Skupština opštine Bijelo Polje nije održala sjednicu do 31. decembra, zbog čega budžet za 2026. godinu nije usvojen u zakonom propisanom roku, kazali su iz opštinskog odbora DPS-a u tom gradu.
- Uprkos spremnosti Demokratske partije socijalista da učestvuje u radu Skupštine i da se o budžetu raspravlja odgovorno, transparentno i u interesu građana, sjednica nije održana zbog nedostatka kvoruma, čime je onemogućeno donošenje najvažnijeg finansijskog akta za funkcionisanje opštine- navodi se u saopštenju.
Zbog neusvajanja budžeta, kako ističu, Opština Bijelo Polje ulazi u režim privremenog finansiranja, što podrazumijeva određena ograničenja u radu lokalne uprave, usporavanje dijela planiranih projekata i smanjenu mogućnost realizacije razvojnih politika u narednom periodu.
DPS smatra da je u ovakvim okolnostima važno pokazati dodatni stepen političke odgovornosti i spremnosti na dijalog, kako bi se Skupština što prije vratila u punu funkciju i stvorili uslovi za usvajanje budžeta.
- Demokratska partija socijalista ostaje posvećena institucionalnom rješavanju otvorenih pitanja i otvorena je za razgovore koji vode stabilnosti lokalne vlasti i zaštiti interesa građana Bijelog Polja. Interesi građana, nesmetan rad institucija i dalji razvoj Bijelog Polja moraju biti zajednički prioritet svih političkih aktera- zaključuju u saopštenju.

Portal ETV

original

viewImage

baseImage

610x380

500x500

400x240

400x203

1250x600

1084x550

thumbnail

DPS Bijelo Polje: Neusvajanje budžeta usporava rad opštine i zahtijeva hitan institucionalni dijalog

Odbornik Dražen Petrić se, zbog brojnih obaveza van Bijelog Polja, još uvijek upoznaje sa funkcionisanjem lokalne samouprave i složenim procesima koji zahtijevaju vrijeme, trud i posvećenost. Budući da nikada ranije nije obavljao poslove u lokalnim ili državnim organima, razumljivo je da mu je potrebno vrijeme da shvati način na koji sistem funkcioniše - kazali su iz Opštinskog odbora Demokratske partije socijalista Bijelo Polje.
Zbog toga, kako navode, imaju razumijevanje kada iznosi paušalne i neutemeljene ocjene.&nbsp;
- Ipak, bilo bi korisno da se odbornik Petrić upozna sa konkretnim rezultatima rada lokalne samouprave i aktuelnog predsjednika Opštine Petra Smolovića. Za vrijeme mandata predsjednika Smolovića, Bijelo Polje je doživjelo značajan razvoj i vidljive promjene - realizovani su brojni infrastrukturni projekti, rekonstruisane ulice i mostovi, uređeni javni prostori, unaprijeđena komunalna infrastruktura, a lokalna uprava postala je prepoznata kao jedna od najtransparentnijih u Crnoj Gori. Pokrenute su i nove investicije i razvojni projekti od strateškog značaja - ističu u OO DPS Bijelo Polje.
Posebno treba istaći da je Bijelo Polje, kako navode, zahvaljujući odgovornom i domaćinskom vođenju zadržalo finansijsku stabilnost čak i u periodima krize, te da su sve obaveze prema građanima, partnerima i zaposlenima redovno izmirivane.&nbsp;
- Zbog toga su tvrdnje odbornika Petrića ne samo netačne, već i nepravedne prema svima koji su, svojim radom i zalaganjem, doprinijeli razvoju grada i realizaciji projekata koji mijenjaju lice Bijelog Polja. Očigledno je da se, usljed nedostatka političkog iskustva i sopstvenog doprinosa, pribjegava napadima na ljude sa dokazanim rezultatima. Bilo bi korisno da odbornik Petrić shvati da se Bijelo Polje ne gradi populizmom i praznim obećanjima, već ozbiljnim, odgovornim i dugoročnim radom, a upravo to Smolović dokazuje svakoga dana - rekli su u OO DPS Bijelo Polje.
Smolović je, kako ističu, svih ovih godina bio i ostao otvoren za dijalog, saradnju i sugestije, bez obzira na političku pripadnost sagovornika.&nbsp;
- Svojim radom pokazao je kako se vodi opština, kako se planira razvoj i kako se odgovorno služi građanima - ne riječima i populizmom, već djelima i rezultatima. I na kraju, kao što Smolović reče, "Evropa ili Radovan - pitanje je sad" - poručili su u OO DPS Bijelo Polje.

DPS Bijelo Polje: Evropa ili Radovan, pitanje je (za Evropu) sad?

Neučestvovanjem u glasanju o inicijativi za oduzimanje pjesničke nagrade “Risto Ratković” presuđenom ratnom zločincu Radovanu Karadžiću, Pokret Evropa sad se, po uzoru na DF i Demokrate, svrstao na stranu Radovana Karadžića, poručili su iz bjelopoljskog odbora DPS-a.
- Pokret Evropa sad je, nemuštim pravnim zavrzlama, i tvrdnjama da je dodijeljena nagrada “pečat jednog vremena” te je ne treba oduzimati, pokušao da opravda činjenicu da ne podržavaju inicijativu za oduzimanje nagrade. Još jednom je PES vrlo jasno demonstrirao da je politika Andrije Mandića i njihova politika- ističu iz DPS-a.
Dodaju da je posebno ostao upečatljiv nedostatak njihovog elementarnog vaspitanja, empatije i poštovanja prema nečijim ranama jer nijesu bili u sali dok se predsjednik nevladinog udruženja “Štrpci – Protiv zaborava” Demir Ličina obraćao odbornicima govoreći o traumatičnim 90-im godinama i opravdanosti da se podrži inicijativa.
Teško da će, kako navode, nakon ovoga više ikoga, a posebno ne građane Bijelog Polja, stranka Milojka Spajića moći da zavarava svojom ispraznom pričom da je njihovo opredjeljenje antifašizam. &nbsp;
- U krajnjem, jučerašnje djelovanje u bjelopoljskom parlamentu samo je potvrdilo našu tezu da je PES=DF, te da u opštinama gdje vlast vrši Demokratska partija socijalista i njeni koalicioni partneri temelje građanske, antifašističke i evropske Crne Gore predstavnici nakaradne državne vlasti nikada neće ugroziti, a kamoli srušiti- zaključuje se u saopštenju.

DPS Bijelo Polje: Na jučerašnjem glasanju PES se svrstao na stranu Radovana Karadžića

Kabinet predsjednika Crne Gore Jakova Milatovića čestitao je Nikoli Mugoši izbor za sudiju ustavnog suda.
 Želimo mu uspjeh u obavljanju ove odgovorne funkcije - navodi se u saopštenju. 
Istovremeno, kako se dodaje, izražavaju žaljenje što sudija Višeg suda Predrag Krstonijević danas nije izabran.
- Zahvaljujemo svim političkim subjektima koji su odgovorno pristupili ovom glasanju. Konstatujemo da je ovo već treći put da PES i BS koče funkcionalnost Ustavnog suda i evropske integracije Crne Gore - zaključuju iz Kabineta Predsjednika.

Kabinet Predsjednika: Čestitamo Mugoši na izboru za sudiju Ustavnog suda; Žalimo što Krstonijević nije danas izabran

Većinom glasova prisutnih poslanika Skupština je glasala o listi kandidata za imenovanje dva člana Savjeta Agencije za Audiovizuelne medijske usluge po ovlašćenim predlagačima i za jednog člana po prijedlogu Administrativnog odbora.
Glasa se za Dragoljuba Vukovića, kandidata nevladinih organizacija iz oblasti medija i Nika Martinovića, kandidata Crnogorske akademije nauka i umjetnosti.
Skupština je jednoglasno izglasala oba kandidata, sa 62 glasova prisutnih poslanika.
Kandidat Univerziteta Donja Gorica i Univerziteta Adriatic, Branko Bošković, na prijedlog Administrativnog odbora Skupštine, takođe je izabran za člana Savjeta Agencije AMU jednoglasnom većinom od 44 poslanika.

Vuković, Martinović i Bošković izabrani za članove Savjeta AMU

Predsjednik Demokratske narodne partije (DNP) Milan Knežević je sa bagera pozvao Zećane da zajedno idu na Aerodrom da čekaju premijera Milojka Spajića, jer prema njegovim informacijama predsjednik Vlade u 15.15 leti za Beč.&nbsp; Okupljeni sa blokade kružnog toka ka Aerodromu su u podne krenuli u „marš na Botun“ na koji ih je pozvao Knežević.  <figure> <img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/20251231131212_bdb1d41d61b22730428f9f9fb412cfb63a684551bf2314f5c3df063c609318a4.jpg" data-media-id="editor_0" data-image-id="20251231131212_bdb1d41d61b22730428f9f9fb412cfb63a684551bf2314f5c3df063c609318a4" data-rendition-name="original" width="1600" height="1200" loading="lazy" alt="Milan Knežević na traktoru "> <figcaption>Milan Knežević na traktoru(Photo: Portal ETV/Ana Šofranac)</figcaption> </figure>  &nbsp; <div class="embed-block"><div><div style="left: 0; width: 100%; height: 0; position: relative; padding-bottom: 56.25%;"><iframe src="https://cdn.iframe.ly/api/iframe?url=https%3A%2F%2Fyoutu.be%2F9rtPkURBIh4&key=87ca3314a9fa775b5c3a7726100694b0" style="top: 0; left: 0; width: 100%; height: 100%; position: absolute; border: 0;" allowfullscreen scrolling="no" allow="accelerometer *; clipboard-write *; encrypted-media *; gyroscope *; picture-in-picture *; web-share *;"></iframe></div></div></div>

Knežević pozvao Zećane da dočekaju Spajića na aerodromu

Skupština Crne Gore je na današnjoj sjednici izabrala dvotrećinskom većinom Nikolu Mugošu za sudiju Ustavnog suda.&nbsp; Glasalo je 65 poslanika, 61 je bio za, a 4 su bila uzdržana.  <figure> <img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/20251231121256_ccbf8bbac468cc461c786b8be4ff9c257cd08deed633fe09f149a20be0296a9c.png" data-media-id="editor_0" data-image-id="20251231121256_ccbf8bbac468cc461c786b8be4ff9c257cd08deed633fe09f149a20be0296a9c" data-rendition-name="original" width="919" height="510" loading="lazy" alt="Glasanje za Nikolu Mugušu"> </figure>  Za prijedlog predsjednika Crne Gore Predraga Krstonijevića glasalo je 25 poslanika, dok je 20 bilo udržano, što je bilo nedovoljno za njegov izbor u prvom krugu. Za izbor sudije Ustavnog suda potrebna je kvalifikovana većina, odnosno dvotrećinska većina svih poslanika (najmanje 54 glasa) u prvom krugu. Ako se ta većina ne obezbijedi, u drugom krugu glasanja, nakon 30 dana sudija se može izabrati tropetinskom većinom (najmanje 49). Dr Nikola Mugoša položio je zakletvu za sudiju Ustavnog suda u Skupštini. Podsjećamo, Ustavni odbor Skupštine Crne Gore je, 29. novembra, uz podršku vlasti i opozicije, predložio nekadašnjeg predsjednika Državne izborne komisije (DIK) Nikolu Mugošu za sudiju Ustavnog suda. Njega je podržalo 11 članova odbora, dok je jedan bio uzdržan. Članovi odbora su se izjašnjavali o kandidatima Nataši Bošković, Muhamedu Đokaju, Milvi Prelević, Jovanu Kojičiću, Nikoli Goluboviću, Katarini Peković i Pavlu Ćupiću, dok je deveti, Miodrag Pešić, ranije povukao kandidaturu. Ustavni sud je 26. juna obavijestio Milatovića da sutkinji Ustavnog suda Desanki Lopičić ističe mandat 27. decembra.&nbsp; Postupajući po tom obavještenju, a u skladu sa Ustavom Crne Gore i Zakonom o Ustavnom sudu, predsjednik je Milatović je 1. jula javni poziv za izbor jednog sudije Ustavnog suda. Nakon okončanja javnog poziva, 26. avgusta 2025. godine utvrdio je listu prijavljenih kandidata, među kojima su, pored Krstonijevića, bili Maja Šćepanović, Mira Kontić, Nikola Golubović, Siniša Bjeković, Nataša Radonjić i Elvis Duraković. Predsjednik je, potom, 3. decembra Skupštini uputio prijedlog da se za sudiju Ustavnog suda izabere Krstonijević, sudija Višeg suda u Podgorici.&nbsp; - Predrag Krstonijević rođen je 1981. godine u Pljevljima. Diplomirao je na Pravnom fakultetu Univerziteta u Beogradu. Pravničku karijeru započeo je kao pripravnik u Osnovnom sudu u Pljevljima, nakon čega je radio kao advokat u periodu od 2010. do 2013. godine. Funkciju sudije Osnovnog suda u Kotoru obavljao je do 2022. godine, a od 2022. godine je sudija Višeg suda u Podgorici - kazao je Milatović u Skupštini. Iz Kabineta predsjednika nedavno su poručili da je kompletiranje sudijskog sastava Ustavnog suda od ključnog značaja za nesmetano funkcionisanje jedne od najvažnijih institucija u državi, čija je osnovna uloga zaštita ustavno-pravnog poretka Crne Gore.

Skupština izabrala Nikolu Mugošu za sudiju Ustavnog suda, Krstonijević nije prošao u prvom krugu

Da klerikalizacija države Crne Gore metastazira i prijeti njenom uništenju kao sekularne i građanske države potvrđuje i najnovija odluka Vlade Crne Gore od 29.12. 2025. godine da nastavi da finansira rad vjerskih škola Medrese „Mehmed Fatih“ i vjerske škole Gimnazija „Sveti Sava”. Za 2025. godinu Vlada svakoj od ovih škola iz budžeta dodjeljuje po 800 hiljada eura.
Za svoju odluku Vlada se pozvala na član 139 Opšteg zakona o obrazovanju i vaspitanju i član 56, stav 2, Zakona o slobodi vjeroispovijesti ili uvjerenja i pravnom položaju vjerskih zajednica.
Oba Zakona predviđaju da licencirane vjerske škole koje izvode javno važeće obrazovne programe imaju pravo da se finansiraju iz budžeta Crne Gore. Imaju pravo!
Ovdje se logično nameće pitanje da ako licencirane vjerske škole koje izvode javno važeće obrazovne programe imaju pravo da se finansiraju iz budžeta Crne Gore, da li privatne licencirane laičke škole koje izvode javno važeće obrazovne programe imaju isto pravo? Da napomenem da je Ustavom Crne Gore zabranjena je svaka neposredna ili posredna diskriminacija, po bilo kom osnovu (član 8 Ustava).
Ustavni sud bi morao da razmotri ustavnost članova ovih Zakona koji predviđaju finasiranje rada vjerskih škola u odnosu na član Ustava 14 o odvojenosti vjerskih zajednica od države. Dobro bi bilo da razmotre po ovom pitanju rješenja sudova u Sjedinjenim Američkim Dražavama, Francuskoj i Sloveniji.
Pošto pomenuti zakoni predviđaju da vjerske škole imaju pravo na finansiranje iz budžeta, postavlja se pitanje ko je odlučio da se ovim školama dodijeli novac, da ostvare to pravo? Odgovor je: Vlada, ali na osnovu čega? Na osnovu ispunjenja neustavnih zakonskih rješenja? Ne treba zaboraviti da je Vlada finansirala za osnivanje školu "Sveti Sava" i u godini kada nijesu imali učenika i nastave.
Očigledno je da Vlada oboljela od Crkva Srbije, da je klerikalizacija države u fazi metastastke bolesti. Crkvi Srbije se poklanja zemlja diljem Crne Gore, dodjeljuju joj se sredstva iz budžeta i evo gradi vjerska škola.
Ministar pravde koji će potpisati rješenje o transferu novca školama trebalo bi da odgovori na sljedeća pitanja: sa kim Vlada sklapa sporazum o finansiranju škole, sa vjerskom zajednicom ili sa školom? Opštim zakonom o obrazovanju je propisano da se taj ugovor potpisuje sa školom. Potpisuje li se sa Medresom? Da li je Medresa dobila licencu da bi imala pravo na finansiranje? Da li se zna, kada je u pitanju licenca, koliki broj učenika može da godišnje upiše vjerska gimnazija "Sveti Sava"? Ne zna, jer toga u licenci nema, ali to ne smeta ni Ministarstvu prosvjete, nauke i inovacija.
Kako su Vlada i ministar pravde donijeli odluku da se "Medresi" i vjerskoj gimnaziji za godinu dodijeli isti iznos sredstava? Postoji li neki pravilnik za dodjelu sredstava za finansiranje rada škola, da li Ministar pravde zna da ove škole imaju različite uslove za rad, da imaju različit broj učenika i angažovanih nastavnika? Da li je Ministru poznato da Zakon o slobodi vjeroispovijeti ili uvjerenja i pravnom položaju vjerskih zajednica propisuje da se vjerske škole finansiraju srazmjerno broju učenika?
Ministarstvo finansija se pridružuje ovom bezakonju i daje pozitivno mišljenje za podršku vjerskim obrazovnim ustanovama, iako u budžetu za 2025. nijesu bila predviđena sredstva za to.
I na kraju, nešto neočekivano i neviđeno do sada. "U konačnom, ministar pravde mr Bojan Božović zaključiće sa vjerskim školama Ugovore o finansiranju tih obrazovnih ustanova u narednom petogodišnjem periodu."
Ko je došao na ideju i zašto da se uradi ovako nešto i može li to da se uradi i bude zakonito? Mandat ova Vlade prestaje 2027. godine, a Vlada potpisuje ugovor o finansiranju škola do 2030? Jedan od odgovora može biti ono što sam već napisao da je ova Vlada oboljela od Crkve Srbije i da se oni ne liječe od te bolesti.

Ima li kraja bezakonju?

Poljski premijer Donald Tusk ocijenio je danas poslije razgovora sa evropskim liderima da je mir u Ukrajini na vidiku a da nadu da se rat završi za nekoliko nedjelja daje to što su SAD po prvi put pokazale spremnost da daju garancije bezbjednosti Ukrajini i to uključući prisustvo američkih vojnika.
- Ključni efekat posljednjih dana je deklaracija američke spremnosti da SAD učestuvuju u garancijama bezbjednosti za Ukrajinu. Uključujući i prisustvo američkih trupa, npr. na granici ili na liniji podjele Ukrajine i Rusije. Te prilično izričite deklaracije pojavile su se prvi put- kazao je Tusk.
Evropski lideri zajedno sa predstavnicima NATO i premijerom Kanade ocijenili su danas na onlajn sastanku prvu rundu, kako je Tusk ;kazao sada već ozbiljnih mirovnih razgovora i sastanka ukrajinskog predsjednika Volodimira Zelenskog i američkog predsjednika Donalda Trampa ovog vikenda.
- Mir je na vidiku. Govorim o predstojećim nedjeljama, ne mjesecima ili godinama- rekao je Tusk pred sjednicu poljske vlade.
Poljski premijer naglasio je da je mir tek na pomolu i da nije sto posto da će se te nade i ostvariti.
- Vidjećemo kako će biti dosljedni naši partneri s druge strane Atlantika. Predsjednik Zelenski je tu pokazao zaista dobru volju. Nužno je po njemu, što je razumljivo, da bude referendum. Ukrajinski narod morao ;bi da se složi kada je riječ o odluci o teritorijama.- rekao je Tusk i upozorio da istovremeno teritorijalna pitanja iziskuju spremnost Ukrajine da ide na kompromis.

Tusk: Mir na vidiku, prekretnica spremnost SAD da pošalju vojnike u Ukrajinu

Napad na Dramsko pozorište u Mariupolju bio je jedan od najzloglasnijih ruskih zločina tokom gotovo četvorogodišnje invazije na Ukrajinu, a prema izvještajima, tom prilikom ubijene su stotine civila – uključujući djecu – koji su se sklanjali u podrumu, dok je uništen jedan od kulturnih simbola grada.
Sada su ruske okupacione vlasti u Mariupolju organizovale glamuroznu ceremoniju povodom ponovnog otvaranja pozorišta, ali postoji problem: za sada nije zakazana nijedna predstava.
Prema riječima bivšeg savjetnika gradonačelnika, Petro Andriuschenka, rekonstrukcija zgrade nije završena. Za Radio Slobodna Evropa izjavio je da su obnovljeni samo javni djelovi objekta: ulaz, gledalište i pozornica.
- Dvije trećine pozorišta – garderobe, tehničke prostorije i razne druge stvari – nisu ni blizu spremne- rekao je Andrjuschenko, koji sada vodi Centar za proučavanje okupacije, nevladinu organizaciju.
Na web stranici pozorišta dostupne su ulaznice, ali stoji da se predstave održavaju na potpuno drugoj adresi – u koncertnoj dvorani filharmonije.
<h2>Šta se desilo s pozorištem?</h2>
Napad na pozorište dogodio se dok su ruske snage napredovale u Mariupolj na početku invazije, u martu 2022. godine.
Civili su ga koristili kao sklonište, a ispred je bio postavljen veliki natpis "Djeca".
Dokumentovano je najmanje 12 smrtnih slučajeva, ali gradske vlasti su tvrdile da je ubijeno oko 300 ljudi, dok je kasnija istraga Associated Pressa zabilježila 600 žrtava.
Napad je široko osuđen kao ratni zločin. Rusija je negirala da je izvela napad.
Međutim, 28. decembra sve je to zaboravljeno kada su ruske okupacione vlasti priredile predstavu s muzikom i kostimiranim izvođačima na novoj pozornici. Glumci iz Sankt Peterburga bili su obučeni kao pirati, harlekini i dame iz 18. vijeka, dok je pjevač nastupao u smokingu.
Građevinari iz Sankt Peterburga došli su da obnove zgradu, a njen gradonačelnik Aleksandr Beglov rekao je publici da je "ovo pozorište simbol i duša Mariupolja".
Nova zgrada možda izgleda slično staroj, ali postoje mnoge razlike.
Fotografije objavljene tokom rekonstrukcije pokazale su da je napravljena od cigle prekrivene malterom. Original je bio građen od bijelog kamena iz Krima, dijela Ukrajine koji je Rusija takođe zauzela.
Sve osim jedne skulpture na vrhu fasade uništene su nakon ruskog napada. Devet novih, izrađenih u ruskom gradu Rostov-na-Donu, izgleda drugačije.
- Pozorište ima malo drugačiju boju, staklene površine su promijenjene, neki konstruktivni elementi su izmijenjeni. Nisu čak uspjeli napraviti statue da izgledaju približno kao originali", rekao je Denis Kochubei, koji je bio zamjenik gradonačelnika Mariupolja kada je Rusija napadala- za RSE.
<h2>'Lakše je zaboraviti'</h2>
Prostor ispred pozorišta, koji je nekada bio pješački trg, sada je parking.
Prokremaljski kanali na društvenim mrežama hvale unutrašnjost, tvrdeći da je "modernija", s elementima poput rampi za osobe u invalidskim kolicima, liftova i prostranijeg prostora za prodaju karata.
- Oni grade vlastita sjećanja na ovaj rat- rekao je Andrjushenko. "U tim sjećanjima… neće biti tragedije, neće biti ničega. Lakše je zaboraviti."
Konstantin Batozsky, politički analitičar i direktor Agencije za razvoj Azovske regije, nevladine organizacije, slaže se.
- Ne postoji bombardovano pozorište – to znači da nije bilo tragedije. Poenta svega ovoga je da se osigura da u sjećanju ljudi ova tragedija, u kojoj su civili poginuli, jednostavno nikada nije postojala. Ne vidite bombardovano pozorište – to znači da se nikada nije desilo.- rekao je.
Pozorište je bilo samo jedna od mnogih zgrada koje su devastirane kada su ruske snage opsjedale Mariupolj u prvim mjesecima 2022. godine, prije nego što su ga potpuno zauzele u maju.
Od tada, ruski mediji prikazuju projekte obnove u gradu.
Batozsky kaže da rekonstrukciju pozorišta treba posmatrati u tom kontekstu – kao propagandu.
- Većina građana još uvijek nije dobila smještaj i živi u ruševinama- rekao je. "Iza fasade centra grada, koji oni 'obnavljaju' ubrzanim tempom, nalaze se samo kulise ruševina, u kojima ljudi nekako preživljavaju. Dakle, njima apsolutno nije stalo do ovog pozorišta."

Kremlj 'ponovo otvara' pozorište u Mariupolju koje je uništio, bez ijedne zakazane predstave

Kraj 2025. i ulazak u „obećanu“ 2026. Crna Gora dočekuje prilično šizofreno.
S jedne strane je opšta euforija eurointegracijskim liderstvom, praćena često nerealnim obećanjima, bombastičnim izjavama i otimanjem zasluga. S druge, tu je realnost koja se ogleda u podeljenom narodu, nerešavanju akutnih problema, svakodnevnim poskupljenjima, maltretiranjem novinara i medija, neznanju i rasipništvu u državnim firmama, jasno vidljivim dvostrukim aršinima prema – s jedne strane - pripadnicima prošlog i prema – s druge - jurišnicima sadašnjeg režima, apsolutnom krahu bezbednosnog sektora, nerešenim masovnim ubistvima, selektivnom pravosuđu, bezobraznom i nekažnjenom uplitanju stranih država i strane crkve direktno i preko lokalnih „čauša“...
I to je utisak koji se stekne „iz daljine“, samo na osnovu nekoliko godišnjih poseta Crnoj Gori, revnosnog praćenja lokalnih medija i čestih razgovora sa stanovnicima najlepše zemlje na Planeti. Na „licu mesta“ verujem da izgleda još gore, tim pre što se tad vide i osećaju tuga, depresija i nezadovoljstvo srodnika, komšija, prijatelja.
Možemo da (pokušamo da) se lažemo, usred ove novogodišnje (lažno) vesele atmosfere, ali meni laži i skrivanje iza fantazija nikako ne idu od ruke. Kada biste samo znali kolikima sam se zamerio zbog spremnosti i brzine da istinu saspem u oči, i genetske nesposobnosti da uvijam u oblande i govorim samo ono šta drugi žele da čuju...
Najzad, dragi čitaoče, da li bi mi verovao kada bih napisao da je u Crnoj Gori danas sve bajno i sjajno, i da kamenje u točkove opšteg prosperiteta ubacuju samo retki preostali pripadnici bivšeg režima, nezadovoljni što više ne mogu da kradu? Bogami, da igramo suprotne uloge, ja bih se na takvu priču uvredio, misleći da od mene praviš budalu. A to nikako ne volim.
Držim da građani Crne Gore – kako god se uže definisali, oni su po samom tom svojstvu Crnogorci - nisu glupi. Iako često ume tako da izgleda. Više su problem neke karakterne osobine, inadžijstvo, ljubomora, pizma, „brojanja“ i „pamćenja“. Fatalizam i sindrom žrtve. I nešto što meni laički izgleda kao opšta emicionalna nezrelost i neostvarenost.
Sve to odlično ilustruje ona istorijska: zameri li ti se vladar (danas i: ministar, direktor, šef...), ne uvaži li tvoje mišljenje ili ti samo ne dadne po tvom skromnom uverenju zasluženu poziciju koju ti najbolje možeš da „pokriješ“ – ti ne doživljavaš samo njega za neprijatelja, već celu Crnu Goru. I spreman si da je prodaš ne za šaku dinara, već za šaku osvete onom ko tvoje umišljeno savršenstvo nije priznao i ispoštovao.
Nemam medicinsku kvalifikaciju za takve ocene - po školi sam pravnik, a po zanimanju novinar sa samo nešto više od 40 godina iskustva - ali meni to ovako, narodski, ne izgleda baš najnormalnije. Spremnost da se odbaci sopstvena država, „dabogda sve izgorilo“, ako nešto tvoje nije prošlo. Kao ono kad klinci igraju „na male goliće“, pa se onaj čija je lopta naljuti što ga nisu prvog izabrali, uzme loptu i ode kući. Samo što ti mali fudbaleri imaju 6-7-8-9 godina, a u slučaju države govorimo o odavno punoletnim i potpuno formiranim ljudima.
„Znaš, ne živiš ovđe, pa ne možeš sve da vidiš i ośetiš, kako se narod prozlio, kako se laže, kako se otima“ – rekao mi je relativno skoro veliki prijatelj, dok smo pili njegovo sjajno vino, a ja kmečao kako mi nedostaje ovaj krš i pogled ka jezeru i moru. Znam ja da mi dijasporci romantizujemo sve i da nostalgija zna da zamagli realan pogled. I da je moj prijatelj, a kao mlađi brat mi je – ljudina jedna prepuna ljubavi, u pravu; najzad i on sam se nekako sklonio u sopstveni mikro-kosmos, razočaran. Kao mnogi.
I potpuno ga razumem. Ne samo što se sve ono loše, zbog čega sve češće pomišljam da evakuišem svoju porodicu, iz Srbije nekako istorijski logično preliva u Crnu Goru. Već i zato što mi Crnogorci – i oni koji se tako osećaju, i oni drugi – imamo svoje brojne autohtone mane. A one se u praksi danas manifestuju u veoma širokom dijapazonu – od vršnjačkog nasilja u školama, preko prečestog javašluka u zdravstvenom sistemu ili rodno motivisanog nasilja u čijem je korenu shvatanje posedovanja drugog čoveka („Podsjeti me da te poslije dobro izdevetam, nijesam odavno“, „Čovjek si mi pa kako hoćeš“ – samo je scena iz filma maestralnog hroničara i karikaturiste crnogorskog mentaliteta, Živka Nikolića), do borbi za političke pozicije što, u stvari, predstavlja samo borbu za jesti hleba bez motike.
Kako stojimo sa lažnim diplomama? Znamo li koliko ih ima? Ko danas u Crnoj Gori realno sme da se uhvati u koštac s vlasnicima papira pribavljenog po povoljnoj ceni, samo da ne bude da ja nemam, a komšija ima diplomu? I s onime šta takve „kvalifikacije“ čine državi i privredi?
Da li da pomenem silna „dugovanja krvi“? Znamo li koliko se taj užasni srednjevekovni običaj još mota po crnogorskim glavama, istim onima koje sanjaju divotu Evropske unije, demokratske i na zakonima i državnoj pravdi zasnovane zajednice?
Ili, recimo, sve ovo šta se dešava sa ili oko crkve. Svestan sam ja šta SPC čini i regionu i samoj Srbiji, ali je pravo pitanje kako se na to reaguje. Vrlo brzo bi crkva kao takva bila postavljena na svoje mesto, da s jedne strane s njom nema koketiranja političara u jednom neformalnom interesnom paktu, a sa druge... Sa druge strane, bar u Crnoj Gori, je fenomen u „nasleđivanju“ idola: Tito, iza njega Sloba, onda Milo ili Momo, pa slavska ikona. Ovako ilustrovana sklonost ka idolopoklonstvu možda deluje i komično, posebno kad se zamisli smenjivanje fotografija na istom mestu u kući. Ali, taj stav je od samog početka ključna kočnica napretka crnogorskog društva. Ne bi crkva uzletela i dala sebi pravo da se meša u sve, a ponajviše stvari koje nemaju i ne smeju da imaju veze sa crkvom i religijom, da nema sklonosti ka pomodnom, bliskosti vladajućem, pripadanja stadu. Kritičan stav svakog građanina, nosioca suvereniteta, zauzdao bi i političare i popove.
Tako gledam i sve ovo šta prati opštu euro-euforiju. Svi misle da je „CG u EU“ već gotova stvar – ja sam već matori, a odavno cinik, i oprostite mi što ne delim vaš optimizam, znajući šta sve Moskva, pod Moskvom ležeći Beograd, i džentlmenski plaćeni (ležeći) službenici takvog Beograda u Crnoj Gori, mogu da urade. Ali, tek kao primer, već sama svađica oko toga ko ima veće zasluge za otvaranje pet poglavlja, a da se zaboravljaju oni koji su uopšte započeli taj proces, pokazuje sve naše mane kao naroda, celu dubinu ličnih frustracija i fragilnost bilo koje politike pred kompleksima.
Sad na to da dodamo sitnicu zbog koje će me, možda, okarakterisati kao jeretika ili plaćenika (najzad, ovo i pišem za „Bemaksov“ portal, zar ne?), ali – rekoh već – ja volim istinu u lice: koliko bi samo notifikovanje jednostavne činjenice o nekoj zasluzi „bivših“ olakšalo (da ne kažem – relaksiralo) političku zategnutost u državi? Pa onda zamislite kako bi to izgledalo kada bi svi bili spremni samo da priznaju činjenice i zasluge onih drugih i makar privremeno obustave pizme i napade?
Uz samo jedan jedini neprikosnoveni zajednički imenitelj: nezavisna Crna Gora i njen interes. Dobro, znam da u Crnoj Gori postoje ljudi kod kojih ono „nezavisna“ izaziva alergijsku reakciju, ali to je već za lečenje, a ne za novinski tekst, dočim sam ubeđen da ogromna većina ljudi ovde može da pojmi svu snagu, efikasnost i najzad ličnu korist od male nezavisne države na Jadranu, članice EU i NATO.
No, to je već domen visoke politike – a ona bi vremenom morala da postane i manje vidljiva i manje poželjna, posebno ne da ikome bude prvo i jedino zanimanje. Kako stoje stvari sa svakodnevnim životom običnog čoveka? Onom koji od plate ili penzije mora da plati stan, namiri komunalije, ode u prodavnicu, opremi dete za školu, kupi nešto od garderobe? Najzad, i da s porodicom otputuje na produženi vikend u tu istu Evropu, zadovoljstva radi, ili da obnovi nameštaj i belu tehniku. To je, po mom dubokom uverenju, osnovna i prelomna tačka svake vlasti.
Dobra stvar u Crnoj Gori je što se sve zna, i što se svako zna. Loša stvar u Crnoj Gori je što se sve zna, i što se svako zna. Sad ovo uvaženom čitaocu deluje kao da sam i ja zapao u šizofreniju, ili bar dejstvo onog sjajnog vina već pomenutog u tekstu. Ali, nije. Prva rečenica odnosi se na stvarno poznavanje, svest o realnom učinku, znanju i sposobnostima svakog pojedinca. Druga rečenica – na ono šta crnogorska čaršija, ili popularno - narod, izmisli, sazna iz „pouzdanih izvora“, zaključi na osnovu poznavanja (ili klevetanja) porodice, ili iskonstruiše motivisan nekom mržnjom ili zavišću.
I tako, dok polako cure poslednji sati jedne, užasnom tragedijom započete, a brojnim pojedinačnim mukama i polupraznim džepovima nastavljene, teške godine, možda i jeste pravo vreme da se razmisli o greškama i manama. Da bi bar neke od njih – realista sam, znam da ne mogu sve, to ide teško i sporo, ali bar neke – mogle da posle takvog suočavanja ostanu u staroj godini. Tek onda Nova godina ima svoj smisao, van uobičajenog neumerenog jela i pića „kao da je poslednje“ i rutinskih SMS i vajber čestitki.

Tag: dps-bijelo-polje