Sve što se dešava posljednja tri dana, specifično u Podgorici, sa narativima koji jesu širi, gotovo je preslikano na ono što se, nažalost, desilo aprila 1992. godine u Bosni i Hercegovini — a znamo šta se dešavalo poslije tog aprila 1992. godine — rekao je u emisiji Na kraju dana na Televiziji E bosanskohercegovački pisac i kolumnista Dragan Bursać.
Situacija u Crnoj Gori, kaže Bursać, neodoljivo podsjeća na devedesete godine prošlog vijeka, jer su prisutni identični antibošnjački, antimuslimanski, kako kaže, klerofašistički narativi, u kojima se, preko nekih teorija zavjere, a najčešće kroz narativ o ugroženosti srpskog stanovništva, „spontano” dešava „narod”.
- Fascinantna je ta gotovo iskopiranost načina na koji se to dešava. Svakom čovjeku koji je došao iz Bosne ili Hrvatske trenutno se aktivira PTSP, jer vi vidite, iz sekunde u sekundu, rulju koja ide sa željom da linčuje ljude druge i drugačije — specifično, u ovom slučaju, Turke, građane Turske koji su u Crnoj Gori. To je nešto zastrašujuće, i prosto ne možete da vjerujete da se nakon 35–36 godina takve stvari, takvim intenzitetom i tako brzo, dešavaju tu. Vidimo posljednja tri-četiri dana da događaj prestiže događaj — vidite u jednom trenutku mlade ljude, a onda saznajete da imaju u štekovima bejzbol palice, parole, transparente i prevoz. Vidite da tu nema spontanosti: vidite spaljivanje prodavnica koje drže turski državljani, vidite zapaljene automobile, pa saznate da ti ljudi zapravo i nijesu Turci, osim jednog — da su Azerbejdžanci, i da je došlo do kafanske tuče, provokacija, posjekotina, poderotina, ali ne napada kojim bi bio ugrožen život.I onda vidite transkripciju, kako bih ja rekao — kancelarije — gdje dobijate situaciju da zli Turci ‘idu, ubijaju, spaljuju, pokušavaju da zlostavljaju poštene građane Crne Gore’. Što je potpuno ludilo, što je zastrašujuće - rekao je Bursać.
Evidentan je potpis „kancelarije“, smatra Bursać, sa sjedištem u Beogradu, koji je, kako tvrdi, prisutan nesmanjenom žestinom još od ranih devedesetih godina — i taj obrazac je zastrašujuće isti.
- Ovo što se dešava posljednja tri dana, specifično u Podgorici, sa narativima koji jesu širi, gotovo je preslikano na ono što se, nažalost, desilo aprila 1992. godine u Bosni i Hercegovini. A znamo šta se dešavalo poslije tog aprila 1992. godine - istakao je Bursać.
Kaže i da na Balkanu ništa nije slučajno kada se u blizini nalazi Vučićev režim, jer je, kako navodi, obrazac isti — slanje batinaša i isceniranje događaja.
- Kako su ti batinaši obučeni, kako su maskirani, kakvu imaju ‘radnu opremu’ — zovem je radna oprema jer dobar dio batinaša pohađa kojekakve vojne i policijske akademije, i svi imaju iskaznice državne. Kad vidite da je to poprilično slično onome što se dešava na ulicama Podgorice posljednja dva-tri dana - zaključio je Bursać.
<div class="embed-block"><div><div style="left: 0; width: 100%; height: 0; position: relative; padding-bottom: 56.25%;"><iframe src="https://cdn.iframe.ly/api/iframe?url=https%3A%2F%2Fwww.youtube.com%2Fwatch%3Fv%3DjIG0lLMaVr4&amp;key=87ca3314a9fa775b5c3a7726100694b0" style="top: 0; left: 0; width: 100%; height: 100%; position: absolute; border: 0;" allowfullscreen scrolling="no" allow="accelerometer *; clipboard-write *; encrypted-media *; gyroscope *; picture-in-picture *; web-share *;"></iframe></div></div></div>

Portal ETV

original

viewImage

baseImage

610x380

500x500

400x240

400x203

thumbnail

Bursać: Evidentan je potpis „kancelarije” sa sjedištem u Beogradu, taj obrazac je zastrašujuće isti kao devedesetih

Naredba za sprovođnje istrage Specijalnog državnog tužilaštva (SDT), u kojoj se crnogorski biznismen Aleksandar Mijajlović sumnjiči da je uređivao dio crnogorskih medija, samo je jedan u nizu napada na nezavisne medije, kojima crnogorska javnost svjedoči u posljednje vrijeme.&nbsp;
Sagovornici Analitike, novinarka srpskog dnevnog lista Danas Ivana Šundić-Mihovilović i bosansko-hercegovački novinar i kolumnista Dragan Bursać, saglasni su da je riječ o smišljenom napadu koji za cilj ima zastrašivanje onih koji su se usudili da kritički misle i govore.&nbsp;
Kolege iz regiona upozoravaju da Crna Gora klizi u zonu opasne represije nad slobodnom medija.
<h2>Stari recept vojnika srpskog sveta i neočetničkih žbirova</h2>
Bursać, koji piše kolumnu za jedan od targetiranih portala – CdM, u razgovoru za Analitiku kaže da je riječ o klasičnoj podmetačini.&nbsp;
- Vlast perfidno pokušava da prikaže uhapšenog biznismena kao nekog ko je iz sjene uređivao medije, naređivao novinarima i urednicima, a sve kako bi pomagao opoziciji i kritičkim glasovima. Time se šalje jasna poruka: svaki novinar koji digne glas protiv vlasti, svaki medij koji se usudi da istražuje – biće proglašen dijelom “biznis-mafijaške hobotnice”. To je stari recept vojnika srpskog sveta i neočetničkih žbirova – kriminalizuj opoziciju, kriminalizuj slobodne novinare, medije, i onda ih udavi u blatu koje si sam napravio. Dakle, ovo nije istraga protiv jednog čovjeka, ovo je pokušaj kolektivnog obračuna i masovne diskreditacije svih nepodobnih medija i novinara u Crnoj Gori. Ponavljam, svih - jasan je Bursać.
Prema njegovim riječima, najopasnije je kada vlast pere ruke i formalno “ne dira” kritičke novinare, a u stvarnosti ih, kako pojašnjava, targetira preko svojih megafona i “nezavisnih institucija“.&nbsp;
- Time se stvara atmosfera linča. Takva atmosfera znači prijetnje, autocenzuru i na kraju – tišinu. A tišina je krajnji cilj bojovnika srpskog sveta: društvo u kojem nema disonantnih tonova, nego samo hor poslušnosti. Živim u Banjaluci, vjerujte mi znam kako to ide-korak po korak - kaže Bursać.
<h2>Stvara se opasna klima straha koja za cilj ima društvo poslušnika i podanika</h2>
Sa njim je saglasna Šundić-Mihovilović. Ona za Analitiku ističe da je i ovaj napad na opozicione medije u Crnoj Gori, kao i mnogi u proteklom periodu, klasičan obračun države sa nepodobnim medijima i stvaranje opasne klime straha koja, dodaje, neminovno dovodi do utrnuća cjelokupnog društva, stvarajući društvo poslušnika i podanika.&nbsp;
- Ove, krajnje ozbiljne optužbe, imaju za cilj da ograniče, ućutkaju i spriječe svaku kritiku protiv vlasti, da zastraše novinare, ali i sve druge koji bi javno mogli da istupe protiv vlasti što za posljedicu ima cenzuru i autocenzuru.Sam dio naslova ove vijesti - "Uređivao državu i medije"- objavljene u Vijestima implicira da je to nepobitna činjenica servirajući javnosti sumnju kao istinu bez dokaza u prilog - ukazuje sagovornica Analitike.
Šundić-Mihovilović podsjeća na dio Naredbe u kojem stoji "...SDT sumnjiči Mijajlovića da je medijima direktno proslijeđivao podatke koje je dobijao od okrivljenih funkcionera javne i tajne policije i tužiteljke Nastić, kako bi kreirao javno mnjenje, stvarajući negativnu medijsku sliku, i diskreditujući političare, crkvene velikodostojnike i brojne pojedince i neistomišljenike“.
- I pazite sad - "rušio bezbjednosni sistem". Da nije opasno, bilo bi zaista smješno. A ko je iz SDT dostavio "saznanja " Vijestima, i to baš novinarki koja se jednom diskreditovala kada je BIRN-u dostavila spisak crnogorskih novinara i aktivista proglasivši ih vjerskim ekstremistima i desničarima na osnovu sopstvenog vrijednosnog suda? Takođe, ako pogledamo da se u cijelu hajku uključio ne samo javni servis RTCG već i prosrpsko i prorusko propagandno glasilo IN4s jasno je odakle sve ovo potiče - izričita je srpska novinarka.
<h2>Kome targetirani mediji da se obrate kad su institucije urušene</h2>
Pita se i zašto su baš ovi mediji u Crnoj Gori meta progona i kome su trn u oku.
- Očito nisu "uređeni" po volji stvarnih struktura koje danas upravljaju Crnom Gorom. Onog dana kada je iskopan tunel do Višeg suda u Podgorici, slučaj u kojem su, tri dana prije nego što će uslijediti ova vrlo ozbiljna hajka države protiv medija, oslobođeni svi optuženi pa sad možemo govoriti o takozvanoj aferi Tunel, trebalo je biti jasna poruka šta patron dalje smjera. Jasno je trebalo biti i onog julskog dana, kada su optuženi u slučaju Državni udar iz 2016. oslobođeni krivice odlukom Višeg suda u Podgorici - ukazuje ona.
Kako dodaje, u Srbiji zbog te odluke suda pojam državni udar u Crnoj Gori dodatno izaziva podsmjehe i potcjene u medijskom prostoru i stavlja se pod navodnike kao nešto apstraktno.
- A kako i ne bi kada je Andrija Mandić, prvostepeno osuđen na pet godina zatvora, izabran 2023. za predsjednika Skupštine Crne Gore čime je postao i član Savjeta odbrane. Njegov kolega Srbin iz rasformiranog proruskog Demokratskog fronta Milan Knežević, prvostepeno osuđen na pet godina zatvora, danas je poslanik vladajuće većine i neko koga Srbija pamti tako što iz petnih žila viče kada gostuje na Vučićevim mitinzima. Takođe, kada je 3.avgusta 2022. potpisan Temeljni ugovor trebalo je biti svima jasno da je Crna Gora izgubila svoj subjektivitet i suverenitet i šta bi dalje moglo uslijediti - naglašava Šundić-Mihovilović.&nbsp;
Saglasna je sa bh. kolegom da je ovakvo targetiranje medija od strane vlasti vrlo opasno.&nbsp;
- Gledajući sa strane, vlast u Crnoj Gori čine influenseri, lutke na koncu i Bošnjačka stranka, preko koje se prelama i uticaj Zagreba i njihova ispostava zahtjeva Crnoj Gori na putu ka EU, koja se samo uvećava, ali i uticaj Beograda. Bošnjačka stranka je tu kao jedina brana ili most preko kojeg se čuva ona obnovljena državnost Crne Gore 2006. o kojoj je Vučić na jednom od svojih gostovanja ove nedelje paćenički i sramežljivo govorio - kaže sagovornica Analitike.&nbsp;
Upozorava i da živimo u takvom geopolitičkom vremenu gdje međunarodno pravo i pravda ne važe isto za sve.&nbsp;
- Gdje je veće zlo kada Putin ubija Ukrajince nego kada Benjamin Netanjahu istrebljuje cio palestinski narod. Živimo u vremenu kada se u Evropskom sudu za ljudska prava obaraju presude zbog, recimo, onoga što stoji u Članu 2 Ustava Crne Gore. A u obaranju te presude je učestvovala i sutkinja iz Crne Gore Ivana Jelić, inače potpredsjednica Evropskog suda za ljudska prava u Strazburu - navodi ona.&nbsp;
Šundić-Mihovilović pojašnjava da je riječ o predmetu "Jovičić protiv Srbije" koji se odnosi na državljanina Srbije, studenta Bogdana Jovičića, koji se nalazi u pritvoru od avgusta 2025. godine, navodno zbog vandalizma tokom studentskih protesta u zemlji.&nbsp;
- Sud je odbio njegov zahtjev za premještaj u zdravstvenu ustanovu ili za određivanje mjere kućnog pritvora uz elektronski nadzor, ocjenivši da je van dometa primjene Pravila 39 Poslovnika Suda. Kome da se žale targetirani mediji ako su, kao prva instanca za žalbu, sudske institucije u Crnoj Gori urušene? Da se žale Evropskom sudu za ljudska prava u kojem je crnogorska sutkinja Jelić već jednom opstruirala ono na čemu počiva Ustav Crne Gore, na radost zagovornika Crne Gore kao države etnonacionalnih zborova - pita se Šundić-Mihovilović.
<h2>Medije štiti samo totalna javnost, ogoljenost i vidljivost</h2>
Iz SDT-a je, nakon objavljivanja naredbe za otvaranje istrage, potvrđena informacija opozicije da će urednici medija i predstavnici NVO sektora biti ispitani u okviru istrage. Bursać ne sumnja da postoji realna opasnost i od hapšenja urednika targetiranih medija.&nbsp;
- Prvo privođenja na informativne razgovore, a onda i hapšenja jer srpski svet ne podnosi slobodu – on se hrani strahom i kontrolom. Ali upravo je zato presudan pritisak javnosti, profesionalnih udruženja i međunarodnih organizacija. To je jedina brana od potpunog potapanja institucija i pretvaranja pravosuđa u batinaški servis vlasti. Za razliku od drugih profesija nas štiti samo totalna javnost, totalna ogoljenost i vidljivost - kategoričan je Bursać.
Njegova koleginica iz Beograda citira Muhameda Abdagića koji je svojevremeno rekao: "Politika za danas vodi se prema situaciji koja će biti sutra".
- Dok opozicija upozorava, vlast je već sprovela. Gledajući sa strane, rekla bih da događaji u Crnoj Gori idu gotovo uvijek dva koraka ispred opozicije. Kao kad policajac pravi zapisnik onda kada se nesreća već dogodila. A zlo ne staje i ne spava. Opozicija djeluje suviše neozbiljno, morala bi malo više od pukih saopštenja, poput onih koje pišu briokrate EU i SAD, da pokaže da joj je do države stalo - smatra Šundić-Mihovilović.
<h2>Transparentnost prestaje tamo gdje se mediji dijele na podobne i nepodobne&nbsp;</h2>
Osvrćući se na nedavno uskraćivanje akreditacije dijelu medija od strane Ministarstva odbrane na čijem je čelu kadar Demokrata, Bursać kaže da ta situacija nije nova te da je već viđena u Beogadu i Banjaluci.
- Kad se uskrati akreditacija, to nije samo birokratska odluka, to je politička poruka: “nema mjesta za one koji misle svojom glavom.” Transparentnost prestaje tamo gdje se mediji dijele na podobne i nepodobne. To je matrica palanke, a palanka je idealni teren srpskog sveta. Dodikov režim je, primjerice, počinjao sa uskraćivanjem akreditacija, javnost nije regaovala i mnogi od nekadašnjih novinara nisu više u tom poslu. Na ovaj ili onaj način - podsjeća Bursać.
Šundić-Mihovilović, pak, ističe da joj nije poznato da je režim Aleksandra Vučića uskratio akreditaciju nekom novinaru.
- Neki političari na vlasti odbijaju pozive i intervjue medijima koji nisu otvoreno režimski, ali akreditacije za događaje, konferencije, to ne. Bilo je, vjerovali ili ne, u ono predvučićevsko vrijeme situacija da se novinaru odbije akreditacija jer je pisao loše o toj vlasti i tadašnjem gradonačelniku Beograda - prisjeća se ona.
<h2>Demokrate kao primjer Danin Krugerovog efekta – nesvjesni svoje nesposobnosti&nbsp;</h2>
Osvrćući se na činjenicu da pomenutim ministarstvom rukovode Demokrate, novinarka iz Beograda kaže da je suvislo govoriti o njihovom kapacitetu.
- Pogledajte samo bezbjednosnu situaciju u Crnoj Gori. Gotovo ne prođe dan da se ne dogodi neko ubistvo. Sa svakim tim metkom ostaje šupljina u sektoru bezbjednosti, dok se potpuno ne obruši, a temelji su vrlo krhki. Primjer je bizarna situacija od prošle nedjelje kada je po nalogu suda crnogorska policija otišla da pretraži manastir SPC kod Berana u potrazi za spomenikom ratnom zločincu, hitlerovom odlikašu Pavlu Đurišiću. Epilog svega je da spomenik nije pronađen, da policiji nisu bili dostupni svi djelovi manastira, jer su neke prostorije bile zaključane, a ključ ima isključivo mitropolit budimljansko-nikšićki Metodije!?A SPC je u svom reagovanju izrazila "uznemirenost i zabrinutost zbog otvorenog nasilničkog odnosa režima prema srpskom narodu u Crnoj Gori". Cirkus - podvlači Šundić-Mihovilović.
Sagovornica Analitike smatra da su na talasu "osvježenja" u Crnoj Gori na vlast došli ljudi sa manjkom znanja, vještina, potkapacitirani, ali koji, kako kaže, imaju visoko mišljenje o sebi.&nbsp;
- Psihologija taj fenomen naziva „Daning Kruger efekat“ i opisuje ga kao 'iluzorna superiornost jer pojedinci ne samo da nemaju sposobnosti za obavljanje nekog zadatka, već im nedostaje i sposobnost da prepoznaju sopstvenu nesposobnost, zbog čega se javljaju nerealna pozitivna uvjerenja o sebi' - objašnjava ona.
<h2>Cilj – kontrolisana, utišana i potčinjena Crna Gora&nbsp;</h2>
Iza svega ovoga, prema mišljenjuBursaća, stoji i politički strah i kontrola narativa i sistemska slabost institucija.
- Politički strah, jer se vlast boji kritike, kontrola narativa jer želi monopol nad istinom i slabost institucija jer bez urušenih institucija ne bi mogli ovako brutalno gušiti slobodu. Ali ključna stvar je da je ovo projekt vojnika srpskog sveta, Beograda, Crkve Srbije i lokalnih prosrpskih moćnika. Cilj je jednostavan – kontrolisana, utišana i potčinjena Crna Gora. Ofanziva je počela - upozorava sagovornik Analitike.
I Šundić-Mihovilović je saglasna da su institucije u Crnoj Gori pod kontrolom druge države te da je na djelu potpuna devastacija i zatiranje svega crnogorskog u Crnoj Gori, a medijska slika je, ukazuje, posljedica svega toga.&nbsp;
- I urušavanje države nije samo institucionalno, medijski, već i kulturološki, obrazovno, ekonomski... Potpuna, dakle, deluzija države. Bojim se da nikakvo članstvo u EU, ako ga i kad bude, to neće riješiti. I događaji poput ove medijske hajke razobličuju demagogiju i populizam ljudi na vlasti pričama o EU. Dok sami ne počistite mulj u kojem živite nijedan EU zakon to neće urediti. Bio bi samo to privid uređenja, kao što je, nažalost, Crna Gora, trenutno, samo ljuštura od članice u NATO-u, iznad svega, zbog gore navedenog bezbjednosnog sektora kroz koji promaja duva - ocjenjuje ona.&nbsp;
<h2>Novinarstvo pod opsadom, pritisci i cenzura postali svakodnevica</h2>
Ističe i da je medijska situacija širom Balkana izuzetno loša. Vlast u Beogradu, kako podsjeća, gotovo rutinski targetira, zastrašuje, diskredituje, tuče, tuži i hapsi novinare.
- Fondacija Slavko Ćuruvija saopštila je da je tokom septembra registrovala 141 verbalni napad državnih funkcionera i poslanika Srpske napredne stranke na kritičke medije i novinare što je četiri puta više u odnosu na avgust. Imamo situaciju u BiH gdje bi tamošnja vlast 'Trojke' vrlo rado počistila sve novinare i portale koji nisu njima naklonjeni. Ministar spoljnih poslova BiH Elmedin Konaković otvoreno je pozivao da Federalna televizija treba da sprovodi "Trojkine" politike, što je na kraju i učinjeno promjenom rukovodećeg kadra i uređivačke politike - dodaje sagovornica Analitike.
Podsjeća da je organizacija Safe Journalist nedavno izdala saopštenje u kojem osuđuju ciljani politički pritisak i pozivaju Konakovića da prestane da targetira medije i novinare.
- Susjedna Hrvatska, iako članica EU, je država gde je, sigurnost novinara ozbiljno ugrožena. Ovogodišnji izještaj o stanju medijskih sloboda u EU Media Freedom Report 2025 iznio je zabrinjavajuće nalaze za Hrvatsku i upozorio na pritiske na javne medije, politički uticaj kroz državno oglašavanje, netransparentnost vlasništva nad medijima te ugroženu sigurnost novinara. Hrvatska je, prema navodima tamošnjeg društva novinara, rekorder po broju SLAPP tužbi protiv novinara - navodi Šundić-Mihovilović.&nbsp;
I Bursać smatra da je situacija sa novinarskom profesijom u Crnoj Gori i na Balkanu dramatična.&nbsp;
&nbsp;- Ili jadna. Svejedno je. Novinarstvo je pod opsadom, pritisci i cenzura su postali svakodnevica. Crna Gora se u zadnjih pet godina uklapa u regionalni trend: od Beograda do Banjaluke ista je matrica – uguši slobodu, kriminalizuj kritičare, proglasi ih izdajnicima. To je recept srpskog sveta. A opasnost za društvo nije samo da novinari nestanu, nego da ostane samo eho jedne ideologije - zaključuje Bursać.

1084x550

Bursać: Ofanziva počela, tišina krajnji cilj bojovnika srpskog sveta; Šundić-Mihovilović: Ni Vučićev režim nije išao ovako daleko

Država Crna Gora treba svojim zapadnim partnerima da objasni šta to znači prisustvo na vojnoj paradi u Beogradu, jer upravo ti zapadni partneri su bojkotovali ovu paradu, koja je naravno bila imitacija neke bjeloruske parade - rekao je u emisiji Na kraju dana, na Televiziji E, bosanskohercegovački pisac i kolumnista Dragan Bursać.&nbsp;
U subotu je u Beogradu održana vojna parada simboličnog naziva ,,Snaga jedinstva”, paradi su prisustvovali zvaničnici Republike Srpske Milorad Dodik, Nenad Stevandić i Željka Cvijanović, a iz Crne Gore predsjednik Skupštine Andrija Mandić, lider DNP-a Milan Kneźević i jedan od dva mitropolita SPC u Crnoj Gori Metodije.&nbsp;
Prisustvo zvaničnika iz regiona toj vojnoj paradi, kaže Bursać, je očekivano i sve se svodi da na činjenicu da su ljudi iz entiteta Republika Srpska i čelni ljudi iz Crne Gore otišli da se, kako kaže, poklone Vučiću.&nbsp;
- Otišli su da podnesu kratak referat, prime direktive i otišli su da pokažu da taj tronožac ,,srpskog sveta” i te kako funkcioniše, osovina Beograd - Banja Luka - Podgorica. Naravno da je centar osovine u Beogradu i naravno da su ovi nabrojani likovi tu da drže skute kako Vučiću sa jedne strane, tako i crkvi Srbije sa druge strane - rekao je Bursać.&nbsp;
Smatra da je za Crnu Goru kao članicu NATO pakta loše što ljudi koji su nominalno oficiri ne idu u Hrvatsku, ali idu u Srbiju koja, kako kaže, svim srcem i silama teži BRIKSU i nekim integracijama koje su daleko na istoku.&nbsp;
- Prisustvo Dodika kao Putinovog emisara možda je logičnije, a sa druge strane crnogorsko rukovodstvo, mislim na četničkig vojvodu Mandića, a onda i na oficire je zapravo na neki način rižično za državu Crnu Goru. Da li država Crna Gora treba svojim zapadnim partnerima da objasni šta to znači, jer upravo ti zapadni partneri su bojkotovali ovu paradu, koja je naravno bila imitacija neke bjeloruske parade, pošto ne može ni ruske parade, ali živimo u svijetu gdje to nije neočekivano- zaključio je Bursać.
<div class="embed-block"><div><div style="left: 0; width: 100%; height: 0; position: relative; padding-bottom: 56.25%;"><iframe src="https://cdn.iframe.ly/api/iframe?url=https%3A%2F%2Fwww.youtube.com%2Fwatch%3Fv%3D2-vVliPiFX4&key=87ca3314a9fa775b5c3a7726100694b0" style="top: 0; left: 0; width: 100%; height: 100%; position: absolute; border: 0;" allowfullscreen scrolling="no" allow="accelerometer *; clipboard-write *; encrypted-media *; gyroscope *; picture-in-picture *; web-share *;"></iframe></div></div></div>

Bursać: Crnogorski zvaničnici otišli na Vojnu paradu u Beograd da podnesu kratak referat i prime direktive

Na Maksimiru se sinoć dogodilo nešto što nadilazi nogomet. Dok su Kramarić i društvo parali mreže, dok su se tribine tresle od navijačkih pjesama, u jednom trenutku iz Zagreba je prema Dubrovniku, ali i prema cijelom Balkanu, odaslana poruka koja je jača od svih rezultata i statistika.
Oko pet stotina crnogorskih navijača razvilo je transparent: “Sa Lovćena vila kliče, oprosti nam Dubrovniče”.
I stadion je zapljeskao. Aplauz za jedno civilizacijsko izvinjenje, aplauz za gestu koja presijeca tri i pol desetljeća šutnje, straha i kolektivne krivnje.
<h2>Povijest jedne rečenice</h2>
Da bi se razumjelo koliko je ovo veliko, treba se vratiti u 1991. Na Cetinju, dok su Miloševićeve jedinice razarale Dubrovnik, Liberalni savez Crne Gore okupio je najmanje deset tisuća ljudi na antiratnom prosvjedu. Atmosfera je kipjela od bijesa i mržnje prema Miloševićevom režimu.
Tadašnji vođa LSCG-a, Slavko Perović, izgovorio je rečenicu koja je postala povijesna: “Država koja u svojim temeljima ima jedan sprženi Vukovar, neće nikada biti sretna!” Masa je tada zapjevala: “Sa Lovćena vila kliče, oprosti nam Dubrovniče!”
To je bio trenutak kad je antifašistička Crna Gora pokazala svoje drugo lice – ono koje ne pristaje na razaranje susjeda, koje se srami umjesto da slavi velikosrpsku agresiju. I dok je crnogorski režim tada služilo Beogradu, desetine tisuća ljudi jasno su rekli: “Ne u naše ime!”
Godinama kasnije, 2000., Milo Đukanović će se u Cavtatu zvanično ispričati Stjepanu Mesiću i Hrvatskoj. Lijepo je to zvučalo, ali bila je to diplomatska obaveza. Isprika s Cetinja 1991. i ona s Maksimira 2025. – one su iskrene, narodne, proizašle iz duše.
<h2>Od paljevine do katarze</h2>
Nije nimalo slučajno da su navijači uzeli upravo te stihove. Oni su u ratnim godinama bili perverzno preokrenuti u oruđe mržnje. “Sa Lovćena vila kliče” značilo je tada: hajdemo na Dubrovnik, hajdemo paliti i rušiti.
Sada je ta sintagma vraćena tamo gdje pripada – u ljudskost, u oprost, u priznanje krivnje. “Oprosti nam, Dubrovniče.” Četiri riječi koje su jače od svih generala, od svih Miloševića i svih Bulatovića. Četiri riječi koje bole, opominju, ali i liječe.
<h2>Što znači jedno “oprosti”</h2>
S pravom će mnogi u Hrvatskoj pitati: što nam znači jedno “oprosti” na tribinama, kad država Crna Gora nikada nije donijela rezoluciju, kad nikada oficijelna delegacija nije došla na Stradun s vijencem?
Ali upravo u tome je snaga. Ovo nije protokol, nije PR kampanja. Ovo su ljudi – većinom mladi, rođeni poslije rata – koji govore umjesto države. Koji kažu: ne želimo živjeti u laži.
To “oprosti” znači da nova generacija ne pristaje biti taocima srpskog sveta. To “oprosti” znači da Dubrovnik prestaje biti simbol osvojenog plijena i ponovo postaje – susjed, prijatelj, brat.
<h2>Buđenje građanske Crne Gore</h2>
I zato treba pitati: je li ovo samo epizoda s Maksimira ili početak građanskog buđenja uspavane Crne Gore? Jer znamo kako zemlja danas izgleda. Podgoricu drži Andrija Mandić sa svojom svitom, u Nikšiću se vijore tuđe zastave, a Beograd i dalje upravlja koncima. Srpski svet Crnu Goru vidi kao provinciju, kao još jedan kotar “srpske zemlje”.
Ali postoji herojsko Cetinje. Postoji onih 10.000 iz 1991. Postoje oni koji su 2021.pokušali spriječiti nasilnu intronizaciju patrijarha. I sada postoje ovi mladi ljudi na Maksimiru. To je kontinuitet građanske Crne Gore, koja spava, ali se budi kada je najpotrebnije.
Transparent u Zagrebu zapravo je poziv Cetinja cijeloj Crnoj Gori: “Vila kliče, hoćete li je čuti?”
<h2>Kako će reagirati Beograd i Podgorica</h2>
Ne treba imati iluzija – Beograd će poludjeti. Tabloidi će već sutra grmjeti:
“Izdajnici kleče pred Hrvatima”,
“Sramota u Zagrebu – Crnogorci protiv vlastitih junaka”,
“Dubrovnik važniji od Srbije”...
U Podgorici će Mandić i družina odmah umanjivati značaj. Reći će: “To je samo šaka ljudi, to su plaćenici.” I opet će promašiti bit: nije važno koliko ih je bilo, važno je što su rekli. A rekli su ono što čitav jedan narod šuti već desetljećima.
<h2>Hrvatska dimenzija</h2>
Za Hrvatsku, ovaj transparent je ogledalo. On pokazuje da u Crnoj Gori postoje ljudi koji žele oprost, priznanje i normalan suživot. Zagrebačka publika je to osjetila i zato je aplauz bio iskren, eruptivan.
Ali, on je i upozorenje hrvatskoj politici: da prestane flertovati s Dodikom, Vučićem i njihovim jatacima, i da prepozna one snage na Balkanu koje grade građansko društvo. Ako Hrvatska ne prepozna ovu šansu, propustit će povijesni trenutak.
<h2>Dubrovnik kao rana i simbol</h2>
Dubrovnik nije samo grad. On je rana Hrvatske, rana Europe. On je grad koji je 1991. obasipan četničkim granatama, a danas prima tisuće crnogorskih turista. I svaki od njih, dok šeta Stradunom, trebao bi u sebi čuti onaj stih: “Oprosti nam.”
Transparent s Maksimira tu simboliku vraća u javni prostor. On podsjeća da mir nije zaborav, nego priznanje.
<h2>Hoće li poruka preživjeti?</h2>
Opasnost je da ovo postane samo viralna vijest, da nestane za 48 sati s portala. Zato građanska Crna Gora mora napraviti ono što je najteže: prenijeti ovu poruku s tribina u institucije.
To znači: Rezoluciju u Skupštini o napadu na Dubrovnik. Javnu ispriku predsjednika i premijera u Dubrovniku. U Dubrovniku, ponavljam! Istinu u udžbenicima. Bez toga, “oprosti nam” ostaje samo grafit u zraku.
<h2>Vila kliče, ali čuje li je cijela Crna Gora?</h2>
Transparent u Zagrebu nije samo navijačka gesta. To je povijesni trenutak u kojem crnogorski narod vraća sebi čast. To je signal da Crna Gora nije i nikada neće biti provincija srpskog sveta koliko god se Vučićevi gaulajteri upinju da to postane.
I zato je pitanje: hoće li građanska Crna Gora čuti vilu s Lovćena i slijediti je? 
Jer neka se ne lažemo – isti oni što su palili Dubrovnik danas bi da pale Crnu Goru. Samo što se ovoga puta ne kriju iza uniforme JNA, nego iza mantije i srpske zastave. Ali poruka s Maksimira im je poslana jasno i glasno:
“Nikad više!”
Ako Crna Gora prihvati tu poruku, ako Cetinje probudi uspavanu Podgoricu, onda Maksimir neće biti tek stadion, nego početak oslobođenja cijelog jednog naroda.

Poruka s Maksimira upućena je Hrvatima, ali i Crnogorcima: oni koji su gađali Dubrovnik danas bi palili i Crnu Goru

Znate ono kad diktatoru ponestane iole ozbiljnih igrača, pa na scenu stupaju trećerazredni poslušnici koji pristaju biti puki tasteri, mehanički produžeci njegove volje, bez imalo političkog integriteta ili ustavne osnove? E, to je priča o Savu Miniću, Dodikovom novom "mandataru", premijeru niotkuda i ničega, instaliranom u entitetu koji se već odavno odvojio od prava, zakona i zdravog razuma.
Minić je, da se ne lažemo, običan partijski vojnik. Čovjek s biografijom kakvu ima hiljade činovnika – od advokata u provinciji, preko načelnika Bosanskog Šamca, do direktora jedne od onih SNSD-ovih firmi koje funkcionišu na relaciji stranka – tender – javni novac. Bio je i ministar poljoprivrede, ali ga niko neće pamtiti po revolucionarnim reformama, nego po tome da je znao klimati glavom na Dodikove ideje i davati zakletvu da će "ojačati Republiku Srpsku" dok poljoprivrednici propadaju, a mladi iz sela odlaze glavom bez obzira.
Pa ko je onda zapravo Savo Minić? On je prototip Dodikova "čovjeka za sve". Onaj koji nije tu da vodi vladu, nego da vladu drži u paralizi dok gazda iz Laktaša vodi svoje privatne ratove sa Sarajevom, Briselom i Vašingtonom. On je taster, onaj koji stisne dugme kada Dodik kaže, pa makar to dugme bilo samouništenje.
<h2>On nema ideja</h2>
U zemlji u kojoj je Dodiku pravosnažno oduzet mandat, u kojoj mu je zabranjeno da vrši bilo kakvu javnu funkciju, njegovo imenovanje Minića je pravni skandal, politički udar i moralni sunovrat. To je ono što Dodik radi godinama – sistemsko poništavanje države kroz farsične odluke koje njegovi poslušnici progutaju bez gutljaja vode.
Minić nije opasan zato što ima svoje ideje. On ih nema. Nije opasan zato što ima političku harizmu. Nema je. Opasan je upravo zato što nema ništa osim slijepog posluha. Dodik u njemu vidi ono što je tražio – čovjeka bez svojstava, praznu formu koja će potpisivati i klimati glavom.
I zato će se desiti – jedno veliko ništa. Nelegalna vlada, nelegalni ministri, nelegalni mandatar. A svi legalni u tome što slušaju šefa i što su spremni na Dodikovu naredbu dizati ruku protiv zdravog razuma.
Kad Dodik kaže "EU više nije naša orijentacija", Minić je tu da potvrdi. Kad Dodik kaže "referendum o presudi Suda BiH", Minić će to ponizno najaviti. Kad Dodik odluči da se blokira život građana, Minić je tu da objasni kako je to za "jačanje Republike Srpske".
U prijevodu, on je (posljednji) Dodikov vazdušni jastuk kojim hoće da ublaži svoj pad.
<h2>Puška iz Lovačkog saveza</h2>
Tako se gradi diktatura – ne na harizmi jednog čovjeka, nego na cijeloj armiji minića, ljudi sitnih ambicija, spremnih da za malo moći i lovačke medalje potpišu sve što im šef baci na sto.
Uostalom, nije slučajno što je Minić i predsjednik Lovačkog saveza RS. Taj detalj je više od ironije. On je zapravo simbol: dok Dodik lovi državu, Savo Minić mu pridržava pušku.
Dakle, ko je Savo Minić? Novi Dodikov taster, birokratski aparatčik, čovjek čije će ime ostati upisano ne po onome što je učinio, nego po tome što je bio poslušna ruka u vremenu kad je Republika Srpska postala laboratorija za bezakonje i privatnu državu jednoga čovjeka.
 
 Što bi reklo Bijelo dugme, "Po njemu se ništa neće zvati".
I baš zato, najveći problem nije Savo Minić. Problem je što je u RS-u sve – od zakona, preko institucija, do naroda – svedeno na ulogu Save Minića.
U Republici Srpskoj odavno više nema građana. Samo tasteri. Minići ovakvi ili onakvi. Pitanje je kad će biti aktivirani i iskorišteni.

1250x600

Ko je Savo Minić, novi Dodikov poslušnik? I je li opasan? Ili su opasne njegove ideje? Ima li on uopšte ikakvih ideja?

“I tako, u 2025. godini, u “oslobođenoj” Crnoj Gori, četnik Pavle Đurišić ne samo da ima spomenik, nego ga čuva pravni kišobran Temeljnog ugovora. To je groteskna slika: oltar iza koga stoji bronzani zločinac, a ispred koga stoji država koja se pravi da ga ne vidi. To je javno korištenje pravnog oružja koje je Crkvi Srbije, na tacni, predao Dritan Abazović tog 3. avgusta 2022. godine, potpisavši s patrijarhom Porfirijem izdajnički dokument.“
Da li iko u Crnoj Gori shvata šta se zapravo desilo u Gornjem Zaostru?
Mitropolit budimljansko-nikšićki Metodije, pod plaštom liturgije i osveštanja, pred okupljenim poštovaocima lika i “djela” četničkog komandanta i zločinca Pavla Đurišića, izgovorio je rečenicu koja je srž kapitulacije jedne države: “Spomenik ćemo staviti u crkvu, pa neka dođu da ruše crkvu.”
To nije samo bahata prijetnja, to je javno korištenje pravnog oružja koje mu je, na tacni, predao Dritan Abazović tog 3. avgusta 2022. godine, potpisavši s patrijarhom Porfirijem Temeljni ugovor – dokument kojim je Srpska pravoslavna crkva u Crnoj Gori dobila ne samo privilegije, nego i faktički status države u državi.
Jer, član 7 tog ugovora je pravna tvrđava za ovakve poteze: nepovredivost crkvenih objekata, zabrana ulaska policiji bez odobrenja crkvenih vlasti, obaveza države da uknjiži crkvenu imovinu čak i bez dokaza o vlasništvu. Ukratko – SPC može u svoje zidove unijeti šta hoće, od oltara do biste ratnog zločinca, a država – ako nije neposredna opasnost po život i zdravlje – može samo da stoji i gleda.
I upravo to se i dogodilo. Policija je, po zakonu, morala ukloniti nelegalno postavljeni spomenik. Mještani i okupljeni “četnički simpatizeri” navodno su pristali da ga uklone nakon osvještanja. I umjesto uklanjanja, Đurišić je “ukazom oltara” preseljen u crkvu. Misija završena. Država – šah-mat.
Ovo nije izolovan incident. Ovo je dokaz funkcionalne nemoći Crne Gore kada SPC odluči da koristi privilegije iz Temeljnog ugovora kao politički alat. I nije SPC ta koja se krije – ona otvoreno preko svojih emisara kaže: “Dođite, rušite crkvu ako smijete.” To je političko reketiranje I sprdnja sa državom upakovano u kanonsko pravo.
Pavle Đurišić nije bilo ko iz prošlosti. On je komandovao formacijama koje su tokom Drugog svjetskog rata izvršile masovne zločine nad muslimanima, Hrvatima i antifašistima. Čovjek koga je i Hitler odlikovao. A danas, zahvaljujući članu 7 Temeljnog ugovora, njegov spomenik postaje “nepovrediv” jer se nalazi unutar crkvenih zidina.
Da budemo jasni – ovo je pravna perverzija. Temeljni ugovor se u javnosti prodavao I predstavljao kao “regulacija odnosa Crne Gore i SPC-a” i “pravna sigurnost za vjerske zajednice”. U stvarnosti, on je otvorio Pandorinu kutiju: crkva može, mimo volje i zakona države, postati skladište političkih i ideoloških simbola – od postamenta četnika do zastava koje negiraju ustavni poredak.
Još je strašnije što se ovo radi s punom sviješću o pravnim posljedicama. Mitropolit Metodije nije govorio u afektu – on je svjesno demonstrirao pravni imunitet SPC-a. A taj imunitet je potpisao, legalizirao i u Ustavni sud ugurao tadašnji premijer Dritan Abazović. Ustavni sud je odbacio inicijative za poništavanje ugovora, iako su sudije Đuranović i Šćepanović otvoreno rekli da je riječ o neustavnom aktu koji podriva sekularni poredak.
Ovo je klasičan primjer države koja se odrekla svog suvereniteta. Država koja, ako se i pokuša suprotstaviti, mora prvo da pita crkvu da li smije. Država koja na vlastitoj teritoriji ima enklave gdje zakoni ne vrijede, jer “viši kanoni” kažu drugačije. I što je najgore, država je bila ta, koja je preko svojih emisara potpisala svoju, na dobrom dijelu teritorije, kapitulaciju.
I tako, u 2025. godini, u “oslobođenoj” Crnoj Gori, Pavle Đurišić ne samo da ima spomenik, nego ga čuva pravni kišobran jednog interdržavnog ugovora. To je groteskna slika: oltar iza koga stoji bronzani zločinac, a ispred koga stoji država koja se pravi da ga ne vidi.
Budimo posve iskreni, država je ta koja svojim potpisom garantuje Đuirišićevu bronzanu nepovredivost iza crkvenih zidova.
Pitanje više nije pravno, nego civilizacijsko: da li Crna Gora ima snage da raskine ovakav ugovor i vrati državu narodu i građanima još više iz kandži SPC-a? Ili će SPC nastaviti da diktira šta se smije, a šta ne smije ukloniti ili zaštititi – od krsta do spomenika Hitlerovom savezniku i odlikovaniku?
Jer, kad crkveni zidovi postanu posljednje utočište četništva, to nije samo problem zakona. To je pitanje obraza jedne države. A obraza, bojim se, Temeljni ugovor ne poznaje.
Zato i jeste napravljen i potpisan da stvori državu u državi kao posljednje utočište hulja!

Kako je Temeljni ugovor pretvorio SPC u državu u državi – Pavle Đurišić, oltar i kapitulacija Crne Gore

Novinar i kolumnista Dragan Bursać bio je gost Klix Studija, gdje je govorio o drugostepenoj presudi predsjedniku Republike Srpske Miloradu Dodiku, ali i o političkoj situaciji u entitetu RS, opoziciji i porukama koje stižu iz susjedne Srbije.
Kada je riječ o presudi, Bursać je istakao da je prisutan narativ prema kojem — kada neko samo radi svoj posao — to se proglašava pobjedom države.
Smatra da je predsjednik RS bio kontradiktoran u više navrata tokom davanja izjava nakon presude.
- Nakon izjava iz Srbije se okuražio i vratio na puteve drmanja krizom - kazao je Bursać.
Na pitanje o izjavama predsjednika Srbije Aleksandra Vučića i o njegovom stavu da Srbija ne prihvata presudu, Bursać je poručio:
- Državu BiH ne treba da bude briga šta Vučić govori, jer Dodik prima platu od BiH… Ako Vučić toliko želi Dodika – može da ga zaposli u državne institucije - dodaje Bursać. 
Govorio je i o opoziciji u RS, tačnije Drašku Stanivukoviću i Jeleni Trivić, navodeći da se termin „opozicija“ u njihovom slučaju zloupotrebljava:
- Oni su samo protivnici i čak su služnički okrenuti prema Beogradu. Kad Vučić pusti Dodika niz vodu, očekujte da u roku od dvije sekunde ispaljuju kanonade kakve ni Nebojša Vukanović nikada nije - rekao je Bursać.
Smatra da su predstavnici opozicije RS „festina lente“ — požuri polako.
- PDP mora da vidi šta i kako u svojoj kući, kao i SDS, a do tada izvorne opozicije nema jer se ne žele zamjeriti Vučiću. Svi bi da vide leđa Dodiku — uključujući i Vučića - naveo je Bursać.
Ipak, dodaje da predsjednik RS odgovara Vučiću jer, kako kaže, „dobro dođe u eri više unutrašnjih kriza u Srbiji“.
Na pitanje da li je lider HDZ-a Dragan Čović promijenio stav nakon presude Dodiku, s obzirom na to da je rekao kako je poštovanje sudskih odluka ključno za demokratska društva, Bursać je kazao:
- Ako ne znate šta će biti s nekim – poslušajte šta o njemu kaže Čović - zaključio je Bursać.

Dragan Bursać: Ako Vučić toliko želi Dodika – neka ga zaposli u državne institucije Srbije

Dodik je poprilično grogiran, Dodik gubi kontakt sa realnošću i takav je, zapravo, najopasniji. Onog trenutka kada on bude sa one strane rešetaka gotovo trenutno će nastati relaksacija situacije - kazao je u emisiji Na kraju dana, na Televiziji E, novinar i kolumnista Dragan Bursać.
Najava Milorada Dodika o formiranju entitetske granične policije Republike Srpske, kaže Bursać, je potpuna budalaština i nešto s one strane realnosti.
- To je nešto što u Dodikovim očima treba da znači pripremu za stvaranje nekakve međuentitetske policije, jer objektivno on tu granicu prema Srbiji, gdje bi bila nepostojeća, a prema dijelovima Crne Gore, i donekle prema Hrvatskoj, a u suštinski bi mu namjera bila, ukoliko mu se dozvoli, naravno, da pravi nekakvu policiju koja bi razgraničavala entitet Republiku Srpsku od Bosne i Hercegovine, što je poptpuno suludilo, naravno, i što je van svake pameti, i van svake realnosti, što bi vjerovatno dovelo do sukoba, bez daljnjeg. Međutim, Dodik je poprilično grogiran. Dodik gubi kontakt sa realnošću i takav je zapravo najopasniji - rekao je Bursać.
Hapšenje Dodika po potjernici bi izazvalo smirivanje krize, jer je, ističe on, to prestupnik i čovjek s one strane zakona. Svako odlaganje hapšenja ide u korist Dodika, a na štetu Bosne i Hercegovine.
- Nehapšenjem Milorada Dodika, Miškovića, Stevandića i ekipe vi pokazujete da nijeste funkcionalna država. Onog trenutka kada oni budu sa one strane rešetaka gotovo trenutno će nastati relaksacija situacije. Zašto to tvrdim? Pa zato što živim u Banja Luci i znam da 90 posto ljudi ne bi prstom mrdnulo za Milorada Dodika, i zapravo su ljudi koji žive u entitetu Republika Srpska, zajedno sa ljudima iz Srbije, zanimljivo i o tome možemo pričati, najogorčeniji na vladavinu i strahovladu Milorada Dodika koji je našao za shodno da šalje svoje glasačke botove u Srbiju, da tamo mijenja izbornu volju, da to radi u Crnoj Gori, da je jedan od tog trolista, ili tronošca ,,srpskog sveta”, sa Andrijom Mandićem i Vučićem. Ta situacija gdje bi on bio iza rešetaka zasluženo, to ne kažem ja, to kaže sud, dovela bi gotovo trenutno do relaksacije situacije. Svaka priča o nekakvoj eskalaciji, o nekakvim sukobima zato što bi on bio priveden, zapravo ide u njegovu korist i on se negdje skriva iza svega toga - zaključio je Bursać.
<div class="embed-block"><div><div style="left: 0; width: 100%; height: 0; position: relative; padding-bottom: 56.25%;"><iframe src="//cdn.iframe.ly/api/iframe?url=https%3A%2F%2Fwww.youtube.com%2Fwatch%3Fv%3Ddg0m3QtU_Kc&key=87ca3314a9fa775b5c3a7726100694b0" style="top: 0; left: 0; width: 100%; height: 100%; position: absolute; border: 0;" allowfullscreen scrolling="no" allow="accelerometer *; clipboard-write *; encrypted-media *; gyroscope *; picture-in-picture *; web-share *;"></iframe></div></div></div>

Bursać: Znam da 90 odsto ljudi ne bi prstom mrdnulo za Milorada Dodika

Sada je već sasvim jasno da Crnoj Gori slijedi dejtonizacija zemlje, po kojoj će suverenistima ostati potez od Cetinja do Ulcinja, a većina države će biti južna RS - ocijenio je bosanskohercegovački novinar i kolumnista, Dragan Bursać.
On je u objavi na društvenoj mreži X (bivši Tviter) ukazao da će se NATO, ako Donald Tramp pobijedi na izborima, pozabaviti sobom da bi preživio.
- Četnike ionako ne zanima EU, a bogme se ni Brisel ne buni. NATO? Ako Tramp pobjedi, NATO će se o sebi zabaviti e da bi preživio. A građani Crne Gore? Pitajte ih koliko su zabrinuti ili im je ipak dojč u Bokeškoj draži”, napisao je Bursać.
<div class="embed-block"><div style="max-width: 550px;"><div style="left: 0; width: 100%; height: 0; position: relative; padding-bottom: 56.25%;"><iframe src="//cdn.iframe.ly/api/iframe?app=1&url=https%3A%2F%2Fx.com%2Fdijalekticar%2Fstatus%2F1851756234212553070&key=87ca3314a9fa775b5c3a7726100694b0" style="top: 0; left: 0; width: 100%; height: 100%; position: absolute; border: 0;" allowfullscreen></iframe></div></div></div>
Na njegovu objavu reagovao je jedan od srpskih opozicionih lidera Nenad Čanak poručujući da će biti zla.
<div class="embed-block"><div style="max-width: 550px;"><div style="left: 0; width: 100%; height: 0; position: relative; padding-bottom: 100%;"><iframe src="//cdn.iframe.ly/api/iframe?app=1&url=https%3A%2F%2Fx.com%2FXXLTulip%2Fstatus%2F1851764877586763860&key=87ca3314a9fa775b5c3a7726100694b0" style="top: 0; left: 0; width: 100%; height: 100%; position: absolute; border: 0;" allowfullscreen></iframe></div></div></div>
 
- Biće zla - naveo je kratko Čanak.

Bursać: Jasno da Crnoj Gori slijedi dejtonizacija

Vaterpolisti Budućnosti One poraženi su večeras u Podgorici od Panatinaikosa 14:9, u utakmici četvrtog kola C grupe Eurokupa.
Podgorički tim upisao je četvrti poraz i bez pobjede je u debitantskoj sezoni na evropskoj sceni.
Budućnost je odigrala najbolji meč ove sezone, ali to nije bilo dovoljno da se priredi iznenađenje.
Panatinaikos, koji je dobio i prvi međusobni duel, dvadesetak minuta je &nbsp;dominiraom vodio je 8:1, pa 10:3.
Od sredine treće četvrtine Budućnost je zaigrala bolje i uspjela da ublaži poraz.
U ekipi Panatinaikosa, čiju kapicu nosi crnogorski reprezentativac Dušan Banićević, najefikasniji su bili Nikolas Kopeliadis i Aristeidis Kalivolopulos sa po četiri gola.
Isti učinak u domaćem sastavu imao je Darko Brguljan, tri je postigao Petar Brnović, a po jedan Marko Bošković i Nikola Petrović.
Budućnost će u narednom kolu, 4. decembra, biti gost Vuljagmenij.

Panatinaikos pobijedio Budućnost One

Jedna osoba povrijeđena je u padu lifta u zgradi u centru Podgorice.
To je Portalu ETV potvrdio šef Službe zaštite i spašavanja Glavnog grada Nikola Bojanović.
- Povrijeđeni je izvučen iz lifta i prebačen vozilom hitne pomoći radi pružanja medicinske pomoći - kazao nam je Bojanović.
Uzrok pada lifta još nije poznat.

Jedna osoba povrijeđena u padu lifta u centru Podgorice

Doskorašnja urednica Dokumentarnog programa Televizije Crne Gore Mila Vuković saopštila je da joj je urednik Prvog programa Bojan Terzić rekao da direktor TVCG Milan Knežević želi da pokrene njenu smjenu jer je uoči utakmice sa Hrvatskom emitovana epizoda „Perspektive“ koja kritički tematizuje rastući nacionalizam i ekstremizam u zemljama naše regije.
Mladi u ovoj epizodi, kako je pojasnila Vuković, na konkretnim primjerima osuđuju rast nacionalizma.
- I to je tema o kojoj se, objektivno, mora govoriti svaki dan. Usljed tehničkog problema, emitovanje je prekinuto nakon 13 minuta, a na adresu urednika Prvog programa TVCG, promtno stiže pitanje od portala „Pobjeda“: „Da li je predviđeno da dio redovne programske šeme TVCG1 za ponedjeljak 17.11 bude emisija „Perspektiva“ u produkciji RSE i ako jeste zbog čega se emituje epizoda koja je od 20. jula 2025, te da li je uredništvo uzelo u obzir potencijalne tenzije zbog održavanja utakmice između Crne Gore i Hrvatske?“ - navela je ona.
Otkako je prije četiri godine Ugovorom o radu na neodređeno vrijeme raspoređena na radno mjesto urednika Dokumentarnog programa, sadržaj koji je stvarala sa kolegama je, kaže, nagrađivan i prepoznat kao primjer profesionalnih i etičkih standarda Javnog servisa.&nbsp;
- Dvoumila sam se da li ovu informaciju javno da podijelim, jer nijesam obznanila ni kada sam raspoređena na mjesto urednika Dokumentarnog programa, ali zbog načina na koji mi je menadžment posredstvom Arhive RTCG, poslao ponudu za zaključivanje Aneksa Ugovora o radu, koju potpisuju direktor TVCG Milan Knežević i generalni direktor RTCG Boris Raonić, bez prethodnog postupka, bez obrazloženja i bez ijednog zakonski propisanog koraka, sa zadovoljstvom ću to da uradim i odmah im poručim, naravno da ću pokrenuti zvaničan spor, jer je njihovo postupanje nezakonito! - navela je ona.
<h2>POKUŠAJ DISCIPLINOVANJA I POTČINJAVANJA RTCG</h2>
Vuković je istakla da po zakonu ne može biti smijenjena, jer nije ni izabrana u mandatnoj funkciji i ni na osnovu „želje“ ili impresija bilo kog pojedinca.
- Dakle, bez ijednog zakonski propisanog koraka, bez postupka utvrđivanja odgovornosti, bez pisanog upozorenja, obrazloženja i bez odluke o povredi radne obaveze. Ovo nijesu samo profesionalni pritisci, već i pokušaj uređivačkog disciplinovanja i potčinjavanja Javnog servisa ličnim ukusima i političkim očekivanjima – napisala je Vuković u objavi na Fejsbuku.
Pojasnila je da već drugu godinu zaredom, na Televiziji Crne Gore ponedjeljkom u 12.15 sati emituju Dokumentarni serijal „Perspektiva“ koji realizuju Radio Slobodna Evropa i The National Endowment for Democracy (NED).&nbsp;
- Shodno potpisanom ugovoru, Javnom medijskom servisu RTCG ustupljen je uz prava na emitovanje bez naknade i ograničenja. Serijal prenosi više od 30 televizija u Bosni i Hercegovini, Srbiji, Crnoj Gori i Hrvatskoj. Namijenjen je mladima i pruža im prostor za dijalog i javnu debatu, o zidovima koje su među njima stvorili ratna prošlost, obrazovni sistem i mediji. Mladi u „Perspektivi“ imaju priliku da čuju jedni druge, slobodno razgovaraju o aktuelnim temama, debatuju o ljudskim pravima, multikulturalnosti, nasilju, opštim i ličnim vrijednostima, radikalizaciji, slobodi… U ponedjeljak 17. 11 2025. emitovana je epizoda koja kritički tematizuje rastući nacionalizam i ekstremizam u zemljama naše regije. Mladi u ovoj epizodi na konkretnim primjerima osuđuju rast nacionalizma i to je tema o kojoj se, objektivno, mora govoriti svaki dan - pojasnila je Vuković.
Usljed tehničkog problema emitovanje je, prema njenim riječima, prekinuto nakon 13 minuta - a na adresu urednika Prvog programa TVCG, promtno stiže pitanje od portala „Pobjeda“ : “Da li je predviđeno da dio redovne programske šeme TVCG1 za ponedjeljak 17.11 bude emisija „Perspektiva“ u produkciji RSE i ako jeste zbog čega se emituje epizoda koja je od 20. jula 2025, te da li je uredništvo uzelo u obzir potencijalne tenzije zbog održavanja utakmice između Crne Gore i Hrvatske?.
- Nakon svega tri sata, portal „Pobjeda“ objavljuje tekst sa senzacionalističkim naslovom „TVCG danas emitovala emisiju koja prikazuje Hrvate kako veličaju ustaše i NDH“, navodeći u posljednjem pasusu „da su uredništvu TVCG poslali pitanja“ - navela je Vuković.
Tekst je, kaže, svega nekoliko sati uoči utakmice, sa istim naslovom, objavljen i na zvaničnom Fejsbuk nalogu „Pobjede“ uz osamdesetak komentara.
- Koji obiluju govorom mržnje, satanizacijom, diskreditacijom i ličnim uvredama na račun uredništva i menadžmenta Javnog servisa, uz tek poneki glas razuma, u kojima između ostalog korisnici društvenih mreža ukazuju da su komentatori samo pročitali naslov „Pobjede“. Iako gledaoci nijesu mogli odgledati emisiju do kraja, jer je bila prekinuta, širi auditorijum imao je priliku da je vidi i ranije, jer je „sporna“ epizoda već emitovana u regionu i dostupna je na vebsajtu RSE - dodala je Vuković.
<h2>TEHNIČKI PROBLEMI</h2>
Urednik Prvog programa je, kaže, u poneđeljak prvi put obavjestio o tehničkom problemu - neposredno nakon prekida emitovanja emisije, ne zahtijevajući njeno izjašnjenje kao urednika Dokumentarnog programa u čijem se Programsko-produkcionom planu nalazi dokumentarni serijal „Perspektiva“.
- U tom razgovoru prvi put saznajem, da su i prethodne tri epizode prekinute, i da kao urednik Prvog programa nije dobio objašnjenje iz tehničko-produkcijskog lanca, kako i zašto dolazi do prekida u emitovanju. Za sve vrijeme, kao urednik Dokumentarnog programa svakog petka uredno dobijam najave za svaku od epizoda serijala „Pesrpektiva“ od strane njihovog produkcijskog tima i upoznata sam sa sadržajem emisija, te stoga nijesam ni dovodila u pitanje da će u ponedjeljak 17. novembra biti emitovana najavljena epizoda koja je snimljena u Podgorici, niti me je iko iz Koordinacije programa obavijestio da će biti emitovana epizoda od 20. jula. Za preuzimanje sadržaja „Perspektive“ sa Ftp servera RTCG, zadužen je sektor Koordinacije i realizacije programa, od kojih u međuvremenu nijesam informisana da postoje smetnje u emitovanju serijala, niti je na moje upite iko od kolega koje sam kontaktirala u ponedjeljak, znao da objasni o čemu je riječ – istakla je Vuković.
Tek u korespondenciji sa produkcijskim timom „Perspektive“ saznaje ono o čemu je RTCG već informisana - da se tehnički problemi u emitovanju na TVCG javljaju zbog promjene formata dsitribucije.
- O čemu je njihov tehnički urednik na vrijeme obavijestio RTCG, ali da ta informacija nije proslijeđena unutar tima za realizaciju TVCG, kao što nijesu bili obaviješteni ni da je RTCG promijenila Ftp adresu, usljed čega je i došlo do zaostatka u preuzimanju novoproizvedenih epizoda i prekida emitovanja – navela je Vuković.
Naglasila je da im, uprkos apsolutnom razumijevanju produkcijske kuće „Mebius film“ i njihovom krajnje konstruktivnom pristupu u iznalaženju rješenja u otklanjanju tehničkih propusta do kojih je došlo u Televiziji Crne Gore, javno upućuje izvinjenje zbog kompromitacije superiornog sadržaja serijala „Perspektiva“ na Javnom medijskom servisu RTCG i senzacionalističkih, tendencioznih medijskih interpretacija koje su u potpunosti izvan standarda Javnog servisa.
- Nakon što me je urednik Prvog programa juče telefonom informisao o „želji“ direktora Kneževića da me „smijeni“ zatražila sam da me o tome obavijesti zvaničnim putem. Nakon pola sata, dobila sam poziv iz Arhive RTCG da preuzmem „ponudu“. Ponuda koja se ne odbija, glasi na zaključivanje Aneksa Ugovora o radu na neodređeno vrijeme, kojom me na zahtjev direktora TVCG Milana Kneževića, upućuju za raspored na nižerangirano radno mjesto Urednik emisije 1 TV u Dokumentarnom programu. U ponudi navode da ispunjavam propisane uslove za navedeno radno mjesto, stručna sprema, radno iskustvo itd… Sve u skladu sa potrebama procesa rada, bez stvarnih razloga za premještaj na to radno mjesto i bez prethodno ispoštovane procedure – pojasnila je Vuković.
<h2>KULMINACIJA KONFLIKTA</h2>
Direktorova želja da je smijeni zbog „Perspektive“ takođe je, kaže, ispunjena bez prethodnog postupka utvrđivanja njene odgovornosti za povredu radne obaveze, bez pisanog upozorenja o postojanju razloga za izricanje bilo kakve mjere za povredu radne obaveze, u konačnom bez odluke o povredi radne obaveze.
Ovim je, kaže Vuković, kulminirao latentni konflikt između nje i direktora TVCG koji, prema njenim riječima, tinja godinu i jedanaest mjeseci koliko je prošlo od momenta njegovog dolaska na poziciju direktora TVCG.&nbsp;
- Taj sukob je zasnovan na našim duboko suprotstavljenim stavovima o uređivačkoj autonomiji, primjeni profesionalnih i etičkih standarda i ulozi Javnog servisa. Samo ne znam, kada je tačno donedavni urednik redakcije Dokumentarnog programa Televizije Pljevlja, obećao sebi da će da me „smijeni“ i koga je od svojih projektovao za radno mjesto urednika Dokumentarnog programa? Koje ga je tačno moje reagovanje upućeno lično njemu zaboljelo, koji zvanični dopis, koji zvanični e-mail… Posljednji je bio o razlozima zbog kojih sam insistirala da bi dokumentarnu emisiju o cetinjskoj tragediji nad tragedijama „Ranjeni grad“ trebalo emitovati u „prajm-tajmu“, nije bio ni za emitovanje. Ili je to bio onaj jedan jedini sastanak koji je do sada održao sa urednicima, gdje sam mu povrijedila direktorsku sujetu stavom da se Programsko-produkcioni plan Dokumentarnog programa ne može mijenjati i dopunjavati bez znanja i saglasnosti urednika Dokumentarnog programa, sadržajima poput „Vraneške doline“ recimo... Ili još ne može da mi oprosti dokumentarne filmove o „Gaeti“, „Štrpcima“ ili posljednji o „Deporatciji izbjeglica iz Herceg Novog“ kojeg je nakon emitovanja odćutao. Brzo je podlegao maniru naših „veljih“ urednika koji prema vlastitom priznanju, gle čuda, nikada ne gledaju emisije koje im programski pripadaju. Ali je direktor zato zatražio da radim priče „o zločinima nad Srbima“. Naravno! O Srđanu Aleksiću! Je li problem što njegovo herojstvo i primjer ljudskosti, nadilazi svaki nacionalni predznak?! – navela je Vuković.
Ili je, pita ona, aktuelnije o stradalniku i velikomučeniku Pavlu Đurišiću?&nbsp;
- Kad može spomenik, zašto ne bi i dokumentarac na Javnom medijskom servisu?! Može i to, ali mu se ni to ne bi dopalo! – dodala je ona.
<h2>OSLOBAĐANJE OD SVEGA CRNOGORSKOG</h2>
Pita i „oslobađaju“ li to program RTCG od Crnogoraca i svega crnogorskog.
- A zašto, direktore, ne bismo i zločine srpskih oficira nad Crnogorkama i Crnogorcima?! Zašto ne o „Bijelom teroru“, o mučenju, ubijanju, klanju i spaljivanju porodice Zvicer: Anđe, Petra, Zagorke, Vidaka, Plane…Petrove babe koju su svezali za trešnju ispred kuće, da gleda kako joj sreća gori…Zašto ne o Savu Otaševiću, Marku Jakovljeviću, o Ružici, Plani, Stanici, Manji, Milici, Petrani Bulatović, o Peru i Radivoju Bulatoviću, zašto ne o proslavljenom komandiru Šćepanu Mijuškoviću? Kako, kad ste mi iz prijedloga PP plana za ovu godinu bez obrazloženja ukolnili sve dokumentarne formate koji su imali crnogorski predznak! Oslobađate li vi to program RTCG od Crnogoraca i svega crnogorskog? Pa nijeste valjda i na mene „udarili“ jer sam Crnogorka?! Ne, ne vjerujem zlim jezicima… Čak ste nam za sljedeću godinu uklonili i serijal povodom 60 godina Dokumentarnog programa Televizije Crne Gore, jedinog programa koji u kontinuitetu traje koliko i sama TVCG. A zanimalo Vas je i do kada planiramo da emitujemo serijal „Bella Ciao“? Crna Gora ima 257 narodnih heroja, među njima je osam žena, pa izračunajte! – naglasila je Vuković.
Javni servis, kako je podvukla, nije ničija lična prćija.
- Funkcija direktora TVCG je prolazna. Javna institucija poput RTCG ne može se voditi po modelu lične volje, niti se zaposleni mogu premještati kao predmeti sa police na policu. Kao urednica i kao građanka Crne Gore, dužna sam da zaštitim zakonitost postupanja, profesionalne standarde, uredničku autonomiju, javnost i transparentnost rada Javnog servisa. To ću i uraditi, svim pravnim sredstvima - zaključila je ona.

Knežević bez formalnog obrazloženja pokrenuo smjenu Mile Vuković nakon epizode „Perspektive“ uoči utakmice sa Hrvatskom

Nakon što je na društvenim mrežama objavljen video-snimak tuče dvije ženske osobe, podgorička policija ih je identifikovala i privela aktere na informativni razgovor u stanicu policije u Podgorici.
- Svi akteri su identifikovani i privedeni i u toku je njihovo ispitivanje - rečeno je Pobjedi nezvanično iz Uprave policije.
Pozvan je tužilac i čeka se klasifikacija djela.

Policija privela dvije maloljetnice na informativni razgovor zbog tuče

Miodrag Novaković osuđen je danas u kolašinskom Osnovnom sudu na devet mjeseci zatvora zbog ugrožavanja sigurnosti novinarke Televizije E Itane Kaluđerović. Presudu je donio sudija Arsen Popović.
Novakoviću je izrečena i mjera liječanja zavisnosti od alkohola.
On je 26. maja uputio prijeteću poruku novinarki Kaluđerović na njenom Fejsbuk nalogu. Novaković je napisao „Pazi ti, na metak“. Komentar je ostavljen ispod fotografije snimljene na Cetinju na kojoj je novinarka Kaluđerović u crnogorskoj košulji.
Optuženi pred sudom nije iznosio odbranu, već je ostao pri iskazu koji je dao u Tužilaštvu. Novinarka Kaluđerović je rekla da nema što da doda u odnosu na izjavu koji je dala tužiocu.
U završnim riječima tužiteljka Maja Šćepanović tražila je od suda da Novakovića osudi na godinu zatvora zbog prijetnji upućenih novinarki Kaluđerović.
- Optužni akt je u cjelosti potvrđen sprovedenim dokazima. Okrivljeni je priznao da je na Fejsbuku ostavio komentar prijeteće sadržine: „ pazi ti na metak“. Da je Klauđerović nakon toga imala osjećaj straha i nesigurnosti utvrđuje se iz njenog svjedočkog iskaza, ali ne samo verbalnog kazivanja već i navođenja konkretnih razloga zbog čega je osjećaj lične nesigurnosti prisutan – kazala je tužiteljka Šćepanović.
Ona je obrazložila i da smatra da bi kazna od godinu zatvora uticala na okrivljnog koji ranije nije osuđivan. Prema stavu tužiteljke, visina te kazne ne bi bila samo u svrhu specijalne nego i generalne prevencije s obzirom da je Kaluđerović novinarka i da radi posao od javnog interesa.
- Ovakvim prijetnjama šalje se opasna poruka svim novinarima koji su svakodnevno suočavaju sa prijetnjama. Istovremeno predstavljaju pritisak na slobodno i nezavisno izvještavanje što direktno ugrožava osnovne demokratske vrijednosti – obrazložila je Šćepanović.
Obaveza države koju ovdje predstava sud, prema riječima Šćepanović, jeste da kaznenom politikom stavi do znanja da se napadi na novinare neće dolerisati i da će biti adekvatno sankcionisani.
Kaluđerović je u završnoj rijeći navela da se pridružuje krivičnom gonjenju optužnog. Novaković nije iznosio zaršne riječi već je ostao pri iskazu koji je dao ranije.

Novakoviću devet mjeseci zatvora zbog prijetnji novinarki Televizije E Itani Kaluđerović

Otvaranjem istrage o ,,safari snajperistima” koji su sijali smrt tokom skoro četvorogodišnje srpske opsade Sarajeva, Tužilaštvo u Milanu otvorilo je i Pandorinu kutiju iz koje bi mogli da iskoče mučni, užasavajući detalji. I veoma neprijatne istine za neke bogate biznismene sa Zapada koji su plaćali velike sume novca da bi dolazili na srpske položaje iznag grada i snajperom ubijali civile po ulicama Sarajeva. &nbsp; Osim moćnih biznismena koji su išli u lov na ljude kao na divljač, nemirne snove bi mogao da ima i jedan balkanski moćnik – Aleksandar Vučić. &nbsp; RATNE GODINE &nbsp; Te 1992. godine, kada se kao član Srpske radikalne stranke, prijavio kao dobrovoljac za ratovanje na strani Srba u Bosni i Hercegovini, dvadesdvogodišnji Aleksandar Vučić je tek započinjao političku karijeru. Zato se trudio da bude u blizini svog političkog idola – Vojislava Šešelja. &nbsp;  <figure> <img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/20251119191124_ef3b500d951da7b3117fa84c9862f57aeb124e573b389ec8ec6afc1ee6914709.jpg" data-media-id="editor_0" data-image-id="20251119191124_ef3b500d951da7b3117fa84c9862f57aeb124e573b389ec8ec6afc1ee6914709" data-rendition-name="original" width="800" height="350" loading="lazy" alt="VRIJEME SRAMOTE: Šešelj, Vučić i Aleksić 1992. godine iznad opsadiranog Sarajeva"> <figcaption>VRIJEME SRAMOTE: Šešelj, Vučić i Aleksić 1992. godine iznad opsadiranog Sarajeva(Photo: UGC )</figcaption> </figure>  Tako je, negdje u kasnu jesen 1992. godine, mladi Vučić usnimljen na položajima iznad Sarajeva, kod Jevrejskog groblja. Kamera je zabilježila kako pozamašni Vojslav Šešelj u prvom planu obilazi paravojnu SRS jedinicu srpkog četničkog vojvode Slavka Aleksića. Tada je oko kamere zabilježilo i Aleksandra Vučića, u braon jakni i kariranoj košulji. U desnoj ruci, kako se vidi na snimku, Vučić drži predmet koji je teško identifikovati. &nbsp; Snimak je, nakon otvaranja istrage u Milanu, rasplamsao stare vatre optužbi da je upravo Vučić učestvovao u besprizornim snajperskim napadima na građane Sarajeva... &nbsp; Stvarno, što je sve radio Aleksandar Vučić tokom opsade Sarajeva? &nbsp;  <figure> <img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/20251119191128_0906856d2de254fd8ca21ef82792af8814b0fffb3d49d7a3bf7204ae14deed24.jpg" data-media-id="editor_1" data-image-id="20251119191128_0906856d2de254fd8ca21ef82792af8814b0fffb3d49d7a3bf7204ae14deed24" data-rendition-name="original" width="1020" height="651" loading="lazy" alt="VIŠE OD 11 HILJADA ŽRTAVA ZA ČETIRI GODINE OPSADE: Ratno Sarajevo"> <figcaption>VIŠE OD 11 HILJADA ŽRTAVA ZA ČETIRI GODINE OPSADE: Ratno Sarajevo(Photo: Foto: MARIO BOCCIA)</figcaption> </figure>  ,,PRANJE” RATNE BIOGRAFIJE &nbsp; Neki su detalji poznati i utvrđeni. Kao član Srpske radikalne stranke Vojislava Šešelja, mladi Vučić bio je, po soptvenom priznanju, tokom 1992. i 1993. godine pripadnik dobrovoljačkog paravojnog odreda zloglasnog komandanta Slavka Aleksića, koja je uglavnom djelovala u rejonu Jevrejskog groblja iznad Sarajeva, gdje je bilo smješteno i jedno od mnogih snajperskih gnijezda. &nbsp; Svojevremeno se i sam Vučić hvalisao ,,ratnom biografijom”. &nbsp; U intervjuu za beogradski magazin ,,Duga”, Vučić se 6. avgusta 1994. godine hvalisao kako je u vrijeme sarajevskih ,,ljudskih safarija” bio na lokaciji Jevrejskog groblja, upravo tamo gdje su dolazili bogati lovci na ljude snajperom ubijali ljude, kao da je u pitanju sport. Naravno, Vučić ne otkriva te mračne detalje, već govori o svojem mladalačkom doprinosu ,,srpskom intersu u Bosni”. &nbsp;&nbsp;  <figure> <img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/20251119191128_f6843019baa17aec17e7b62ca5c0165c091d9105fdc4a3642f83409dc77999b7.jpg" data-media-id="editor_2" data-image-id="20251119191128_f6843019baa17aec17e7b62ca5c0165c091d9105fdc4a3642f83409dc77999b7" data-rendition-name="original" width="676" height="380" loading="lazy" alt="NEGACIJA VLASTITOG BESČAŠĆA: Vučić u razgovoru sa Hadžifejzovićem za Face TV "> <figcaption>NEGACIJA VLASTITOG BESČAŠĆA: Vučić u razgovoru sa Hadžifejzovićem za Face TV(Photo: Screenshot Face TV )</figcaption> </figure>  Kasnije, kada su optužbe za učešće u beskrupuloznom ubijanju civila na ulicama Sarajeva počela da se vežu za njegovo ime – oštro je negirao. Tako je marta 2021. godine, u razgovoru za Fejs TV Senada Hadžifejzovića, Vučić odbacio priče o njegovom učešću u snajperskom safariju i ustvrdio da su to - bestidne laži. I -Da vam ja nešto kažem dobijam ja to kako sam snajperom ubijao ljude po Sarajevui čitam gluposti svakog dana nikad snajper nisam uzeo u životu u ruku. Ajde molim vas, ne mogu gluposti i laži da slušam – odbrecnuo se Vučić tokom razgovora. &nbsp; Hažifejzović nije odustajao, ponovio je pitanje:,,Jeste li pucali na Sarajevo?” -Nisam pucao, ali sam bio na Palama, radio i radio svoj posao – odgovorio je Vučić, ne objašnjavajući koji je posao radio kao tadašnji dobrovoljac u paravojnoj jedinici. &nbsp; NOVI DOKAZI Pitanje je da li će, nakon otvaranja istrage u Milanu - ali i nastavka istrage u Sarajevu - predsjednik Srbije, moći ponovo lakonski da odbacuje nezgodna pitanja. Jer, sada se pojavljuju novi optužujući dokazi i svjedočanstva.  <figure> <img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/20251119191132_ff5de4ad40a3e48e2c4d4e7fe7c8b1f5ce20e217ac7457dbac53091e8d1a9e48.jpg" data-media-id="editor_3" data-image-id="20251119191132_ff5de4ad40a3e48e2c4d4e7fe7c8b1f5ce20e217ac7457dbac53091e8d1a9e48" data-rendition-name="original" width="900" height="506" loading="lazy" alt="INFORMACIJE ZA TUŽILAŠTVO U MILANU: Domagoj Margetić, istraživački novinar"> <figcaption>INFORMACIJE ZA TUŽILAŠTVO U MILANU: Domagoj Margetić, istraživački novinar(Photo: UGC )</figcaption> </figure>  Javnom tužilaštvu u Milanu 14. novembra ove godine hrvatski istraživački novinar Domagoj Margetić je priložio informacije o, kako je nazvao, ,,povezanosti trenutnog predsjednika Srbije Aleksandra Vučića s ljudskim safarijima u ratnom Sarajevu”. &nbsp; -Upravo je Jevrejsko groblje u Sarajevu, dakle borbena pozicija na kojoj je kao dobrovoljac 1992. i 1993. godine bio Aleksandar Vučić, bila položaj u stravičnoj ,,turističkoj” ponudi ljudskog safarija imućnim i utjecajnim ljudima iz Italije i bio poznat kao jedna od najluksuznijih, najtraženijih i najskupljih lokacija za ljudski safari, za lov na ljude u Sarajevu, posebno za safari ubijanja djece u naručju majki u Sarajevu – piše Margetić, između ostalog, u prijavi Javnom tužilaštvo grada Milano. &nbsp;&nbsp;&nbsp;  <figure> <img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/20251119191132_5ba68260286256095291720d7f4ce2e641aa5e048417b3907075369ea2408e31.jpg" data-media-id="editor_4" data-image-id="20251119191132_5ba68260286256095291720d7f4ce2e641aa5e048417b3907075369ea2408e31" data-rendition-name="original" width="1197" height="790" loading="lazy" alt='DOKAZI: Informacija od značaja za predmet istrage ,,Ljudskih safarija"'> <figcaption>DOKAZI: Informacija od značaja za predmet istrage ,,Ljudskih safarija"(Photo: Portal ETV )</figcaption> </figure>  HELEZ: POSTOJE SVJEDOČANSTVA! Nije novinar Margetić jedini koji tvrdi da je aktuelni predsjednik Srbije pucao na Sarajlije tokom opsade grada. &nbsp; U izjavi za Televiziju E, ministar odbrane Bosne i Hercegovine Zukan Helez govori da postoje takva svjedočanstva:  <figure> <img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/20251119191136_aa620f911b240e36aeb787748f9c64035910ab566722a4e97e8a7dae7ca92bcb.jpg" data-media-id="editor_5" data-image-id="20251119191136_aa620f911b240e36aeb787748f9c64035910ab566722a4e97e8a7dae7ca92bcb" data-rendition-name="original" width="768" height="476" loading="lazy" alt="BROJNA SVJEDOČANSTVA: Zukan Helez, ministar odbrane Bosne i Hercegovine"> <figcaption>BROJNA SVJEDOČANSTVA: Zukan Helez, ministar odbrane Bosne i Hercegovine(Photo: UGC )</figcaption> </figure>  -Vučić je više puta dolazio u okolinu Sarajeva po ratištima. To je bio njegov politički početak. Imao sam priliku, sad u Sarajevu imate priliku da razgovarate sa ljudima koji su bili u ratu na strani Srba i u toj srpskoj vojsci, ljudi koji kažu da su bili s njim i da je pucao sa Trebevića da se iživljavao iz različitih oružja po Sarajevu. Naravno, ljudi su me molili da ostanu anonimni, jer znate i sada kakvo je okruženje i izlaskom u javnost njihovih imena ljudi bi mogli tragično završiti -kazao je Helez. &nbsp; Ministar odbrane Bosne i Hercegovine je i ranije javno ukazivao da ima direktna saznanja od više bivših srpskih vojnika i oficira o povezanosti Aleksandra Vučića s ljudskim safarijima na sarajevskom Jevrejskom groblju. &nbsp;  <figure> <img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/20251119191136_419f771fa921475472c961f6e318459de6104a4874c7a5b0c08fb117ccdde50d.jpg" data-media-id="editor_6" data-image-id="20251119191136_419f771fa921475472c961f6e318459de6104a4874c7a5b0c08fb117ccdde50d" data-rendition-name="original" width="1200" height="800" loading="lazy" alt="JEDINI DOKAZANI SNAJPERISTA: Eduard Limonov uz nadzor Radovana Karadžića puca po Sarajevu"> <figcaption>JEDINI DOKAZANI SNAJPERISTA: Eduard Limonov uz nadzor Radovana Karadžića puca po Sarajevu(Photo: UGC)</figcaption> </figure>  ČEKAJUĆI PARVDU POSLIJE TRI DECENIJE... Istražitelje u Milanu, kao i one u Sarajevu koji su nakon 2022. godine obnovili istragu po prijavi bivše gradonačelnice Sarajeva Benjamine Karić, svako će intersovati da čuju nove pojedinosti, kao i imena onih koji su učestvovali u bestijalnoj akciji koja je trajala tokom čitave opsade Sarajeva. &nbsp; Za sada je jedino utvrđeno, pa i zabilježeno kamerom, kako je ruski književnik Eduard Limonov, u društvu Radovana Karadžića, pucao na Sarajevo. Na snimku se prvo vidi politički vođa bosanskih Srba kako priča telefonom sa nekom osobom kodnog imena ,,Orao”, dok se u pozadini vidi kako srpski vojniuci ,,obučavaju” Limonova. A onda Limonov ,,ponosno” ispaljuje rafal iz puškomitraljeza po Sarajevu... &nbsp; Eduard Limonov nikada nije procesuiran. I neće biti: preminuo je 2020. u 77 godini. Njegovog domaćina, Radovana Karadžića, ratnog zločinca, Tribunal za ratne zločine u Hagu, osudio je na doživotnu kaznu zatvora. &nbsp; Niti jedan "snajperista” za protekle tri decenije nije procesuiran. Tokom četvorogodišnje opsade ubijeno je više od 11 hiljada ljudi, od čega 1.600 sarajevske đece. Prema podacima udruženja žrtava svako deseto dijete ubijeno je snajperom. &nbsp;

Aleksandar Vučić i ,,Sarajevo Safari"

Brata Džemila Hodžića u maju 1995. godine ubio je snajperski hitac sa položaja koji je na brdima iznad Sarajeva držala Vojska Republike Srpske. Amel je imao 16 godina kada ga je ubio snajperista. Ispred zgrade je igrao tenis. Nekoliko metara dalje, dvanaestogodiišnji Džemil je gladao kako mu ubijaju brata.&nbsp; &nbsp;Amel je jedno od više od 1.600 sarajevske djece ubijene tokom skoro četvorogodišnje opsade Sarajeva. Prema podacima udruženja žrtava svako deseto dijete ubijeno je snajperom. Ranjeno ih je 14 hiljada. NOVA ISTRAGA O MRAČNOJ PROŠLOSTI&nbsp; Tužioci u Milanu pokrenuli su istragu o Italijanima koji su navodno dali ogromne sume novca srpskim snagama kako bi tokom opsade Sarajeva mogli da budu ,,vikend snajperisti” koji ubijaju građane zabave radi. Tu vijest 10. novembra prenijela je italijanska agencija ANSA pozivajući se na pisanje listova Đorno (Il Giorno) i Republika (La Repubblica). Ta dva lista objavila su da su sprskim snagama ,,ogromne” sume plaćali uglavnom krajnje desni fanatici za oružje kako bi pucali na ljude tokom opsade Sarajeva u kojem je tokom rata ubijeno ili nestalo više od 11 hiljada ljudi. Do pokretanja istrage Tužilaštva u Milanu došlo je zahvaljujući istraživanju italijanskog novinara i pisca Ecia Gavecanija (Ezio Gavazzeni). &nbsp;  <figure> <img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/20251119001124_f1d1c70e6bad24d98d565d952a45a018b6baa26cab55d33bc23551a2c0d47b28.jpg" data-media-id="editor_0" data-image-id="20251119001124_f1d1c70e6bad24d98d565d952a45a018b6baa26cab55d33bc23551a2c0d47b28" data-rendition-name="original" width="573" height="573" loading="lazy" alt="GLEDAO SMRT SVOG BRATA: Džemil Hodžić"> <figcaption>GLEDAO SMRT SVOG BRATA: Džemil Hodžić(Photo: WARM festival)</figcaption> </figure>  Džemil Hodžić nije bio iznenađen da je u Milanu u Italiji pokrenuta istraga koja bi trebala da utvrdi da li su bogati stranci tokom rata u Bosni i Hercegovini (BiH) plaćali ogromne svote novca kako bi "iz zabave" snajperom ubijali civile u opkoljenom Sarajevu.&nbsp; &nbsp;Za Televiziju E je ispričao kako je sa italijanskim novinarom u kontaktu još od aprila, te da je upoznat s akcijom italijanskog tužilaštva. Vjeruje da ona može imati neki pozitivan rezultat, zato što dolazi, kako kaže izvana, jer se u tužilaštvima BiH i Srbije ne dešava ništa.  <figure> <img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/20251119001128_36744fb3547d916de43c70ccc848ebbad0ef846e70ab4d3c0b445f1a6160a38a.webp" data-media-id="editor_1" data-image-id="20251119001128_36744fb3547d916de43c70ccc848ebbad0ef846e70ab4d3c0b445f1a6160a38a" data-rendition-name="original" width="1200" height="675" loading="lazy" alt="STRAH OD SNAJPERSKOG METKA: Sarajevo, 1994. godina"> <figcaption>STRAH OD SNAJPERSKOG METKA: Sarajevo, 1994. godina(Photo: Oslobođenje)</figcaption> </figure>  &nbsp;-Znali smo za “vikend četnike”, ljude koji su dolazili najčešće subotom i nedjeljom da ubijaju djecu, civile, žene i starce. Kao dijete koje je preživjelo rat i genocid u BiH dobro se sjećam da su subota i nedjelja bile posebno opasne, nijesmo mogli izlaziti, baš zbog ljudi koji su dolazili. I za te ljude možemo reći da su dolazili na neku vrstu safarija. Jer ako su dolazili samo vikendom znači da nijesu bili regularni vojnici, možda su i oni plaćali ili su jednostavno dolazili iz zabave, kazao je Hodžić. SNAJPERSKI TEROR Na nišanu – između ostalog i snajpera. Tako su Sarajlije živjele skoro četiri godine opsade. Nove rane i stare slutnje otvorila je istraga u Italiji o „safari ratnicima“ - bogatim ljudima, mahom Italijanima koji su vikendom dolazili da, za novac, ubijaju civile u Sarajevu.  <figure> <img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/20251119001132_1a70aaa7514c0b34130c986fc117fc4e98346c6cd962f1b6e30da8eea12d14eb.jpg" data-media-id="editor_2" data-image-id="20251119001132_1a70aaa7514c0b34130c986fc117fc4e98346c6cd962f1b6e30da8eea12d14eb" data-rendition-name="original" width="500" height="281" loading="lazy" alt="NOVINAR KOJI JE POKRENUO ISTRAGU U MILANU: Ecio Gavecani (Ezio Gavezzani)"> <figcaption>NOVINAR KOJI JE POKRENUO ISTRAGU U MILANU: Ecio Gavecani (Ezio Gavezzani)(Photo: N1)</figcaption> </figure>  - Safari je koštao današnjih 200 ili 300 hiljada eura. Snajperist nije bio ograničen ukoliko bi mu se na nišanu našlo dijete, pucao bi na dijete, ukoliko bi to bila žena ili muškarac pucao bi svejedno, nijesu imali nikakvu vrstu cenzure ili morala. Ja bih samo rekao da smo došli do nečega što je apsolutno zlo, dakle pucali su na bilo koga bez ikakvog razloga, ispričao je za sarajevsku Televiziju Face Ecio Gavecani, italijanski novinar. On je ubijanje Sarajlija iz zabave za novac godinama istraživao. Došao je i do imena i dokaze predao Tužilaštvu u Milanu koje je otvorilo istragu. - Ova aktivnost se realizovala svaki vikend između 1992. i 1995. godine, možda sa nekim prekidima. Moramo uzeti u obzir da je bilo oko 150 do 200 dolazaka u tih tri godine, rekao je Gavaceni. Priču o dolasku bogatih, da sa planina iznad Sarajeva za novac ubijaju ljude, aktuelizovao 2022. godine je film „Sarajevo safari“ slovenačkog rediteljla Mirana Zupaniča. OTKRIVANJE UŽASA&nbsp; Edin Subašić, bivši obavještajac, jedan od svjedoka u filmu, kaže da je o dolasku bogatih da ubijaju u Sarajevu čuo još 1993. godine kada je čitao zabilješke o saslušanju jednog srpskog zarobljenika iz Paraćina, koji je ispričao da su sa njim u BiH tokom rata ušli bogati Italijani koji će platiti srpskoj vojsci u Sarajevu da ih puste da pucaju na neke muslimane. Radilo se, kaže, o bogatim i uticajnim ljudima.  <figure> <img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/20251119001136_3651810b23a235ee1b4dd04f11ab09aaef23c593b1092519f3f33d5a6b7a4e3a.jpg" data-media-id="editor_3" data-image-id="20251119001136_3651810b23a235ee1b4dd04f11ab09aaef23c593b1092519f3f33d5a6b7a4e3a" data-rendition-name="original" width="940" height="529" loading="lazy" alt='ITALIJANI SU ZNALI O ,,SARAJEVO SAFARIJU" JOŠ 1993. GODINE: Edin Subašić'> <figcaption>ITALIJANI SU ZNALI O ,,SARAJEVO SAFARIJU" JOŠ 1993. GODINE: Edin Subašić(Photo: UGC )</figcaption> </figure>  - I to je jedan od razloga što su oni do sada i bili nedodirljivi. Nije to baš problem za koji se baš nije znalo u Italiji, ali jednostavno se nije otvarao jer su oni svojim uticajem i autoritetom mogli da zaustave efikasne istrage. To su do sada uspijevali, međutim ovolika količina dokaza natjerala je tužioca da otvori istragu - kazao je Subašić za Javni servis BiH. Prema do sada dostupnim podacima - iz filma ,,Sarajevo Safari", ali i onome što se zna o istrazi koja je pokrenuta u Milanu i medijskih izvještaja, procjenjuje se da je bilo najmanje 200 osoba koje su dolazile kako bi za novac ubijali ljude u Sarajevu. Jedan od najstrašnijih detalja je svjedočenje vojnog insajdera o postojanju takozvanog cjenovnika smrti. Ako su te informacije tačne, najviše novca su davali kako bi ubijali djecu. - Ta vrsta svjedočenja je zaista šokantna, da bi nekom čovjeku predstavljalo više užitka, ne znam ni kako to da nazovem, da ubije dijete i da plati više da bi ubio dijete. U tom izvještaju se kaže da su starci i starice bili besplatni. Jednostavno takav koncept ja ne mogu zamisliti. Da mi sada nađu čovjeka koji je ubio mog brata i da kažu da ja ubijem njegovo dijete ja ne bih to jednostavno mogao uraditi. Prije bih da mene ubiju nego da ubijem dijete, kaže Džemil Hodžić. OČEKIVANJE KONAČNE PRAVDE Svjedočenja iz filma bila su povod tadašnjoj gradonačelnici Sarajeva da 2022. godine podnese krivičnu prijavu Tužilaštvu Bosne i Hercegovine. Danas mnogo očekuje od italijanskih pravosudnih organa.  <figure> <img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/20251119001152_eafed7dbd2ad2d7d6b64ed64174659d7cce0928bab2d238b9471c004d587a095.jpg" data-media-id="editor_4" data-image-id="20251119001152_eafed7dbd2ad2d7d6b64ed64174659d7cce0928bab2d238b9471c004d587a095" data-rendition-name="original" width="700" height="392" loading="lazy" alt="TUŽBA U FIJOKAMA TUŽILACA: Benjamina Karić"> <figcaption>TUŽBA U FIJOKAMA TUŽILACA: Benjamina Karić(Photo: UGC )</figcaption> </figure>  - Stavila sam se na raspolaganje za svjedočenje Tužilaštvu u Milanu. Nadam se da će istraga pokazati nove činjenice, mislim da tužioci u Milanu čak imaju imena i prezimena osoba- rekla je Benjamina Karić za BHRT. Iz Tužilaštva BiH, bosanskohercegovačkim medijima su rekli da je predmet po prijavi bivše gradonačelnice u radu, te da tužiteljska odluka još nije donešena.&nbsp; O lovu na ljude u opkoljenom Sarajevu još ratne 1993. godine, pozivajući se na italijanske medije, pisalo je i sarajevsko Oslobođenje, a snajpersko djelovanje u haškim presudama označeno je kao poseban teror nad civilima.  <figure> <img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/20251119001152_24e714b31f4fa7908f16179f72dff97e1e4a1237abc01bcfc45c7fb5979f61b0.jpg" data-media-id="editor_5" data-image-id="20251119001152_24e714b31f4fa7908f16179f72dff97e1e4a1237abc01bcfc45c7fb5979f61b0" data-rendition-name="original" width="276" height="182" loading="lazy" alt='DOKAZ DA SE ZNALO: Naslovnica sarajevskog ,,Oslobođenja", april 1995. godine '> <figcaption>DOKAZ DA SE ZNALO: Naslovnica sarajevskog ,,Oslobođenja", april 1995. godine(Photo: UGC )</figcaption> </figure>  "Sarajevski civili bili su gađani iz snajpera dok su išli po vodu. Iz snajpera se pucalo po djeci dok su se igrala ispred svojih kuća, šetala s roditeljima ili se vraćala kući pješke iz škole, dok su vozila bicikle, kazao je tokom izricanja pravosnažne presude Radovanu Karadžiću 2019. godine sudija O-Gon Kwon. (NE)DOSTIŽNA PRAVDA Džemil Hodžić podsjeća da Sarajlije pravdu i ubice traže već 30 godina i poručuje da ne smiju i neće odustati. - Dok sam živ pričaću, govoriću, dijeliću istinu. Optimista sam, razmišljam, nadam se i bilo šta da se desi poslije ovoga slučaja u Milanu je dobrodošlo, ali jednostavno čovjek mora biti malo i sumnjičav i skeptičan s obzirom da je prošlo 30 godina i niko nije u zatvoru kada su snajperisti u pitanju, tako da pravda jeste spora, ali i te kako je dostižna. Na nama koji smo preživjeli je da se borimo i da ustrajemo u svom putu - poručio je Hodžić.&nbsp; Niko ne zna tačan broj takozvanih snajperskih gnijezda smještenih na obroncima planina koje okružuju Sarajevo. Niti onih u dijelovima grada koje je tokom rata kontrolisala Vojska Republike Srpske. Nema nijedne presude ni pred međunarodnim ni domaćim sudovima za snajperiste koji su djelovali tokom opsade Sarajeva. - Svake godine posjetim te rovove i pogledam putanju odakle je ispaljen metak. Postoji opcija da su mijenjali svoju lokaciju i da su pojačavali snajpersko djelovanje. To nama nije sasvim poznato, na sudu je, tužilaštvu i na nama pojedinačno da pronađemo ubice. Ne želim da zvučim pesimistično i negativno, sporo je, teško je… Bavim se ovim sedam godina kada je projekat u pitanju, a u stvari moja privatna potraga traje od onog dana kada je Amel ubijen na moje oči - ispričao je on televiziji E.  <figure> <img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/2025111901114_1c0bffb09ba73b8aae544a58d900bd5075e8cb6bb776d2e9b7c0614ae728725d.jpg" data-media-id="editor_6" data-image-id="2025111901114_1c0bffb09ba73b8aae544a58d900bd5075e8cb6bb776d2e9b7c0614ae728725d" data-rendition-name="original" width="1024" height="682" loading="lazy" alt='RIZIKOVANJE ŽIVOTA: Prelazak preko ,,snajperske ulice"'> <figcaption>RIZIKOVANJE ŽIVOTA: Prelazak preko ,,snajperske ulice"(Photo: Getty Images)Getty Images</figcaption> </figure>  SNIPER ALLEY Kroz projekat i sajt Sniper Alley pokušava da skupi i sačuva što više dokaza. Skupljajući fotografije ratnog Sarajeva, počeo je da radi serijal koji se bavi fotografima i novinarima koji su pokrivali opsadu Sarajeva.&nbsp; - U dvije ili tri epizode ti fotografi koji su dolazili u Sarajevo u toku rata, &nbsp;posjećivali su i pozicije srpskih vojnika i Republike Srpske i ispričali su kako su na tim položajima zaticali &nbsp;Grke, Ruse, srpsku dijasporu. Tako da mene ovaj fenomen ne iznenađuje toliko - istakao je Hodžić. Ratni fotoreporteri koji su izvještavali iz Sarajeva, ali i sa položaja Vojske Republike srpske, smještenim na okolnim brdima, u dokumentarnom serijalu ,,Priča iza fotografije “u okviru projekta Sniper Alley Photo, svjedočili su o onima koji nijesu nužno dolazili da ubijaju za novac, ali jesu zbog izopačenih ideologija, ali i iz zabave.  <figure> <img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/20251119001136_4bb5be68cf3f5801e2b5ad9e94092a8e9fb1b284506a43d33aeb96a912f67a44.jpg" data-media-id="editor_7" data-image-id="20251119001136_4bb5be68cf3f5801e2b5ad9e94092a8e9fb1b284506a43d33aeb96a912f67a44" data-rendition-name="original" width="728" height="533" loading="lazy" alt="SVJEDOČENJE IZ PRVE RUKE: Mario Boka (Mario Bocca) italijanski fotoreporter"> <figcaption>SVJEDOČENJE IZ PRVE RUKE: Mario Boća (Mario Boccia) italijanski fotoreporter(Photo: Sniper Alley photo)</figcaption> </figure>  - U bazi na Grbavici sam upoznao momka koji je došao iz Grčke. Mladog momka iz Grčke koji je došao da se bori u ime pravoslavne solidarnosti i bio je potpuni ludak. Imao je nenormalne tvrdnje. Na primjer, rekao mi je da je ovdje da se bori protiv Muslimana i Jevreja koji hoće da osvoje svijet. Grk je imao plavu majicu sa bijelim prugama. I oni su došli izvana da se bore. Jedan lik je došao iz Njujorka, bio je američki državljanin srpskog porijekla, koji je naročito došao iz Njujorka u Sarajevo da puca na ljude, na djecu na prave ljude, ispričao je Mario Boća (Mario Boccia), italijanski fotoreporter za projekat Sniper Alley Photo. Drugi fotoreporter, Njemac Petar Kulman (Peter Kullmann), u okolini Sarajeva, na položajima Vojske Republike Srpske sreo je ljude koji su živjeli i radili u Njemačkoj.  <figure> <img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/20251119001140_805947ec8aac8a97c5f60e4d33fc4bacee3e2df81564d685a58adc41ece60614.jpg" data-media-id="editor_8" data-image-id="20251119001140_805947ec8aac8a97c5f60e4d33fc4bacee3e2df81564d685a58adc41ece60614" data-rendition-name="original" width="975" height="638" loading="lazy" alt="JOŠ JEDNO SVJEDOČANSTVO: Peter Kulman, njemački fotoreporter"> <figcaption>JOŠ JEDNO SVJEDOČANSTVO: Peter Kulman, njemački fotoreporter(Photo: UGC )</figcaption> </figure>  - A ja kako sam Njemac… Kako su neki od njih pričali njemački sa mnom, rekli bi: „Mi radimo u Štutgartu, radimo za veliku auto kompaniju. I tako dalje i tako dalje. Moramo se naći kad se ovo završi i slične stvari, što je bilo jako čudno. Rekli su da su došli u grupama u osnovi, nije bio samo jedan po jedan, nego su se udružili u Njemačkoj, sjeli na autobus ili kombi i jednostavno došli petkom naveče i vraćli se nedjeljom naveče ili ponedjeljkom ujutro, kako bi bili na vrijeme za večernju smjenu u ponedjeljak, kazao je on za projekat Sniper Alley Photo. &nbsp; U Sarajevu je tokom skoro četvorogodišnje opsade grada ubijeno više od 11 hiljada ljudi. &nbsp;

Hodžić: Kao djeca smo znali za ,,vikend četnike”, ljudima koji su dolazili subotom i nedjeljom da ubijaju djecu, žene i starce

Predsjednik Demokratske narodne partije (DNP) Milan Knežević u emisiji „Iznova“ na TV Nova M iznio je niz oštrih kritika na račun vrhovnog državnog tužioca Milorada Markovića, poručivši da je – što se njega tiče – on već „bivši VDT“.
Knežević je kazao da očekuje podršku za Markovićevu smjenu, uprkos najavama da Poslanički klub PES-a neće podržati inicijativu.
– Što se mene tiče, Milorad Marković je već bivši VDT. Gospodin Marković se krije iza rezultata SPO-a, a on je čovjek koji ima najjača ovlašćenja u Crnoj Gori. Ono što mu zamjeram jeste što se on ne miješa u svoj posao. On može uzeti bilo koji predmet u svakom trenutku, ali nikada nije dao komentar ni o jednom predmetu niti problemu u Tužilaštvu. Najviše voli da ide po seminarima i da pokazuje dijagrame – uhapsili smo ovoga što je silovao kozu, uhapsili smo onoga što je udario psa pa pobjegao – i sve to ubaci u statistiku. A glavu hobotnice niko ne dira. Ne može dobiti našu podršku, on je već bivši - poručio je Knežević.
<h2>„Neka pokaže jedan jedini dokaz u predmetu Državni udar“</h2>
Knežević je pozvao Markovića da predoči „jedan jedini dokaz“ kojim se potvrđuje da su on, Andrija Mandić i Mihailo Čađenović učestvovali u slučaju „Državni udar“.
– On je inicirao žalbe u tom predmetu, iako zna da tu nema ni jedan procenat istine. I dalje postupa po optužnicama Milivoja Katnića i Saše Čađenovića, koji su u zatvoru zbog zloupotrebe službenog položaja, rekao je Knežević.
<h2>„Sa njim nema zatvaranja poglavlja 23 i 24“</h2>
Lider DNP-a tvrdi da bi smjena Markovića bila iskorak, a ne kočnica evropskim integracijama.
– Mi nikada nećemo riješiti poglavlja 23 i 24 ako on bude na čelu Tužilaštva. Evropska komisija treba da pozdravi ovu moju odluku. Nama treba VDT koji je spreman da pogine ako treba – metaforički rečeno – a ne čovjek koji izbjegava odgovornost - kazao je on.
<h2>„Podržali smo ga zbog cipela“</h2>
Knežević je podsjetio da su DNP i NSD dali Markoviću „uslovnu podršku“ prilikom izbora, tvrdeći da je konačna odluka bila motivisana njegovim skromnim izgledom.
– Pitajte gospodina Mandića jesu li prelomile njegove "ukopne cipele" i odijelo. Rekli smo – greote, ovo je pošten čovjek. A vidite kakve cipele sad nosi. I onda on kaže da smo mi izvršili pritisak na njega - naveo je Knežević.
<h2>Marović, Srbija i odgovornost</h2>
Govoreći o neizručenju Svetozara Marovića, Knežević je optužio bivšeg predsjednika Višeg suda Borisa Savića da je omogućio Maroviću odlazak u Srbiju.
– Znate li ko je pustio Svetozara Marovića da ode u Srbiju? Boris Savić. On je znao da Marović treba da ide na izdržavanje kazne. Sad je, navodno, Vučić kriv što ga ne izručuju, a Savić ga je pustio da napusti zemlju - kazao je.
Istakao je da ga nikada nije pitao predsjednika Srbije Aleksandra Vučića o Maroviću, uz obrazloženje da ga ta tema nije posebno interesovala.
– Nekoga boli Marović, nekoga priznanje Kosova. Da sam pitao Vučića o Maroviću, on bi mene pitao: A što ste vi priznali Kosovo? - rekao je Knežević.
Dodao je da Crna Gora treba da nastavi da insistira na izručenju Marovića, koji će, uprkos priznanju krivice, u oktobru naredne godine biti slobodan čovjek.

Tag: dragan-bursac