Režim u Beogradu se kladio kao i obično na pogrešnu kartu, pa im uprkos ponižavanju predsjednika Aleksandra Vučića i dodvoravanja Donaldu Trampu ipak prijete sankcije - poručio je novinar i profesor Univerziteta u Novom Sadu Dinko Gruhonjić.
On je, gostujući u emisiji Na kraju dana na Televiziji E, ocijenio da Srbija te sankcije može izbjeći jedino ako smijeni Aleksandra Vučića.
Prema Zakonu o demokratiji i prosperitetu Zapadnog Balkana, koji je usvojen u Predstavničkom domu Američkig kongresa, SAD-e su izrazile zabrinutost zbog stanja demokratije i uslova održavanja izbora Srbiji, a Zakonom je predviđeno da američki predsjednik Donald Tramp uvede sankcije najkasnije 90 dana od njegovog stupanja na snagu protiv osoba uključenih u korupciju ili destabilizujuće politike na Zapadnom Balkanu.
Gruhonjić cijeni da je to i poruka Kongresa i Senata sopstvenoj administraciji - da se SAD neće odreći uloge jednog od lidera u svijetu i da će na taj način pokušati da zadrže kurs koji je ta velesila imala kako prema regionu, tako i globalno.
- Ovo je veoma oštar zakon, ako govorimo o našem regionu, a naročito o Srbiji i on predstavlja sasvim sigurno jednu vrstu Damoklovog mača nad visokim funkcionerima režima u Beogradu, koji se očigledno - kao i obično - kladio na pogrešnu kartu. Imali smo prilike da vidimo potpuno suprotan efekat kroz kroz brojna poniženja koja je sam Aleksandar Vučić priredio sebi i nama u pokušajima da se najpoltronskiji mogući način dodvori Donaldu Trampu. Na kraju krajeva: i sam Donald Tramp je suštinski sadista koji voli da se iživljava nad slabijima od sebe i sa te strane Vučićeva taktika je bila potpuno promašena i pogrešna, a da ne govorimo o Kongresu i Senatu - rekao je Gruhonjić.
Smatra da Srbija može izbjeći sankcije jedino ako se vlast u Srbiji promijeni, a nada se i, kako je rekao, da je svijet naučio da su efikasnije sankcije pojedincima i visokim dužnosnicima režima - nego kažnjavati cjelokupno građanstvo u Srbiji za nepočinstva režima.
- Ogromna većina građana u Srbiji je protiv ovog režima, ali sa ovim režimom možemo se nadati nekakvom Danu mrmota i da ponovo proživimo noćnu moru koju smo već jednom, barem mi stariji, proživjeli i koje se nažalost još uvijek veoma živo sjećamo - zaključio je Gruhonjić.
Cijelo gostovanje možete pogledati na Youtube kanalu TV E
<div class="embed-block"><div><div style="left: 0; width: 100%; height: 0; position: relative; padding-bottom: 56.25%;"><iframe src="https://cdn.iframe.ly/api/iframe?url=https%3A%2F%2Fwww.youtube.com%2Fwatch%3Fv%3DJZ2kasewOBs&key=87ca3314a9fa775b5c3a7726100694b0" style="top: 0; left: 0; width: 100%; height: 100%; position: absolute; border: 0;" allowfullscreen scrolling="no" allow="accelerometer *; clipboard-write *; encrypted-media *; gyroscope *; picture-in-picture *; web-share *;"></iframe></div></div></div>

Portal ETV

original

viewImage

baseImage

610x380

500x500

400x240

400x203

1084x550

thumbnail

Gruhonjić: Novi Zakon o demokratiji i prosperitetu predstavlja vrstu Damoklovog mača nad funkcionerima režima u Beogradu

Prizor današnje Srbije: afera „Sarajevo safari“ i masovno pisanje zapadnih medija o mogućem učešću Aleksandra Vučića u tom gnusnom zločinu; a s druge strane – prodaja ili odbrana Generalštaba.
Dva simbola iste moralne katastrofe. One koju država nikada nije priznala, a društvo nikada nije obradilo. Tako to biva sa duhovima prošlosti pred kojima je Srbija odabrala da kukavički žmiri misleći da će nestati sami od sebe.
Sve je ispričano o „Sarajevo safariju“, tom riječima i mozgu bilo koje osobe koja u sebi ima makar još i tračak ljudskosti nedokučivom zločinu. Sada je ponovo pokrenuta istraga u Italiji, naravno ne u Srbiji, iako su po svoj prilici uz logističku podršku iz Miloševićevog Beograda ti monstruozni umobolni bogataši, te zvijeri u ljudskom obličju, imali svu moguću logističku podršku.
„Da li ti mama zna da si narkoman?“
Baš kao što je istu takvu podršku imala i „junačka“ Karadžić-Mladićeva vojska kojoj je „JNA“ ostavila svu silesiju naoružanja i svakovrsne opreme sa samo jednim ciljem: da se što efikasnije, ne pitajući za cijenu, sprovede genocid u Bosni i Hercegovini. A cijena je bila najmanje 100.000 ubijenih, najviše civila, među kojima i veliki broj djece.
Taj duh prošlosti sada je stigao Vučića, u to vrijeme mlađahnog Šešeljevog potrčka, koji je bezuspješno pokušavao postati novinarom na opskurnoj zločinačkoj Srpskoj radio-televiziji sa Pala.
Međutim, proglašen je antitalentom čak i za takav prizemni ratnopropagandistički medij i – avaj – vraćen u politiku. Tih se dana on bezbrižno šetkao po brdima iznad Sarajeva odakle je Mladićeva vojska terorizirala grad gotovo četiri godine.
Našao se i na Jevrejskom groblju, jednom od mjesta sa kojeg se odvijao i taj safari na opkoljene ljude. Branio se ranije da u ruci ne nosi pušku, već kišobran, ili stativ od kamere ili… I sada je opet prinuđen da se brani. I da osjeti kako je to kad se nađe u situaciji da sa „da“ ili „ne“ odgovori na pitanje tipa: „Da li ti mama zna da si narkoman?“.
Svaki je odgovor pogrešan.
Srbija uporno ne želi da vidi svoj stvarni lik
Beogradska „Politika“, taj „najstariji dnevni list na Balkanu“, vjeran svakim vlastima od svog nastanka do danas, kada je pala valjda na najniže grane u svojoj istoriji, objavila je prije neki dan kao glavni naslov „Safari na Vučića“.
Možete pretpostaviti o čemu je riječ: Vučić je žrtva, sve ostalo su sitnice.
Četiri godine opsade grada, neopisivi teror, više od 11.000 ubijenih, mahom civila, stotine hiljada ispaljenih granata sa brda oko grada, masakri na pijacama, u redovima za hljeb, u redovima za vodu, ubijanje snajperima, paljenje Vijećnice, ljudi bez vode, bez struje, bez hrane, bez telefona…
Sve to je nula u poređenju s tim koliko je Vučić, siroma’, napaćen. Kao onomad kada je došao u Srebrenicu gdje je izrežirao napad na samoga sebe. A umjesto izvinjenja, došao je da još jednom simbolički ubije žrtve genocida. I tada je valjda nosio kišobran. I ponekog tajnog policajca kojeg je poveo iz Beograda radi provokacije.
„Sarajevo safari“ nije samo dokumentarni film ili konačno pokrenuta istraga. To je ogledalo. A ogledala u Srbiji imaju kratku upotrebnu vrijednost: razbijaju se čim pokažu nešto što režim ne želi vidjeti.
Generalštab – „sijač smrti“
Istovremeno, u Beogradu ona Srbija koja se bori protiv Vučića pokušava da spriječi prodaju ruševina Generalštaba Trampovoj rodbini. Jedni to čine uz argument da je riječ o nekakvoj zgradi koja je pod zaštitom države kao (ne)kulturni spomenik.
Drugi to čine sa „argumentom“ da se ne smije prodati zgrada „onima koji su nas bombardovali“. Skoro niko ne želi reći ono što svi znaju: ta je zgrada bila epicentar iz kojeg se rukovodilo razaranjem Jugoslavije, koje je proizvelo više od 130.000 mrtvih, milione raseljenih, milione zauvijek unakaženih života.
Društvo danas „brani“ Generalštab kao „simbol otpora NATO-u“, dok potpuno previđa suštinu: To je mjesto odakle se komandovalo ratovima u Hrvatskoj, Bosni i Hercegovini i na Kosovu.
To je bio logistički i komandni mozak zločina. A sada se to pokušava predstaviti kao nevina žrtva „zapadnog imperijalizma“, kao nekakva arhitektura bez istorije.
Jedina prava odbrana tih ruševina bila bi da se na tom mjestu napravi spomenik sjećanja na sva zla koja su počinjena u naše ime, uz našu saglasnost ili bez nje. Jedan spomenik kajanja u centru Beograda.
Arhitekta Nikola Dobrović je u monumentalnoj kompoziciji zgrada Generalštaba svojevremeno prizvao simboliku kanjona Sutjeske, kao metaforu geološkog presjeka zemlje u kojem se ukrštaju sile, putevi i istorijski tokovi.
Devedesetih godina prošloga vijeka taj simbolički kanjon koristio se, međutim, za ratne zločine. Danas se koristi da se prikrije ono mnogo važnije: činjenica da se iz tih monumentalnih zgrada nisu branile nikakve herojske visine, već su se vodile operacije koje su za sobom ostavljale ruševine i masovne grobnice.
Drugim riječima, Generalštab je za današnju Srbiju isto što i Trebević: mjesto odakle se pucalo, ali o tome „ne smijemo“ govoriti. Generalštab, postojao ili ne u fizičkom obliku, biće i dalje ruševina dokle god je ruševina istina o onome čime je tamo komandovano. Ako je zgrada nevina, ljudi koji su u njoj sjedili nisu. Ne može ruševina biti važnija od sjećanja na one koje je ta ruševina simbolički prekrila.
A najusamljenije mjesto u Srbiji je biti neko ko kaže ono što svi znaju, ali niko ne smije da izgovori.
Ne dajte da vas prevare
I u slučaju „Sarajevo safarija“ i u slučaju Generalštaba sve se svodi na isto: žrtve postaju fusnota, one su nepostojeće, jedva vidljive. A najvažniji su narativi o „nevinom vođi“, s jedne, i „nepravedno bombardovanoj Srbiji“, s druge strane.
Srbija se još uvijek ne može suočiti ni s jednim dijelom svoje nedavne prošlosti, jer bi svaki iskreni pogled u tu prošlost doveo do istog zaključka: ratovi su bili pogrešni, zločini sistemski, a glavne političke figure današnjice bile su dio tog aparata.
Stvar je još komplikovanija jer su neki živi, punoljetni ljudi glasali za podršku tom zločinu tako što su izabrali prvo Miloševića a potom i „kišobrandžiju“ Vučića. Država koja nikada nije priznala zločine, danas se brani od dokumentarnih filmova; politička elita koja potiče iz ratnih struktura danas se panično boji svake činjenice iz tih ratova; društvo koje nikada nije priznalo odgovornost, danas brani simbole koji tu odgovornost prikrivaju.
U Srbiji se, izgleda, najviše vjeruje u dvije vrste svetinja: u one koje nikada nisu postojale i u one koje bi morale biti srušene. Jer, „nikada nismo uradili ništa loše, ali nas svi mrze“. Javnost je ovdje već 35 godina „dresirana“ da se ne uznemiri kada čuje za ratne zločine, nego kada čuje da neko o njima govori. Nije, dakle, zabranjeno ubijati civile – zabranjeno je nazvati to ubijanjem civila.
Zato se u Srbiji i dalje vodi „Sarajevo safari“, samo što se više ne puca iz snajpera, nego iz režimskih medija. A u slučaju Generalštaba se puca i gromoglasnom tišinom.
Nažalost, „Sarajevo safari“ i Generalštab nisu dvije različite teme. To su dvije stranice iz istog udžbenika zaborava. Ako je moguće, neka to bude poruka za mlade koji su poveli ovo društvo putem promjene: ko zaboravlja prošlost, osuđen je da je ponovi.
Ne dajte da vas prevare, vrata budućnosti se ne otvaraju pred onima koji zatvaraju oči pred prošlošću.

'Sarajevo safari' se nastavlja, samo je oružje promijenjeno

Podkast Antene M "Drugačija radio veza" ubuduće možete pratiti i na Televiziji E.
Autorska emisija urednika Antene M Darka Šukovića emitovaće se od ponedjeljka do četvrtka na našem programu od 15.05 sati.
Današnji gost "Drugačije radio" veze je novinar i profesor na Novosadskom univerzitetu Dinko Gruhonjić, a tema je - "Godina od pada nadstrešnice, koliko do pada Vučića?".
Gruhonjić će govoriti o subotnjem protestu i oprečnim tumačenjima njegovog značaja, stanju režima predsjednika Srbije Aleksandra Vučića godinu nakon početka studentskih protesta, te procjenama da su upravo izbori jedini način da Srpska napredna stranka sačuva vlast. Govoriće i o &nbsp;važnosti promjene stava Evropskog parlamenta i Evropse komisije prema Vučiću i posljedicama tog zaokreta po njegovu budućnost, te sudbini predsjednika bh. entiteta Republika Srpska Milorada Dodika kao mogućem indikatoru procesa u Srbiji, ali i cijelom regionu.

Podkast Antene M "Drugačija radio veza" i na TV E, danas sa Gruhonjićem o godini od pada nadstrešnice u Novom Sadu

Izjava ministarke kulture i medija tamare Vujović da sloboda medija u Crnoj Gori nije ugrožena djelovanjem tužilaštva djeluje prilično cinično, naročito ako se zna da su pod istragom upravo oni mediji koji kritički izvještavaju o vlasti - ocjenjuje u izjavi za Antenu M novinar i profesor Univerziteta u Novom Sadu Dinko Gruhonjić.
Vujović je to kazala odgovarajući na novinarska pitanja nakon konferencije „Kako unaprijediti bezbjednost medijskih radnika“, koju je organizovao Sindikat medija.
Ministarka je, između ostalog, istakla da je rano komentarisati istragu koju je pokrenulo Specijalno državno tužilaštvo, a pogotovo, kako je navela, davati ocjene da je u pitanju hajka.
Gruhonjić pak ukazuje da je bavljenje pravosudnih organa sadržajem medijskih objava znak za uzbunu.
- Kada se pravosudni organi bave sadržajem medijskih objava, to je uvijek znak za uzbunu i znak pokušaja da je u pitanju zastrašivanje novinara - upozorava sagovornik Antene M.
Podsjetimo, portparol Specijalnog državnog tužilaštva Vukas Radonjić, saopštio je da će u okviru istrage koju SDT vodi u slučaju protiv biznismena Aleksandra Miailovića biti saslušani urednici pojedinih medija i politički lideri.
Gruhonjić za Antenu M naglašava da se sloboda medija ne mjeri stavovima vlasti.
- Dakle, sloboda medija se ne mjeri time što vlast tvrdi da nije ugrožena, već time da li novinari mogu slobodno da postavljaju pitanja, da kritikuju i da ne strahuju od poziva na saslušanja - podvlači Gruhonjić.
Vlast u Crnoj Gori bi zato, poručuje sagovornik Antene M, umjesto demantovanja problema trebalo da pokaže da razumije suštinu.
- A to je da nezavisno novinarstvo ne može postojati ako tužilaštvo i političari zajedno određuju granice slobode izražavanja. To je prilično jednostavno, ko želi da shvati - zaključuje Gruhonjić.

Gruhonjić: Bavljenje pravosuđa medijskim objavama znak za uzbunu i pokušaj zastrašivanja; Izjava ministarke Vujović cinična

Ovaj režim je generator nestabilnosti u Srbiji i regionu: u Crnoj Gori to rade sa ulogom Crkve Srbije, na Kosovu sa Banjskom, u BiH sa Dodikom, a u siguran sam da je EU preko glave laži koje dobija odavde. Region će odahnuti odlaskom aktuelnog režima koji je, prije svega, vrlo maligni ruski, odnosno putinovski proksi na Zapadnom Balkanu. Zato je jako važno da građani Srbije uspostave dijalog u društvu, slobodne i fer demokratske izbore - navodi dr Dinko Gruhonjić, profesor Univerziteta u Novom Sadu i novinar koji je na razne načine najviše napadan od vlasti u Srbiji.
Deset mjeseci traju protesti u Srbiji, vlast kao najvećeg neprijatelja označava državne univerzitete, ali veliki pritisci se vrše na sve nivoe obrazovanja koji su podržali studente. Odakle toliki strah od kritičkog mišljenja?
Gruhonjić: To je karakteristika svakog autoritarnog i populističkog režima kao što je ovaj u Srbiji, ali takav je i u SAD, jer ti režimi počivaju na glasovima manje obrazovanih građana i funkcionerima koji imaju kupljene diplome. Oni preziru znanje i obrazovane ljude, njima ne treba nikakva vrsta kritike niti onih koji misle i to glasno kažu. Ono što Tramp radi univerzitetima u SAD to vidimo i kod nas na mikro planu.
Mogu li se ugasiti državni univerziteti u Srbiji?
Gruhonjić: Svašta može da bude. Sukob sa univerzitetom postoji pre početka protesta favorizovanjem nekih stranih sumnjivih univerziteta koji bi bili stranački univerziteti, odnosno pogoni za kupovinu diploma kome su potrebne od pristalica režima.
Orban je državne univerzitete maksimalno marginalizovao, pustio ih na tržište, ostali su bez državnih dotacija i prisiljeni su, uključujući i društveno-humanističke nauke, da žive od studenata koji uspeju da upišu fakultet. Od ranije znamo da režim u Srbiji prepisuje dosta toga od Orbanovog autokratskog režima u Budimpešti i ovo je samo još jedan od plagijata kada je u pitanju politika koja se ovde vodi.
Gotovo svi napadači na studente su pušteni da se brane sa slobode ili su oslobođeni od krivičnog gonjenja iako su fizički teško povređivali studente, a u pritvoru su oni koji su slomili poneki izlog na prostorijama SNS-a. Da li je pravosuđe samo u službi jedne partije?
Gruhonjić: Institucije su zarobljene pa i tužilaštva i sudovi, ali videli smo i zavidan broj potpisa sudija i tužilaca koji zahtevaju nezavisnost. Na čelu sudova i tužilaštava u Srbiji su režimski ljudi koji doslovno rade na daljinski upravljač, ali istovremeno ima dovoljno profesionalaca koji će sutra biti sposobni da vode procese protiv organizovanog kriminala i korupcije u šta se pretvorila vlast u Srbiji. Nije sve tako crno kao što se čini na prvi pogled iako je jasno da će režim učiniti sve da zadrži šapu na pravosuđu i instrumenatalizuje što vodi u ogoljenu represiju. Ona nije nikakvo čudo s obzirom na to da znamo ko su čelni ljudi režima i šta su radili '90-ih godina prošlog veka. Sada samo možemo da konstatujemo da se zlo vratilo kući i istovremeno da kažemo da znamo koja je priroda toga zla i kako se s njime treba nositi.
Da li Vas je iznenadilo što su mediji postali glavno uporište režima za borbu protiv svih onih koji ne misle kao režim?
Gruhonjić: Nije me to iznenadilo. To je fundament ovog režima, naročito njegove čelne ličnosti koja je bila ministar ratne propagande – zvanično ministar informisanja od 1998. godine pa do kraja Miloševićevog režima. Sećamo se tadašnjeg Zakona o informisanju, koji je bio zakon protiv informisanja, na čijem udaru je bilo uništenje nezavisnih medija: presuđivano je po kratkom postupku u prekršajnim sudovima, što je sasvim sigurno najdrakonskiji Zakon o informisanju nakon Drugog svetskog rata na tlu Evrope. Za mandata te osobe ubijen je naš kolega Slavko Ćuruvija na Uskrs 1999. godine. Ta osoba patološki mrzi novinare i nastoji da razori novinarstvo kao profesiju. Novinarstvo je trn u oku svakom autokrati ili diktatoru u pokušaju jer skreće pažnju javnosti na njihova brojna nepočinstva. Ovo sada što gledamo je dostiglo takve razmere, usudio bih se da tvrdim, da takva propagandna glasila uopšte ne postoje na tlu Evrope, a najverovatnije u ovom trenutku ni u svetu. Propaganda je takva da se može reći da su čak i fašistička glasila iz Drugog svetskog rata više poštovala kodeks, da budem potpuno ciničan, nego što to danas rade koje kakvi, kako ih je ispravno nazvao kolega Dežulović, psihoidi.
Da li će sada biti vremena da ti mediji pređu na drugu stranu kao što im je dopušteno 2000. godine?
Gruhonjić: Ako će biti vremena, onda ništa nismo naučili iz istorije. Ako pravite kompromis sa zverima, onda će se zver pre ili kasnije vratiti na vlast i fizički vas eliminisati. Oktobarski kompromis je napravljen sa medijskim mogulima, koji su služili svakoj vlasti, i zbog finansijskog interesa i to nas je dovelo do ovoga što imamo danas. Ti ljudi moraju da odgovaraju, a jedan deo njih i krivično jer nisu plaćali porez, vršili su manipulacije prilikom registrovanja firmi. Tek onda na red dolazi moralna odgovornost, odnosno lustracija. Većina ljudi režimsko propagandnih glasila bavila se privrednim kriminalom, a za to postoji jasno zakonodavstvo.
Da li politička kriza vodi ka raspisivanju izbora ili još većoj represiji unutar Srbije?
Gruhonjić: Jedini demokratski način da se izađe iz ove krize su vanredni izbori, ali režim beži jer u istraživanjima javnog mnjenja ne stoji dobro. Videli smo to i na lokalnim izborima u Kosjeriću i Zaječaru.... Ne pita se režim da li će biti izbora, njihovo održavanje zavisi isključivo od unutrašnjeg i spoljnjeg pritiska. Kada bude jasno definisano ime i prezime onoga što se prepoznaje kao građansko demokratski studentski pokret otpora dobijamo društveno političkog činioca sa legitimitetom u pregovorima na unutrašnjem planu i Briselom. Ali, sa režimom ne može biti dijaloga. Oni će izbegavati izbore, očajnički će se držati noktima za staklo, povećavaće represiju, ali to sve nije bitno jer je društvena atmosfera nepovratno promenjena u korist građana, a ne u korist organizovanih kriminalaca na vlasti.

Gruhonjić: Region će odahnuti kada u Srbiji ode aktuelni režim

Aleksandar Vučić je ključni problem srpskog društva, a Srbija i Crna Gora su danas suspendovane države. Model koji je Vučić primijenio u Srbiji, a riječ je o pravljenju nefunkcionalne države, primijenjen je i na Crnu Goru, i to da bi se pokazalo kako ona ne može bez patrona ili nekakvog vođe - ocijenio je profesor na Filozofskom fakultetu u Novom Sadu i jedan od najprogonjenijih intelektualaca u Srbiji Dinko Gruhonjić.
On je u izjavi za Antenu M konstatovao da je Vučićeva SNS zarobila institucije Srbije.
- A isto su uradili njegovi čauši u Crnoj Gori koji izvršavaju zadatke na terenu. Ta zarobljenost institucija i upravljanje sistemom od strane nestručnih a podobnih je dovela do velike tragedije u Novom Sadu, na koju su reagovali novosadski studenti prije dva mjeseca - istakao je on.
On je za Drugačiju radio vezu istakao kako su aktuelni studentski protesti u Srbiji, najmasovniji u savremenoj istoriji Srbije, kao i da skoro nema mjesta u zemlji koje nije u štrajku i blokadi.
- Novoj Sad je, nažalost, epicentar građanskih i studenskih protesta. Razlog je što je 15 naših sugrađana ubijeno državnim zločinom 1. novembra prošle godine kada se na njih obrušila teška nastrešica sa nedavno renoviranog objekta glavne Željezničke stanice u Novom Sadu. Gotovo cijela Srbija je u štrajku, trenutno je u blokadi 90 fakulteta, to je jedan talas koji se kreće kao cunami i koji je potpuno nezaustavljiv - kazao je Gruhonjić.
Prema njegovim riječima, masovnost studentskih protesta i građanske pobune direktno je vezano za činjenicu da su se ljudi oslobodili straha, što je i bilo glavno oruđe uzurupatorskog, kriminalno-koruptivnog režima.
- Još važnija komponenta je to što su ljudi prepoznali strah u režimskim očima, u očima samoproklamovanog vožda Srbije i to je razlog zašto ovakva dešavanja vode ka oslobađanju Srbije - objasnio je Gruhonjić.
Kazao je i da su se studenti ogradili od svih političkih partija, i da imaju svoje zahtjeve od kojih neće odstupiti, te da je riječ o društvenoj snazi koja može da povuče moralnu vertikalu koja je Srbiji neophodna, a ona se tiče razlikovanja elementarnog dobra od elementarnog zla.
- S druge strane, student, srednjoškolci, maturanti, nijesu konzumenti tradicionalnih medija, oni ne čitaju tabloide, ne gledaju Pink ili Happy, ne gledaju realitije, niti su ih nikada gledali. Vjerovatno im je preko glave ono na što su stariji pristali, a to je da o njihovim radnim mjestima se odlučuje samo na osnovu partijske knjižice, a ne na osnovu uspjeha i talenta. Njima je dosta i roditeljske priče da treba da bježe iz Srbije. Oni očigledno ne žele da se povuku bez borbe. Dakle, ovo je njihova borba za sebe - kazao je Gruhonjić.
Upitan zašto na studentskim protestima u Srbiji nema zastava EU, Gruhonjić je rekao da se o suštinskim promjenama ne može govoriti dok ne dođe do pada režima.
- Podrazumijeva se da u ovako zapuštenom društvu kao što je društvo u Srbiji nakon trenaest godina invazije skakavaca u vidu srpske napredne stranke i njihovih satelita da je ovo društvo urušeno na način kako je bilo urušeno i tokom Miloševićeve strahovlade 90-ih godina. Tu ima svašta da se rješava. Tako da, to je stvar o kojoj možemo razgovarati na demokratski i civilizovan način tek kad se oslobodimo onih koji ne žele da razgovaraju uopšte - naglasio je Gruhonjić.
Prema njegovim riječima, Vučić je ključni problem srpskog društva, a građane je ujedinilo to što u Srbiji nema pravde.
- Poruka ovih protesta – “Ruke su vam krvave, odgovaraćete”, znači da student i građani žele pravdu. Vjerujem da svako ljudsko biće ima taj moralni habitus koji je naša unutrašnja potreba da živimo u pravdi. A tolike godine nepravde u kojima ljudi u Srbiji žive su jednostavno produkovali ogroman bijes u ljudima, jedan gnijev koji se sada pretvara u zov slobode - objasnio je Gruhonjić.
Režim Vučića, kako je kazao, isponižavao je svaku oblast društvenog života i svaku profesiju, a naročito represivni aparat, između ostalog, na način što je nestručnim ljudima dato da upravljaju.
- Puno stručnih ljudi je jednostavno moralo da pobjegne iz Vojske Srbije zbog užasnih materijalnih uslova rada, zbog činjenice da su im komandovali koje kakvi koji nemaju pojma o tome kako vojska uopšte treba funkcionisati tako da što se Vojske Srbije tiče prilično sam siguran da na nju ne može da se osloni i da je na kraju krajeva sam doveo do toga kroz upropaštavanje vojske. Slična je situacija i kada govorimo o običnoj policiji - pojasnio je Gruhonjić.
Teška vremena, kako je kazao, ubrzavaju procese, a niko nikada u istoriji nije pobijedio studente.
- Nemoguće se boriti zbog njihove pameti, zbog njihove mladosti, hrabrosti, kreativnosti, profesora i podrške njihovih porodica. Ljudi su dovedeni u situaciju koja je vrlo jasna, imaju mogućnost da biraju - da li će podržati sopstvenu djecu i unuke ili će nastaviti podržavati režim koji želi da im naudi - kazao je Gruhonjić.
Upitan da prkomentariše bojazan da će i nakon Vučića stići neki Vučić, Gruhonjić je kazao da treba sačekati - dan kasnije.
- Mi moramo da sjednemo sami sa sobom i da pokušamo da uredimo sopstvenu državu, ne da izvozimo naše probleme u susjedne države. Da se dogovorimo da se uspostavi ono što nije bilo uspostavljeno do sada, a to je diskontinuitet sa režimom Slobodana Miloševića. Od jogut revolucije i donošenja Miloševićevog ustava iz 90. mi imamo stalni kontinuitet i ustavni kontinuitet sa Miloševićem režimom. I to je generator svih naših problema, a posljedično generator i problema u Crnoj Gori - objasnio je Gruhonjić.
Prema njegovim riječima, bitka za slobodu ostaje samo na građanima, i ne treba očekivati ni podršku ni pomoć od strane velikih sila.
- Moramo poći od predpostavke da u ovom momentu mi nemamo saveznika na Zapadu. To zvuči frapantno, ali je to prosto činjenica. Dakle, moramo da vidimo šta mi možemo da radimo za sebe, a oni će na kraju krajeva, uvijek pregovarati sa pobjednikom, ali će naša pobjeda biti tim jača ukoliko je sami izborimo, a idemo ka tome. I u Srbiji i u Crnoj Gori su procesi počeli i ja se uopšte ne bi iznenadio da se to proširi i na druge zemlje - kazao je on.

Gruhonjić: Vučić je ključni problem srpskog društva, studenti će ga pobijediti

Univerzitetski profesor i novinar iz Novog Sada Dinko Gruhonjić obratio se pismom predsjedniku Hrvatske Zoranu Milanoviću, premijeru Andreju Plenkoviću i ministru vanjskih poslova Gordanu Grliću Radmanu, zatraživši zaštitu za svog sina Davida koji radi i studira u Zagrebu. Sad su mu podršku dale kolege iz Hrvatskog novinarskog društva (HND).
- Dinko Gruhonjić, profesor na Filozofskom fakultetu u Novom Sadu, novinar i programski direktor Nezavisnog društva novinara Vojvodine, posljednjih je gotovo godinu dana meta prljave političke kampanje u kojoj, osim režimskih medija i raznih zvaničnika vlasti učestvuje i sam srbijanski predsjednik Aleksandar Vučić, koji Gruhonjića naziva "ustašom" te ga optužuje da je "antisrpski orijentisan". Pošteđena nije ni Gruhonjićeva porodica, i to ne samo posredno, nego i direktno nakon što je beogradska medijsko-politička fabrika laži Gruhonjićevog sina optužila da sarađuje sa SOA-om, kao što to svakodnevno rade studentima koji protestuju u Srbiji. Jednako brutalnu kampanju vodili su i protiv studenata iz Hrvatske koji su bili u posjeti Srbiji, optužujući ih da su agenti SOA-a koji su došli u Srbiju kako bi rušili tamošnju vlast - poručuju iz HND-a.
<h2>"Ambasadorka se uključila u linč"</h2>
Povod za dopis hrvatskom državnom vrhu, koji je Gruhonjić poslao i HND-u, činjenica je da se i Jelena Milić, ambasadorka Srbije u Hrvatskoj, sada uključila u kampanju linča protiv njega iznoseći na svojem Fejsbuk profilu neistine kojima ugrožava bezbjednost Gruhonjićevog sina. 
- Odmah nakon objave na Fejsbuku srbijanske ambasadorke u Hrvatskoj, difamacijska kampanja nastavljena je istog dana u huškačkom Informeru, koji je objavio da sin našeg kolege u Hrvatskoj zapravo sarađuje s hrvatskim tajnim službama na destabilizaciji Srbije infiltriranjem svojih agenata u organizaciju studentskih protesta u Srbiji - dodali su iz HND-a.
<h2>Što je pisao Vučićev tabloid?</h2>
Inače, Vučićev tabloid Informer je prošle sedmice objavio članak s naslovom "Dinastija Gruhonjić bi na političku scenu! U sve umiješala prste i Hrvatska, sve jasniji motivi studentskih blokada!" U tom članku se navodi da su "u toku završne pripreme ekstremnog srbomrsca Dinka Gruhonjića i njegovih saradnika za formiranje nove političke organizacije u Srbiji".
Informer naglašava da je u tom procesu krajnje nemoralna Gruhonjićeva odluka "da zadatke na operacionalizaciji tog poduhvata povjeri, ni manje ni više, nego svom sinu Davidu Gruhonjiću, koji, gle čuda, studira u Hrvatskoj".
- Ambasadori stranih država bi morali da budu odgovorni i za sopstvene državljane koji se nalaze na privremenom radu u drugim državama - navodi u svojem obraćanju hrvatskom državnom vrhu Gruhonjić dodajući kako se, umjesto toga, srbijanska ambasadorka Milić uključila u hajku na način koji direktno ugrožava bezbjednost Gruhonjićevog sina u Hrvatskoj.
HND stoga poziva državni vrh kojem se Gruhonjić obratio da njegov apel shvati ozbiljno u cilju zaštite mladića "koji je isključivo zbog svojeg porodičnog porijekla uvučen u politički glib koji ugrožava njegovu bezbjednost u Republici Hrvatskoj".

Gruhonjić od Milanovića i Plenkovića traži zaštitu za sina koji živi u Zagrebu

Poslanik Demokrata Nikola Rovčanin komentarisao je zahtjeve DNP-a koje će ova partija postaviti Vladi Crne Gore kao ultimatum ostanka u vlasti, a koji se tiču statusa srpskog jezika i poručio da je dijalog prvi korak koji ruši zidove.
U objavi na mreži Fejsbuk Rovčanin navodi da su prethodne političke elite svjesno ostavljale otvorena pitanja kao nasljeđe, vodeći računa o izbornim koristima, a ne o interesima budućih generacija.
- Prethodnim političkim elitama bilo je u interesu da nam u naslijeđe ostave otvorena pitanja koja dijele građane. Vodili su računa o tome šta će steći na izborima, a ne o tome šta će ostaviti novim generacijama- istakao je Rovčanin.
On navodi da je fokus tih politika bio na razdvajanju građana, sa posebnim akcentom na Srbe i Crnogorce, te da su mehanizmi tog razdvajanja bili jednostrano nametanje, diskriminacija i stigmatizacija.
Govoreći o jeziku, Rovčanin navodi da je srpski jezik ostavljen kao tačka razdvajanja, umjesto da bude faktor povezivanja.
- Samo četiri godine nakon rušenja tog sistema, građani su na prvom slobodnom popisu potvrdili da srpskim jezikom ne govore samo Srbi, već i više od 60.000 Crnogoraca i pripadnika drugih naroda. Dakle, srpski jezik, pored istorijskog utemeljenja i pravne tradicije, ima i nadnacionalni karakter- kazao je on, dodajući da srpski jezik u Crnoj Gori ne može biti politički projekat, već, kako navodi, životna i pravna činjenica.
Rovčanin se osvrnuo i na pitanje istorijskih simbola, ističući da oni treba da imaju kulturnu, istorijsku i protokolarnu ulogu, bez dovođenja u pitanje ustavnog poretka ili stvaranja paralelnih ambicija.
- I krstaš-barjak i trobojka Kraljevine i Knjaževine Crne Gore istorijski su simboli i Srba i Crnogoraca. Oni nijesu uvezeni, donijeti ili nametnuti – nastali su u ovim brdima i u ovom kamenu i ostavljeni su nam od naših predaka- naveo je Rovčanin.
Kazao je da simboli koje su nosili preci ne mogu biti prijetnja njihovim potomcima.
Govoreći o pitanju državljanstva, Rovčanin je ocijenio da je ostavljeno rješenje koje dijeli porodice i da je neophodno dosljedno primijeniti Evropsku konvenciju o državljanstvu.
- Ne bi smjelo postojati sporenje oko toga da supružnici i djeca državljana Crne Gore mogu steći državljanstvo bez otpusta iz drugog državljanstva. Država ne smije tjerati ljude da biraju između braka i domovine, između roditelja i papira- poručio je on.
Rovčanin naglašava da sve što je ostavljeno u naslijeđe treba da posluži kao pouka, jer, kako navodi, ono što se nameće silom traje kratko i proizvodi nove probleme.
- Ono što se postigne dijalogom – ostaje, čak i kada se promijene vlasti i okolnosti. Zato je dijalog snaga onih koji vjeruju u pravdu- rekao je Rovčanin.
On je zaključio da je važno voditi računa o tome šta se ostavlja budućim generacijama, a ne o izbornim rezultatima.
- Potomci se neće pitati koliko je ko osvojio, već šta je ostavio. Razgovor ruši zidove, dijalog liječi podjele, a razumijevanje vraća povjerenje- poručio je Rovčanin.

Rovčanin: Srpski jezik, pored istorijskog utemeljenja i pravne tradicije, ima i nadnacionalni karakter u Crnoj Gori

Predsjednica Evropske komisije Ursula fon der Lajen osudila je nasilje nad demonstrantima u Iranu i najavila nove sankcije protiv pripadnika iranskog režima koji su odgovorni za represiju.
- Rastući broj žrtava u Iranu je zastrašujući. Nedvosmisleno osuđujem prekomjernu upotrebu sile i kontinuirano ograničavanje slobode - napisala je Ursula Fon der Lajen na društvenoj mreži Iks.
Ona je saopštila je da će Komisija ubrzo predložiti dodatne sankcije zbog represije nad demonstrantima.
- U tijesnoj saradnji sa visokom predstavnicom Evropske unije za spoljne poslove Kajom Kalas brzo će biti predložene dalje sankcije protiv onih koji su odgovorni za represiju - napisala je predsjednica EK, prenosi N1.
Dodala je da je EU već "u potpunosti" uvrstila Korpus islamske revolucionarne garde, primarnu granu oružanih snaga Irana, u režim sankcija zbog kršenja ljudskih prava.
Juče je predsjednica Odbora Evropskog parlamenta za odbranu Mari-Agnes Štrak-Cimerman pozvala EU da Revolucionarnu gardu Irana "što prije" proglasi za terorističku grupu.
- Iransku revolucionarnu gardu treba dodati na spisak terorističkih organizacija što je prije moguće. Ozbiljan je previd što se to još uvijek nije desilo - objavila je Štrak-Cimerman na društvenoj mreži Iks.

Fon der Lajen: Broj žrtava u Iranu zastrašujući, ubrzo nove sankcije zbog represije

U Poliklinici Kliničkog centra Crne Gore (KCCG), u protekla tri dana, obavljena su 1.594 ambulantna pregleda, od čega 245 u Institutu za bolesti djece (IBD).
&nbsp;Kako su rekli iz KCCG, u Urgentnom centru zbrinuta su 232 pacijenta, a u dnevnim bolnicama 380.
- U istom periodu obavljeno je 30 operativnih zahvata. Na bolničko liječenje primljen je 121 pacijent, od čega 17 u IBD-u- kaže se u saopštenju.
&nbsp;Navodi se da je u Centru za radiološku dijagnostiku odrađeno 465 dijagnostičkih procedura, od čega 56 CT i 34 MR pregleda.
&nbsp;- U Odjeljenju za radiološku dijagnostiku IBD-a odrađene su 72 dijagnostičke procedure, od čega tri CT i osam MR pregleda- kazali su iz KCCG.
&nbsp;Prema njihovim riječima, u Centru za kliničko-laboratorijsku dijagnostiku uzorkovano je 1.089 pacijenata i odrađene 39.282 analize.
&nbsp;U Porodilištu KCCG-a u protekla tri dana rođeno je sedam beba.

U KCCG za tri dan obavljeno blizu 1,6 hiljada pregleda, rođeno sedam beba

Grenland i Danska kategorički su odbili ponovne zahtjeve i sugestije iz Vašingtona da bi SAD mogao preuzeti kontrolu nad strateški važnim arktičkim ostrvom, naglašavajući da “Grenland nije na prodaju” i da se ni pod kojim okolnostima neće pristati na američku aneksiju.
Ovaj novi diplomatski otpor uslijedio je nakon posljednjih izjava američkog predsjednika Donalda Trampa u kojima se ponovo otvorio razgovor o mogućoj budućnosti Grenlanda pod američkim uticajem.
Vlada Grenlanda je u zvaničnom saopštenju poručila da “ne može ni pod jednim okolnostima prihvatiti prijedlog o preuzimanju ostrva”, te je ponovo istakla svoju pripadnost Kraljevini Danskoj i NATO alijansi, uz naglasak da se odbrana Grenlanda mora odvijati kroz saveznička partnerstva unutar NATO-a, a ne unilateralno.
Uoči važnih pregovora u Vašingtonu, premijer Grenlanda Jens Frederik Nilsen jasno je poručio da teritorija “ostaje u izboru Danske, a ne SAD”, uz dodatak da stanovnici Grenlanda odlučuju o svojoj budućnosti. Danska premijerka Mete Frederiksen nazvala je pritiske “neprihvatljivim” i poručila da prijetnje moraju prestati, čak i kada dolaze od tradicionalnog saveznika.
Istovremeno, danski ministar vanjskih poslova najavio je da će potpredsjednik SAD Džej-Di Vens i državni sekretar Marko Rubio ove sedmice ugostiti dansku i grenlandsku delegaciju u Vašingtonu kako bi se razgovaralo o stanju u Arktiku i budućim odnosima. Ovo je dio pokušaja da se ublaže tenzije i pronađe diplomatsko rješenje, ali i priznanje da su odnosi između saveznika pod znatnim pritiskom.

Tag: dinko-gruhonjic