<p>Veličanje nacifašističkih sluga i četničkih ratnih zločinaca Draže Mihailovića i Pavla Đurišića, koje su obavili mitropoliti SPC Joanikije Mićović u Lijevče Polju i Metodije Ostojić u manastiru Podmalinsko, vrhunac je doživjelo u govoru Andrije Mandića u slovenačkoj Kamniškoj Bistrici. Mandić veli da je tu počinjen zločin nad zarobljenim četnicima i da „ubiti onoga koji je bespomoćan, koji se predao...ubiti ga bez suđenja i prava na odbranu – ubijanje je pravde, ljudskosti, dobrote i čojstva.“ Slijedi principijelno pitanje za sve četničke sljedbenike. S obzirom na to da su partizani tada u Blajburgu na isti način, bez suđenja, likvidirali, prema procjeni demografa Vladimira Žerjavića, između 35 i 45 hiljada zarobljenih ustaša i domobrana, da li to znači da su partizani-komunisti počinili zločin i nad ustaškim nacifašistima? Dok smišljaju odgovor valja ih podsjetiti da za ove likvidacije odgovornost imaju i britanske trupe u Austriji. Dio ustaša, domobrana, srpskih i crnogorskih četnika, slovenačkih belogardejaca i ostalih nacifašističkih zločinaca je prešao granicu i predao se 5. britanskom korpusu u Austriji. No, Britanci su ih razoružali i vratili svojim saveznicima, jugoslovenskim antifašistima – partizanima, koji su tada, u stvari, bili pripadnici Jugoslovenske armije – regularne vojske Demokratske Federativne Jugoslavije, države koja je stvorena sporazumom Tito–Šubašić. Da li to znači da su ove britanske snage učestvovale u zločinu? Da li se na osnovu toga može osporiti doprinos Britanije u pobjedi nad nacifašizmom? Isto su doživjeli nacistički saradnici u Francuskoj, Belgiji, Holandiji, Danskoj i Norveškoj. Posebna je priča o brutalnoj odmazdi Crvene armije prema stotinama hiljada zarobljenih njemačkih nacističkih vojnika. Da li je to zločin i da li se na osnovu toga može osporiti presudan doprinos Sovjetskog saveza u pobjedi nad nacifašizmom?</p>
<p>Nesporno je i da su od svih članova antifašističke koalicije, pa i od partizana, tokom rata stradali nevini civili. Oni zaslužuju dostojanstven odnos, ali svi znaju da ovdje suština nije u sjećanju na nevine žrtve, već u rehabilitaciji zločinačke politike. Odavno je jasno da se nasilnom revizijom ovih događaja pokušavaju rehabilitovati nacifašistički saradnici. Pri tome je u ovoj priči najvažnije uočiti razliku između sredstva i cilja. Nasilje nad istorijom i rehabilitacija četničkog pokreta koje obavljaju Crkva Srbije i njeno partijsko krilo Nova srpska demokratija (NSD), uz sasluživanje ostatka većine parlamentarne većine, je sredstvo. Cilj je da se u Crnoj Gori, 80 godina od završetka Drugog svjetskog rata, zvanično ponište tekovine antifašizma i da se aktuelna Crna Gora uredi prema četničkoj ideologiji.</p>
<p>Ovaj postupak je poznat od 1990. godine, kada su kleročetničke snage na sličan način izvršile nasilnu reviziju istorije Drugog svjetskog rata i tako ideološki pripremile ratove u Hrvatskoj i Bosni. To se završilo masovnim grobnicama, etničkim čišćenjem i genocidom u Srebrenici. Cilj ove četničke metodologije u današnjoj Crnoj Gori je da se otkrivanjem i obilaskom četničkih grobova iz Drugog svjetskog rata, od Vezirovog do Zidanog Mosta, crnogorski partizani i komunisti predstave kao zločinci iz Drugog svjetskog rata. Pri tome se prećutkuje da su četnici uglavnom stradali zbog toga što su se borili na strani nacifašističkih okupatora i počinili brojne zločine, a da je Narodnooslobodilačka vojska Jugoslavije (partizani) bila dio antifašističke koalicije, što joj je i zvanično priznato na savezničkoj konferenciji u Teheranu 1943. Prema ovome revizionističkom planu, Drugi svjetski rat se lažno predstavlja kao isključivo bratoubilački u kome su partizani bili bratoubice, a četnici žrtve. U sljedećem koraku četnički revizionisti sprovode potpunu osudu komunizma i antifašizma, kao i svega što je Narodnooslobodilački pokret (NOP) ostvario. Zna se da je na osnovu političke platforme Komunističke partije Jugoslavije (KPJ) i NOP-a i na osnovu antifašističke borbe Crna Gora obnovila državnost, a crnogorska nacija dobila ravnopravnost u socijalističkoj Jugoslaviji. Zato je nedvosmisleno da je cilj Crkve Srbije i sljedbenika četničke ideologije da se kroz osudu komunista i partizana ponište istorijska istina i antifašizam i uz to ospore crnogorska državnost i nacionalnost. Ukoliko bi prošla ova revizija istorije Drugog svjetskog rata, to bi značilo odbacivanje svih političkih odluka KPJ i NOP-a na osnovu kojih je u periodu 1941–1945 obnovljena crnogorska država, a time bi se zapravo delegitimisala i sadašnja država Crna Gora. Zato SPC još od 1990. ističe da ne priznaje avnojevske granice ni vještačke nacije, a pod tim misli i na Crnu Goru i Crnogorce. Crkva Srbije za srpsku zemlju smatra sve teritorije na kojima su srpski grobovi, crkve i manastiri.</p>
<p>Ako bi uspjeli da ponište crnogorsku državnost, nezavisnost i nacionalnost sljedeći korak četnika bio bi obračun sa ostalim nacijama i vjerama. Uvijek bi trebalo imati na umu da je osnova četničkog programa stvaranje homogene Velike Srbije u kojoj neće biti drugih vjera i nacija. Ukoliko ta politika preovlada, a već je zahvaljujući političkoj moći NSD-a stekla jako uporište u Skupštini i Vladi, onda je višenacionalna i viševjerska Crna Gora u velikoj opasnosti. Izvjesno je da četnici na vlasti dovode do eksplozije nacionalšovinizma. Sad ih u tome jedino sprječavaju NATO i EU, ali se svaki međunarodni poredak kad-tad promijeni.</p>
<p>Iz prethodnih pet godina je jasno da se SPC ne zadovoljava ni većinskim ni dominantnim političkim uticajem. Ona, u skladu sa svojom unutrašnjom despotskom hijerarhijom, teži ka apsolutnoj i nekontrolisanoj vlasti u kojoj nema mjesta za druge ni drugačije. SPC se bori za stvaranje jedinstvene i unitarne Srbije u kojoj će postojati samo srpska nacija, pravoslavlje na srpski način – svetosavlje, a između svjetovne i duhovne vlasti vladati simfonija. </p>
<p>Crnoj Gori je potreban zakonski i institucionalni odgovor na ovu prijetnju. Trebalo bi kazniti svaki oblik promocije četničke ideologije, jer je njen cilj uništenje crnogorske državnosti i identiteta, a potom progon ostalih nacija i vjera. Zbog toga se prema četničkoj ideologiji ne može primijeniti princip inkluzije. Ne može ideologija čiji je cilj uništenje države Crne Gore i progon drugih vjera i nacija imati status prihvatljive demokratske razlike. Bez zakonskog sankcionisanja ove ideologije, Crna Gora je u konstantnoj opasnosti od nestanka i od međunacionalnog i međuvjerskog sukoba. Državu Crnu Goru i njen građanski mir danas realno najviše ugrožavaju zastupnici četničke ideologije koji djeluju kao peta kolona režima Aleksandra Vučića i Vladimira Putina. Zbog toga bi zakonsku i institucionalnu akciju trebalo usmjeriti u srž problema. Jasno je da će protivnici odmah pokrenuti zaglušujuću propagandu da je ovo upereno protiv Srba, ali to nije tačno. U konačnom, ova ideologija je usmjerena i protiv Srba u Crnoj Gori, jer i njima donosi nesreću. Poraz i zakonsko kažnjavanje četničke ideologije je uslov opstanka države Crne Gore i njenog građanskog i antifašističkog društva u kome svaki građanin, bez obzira na nacionalnu i vjersku pripadnost, ima ista prava i obaveze.</p>

Portal ETV

original

viewImage

baseImage

610x380

500x500

400x240

400x203

1250x600

1084x550

thumbnail

Poraz četničke ideologije

<p>Odnos prema Duklji najprije proističe iz neznanja. Radi se o značajnoj civilizacijskoj tekovini, koja se ne može pripojiti Srbiji, zbog čega su najprije počeli da je negiraju, a kada ni to nije bilo moguće, onda su pribjegli prisvajanju - poručio je istoričar Dragutin Papović.</p>
<p>On je, gostujući na Drugačijoj radio vezi na Anteni M, podvukao da je jasno da srpska propaganda ima plan da nakon posrbljavanja Petrovića, pređe i na posrbljavanje Vojislavljevića.</p>
<div class="embed-block"><div><div style="left: 0; width: 100%; height: 0; position: relative; padding-bottom: 66.6369%; padding-top: 120px;"><iframe src="https://cdn.iframe.ly/api/iframe?app=1&url=https%3A%2F%2Fetv.me%2Fdrustvo%2Fprijava-odt-u-i-vdt-u-protiv-spc-svestenika-derkovica-i-srpskog-ambasadora-zbog-neovlascenog-skupa-na-duklji&key=87ca3314a9fa775b5c3a7726100694b0" style="top: 0; left: 0; width: 100%; height: 100%; position: absolute; border: 0;" allowfullscreen></iframe></div></div></div>
<p>- Ovakve akcije otkrivaju da je to meta djelovanja, međutim u istoriografiji postoji dovoljno dokaza, činjenica za svakoga ko želi da o tome objektivno i nepristrasno promišlja, i ko želi da zna više o istoriji Duklje, vidjeće da to ne može da se održi. Bez obzira na količinu propagande, sve je uzalud kada se jasno saopšte istorijske činjenice - rekao je Papović.</p>
<p>Komentarišući prisustvo ambasadora Srbije u Crnoj Gori Nebojše Rodića na tzv. „tradicionalnom saboru“ na Duklji, Papović je rekao da je to dokaz potpune usklađenosti političkog djelovanja države Srbije i njene crkve.</p>
<p>- I to ne čudi, makar ne posljednjih četiri, pet godina, ali ono što čudi je, ili što ostavlja gorak utisak, što crnogorske institucije nijesu reagovale na to. Kada se ambasador jedne države, bez obzira na to koje, pojavi na manifestaciji koja prisvaja crnogorsko kulturno nasljeđe i niko ne reaguje, to je dokaz da oni koji rade u institucijama ne rade svoj posao - rekao je Papović. &nbsp;</p>
<p>Papović dalje navodi da je reakcija Ministarstva kulture na tzv. tradicionalni sabor - gora od ćutanja.</p>
<p>- Nedopustivo je da Ministarstvo kulture ne reaguje na način da jasno kažu da je to prvorazredno kulturno dobro Crne Gore, da je to arheološki lokalitet koji još nije dobro proučen, prije neki dan su otkriveni predmeti koji pripadaju antičkoj Duklji. Reagovati na onaj način je skandalozno i izgleda kao da se Ministarstvo kulture odriče kulturnog dobra - kazao je Papović.</p>
<p>Na pitanje kako objasniti novi talas revizionizma i prema periodima bliske prošlosti, Papović je istakao da je to nešto što smo gledali i u Srbiji, nakon što je tamo i zvanično izvršena revizija ili rehabilitacija četničkog pokreta.</p>
<p>- Da je to stvarno tako, a što se malo pominje u medijima, pokazuje i to što je potpredsjednik Vlade Budimir Aleksić prisustvovao ovom događaju, čiji je resor upravo obrazovanje i odnos sa vjerskim zajednicama - smatra Papović.&nbsp;</p>
<p>Papović dalje dodaje da se radi o pripremi terena kako bi se promijenili istorijski udžbenici, naglašavajući da "tamo đe je četnička ideologija na vlasti neminovno je etničko čišćenje".&nbsp;</p>
<p>- Ovo što je izjavio Joanikije slušamo godinama. Vjerujem da je to priprema terena kako bi se u udžbenicima našlo upravo ovo što priča Joanikije, onda bi to dovodilo do drugačijeg odnosa u društvu. Tamo gdje se promoviše četnička ideologija, neminovno je etničko čišćenje, a ako to postane zvanična politika Vlade onda je to priprema katastrofe Crnoj Gori - zaključio je Papović.</p>

Papović o saboru na Duklji: Priprema se teren za promjenu istorijskih udžbenika, reakcija MKM gora od ćutanja

<p>Nije tačno da je Duklja bila prva srpska država u srednjem vijeku - jasan je istoričar Dragutin Papović u odgovoru na pitanje Portala Analitika da prokomentariše izjavu episkopa crkve Srbije Pajsija Đerkovića koji je, na saboru na ostacima Duklje kazao da služe „na temeljima prve srpske države i mjestu gdje su bili episkopi dioklijski“.</p>
<h2>Prva sprska država zvala se - Srbija</h2>
<p>Papović objašnjava da se, prema zapisu vizantijskog cara Konstantina VII Porfirogenita u njegovom djelu „De administrando imperio“, prva srpska država, logično, zvala Srbija.</p>
<p>- I nastala je sredinom IX vijeka, a prvi poznati srpski vladar zvao se Vlastimir - dodao je on.</p>
<p>Dodaje i da se od kraja X do kraja XII vijeka za Srbiju koristio i naziv Raška, po gradu Rasu đe je bilo sjedište episkopije.&nbsp;</p>
<p>- Zbog toga je u istoriografiji, uključujući i srpsku, nedvosmislen stav da je prva srpska država bila Srbija odnosno Raška - istakao je Papović.</p>
<p>Podsjeća i da je, prema zapisu cara Konstantina Porfirogenita, istovremeno kada i Srbija nastala država Duklja.&nbsp;</p>
<p>- S obzirom na to da su korijeni crnogorske državnosti i nacionalnosti u državi Duklji i njenim stanovnicima Dukljanima, onda je jedini ispravan zaključak da je Duklja prva crnogorska država - podvukao je Papović.</p>
<p>Ističe i da do kraja XII vijeka, odnosno do osvajanja Stefana Nemanje, u Duklji nema ni pomena o srpstvu.</p>
<p>- Sporno je na osnovu kog prava sveštenici Srpske pravoslavne crkve (SPC), odnosno Crkve Srbije, obavljaju obrede u gradu Duklji. Ostaci ovoga grada su arheološko nalazište i prvorazredno kulturno dobro pod zaštitom države - napominje Papović.&nbsp;</p>
<p>SPC, kaže, nema ni istorijsku vezu s Dukljom.&nbsp;</p>
<p>- Sve što je sagrađeno u Duklji nastalo je mnogo prije nego što se Crkva Srbije pojavila u Crnoj Gori - izričitit je sagovornik Analitike.&nbsp;</p>
<h2>Nije jasno na osnovu čega SPC prisvaja hramove u Duklji</h2>
<p>Podsjeća i da su u gradu Duklji otkrivena tri hrišćanska hrama.&nbsp;</p>
<p>- Najprije su nastale dvije trobrodne bazilike čiji patroni nijesu poznati, pa su ih istraživači neutralno nazvali bazilika A i bazilika B. One potiču iz V i VI vijeka. Vjerovatno su činile episkopski kompleks, odnosno bile su središte Dukljanske episkopije, a u nauci postoji mišljenje da je tu bilo sjedište i arhiepiskopa za rimsku provinciju Prevalis jer je Duklja u jednom periodu, uz Skadar, vjerovatno bila administrativni i crkveni centar ove provincije. Ovi hramovi potiču iz predslovenskog perioda i nastali su znatno prije katoličko-pravoslavnog raskola tako da nije jasno na osnovu čega ih danas prisvaja SPC - kazao je Papović.</p>
<p>Napominje da je Duklja bila crkveni (episkopski) centar i u ranovizantijskom periodu.&nbsp;</p>
<p>- Tada je grad počeo da slabi. Prema starijoj teoriji razrušili su ga Avari i Sloveni, ali novija istraživanja ukazuju na to da je on napušten u dužem vremenskom periodu. Sloveni koji su se doselili na prostor nekadašnje provincije Prevalis, odnosno vizantijske arhontije Duklje, preuzeli su upravu i stvorili su samostalnu arhontiju (državu) kojoj su zadržali prethodni naziv Duklja - objašnjava Papović.</p>
<p>Ti Sloveni su se, kaže on, prilagodili lokalnom identitetu.&nbsp;</p>
<p>- Značajno je da te malobrojne Slovene car Porfirogenit, ali ni drugi izvori, ne svrstavaju ni među Srbe ni među Hrvate. Najvjerovatnije je u ranoslovenskom periodu, odnosno između VII i IX vijeka unutar srušene bazilike B sagrađena manja krstoobrazna crkva čiji patron takođe nije poznat, pa su je istraživači neutralno označili slovom C - navodi Papović.</p>
<p>U njoj je, dodaje on, pronađena kamena greda sa natpisom đakonise Ausonije „Ausonia diaconissa“.&nbsp;</p>
<p>- Nekoliko istoričara, arheologa i istoričara umjetnosti smatra da je krostoobrazna crkva C zapravo Crkva Sv. Marije koju pominje pop Dukljanin u svome Ljetopisu kao krunidbenu i memorijalnu crkvu dukljanskih kraljeva, dok je prema drugom mišljenju to bila bazilika koja je otkrivena na Martinićkoj gradini - kaže Papović.&nbsp;</p>
<h2>Dukljanska episkopija bila pod jurisdikcijom Rima</h2>
<p>Napominje i da je u Duklji ili u susjednim Doljanima đe su otkriveni trobrodna bazilika sagrađena krajem V i početkom VI vijeka i trikonhos iz VI vijeka koji je, najvjerovatnije, služio kao memorijalna crkva dukljanskih episkopa, bilo sjedište Dukljanske episkopije.&nbsp;</p>
<p>- Od kraja IV vijeka Dukljanska episkopija je uglavnom bila pod jurisdikcijom Rima, odnosno pape. Cijela državna i crkvena oblast je bila u okviru zapadne kulture o čemu svjedoči činjenica da su gotovo svi zapisi pronađeni u Duklji i uopšte u Crnoj Gori iz ovoga perioda na latinskom jeziku - navodi Papović.&nbsp;</p>
<p>Ukazuje i da je prema jednom mišljenju, upravo u sklopu nastojanja papa da svoju jurisdikciju prošire na cijeli Balkan tokom 880-ih Dukljanska episkopija uzdignuta u rang arhiepiskopije.&nbsp;</p>
<p>- Tada je, ona, zapravo, postala crkva dukljanske države - objašnjava Papović.</p>
<p>Dodaje i da kada je oko 997. godine makedonski car Samuilo napao Duklju i zarobio njenog vladara Vladimira, dukljanski arhiepiskop (nadbiskup) Ivan (Jovan) morao da napusti svoju katedru i da se skloni u Dubrovnik a u dubrovačkoj tradiciji se, podsjeća naš sagovornik, navodi da je on osnovao Dubrovačku arhiepiskopiju oko 999. godine.&nbsp;</p>
<p>- Dukljanska arhiepiskopija je obnovljena najvjerovatnije u periodu vladavine Stefana Vojislava u prvoj polovini XI vijeka, o čemu svjedoči splitski hroničar Toma Arhiđakon u djelu „Historia Slonitana“ iz sredine XIII vijeka. Tada je sjedište (arhi)episkopije iz Duklje ili Doljana prenešeno u Bar. Zalaganjem tadašnjeg episkopa Đorđa obnovljena je katedrala Sv. Teodora na Londži (južni plato Starog Bara) koja je vjerovatno stradala tokom Samuilovog napada na Duklju. Obnovljenoj katedrali je dato ime Sv. Đorđe i u njoj je smješteno sjedište (arhi)episkopije. Zahvaljujući tome u Duklji su se, a naročito među njenim vladarima, razvili kultovi svetitelja Teodora i Đorđa - rekao je Papović.&nbsp;</p>
<h2>Država da propiše šta i ko smije da radi na zaštićenom prostoru Duklje</h2>
<p>Arhiepiskopija se, kako ističe, od tada zvala Dukljansko-barska crkva te dodaje da je naziv dukljanska dobila po državi, a barska po sjedištu.&nbsp;</p>
<p>- U povelji (buli, ispravi) pape Aleksandra II iz 1067. ona se naziva Diocliensis et Antibarensis Ecclesiae (Dukljansko-barska crkva). U buli, odnosno svečanoj privilegiji koju je (anti)papa Kliment III Vitbert 1089. izdao dukljanskom arhiepiskopu Petru (Petro Dioclensis sedis archiepiscopo) Dukljansku crkvu je nazvao „Dioclensis prounciae“ i „Dioclensem ecclesiam“, dok je dukljanskog vladara Bodina oslovio kao preslavnog (najslavnijeg) kralja Slovena (Bodini regis Sclauorum gloriosissimi), a njegovu državu je nazvao kraljevina Duklja, odnosno Dukljansko kraljevstvo (regnum Diocliae) - podsjeća Papović.</p>
<p>Sagovornik Analitike ističe da je Dukljanska crkva ovaj naziv zadržala i u okviru države Nemanjića.&nbsp;</p>
<p>- Papa Inoćentije III je 1199. godine dukljansko-barskog poglavara Jovana nazvao Diocliensis et Antibarensis archiepiscopus (Dukljansko-barski arhiepiskop). Iz drevne Dukljanske crkve, koja je bila pod jurisdikcijom Svete Stolice, razvila se današnja Barska nadbiskupija - kaže Papović.&nbsp;</p>
<p>On napominje da bi, s obzirom na to da su ostaci hramova u Duklji drevno hrišćansko nasljeđe, država Crna Gora i nadležni organi, prije svih, imali pravo i obavezu da propišu šta i ko smije da radi na zaštićenom prostoru Duklje.</p>
<p>- No, s obzirom na to da Vladom Crne Gore, a posebno Ministarstvom kulture upravljaju kmetovi Crkve Srbije, to je danas iluzija - ocijenio je Papović.</p>
<h2>Dukljansko nasljeđe potvrda da korijeni Crne Gore nijesu srpski</h2>
<p>Napominje da je odnos SPC i njenih arhijereja prema dukljanskom nasljeđu bio protivrječan.&nbsp;</p>
<p>- Najprije su mislili da to nasljeđe ne pripada njima, pa su pokušali da ga negiraju i ozloglase. Onda su shvatili da to nasljeđe potiče od Rimskog carstva, uključujući i njegov istočni dio Vizantiju, i od drevne hrišćanske crkve. Na rimskoj državnoj i crkvenoj organizaciji, uz kasniji doprinos slovenske dinastije Vojislavljevića, nastali su dukljanska država, crkva i narod i to je ogromno civilizacijsko nasljeđe Crne Gore - kazao je Papović.</p>
<p>Kada se, podsjeća on, uz to pojavila opravdana težnja da se to nasljeđe tretira kao izvorište savremenog crnogorskog identiteta, u Crkvi Srbije su to shvatili kao opasnost za njihov velikosrpski projekat u Crnoj Gori.&nbsp;</p>
<p>- Dukljansko nasljeđe je starije od epohe dinastije Nemanjića, koja je u Duklju došla kao osvajač. S obzirom na to da Crna Gora ima dugu, bogatu i autentičnu istoriju, ne samo prije Nemanjića, nego i prije pojave srpstva, onda to znači, kao što sve istorijske činjenice potvrđuju, da korijeni Crne Gore nijesu srpski i da porijeklo Crnogoraca nije srpsko. Zbog tog saznanja se promijenila i politika SPC prema dukljanskom nasljeđu i umjesto odbacivanja ona pokušava da prisvoji i preoblikuje ovo nasljeđe, odnosno da ideološko-nacionalno srpstvo protegne na dukljanski period što je grubo prekrajanje istorije - objašnjava Papović.&nbsp;</p>
<p>Tako je, podsjeća, 2004. godine uvela počasno zvanje vikarnog episkopa dioklijskog.</p>
<p>- U stvari, to je pomoćni episkop mitropolitu crnogorsko-primorskom. Tu počasnu funkciju od 2024. godine obavlja Pajsije. On je episkop bez svoje eparhije - ukazuje Papović.&nbsp;</p>
<p>No, kako dodaje, u nazivu ove počasne titule i dalje se uočava sukobljavanje Crkve Srbije sa dukljanskim nasljeđem.</p>
<p>- U tituli se koristi naziv dioklijski, nastao od termina Dioklija i Dioklitija, koje su kancelarije srpskih srednjovjekovnih vladara preuzele iz vizantijskih isprava. Tako se negira domaći (narodni) termin - dukljanski. To bi bilo isto kao kada bi se danas umjesto naziva Srbija koristio vizantijski naziv Serbias, a umjesto današnjeg naziva Srbi da se koristi vizantijski naziv Serboi. Taj anahronizam ukazuje na potrebu SPC da negira domaći i autentični termin - dukljanski, kako bi potisnula živu crnogorsku riječ i nametnula arhaičnu vizantijsko-srpsku - ističe Papović.</p>
<h2>SPC nema pravo da se ljuti što je nazivaju Crkvom Srbije&nbsp;</h2>
<p>Sagovornik Analitike osvrnuo se i na prisustvo ambasadora Srbije Nebojše Rodića saboru na ostacima Duklji.</p>
<p>- Očigledno je da takvo ponašanje nije u okviru dobre diplomatske prakse, ali je očekivano jer je SPC najefikasniji instrument politike Republike Srbije prema Crnoj Gori. Između politike SPC i Vlade Srbije gotovo da nema razlike, tako da ni SPC nema pravo da se ljuti što je nazivaju Crkvom Srbije. To su sinonimi. Ona zaista djeluje kao državna crkva Srbije i njen primarni cilj je da se bori za srpske nacionalne i državne interese. Zato je na ovom skupu u antičkoj Duklji izvedeno šumadijsko kolo - kazao je Papović.</p>
<p>Uz to je, dodaje on, jedan profesor filozofije u govoru naveo da je Duklja bila „klasični grčki polis“.</p>
<p>- Odavno se nije čulo takvo neznanje i besmislica. Čak i učenici osnovnih škola znaju da su grad Duklju formirali Rimljani krajem I vijeka nove ere i da su joj dali latinski naziv Doclea, tako da Duklja nema ništa zajedničko sa klasičnom Grčkom. Rimska i starohrišćanska Duklja koja je dala naziv državi i crkvi u kraljevini Vojislavljevića sada služi kao podijum za šumadijski folklor, neznanje i otuđenje. Ta slika najbolje potvrđuje politiku Srbije i njene crkve prema Crnoj Gori ali i sluganski i antidržavni odnos sadašnje Vlade Crne Gore prema svojoj kulturi i civilizacijskom nasljeđu - zaključio je Papović.</p>

Papović: Sve na Duklji nastalo mnogo prije nego što se Crkva Srbije pojavila u Crnoj Gori, između njihove politike i Vlade Srbije nema razlike

<p>U knjizi o kojoj je večeras riječ demistifikuje se romantičarska koncepcija o karakteru Duklje i Dukljana i autor je ovom knjigom delegitimisao pseudoistorijske priče o Duklji – rekao je profesor<b> Radovan Damjanović</b> na sinoć održanoj promociji knjige „Rasprave o istoriji Duklje i Dukljana“<b> Dragutina Papovića</b> u Nikšiću koju su organizovali Matica crnogorska Ogranak Nikšić i nikšićki UBNOR.</p>
<p>On je dodao i da Papović ukazuje i na njenu „autentičnost koja je nastala iz bića posebnog naroda koji je stvarao i državu i duhovnu tradiciju.“</p>
<p>– Pojedini istoričari i ideologizirani agitatori falsifikuju određene iskaze i napadaju svaki pokušaj iznošenja pravih i istinitih činjenica. Druženje sa ovom knjigom je moćno sredstvo otpora protiv svih koji nastoje da negiraju, ospore, ponize crnogorski integritet i identitet – rekao je Damjanović.</p>
<p>Predsjednik Matice crnogorske<b> Ivan Jovović</b> i urednik ovog izdanja je između ostalog istakao da knjiga Dragutina Papovića „dokumentarno i multidisciplinarno prikazuje tragove materijalne i duhovne kulture nastale na tlu Duklje u dugom vremenskom periodu, koji imaju svoj kontinuitet uprkos burnim istorijskim događajima i dešavanjima, kao što su propast Rimskog carstva, dolazak Slovena na Jadran, uz prateće prirodne destrukcije poput zemljotresa 518. godine, koji je gotovo uništio grad Duklju.“&nbsp;</p>
<p>Posebno se osvrnuo na činjenicu da Papović u cijeloj svojoj studiji „sa izraženom naučnom intuicijom, bez plasiranja konačnih sudova, o složenoj tematici koja je uslovljena malim brojem sačuvanih pisanih izvora, oprezno pristupa pojmu intitulacije dukljanskog vladara, kneza odnosno kralja Vladimira, za koga ne postoje relevantni istorijski izvori o njegovom krunisanju.“</p>
<p>– Autor se u interpretaciji dosljedno držao naučnog pozitivizma, demistifikujući istoriografske srpsko – hrvatske pogodbe i dogovore o Duklji, poput onih da je Vladimir prvi srpski vladar i svetac ili obilježavanja 1100 godina Hrvatskog kraljevstva na teritoriji Crne Gore, što je iz percepcije savremene nauke zaista upitno, s obzirom na to da se</p>
<p>Tomislavova država nikada nije prostirala na ovaj prostor, kao što je i u savremenoj hrvatskoj istoriografiji titula hrvatskog kralja Tomislava predmet ozbiljnih rasprava. Dakle, radnja Dragutina Papovića je lišena nacionalne patetike, s obzirom da je autor na brojnim mjestima ukazao na postojeće dubioze u medijavelistici južnoslovenskih naroda, otkrivajući i prezentujući političko – ideološke konstrukcije jednog vremena, koje su zadugo oblikovale našu istorijsku svijest – rekao je Jovović i dodao da na takve recidive, nažalost, nailazimo na brojnim primjerima širom Crne Gore.</p>
<p>– A jedna u nizu takvih pogrešnih intepretacija prošlosti odigrala se za vrijeme Kraljevine SHS, kada su 1925. godine povodom jubileja 1000 godina Hrvatskog kraljevstva na katoličkim crkvama od Trebinja, Boke, Budve do Sutomora postavljene spomen-table u čast kralja Tomislava, iako on nikada nije vladao Dukljanskom državom. Analogno tome, može se postaviti pitanje, zašto nikada takva počast nije odata katoličkim kraljevima iz dinastije Vojislavljevića, Mihailu i Bodinu ili nekom drugom pripadniku ove kraljevske loze, u Kotoru, Trebinju ili Dubrovniku, iako za takvu memoraliju postoje adekvatni istorijski razlozi – rekao je Jovović.</p>
<p>U vremenu kada se prošlost često zloupotrebljava da bi se potkrijepile savremene političke agende, kada mit postaje sredstvo manipulacije a ideologija se prerušava u nauku, posebno je važno govoriti o knjigama koje pružaju otpor toj tendenciji, knjigama koje ne teže da udovolje trenutnim nacionalnim narativima, već da ih kritički i hrabro preispitaju, istakao je istoričar <b>Ivan Tepavčević</b>.</p>
<p>– Poznata je činjenica da crnogorska medijavelistika pati od hroničnog deficita naučnih radnika u oblastima čiji je predmet interesovanja rani srednji vijek. Papović u ovom djelu pokušava da razgradi određene mitove koji pripadaju srpskoj, hrvatskoj i albanskoj tradiciji. Ne postoji nijedan relevantan rad koji se bavi istorijom Duklje a da nije bio predmet potpune analize, komparacije s nekim drugim izvorima, potvrđivanja s onim što se može potvrditi i ukazivanja na one stvari koje su nelogične i koje su neprihvatljive za neku savremenu istoriografiju i nijesu u skladu s onim što su savremena i arheološka istraživanja – rekao je Tepavčević i dodao da je Papović po prvi put u nekom novijem periodu autor koji je iskoristio sve dostupne izvore na engleskom jeziku u kojima se pominje Duklja.</p>
<p>Autor je istakao da istorija Duklje počinje u 1. vijeku naše ere i traje do 12. vijeka.</p>
<p>- Da li slučajno što je toliki vremenski period, tolika istorija, tako sažeto prikazivana, prećutkivana, prisvajana? Mislim da nije. Mislim da se još u 19. vijeku prepoznala njena posebnost, ali se ta posebnost nije uklapala u tadašnje teorije prikazivanja prošlosti ovoga prostora, pa i Crne Gore – rekao je Dragutin Papović.</p>
<p>On smatra da su svi narodi na ovim prostorima izgradili identitete na razvalinama Rimskog carstva.</p>
<p>– Duklja, odnosno Dokleja je rimski grad. Rimljani su ga formirali. I ne samo taj grad, nego su izgradili i prve saobraćajnice, oni su donijeli religiju koja je formirala civilizaciju. Kasnije je Vizantija to preuzela, ali treba da znamo da Vizantija sebe nije nikada tako nazivala. Termin Vizantija je tek iz 18. vijeka. Vizantinci su sebe nazivali Romejima, odnosno Rimljanima. Svi vizantijski carevi su sebe nazivali rimskim carevima. To je, prije svega, temelj Duklje, civilizacija koja je stvorena, i ta civilizacija nikad nije bila etnički jednoznačna, odnosno homogena, ona je uvijek bila šarenolika i kasnije s dolaskom Slovena ona samo dobija jedan dodatni etnički momenat, a ne nikako da Sloveni koji dođu zbrišu prethodno stanovništvo i od tada počinje potpuno i isključivo slovenska istorija. To je zabluda 19. vijeka. Takvih etničkih promjena nije bilo, ovdje je bilo etničko nadograđivanje. A ta nadograđivanja su vremenom dobijala politički okvir – objasnio je Papović.</p>
<p>Promociju knjige Dragutina Papovića moderirala je predsjednica nikšićkog Ogranka Matice crnogorske <b>Jasmina Nikčević</b>.</p>

U Nikšiću promovisana knjiga „Rasprave o istoriji Duklje i Dukljana“ Dragutina Papovića

<p>Knjiga<b> Dragutina Papovića</b> „Rasprave o istoriji Duklje i Dukljana“ koju je Matica crnogorska objavila krajem prošle godine biće promovisana u utorak, 8. aprila 2025. godine u 19 sati u svečanoj sali hotela „Onogošt“ u Nikšiću.</p>
<p>O knjizi će, pored autora, govoriti profesor <b>Radovan Damjanović</b>, istoričar<b> Ivan Tepavčević</b> i predsjednik Matice crnogorske<b> Ivan Jovović </b>koji je urednik ovog izdanja. Medijatorka programa biće predsjednica nikšićkog Ogranka Matice crnogorske<b> Jasmina Nikčević</b>.</p>
<p>Knjiga „Rasprave o istoriji Duklje i Dukljana“ se sastoji od pet rasprava o temama koje se odnose na istoriju Duklje i Dukljana od antike do početka 11. vijeka.&nbsp;</p>
<p>Osim klasične istorijske naracije i preispitivanja objavljenih izvora, u ovim raspravama je vođena i polemika s upitnim stavovima drugih istoričara, a ukazano je i na ono što je i dalje problematično ili nepoznato iz ovog perioda. Zato je ova knjiga rezultat nastojanja da se svestrano prouče najznačajnije teme iz istorije Duklje i Dukljana do početka 11. vijeka.</p>
<p>Papović je doktorirao na Filozofskom fakultetu u Nikšiću 2013. godine. Za docenta na Filozofskom fakultetu u Nikšiću izabran je 2020. godine. Objavio je knjige: „Primjeri filantropije u Crnoj Gori do kraja XX vijeka“, „Protivnici vlasti u Crnoj Gori 1945–1948“, „Rani ratovi“, „Prilozi za istoriju nauke i kulture u Crnoj Gori 1945–1990“, „Intelektualci i vlast u Crnoj Gori 1945–1990“ i „Vjerske zajednice i nacionalizmi u Crnoj Gori (1965–1991)“.</p>
<p>Tokom 2015. i 2016. godine obavljao je dužnost generalnog direktora Direktorata za odnose s vjerskim zajednicama u Ministarstvu za ljudska i manjinska prava Crne Gore. Bio je poslanik u crnogorskoj Skupštini od 2016–2023. godine.</p>

„Rasprave o istoriji Duklje i Dukljana“ u Nikšiću

<p>Izbori za novi saziv Skupštine opštine Nikšić koji će se održati 13. aprila postavili su dva zadatka za antifašističke, građanske i procrnogorske snage u Nikšiću. Prvi zadatak je poraziti trenutnu lokalnu vlast, odnosno partije koje je čine, uključujući i PES s kojim su u koaliciji na državnom nivou. To se mora uraditi ne samo zbog toga što su loše upravljali gradom i opštinom već i zbog njihovog anticrnogorskog karaktera. Njihov glavni cilj je bio da od Nikšića naprave političku, kulturnu i ekonomsku provinciju “Srpskog sveta“. Uprkos ogromnom ulaganju u taj naopaki projekat, nijesu uspjeli. Period njihove vlasti će se pamtiti isključivo kao neslavan diskontinuitet u dominanto primjernoj istoriji Nikšića. To će biti dokaz i opomena da se Nikšiću i crnogorskom društvu mogu desiti i takvi promašaji, ali i da se iz toga mogu naučiti i izvući odgovarajuće pouke.</p>
<p>Uprkos takvoj vlasti, danas je čak i pristalicama “Srpskog sveta“ jasno da je ubjedljiva većina Nikšićana/ki orijentisana ka građanskom i antifašističkom društvu i da je odana suverenoj i nezavisnoj Crnoj Gori. Zato je drugi zadatak za antifašističke, građanske i procrnogorske snage u Nikšiću da ovo većinsko uvjerenje Nikšićana/ki pretvore u nadmoćan izborni rezultat. Da bi se to ostvarilo potrebno je da ti građani/ke podrže najmoćniju državotvornu, antifašističku i građansku stranku – Demokratsku partiju socijalista, koja je dokazala da je zaslužila takvu podršku. Opštinski odbor DPS-a je jedna od najboljih partijskih organizacija u Crnoj Gori. Tokom četiri godine opozicionog djelovanja OO DPS Nikšić je organizovao ili presudno podržao svaku političku aktivnost u Nikšiću kojom su se odbranile temeljne vrijednosti crnogorskog društva. Identičan je bio doprinos OO DPS svim građanskim skupovima i protestima u Crnoj Gori na kojima su se branili i odbranili država i civilizacijske vrijednosti. Klub odbornika DPS-a je demonstrirao političku superiornost u nikšićkoj Skupštini. Argumentovano je kritikovao promašene politike i odluke lokalne vlasti i istovremeno je ponudio svoj program i predloge za razvoj Nikšića. Na taj način su odbornici DPS-a dokazali da je nikšićki DPS spreman da preuzme opštinsku vlast kako bi se zaustavilo propadanje, a Nikšić što prije vratio na put razvoja i prije svega u svoje crnogorsko okrilje. U istom periodu nikšićki DPS se, kao i cijela partija, reformisao. To je bio odgovor na zahtjev koji su građani ispostavili na izborima 2020. i 2021., ali i rezultat samopreispitivanja i shvatanja da se mora preuzeti odgovornost za počinjene greške. Sprovedena su dva kruga izbora za članove Opštinskog odbora i drugih lokalnih organa partije i u skladu sa unutrašnjom demokratizacijom cijele partije prvi put su sprovedeni neposredni izbori za predsjednika OO DPS-a. Obnovljena je mreža Mjesnih odbora tako da DPS ima ubjedljivo najjaču partijsku infrastrukturu u svim djelovima opštine. Ove aktivnosti su zadržale i mobilisale ranije i privukle nove članove i simpatizere, pa je OO DPS postao jaka i osposobljena politička snaga koja dobija sve veću podršku građana u borbi za preuzimanje vlasti u Nikšiću.</p>
<p>Cilj osvajanja vlasti nije prosta zamjena uprave i zauzimanje funkcija, već realizacija programa koji je najbolje opisan sloganom „Bori se za Nikšić!“ DPS se bori za vlast u Nikšiću kako bi se s građanima kroz konkretne projekte izborili za bolji Nikšić. Tu borbu predvodi predsjednik OO DPS-a i lider odborničke liste Boris Muratović. Na neposrednim izborima za predsjednika OO dobio je ubjedljivu podršku članstva, a radom u partiji i u Klubu odbornika dokazao je da je stasao u sposobnog političara i da je spreman da preuzme najvišu odgovornost. Na odborničkoj listi su istaknuti nikšićki ljekari, inženjeri, profesori i privrednici, odnosno kandidati/tkinje iz svih društvenih i demografskih struktura koji su se dokazali radom i rezultatima. Pred građane/ke izlaze sa znanjem, ugledom, patriotizmom i superiornim programom na osnovu koga se bore za podršku za upravljanje gradom i opštinom u sljedećem mandatu.</p>
<p>Vođstvo DPS-a nije ni sebično ni uobraženo da misli da je jedina procrnogorska, građanska i antifašistička snaga. Ipak, mora se uvažiti činjenica da je DPS najjača partija na tom dijelu političke scene i uopšte najjača partija u Crnoj Gori. To mjesto su DPS-u dali građani/ke podrškom na svim izborima i zato je prirodno da se i na nikšićkim izborima DPS bori da dobije najveću podršku. Glas za DPS je prije svega siguran glas za smjenu aktuelne vlasti, za vraćanje Nikšića u crnogorski državni i kulturni ambijent i za realizaciju razvojnih projekata. Glas za partije (liste) slične političke i ideološke profilacije nema tu sigurnost, jer su sve na nivou ili ispod cenzusa. Ovo nije propaganda DPS-a, već rezultat pouzdanih istraživanja rejtinga partija. Zato bi glas za ove partije lako mogao postati prosuti glas koji bi se na kraju prelio u korist partija na vlasti. To bi bilo pogubno ne samo za Nikšić, nego i za Crnu Goru, jer nikšićki izbori prevazilaze lokalni značaj.</p>
<p>Rezultati nikšićkih izbora će pokazati da li Crna Gora definitivno izlazi iz četvorogodišnje spirale propadanja u koju su je uveli predvodnici anticrnogorskog litijaškog pokreta. Ubjedljiva pobjeda DPS-a u Nikšiću označila bi i njihov ubjedljiv poraz u Crnoj Gori. Izvjesno je da bi se tako otvorilo novo političko poglavlje u državi. Crna Gora bi se oslobodila vlasti koja beskrupulozno uništava osnove crnogorske državnosti, nemilosrdno rasprodava resurse budućnosti, a od države pravi koloniju i predmet za porugu u komšiluku i Evropi. Kako bi se to zaustavilo i stvorila šansa da Crna Gora opet bude uzorna država s odgovornom vlašću neophodno je da svi antifašistički i građanski orijentisani Nikšićani/ke izađu na izbore i glasaju za smjenu aktuelne vlasti. U rukama tih građana/ki je sva odgovornost za milenijumsku istoriju crnogorske države i odgovornost za njenu budućnost. Ovi Nikšićani/ke imaju jedinstvenu šansu – da svojim glasom pozitivno preokrenu tok crnogorske istorije. Najsigurnije je ako za taj cilj svoj glas daju DPS-u. Zato, uz mlado liderstvo DPS-a, „Borimo se za Nikšić!“ i za obnovljenu Crnu Goru.</p>

Borba za Nikšić i Crnu Goru

<p>Veliki župan Stefan Nemanja je pri kraju XII vijeka razaranjem gradova i osvajanjem pripojio Duklju Srbiji (Raškoj). Kako navodi istoričar Sima Ćirković, tada još nije bilo jasno da li će Nemanjina državna tvorevina biti dugog vijeka, jer ta država nije bila centralizovana, već sastavljena od udionih kneževina u kojima su dominirali stari politički okviri i tradicije. To se najviše odnosilo na Duklju koja se od Srbije, osim po političkim, vjerskim i etničkim, bitno razlikovala i po kulturnim karakteristikama. O tome svjedoče dukljanska pismenost, književnost, slikarstvo i arhitektura.</p>
<p>Istoričar književnosti Dimitrije Bogdanović je naveo da Ljetopis (Kraljevstvo Slovena) Popa Dukljanina, kao glavni dukljanski spis iz XII vijeka, po sadržaju pripada latinskim hronikama i latinskoj srednjovjekovnoj istoriografiji, dok je najranija srpska književnost nastala na makedonsko-glagoljskoj tradiciji. Bogdanović je zaključio da je Ljetopis popa Dukljanina „po književnim osobinama i naročito po ideologiji sasvim po strani od glavnog toka srednjovekovne srpske istoriografije i hagiografije“. Ljetopis je temeljno djelo crnogorske pismenosti, književnosti i istoriografije, odnosno kako je to zaključio istoričar književnosti i lingvista Danilo Radojević „duhovna spona s crnogorskim ranim srednjim vijekom“.</p>
<p>I ćirilični tekstovi u Duklji su nastali pod uticajem latinske pismenosti i umjetnosti. Prvi i najznačajniji sačuvani ćirilični spis iz ovoga perioda je Miroslavljevo jevanđelje. Potiče iz pretposljednje decenije XII vijeka i napisano je „knezu velikoslavnomu Miroslavu, sinu Zavidinu“, bratu Stefana Nemanje. Miroslav je upravljao Humom tokom 1180-ih. Veći dio teksta je napisao anonimni pisar zetsko-humskim, odnosno dukljanskim pravopisom pod uticajem beneventanskog uglastog pisma, što znači da je pisar, prema mišljenju Dimitrija Bogdanovića, imao latinsko skriptorsko obrazovanje. Manji dio teksta je napisao dijak Gl(r)igorije raškim pravopisom, pod uticajem ruskog pravopisa tako da, iako je cijeli tekst pisan ustavnim ćiriliskim pismom, dvije vrste pravopisa su potpuno različite. Zetsko-humski (dukljanski) pravopis se oslanja na ranije glagoljske romaničke tekstove iz primorja, dok je uzor raškog pravopisa u ruskim književnim tekstovima. Kako navodi istoričar Tomislav Raukar, ćirilica se iz matične Bugarske i Makedonije proširila u Srbiju, Duklju, Hum, Bosnu i Hrvatsku krajem XII i početkom XIII vijeka. Zanimljivo je da je najstariji sačuvani hrvatski ćirilični tekst „Povaljski prag“ na Braču nastao 1184. (sačuvan u prepisu iz 1250.), odnosno gotovo istovremeno kad i Miroslavljevo jevanđelje. Ćirilična pismenost u Hrvatskoj, Duklji, Humu i Bosni činila je zapadnoćirilsko područje koje se, kako ističe Raukar, grafološki i jezički razlikovalo od ćirilice na istočnom, pravoslavnom području.</p>
<p>Miroslavljevo jevanđelje je nastalo van vizantijskog i pravoslavnog uticaja i isključivo pod latinskim književnim i vjerskim uticajem. O tome svjedoče i iluminacije (minijature) u tekstu koje, po mišljenju istoričara umjetnosti Pavla Mijovića, predstavljaju stapanje kasnoatničke,</p>
<p>vizantijske i italske likovne umjetnosti. Mijović je zaključio da su minijature urađene u duhu rane romanike i zapadnog minijaturnog slikarstva i da je po njihovom kvalitetu i „sjajem umjetničke opreme“ ova knjiga nadmašila sve dotle poznate ilustrovane slovenske knjige. Konstatovao je da „u odnosu na cjelokupnu staru srpsku umjetnost Miroslavljevo jevanđelje stoji kao usamljeni spomenik jedne veoma složene umjetničke tradicije, koja se u Dukljanskom Kraljevstvu bila začela u izvanredno komplikovanim uslovima“. Osim njihovih romaničkih uzora u ovim minijaturama se prepoznaje prije svega iskaz domaće umjetnosti i u njima se ogleda rađanje „mlade feudalne kulture“ dukljanske rane istorije. Mijović je izvorište ove umjetnosti uočio u kombinovanju vizantijske umjetnosti vasilijevaca (pravoslavnih monaha) i latinskih benediktinaca u južnoj Italiji (Apuliji i Kampanji) i da se praosnova inicijala Miroslavljevog jevanđelja nalazi u benediktinskim centrima u Kapui i Bobiu. Slikarsku vještinu i stil prenijeli su benediktinci koji su došli kao misionari u Duklju. Mijović smatra da Miroslavljevo jevanđelje nije pisano ni iluminisano u crkvi Sv. Petra u Bijelom Polju, već u nekoj svjetovnoj sredini. Vjerovatno je to bilo u skriptoriji u nekom od dukljanskih primorskih gradova. Istoričar umjetnosti Vojislav J. Đurić navodi da je blizu trista minijatura u ovome jevanđelju uradio samo jedan slikar. I Đurić ističe da ukrasi odaju „zapadnjačke crte“, da veličina i raspored inicijala „odgovaraju latinskim knjigama“, da su „početna slova sastavljena od elemenata svojstvenih romaničkoj minijaturi Rima, Toskane i južne Italije“ i da je stil „u duhu minijatura nastalih u benediktinskim iluminatorskim radionicama u Kampaniji i Apuliji“. Na osnovu ovih odlika Đurić je zaključio da je Miroslavljevo jevanđelje „postalo primer zetskog ukrašavanja knjiga“.</p>
<p>Nemanjići su se u dukljanskoj državi susreli i sa drugačijom arhitekturom i oblicima primijenjene umjetnosti. Prema mišljenju istoričara umjetnosti Vojislava Koraća, arhitektura Duklje je krajem XII i početkom XIII vijeka nastala pod uticajem zapadnoevropske arhitekture, uz posredništvo susjednih italijanskih oblasti. Kako u političkom i vjerskom, tako je i u umjetničkom pogledu Duklja (Zeta) bila dio zapadnoevropskog svijeta. Dok je u Duklji postojalo raskošno arhitektonsko bogatstvo koje se širilo iz naprednih primorskih gradova, nastalih pod uticajem vizantijske i zapadnoevropske kulture, u Srbiji je dominirala graditeljska monotonost i asketizam. Da je dukljanska (zetska) arhitektura bila naprednija u odnosu na arhitekturu srpskih osvajača, svjedoči zaključak Vojislava Koraća da su zadužbinu Stefana Nemanje Đurđeve stupove kod Novog Pazara moguće izgradili isti majstori koji su gradili katedralu Sv. Tripuna u Kotoru. Izvjesno je da su srpski vladari za izgradnju zadužbina u Crnoj Gori angažovali dukljanske (zetske) majstore i tako su prihvatili romaničku arhitekturu. To su crkve: Sv. Petra u Bijelom Polju, Sv. Đorđa (Đurđevi stupovi) u Beranama i Uspenja Presvete Bogorodice u Morači (Morački manastir). Na njih je uticala zetska romanika, prije svega u prilagođavanju oblika raških građevina romanskim oblicima.</p>
<p>Vojislav Korać je istakao da crkva Sv. Petra u Bijelom Polju ne liči na prve raške crkve, već da je kasnije prilagođena raškom graditeljstvu. Da je tu vjerovatno postojao preromanički hram koji obnovio ili dogradio knez Miroslav upućuje zaključak istoričarke umjetnosti Jovanke Maksimović koja je istakla da su u crkvi Sv. Petra pronađeni djelovi skulpturalnog kamenog ukrasa sa preromanskim stilskim osobinama. Istoričarka umjetnosti Tatjana Koprivica ukazuje da starija faza crkve Sv. Petra potiče između IX i XI vijeka. Istoričar umjetnosti Tomislav Marasović navodi da je tipološki srodna s crkvom Sv. Nikole (Mikule) u Velom</p>
<p>Varošu u Splitu, koja je sagrađena u drugoj polovini XI i početkom XII vijeka. Izvjesno je da je obnovu crkve finansirao humski knez Miroslav oko 1190. godine, ali postoji mišljenje da je dovršena tek nakon njegove smrti, između 1195. i 1199. Vojislav J. Đurić ističe da je oblik crkve Sv. Petra urađen prema romaničkim bazilikama i katedralama na Zapadu i da su je gradili primorski majstori. Monumentalni portal sa ktitorskim zapisom, četvrtasta kupola i pravougaona apsida su urađeni u duhu dalmatinskih preromanskih i romanskih crkava. Njena krstoobrazna osnova je nastala pod uticajem vizantijske arhitekture. Dvije kule s narteksom su odlika raškog graditeljstva, ali imaju sličnost i sa kulama katedrale Sv. Tripuna u Kotoru, tako da i u tom segmentu ima odlike zapadnog graditeljstva. Zbog ovoga je upitno kom obredu je prvobitna crkva Sv. Petra bila posvećena – katoličkom ili pravoslavnom. Zato je istoričar Mladen Ančić naveo da nije jasno ni kojoj je od ove dvije konfesije pripadao knez Miroslav. Od sredine XIII vijeka u ovoj crkvi je bilo sjedište Humske episkopije. Na osnovu toga je američki vizantolog Džon V. A. Fajn (JR.) zaključio da je crkva Sv. Petra s Bijelim Poljem i Limom predstavljala granicu Huma i Srbije. Crkva Sv. Petra vjerovatno potiče iz dukljanskog perioda, kao i obližnja crkva Rođenja Presvete Bogorodice (Bogorodica Bistrička) u manastiru Voljavac, na desnoj obali Lima, uz današnju granicu Crne Gore i Srbije. Crkvu je, po predanju, sagradio kralj Mihailo Vojislavljević, a po arhitekturi je slična Mihailovoj zadužbinskoj crkvi u Stonu na poluostrvu Pelješac.</p>
<p>Crkvu Sv. Đorđa (Đurđeve stupove) kod Berana sagradio je župan Prvoslav, sin velikog župana Tihomira koji je poginuo u bici protiv svog mlađeg brata Stefana Nemanje 1168. Prvoslavova građevina potiče iz 1213. godine. Vojislav J. Đurić je istakao da prvobitna građevina, jednobrodna crkva sa kupolom, više liči na kotorske romaničke crkve Sv. Luke i Sv. Marije, nego na raške crkve. Kasnijim dogradnjama dobila je elemente raške arhitekture. Plan crkve Uspenja Presvete Bogorodice u Morači iz 1251–2. godine, čiji je ktitor Vukanov sin Stefan, ima odlike raške arhitekture, po uzoru na crkvu manastira Žiča, dok su prozori sa elementima kamene plastike, urađeni u duhu romanike. Skulptura zapadnog portala crkve urađena je u duhu italijanske romanike, dok je granitni episkopski prijesto, po formi i figuralnim ukrasima, sličan episkopskim sjedištima u južnoj Italiji i jedini je takav primjer u Crnoj Gori. Uz to, u moračkoj skulpturi su zastupljeni elementi narodne umjetnosti.</p>
<p>Uprkos tome što je dukljanska država krajem XII vijeka pripojena državi Nemanjića, njene kulturne, etničke i vjerske posebnosti su nastavile poseban razvoj. I što je važnije, dukljanska kultura je bila bitno razvijenija od srpske, toliko da je osvojila srpske vladare koji su kopirali obrazce dukljanske pismenosti, književnosti, slikarstva i arhitekture.</p>

Papović: Dukljanska kultura krajem XII i početkom XIII vijeka

<p>Knjiga „Rasprave o Duklji i Dukljanima“ istoričara <b>Dragutina Papovića</b> predstavljena je sinoć u prostorijama Matice crnogorske u Podgorici. Knjiga je objavljena krajem prošle godine u okviru biblioteke „Studije, kritike, eseji“.</p>
<p>Prema riječima predsjednika Matice crnogorske <b>Ivana Jovovića</b>, Papović je u knjizi „Rasprave o istoriji Duklje i Dukljana“, „usmjerio svoju intelektualnu, odnosno naučnu pažnju na neuralgične tačke crnogorske istorije, gdje je prepoznao eksplicitne tendencije koje su usmjerene ka nasilnoj eksproprijaciji najstarijih slojeva crnogorske kulture &nbsp;i tradicije.“</p>
<p>– Očito je da je izlazak iz štampe ove knjige pokazao da je tematika Duklje, Dukljana, Dukljanskog kraljevstva, Dukljanske nadbiskupije, uopšte dukljanske tradicije bila u domenu nekog problema psihološke prirode generacijama, kako u prošlosti, tako i u sadašnjosti, puno prije nego same pozitivne nauke-istoriografije. U ovoj su publikaciji, između ostalog, demistifikovane nacionalromantičarske koncepcije o karakteru Duklje i Dukljana kao države primorskih Srba ili Crvenih Hrvata, uključujući i one koje propagiraju nenaučna stanovišta, da Albancima pripada eksluzivna istorijska sukcesija nad zaostavštinom ilirskog naroda. Papović je već u naslovu knjige otvorio raspravu suprotstavljajući se sveprisutnom trendu mimikrije u našem javnom diskursu, kojim se navodno ne žele, kako se to kolokvijalno kaže, izazivati dalje podjele u narodu otvaranjem identitetskih pitanja, a zapravo se žele zadržati stereotipi i stare zablude koje rapidno vode regresiji istorijske nauke u Crnoj Gori. Upravo autor svojom radnjom delegitimiše pseudoistorijske narative o Duklji, ukazujući na njenu autentičnost koja je proizašla iz bića posebnog naroda koji je stvorio dukljansku državnu i duhovnu tradiciju – rekao je Jovović.</p>
<p>Istoričarka umjetnosti <b>Tatjana Koprivica</b> istakla je da ko god se na bilo koji način bavi pomenutim periodom zna koliko je složen istraživački put i koliko je u pitanju složen i težak posao, te da je Dragutin Papović to radio „nošen svojim istraživačkim zanosom a ne institucionalno“.</p>
<p>- I sam kolega Papović kaže u uvodu, kao profesor na predmetu Istorija Crne Gore do kraja 12 vijeka na Filozofskom fakultetu u Nikšiću, osnovni udžbenik „Istorija Crne Gore“ gdje je prvi tom objavljen 1967. godine. O političkoj istoriji Duklje u ovoj knjizi postoji osam od 444 strane i to jasno govori kakva je literatura udžbenička i koliko je složeno raditi. Posebno ovih zadnjih godina u okviru predmeta Istorija umjetnosti Crne Gore koji držim na Fakultetu likovnih umjetnosti na Cetinju termini Duklja i dukljanstvo se doživljavaju pežorativno i dobijamo studentkinje i studente koji miješaju grad, državu i apsolutno dolaze jako slabo potkovani. Čini mi se da je upravo ovaj kontinuitet koji nam kolega Papović predstavlja od grada Dokleje kroz razvitak države Duklje jako važan i da će nam svima biti koristan u novom nastavnom procesu – rekla je Koprivica.</p>
<p>Istoričar <b>Adnan Prekić</b> ističe da je knjiga Dragutina Papovića metodološki i naučni pokušaj da se prekine s nasilnom eksproprijacijom kulturne baštine Crne Gore. On je istakao da je autor ukazao na slabu „zastupljenost i nepreciznost podataka o Duklji u akademskim krugovima koji su s razlogom ili bez, s namjerom ili bez, po pravilu vodili u neke pogrešne interpretacije, u neka pogrešna tumačenja.“</p>
<p>– Ono što je jako značajno je metodološki pristup koji je kolega Papović koristio u pripremi ove knjige, a to je prije svega analiza izvora i svih postojećih radova. Znači ne postoji nijedan relevantan rad koji se bavi istorijom Duklje koji nije bio predmet potpune analize, komparacije s nekim drugim izvorima, potvrđivanje onoga što se može potvrditi i ukazivanje na one stvari koje su nelogične i koje su negdje neprihvatljive za neku savremenu istoriografiju, koje nisu u skladu s onim što su savremena i arheološka istraživanja. Ta polemika, uslovno rečeno, s ranim istoriografskim radovima donosi nam niz novih saznanja i niz nekih novih interpretacija. Posebna vrijednost ove knjige po meni je to što je Papović po prvi put u nekom novijem periodu autor koji je iskoristio apsolutno sve dostupne izvore na engleskom jeziku koji se tiču na određeni način Duklje i istorije Duklje – rekao je Prekić.</p>
<p>Autor je istakao da je u knjizi ukazao na mnoge predrasude ili neodržive konstrukcije. &nbsp;</p>
<p>– Knjiga se ne uklapa u koncepcije kojima se pokušava prisvajanje nasljeđa dukljanske države. To prisvajanje ne ide, jer vidi se da je vještačko. To su bili motivi za pisanje ove knjige, odnosno ovih radova. I sam pretpostavljao da je toliko istoričara prije mene, prije nas, moralo to proučavati. Međutim, iznenadio sam se. Prije svega kroz polemiku ili kroz raspravu s tom literaturom došao sam do nekih odgovora, a za dosta pitanja odgovora i dalje nema – objasnio je Papović.</p>
<div class="embed-block"><div><div style="left: 0; width: 100%; height: 0; position: relative; padding-bottom: 56.25%;"><iframe src="//cdn.iframe.ly/api/iframe?url=https%3A%2F%2Fwww.youtube.com%2Fwatch%3Fv%3DLomkl4-Q8yk&key=87ca3314a9fa775b5c3a7726100694b0" style="top: 0; left: 0; width: 100%; height: 100%; position: absolute; border: 0;" allowfullscreen scrolling="no" allow="accelerometer *; clipboard-write *; encrypted-media *; gyroscope *; picture-in-picture *; web-share *;"></iframe></div></div></div>

Demistifikovati pseudoistorijske narative o Duklji

<p>Papović: Replika na Mandićevu zetsku čestitku</p>
<p>Andrija Mandić je u čestitki povodom Dana opštine Zeta izjavio da je u zetskoj ravnici „začeta istorija – ne samo Zete, već i same srži srpske državnosti“. To je netačno. Srbija ili srpska država nije nastala u Zeti, već u oblasti koja se po gradu i episkopiji Ras nazvala Raška. Nastala je u prvoj polovini IX vijeka o čemu svjedoči vizantijski car Konstantin VII Porfirogenit u djelu „De administrando imperio“ koje je sastavljeno sredinom X vijeka. Prema zapisu vizantijskog cara prvi srpski vladari u IX vijeku zvali su se Višeslav, Radoslav, Prosigoj i Vlastimir. Njihovi potomci su vladali Srbijom do sredine X vijeka, kada je poginuo posljednji pripadnik ove porodice Časlav Klonimirović. Od tada pa gotovo do sredine XII vijeka, odnosno za gotovo 200 godina, Srbija nije postojala kao posebna država. Car Konstatin VII je zapisao da je tada postojala država (arhontija) Duklja, da se nalazila u zaleđu Lješa, Ulcinja i Bara, da je obuhvatala primorski pojas do Kotora, da se planinskim stranama graničila sa Srbijom i da se njen narod zvao Dukljani. Ovi podaci nesumnjivo svjedoče da su u IX i u prvoj polovini X vijeka Srbija i Duklja bile posebne i susjedne države. Za razilku od Srbije, Duklja je u drugoj polovini X vijeka ojačala, a u XI vijeku se pod vladavinom Stefana Vojislava (Dobroslava) i njegovih potomaka (Vojislavljevića) razvila u moćno kraljevstvo.</p>
<p>Mandić ili onaj koji je napisao čestitku pogrešno navodi da se država od početka zvala Zeta. U vrijeme Vojislavljevića država se zvala Duklja. O tome svjedoči i naziv državne crkve – Dukljanska nadbiskupija (arhiepiskopija). Centralna oblast države Duklje u tome periodu je bila Zeta koja je samo po nazivu identična današnjoj Zeti odnosno Zetskoj ravnici. Tadašnja oblast Zeta je obuhvatala znatno veću teritoriju. Prema Ljetopisu popa Dukljanina oblast Zeta (lat. Zenta) je imala 11 županija: Luška, Podlužje, Gorska, Kupelnik, Barezi, Oblik, Županja, Prapratna, Crmnica, Budva s Kučevom i Grbalj. Luška je obuhvatala današnje Bjelopavliće od Glave Zete i Lješkopolje do rijeke Morače i Malog blata. Podluška se prostirala između Morače na zapadu, do Hota i Gruda na istoku, na jugu do Skadarskog jezera, a na sjeveru do današnjih Kuča. Moguće je da je Podluška imala dva dijela. Gornji sa centrom u Ribnici (Podgorici) i Donji sa centrom u kasnijem Žabljaku Crnojevića. To znači da je današnja Zeta (Zetska ravnica) bila nekadašnja dukljanska županija Podluška. Prema zapisima dubrovačkog hroničara Jakova Lukarevića iz XVII vijeka, dukljanski vladar Tuđ(g)emir je u X vijeku utvrdio Podgoricu.</p>
<p>Županija Gorska se prostirala od Kuča sa centrom u Medunu prema donjoj Morači i izvorištu Tare. Istoričar Konstantin Jireček navodi da se Gorska nalazila u crnogorskim brdima. Teritorija županije Kupelnik (Kuprelvik) danas gotovo u cjelosti pripada Albaniji. Prostirala se između Hota (Hotskih virova) i oblasti Vraka. Od Vrake prema Skadru bila je županija Barezi sa gradom Balečom na rijeci Rijoli, sjeverno od Skadra. Županije Kupelnik i Barezi kasnije su bile dio oblasti Pilot. Oko brda Taraboš, Skadarskog jezera, Svača i Bojane i na prostoru današnje oblasti Anamali (moguće i Mrkojevića) prostirala se županija Oblik. Dio ove županije prema Skadarskom jezeru zvao se Krajina. U Krajini je bio dvor i kultno mjesto dukljanskog</p>
<p>svetog kralja Vladimira. Prapratna se prostirala duž južne obale Skadarskog jezera, na obroncima Rumije i prema Virpazaru. Oblik se prostirala od Krajinskih gora ka jezeru Šasu i gradu Svaču, a Prapratna od Krajinskih gora ka Skadarskom jezeru, pa je Oblik bila više primorska, a Prapratna jezerska županija. Crmnica se nalazila između Skadarskog jezera, Vrsute i Paštrovačke gore. Budva sa Kučevom je u stvari bila današnja Budva sa Paštrovićima, dok se zetska županija Grbalj nalazila između Budve, Tivta i Kotora. Nije utvrđeno đe se nalazila županija Županja (lat. Iuppanam).</p>
<p>Zeta je bila mjesto presudne bitke za nezavisnost Duklje. Pop Dukljanin navodi da je Stefan Vojislav pobijedio vizantijsku vojsku u Zetskoj ravnici (lat. planitiem Zentae) kod Vranja (lat. Vuranie) i Vranjske gore kod današnjih Mataguža. Tu vijest je potvrdio vizantijski hroničar Jovan Skilica koji je naveo da je vizantijski komandant Georgije Provatas pretrpio težak poraz. Bitka se dogodila 1040. godine i nakon nje je Duklja stekla nezavisnost od Vizantije. Ovi podaci govore da je i današnja i tadašnja Zeta bila istorijski i geografski centar i srž dukljanske (crnogorske), a ne srpske državnosti.</p>
<p>Mandić je istakao da je „još prije gotovo hiljadu godina vizantijski hroničar prvi put zapisao njeno [Zetino] ime“. To je tačno i taj hroničar se zvao Kekavmen. Pretpostavlja se da je njegovo djelo „Strategikon“ (gr. Στρατηγικόν) nastalo između 1075. i 1078. godine. Kekavmen je naveo da se zemlja Stefana Vojislava zvala Duklja (gr. Διοϰλεία). Istakao je da je Stefan Vojislav imao vizantijsku titulu toparha (gr. τοπάρχης). Ova titula je u periodu X–XIII vijeka dodjeljivana nezavisnim vladarima. U VI vijeku se izjednačavala sa titulom kralja, a u Ljetopisu popa Dukljanina Vojislav (Dobroslav) se tituliše kao kralj. Kekavmen je naveo da je Vojislav bio toparh u gradovima Dalmacije, u Zeti i u Stonu (gr. τὰ κάστρα Δαλματίας εἰς τὴν Ζένταν ϰαὶ εἰς τὴν Στάμνον). Pod Dalmacijom se u zapisu Kekavmena podrazumijeva vizantijska tema Gornja Dalmacija. Prostirala se između Stona i Kotora s centrom u Dubrovniku. Titulisanje Vojislava kao toparha gradova u Dalmaciji znači da je uspio da zauzme barem jedan od tih gradova. Vjerovatno je to bio Kotor u kojem se nalazio dvor Vojislavovog sina Mihaila. Ston je bio glavni grad Zahumlja kojim je Vojislav vladao nakon pobjede nad zahumskim knezom Ljutovidom, ubrzo nakon Barske bitke (bitke kod Tuđemila) 1042. godine. Navođenje Zete, kao užeg dijela dukljanske države, je prvi poznati pomen ove oblasti u stranim izvorima. No, u to vrijeme nije postojala država Srbija, tako da zapis Kekavmena na koji se poziva Mandić svjedoči da je Zeta bila sastavni dio i centralna oblast dukljanske, a ne srpske države.</p>
<p>Mandić je istakao da je Zeta „bila kamen temeljac veličanstvenog carstva Nemanjića“, jer se „u staroj Ribnici rodio Stefan Nemanja“. Podatak da je Stefan Nemanja rođen u Ribnici prvi je zapisao njegov najmlađi sin Rastko (Sava) u „Žitiju Sv. Simeona“ oko 1207. godine. Sava je naveo da se Nemanja rodio „u Zeti na Ribnici“ i da su ga krstili „latinski jereji“. Za Savinu tvrdnju nema drugih dokaza, ali se u istoriografiji dominantno pretpostavlja da je to bilo oko 1113. godine kada je iz Raške u Duklju kao emigrant došao Nemanjin otac Zavida sa porodicom. Dukljom je u to vrijeme vladao kralj Vladimir, unuk kralja Mihaila Vojislavljevića. U Raškoj se tada vodila borba oko županskog položaja, a Zavida je kao jedan od pretendenata bio poražen i sklonio se u Duklju. Zavida je bio skromnog porijekla. Čak je i istoričar Vladimir Ćorović u „Istoriji Srba“ za Zavidu zaključio da „nije bio ličnost od većeg značaja“. S obzirom na to da Nemanja nije bio dukljanskog porijekla njegovo rođenje u Ribnici nema nikakvog značaja za istoriju Duklje (Zete), odnosno Crne Gore.</p>
<p>Nekoliko istoričara je pokušalo da poveže Nemanjine pretke sa dinastijom Vojislavljevića kako bi opravdali njegovo osvajanje Duklje. Istoričar Sima Ćirković je analizirao te pokušaje i zaključio da „srpski velikožupanski rod nema ishodište u dukljanskoj dinastiji“ i da između Nemanjinog oca Zavide i dukljanskih vladara nedostaje karika. Sve teze o vezama Nemanjića sa dukljanskom dinastijom i prethodnim raškim županima zapravo su konstrukcije srpskih biografa iz XIII vijeka nastale u namjeri da se Nemanjići, očito skromnog porijekla, povežu sa starijim vladarskim porodicama. Da je porijeklo Stefana Nemanje nepouzdano govori podatak da Nemanjini sinovi Stefan i Sava u žitijima svoga oca ne navode kako se zvao Nemanjin otac, odnosno nijesu znali ili nijesu htjeli da napišu kako im se zvao đed. Da je Nemanja bio Zavidin sin zaključeno je samo na osnovu toga što je Nemanjin brat Miroslav u ktitorskom zapisu na crkvi Sv. Petra kod Bijelog Polja naveo da je Zavidin sin. Drugih dokaza nema. Stefan i Sava su prećutali i kako je Nemanja došao na vlast. Vizantijski car Manojlo I je 1166. godine za vazalnog velikog župana u Srbiji postavio Tihomira. Tihomir je vlast dijelio sa braćom Miroslavom, Stracimirom i Nemanjom. Nemanja je zaratio protiv brata. Tihomir i Nemanja su se sukobili u bici kod Pantina blizu Zvečana 1168. Tihomir je poginuo, a Nemanja je postao veliki župan. Tako je počelo „veličanstveno carstvo Nemanjića“.</p>
<p>Mandić je pokušao da poetski prikaže vezu između Nemanje i Zete pa je naveo da je Nemanja bio „onaj koji će zapaliti buktinju srpske slobode, pretvarajući plamen Zete u vatru koja će osvijetliti čitav srednji vijek“. U stvarnosti, Nemanja se vratio u Duklju kao strani osvajač između 1180. i 1186. godine i tada je, kako navodi njegov sin Stefan, srpska vojska razorila dukljanske gradove: Danj, Sard, Skadar, Svač, Ulcinj i Bar. Moguće je da je tada bilo buktinja i plamena o kojima pripovjeda Mandić, ali su to bile vatre razaranja, a ne slobode. Duklja (Zeta) nije ni početak srpske državnosti ni kamen temeljac carstva Nemanjića. To ni Nemanjići nijesu tvrdili. Duklja je bila posebna država koju su Nemanjići osvojili. Ona je bila prva koja je vratila samostalnost nakon propasti države Nemanjića sredinom XIV vijeka. Balšići je osamostalili oko 1360. i od tada se država zvala Zeta. Krajem XV vijeka Crnojevići su joj promijenili naziv u Crna Gora. Mandić tvrdi da je ona izgubila svoju državnost 1496. To je netačno. Izgubila je svoju nezavisnost, a državnost ili državotvornu ideju nije nikad izgubila.</p>

Replika na Mandićevu zetsku čestitku

<p>Srpski (raški) veliki župan Stefan Nemanja zaratio je protiv Duklje krajem 1180. i početkom 1181. Tada je uspio da osvoji Zahumlje (Hum) koje je bilo udiona oblast u Duklji. Nemanja je nastavio napad na Duklju između 1183. i 1186. godine. Najduže su se odupirali utvrđeni primorski gradovi. Zbog toga su surovo kažnjeni. Raška vojska je razorila: Danj, Sard, Skadar, Svač, Ulcinj i Bar. Iz ovih gradova je pobio i protjerao sve Grke (Vizantince), jer je Vizantija bila pokrovitelj Duklje, a Nemanja je tada bio protivnik Vizantije. Samo je Kotor pošteđen da bi Nemanja u njemu sagradio dvor. Posljednji dukljanski vladar veliki knez Mihailo napustio je zemlju i otišao je u Dubrovnik. Nemanjinim napadima najduže se odupirao Bar, koji je i nakon osvajanja sačuvao autonomiju, a u njemu se nalazila žena velikog kneza Mihaila, kneginja Desislava. Ona je najkasnije sredinom 1189. godine napustila Bar i otišla je u Dubrovnik. To je bio kraj dinastije Vojislavljevića.</p>
<p>Stefan Nemanja je dukljansku teritoriju podijelio članovima porodice. Najstarijem sinu Vukanu dao je Duklju i Dalmaciju. Pod Dalmacijom se podrazumijeva vizantijska provincija Gornja Dalmacija, koja je obuhvatala teritoriju između Stona i Kotora. Dubrovnik je uspio da odbije napad Nemanjića. Hum je pripao Nemanjinom bratu knezu Miroslavu, a potom ga je Nemanja dodijelio najmlađem sinu Rastku oko 1190. godine. Rastko je 1192. otišao na Svetu Goru đe se zamonašio i dobio ime Sava, a Hum su naslijedili Miroslavovi sinovi. Dok je Nemanja Duklju pokorio ratom i razaranjem gradova, Vukan je vodio drugačiju politiku. Osvojenu Duklju je prihvatio kao novu otadžbinu. Nije je prilagodio svom porijeklu, već se on prilagodio dukljanskim državnim, etničkim i crkvenim okolnostima. Još dok je Nemanja bio vrhovni vladar, Vukan se titulisao kao „kralj Dioklije, Dalmacije, Trebinja, Hvosna i Toplice“. Na crkvi Sv. Luke u Kotoru koju je sagradio građanin Mavro Kazafranka 1195. isklesan je ktitorski zapis da je crkva podignuta u vrijeme velikog župana Nemanje i njegovog sina Vukana, kralja Duklje (sub tempore domine Nemane magni iupani et filii sui Velcanni regi Dioclie). Istoričar i akademik SANU Sima Ćirković navodi da se Vukanova kraljevska titula „nastavljala na titulu njegovih dukljanskih prethodnika i doprinosila je očuvanju tradicija ranije samostalnog dukljanskog kraljevstva.“</p>
<p>Nemanja je abdicirao 1196. godine i na poziv najmlađeg sina Save otišao je na Svetu Goru, đe se zamonašio i uzeo ime Simeon. Nemanja je za vrhovnog vladara imenovao srednjeg sina Stefana, dok je Vukanu dao titulu velikog kneza (knez velija), potvrdio mu vlast u Duklji i Dalmaciji i obavezao ga da bude pokoran novom vladaru. Vukan nije pristao. Po odlasku Nemanje na Svetu Goru, Vukan je osamostalio Duklju i za to je dobio podršku većine dukljanskog plemstva. Za priznanje krune i državne samostalnosti obratio se papi Inoćetniju III. Vukan mu je 1198. godine poslao pismo u kome je tražio da mu uputi izaslanike koji će, između ostalog, „utvrditi narod u katoličkoj vjeri“ a i sam Vukan je izjavio da želi „ljubiti i poštovati Rimsku stolicu kao svoju majku i svim njenim naredbama biti pokoran“. Papa je prihvatio Vukanov zahtjev i u odgovoru je Vukana titlusao kao „svijetlog kralja Duklje i Dalmacije“ (Vulcani illustris regis Diocliae et Dalmatiae). Papino pismo u Duklju su donijeli papski legati kapelan Ivan i podđakon Simon. S Vukanom su u ljeto 1199. organizovali sabor u Baru na kome su dukljansko-barskom nadbiskupu Jovanu uručili plašt (palium), a zatim su usvojene brojne uredbe o organizaciji crkve i životu sveštenstva i vjernika u kraljevstvu Duklje i Dalmacije.</p>
<p>Nakon sabora u Baru nadbiskup Jovan je poslao pismo papi u kome je naveo da su „gospodin kralj [Vukan] i sav narod...postali [su] na svaki način veoma odani tvojoj Svetosti“. Potom se i Vukan papi obratio pismom u kome se titulisao kao „kralj Duklje i Dalmacije“ (Diocliae atque Dalmatiae Rex). Vukan je istakao da je uvjeren kako će „sveti i spasonosni nauk“ papinih izaslanika koji su rukovodili saborom u Baru „prosvijetliti sve moje kraljevstvo“. Vukan ističe da je sabor u Baru održan tamo „đe su se odvajkada držali sabori“. Potom je izrazio odanost papi, odnosno kako Vukan lično kaže „tvome apostolstvu“. S druge strane, Vukan je naglasio da mu je „priznata kraljevska čast“. Tako je Vukan ostvario cilj. U skladu sa vjerskim prilikama u Duklji prešao je u katoličanstvo i prihvatio je vrhovnu vlast pape, a Rim je priznao Vukanovu kraljevsku titulu, državnu i crkvenu nezavisnost kraljevstva Duklje i Dalmacije. Vukan je sklopio savez sa ugarskim kraljem Emerikom protiv Stefana s ciljem da preuzme srpski prijesto a da ugarski kralj prostane vrhovni vladar u Srbiji. Vukan je napao Srbiju 1202. godine i zbacio je Stefana koji je napustio zemlju. Vukan je preuzeo titulu velikog župana i priznao je ugarsku vrhovnu vlast u Srbiji. Od tada do 1918. godine ugarski kralj je u svojoj tituli navodio Srbiju.</p>
<p>Pretpostavlja se da je Stefan uz pomoć bugarskog cara Kalojana uspio da povrati vlast u Srbiji oko 1204. Mir je vjerovatno sklopljen 1205., kada je Stefan ponovo postao veliki župan, a Vukan veliki knez sa udionom oblašću. Izvjesno je da se tada u Srbiju sa Svete Gore vratio Vukanov i Stefanov brat Sava. On je prenio Nemanju (Simeona) u Srbiju i zatim ga je kanonizovao između 1204. i 1207. Sava je postao iguman manastira Studenica. Vukan se posljednji put pominje oko 1209. godine. Iako se pokorio Stefanu, zadržao je kraljevsku titulu. Abdicirao je u korist svog sina Đorđa. Sima Ćirković ističe da su „prenošenjem uprave nad Zetom i dukljanske kraljevske titule na Vukanovog sina tradicije samostalnog razvitka Duklje [su] produžene još za jednu generaciju“. Đorđe je preuzeo kraljevsku titulu i ubrzo je otkazao poslušnost velikom županu Stefanu. Uz Đorđa, vlast u Duklji su imala njegova braća: Vladin, Stefan i Dimitrije. Veliki župan Stefan Nemanjić je potčinio Đorđa oko 1216. i upostavio je vrhovnu vlast u Duklji, ali su Vukanovi sinovi zadržali dio vlasti i posjede.</p>
<p>Stefan je uspostavio savezništvo s Venencijom. Vjenčao se sa Anom, unukom mletačkog dužda Henrija Dandola. Istoričar i akademik SANU Božidar Ferjančić navodi da se Stefan Nemanjić na nagovor nove supruge odrekao pravoslavlja i da je prešao u katoličanstvo. Stefan je u Rim posalo episkopa Metodija da od pape Honorija III traži kraljevske insignije, a pri tome se pozvao i na činjenicu da je njegova porodica vladala nekadašnjim kraljevstvom Duklje. U ovom pismu Stefan je izjavio da želi biti vjerni sin svete Rimske crkve i da od pape traži blagoslov za krunu i državu. Legati koje je poslao papa krunisali su Stefana 1217. i on je postao prvi srpski krunisani kralj (Prvovjenčani).</p>
<p>Prvovjenčani se nakon krunisanja titulisao „po milosti Božijoj kralj cijele Srbije, Duklje, Travunije, Dalmacije i Zahumlja“ (Stephanus Dei gratia totius Serviae, Diocliae, Tribuniae, Dalmatiae, atque Ochumliae Rex). U jednom natpisu na zidu svoje zadužbinske crkve u manastiru Žiča, Stefan Prvovjenčani se titulisao „po Božijoj milosti venčani prvi kralj sve srpske zemlje, Dioklitije i Travunije i Dalmacije i Zahumlja“. U povelji manastiru Sv. Bogorodice na ostrvu Mljet titulisao se: „veliki kralj, namjesni gospodin sve srpske zemlje i Dioklitije i Dalmacije i Travunije i Humske zemlje“. Time su jasno razdvojene srpske zemlje od: Duklje, Dalmacije, Travunije i Zahumlja. U manastiru Mileševa kod Prijepolja koji je podigao Stefanov sin Vladislav, iznad freske Stefana Prvovjenčanog koja je urađena između 1222. i 1228., prema čitanju istoričara Božidara Ferjančića, zapisano je da je Prvovjenčani bio kralj i sevast(okrator) svih raških i dioklijskih zemalja. Istoričar umjetnosti i akademik SANU Vojislav J. Đurić sačuvani dio natpisa iz Mileševe tumači tako da je Stefan Prvovjenčani vladao „kraljevstvom zemalja dioklitskih“. Razliku između srpskih i dukljanskih zemalja istakao je i ohridski arhiepiskop Dimitrije Homatijan. On u jednom pismu (vjerovatno iz 1217.) Stefana Nemanjića oslovljava kao „velikog župana sve Srbije i Duklje“ (μεγάλᾠ ζουπάνᾠ Σερβίας καί Διοκλείας). Državna posebost Duklje je istaknuta i u kasnijim srpskim hronikama. Biograf Domentijan je sredinom XIII vijeka u „Životu Svetog Save i Životu Svetog Simeona“ za Dioklitiju naveo da se ona „zove veliko kraljevstvo od početka“. Biograf Teodosije u „Žitiju Svetog Save“ koje je napisano krajem XIII vijeka navodi da je Nemanja vladao zemljom koja se zove Dioklitija. Teodosije ističe da je Dioklitija izlazila na „zapadno more“.</p>
<p>Jedan od najznačajnijih događaja iz ovoga perioda je uspostavljanje autokefalne srpske pravoslavne arhiepiskopije. Sava Nemanjić je 1219. godine od carigradskog patrijarha Manojla Sarantena Haritopula i nikejskog cara Teodora I Laskarisa dobio dozvolu da formira srpsku arhiepiskopiju, a on je imenovan za prvog srpskog arhiepiskopa. Nikejski car i patrijarh su ovo uradili kako bi spriječili Srbiju da nakon primanja krune iz Rima uđe u sferu uticaja Rimske crkve. To je izvedeno protiv crkvenih pravila, jer je time narušeno kanonsko ustrojstvo Ohridske arhiepiskopije koja je bila nadležna za crkvu u Srbiji. Istoričar i akademik SANU Dimitrije Bogdanović o tome kaže: „To nije kanonsko, već prvenstveno političko pitanje: kanoni se interpretiraju u skladu sa ciljem koji se želi postići ili koji je već postignut“. Sava je za sjedište arhiepiskopije izabrao manastir Žiču, a 1220. formirao je podređene episkopije. Na teritoriji nekadašnje dukljanske države uspostavljene su tri episkopije: zetska sa sjedištem na Prevlaci kod Tivta (mada postoje i druge pretpostavke), humska sa sjedištem u Stonu (od sredine 1250-ih u crkvi Sv. Petra u Bijelom Polju) i budimljanska sa sjedištem u Đurđevim stupovima kod Berana. Srpska arhiepiskopija i njene episkopije tada nijesu imale većeg uticaja na teritoriji prethodne dukljanske države. U periodu dok je bio arhiepiskop nije zabilježeno da je Sava Nemanjić sagradio ijedan pravoslavni hram u Duklji. S obzirom na to da je Duklja bila isključivo katolička, pravoslavne episkopije su zapravo fomirane kao misionarske ispostave koje su tek trebale da dobiju vjernike. Srpska arhiepiskopija je, takođe, uvažila državnost i osobenost Duklje. Iznad freske Sv. Save u Mileševi postoji natpis koji je istoričar umjetnosti Vojislav J. Đurić pročitao kao „Sava, prvi arhiepiskop svih raških i dioklitskih zemalja“. Prema srpskim hroničarima Sava je samo jednom boravio u Duklji. Kada je krenuo na posljednje putovanje u Svetu Zemlju 1234. on je to, kako navodi njegov biograf Domentijan, uradio sa obale Dioklitijskog mora. Srpski arhiepiskop Danilo II je početkom XIII vijeka zapisao da je Sava otplovio iz Starog Grada. Stari Grad je bio drugi naziv Budve, pa većina istoričara smatra da je Budva bila grad na dukljanskom primorju iz kojeg je Sava otplovio. To je bilo njegovo posljednje putovanje, jer se na povratku zadržao u Bugarskoj i preminuo je na dvoru bugarskog cara Jovana II Asena u Trnovu 1236. S obzirom na činjenicu da je Sava samo jednom boravio u Duklji, jasno je da su priče o čestim Savinim boravcima na prostoru današnje Crne Gore, imenovanja brojnih toponima njegovim imenom i priče o njegovom kultu proizvod znatno kasnijih legendi, predanja i izmišljotina. Kult Svetog Save se proširio tek u XIX vijeku, dok je svetosavlje klerikalno-nacionalistička ideologija iz prve polovine XX vijeka.</p>
<p>U Duklji su do druge polovine XIII vijeka neposredno vladali Vukanovi sinovi. Đorđe je nakon 1217. godine imao titulu kneza, ali je koristio dukljansku kraljevsku titulu. Oko 1242. godine još jednom je pokušao da se osamostali, ali bezuspješno. Rezidencija mu je bila u Ulcinju. Njegov brat knez Stefan je ostao upamćen po tome što je 1251-2. sagradio manastir Moraču. Na jednoj fresci iz XVII vijeka tituliše se kao kralj. Treći brat, župan Dimitrije, imao je posjede u Polimlju. Sagradio je crkvu u Brodarevu, a zatim se zamonašio i uzeo ime David. Na osnovu ovih pokazatelja, može se zaključiti da su Vukanovi sinovi bili regionalni upravnici u Duklji. Đorđe je vladao primorskim dijelom sa centrom u Ulcinju, Stefan u središnjem dijelu sa centrom u Morači, a Dimitrije u Polimlju. Đorđe i Stefan su u lokalnoj tradiciji zabilježeni kao kraljevi, a s njihovom smrću prekinuta je tradicija kraljevstva Duklje. Iako su bili srpskog porijekla, Vukan i njegova loza su Duklju prihvatili kao domovinu i pokušali su da obnove njenu nezavisnost. To je spriječio srpski kralj Uroš I. Ukinio je udione kneževine u Duklji i Zahumlju. U Humu je potisnuo Miroslavove, a u Duklji Vukanove nasljednike. Dok su njegovi prethodnici u vladarskoj tituli navodili Duklju, Zahumlje i Travuniju, Uroš I se titulisao kao „kralj svih srpskih zemalja i primorja“. Od tada se u tituli srpskih vladara ističu „srpske (raške) zemlje“ i „pomorske zemlje“. Naziv Duklja je postepeno potiskivan, a za njenu teritoriju se sve više koristio regionalni naziv Zeta.</p>

Nemanjići i Duklja

<p>Ovako izgleda čovjek koji zna da je "zaslužio" priznanje! Zna da ovo nije kupljena nagrada, i vjeruje da niko nije vidio da mu je uručio lično <b>Stipe Mesić</b>, naveo je na mreži X zamjenik predsjednika SDP i predstavnik Evropskog saveza <b>Petar Odžić</b>, reagujući na nedavnu dodjelu nagrade za "naj menadžera" predsjedniku Odbora direktora EPCG <b>Milutina Đukanovića.</b></p>
<p>Dupla negativna mišljenja, milioni i milioni &nbsp;novog zaduženja, samo su, navodi Odžić, kap u moru uspjeha koje je ovaj čovjek ostvario.</p>
<p>- Ne daj se Milutine, ti si taj koji je određen da "gura" sa &nbsp;ovim peharom &nbsp;ili oskarom u nove pobjede! Dostojan! - dodaje Odžić.&nbsp;</p>
<p>Podsjećamo, Đukanović je u Sarajevu primio „Zlatnu plaketu – Evropski najmenadžer &amp; najkompanija, samo dan nakon što je Vlada Crne Gore odobrila novo zaduženje kompanije od 50 miliona eura zbog obustave rada Termoelektrane Pljevlja.</p>
<p>- PS. Ovako su naši stari, sa bocom rakije, ispraćali prisutne sa sahrane, ne bilo primijenjeno na Elektroprivredu i daleko se kazalo - zaključio je Odžić.&nbsp;</p>
<div class="embed-block"><div style="max-width: 550px;"><div style="left: 0; width: 100%; height: 0; position: relative; padding-bottom: 100%;"><iframe src="https://cdn.iframe.ly/api/iframe?app=1&url=https%3A%2F%2Fx.com%2FOdzicPetar%2Fstatus%2F1941614016226537751&key=87ca3314a9fa775b5c3a7726100694b0" style="top: 0; left: 0; width: 100%; height: 100%; position: absolute; border: 0;" allowfullscreen></iframe></div></div></div>
<p><br/>
&nbsp;</p>
<div class="embed-block"><div><div style="left: 0; width: 100%; height: 0; position: relative; padding-bottom: 56.25%; padding-top: 120px;"><iframe src="https://cdn.iframe.ly/api/iframe?app=1&url=https%3A%2F%2Fetv.me%2Fekonomija%2Fdukanovic-nagraden-u-sarajevu-dok-se-epcg-zaduzuje-50-miliona&key=87ca3314a9fa775b5c3a7726100694b0" style="top: 0; left: 0; width: 100%; height: 100%; position: absolute; border: 0;" allowfullscreen></iframe></div></div></div>
<p>&nbsp;</p>

Odžić: Dupla negativna mišljenja, milioni i milioni novog zaduženja, samo su kap u moru uspjeha koje je Milutin Đukanović ostvario

<p>Poljoprivredni inspektor koji je zadužen za nadzor i kontrolu sprovođenja Zakona o slatkovodnom ribarstvu obišao je, nakon prijave akcidenta, rijeku Lješnicu, pritoku Lima, i, kako je Portalu ETV saopštila generalna direktorica Direktorata za ribarstvo<b> Katarina Burzanović</b>, konstatovao je pomor ribe i drugih organizama u dužini od tri kilometra nizvodno.</p> <p>- Za sada se špekuliše ko bi mogao biti eventualni počinilac, ali je slučaj prijavljen policiji i tužilaštvu koji će se u daljem toku istrage baviti pronalaženjem počinioca – rekla je Burzanović.</p> <p>Ministarstvo poljoprivrede, šumarstva i vodoprivrede, kako je istakla naša sagovornica, izražava zabrinutost zbog sve učestalijih zagađenja i pomora ribe u crnogorskim rijekama.</p> <p>- Nemam informacije da li je još neka od inspekcija izašla na lice mjesta i napravila nadzor. Iz domena naše nadležnosti uzeti su uzorci vode, kao i uzorci uginulih riba koji će se poslati na dalju analizu kako bi se utvrdile prave činjenice – dodala je Burzanović.</p> <p>Ministarstvo će, kako je istakla, insistirati da se slučaj ispita do kraja i izatražiće pojačane kontrole u narednom periodu za sve inspekcije iz oblasti zaštite prirode i zaštite životne sredine i zaštite zdravlja ljudi.</p> <p>- Izražavam i ličnu zabrinutost zbog navedenog i sličnih događaja i pozivam vas i dugu medisjku javnost da pomno isprate ovakva događanja – zaključila je Burzanović.</p>  <figure> <img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/20250706130756_ad27512ea23d0c39f396ed0b054f212ba5918962cb2e6816dd8f70776cb005eb.jpg" data-media-id="editor_0" data-image-id="20250706130756_ad27512ea23d0c39f396ed0b054f212ba5918962cb2e6816dd8f70776cb005eb" data-rendition-name="original" width="1200" height="1600" loading="lazy" alt="Uginula riba"> </figure>  <p>Portalu ETV sinoć se obratio <b>Vuk Mirković </b>iz Petnjice i poslao nam fotografije pomora ribe.</p> <p>- Ovo nije prvi put da se dešava. Institucije moraju da reaguju i kazne zagađivače. Mi znamo ko je glavni zagađivač naših rijeka. Lješnica je nekad bila spas za cijeli ovaj kraj, a sad je ruglo – od smeća i kesa koje se bacaju, do ekoloških katastrofa. Sa te rijeke nekada smo pili vodu. Ovo sad je katastrofa, zastiđe, potrovaše nas bez ikakve odgovornosti – ogorčen je Mirković.</p> <p>Mirković je objasnio da je pomor ribe registrovan od potoka Jastag, pa nizvodno Lješnicom.</p> <p>- U ovom kraju našem petnjičkom nema fabrike koja zagađuje. Ali znamo koja je fabrika iznad potoka Jastag. I ranije su, s vremena na vrijeme, ispuštali otrovne sastojke, tako da je rijeka je bila kompletno babušava (prekrivena pjenom p.a.) od tih otrova. Poslije toga nema ribe – ogorčen je Mirković.</p> <p>Portal RTCG kasno sinoć je objavio informaciju da se u Biočkoj Lješnici, rijeci koja protiče kroz mjesto Bioče između Bijelog Polja i Berana, dogodio pomor ribe, te da su ribolovci iz Berana, sa članovima Sportsko-ribolovnog kluba „Sinjavac“ iz Bijelog Polja i ribočuvarima te dvije opštine, obišli teren i snimili stanje.</p> <p>Napisali su i da je incident prijavljen poljoprivrednom inspektoru Vukajlu Đaloviću sa kojim su pretražili područje uz Biočku Lješnicu i zabilježili pomor potočne pastrmke, mladice i lipljena.</p>  <figure> <img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/20250706130756_f93dc0258240489bef972e62e2730e3833a6a76ac82c0525a4950917137a20a3.jpg" data-media-id="editor_1" data-image-id="20250706130756_f93dc0258240489bef972e62e2730e3833a6a76ac82c0525a4950917137a20a3" data-rendition-name="original" width="1200" height="1600" loading="lazy" alt="Uginula riba"> </figure>  <p>- Krenuli smo odmah na teren i ugledali prizor koji ledi krv u žilama. Površinom Lješnice, koja se u Lim uliva kod Bioče, plutala je mrtva pastrmka, lipljen, pa čak i mladica, što govori o obimu katastrofe. Uzeli smo uzorke, dvije kante uginule ribe, i sve prijavili inspektoru za ribarstvo Vukajlu Đaloviću i policiji - ispričao je za Dan Ismet Softić iz SRD „Sinjavac“, ističući da su im se pridružile i kolege iz SRD „Lim“ iz Berana.</p> <p>Ribolovci su konstatovali, kako prenosi Dan, da je pomor krenuo od potoka koji se uliva u Lješnicu, nedaleko od fabrike oružja na Polici. Objansili su da je iznad tog mjesta riba živa, a nizvodno je riječni život ugašen.</p> <p>- Lješnica je sada mrtva rijeka – kazao je Softić i poručio da se ne smije dozvoliti da ovaj incident prođe nekažnjeno.</p> <p>Portalu ETV iz Direktorata za ribarstvo nijesu odgovorili jesu li i ranije registrovane prijave za pomor ribe u ovoj rijeci i u koliko navrata i ko su bili zagađivači.</p> <p>Odgovore još nijesmo dobili od Agencije za zaštitu životne sredine i Ekološke inspekcije.</p>

Mirković: Zastiđe, potrovaše nas bez ikakve odgovornosti

<p>Delegacija UBNOR-a Bar, zajedno sa izviđačkim odredom „24. novembar“, položila je vijenac na spomen-grobnici povodom obilježavanja strijeljanja mladića i djevojaka na Belvederu. Komemoraciji su prisustvovali predstavnici Opštine Bar, članovi porodica strijeljanih boraca, kao i brojni građani.</p>
<p>Na ovaj dan, 6. jula 1944. godine, fašistički okupator je bez milosti strijeljao deset mladih ljudi. Njihova žrtva ostaje simbol borbe za slobodu i dostojanstvo.</p>
<p>U ime UBNOR-a Bar, okupljenima se obratio potpredsjednik <b>Špiro Niković</b>, general u penziji, koji je izrazio zabrinutost zbog načina na koji se danas, na institucionalnom i društvenom nivou, odnosimo prema spomenicima i nasljeđu antifašističke borbe.</p>
<p>- Strahujem da nove generacije gube vezu sa ovim herojskim vremenima i da će, ako ne preduzmemo konkretne korake, zaboraviti na ideale slobode i pravde za koje su dali svoje živote - poručio je Niković.</p>
<p>On je pozvao da se ovaj datum uvrsti u program manifestacije Barski ljetopis, te da 6. jul postane dan kada će školska djeca dolaziti na spomen-groblje, gdje bi im se održavao čas istorije na otvorenom – kako bi direktno osjetili težinu prošlosti i značaj borbe protiv fašizma.</p>
<p>- Moramo pojačati napore u oblikovanju mladih naraštaja, da razumiju zašto su ti ljudi stradali i za šta su se borili. Samo tako ćemo sačuvati pamćenje na žrtve - zaključio je Niković.</p>
<p>Okupljenima se obratio i <b>Rajko Joličić</b>, koji je pozvao sve da se 13. jula okupe u Gornjim Seocima, gdje će biti organizovana simbolična sadnja balkanskog Drveta mira, u znak sjećanja i kao zalog za budućnost u kojoj neće biti mjesta za mržnju i zaborav.</p>

Položen vijenac na grobnicu strijeljanih na Belvederu

<p>Crna Gora je dobila mobilnu i web aplikaciju koja na kreativan i edukativan način promoviše njenu prirodu, kulturu i važne društvene vrijednosti.&nbsp;</p>
<p>Dvojezična aplikacija Kreativne kockice (Creative Blocks) nastala je kao prirodni nastavak uspješnih štampanih igara memorije koje već godinama osvajaju i djecu i odrasle širom zemlje – sada dostupna i kao besplatna digitalna platforma za iOS, Android i web.</p>
<h2>Od štampe do ekrana – 13 izdanja, 2500 primjeraka i brojni osmjesi&nbsp;</h2>
<p>Prve igre memorije razvijene su 2020. godine od strane studija ribizla. – Leptiri, Ptice i Sisari Crne Gore.&nbsp;</p>
<p>Ubrzo su se pridružili i projekti studija CS Cassiopeia, te je do danas objavljeno 13 štampanih izdanja u ukupnom tiražu od preko 2700 primjeraka, uključujući i dvije specijalne edicije. Igre su korišćene u školama, institucijama, turističkim centrima i porodičnom okruženju, ističući vrijednosti edukacije, ekologije i kulture bez oslanjanja na digitalne ekrane.&nbsp;</p>
<p>Udruživanjem snaga studija ribizla i agencije CS Cassiopeia, rođena je zajednička misija: da se znanje i tradicija približe svim generacijama kroz formate koji spajaju učenje i igru. Tako su nastale i Kreativne kockice – dvojezična aplikacija koja na jednostavan i pristupačan način otkriva Crnu Goru, karticu po karticu.</p>
<h2>Aplikacija koja obrazuje i inspiriše&nbsp;</h2>
<p>Trenutno dostupne igre u aplikaciji su:&nbsp;</p>
<p>• Čudesna Crna Gora (1, 2, 3) – o biodiverzitetu i prirodnim ljepotama;&nbsp;</p>
<p>• Žene Crne Gore (1, 2, 3) – posvećene značajnim ženama iz istorije i savremenog društva, rađena po monografiji „Žene Crne Gore“ Olivere i Tijane Todorović.</p>
<p>U pripremi su nova izdanja: Podgorica, Iz bašte, kao i posebno međunarodno izdanje Poljska Crna Gora.&nbsp;</p>
<p>Igre su osmišljene tako da se igrači zabavljaju, razvijaju memoriju i pažnju, a istovremeno uče o crnogorskom nasljeđu. Svaka poklopljena kartica otključava kratak edukativni tekst, pružajući priliku da se usput nauči o vrstama, pejzažima i ličnostima koje oblikuju crnogorski identitet.&nbsp;</p>
<p>Kreativne kockice nastale su iz želje da se kroz inovativan pristup njeguje i promoviše kulturni identitet Crne Gore. Kroz pažljivo osmišljene igre memorije, ovaj projekat doprinosi edukaciji mladih generacija, omogućavajući im da kroz igru upoznaju prirodu, istoriju i društvene vrijednosti svoje zemlje. Poseban akcenat stavljen je na afirmaciju rodne ravnopravnosti – kroz izdanja posvećena ženama Crne Gore koje su ostavile neizbrisiv trag u različitim oblastima društva.&nbsp;</p>
<p>Digitalizacijom sadržaja i njegovim plasiranjem na mobilnim platformama, projekat ne samo da čuva i predstavlja bogatu kulturnu baštinu Crne Gore, već je čini dostupnom široj, uključujući i međunarodnoj publici.</p>
<p>Aplikacija je prilagođena svim uzrastima i namijenjena korišćenju u školama, u okviru porodičnih aktivnosti, u kulturnim ustanovama, ali i kao vrijedan alat za turiste i sve one koji žele da se povežu s crnogorskim identitetom – bilo na crnogorskom, bilo na engleskom jeziku.&nbsp;</p>
<p>Dostupnost Aplikacija je besplatna putem linkova:&nbsp;</p>
<p>📱 <a href="https://apps.apple.com/hr/app/kreativne-kockice/id6744917111" target="_blank">App Store</a></p>
<p>📱 <a href="https://play.google.com/store/apps/details?id=me.cassiopeia.kreativnekockice&amp;pli=1" target="_blank">Google Play</a></p>
<p><a href="https://online.igrememorije.me/" target="_blank">💻 Web verzija online.igrememorije.me</a></p>

Kreativne kockice – Crnogorsko kulturno nasljeđe, sada i u digitalnoj formi

<p>Sezona samo što nije krenula, plaže su prazne. Turista nema ni da makar “uhvate” zračak sunca. Takva slika dolazi sa plaže u Bečićima, odakle se fotografije dijele na društvenim mrežama. I dok se na društvenim mrežama mogu vidjeti fotografije susjednih nam destinacija koje vrve od turista, Crna Gora živi neku drugu realnost. Portal ETV je nedavno objavio forografije iz Dubrovnika, gdje se od turista ne može proći.</p> <p>Ali, neumorna statistika, govori sama za sebe.</p>  <figure> <img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/2025053020058_8f35a6b39d7ed188e4078ac8d2b59d386a3b39a8cfeb64419be21199628460f8.png" data-media-id="editor_0" data-image-id="2025053020058_8f35a6b39d7ed188e4078ac8d2b59d386a3b39a8cfeb64419be21199628460f8" data-rendition-name="original" width="727" height="436" loading="lazy" alt="plaža"> </figure>  <p>Trend pada prometa u turizmu iz prošle godine nastavljen je i u prvom kvartalu ove godine, jer je u kolektivnom smještaju zabilježeno smanjenje broja noćenja za četiri odsto ili za oko 11 hiljada, pokazuju podaci Uprave za statistiku Monstat.</p> <p>Crna Gora je prošle godine prihodovala od turizma 1,46 milijardi eura, što je za 3,6 odsto manje nego u 2023. godini. To je bio prvi zvanični pad u turizmu za 20 godina izuzimajući 2020. godinu koja je bila godina pandemije korona virusa.</p>  <figure> <img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/2025053020058_d5275f944f718e49509fb8a5b15a3e4245b3e0c898fa59f514c33c0ee4f031dd.png" data-media-id="editor_1" data-image-id="2025053020058_d5275f944f718e49509fb8a5b15a3e4245b3e0c898fa59f514c33c0ee4f031dd" data-rendition-name="original" width="689" height="525" loading="lazy" alt="plaža"> </figure>  <p>U prva tri mjeseca ove godine pad broja noćenja u šest primorskih opština iznosio je 10 odsto u odnosu na isti period prošle godine, odnosno pao je sa 207 hiljada na ovogodišnjih 187 hiljada noćenja.</p>  <figure> <img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/20250530200512_4eda9d85ae36d87af4531e0bdb3c98cb129dd6ffde3b20a80752aa712fd110ed.png" data-media-id="editor_2" data-image-id="20250530200512_4eda9d85ae36d87af4531e0bdb3c98cb129dd6ffde3b20a80752aa712fd110ed" data-rendition-name="original" width="411" height="276" loading="lazy" alt="plaža"> </figure>  <p>&nbsp;</p> <div class="embed-block"><div style="max-width: 550px;"><div style="left: 0; width: 100%; height: 0; position: relative; padding-bottom: 100%;"><iframe src="https://cdn.iframe.ly/api/iframe?app=1&url=https%3A%2F%2Fx.com%2Fcedomirkovic%2Fstatus%2F1928369501944590746%3Fs%3D46&key=87ca3314a9fa775b5c3a7726100694b0" style="top: 0; left: 0; width: 100%; height: 100%; position: absolute; border: 0;" allowfullscreen></iframe></div></div></div> <p>&nbsp;</p>

Slike sa plaže u Bečićima: Sluti na krah sezone i prije nego je počela

<p><b>Hasiba Omerović</b>, majka učenice devetog razreda Osnovne škole „Dušan Korać“ u Bijelom Polju najavila je da će započeti štrajk glađu zbog, kako tvrdi, višemjesečnog psihološkog zlostavljanja koje trpi njena kćerka u školi.&nbsp;</p> <p>Omerović navodi da iza zlostavljanja stoji grupa nastavnika predvođena nastavnicom biologije <b>Suadom Zoronjić</b> - bivšom poslanicom Građanskog pokreta URA, političarkom koja je široj javnosti ostala upamćena po ulozi u blokadi izbora sudija Ustavnog suda tokom ustavne krize 2022. godine.</p>  <figure> <img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/20250606110656_6607b6f7f2b85abe7489a5b102fe0e3ba2ecf4cb197f09ecc4f85d58d622450f.jpg" data-media-id="editor_0" data-image-id="20250606110656_6607b6f7f2b85abe7489a5b102fe0e3ba2ecf4cb197f09ecc4f85d58d622450f" data-rendition-name="original" width="670" height="433" loading="lazy" alt="Suada Zoronjić"> <figcaption>Suada Zoronjić<span>(Photo: URA)</span></figcaption> </figure>  <p>- Ovo više nije samo borba za moju kćerku, već i za svu djecu koja su zbog pokušaja da ukažu na neregularnosti u školi postala mete. Nastavnica Zoronjić mjesecima nije dolazila na časove, ali joj je omogućeno da retroaktivno upiše časove u dnevnik. Djeci koja su progovorila, ili koja nijesu iz 'odabranih' porodica, ona upisuje lošije ocjene, bez obzira na znanje. Kada sam pokušala da to prijavim, naišla sam na zid ćutanja - kaže Omerović za Portal ETV.</p> <p>U školi se, navodi ona, stvorila atmosfera straha. Neka djeca su navodno dobijala packe ili niže ocjene jer su njihovi roditelji komentarisali rad nastavnog osoblja na roditeljskim sastancima ili u privatnim razgovorima koji su, kako tvrdi, dolazili do Zoronjić.</p> <p>U nedostatku institucionalnog odgovora, Omerović kaže da nema drugog načina osim da štrajkom glađu pokuša da natjera institucije da reaguju.&nbsp;</p> <p>- Ne tražim ništa više od onoga što svako dijete u ovoj zemlji zaslužuje - pravo na bezbrižno obrazovanje bez straha i pritisaka - poručila je ona.</p> <p>Za Portal ETV, Omerović je ispričala da je grupa učenika iz više odjeljenja, nezadovoljna ponašanjem nastavnice Suade Zoronjić - naročito njenim učestalim izostancima sa nastave i nepravednim ocjenjivanjem - na jednoj od đačkih grupa planirala da se obrati direktorici škole <b>Todori Popović</b>. Umjesto razumijevanja i institucionalne provjere iznesenih navoda, učenici su, tvrdi Omerović, prijavljeni policiji.</p>  <figure> <img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/2025060612064_c4b6e21c836a14de947d28d18042724c2715e67a8caec4fc05e6f838fbb91ed0.png" data-media-id="editor_1" data-image-id="2025060612064_c4b6e21c836a14de947d28d18042724c2715e67a8caec4fc05e6f838fbb91ed0" data-rendition-name="original" width="606" height="773" loading="lazy" alt="Todora Popović"> <figcaption>Direktorica OŠ "Dušan Korać" Todora Popović<span>(Photo: FB/Prava Crna Gora)</span></figcaption> </figure>  <p>- Škola je reagovala kao da je u pitanju kriminalna zavjera, a ne vapaj djece da im se objasni zašto profesorica ne dolazi i zašto ocjene ne prate njihovo znanje. U školu je dolazila i inspektorka za maloljetničku delinkvenciju. Sumnjam da je sve orkestrirano između nastavnice Zoronjić i direktorice Popović - navodi Omerović.</p> <p>Nakon toga, kaže, uslijedila je tiha, ali temeljna odmazda prema djeci koja su učestvovala u toj prepisci.</p> <p>U svojoj izjavi za Portal ETV, Omerović opisuje kako je njena kćerka, nakon višestrukih molbi da odgovara za ocjenu, ispitivana tek 20. maja - i to pred drugim odjeljenjem. Tada je dobila ocjenu četiri. Međutim, nakon praznika je saznala da joj je ipak zaključena trojka.</p> <p>- To je bio jasan signal - nije važno šta dijete zna, nego koga izaziva. Tražila sam ispitivanje pred komisijom, ali ni to nije prošlo kako treba. Prema mojim saznanjima, nastavnica Zoronjić je uticala na formiranje komisije iako smo tražili njeno izuzeće - tvrdi majka.</p> <p>Ispitivanje je trajalo oko sat, nakon čega je majka od njene razredne obaviještena da je znala za četvorku - koja je, prema tvrdnjama Omerović, kasnije ipak preinačena na trojku. Obraćanje prosvjetnoj inspekciji, kaže, donijelo je prve pomake: ustanovljeno je da je komisija bila nezakonito formirana.</p> <p>Međutim, nakon nalaza inspekcije, škola formira novu komisiju. No, kako tvrdi Omerović, osim jednog člana, sve ostaje gotovo isto.</p> <p>- Dijete je trebalo juče ponovo da odgovara, ali je bilo bolesno. Kada sam sa opravdanjem otišla u školu, vidjela je da su dvije od tri nastavnice u komisiji iste iz prve, one koja je bila nezakonita. Ovo više nije pedagoški proces - ovo je institucionalni mobing - poručuje Hasiba Omerović.</p> <p>U školskim prostorijama tada je, tvrdi ona, naišla i na dva policijska insektora.</p> <p>- Jedan od njih mi je tom prilikom kazao: 'Da nijesam vidio svojim očima ovo danas, mislio bih da preuveličavate.' Mislim da je i on bio zatečen onim što se dešava - kaže Omerović.</p> <p>Prema njenim riječima, sve što su ona i njena kćerka pokušale - od obraćanja školi, traženja komisijskog ispitivanja, do prijave inspekciji - nailazilo je na sistemski otpor i pokušaj zataškavanja. Njena ćerka je, nakon pisma upućenog razrednoj, prijavljena policiji.</p> <p><i><b>Sadržaj pisma zbog kojeg je djevojčica, prema navodima njezine majke prijavljena, prenosimo u cjelosti:</b></i></p> <p><i>Poštovana razredna,</i></p> <p><i>Neka znate , nijedna suza koja mi je pala zbog nepravde kojoj ste svjesno okrenuli leđa neće ostati nijema. U očima ste mi bili posljednja nada da ipak postoji neko ko će stati za pravdu, za istinu, za dijete koje ste vodili četiri godine. A vi ste me, znajući sve, pustili.</i></p> <p><i>Pustili ste me pred vukove. Bez glasa. Bez zaštite. Bez istine.</i></p> <p><i>Jasno mi je bilo ko ste i u kakvoj ste ulozi, onog momenta kada sam rekla da lekcija nije predavana, a vi donoseći dnevnik ste mi začepili usta. Iako je čas upisan naknadno jer tad Suada uopšte u školu nije dolazila.</i></p> <p><i>Znali ste da je sve namješteno. Bili ste prisutni kad su rekli jedno, a prenijeli drugo. I kad je trebalo da kažete: „Dosta je“, vi ste izabrali tišinu. Izdaja ne mora da viče, nekad samo ćuti.</i></p> <p><i>Zapamtite: sreća onih koji dolaze iza vas možda će zavisiti od suza koje ste meni donijeli. Jer suze nevinog srca nisu voda, one su vatra što negdje, nekad, pronađe put da opeče.</i></p> <p><i>Možda ćete se jednog dana, dok gledate nekog svog kako traži pravdu, sjetiti djevojčice koju ste ostavili da padne. Možda će vas tada zaboljeti onoliko koliko je mene boljela Vaša šutnja.</i></p> <p><i>Neka vam je savjest vječni podsjetnik, a moje suze zadužbina za Vašu ćerku od strane njene majke... Doviđenja i zbogom.</i></p>

Majka iz Bijelog Polja najavila štrajk glađu zbog odmazde nastavnice Suade Zoronjić

<p>Prava drama odigrala se juče na Skadarskom jezeru. Nadzornici tog Nacionalnog parka su u popodnevnim satima odvukli bungalov iz Kaluđerovog oka, gdje je bio privezan od 18. maja i, kako tvrde mještani, prijetio da izazove ekološku katastrofu u zaštićenoj zoni kulturnog dobra Stražarska ribarstva kućica. Međutim, vlasnici su bungalov ekspresno vratili na isto mjesto, ignorišući upozorenja institucija i prijeteći da će ih dovući još pet.</p> <p>Prethodno je ekološka inspekcija, koja je nedavno zabranila nastavak radova na dva bungalova u Skadarskom jezeru, zapečatila ovaj objekat, a mještani su se na kratko ponadali da će to biti podstrek nadležnim institucijama da krenu u beskompromisnu borbu protiv dalje devastacije jezera i njegovog zaštićenog područja.</p>  <figure> <img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/2025053100058_aa4cefa891845dd8adebe0acfedf95b6ad3ac693c141ee987317e597969dc60c.jpg" data-media-id="editor_0" data-image-id="2025053100058_aa4cefa891845dd8adebe0acfedf95b6ad3ac693c141ee987317e597969dc60c" data-rendition-name="original" width="481" height="640" loading="lazy" alt="Zapečaćeni bungalov"> </figure>  <p><br/></p> <p>Najglasniji među njima, bračni par <b>Janko </b>i <b>Kerolajn Jovićević</b>, uporno šalju apele nadležnim državnim organima, ali konkretne reakcije izostaju zbog čega se plaše da će situacija, kao juče, eskalirati i negativno se odraziti kako po prirodnu sredinu, tako i međuljudske odnose.</p> <h2>Plutajući dokaz nefunkcionalnosti sistema&nbsp;</h2> <p>Bungalovi na Karuču već osam mjeseci prskose slovu zakona i postali su plutajući, nijemi svjedoci nefunkcionalnosti sistema. Nekoliko puta su nekontrolisano plutali po jezeru ugrožavajući prirodu, ljude i imovinu, a vlasnici se ne libe da, i pored zabrana i crvenih slova u kalendaru, nastave radove kako bi objekte spremili za sezonu.</p> <p>Ekološka inspekcija je 28. aprila donijela naredbu o obustavi radova na bungalovima, a prethodno je Osnovno državno tužilaštvo na Cetinju formiralo predmet u cilju utvrđivanja ima li krivičnog djela u ovim aktivnostima.</p> <div class="embed-block"><div><div style="left: 0; width: 100%; height: 0; position: relative; padding-bottom: 75.1563%; padding-top: 120px;"><iframe src="https://cdn.iframe.ly/api/iframe?app=1&url=https%3A%2F%2Fetv.me%2Fdrustvo%2Finspekcija-naredila-obustavu-radova-na-plutajucim-bungalovima&key=87ca3314a9fa775b5c3a7726100694b0" style="top: 0; left: 0; width: 100%; height: 100%; position: absolute; border: 0;" allowfullscreen></iframe></div></div></div> <p><br/></p> <p>- U navedenom krivičnom predmetu izviđaj je još u toku – rečeno je Portalu ETV iz ODT-a Cetinje.</p> <p>Za to vrijeme jedan objekat je premješten u neposrednu blizinu električne mreže na Karuču koja je neophodna vlasnicima za nastavak građevinskih radova.</p> <p>Drugi je tri puta “seljen” po jezeru, da bi ga vlasnik 18. maja vezao za vrbu na ostrvu Osredak u Kaluđerovom oku.</p> <div class="embed-block"><div><div style="left: 0; width: 100%; height: 0; position: relative; padding-bottom: 48%; padding-top: 120px;"><iframe src="https://cdn.iframe.ly/api/iframe?app=1&url=https%3A%2F%2Fetv.me%2Fdrustvo%2Fcuvari-karuca-za-vlasnike-bungalova-21-maj-je-praznik-nezavisnosti-od-zakona&key=87ca3314a9fa775b5c3a7726100694b0" style="top: 0; left: 0; width: 100%; height: 100%; position: absolute; border: 0;" allowfullscreen></iframe></div></div></div> <p><br/></p> <h2>Tempirana ekološka bomba</h2> <p>Osjećajući svaki puls Karučkog zaliva, Janko i Kerolajn Jovićević, koji u kontinuitetu informišu javnost o nelegalnim aktivnostima na Skadarskoj jezeru, znali su da je zadržavanje bungalova na ovoj lokaciji tempirana ekološka bomba.</p>  <figure> <img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/20250531000512_8dd25e555d0979738f8497c0951e22d596032f64650d192369c46414bbb5a4ad.jpg" data-media-id="editor_3" data-image-id="20250531000512_8dd25e555d0979738f8497c0951e22d596032f64650d192369c46414bbb5a4ad" data-rendition-name="original" width="481" height="640" loading="lazy" alt="plutajući bungalovi"> <figcaption>Ekološka prijetnja<span>(Photo: Bračni par Jovićević)</span></figcaption> </figure>  <p><br/></p> <p>Zbog toga su se ponovo pismom, ovoga pod pod oznakom „hitno“, obratili ministru ekologije, održivog razvoja i razvoja sjevera, <b>Damjanu Ćulafiću</b>, direktoru Uprave policije, <b>Lazaru Šcepanoviću</b>, ministru unutrašnjih poslovu <b>Danilu Šaranoviću</b> i gradonačelniku Prijestonice Cetinje, <b>Nikoli Đuraškoviću</b> zahtijevajući da u najkraćem mogućem roku uklone bungalov iz Kaluđerovog oka i smire tenzije među mještanima, koji su, umorni od ignorisanja, sve ozbiljnije razmatrali da sami intervenišu.</p> <p>Jovićevići su u pismu upozorili na pad nivoa vode i vjerovatnoću da bungalov ostane zarobljen do novembra u Kaluđerovom oku, na vrhu izvora slatke vode, u zaštićenoj zoni kulturnog dobra Stražarska ribarstva kućica. Signal za alarm su, kako ističu, metalne dotrajele bačve varene za konstrukciju objekta. Tvrde da su u njima ostaci recikliranog ulja koje prijeti da zagadi pitku vodu.</p>  <figure> <img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/20250530230556_c4ce213f3840556bcb19efde7fc786afa4b2329bc22c038ccc1912d2e93cf8e8.jpg" data-media-id="editor_4" data-image-id="20250530230556_c4ce213f3840556bcb19efde7fc786afa4b2329bc22c038ccc1912d2e93cf8e8" data-rendition-name="original" width="1600" height="1200" loading="lazy" alt="Dotrajale bačve zavarene za konstrukciju"> <figcaption>Dotrajale bačve zavarene za konstrukciju<span>(Photo: Bračni par Jovićević)</span></figcaption> </figure>  <p>- &nbsp;Nivo jezera brzo pada i nelegalni plutajući bungalov biće zarobljen u Kaluđerovom oku prečnika svega 30 metara, ako odmah u pet dana ne djelujete. Molimo Vas da hitno vratite bungalov u izgradnji iz Kaluđerovog oka na Karuč, gdje je bio, kako biste spriječili njegovo potonuće ili trajno zaglavljivanje u mulju i prevenirali sukobe između mještana sela Karuč i Drušići, koji se već prepiru da ga sami uklone – zahtijevali su Jovićeviću u pismu od 28. maja.</p> <div class="embed-block"><div><div style="left: 0; width: 100%; height: 0; position: relative; padding-bottom: 56.25%;"><iframe src="https://cdn.iframe.ly/api/iframe?url=https%3A%2F%2Fwww.youtube.com%2Fwatch%3Fv%3DoiynANiqk70&key=87ca3314a9fa775b5c3a7726100694b0" style="top: 0; left: 0; width: 100%; height: 100%; position: absolute; border: 0;" allowfullscreen scrolling="no" allow="accelerometer *; clipboard-write *; encrypted-media *; gyroscope *; picture-in-picture *; web-share *;"></iframe></div></div></div> <p><br/></p> <p>Uporni apeli Jovićevića urodili su plodom u petak popodne kada su intervenisali nadzornici Nacionalnog parka Skadarsko jezero.</p> <p>- <b>Predrag Kovačević</b> i <b>Srđan Nikčević</b>, dva nadzornika Nacionalnog parka Skadarsko jezero spriječili su sukob mještana i trovanje vode! Došli su i odvukli bungalove iz Kaluđerovog oka u područje Karuč gdje vlasnici mogu sami da odluče koju novu lokaciju će koristiti za njihovo smještanje – kazali su Jovićevići za Portal ETV juče oko 19 sati.</p> <div class="embed-block"><div><div style="left: 0; width: 100%; height: 0; position: relative; padding-bottom: 56.25%;"><iframe src="https://cdn.iframe.ly/api/iframe?url=https%3A%2F%2Fwww.youtube.com%2Fwatch%3Fv%3DsHLCIwJ8K2s&key=87ca3314a9fa775b5c3a7726100694b0" style="top: 0; left: 0; width: 100%; height: 100%; position: absolute; border: 0;" allowfullscreen scrolling="no" allow="accelerometer *; clipboard-write *; encrypted-media *; gyroscope *; picture-in-picture *; web-share *;"></iframe></div></div></div> <p>&nbsp;</p> <div class="embed-block"><div><div style="left: 0; width: 100%; height: 0; position: relative; padding-bottom: 56.25%;"><iframe src="https://cdn.iframe.ly/api/iframe?url=https%3A%2F%2Fwww.youtube.com%2Fwatch%3Fv%3D1vpTyxz7A1U&key=87ca3314a9fa775b5c3a7726100694b0" style="top: 0; left: 0; width: 100%; height: 100%; position: absolute; border: 0;" allowfullscreen scrolling="no" allow="accelerometer *; clipboard-write *; encrypted-media *; gyroscope *; picture-in-picture *; web-share *;"></iframe></div></div></div> <p>&nbsp;</p> <h2>Verbalni okršaj</h2> <p>Zatišje je kratko trajalo jer su vlasnici iznevjerili očekivanja mještana i brže bolje su dovezli objekat na isto mjesto i vezali ga za ostrvo Osredak.</p> <div class="embed-block"><div><div style="left: 0; width: 100%; height: 0; position: relative; padding-bottom: 56.25%;"><iframe src="https://cdn.iframe.ly/api/iframe?url=https%3A%2F%2Fwww.youtube.com%2Fwatch%3Fv%3DUX4DxRTJMoM&key=87ca3314a9fa775b5c3a7726100694b0" style="top: 0; left: 0; width: 100%; height: 100%; position: absolute; border: 0;" allowfullscreen scrolling="no" allow="accelerometer *; clipboard-write *; encrypted-media *; gyroscope *; picture-in-picture *; web-share *;"></iframe></div></div></div> <p><br/></p> <p>Jovićevići su ih zamolili da ispoštuju odluku nadzornika NP Skadarsko jezero, ali nije bilo razumijevanja sa druge strane, pa je razgovor prerastao u svađu.</p> <p>- Molim vas, nelegalno vežete bungalov na zemljištu Crne Gore. Molim Vas da poštujte kulturno dobro Crne Gore. Crnogorci, Ceklinjani davali su verige da se zaštite ova Oka – poručio je Janko Jovićević ženi koja je vratila bungalov u Kaluđerovo oko i, kako je rekao, zaprijetila da će na ih na tom području postaviti još pet.</p> <div class="embed-block"><div><div style="left: 0; width: 100%; height: 0; position: relative; padding-bottom: 56.25%;"><iframe src="https://cdn.iframe.ly/api/iframe?url=https%3A%2F%2Fwww.youtube.com%2Fwatch%3Fv%3D4Sr1yIGeld4&key=87ca3314a9fa775b5c3a7726100694b0" style="top: 0; left: 0; width: 100%; height: 100%; position: absolute; border: 0;" allowfullscreen scrolling="no" allow="accelerometer *; clipboard-write *; encrypted-media *; gyroscope *; picture-in-picture *; web-share *;"></iframe></div></div></div> <p><br/></p> <p>Ona nije željela da se predstavi, već mu je poručila da nema pravo da joj izdaje naređenja.</p> <p>- Vi postupate protivzakonito, nemate nalog i pravo da ovo radite – odgovorila je ona.</p> <p>Jovićević je uzvratio da nema ništa osim mogućnosti da snimi cijeli događaj i javi državi Crnoj Gori da riješi ovu situaciju. Kako je ovaj bračni par saopštio Portalu ETV, nakon ovog verbalnog okršaja pozvali su policiju dva puta, ali policajci nijesu izašli na teren.</p> <div class="embed-block"><div><div style="left: 0; width: 100%; height: 0; position: relative; padding-bottom: 56.25%;"><iframe src="https://cdn.iframe.ly/api/iframe?url=https%3A%2F%2Fwww.youtube.com%2Fwatch%3Fv%3DLDYU_Mu1YAs&key=87ca3314a9fa775b5c3a7726100694b0" style="top: 0; left: 0; width: 100%; height: 100%; position: absolute; border: 0;" allowfullscreen scrolling="no" allow="accelerometer *; clipboard-write *; encrypted-media *; gyroscope *; picture-in-picture *; web-share *;"></iframe></div></div></div> <p><br/></p> <p>- Pitali su nas da li nas je neko od njih udario. Policija zna ove ljude i kompletnu priču oko bungalova. Ali izgleda da treba da budemo fizički napadnuti da bi se zainteresovali ta slučaj – ističe Kerolajn Jovićević, konstatujući da su ostavljeni sami da se bore u opasnoj situaciji.</p> <h2>Vladina tišina glasnija od zakona</h2> <p>Izostaje i reakcija nadležnih ministarstva. Jovićevići su 26. maja pisali Ministarstvu kulture i medija tražeći da inspektori Uprave za zaštitu kulturnih dobara obave svoj posao i pomognu u zaustavljanju potencijalne kulturne, ekonomske, ekološke tragedije u Karučkom zalivu.&nbsp;</p> <p>Inspektorka <b>Dragana Bošković Drobnjak</b> im je odgovorila da je inicijativa „uzeta u razmatranje“, te da će o daljem postupanju biti blagovremeno obaviješteni.</p> <p>Naš medij pokušao je da dobije odgovore od Ministarstva ekologije, održivog razvoja i razvoja sjevera koje sve mjere planiraju da preduzmu u ovom slučaju, te koji je slijed koraka da bi se mogla donijeti odluka o trajnom uklanjanju nelegalnih objekata na području NP Skadarsko jezero. Odgovore još nismo dobili.</p> <p>Jovićevići su uvjereni da je neaktivnost Vlade ohrabrila vlasnike bungalova da iznova krše zakon. Pitaju uživaju li vlasnici neku „posebnu zaštitu“ ili je samo nedjelotvornost Vlade dopustila da ovo pitanje tako dugo ostane neriješeno od oktobra 2024?&nbsp;</p> <p>- Ko stoji iza ovih ljudi? Kako su ovoliko hrabri da mogu ići protiv Vlade? Ovo još nije gotovo jer država mora da nastavi tamo gdje je stala prije ovog zastrašujućeg incidenta – poručuju Jovićevići.</p> <div class="embed-block"><div><div style="left: 0; width: 100%; height: 0; position: relative; padding-bottom: 56.25%;"><iframe src="https://cdn.iframe.ly/api/iframe?url=https%3A%2F%2Fwww.youtube.com%2Fwatch%3Fv%3D0TOTihxK9G0&key=87ca3314a9fa775b5c3a7726100694b0" style="top: 0; left: 0; width: 100%; height: 100%; position: absolute; border: 0;" allowfullscreen scrolling="no" allow="accelerometer *; clipboard-write *; encrypted-media *; gyroscope *; picture-in-picture *; web-share *;"></iframe></div></div></div> <p>&nbsp;</p>

Tenzije u Kaluđerovom oku: Nadzornici uklonili bungalov, vlasnici ga ekspresno vratili, institucije nijeme

<p>Čitalac Portala ETV dostavio nam je dva snimka nastala navodno sinoć na putu Podgorica - Bar, gdje se desila saobraćajna nezgoda u kojoj su učestvovala tri vozila, među kojima i vozilo ministra unutrašnjih poslova <b>Danila Šaranovića</b>.</p>
<p>Sudeći prema snimcima, vozač ministra u automobilu sa blicajućim svjetlima pretiče kolonu na punu liniju na putu Podgorica - Bar, a za njim su još tri automobila koja, sudeći prema vrsti vozila, ne pripadaju protokolu iako su "uredno" upalili sva četiri svjetla.</p>
<div class="embed-block"><div style="max-width: 56vh;"><div style="left: 0; width: 100%; height: 0; position: relative; padding-bottom: 177.7778%;"><iframe src="https://cdn.iframe.ly/api/iframe?url=https%3A%2F%2Fwww.youtube.com%2Fshorts%2FOvYag6ayq7g&key=87ca3314a9fa775b5c3a7726100694b0" style="top: 0; left: 0; width: 100%; height: 100%; position: absolute; border: 0;" allowfullscreen scrolling="no" allow="accelerometer *; clipboard-write *; encrypted-media *; gyroscope *; picture-in-picture *; web-share *;"></iframe></div></div></div>
<p><br/></p>
<p>Na drugom snimku se vide posljedice saobraćajke, u kojoj je jedna osoba, prema zvaničnim podacima, zadobila lake tjelesne povrede.</p>
<p>Iz Uprave policije su sinoć zvanično saopštili da se saobraćajna nezgoda desila, oko 20.30 sati, u Virpazaru.</p>
<div class="embed-block"><div style="max-width: 56vh;"><div style="left: 0; width: 100%; height: 0; position: relative; padding-bottom: 177.7778%;"><iframe src="https://cdn.iframe.ly/api/iframe?url=https%3A%2F%2Fwww.youtube.com%2Fshorts%2FtvQE12Re_ak&key=87ca3314a9fa775b5c3a7726100694b0" style="top: 0; left: 0; width: 100%; height: 100%; position: absolute; border: 0;" allowfullscreen scrolling="no" allow="accelerometer *; clipboard-write *; encrypted-media *; gyroscope *; picture-in-picture *; web-share *;"></iframe></div></div></div>
<p><br/></p>
<p>- Nakon nezgode su dvije osobe medicinski tretirane. Jedna osoba je zadobila lake povrede, a druga osoba - supruga ministra, koja je u poodmakloj trudnoći &nbsp;- stabilnog je stanja nakon obavljenih ljekarskih pregleda - navodi se u saopštenju.</p>
<div class="embed-block"><div><div style="left: 0; width: 100%; height: 0; position: relative; padding-bottom: 48%; padding-top: 120px;"><iframe src="https://cdn.iframe.ly/api/iframe?app=1&url=https%3A%2F%2Fetv.me%2Fhronika%2Fministar-saranovic-imao-saobracajnu-nezgodu-jedna-osoba-lakse-povrijedena&key=87ca3314a9fa775b5c3a7726100694b0" style="top: 0; left: 0; width: 100%; height: 100%; position: absolute; border: 0;" allowfullscreen></iframe></div></div></div>
<p><br/></p>
<p>Uprava policije će, kako su najavili, nakon uviđaja i utvrđivanja svih relevantnih činjenica vezano za ovu saobaćajnu nezgodu obavijestiti javnost.</p>

Tag: dragutin-papovic