnu Goru i opštinu Mojkovac, a poslije, gle čuda, na osnovu aero foto snimka crkvu prepisaše nekom drugom u vlasništvo, a od prošle godine i neku tuđu zastavu staviše ispred nje – podsjetio je Baković na dešavanja u Štitarici nekada i danas. Poručio je negatorima crnogorske države i nacije „da njihov srednjevjekovni mrak nikada neće biti dovoljno jak da zacrni nam Goru Crnu“. - ...sve dok nam preci služe za uzora, a potomci za zora vjekovaće i Crna Gora – poručio je on.  <figure> <img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/20250512060524_cd77d758501f4448fd90eee05c5b5f844cbfe1a977c4c67f1fe3a79fe2a0828f.jpg" data-media-id="editor_1" data-image-id="20250512060524_cd77d758501f4448fd90eee05c5b5f844cbfe1a977c4c67f1fe3a79fe2a0828f" data-rendition-name="original" width="1080" height="1440" loading="lazy" alt="Štitarica 1. maja"> <figcaption>Štitarica 1. maja</figcaption> </figure>

Tag: demonstracije