Postavljanje spomenika ratnom zločincu, fašisti, nacisti i četničkom koljaču Pavlu Đurišiću je anticivilizacijski i ratnohuškački čin i poruka da oni koji su postavili spomenik i oni koji su im to omogućili hoće da nastave etničko, vjersko i ideološko čišćenje koje je Pavle Đurišić sproveo tokom Drugog svjetskog rata. Ovaj varvarski čin je direktna prijetnja građanskom miru u Crnoj Gori i izazvao je uznemirenost kod svakog dobronamjernog građanina - kazao je za Pobjedu istoričar Dragutin Papović povodom postavljanja, a potom premještanja u crkvu, spomenika ozloglašenom četničkom komandantu Pavlu Đurišiću. Papović je istakao da je „sigurno da su lokalna i državna vlast znale da će se to dogoditi, jer su mediji par dana ranije objavili da je sve spremno za postavljanje spomenika“. - Pored toga, vlast je odavno znala za nabavku spomenika i pripremne radnje, tako da je neupitno njeno direktno učešće i odgovornost u ovome. Pokazalo se i da je navodna brza reakcija vlasti kojom je naređeno uklanjanje spomenika, u stvari, samo sporazumna farsa. Jasno je da je postignut dogovor da Crkva Srbije spomenik, nakon otkrivanja, premjesti crkvu, a da vlast ukloni postolje i da tako spomenik faktički ostane na istom mjestu, samo što sada nije na otvorenom, već pod crkvenim krovom – istakao je Papović. Prema njegovim riječima, spomenik je sada nedodirljiv, jer za objekte SPC, na osnovu protivustavnog tzv. Temeljnog ugovora, važi princip eksteritorijalnosti i oni su izuzeti iz pravnog poretka Crne Gore. - Vlast je zapravo omogućila da se neometano izvede sramotnost otkrivanja spomenika, čiji je vrhunac bio kleročetničko vašarište s izvođenjem himne Srbije i uz nasilje nad reporterima i novinarima Pobjede i Vijesti koji su direktne žrtve čuvenog „emancipatorskog potencijala SPC“. Rezultat ove kriminalne akcije je da spomenik Pavlu Đurišiću i dalje protivzakonito stoji – istakao je Papović. Kazao je da je vlast uspješno pokazala da na svojoj teritoriji i u okviru svojih ovlašćenja neće i ne može da sprovede zakonite odluke i tako je, kako je istakao Papović, porazila sebe, pravnu državu i njen suverenitet. - Policija i tužilaštvo su kapitulirali pred grupom sljedbenika Pavla Đurišića koje štiti SPC. Ova predstava je još jedan uvjerljiv dokaz da u Crnoj Gori ne funkcioniše pravna država i da ne postoji ustavni poredak, već da je vrhovni i nadustavni autoritet Crkva Srbije. S obzirom na to da najviši predstavnici Crkve Srbije u Crnoj Gori slobodno, protivzakonito i nekažnjeno rehabilituju i slave četničke zločince i njihovu nacifašističku ideologiju iz Drugog svjetskog rata, može se zaključiti da u Crnoj Gori vlada despotska kleročetnička klika, dok potčinjeni ostaci sekularne vlasti samo saslužuju genocidnu četničku politiku – poručio je Papović. Spomenik Pavlu Đurišiću postavljen je u četvrtak u beranskom selu Gornje Zaostro, a dan kasnije premješten je u crkvu, kako je i najavio mitropolit Metodije, služeći liturgiju. Metodije je rekao da će spomenik staviti u crkvu, „pa nek dođu da ruše crkvu“. - Ne bojimo se mi sile njihove, koja ne može ni red na ulice ove zemlje da uvede. Došli su da ruše spomenike najvećih srpskih vitezova. Nikad ga neće moći srušiti, jer što više vrijeme prolazi sve je veće ime i slava generala Dragoljuba i vojvode Pavla – rekao je Metodije. <h2>Rastoder: Bošnjačka stranka da napusti vladu četničkog vojvode Mandića</h2> Esad Rastoder, predsjednik Bošnjačkog saveza Crne Gore u Sjedinjenim Američkim Državama, zatražio je od svih manjinskih partija, a posebno Bošnjačke stranke, da bez odgađanja napuste vladu četničkog vojvode Andrije Mandića. Rastoder je istakao da se Crna Gora nalazi pod snažnim udarom realizacije plana četničke ideologije, zacrtanog još davno.  <figure> <img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/20241224071228_03864beaf71d19bfa31edbf7c9a3e471e4a2cde439f2fe82b60376da02b26a90.jpg" data-media-id="editor_0" data-image-id="20241224071228_03864beaf71d19bfa31edbf7c9a3e471e4a2cde439f2fe82b60376da02b26a90" data-rendition-name="original" width="1280" height="800" loading="lazy" alt="Esad Rastoder"> <figcaption>Esad Rastoder(Photo: Privatna arhiva)</figcaption> </figure>  Prema njegovim riječima, događaji u posljednjih pet godina, a posebno onaj od petka, potvrđuju bojazan da je država u ozbiljnoj opasnosti. – Nažalost, Berane je već duže prepoznato kao jedno od najjačih uporišta ove ideologije, koja se ljubomorno čuva na Balkanu, naročito na sjeveru Crne Gore. Vijesti i slike koje stižu do nas u dijaspori ostavljaju utisak da Crna Gora nije iskoračila iz 17. vijeka. Ozbiljno sumnjamo da vladajuća većina, u čijim redovima se nalaze sljedbenici ove ideologije, vodi državu u pogrešnom smjeru iz kojeg neće biti povratka – kazao je Rastoder. Naglasio je da posebno zabrinjava činjenica da su i partije manjinskih naroda pristale da budu dio vlasti u kojoj je Andrija Mandić, četnički vojvoda i aktuelni predsjednik Skupštine Crne Gore, glavni ideolog. – Mi, crnogorska dijaspora širom svijeta, a posebno u Sjedinjenim Američkim Državama, ukazujemo na ove opasne anomalije koje su zadesile Crnu Goru od 30. avgusta 2020. godine. Zato pozivamo Evropsku uniju i sve relevantne međunarodne institucije da pomognu Crnoj Gori i oslobode je iz kandži četničke ideologije u kojima se danas nalazi – poručio je Rastoder, dodajući da dijaspora treba da alarmira sve relevantne adrese u zemljama gdje živi i radi, kako bi se skrenula pažnja na aktuelna dešavanja u Crnoj Gori. – Kao Bošnjački savez Crne Gore u SAD, zahtijevamo od svih manjinskih partija, a posebno Bošnjačke stranke, da bez odgađanja napuste vladu četničkog vojvode Andrije Mandića – poručio je Rastoder.

Portal ETV

original

viewImage

baseImage

610x380

500x500

400x240

400x203

1250x600

1084x550

thumbnail

Papović: Direktna prijetnja građanskom miru u Crnoj Gori

Među najvećim krivotvorinama u srpskoj istoriografiji je da se na osnovu djela vizantijskog cara Konstantina VII Porfirogenita (913/45–959) može zaključiti da su Duklju naselili Srbi i da je ona bila srpska država.
Najznačajnije Porfirogenitovo djelo je De administrando imperio (DAI) – „O upravljanju carstvom“, iz sredine X vijeka. Ranije je bilo dominantno mišljenje da je ovo isključivo Porfirogenitovo autorsko djelo, ali su novije analize pokazale da je car bio naredbodavac i redaktor u sastavljanju ovog spisa, a da većina autorstva pripada nepoznatnim saradnicima iz careve (državne) kancelarije. Konstantin VII je DAI posvetio sinu i nasljedniku Romanu II (959–963) kako bi lakše upravljao carstvom, tako da DAI istovremeno predstavlja opis susjeda carstva i didaktičko uputstvo za Konstantinovog sina.
Podaci o sklavinijama (slovenskim državama) i arhontijama: Hrvatskoj, Srbiji, Zahumlju, Travuniji s Konavlima, Duklji i Paganiji saopšteni su od 29. zaključno sa 36. poglavljem DAI. Ove arhontije su nastale na prostoru stare rimske provincije Dalmacije, koja se prostirala između Istre i Drima i od Jadranskog mora do Save, pa je Vizantija, čiji je službeni naziv bio Romejsko (Rimsko) carstvo, Dalmaciju smatrala svojom teritorijom i zato je Dalmacija u DAI prikazana kao carska zemlja u kojoj su Sloveni, uz dopuštenje carstva i pod uslovom da budu pokorni caru, stvorili svoje države (sklavinije, arhontije).
U istoriografiji na prostoru bivše Jugoslavije najviše je korišćeno izdanje DAI koje je priredio istoričar Božidar Ferjančić u okviru drugog toma izdanja „Vizantijski izvori za istoriju naroda Jugoslavije“, a koje je objavio Vizantološki institut SANU 1959. godine. Naslov 29. poglavlja DAI na grčkom je „Περί της Δελματίας ϰαί των έν αυτη παραϰειμένων έϑνων“, i u njemu se o Duklji i Dukljanima navodi: „Αλλά ϰαί τό ϰάστρον Διόϰλεια, τό νῦν παρά τῶν Διοϰλήτιανῶν ϰατεχόμενον, ό αύτός βασιλεύς Διοϰλήτιανος ώϰοδόμήσεν, ὂϑεν ϰαί τήν έπωνυμίαν 'Διοϰλήτιανοί' ϰαλεῖσϑαι οί τῆς χώρας έϰείνής έναπειλήρασιν.“ Božidar Ferjančić je naslov 29. poglavlja preveo „O Dalmaciji i susednim plemenima“, a tekst o Duklji i Dukljanima: „Šta više, i grad Diokliju koji sada drže Dioklicijani (Dukljani), isti car Dioklecijan podiže, zbog čega su stanovnici te zemlje nazvani Dioklicijanima.“
No, u najboljem i najviše korišćenom izdanju DAI, koje je priredio filolog i vizantolog Đula Moravčik, a na engleski preveo Romili Dž. H. Dženkins (drugo izdanje iz 1967.), naslov 29. poglavlja je: „Of Dalmatia and of the adjacent nations in it“ („O Dalmaciji i njenim susjednim narodima“), a tekst o Duklji i Dukljanima: „Moreover, the city of Diocleia, now occupied by the Diocletians, was built by the same emperor Diocletian, for which reason of that country have come to be called by the name of 'Diocletians'.“
Prema Ferjančićevom prevodu Dukljani su, uz Srbe, Hrvate, Zahumljane, Travunjane, Konavljane i Neretljane, bili pleme, a prema prevodu Dženkinsa oni su bili narod (nacija). I u daljem grčkom tekstu ovog poglavlja Porfirogenit sa saradnicima navodi da su Srbi, Hrvati, Zahumljani, Travunjani, Konavljani, Dukljani i Neretljani έϑνων, što Ferjančić dosljedno prevodi kao plemena, a Dženkins kao nacije. Noviji oblik starogrčke riječi έϑνων je έθνος, što znači narod, nacija. To znači da je Dženkinsov prevod bolji od Ferjančićevog i da su za Porfirogenita i vizantijsku administraciju Srbi, Hrvati, Zahumljani, Travunjani, Konavljani, Dukljani i Neretljani bili narodi (nacije), a ne plemena. To, zapravo, potvrđuje i Ferjančić, jer je DAI preveo kao „Spis o narodima“.
Ovo se može protumačiti kao istorijski razvoj doseljenih Slovena, čije su države do početka X vijeka izrasle u države-nacije pod upravom domaćih vladara (arhonata). To je u skladu s aksiomom na koji je ukazao Žak Le Gof, francuski istoričar i jedan od najvećih svjetskih medijavelista, koji je zaključio da je nakon Karolinga (od kraja IX vijeka) u hrišćanstvu nastupio period stvaranja nacionalnih monarhija.
U 30. poglavlju DAI su navedene granice Duklje. Prostirala se od Lješa, Ulcinja i Bara do Kotora, dok se planinskim stranama graničila sa Srbijom. Niko nije uspio da utvrdi na što se odnose „planinske strane“, mada su srpski istoričari uglavnom nastojali da bez ijednog dokaza tu granicu povuku u donjem slivu Morače i Zete, kako bi Duklja ispala što manja, a Srbija što veća. U stvari, ako se ima u vidu podatak iz Ljetopisa popa Dukljanina da je oblast visokih planina i površi Submontana (Podgorje) pripadala Duklji, vjerovatnije je da se dukljansko-srpska granica nalazila blizu Gornjeg Polimlja i Potarja. Pri tome se mora imati u vidu da tadašnje granice nijesu bile precizne linije, već širi pojasevi ničije zemlje. Problem u utvrđivanju granice predstavlja i to što srpski istoričari još nijesu uspjeli da utvrde ni grube granice Srbije iz X vijeka, ni da lociraju gradove: Destinik, Černavuski, Megiretus, Dresnik i Lesnik koje je Porfirogenit naveo u tadašnjoj Srbiji.
U DAI je svakoj od slovenskih arhontija posvećeno posebno poglavlje u okviru koga su dati podaci o etničkom porijeklu njihovih stanovnika. U 32. poglavlju, koje je posvećeno Srbiji i Srbima, navedeno je da su se Srbi, osim u Srbiji, naselili u: Paganiji, Zahumlju, Travuniji i Konavlima. U tom spisku nema Duklje. Potom je u 35. poglavlju, koje se naziva Περὶ τῶν Διοϰλητιανῶν ϰαὶ ήϛ νῦν οίϰοῦσι χώραϛ (prevod Dženkinsa: Of the Diocletians and of the country they now dwell in – O Dukljanima i zemlji u kojoj sada žive) navedeno da je Duklja naseljena „kao i Hrvatska i Srbija, zemlja Zahumljana, Travunija i Konavlje“. Ni u 32. ni u 35. poglavlju nema ni riječi o srpskom porijeklu Dukljana.
Prema jednoj analizi DAI-a uočeno je da se etnička pripadnost ne odnosi na cjelokupno stanovništvo ovih arhontija, već samo na njihov vladarski sloj i da je takva etnička pripadnost izvedena na osnovu političke, odnosno da su Paganija, Zahumlje, Travunija i Konavli označene kao srpske zemlje jer su u vrijeme prikupljanja podataka za DAI pripadale Srbiji kojom je vladao Časlav Klonimirović (oko 927/34–oko 950). Čak ni po tom osnovu Duklja se ne može svrstati među srpske zemlje, jer nije bila dio Časlavove države.
Na osnovu DAI se može zaključiti da je Duklja krajem IX i u prvoj polovini X vijeka bila samostalna arhontija, da je njome upravljala slovenska etnička grupa koja nije pripadala Srbima i da je naziv Dukljani dobila po starom rimskom gradu Duklji. Uprkos tome, gotovo svi srpski istoričari su nastojali da na osnovu DAI zaključe da su Duklja i Dukljani morali pripadati srpskom državnom i etničkom korpusu. Upravo je Božidar Ferjančić tome dao glavni podsticaj. U komentaru 35. poglavlja DAI Ferjančić kaže da je „pisac DAI [je] verovatno propustio da kaže za Dukljane da pripadaju Srbima, što ističe za sva plemena nastanjena u južnom Primorju.“ Po toj logici ispada da je Profirogenit propustio i da u 32. poglavlju Dukljane svrsta među Srbe. Jasno je da je nagađanje o carevom propustu tendenciozna izmišljotina, a ne naučni stav. Ipak, izmaštanu tezu o navodnom dvostrukom propustu Profirogenita prihvatili su gotovo svi srpski istoričari i na osnovu toga je nastala krivotvorina da je Porifrogenit Dukljane smatrao Srbima (srpskim plemenom).
Ni u ostalim djelima Konstantina Porfirogenita nema dokaza o povezanosti Dukljana sa Srbima, već isključivo o njihovoj političkoj samostalnosti. U djelu De cerimoniis aulae Byzantinae („O ceremonijama“) Porfirogenit navodi postojanje arhonta Duklje (εἰς τὸν ἄρχοντα Διοϰλείας). Ovo djelo je nastalo na osnovu spiska stranih vladara koji je sastavljen znatno prije vladavine Profirogenita, a prema jednom mišljenju ovaj spisak je nastao u vrijeme vladavine cara Teofila, najvjerovatnije između 839. i 842. godine, što bi značilo da je Duklja bila posebna arhontija od prve polovine IX vijeka. Profirogenit to potvrđuje i u djelu Vita Basilii („Život Vasilija“), koje je posvetio svome đedu, caru Vasiliju I (867–889).
Porfirogenit u ovome djelu navodi da su Dukljani (ϰαι Διοϰλητίανοί) u vrijeme vladavine cara Mihajla Amorijca postali samoupravni i samostalni pokoravajući se isključivo svojim arhontima. Prema jednom mišljenju ovo se odnosilo na period vladavine cara Mihajla II (820–829), a prema drugom na period vladavine cara Mihajla III (843–867). U oba slučaja je jasno da su Dukljani bili samostalni najkasnije od sredine IX vijeka. Uz to, Porfirogenit je u „Životu Vasilija I“ Hrvate, Srbe, Zahumljane, Travunjane, Konavljane, Dukljane i Neretljane nazvao Skitima, što može značiti da nije bio siguran u njihov slovenski identitet ili da je za njih, zbog antislovenskih osjećanja, koristio skitsko ime koje je u Vizantiji bilo podrugljivi naziv za neprijateljske narode.
Na osnovu djela koja je napisao ili na njihov nastanak presudno uticao car Konstantin VII Porfirogenit jasno je da je vizantijska administracija Duklju smatrala posebnom državom, a Dukljane posebnim narodom, a ne srpskim plemenom ni dijelom srpske države. Imajuću u vidu da su podaci koji su koristili Profirogenit i njegovi pomagači nastali između sredine IX i sredine X vijeka može se zaključiti da se u tome periodu razvila posebna arhontija Duklja (dukljanska država) koja je na bazi različitih etničkih, istorijskih i političkih faktora stvorila poseban dukljanski identitet.

Konstantin VII Profirogenit o identitetu Dukljana

Među najvećim krivotvorinama u srpskoj istoriografiji je da se na osnovu djela vizantijskog cara Konstantina VII Porfirogenita (913/45–959) može zaključiti da su Duklju naselili Srbi i da je ona bila srpska država. Najznačajnije Porfirogenitovo djelo je De administrando imperio (DAI) – „O upravljanju carstvom“, iz sredine X vijeka. Ranije je bilo dominantno mišljenje da je ovo isključivo Porfirogenitovo autorsko djelo, ali su novije analize pokazale da je car bio naredbodavac i redaktor u sastavljanju ovog spisa, a da većina autorstva pripada nepoznatnim saradnicima iz careve (državne) kancelarije. Konstantin VII je DAI posvetio sinu i nasljedniku Romanu II (959–963) kako bi lakše upravljao carstvom, tako da DAI istovremeno predstavlja opis susjeda carstva i didaktičko uputstvo za Konstantinovog sina. Podaci o sklavinijama (slovenskim državama) i arhontijama: Hrvatskoj, Srbiji, Zahumlju, Travuniji s Konavlima, Duklji i Paganiji saopšteni su od 29. zaključno sa 36. poglavljem DAI. Ove arhontije su nastale na prostoru stare rimske provincije Dalmacije, koja se prostirala između Istre i Drima i od Jadranskog mora do Save, pa je Vizantija, čiji je službeni naziv bio Romejsko (Rimsko) carstvo, Dalmaciju smatrala svojom teritorijom i zato je Dalmacija u DAI prikazana kao carska zemlja u kojoj su Sloveni, uz dopuštenje carstva i pod uslovom da budu pokorni caru, stvorili svoje države (sklavinije, arhontije).
U istoriografiji na prostoru bivše Jugoslavije najviše je korišćeno izdanje DAI koje je priredio istoričar Božidar Ferjančić u okviru drugog toma izdanja „Vizantijski izvori za istoriju naroda Jugoslavije“, a koje je objavio Vizantološki institut SANU 1959. godine. Naslov 29. poglavlja DAI na grčkom je „Περί της Δελματίας ϰαί των έν αυτη παραϰειμένων έϑνων“, i u njemu se o Duklji i Dukljanima navodi: „Αλλά ϰαί τό ϰάστρον Διόϰλεια, τό νῦν παρά τῶν Διοϰλήτιανῶν ϰατεχόμενον, ό αύτός βασιλεύς Διοϰλήτιανος ώϰοδόμήσεν, ὂϑεν ϰαί τήν έπωνυμίαν 'Διοϰλήτιανοί' ϰαλεῖσϑαι οί τῆς χώρας έϰείνής έναπειλήρασιν.“ Božidar Ferjančić je naslov 29. poglavlja preveo „O Dalmaciji i susednim plemenima“, a tekst o Duklji i Dukljanima: „Šta više, i grad Diokliju koji sada drže Dioklicijani (Dukljani), isti car Dioklecijan podiže, zbog čega su stanovnici te zemlje nazvani Dioklicijanima.“ No, u najboljem i najviše korišćenom izdanju DAI, koje je priredio filolog i vizantolog Đula Moravčik, a na engleski preveo Romili Dž. H. Dženkins (drugo izdanje iz 1967.), naslov 29. poglavlja je: „Of Dalmatia and of the adjacent nations in it“ („O Dalmaciji i njenim susjednim narodima“), a tekst o Duklji i Dukljanima: „Moreover, the city of Diocleia, now occupied by the Diocletians, was built by the same emperor Diocletian, for which reason of that country have come to be called by the name of 'Diocletians'.“
Prema Ferjančićevom prevodu Dukljani su, uz Srbe, Hrvate, Zahumljane, Travunjane, Konavljane i Neretljane, bili pleme, a prema prevodu Dženkinsa oni su bili narod (nacija). I u daljem grčkom tekstu ovog poglavlja Porfirogenit sa saradnicima navodi da su Srbi, Hrvati, Zahumljani, Travunjani, Konavljani, Dukljani i Neretljani έϑνων, što Ferjančić dosljedno prevodi kao plemena, a Dženkins kao nacije. Noviji oblik starogrčke riječi έϑνων je έθνος, što znači narod, nacija. To znači da je Dženkinsov prevod bolji od Ferjančićevog i da su za Porfirogenita i vizantijsku administraciju Srbi, Hrvati, Zahumljani, Travunjani, Konavljani, Dukljani i Neretljani bili narodi (nacije), a ne plemena. To, zapravo, potvrđuje i Ferjančić, jer je DAI preveo kao „Spis o narodima“. Ovo se može protumačiti kao istorijski razvoj doseljenih Slovena, čije su države do početka X vijeka izrasle u države-nacije pod upravom domaćih vladara (arhonata). To je u skladu s aksiomom na koji je ukazao Žak Le Gof, francuski istoričar i jedan od najvećih svjetskih medijavelista, koji je zaključio da je nakon Karolinga (od kraja IX vijeka) u hrišćanstvu nastupio period stvaranja nacionalnih monarhija.
U 30. poglavlju DAI su navedene granice Duklje. Prostirala se od Lješa, Ulcinja i Bara do Kotora, dok se planinskim stranama graničila sa Srbijom. Niko nije uspio da utvrdi na što se odnose „planinske strane“, mada su srpski istoričari uglavnom nastojali da bez ijednog dokaza tu granicu povuku u donjem slivu Morače i Zete, kako bi Duklja ispala što manja, a Srbija što veća. U stvari, ako se ima u vidu podatak iz Ljetopisa popa Dukljanina da je oblast visokih planina i površi Submontana (Podgorje) pripadala Duklji, vjerovatnije je da se dukljansko-srpska granica nalazila blizu Gornjeg Polimlja i Potarja. Pri tome se mora imati u vidu da tadašnje granice nijesu bile precizne linije, već širi pojasevi ničije zemlje. Problem u utvrđivanju granice predstavlja i to što srpski istoričari još nijesu uspjeli da utvrde ni grube granice Srbije iz X vijeka, ni da lociraju gradove: Destinik, Černavuski, Megiretus, Dresnik i Lesnik koje je Porfirogenit naveo u tadašnjoj Srbiji.
U DAI je svakoj od slovenskih arhontija posvećeno posebno poglavlje u okviru koga su dati podaci o etničkom porijeklu njihovih stanovnika. U 32. poglavlju, koje je posvećeno Srbiji i Srbima, navedeno je da su se Srbi, osim u Srbiji, naselili u: Paganiji, Zahumlju, Travuniji i Konavlima. U tom spisku nema Duklje. Potom je u 35. poglavlju, koje se naziva Περὶ τῶν Διοϰλητιανῶν ϰαὶ ήϛ νῦν οίϰοῦσι χώραϛ (prevod Dženkinsa: Of the Diocletians and of the country they now dwell in – O Dukljanima i zemlji u kojoj sada žive) navedeno da je Duklja naseljena „kao i Hrvatska i Srbija, zemlja Zahumljana, Travunija i Konavlje“. Ni u 32. ni u 35. poglavlju nema ni riječi o srpskom porijeklu Dukljana. Prema jednoj analizi DAI-a uočeno je da se etnička pripadnost ne odnosi na cjelokupno stanovništvo ovih arhontija, već samo na njihov vladarski sloj i da je takva etnička pripadnost izvedena na osnovu političke, odnosno da su Paganija, Zahumlje, Travunija i Konavli označene kao srpske zemlje jer su u vrijeme prikupljanja podataka za DAI pripadale Srbiji kojom je vladao Časlav Klonimirović (oko 927/34–oko 950). Čak ni po tom osnovu Duklja se ne može svrstati među srpske zemlje, jer nije bila dio Časlavove države.
Na osnovu DAI se može zaključiti da je Duklja krajem IX i u prvoj polovini X vijeka bila samostalna arhontija, da je njome upravljala slovenska etnička grupa koja nije pripadala Srbima i da je naziv Dukljani dobila po starom rimskom gradu Duklji. Uprkos tome, gotovo svi srpski istoričari su nastojali da na osnovu DAI zaključe da su Duklja i Dukljani morali pripadati srpskom državnom i etničkom korpusu. Upravo je Božidar Ferjančić tome dao glavni podsticaj. U komentaru 35. poglavlja DAI Ferjančić kaže da je „pisac DAI [je] verovatno propustio da kaže za Dukljane da pripadaju Srbima, što ističe za sva plemena nastanjena u južnom Primorju.“ Po toj logici ispada da je Profirogenit propustio i da u 32. poglavlju Dukljane svrsta među Srbe. Jasno je da je nagađanje o carevom propustu tendenciozna izmišljotina, a ne naučni stav. Ipak, izmaštanu tezu o navodnom dvostrukom propustu Profirogenita prihvatili su gotovo svi srpski istoričari i na osnovu toga je nastala krivotvorina da je Porifrogenit Dukljane smatrao Srbima (srpskim plemenom).
Ni u ostalim djelima Konstantina Porfirogenita nema dokaza o povezanosti Dukljana sa Srbima, već isključivo o njihovoj političkoj samostalnosti. U djelu De cerimoniis aulae Byzantinae („O ceremonijama“) Porfirogenit navodi postojanje arhonta Duklje (εἰς τὸν ἄρχοντα Διοϰλείας). Ovo djelo je nastalo na osnovu spiska stranih vladara koji je sastavljen znatno prije vladavine Profirogenita, a prema jednom mišljenju ovaj spisak je nastao u vrijeme vladavine cara Teofila, najvjerovatnije između 839. i 842. godine, što bi značilo da je Duklja bila posebna arhontija od prve polovine IX vijeka. Profirogenit to potvrđuje i u djelu Vita Basilii („Život Vasilija“), koje je posvetio svome đedu, caru Vasiliju I (867–889). Porfirogenit u ovome djelu navodi da su Dukljani (ϰαι Διοϰλητίανοί) u vrijeme vladavine cara Mihajla Amorijca postali samoupravni i samostalni pokoravajući se isključivo svojim arhontima. Prema jednom mišljenju ovo se odnosilo na period vladavine cara Mihajla II (820–829), a prema drugom na period vladavine cara Mihajla III (843–867). U oba slučaja je jasno da su Dukljani bili samostalni najkasnije od sredine IX vijeka. Uz to, Porfirogenit je u „Životu Vasilija I“ Hrvate, Srbe, Zahumljane, Travunjane, Konavljane, Dukljane i Neretljane nazvao Skitima, što može značiti da nije bio siguran u njihov slovenski identitet ili da je za njih, zbog antislovenskih osjećanja, koristio skitsko ime koje je u Vizantiji bilo podrugljivi naziv za neprijateljske narode.
Na osnovu djela koja je napisao ili na njihov nastanak presudno uticao car Konstantin VII Porfirogenit jasno je da je vizantijska administracija Duklju smatrala posebnom državom, a Dukljane posebnim narodom, a ne srpskim plemenom ni dijelom srpske države. Imajuću u vidu da su podaci koji su koristili Profirogenit i njegovi pomagači nastali između sredine IX i sredine X vijeka može se zaključiti da se u tome periodu razvila posebna arhontija Duklja (dukljanska država) koja je na bazi različitih etničkih, istorijskih i političkih faktora stvorila poseban dukljanski identitet.

U govorima povodom Dana državnosti predsjednik Skupštine Andrija Mandić i predsjednik države Jakov Milatović su obmanuli javnost o karakteristikama ustanka 13. jula 1941. godine. Iz njihovih govora se ne može saznati ko je organizovao ustanak, ko je činio ustaničke snage i što su bili ciljevi ustanka. Andrija Mandić je rekao da su: „Velike ustaničke pobjede izvojevali intelektualci, kraljevski oficiri i dobrovoljci, sveštenici, vjerujući narod i slobodoljubivi ateisti“. Jakov Milatović je saopštio: „Trinaestojulski ustanak je bio odjek savjesti, duboko usađen u dušu našeg naroda...Ovaj istorijski čin otpora, nadahnuo je hiljade junaka, mladih momaka, neustrašivih djevojaka, ljudi sa sela i iz grada, da u godinama rata ne ustuknu pred snagom puno moćnijeg neprijatelja.“ Ako bi se zaključivalo na osnovu govora Mandića i Milatovića, ispalo bi da je ustanak organizovala nepoznata sila na osnovu apstraktne narodne savjesti i da je ustanak predvodila bezlična grupacija urbanih i ruralnih momaka i đevojaka koji su bili intelektualci, kraljevski oficiri, dobrovoljci, sveštenici, vjerujući narod i slobodoljubivi ateisti, pripadnici bezimenog „našeg“ naroda.
Mandić i Milatović svjesno izbjegavaju da kažu da je Trinaestojulski ustanak organizovala Komunistička partija Jugoslavije (KPJ), odnosno njen Pokrajinski komitet (PK) za Crnu Goru, Boku i Sandžak. Centralni komitet (CK) KPJ je već 10. aprila 1941. godine, kada je bilo jasno da je Jugoslavija poražena, donio odluku o nastavku borbe protiv okupatora. PK KPJ za Crnu Goru je na savjetovanju 24. aprila usvojio odluku o mobilizaciji za borbu protiv okupatora i formirao Komisiju čiji je zadatak bio da prikupi oružje. Važno je istaći da su ove odluke usvojene prije napada Njemačke na SSSR 22. juna, odnosno da su se jugoslovenski komunisti spremali za borbu, bez obzira na odnose Njemačke i SSSR-a. Njemački napad je samo ubrzo početak borbe. KPJ je tada u Crnoj Gori imala oko 1.800 članova i oko 5.000 pripadnika omladinske organizacije (SKOJ). Oni su do početka jula stvorili 285 oružanih grupa sa oko 6.200 boraca i prikupili su oko 12.000 pušaka, 135 puškomitraljeza i 30 mitraljeza.
Odluku o pokretanju oružane borbe usvojio je Politbiro CK KPJ u Beogradu 4. jula, a potom je tu odluku u Crnu Goru donio delegat CK Milovan Đilas i saopštio je članovima PK KPJ za Crnu Goru na sastanku u Stijeni Piperskoj 8. jula. Članovi PK su bili: Blažo Jovanović (organizacioni sekretar), Radoje Dakić, Savo Brković, Budo Tomović, Vido Uskoković, Krsto Popovida i Periša Vujošević. Oni su ogranizatori ustanka. U svjedočenjima sa tog sastanka ni riječju se ne pominje da je cilj bio borba protiv odluka Petrovdanskog sabora. Sastanak u Stijeni Piperskoj je održan 4 dana prije Petrovdanskog sabora, a za dan akcije je određen 13. jul jer je to bila neđelja i organizatori su smatrali da će tako postići veći efekat iznenađenja. Komunisti su bili protiv odluke Petrovdanskog sabora o proglašenju nezavisne Crne Gore pod zaštitom fašističke Italije, jer su takvu nezavisnu Crnu Goru smatrali za marionetsku, i bili su za ravnopravnu Jugoslaviju, ali je nesumnjivo da je glavni ustanički motiv komunista bila borba protiv okupatora.
Gerilske akcije komunističkih oružanih grupa su, prema planu, počele 13. jula. Njima su se pridružili mnogi građani, tako da su ove akcije do 20. jula prerasle su u ustanak u kome je učestvovalo oko 30.000 boraca. Na osnovu toga se zaključuje da su ustanak organizovali komunisti i da su oni činili njegovo političko i borbeno jezgro i da je zbog masovnosti dobio opštenarodni karakter. Među onima koji su se priključili ustanku bilo je i oficira prethodne Jugoslovenske kraljevske vojske koja je kapitulirala 17. aprila. Tako su se ustanku pridružili Bajo Stanišić i Pavle Đurišić. Velikosrpski falsifikatori istorije to tumače kao dokaz da su i četnici učestvovali u ustanku. No, oni tada nijesu bili četnici, jer četnički pokret nije postojao u Crnoj Gori u periodu ustanka. Ovaj pokret se u Crnoj Gori formirao tek u jesen 1941. i odmah je uspostavio saradnju sa okupatorom.
Bez crnogorskih komunista ne bi bilo Trinaestojulskog ustanka ni antifašizma. Uprkos tome, Andrija Mandić je u spisku organizatora ustanka komuniste stavio na začelje i još ih je sakrio pod nazivom „slobodoljubivi ateisti“. Jakov Milatović tvrdi da je ustanak bio „odjek savjesti“, čime je prećutao istinu da su komunisti organizovali ustanak. Savremenici su naglasili i dominantno crnogorski državni i nacionalni karakter ustanka. Italijanski ministar spoljnih poslova grof Galeaco Ćano je 17. jula zapisao da se „zapravo vodi pravi rat između Italije i Crne Gore“, dok je jedan italijanski konzul napisao da je ustanak u stvari „crnogorski komunistički pokret“. Moskovska „Pravda“ je objavila da je „vjeran ratnim tradicijama svojih predaka, gotovo sav crnogorski narod otišao u partizanske odrede“. Josip Broz Tito je zapisao da je to „zaista bio opšti ustanak u Crnoj Gori“ i da je Crna Gora tako „dala ostalim narodima Jugoslavije podstrek za njihovu borbu“. Čak je i prema informacijama jugoslovenske kraljevske Vlade u Londonu oružani sukob izazvala „borbenost Crnogoraca, udruženih s komunističkim pokretom“.
Mandić je u organizatore ustanka upisao sveštenike i vjerujući narod. Termina vjerujući narod nema u izvorima o ustanku. To je termin litijaškog pokreta koji Mandić pokušava da premjesti u 1941. Što se tiče doprinosa SPC, odnosno stava Mitropolije crnogorsko-primorske prema ustanku, o njemu najbolje govori činjenica da je mitropolit Joanikije Lipovac učestvovao na Petrovdanskom saboru, a potom je podržao četnički pokret i okupatore. Primjer te politike je prijem koji je mitropolit Joanikije organizovao za italijanskog generala i okupacionog guvernera Crne Gore Pircia Birolija u manastiru Ostrog 18. oktobra 1942. godine. Joanikije je na italijanskom jeziku održao zdravicu Biroliju i, između ostalog, rekao: „Radostan je danas sav naš narod sa područja Guvernorata Crne Gore što je Vaša ekselencija sa Vašom cijenjenom Gospođom i Vašim eminentnim saradnicima, kao sin pobožnog italijanskog naroda, došao u Sveti Ostrog… Vaša pobožna i herojska duša osjetila je da je pravo da se ovdje u ovoj našoj najvećoj svetinji zajednički pomolimo Gospodu Bogu za vječni pokoj poginulih italijanskih i naših boraca u borbama protiv partizana i da se pomolimo da i dalje među nama vlada međusobno poštovanje i sloga“. Većina sveštenstva SPC u Crnoj Gori je podržala Joanikijevu politiku. No, 34 sveštenika su se pridružila partizanskom pokretu, a kasnije ih je 6 odlikovano partizanskom „Spomenicom 1941.“. Mitropolit Joanikije je u aprilu 1942. godine izdao naredbu da se sveštenici koje se bore u redovima partizanskog pokreta otpuste iz službe i zabranio im svešteničko dejstvo.
Četnički revizionisti istorije pokušavaju da Trinaestojulski ustanak predstave i kao simbol borbe protiv ideje o crnogorskoj državnosti i nacionalnosti. Upravo je suprotno. Na godišnjicu ustanka 13. jula 1944. godine u Kolašinu je održano Treće zasijedanje Zemaljskog antifašističkog vijeća narodnog oslobođenja (ZAVNO) Crne Gore i Boke, na kome je ovaj vrhovni organ partizanske vlasti u Crnoj Gori preimenovan u Crnogorsku antifašističku skupštinu narodnog oslobođenja (CASNO). Odlučeno je da se CASNO konstituiše u najviše zakonodavno i izvršno tijelo Crne Gore kao ravnopravne federalne jedinice u Demokratskoj Federativnoj Jugoslaviji. Istaknuti komunistički i partizanski funkcioner Božo Ljumović tada je naveo: „Na ovom trogodišnjem trnovitom putu pali su mnogi dični sinovi crnogorskog naroda, pali su za čast i slobodu... Iz krvi njihove niču naše velike tekovine, niče slobodna Crna Gora u ravnopravnoj zajednici bratskih naroda... Danas mi stvaramo najveću zakonodavnu i izvršnu vlast crnogorskog naroda. Našu Antifašističku skupštinu narodnog oslobođenja. Ovim se ostvaruju težnje crnogorskog naroda da sam upravlja svojom sudbinom.“
Istorijske činjenice nedvosmisleno svjedoče da Trinaestojulski ustanak pripada isključivo komunističkom i partizanskom političkom i ratnom nasljeđu i da je cilj ustanka, uz borbu protiv okupatora, bio obnova crnogorske državnosti, emancipacija crnogorske nacije uz ista prava za pripadnike drugih nacija u Crnoj Gori. To je urađeno u sklopu antifašističke borbe. Da su četnici o ovome odlučivali ne bi bilo ustanka, ni antifašizma, ni crnogorske države, ni crnogorske nacije. Zato Andrija Mandić, kao četnički lider, pokušava da sakrije dominantno komunistički i crnogorski karakter Trinaestojulskog ustanka i da, koristeći istorijske obmane, četnike i SPC naknadno upiše u organizatore ustanka. To je krivotvorenje istorije, a dodjela Trinaestojulske nagrade onima koji negiraju državnost Crne Gore i nacionalnost Crnogoraca je izrugivanje s Danom državnosti. Jakov Milatović ne smije i vjerovatno ne želi da kaže istinu o ustanku i tako degradira Dan državnosti. Crna Gora ima dostojan državni praznik, ali se presjednici Skupštine i države ponašaju nedostojno prema državnom prazniku, istoriji i funkciji.

Krivotvorine i istine o Trinaestojulskom ustanku

Veličanje nacifašističkih sluga i četničkih ratnih zločinaca Draže Mihailovića i Pavla Đurišića, koje su obavili mitropoliti SPC Joanikije Mićović u Lijevče Polju i Metodije Ostojić u manastiru Podmalinsko, vrhunac je doživjelo u govoru Andrije Mandića u slovenačkoj Kamniškoj Bistrici. Mandić veli da je tu počinjen zločin nad zarobljenim četnicima i da „ubiti onoga koji je bespomoćan, koji se predao...ubiti ga bez suđenja i prava na odbranu – ubijanje je pravde, ljudskosti, dobrote i čojstva.“ Slijedi principijelno pitanje za sve četničke sljedbenike. S obzirom na to da su partizani tada u Blajburgu na isti način, bez suđenja, likvidirali, prema procjeni demografa Vladimira Žerjavića, između 35 i 45 hiljada zarobljenih ustaša i domobrana, da li to znači da su partizani-komunisti počinili zločin i nad ustaškim nacifašistima? Dok smišljaju odgovor valja ih podsjetiti da za ove likvidacije odgovornost imaju i britanske trupe u Austriji. Dio ustaša, domobrana, srpskih i crnogorskih četnika, slovenačkih belogardejaca i ostalih nacifašističkih zločinaca je prešao granicu i predao se 5. britanskom korpusu u Austriji. No, Britanci su ih razoružali i vratili svojim saveznicima, jugoslovenskim antifašistima – partizanima, koji su tada, u stvari, bili pripadnici Jugoslovenske armije – regularne vojske Demokratske Federativne Jugoslavije, države koja je stvorena sporazumom Tito–Šubašić. Da li to znači da su ove britanske snage učestvovale u zločinu? Da li se na osnovu toga može osporiti doprinos Britanije u pobjedi nad nacifašizmom? Isto su doživjeli nacistički saradnici u Francuskoj, Belgiji, Holandiji, Danskoj i Norveškoj. Posebna je priča o brutalnoj odmazdi Crvene armije prema stotinama hiljada zarobljenih njemačkih nacističkih vojnika. Da li je to zločin i da li se na osnovu toga može osporiti presudan doprinos Sovjetskog saveza u pobjedi nad nacifašizmom?
Nesporno je i da su od svih članova antifašističke koalicije, pa i od partizana, tokom rata stradali nevini civili. Oni zaslužuju dostojanstven odnos, ali svi znaju da ovdje suština nije u sjećanju na nevine žrtve, već u rehabilitaciji zločinačke politike. Odavno je jasno da se nasilnom revizijom ovih događaja pokušavaju rehabilitovati nacifašistički saradnici. Pri tome je u ovoj priči najvažnije uočiti razliku između sredstva i cilja. Nasilje nad istorijom i rehabilitacija četničkog pokreta koje obavljaju Crkva Srbije i njeno partijsko krilo Nova srpska demokratija (NSD), uz sasluživanje ostatka većine parlamentarne većine, je sredstvo. Cilj je da se u Crnoj Gori, 80 godina od završetka Drugog svjetskog rata, zvanično ponište tekovine antifašizma i da se aktuelna Crna Gora uredi prema četničkoj ideologiji.
Ovaj postupak je poznat od 1990. godine, kada su kleročetničke snage na sličan način izvršile nasilnu reviziju istorije Drugog svjetskog rata i tako ideološki pripremile ratove u Hrvatskoj i Bosni. To se završilo masovnim grobnicama, etničkim čišćenjem i genocidom u Srebrenici. Cilj ove četničke metodologije u današnjoj Crnoj Gori je da se otkrivanjem i obilaskom četničkih grobova iz Drugog svjetskog rata, od Vezirovog do Zidanog Mosta, crnogorski partizani i komunisti predstave kao zločinci iz Drugog svjetskog rata. Pri tome se prećutkuje da su četnici uglavnom stradali zbog toga što su se borili na strani nacifašističkih okupatora i počinili brojne zločine, a da je Narodnooslobodilačka vojska Jugoslavije (partizani) bila dio antifašističke koalicije, što joj je i zvanično priznato na savezničkoj konferenciji u Teheranu 1943. Prema ovome revizionističkom planu, Drugi svjetski rat se lažno predstavlja kao isključivo bratoubilački u kome su partizani bili bratoubice, a četnici žrtve. U sljedećem koraku četnički revizionisti sprovode potpunu osudu komunizma i antifašizma, kao i svega što je Narodnooslobodilački pokret (NOP) ostvario. Zna se da je na osnovu političke platforme Komunističke partije Jugoslavije (KPJ) i NOP-a i na osnovu antifašističke borbe Crna Gora obnovila državnost, a crnogorska nacija dobila ravnopravnost u socijalističkoj Jugoslaviji. Zato je nedvosmisleno da je cilj Crkve Srbije i sljedbenika četničke ideologije da se kroz osudu komunista i partizana ponište istorijska istina i antifašizam i uz to ospore crnogorska državnost i nacionalnost. Ukoliko bi prošla ova revizija istorije Drugog svjetskog rata, to bi značilo odbacivanje svih političkih odluka KPJ i NOP-a na osnovu kojih je u periodu 1941–1945 obnovljena crnogorska država, a time bi se zapravo delegitimisala i sadašnja država Crna Gora. Zato SPC još od 1990. ističe da ne priznaje avnojevske granice ni vještačke nacije, a pod tim misli i na Crnu Goru i Crnogorce. Crkva Srbije za srpsku zemlju smatra sve teritorije na kojima su srpski grobovi, crkve i manastiri.
Ako bi uspjeli da ponište crnogorsku državnost, nezavisnost i nacionalnost sljedeći korak četnika bio bi obračun sa ostalim nacijama i vjerama. Uvijek bi trebalo imati na umu da je osnova četničkog programa stvaranje homogene Velike Srbije u kojoj neće biti drugih vjera i nacija. Ukoliko ta politika preovlada, a već je zahvaljujući političkoj moći NSD-a stekla jako uporište u Skupštini i Vladi, onda je višenacionalna i viševjerska Crna Gora u velikoj opasnosti. Izvjesno je da četnici na vlasti dovode do eksplozije nacionalšovinizma. Sad ih u tome jedino sprječavaju NATO i EU, ali se svaki međunarodni poredak kad-tad promijeni.
Iz prethodnih pet godina je jasno da se SPC ne zadovoljava ni većinskim ni dominantnim političkim uticajem. Ona, u skladu sa svojom unutrašnjom despotskom hijerarhijom, teži ka apsolutnoj i nekontrolisanoj vlasti u kojoj nema mjesta za druge ni drugačije. SPC se bori za stvaranje jedinstvene i unitarne Srbije u kojoj će postojati samo srpska nacija, pravoslavlje na srpski način – svetosavlje, a između svjetovne i duhovne vlasti vladati simfonija. 
Crnoj Gori je potreban zakonski i institucionalni odgovor na ovu prijetnju. Trebalo bi kazniti svaki oblik promocije četničke ideologije, jer je njen cilj uništenje crnogorske državnosti i identiteta, a potom progon ostalih nacija i vjera. Zbog toga se prema četničkoj ideologiji ne može primijeniti princip inkluzije. Ne može ideologija čiji je cilj uništenje države Crne Gore i progon drugih vjera i nacija imati status prihvatljive demokratske razlike. Bez zakonskog sankcionisanja ove ideologije, Crna Gora je u konstantnoj opasnosti od nestanka i od međunacionalnog i međuvjerskog sukoba. Državu Crnu Goru i njen građanski mir danas realno najviše ugrožavaju zastupnici četničke ideologije koji djeluju kao peta kolona režima Aleksandra Vučića i Vladimira Putina. Zbog toga bi zakonsku i institucionalnu akciju trebalo usmjeriti u srž problema. Jasno je da će protivnici odmah pokrenuti zaglušujuću propagandu da je ovo upereno protiv Srba, ali to nije tačno. U konačnom, ova ideologija je usmjerena i protiv Srba u Crnoj Gori, jer i njima donosi nesreću. Poraz i zakonsko kažnjavanje četničke ideologije je uslov opstanka države Crne Gore i njenog građanskog i antifašističkog društva u kome svaki građanin, bez obzira na nacionalnu i vjersku pripadnost, ima ista prava i obaveze.

Poraz četničke ideologije

Odnos prema Duklji najprije proističe iz neznanja. Radi se o značajnoj civilizacijskoj tekovini, koja se ne može pripojiti Srbiji, zbog čega su najprije počeli da je negiraju, a kada ni to nije bilo moguće, onda su pribjegli prisvajanju - poručio je istoričar Dragutin Papović.
On je, gostujući na Drugačijoj radio vezi na Anteni M, podvukao da je jasno da srpska propaganda ima plan da nakon posrbljavanja Petrovića, pređe i na posrbljavanje Vojislavljevića.
<div class="embed-block"><div><div style="left: 0; width: 100%; height: 0; position: relative; padding-bottom: 66.6369%; padding-top: 120px;"><iframe src="https://cdn.iframe.ly/api/iframe?app=1&url=https%3A%2F%2Fetv.me%2Fdrustvo%2Fprijava-odt-u-i-vdt-u-protiv-spc-svestenika-derkovica-i-srpskog-ambasadora-zbog-neovlascenog-skupa-na-duklji&key=87ca3314a9fa775b5c3a7726100694b0" style="top: 0; left: 0; width: 100%; height: 100%; position: absolute; border: 0;" allowfullscreen></iframe></div></div></div>
- Ovakve akcije otkrivaju da je to meta djelovanja, međutim u istoriografiji postoji dovoljno dokaza, činjenica za svakoga ko želi da o tome objektivno i nepristrasno promišlja, i ko želi da zna više o istoriji Duklje, vidjeće da to ne može da se održi. Bez obzira na količinu propagande, sve je uzalud kada se jasno saopšte istorijske činjenice - rekao je Papović.
Komentarišući prisustvo ambasadora Srbije u Crnoj Gori Nebojše Rodića na tzv. „tradicionalnom saboru“ na Duklji, Papović je rekao da je to dokaz potpune usklađenosti političkog djelovanja države Srbije i njene crkve.
- I to ne čudi, makar ne posljednjih četiri, pet godina, ali ono što čudi je, ili što ostavlja gorak utisak, što crnogorske institucije nijesu reagovale na to. Kada se ambasador jedne države, bez obzira na to koje, pojavi na manifestaciji koja prisvaja crnogorsko kulturno nasljeđe i niko ne reaguje, to je dokaz da oni koji rade u institucijama ne rade svoj posao - rekao je Papović. &nbsp;
Papović dalje navodi da je reakcija Ministarstva kulture na tzv. tradicionalni sabor - gora od ćutanja.
- Nedopustivo je da Ministarstvo kulture ne reaguje na način da jasno kažu da je to prvorazredno kulturno dobro Crne Gore, da je to arheološki lokalitet koji još nije dobro proučen, prije neki dan su otkriveni predmeti koji pripadaju antičkoj Duklji. Reagovati na onaj način je skandalozno i izgleda kao da se Ministarstvo kulture odriče kulturnog dobra - kazao je Papović.
Na pitanje kako objasniti novi talas revizionizma i prema periodima bliske prošlosti, Papović je istakao da je to nešto što smo gledali i u Srbiji, nakon što je tamo i zvanično izvršena revizija ili rehabilitacija četničkog pokreta.
- Da je to stvarno tako, a što se malo pominje u medijima, pokazuje i to što je potpredsjednik Vlade Budimir Aleksić prisustvovao ovom događaju, čiji je resor upravo obrazovanje i odnos sa vjerskim zajednicama - smatra Papović.&nbsp;
Papović dalje dodaje da se radi o pripremi terena kako bi se promijenili istorijski udžbenici, naglašavajući da "tamo đe je četnička ideologija na vlasti neminovno je etničko čišćenje".&nbsp;
- Ovo što je izjavio Joanikije slušamo godinama. Vjerujem da je to priprema terena kako bi se u udžbenicima našlo upravo ovo što priča Joanikije, onda bi to dovodilo do drugačijeg odnosa u društvu. Tamo gdje se promoviše četnička ideologija, neminovno je etničko čišćenje, a ako to postane zvanična politika Vlade onda je to priprema katastrofe Crnoj Gori - zaključio je Papović.

Papović o saboru na Duklji: Priprema se teren za promjenu istorijskih udžbenika, reakcija MKM gora od ćutanja

Nije tačno da je Duklja bila prva srpska država u srednjem vijeku - jasan je istoričar Dragutin Papović u odgovoru na pitanje Portala Analitika da prokomentariše izjavu episkopa crkve Srbije Pajsija Đerkovića koji je, na saboru na ostacima Duklje kazao da služe „na temeljima prve srpske države i mjestu gdje su bili episkopi dioklijski“.
<h2>Prva sprska država zvala se - Srbija</h2>
Papović objašnjava da se, prema zapisu vizantijskog cara Konstantina VII Porfirogenita u njegovom djelu „De administrando imperio“, prva srpska država, logično, zvala Srbija.
- I nastala je sredinom IX vijeka, a prvi poznati srpski vladar zvao se Vlastimir - dodao je on.
Dodaje i da se od kraja X do kraja XII vijeka za Srbiju koristio i naziv Raška, po gradu Rasu đe je bilo sjedište episkopije.&nbsp;
- Zbog toga je u istoriografiji, uključujući i srpsku, nedvosmislen stav da je prva srpska država bila Srbija odnosno Raška - istakao je Papović.
Podsjeća i da je, prema zapisu cara Konstantina Porfirogenita, istovremeno kada i Srbija nastala država Duklja.&nbsp;
- S obzirom na to da su korijeni crnogorske državnosti i nacionalnosti u državi Duklji i njenim stanovnicima Dukljanima, onda je jedini ispravan zaključak da je Duklja prva crnogorska država - podvukao je Papović.
Ističe i da do kraja XII vijeka, odnosno do osvajanja Stefana Nemanje, u Duklji nema ni pomena o srpstvu.
- Sporno je na osnovu kog prava sveštenici Srpske pravoslavne crkve (SPC), odnosno Crkve Srbije, obavljaju obrede u gradu Duklji. Ostaci ovoga grada su arheološko nalazište i prvorazredno kulturno dobro pod zaštitom države - napominje Papović.&nbsp;
SPC, kaže, nema ni istorijsku vezu s Dukljom.&nbsp;
- Sve što je sagrađeno u Duklji nastalo je mnogo prije nego što se Crkva Srbije pojavila u Crnoj Gori - izričitit je sagovornik Analitike.&nbsp;
<h2>Nije jasno na osnovu čega SPC prisvaja hramove u Duklji</h2>
Podsjeća i da su u gradu Duklji otkrivena tri hrišćanska hrama.&nbsp;
- Najprije su nastale dvije trobrodne bazilike čiji patroni nijesu poznati, pa su ih istraživači neutralno nazvali bazilika A i bazilika B. One potiču iz V i VI vijeka. Vjerovatno su činile episkopski kompleks, odnosno bile su središte Dukljanske episkopije, a u nauci postoji mišljenje da je tu bilo sjedište i arhiepiskopa za rimsku provinciju Prevalis jer je Duklja u jednom periodu, uz Skadar, vjerovatno bila administrativni i crkveni centar ove provincije. Ovi hramovi potiču iz predslovenskog perioda i nastali su znatno prije katoličko-pravoslavnog raskola tako da nije jasno na osnovu čega ih danas prisvaja SPC - kazao je Papović.
Napominje da je Duklja bila crkveni (episkopski) centar i u ranovizantijskom periodu.&nbsp;
- Tada je grad počeo da slabi. Prema starijoj teoriji razrušili su ga Avari i Sloveni, ali novija istraživanja ukazuju na to da je on napušten u dužem vremenskom periodu. Sloveni koji su se doselili na prostor nekadašnje provincije Prevalis, odnosno vizantijske arhontije Duklje, preuzeli su upravu i stvorili su samostalnu arhontiju (državu) kojoj su zadržali prethodni naziv Duklja - objašnjava Papović.
Ti Sloveni su se, kaže on, prilagodili lokalnom identitetu.&nbsp;
- Značajno je da te malobrojne Slovene car Porfirogenit, ali ni drugi izvori, ne svrstavaju ni među Srbe ni među Hrvate. Najvjerovatnije je u ranoslovenskom periodu, odnosno između VII i IX vijeka unutar srušene bazilike B sagrađena manja krstoobrazna crkva čiji patron takođe nije poznat, pa su je istraživači neutralno označili slovom C - navodi Papović.
U njoj je, dodaje on, pronađena kamena greda sa natpisom đakonise Ausonije „Ausonia diaconissa“.&nbsp;
- Nekoliko istoričara, arheologa i istoričara umjetnosti smatra da je krostoobrazna crkva C zapravo Crkva Sv. Marije koju pominje pop Dukljanin u svome Ljetopisu kao krunidbenu i memorijalnu crkvu dukljanskih kraljeva, dok je prema drugom mišljenju to bila bazilika koja je otkrivena na Martinićkoj gradini - kaže Papović.&nbsp;
<h2>Dukljanska episkopija bila pod jurisdikcijom Rima</h2>
Napominje i da je u Duklji ili u susjednim Doljanima đe su otkriveni trobrodna bazilika sagrađena krajem V i početkom VI vijeka i trikonhos iz VI vijeka koji je, najvjerovatnije, služio kao memorijalna crkva dukljanskih episkopa, bilo sjedište Dukljanske episkopije.&nbsp;
- Od kraja IV vijeka Dukljanska episkopija je uglavnom bila pod jurisdikcijom Rima, odnosno pape. Cijela državna i crkvena oblast je bila u okviru zapadne kulture o čemu svjedoči činjenica da su gotovo svi zapisi pronađeni u Duklji i uopšte u Crnoj Gori iz ovoga perioda na latinskom jeziku - navodi Papović.&nbsp;
Ukazuje i da je prema jednom mišljenju, upravo u sklopu nastojanja papa da svoju jurisdikciju prošire na cijeli Balkan tokom 880-ih Dukljanska episkopija uzdignuta u rang arhiepiskopije.&nbsp;
- Tada je, ona, zapravo, postala crkva dukljanske države - objašnjava Papović.
Dodaje i da kada je oko 997. godine makedonski car Samuilo napao Duklju i zarobio njenog vladara Vladimira, dukljanski arhiepiskop (nadbiskup) Ivan (Jovan) morao da napusti svoju katedru i da se skloni u Dubrovnik a u dubrovačkoj tradiciji se, podsjeća naš sagovornik, navodi da je on osnovao Dubrovačku arhiepiskopiju oko 999. godine.&nbsp;
- Dukljanska arhiepiskopija je obnovljena najvjerovatnije u periodu vladavine Stefana Vojislava u prvoj polovini XI vijeka, o čemu svjedoči splitski hroničar Toma Arhiđakon u djelu „Historia Slonitana“ iz sredine XIII vijeka. Tada je sjedište (arhi)episkopije iz Duklje ili Doljana prenešeno u Bar. Zalaganjem tadašnjeg episkopa Đorđa obnovljena je katedrala Sv. Teodora na Londži (južni plato Starog Bara) koja je vjerovatno stradala tokom Samuilovog napada na Duklju. Obnovljenoj katedrali je dato ime Sv. Đorđe i u njoj je smješteno sjedište (arhi)episkopije. Zahvaljujući tome u Duklji su se, a naročito među njenim vladarima, razvili kultovi svetitelja Teodora i Đorđa - rekao je Papović.&nbsp;
<h2>Država da propiše šta i ko smije da radi na zaštićenom prostoru Duklje</h2>
Arhiepiskopija se, kako ističe, od tada zvala Dukljansko-barska crkva te dodaje da je naziv dukljanska dobila po državi, a barska po sjedištu.&nbsp;
- U povelji (buli, ispravi) pape Aleksandra II iz 1067. ona se naziva Diocliensis et Antibarensis Ecclesiae (Dukljansko-barska crkva). U buli, odnosno svečanoj privilegiji koju je (anti)papa Kliment III Vitbert 1089. izdao dukljanskom arhiepiskopu Petru (Petro Dioclensis sedis archiepiscopo) Dukljansku crkvu je nazvao „Dioclensis prounciae“ i „Dioclensem ecclesiam“, dok je dukljanskog vladara Bodina oslovio kao preslavnog (najslavnijeg) kralja Slovena (Bodini regis Sclauorum gloriosissimi), a njegovu državu je nazvao kraljevina Duklja, odnosno Dukljansko kraljevstvo (regnum Diocliae) - podsjeća Papović.
Sagovornik Analitike ističe da je Dukljanska crkva ovaj naziv zadržala i u okviru države Nemanjića.&nbsp;
- Papa Inoćentije III je 1199. godine dukljansko-barskog poglavara Jovana nazvao Diocliensis et Antibarensis archiepiscopus (Dukljansko-barski arhiepiskop). Iz drevne Dukljanske crkve, koja je bila pod jurisdikcijom Svete Stolice, razvila se današnja Barska nadbiskupija - kaže Papović.&nbsp;
On napominje da bi, s obzirom na to da su ostaci hramova u Duklji drevno hrišćansko nasljeđe, država Crna Gora i nadležni organi, prije svih, imali pravo i obavezu da propišu šta i ko smije da radi na zaštićenom prostoru Duklje.
- No, s obzirom na to da Vladom Crne Gore, a posebno Ministarstvom kulture upravljaju kmetovi Crkve Srbije, to je danas iluzija - ocijenio je Papović.
<h2>Dukljansko nasljeđe potvrda da korijeni Crne Gore nijesu srpski</h2>
Napominje da je odnos SPC i njenih arhijereja prema dukljanskom nasljeđu bio protivrječan.&nbsp;
- Najprije su mislili da to nasljeđe ne pripada njima, pa su pokušali da ga negiraju i ozloglase. Onda su shvatili da to nasljeđe potiče od Rimskog carstva, uključujući i njegov istočni dio Vizantiju, i od drevne hrišćanske crkve. Na rimskoj državnoj i crkvenoj organizaciji, uz kasniji doprinos slovenske dinastije Vojislavljevića, nastali su dukljanska država, crkva i narod i to je ogromno civilizacijsko nasljeđe Crne Gore - kazao je Papović.
Kada se, podsjeća on, uz to pojavila opravdana težnja da se to nasljeđe tretira kao izvorište savremenog crnogorskog identiteta, u Crkvi Srbije su to shvatili kao opasnost za njihov velikosrpski projekat u Crnoj Gori.&nbsp;
- Dukljansko nasljeđe je starije od epohe dinastije Nemanjića, koja je u Duklju došla kao osvajač. S obzirom na to da Crna Gora ima dugu, bogatu i autentičnu istoriju, ne samo prije Nemanjića, nego i prije pojave srpstva, onda to znači, kao što sve istorijske činjenice potvrđuju, da korijeni Crne Gore nijesu srpski i da porijeklo Crnogoraca nije srpsko. Zbog tog saznanja se promijenila i politika SPC prema dukljanskom nasljeđu i umjesto odbacivanja ona pokušava da prisvoji i preoblikuje ovo nasljeđe, odnosno da ideološko-nacionalno srpstvo protegne na dukljanski period što je grubo prekrajanje istorije - objašnjava Papović.&nbsp;
Tako je, podsjeća, 2004. godine uvela počasno zvanje vikarnog episkopa dioklijskog.
- U stvari, to je pomoćni episkop mitropolitu crnogorsko-primorskom. Tu počasnu funkciju od 2024. godine obavlja Pajsije. On je episkop bez svoje eparhije - ukazuje Papović.&nbsp;
No, kako dodaje, u nazivu ove počasne titule i dalje se uočava sukobljavanje Crkve Srbije sa dukljanskim nasljeđem.
- U tituli se koristi naziv dioklijski, nastao od termina Dioklija i Dioklitija, koje su kancelarije srpskih srednjovjekovnih vladara preuzele iz vizantijskih isprava. Tako se negira domaći (narodni) termin - dukljanski. To bi bilo isto kao kada bi se danas umjesto naziva Srbija koristio vizantijski naziv Serbias, a umjesto današnjeg naziva Srbi da se koristi vizantijski naziv Serboi. Taj anahronizam ukazuje na potrebu SPC da negira domaći i autentični termin - dukljanski, kako bi potisnula živu crnogorsku riječ i nametnula arhaičnu vizantijsko-srpsku - ističe Papović.
<h2>SPC nema pravo da se ljuti što je nazivaju Crkvom Srbije&nbsp;</h2>
Sagovornik Analitike osvrnuo se i na prisustvo ambasadora Srbije Nebojše Rodića saboru na ostacima Duklji.
- Očigledno je da takvo ponašanje nije u okviru dobre diplomatske prakse, ali je očekivano jer je SPC najefikasniji instrument politike Republike Srbije prema Crnoj Gori. Između politike SPC i Vlade Srbije gotovo da nema razlike, tako da ni SPC nema pravo da se ljuti što je nazivaju Crkvom Srbije. To su sinonimi. Ona zaista djeluje kao državna crkva Srbije i njen primarni cilj je da se bori za srpske nacionalne i državne interese. Zato je na ovom skupu u antičkoj Duklji izvedeno šumadijsko kolo - kazao je Papović.
Uz to je, dodaje on, jedan profesor filozofije u govoru naveo da je Duklja bila „klasični grčki polis“.
- Odavno se nije čulo takvo neznanje i besmislica. Čak i učenici osnovnih škola znaju da su grad Duklju formirali Rimljani krajem I vijeka nove ere i da su joj dali latinski naziv Doclea, tako da Duklja nema ništa zajedničko sa klasičnom Grčkom. Rimska i starohrišćanska Duklja koja je dala naziv državi i crkvi u kraljevini Vojislavljevića sada služi kao podijum za šumadijski folklor, neznanje i otuđenje. Ta slika najbolje potvrđuje politiku Srbije i njene crkve prema Crnoj Gori ali i sluganski i antidržavni odnos sadašnje Vlade Crne Gore prema svojoj kulturi i civilizacijskom nasljeđu - zaključio je Papović.

Papović: Sve na Duklji nastalo mnogo prije nego što se Crkva Srbije pojavila u Crnoj Gori, između njihove politike i Vlade Srbije nema razlike

U knjizi o kojoj je večeras riječ demistifikuje se romantičarska koncepcija o karakteru Duklje i Dukljana i autor je ovom knjigom delegitimisao pseudoistorijske priče o Duklji – rekao je profesor Radovan Damjanović na sinoć održanoj promociji knjige „Rasprave o istoriji Duklje i Dukljana“ Dragutina Papovića u Nikšiću koju su organizovali Matica crnogorska Ogranak Nikšić i nikšićki UBNOR.
On je dodao i da Papović ukazuje i na njenu „autentičnost koja je nastala iz bića posebnog naroda koji je stvarao i državu i duhovnu tradiciju.“
– Pojedini istoričari i ideologizirani agitatori falsifikuju određene iskaze i napadaju svaki pokušaj iznošenja pravih i istinitih činjenica. Druženje sa ovom knjigom je moćno sredstvo otpora protiv svih koji nastoje da negiraju, ospore, ponize crnogorski integritet i identitet – rekao je Damjanović.
Predsjednik Matice crnogorske Ivan Jovović i urednik ovog izdanja je između ostalog istakao da knjiga Dragutina Papovića „dokumentarno i multidisciplinarno prikazuje tragove materijalne i duhovne kulture nastale na tlu Duklje u dugom vremenskom periodu, koji imaju svoj kontinuitet uprkos burnim istorijskim događajima i dešavanjima, kao što su propast Rimskog carstva, dolazak Slovena na Jadran, uz prateće prirodne destrukcije poput zemljotresa 518. godine, koji je gotovo uništio grad Duklju.“&nbsp;
Posebno se osvrnuo na činjenicu da Papović u cijeloj svojoj studiji „sa izraženom naučnom intuicijom, bez plasiranja konačnih sudova, o složenoj tematici koja je uslovljena malim brojem sačuvanih pisanih izvora, oprezno pristupa pojmu intitulacije dukljanskog vladara, kneza odnosno kralja Vladimira, za koga ne postoje relevantni istorijski izvori o njegovom krunisanju.“
– Autor se u interpretaciji dosljedno držao naučnog pozitivizma, demistifikujući istoriografske srpsko – hrvatske pogodbe i dogovore o Duklji, poput onih da je Vladimir prvi srpski vladar i svetac ili obilježavanja 1100 godina Hrvatskog kraljevstva na teritoriji Crne Gore, što je iz percepcije savremene nauke zaista upitno, s obzirom na to da se
Tomislavova država nikada nije prostirala na ovaj prostor, kao što je i u savremenoj hrvatskoj istoriografiji titula hrvatskog kralja Tomislava predmet ozbiljnih rasprava. Dakle, radnja Dragutina Papovića je lišena nacionalne patetike, s obzirom da je autor na brojnim mjestima ukazao na postojeće dubioze u medijavelistici južnoslovenskih naroda, otkrivajući i prezentujući političko – ideološke konstrukcije jednog vremena, koje su zadugo oblikovale našu istorijsku svijest – rekao je Jovović i dodao da na takve recidive, nažalost, nailazimo na brojnim primjerima širom Crne Gore.
– A jedna u nizu takvih pogrešnih intepretacija prošlosti odigrala se za vrijeme Kraljevine SHS, kada su 1925. godine povodom jubileja 1000 godina Hrvatskog kraljevstva na katoličkim crkvama od Trebinja, Boke, Budve do Sutomora postavljene spomen-table u čast kralja Tomislava, iako on nikada nije vladao Dukljanskom državom. Analogno tome, može se postaviti pitanje, zašto nikada takva počast nije odata katoličkim kraljevima iz dinastije Vojislavljevića, Mihailu i Bodinu ili nekom drugom pripadniku ove kraljevske loze, u Kotoru, Trebinju ili Dubrovniku, iako za takvu memoraliju postoje adekvatni istorijski razlozi – rekao je Jovović.
U vremenu kada se prošlost često zloupotrebljava da bi se potkrijepile savremene političke agende, kada mit postaje sredstvo manipulacije a ideologija se prerušava u nauku, posebno je važno govoriti o knjigama koje pružaju otpor toj tendenciji, knjigama koje ne teže da udovolje trenutnim nacionalnim narativima, već da ih kritički i hrabro preispitaju, istakao je istoričar Ivan Tepavčević.
– Poznata je činjenica da crnogorska medijavelistika pati od hroničnog deficita naučnih radnika u oblastima čiji je predmet interesovanja rani srednji vijek. Papović u ovom djelu pokušava da razgradi određene mitove koji pripadaju srpskoj, hrvatskoj i albanskoj tradiciji. Ne postoji nijedan relevantan rad koji se bavi istorijom Duklje a da nije bio predmet potpune analize, komparacije s nekim drugim izvorima, potvrđivanja s onim što se može potvrditi i ukazivanja na one stvari koje su nelogične i koje su neprihvatljive za neku savremenu istoriografiju i nijesu u skladu s onim što su savremena i arheološka istraživanja – rekao je Tepavčević i dodao da je Papović po prvi put u nekom novijem periodu autor koji je iskoristio sve dostupne izvore na engleskom jeziku u kojima se pominje Duklja.
Autor je istakao da istorija Duklje počinje u 1. vijeku naše ere i traje do 12. vijeka.
- Da li slučajno što je toliki vremenski period, tolika istorija, tako sažeto prikazivana, prećutkivana, prisvajana? Mislim da nije. Mislim da se još u 19. vijeku prepoznala njena posebnost, ali se ta posebnost nije uklapala u tadašnje teorije prikazivanja prošlosti ovoga prostora, pa i Crne Gore – rekao je Dragutin Papović.
On smatra da su svi narodi na ovim prostorima izgradili identitete na razvalinama Rimskog carstva.
– Duklja, odnosno Dokleja je rimski grad. Rimljani su ga formirali. I ne samo taj grad, nego su izgradili i prve saobraćajnice, oni su donijeli religiju koja je formirala civilizaciju. Kasnije je Vizantija to preuzela, ali treba da znamo da Vizantija sebe nije nikada tako nazivala. Termin Vizantija je tek iz 18. vijeka. Vizantinci su sebe nazivali Romejima, odnosno Rimljanima. Svi vizantijski carevi su sebe nazivali rimskim carevima. To je, prije svega, temelj Duklje, civilizacija koja je stvorena, i ta civilizacija nikad nije bila etnički jednoznačna, odnosno homogena, ona je uvijek bila šarenolika i kasnije s dolaskom Slovena ona samo dobija jedan dodatni etnički momenat, a ne nikako da Sloveni koji dođu zbrišu prethodno stanovništvo i od tada počinje potpuno i isključivo slovenska istorija. To je zabluda 19. vijeka. Takvih etničkih promjena nije bilo, ovdje je bilo etničko nadograđivanje. A ta nadograđivanja su vremenom dobijala politički okvir – objasnio je Papović.
Promociju knjige Dragutina Papovića moderirala je predsjednica nikšićkog Ogranka Matice crnogorske Jasmina Nikčević.

U Nikšiću promovisana knjiga „Rasprave o istoriji Duklje i Dukljana“ Dragutina Papovića

Knjiga Dragutina Papovića „Rasprave o istoriji Duklje i Dukljana“ koju je Matica crnogorska objavila krajem prošle godine biće promovisana u utorak, 8. aprila 2025. godine u 19 sati u svečanoj sali hotela „Onogošt“ u Nikšiću.
O knjizi će, pored autora, govoriti profesor Radovan Damjanović, istoričar Ivan Tepavčević i predsjednik Matice crnogorske Ivan Jovović koji je urednik ovog izdanja. Medijatorka programa biće predsjednica nikšićkog Ogranka Matice crnogorske Jasmina Nikčević.
Knjiga „Rasprave o istoriji Duklje i Dukljana“ se sastoji od pet rasprava o temama koje se odnose na istoriju Duklje i Dukljana od antike do početka 11. vijeka.&nbsp;
Osim klasične istorijske naracije i preispitivanja objavljenih izvora, u ovim raspravama je vođena i polemika s upitnim stavovima drugih istoričara, a ukazano je i na ono što je i dalje problematično ili nepoznato iz ovog perioda. Zato je ova knjiga rezultat nastojanja da se svestrano prouče najznačajnije teme iz istorije Duklje i Dukljana do početka 11. vijeka.
Papović je doktorirao na Filozofskom fakultetu u Nikšiću 2013. godine. Za docenta na Filozofskom fakultetu u Nikšiću izabran je 2020. godine. Objavio je knjige: „Primjeri filantropije u Crnoj Gori do kraja XX vijeka“, „Protivnici vlasti u Crnoj Gori 1945–1948“, „Rani ratovi“, „Prilozi za istoriju nauke i kulture u Crnoj Gori 1945–1990“, „Intelektualci i vlast u Crnoj Gori 1945–1990“ i „Vjerske zajednice i nacionalizmi u Crnoj Gori (1965–1991)“.
Tokom 2015. i 2016. godine obavljao je dužnost generalnog direktora Direktorata za odnose s vjerskim zajednicama u Ministarstvu za ljudska i manjinska prava Crne Gore. Bio je poslanik u crnogorskoj Skupštini od 2016–2023. godine.

„Rasprave o istoriji Duklje i Dukljana“ u Nikšiću

Izbori za novi saziv Skupštine opštine Nikšić koji će se održati 13. aprila postavili su dva zadatka za antifašističke, građanske i procrnogorske snage u Nikšiću. Prvi zadatak je poraziti trenutnu lokalnu vlast, odnosno partije koje je čine, uključujući i PES s kojim su u koaliciji na državnom nivou. To se mora uraditi ne samo zbog toga što su loše upravljali gradom i opštinom već i zbog njihovog anticrnogorskog karaktera. Njihov glavni cilj je bio da od Nikšića naprave političku, kulturnu i ekonomsku provinciju “Srpskog sveta“. Uprkos ogromnom ulaganju u taj naopaki projekat, nijesu uspjeli. Period njihove vlasti će se pamtiti isključivo kao neslavan diskontinuitet u dominanto primjernoj istoriji Nikšića. To će biti dokaz i opomena da se Nikšiću i crnogorskom društvu mogu desiti i takvi promašaji, ali i da se iz toga mogu naučiti i izvući odgovarajuće pouke.
Uprkos takvoj vlasti, danas je čak i pristalicama “Srpskog sveta“ jasno da je ubjedljiva većina Nikšićana/ki orijentisana ka građanskom i antifašističkom društvu i da je odana suverenoj i nezavisnoj Crnoj Gori. Zato je drugi zadatak za antifašističke, građanske i procrnogorske snage u Nikšiću da ovo većinsko uvjerenje Nikšićana/ki pretvore u nadmoćan izborni rezultat. Da bi se to ostvarilo potrebno je da ti građani/ke podrže najmoćniju državotvornu, antifašističku i građansku stranku – Demokratsku partiju socijalista, koja je dokazala da je zaslužila takvu podršku. Opštinski odbor DPS-a je jedna od najboljih partijskih organizacija u Crnoj Gori. Tokom četiri godine opozicionog djelovanja OO DPS Nikšić je organizovao ili presudno podržao svaku političku aktivnost u Nikšiću kojom su se odbranile temeljne vrijednosti crnogorskog društva. Identičan je bio doprinos OO DPS svim građanskim skupovima i protestima u Crnoj Gori na kojima su se branili i odbranili država i civilizacijske vrijednosti. Klub odbornika DPS-a je demonstrirao političku superiornost u nikšićkoj Skupštini. Argumentovano je kritikovao promašene politike i odluke lokalne vlasti i istovremeno je ponudio svoj program i predloge za razvoj Nikšića. Na taj način su odbornici DPS-a dokazali da je nikšićki DPS spreman da preuzme opštinsku vlast kako bi se zaustavilo propadanje, a Nikšić što prije vratio na put razvoja i prije svega u svoje crnogorsko okrilje. U istom periodu nikšićki DPS se, kao i cijela partija, reformisao. To je bio odgovor na zahtjev koji su građani ispostavili na izborima 2020. i 2021., ali i rezultat samopreispitivanja i shvatanja da se mora preuzeti odgovornost za počinjene greške. Sprovedena su dva kruga izbora za članove Opštinskog odbora i drugih lokalnih organa partije i u skladu sa unutrašnjom demokratizacijom cijele partije prvi put su sprovedeni neposredni izbori za predsjednika OO DPS-a. Obnovljena je mreža Mjesnih odbora tako da DPS ima ubjedljivo najjaču partijsku infrastrukturu u svim djelovima opštine. Ove aktivnosti su zadržale i mobilisale ranije i privukle nove članove i simpatizere, pa je OO DPS postao jaka i osposobljena politička snaga koja dobija sve veću podršku građana u borbi za preuzimanje vlasti u Nikšiću.
Cilj osvajanja vlasti nije prosta zamjena uprave i zauzimanje funkcija, već realizacija programa koji je najbolje opisan sloganom „Bori se za Nikšić!“ DPS se bori za vlast u Nikšiću kako bi se s građanima kroz konkretne projekte izborili za bolji Nikšić. Tu borbu predvodi predsjednik OO DPS-a i lider odborničke liste Boris Muratović. Na neposrednim izborima za predsjednika OO dobio je ubjedljivu podršku članstva, a radom u partiji i u Klubu odbornika dokazao je da je stasao u sposobnog političara i da je spreman da preuzme najvišu odgovornost. Na odborničkoj listi su istaknuti nikšićki ljekari, inženjeri, profesori i privrednici, odnosno kandidati/tkinje iz svih društvenih i demografskih struktura koji su se dokazali radom i rezultatima. Pred građane/ke izlaze sa znanjem, ugledom, patriotizmom i superiornim programom na osnovu koga se bore za podršku za upravljanje gradom i opštinom u sljedećem mandatu.
Vođstvo DPS-a nije ni sebično ni uobraženo da misli da je jedina procrnogorska, građanska i antifašistička snaga. Ipak, mora se uvažiti činjenica da je DPS najjača partija na tom dijelu političke scene i uopšte najjača partija u Crnoj Gori. To mjesto su DPS-u dali građani/ke podrškom na svim izborima i zato je prirodno da se i na nikšićkim izborima DPS bori da dobije najveću podršku. Glas za DPS je prije svega siguran glas za smjenu aktuelne vlasti, za vraćanje Nikšića u crnogorski državni i kulturni ambijent i za realizaciju razvojnih projekata. Glas za partije (liste) slične političke i ideološke profilacije nema tu sigurnost, jer su sve na nivou ili ispod cenzusa. Ovo nije propaganda DPS-a, već rezultat pouzdanih istraživanja rejtinga partija. Zato bi glas za ove partije lako mogao postati prosuti glas koji bi se na kraju prelio u korist partija na vlasti. To bi bilo pogubno ne samo za Nikšić, nego i za Crnu Goru, jer nikšićki izbori prevazilaze lokalni značaj.
Rezultati nikšićkih izbora će pokazati da li Crna Gora definitivno izlazi iz četvorogodišnje spirale propadanja u koju su je uveli predvodnici anticrnogorskog litijaškog pokreta. Ubjedljiva pobjeda DPS-a u Nikšiću označila bi i njihov ubjedljiv poraz u Crnoj Gori. Izvjesno je da bi se tako otvorilo novo političko poglavlje u državi. Crna Gora bi se oslobodila vlasti koja beskrupulozno uništava osnove crnogorske državnosti, nemilosrdno rasprodava resurse budućnosti, a od države pravi koloniju i predmet za porugu u komšiluku i Evropi. Kako bi se to zaustavilo i stvorila šansa da Crna Gora opet bude uzorna država s odgovornom vlašću neophodno je da svi antifašistički i građanski orijentisani Nikšićani/ke izađu na izbore i glasaju za smjenu aktuelne vlasti. U rukama tih građana/ki je sva odgovornost za milenijumsku istoriju crnogorske države i odgovornost za njenu budućnost. Ovi Nikšićani/ke imaju jedinstvenu šansu – da svojim glasom pozitivno preokrenu tok crnogorske istorije. Najsigurnije je ako za taj cilj svoj glas daju DPS-u. Zato, uz mlado liderstvo DPS-a, „Borimo se za Nikšić!“ i za obnovljenu Crnu Goru.

Borba za Nikšić i Crnu Goru

Student Vladimir Đorđević iz Valjeva pretučen je i uhapšen tokom protesta u svom gradu, a danas je poslao video poruku iz bolnice, opisujući detalje brutalnog napada.
- Ovako prođete kada izađete na protest da podržite studente i njihove zahtjeve. Krvnički su me tukli, grupa od pet Pribojaca u mom rođenom gradu. Ja sam i tužiocu rekao da sam odrastao sa samohranom majkom i od 13. godine radio za nadnicu, a od 18. godine sam radio dva posla. Niti sam imao vremena, niti društva, niti para da učestvujem u tučama bilo kakvim. Ti momci su me izvrijeđali, pa dva minuta tukli kao strvinu dok nije došao neki inspektor da me podigne - ispričao je Đorđević.
Nakon incidenta, dodaje, prebačen je u policijsku stanicu, gdje je zbog zdravstvenog stanja povraćao i tražio pomoć.
- Dali su mi je, ne mogu da griješim dušu, ali su me poslije prebacili u zatvor. Na teret mi stavljaju napad na službeno lice, kao i ko zna koliko drugih ljudi koje su po pekarama i taksijima izvlačili - rekao je student.
Đorđević je posebno naglasio brutalnost koju je vidio tokom hapšenja.

Pretučeni student iz Valjeva: Njih pet me tuklo kao strvinu dok nije došao inspektor i podigao me

Strah od stomatologa nije prisutan samo kod djece, već prati i veliki broj odraslih pacijenata, kod nekih slučajeva može prerasti u fobiju - rekla je gostujući u jutarnjem dijelu Ljetnjeg programa, na Televiziji E, stomatološkinja dr Milica Radulović.
Strah od zubara, kaže Radulović, se uvijek provlači kroz stomatološku profesiju i nije vezan samo za dječji uzrast, već, kako kaže, i za veliki broj odraslih ljudi koji se plaše stomatologa, a u nekim slučajevima i razviju pravu fobiju.
- Osnovne metode su pažljiv, strpljiv razgovor sa pacijentom i uvod u intervencije tako što se kreće od nekih jednostavnijih intervencija koje će za pacijenta biti manje traumatične. Međutim, kako se razvija medicina, pa i sama stomatologija uvode se neke druge metode koje mogu olakšati pa sem onih nemedikamentoznih koje podrazumijevaju razgovor sa pacijentom, sve više pacijenata shvata da imaju potrebu i za tom medikamentoznom terapijom. Nešto što je nekad bilo tabu, a to je upotreba nekih ljekova koji će malo smiriti pacijenta pred intervenciju, vidim da veći broj pacijenata sada razumije i tu potrebu - rekla je Radulović.
Smatra da je dobar početni nivo za pacijente koji imaju strah od stomatoloških intervencija da pola sata do sat prije intervencije popiju nešto od ljekova koji pripadaju grupi anksiolitika, kako bi, objašnjava ona, kako bi se opustili.
- U svijetu su dosta zastupljene i metode sedacije kod pacijenata, dakle ukoliko se planira neki možda malo veći, obimniji i kompleksniji zahvat u svijetu se rutinski koriste kako inhalaciona, tako i intravenska sedacija i ja se nadam da će nekako sa zakonskim regulativama, ukoliko to bude moguće, zaživjeti i kod nas, jer bi značajno olakšalo pacijentima - poručila je Radulović.
Podsjeća da stamotolozi svakodnevno od pacijenata čuju da ih je strah, nekad, dodaje ona, to bude jedan od najvećih strahova koje imaju.
- Svakako je bolje da kažu da imaju strah i onda možemo da radimo na tom strahu. Nije ni meni prijatno da radim sa instrumentima koji mogu da povrijede pacijenta i koji su brzi, oštri, kada je neko u grču i ima fobiju. Većina pacijenata kaže da boji, ove igle, ili one igle, ne voli neku mašinu, tako da gledamo da nađemo kompromisno rješenje, bilo da je to razgovor, ili neka medikacija - zaključila je Radulović.
<div class="embed-block"><div><div style="left: 0; width: 100%; height: 0; position: relative; padding-bottom: 56.25%;"><iframe src="https://cdn.iframe.ly/api/iframe?url=https%3A%2F%2Fwww.youtube.com%2Fwatch%3Fv%3DK_Y50ZhZ0Hs&amp;key=87ca3314a9fa775b5c3a7726100694b0" style="top: 0; left: 0; width: 100%; height: 100%; position: absolute; border: 0;" allowfullscreen scrolling="no" allow="accelerometer *; clipboard-write *; encrypted-media *; gyroscope *; picture-in-picture *; web-share *;"></iframe></div></div></div>

Radulović: Medikamentozna terapija, razgovor, ali i sedacija pomažu pacijentima koji imaju strah od stomatologa

Uticaj visinske doline koja jača sa zapada Evrope sjutra će se preko Italije premještati ka našem regionu uz priliv hladnijeg i vlažnijeg vazduha, saopšteno je iz Zavoda za hidrometeorologiju i seizmologiju Crne Gore.
Kako su naveli, to će usloviti nestabilne vremenske prilike i kratkotrajno intenzivne padavine, obilniju količinu kiše, prvenstveno u južnim i centralnim predjelima.
- Lokalno se očekuju obilniji i izraženiji pljuskovi, a ponegdje su moguće i kratkotrajne vremenske nepogode praćene gradom. Pored kiše, u zoni grmljavinskih oblaka, moguć je jak, na udare i olujni vjetar - kazali su iz ZHMSCG.
More će, dodaju,biti talasasto do jače talasasto.&nbsp;
- Usljed ovakve sinoptičke situacije i kratkotrajno obilnije količine kiše moguće su određene posljedice na terenu - upozoravaju iz ZHMSCG.&nbsp;

ZHMSCG upozorava: Stiže nevrijeme, kiša i jak vjetar

U Poliklinici Kliničkog centra Crne Gore (KCCG), u posljednja 24 sata, obavljeno je 1.578 ambulantnih pregleda, od čega 251 u Institutu za bolesti djece (IBD).
Iz KCCG je saopšteno da je u Urgentnom centru zbrinuto 220 pacijenata, a u dnevnim bolnicama 293.
- U istom periodu obavljeno je 39 operativnih zahvata. Na bolničko liječenje primljeno je 100 pacijenata, od čega 23 IBD-u - navodi se u saopštenju.
Iz KCCG su rekli da su u Centru za radiološku dijagnostiku odrađene 472 dijagnostičke procedure, od čega 84 CT i 27 MR pregleda.
Kako su naveli iz te zdravstvene ustanove, u Odjeljenju za radiološku dijagnostiku IBD-a odrađeno je 55 dijagnostičkih procedura, od čega tri CT i deset MR pregleda.
- U Centru za kliničko-laboratorijsku dijagnostiku uzorkovano je 979 pacijenata i odrađeno 31.698 analiza - navodi se u saopštenju.
U Porodilištu KCCG-a, u protekla 24 sata, rođeno je 17 beba.

U KCCG za dan obavljeno blizu 1,6 hiljada pregleda

-Ne postoji ni jedan dokaz, niti osnovana sumnja da je imovina bivšeg glavnog specijalnog tužioca Milivoja Katnića u Novom Selu stečena, a niti uvećana od kriminala &nbsp;- obrazloženje je tročlanog sudskog vijeća Višeg suda u Podgorici, kojim je predsjedavao sudija Nenad Vujanović, a u koje je Portal ETV imao uvid. Ovom odlukom jasno se pokazuje da je bio neutemeljen zahtjev specijalnog tužioca Miloša Šoškića za određivanje privremene mjere raspolaganja nepokretnostima u Novom Selu koja je upisana na Katnića i njegovu suprugu Natašu Katnić. Bivši glavni specijalni tužilac uhapšen je 14. aprila prošle godine zbog sumnje da je u martu 2020. postao član kriminalne grupe koju je navodno formirao bivši visoki policijski funkcioner policije Zoran Lazović. Uprkos iskazima svjedoka i brojnim Skaj komunikacijama koje ruše optužbe tužioca Šoškića da su Katnić i Lazović svoje službene položaje podredili kavačkoj krimialnoj grupi - oni su već godinu i četiri mjeseca u pritvoru.  <figure> <img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/20250819170856_9d1a4656695f7b63d480357479b3e042c9cf7f15462a54e1d54b40c0fc2d8018.jpg" data-media-id="editor_0" data-image-id="20250819170856_9d1a4656695f7b63d480357479b3e042c9cf7f15462a54e1d54b40c0fc2d8018" data-rendition-name="original" width="275" height="183" loading="lazy" alt="NEMA ODGOVORNOSTI ZA NEUTEMELJENE OPTUŽBE: Miloš Šoškić, specijalni tužilac "> <figcaption>NEMA ODGOVORNOSTI ZA NEUTEMELJENE OPTUŽBE: Miloš Šoškić, specijalni tužilac(Photo: Ilustracija: Ivana ABRAMOVIĆ )</figcaption> </figure>  Uporedo sa istragom o navodnom učešću u organizovanom kriminalu, specijalni državni tužilac Miloš Šoškić pokrenuo je i finansijsku istragu i zatražio od Suda da Katnić ne raspolaže imovinom u Novom Selu i Barjamovici gdje su četiri objekta „blokirana“ zbog sumnje da je stečena iz kriminala. ORTOFOTO SNIMCI I NALAZ VJEŠTAKA No, krivično vijeće Višeg suda djelimično je usvojilo zahtjev odbrane Katnića i preinačilo odluku sudije za istrage za imovinu koju je bivši glavni specijalni tužilac stekao u Novom Selu.  <figure> <img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/20250819170856_8c5a3c31818f5bd9ef728ffd51e52a77d6b8c39629eba1382a2a8b656c8115f8.jpg" data-media-id="editor_1" data-image-id="20250819170856_8c5a3c31818f5bd9ef728ffd51e52a77d6b8c39629eba1382a2a8b656c8115f8" data-rendition-name="original" width="1920" height="1280" loading="lazy" alt="NA UDARU RAZNIH ISTRAŽITELJA: Imovina Katnića u Grbama "> <figcaption>NA UDARU RAZNIH ISTRAŽITELJA: Imovina Katnića u Grbama(Photo: UGC )</figcaption> </figure>  U obrazloženju, u koji je Portal ETV imao uvid, jasno proizilazi da Specijalno državno tužilaštvo nijesu zanimale činjenice, niti se bavilo istragom kada je imovina stečena, jer u odluci Sud ukazuje na ključne propuste i nelogičnosti u zahtjevu. Tužilaštvo je u prijedlogu za donošenje privremene mjere obezbjeđenja navelo da je Katnić znatno povećao vrijednost imovine u Novom Selu, „ulažući u objekte novac stečen kriminalnom djelatošću sjedinjujući ga sa imovinom stečenom na zakonit način“. -U ovom dijelu nije navedena nijedna riječ o tome koliko iznosi imovina koja je stečena na zakonit način, kada je stečena, za koji dio imovine postoji osnovana sumnja da je stečena kriminalnom djelatnošču, odnosno da je u nesrazmjeri sa prihodima okrivljenog. Ni u rješenju sudije za istragu ne navodi se nijedna riječ o tome, a zanemaruje se se činjenica koja proizilazi iz nalaza i mišljenja geodetske struke koji se odnosi na Novo Selo, posebno se zanemaruje ortofoto snimci iz 2011. na kojima se vidi koliko su izgrađeni objekata – navodi se u obrazloženju sudskog vijeća.  <figure> <img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/20250819180832_cdf6b7012ad4e2b252f9f241574b15ea31653e4b28696eb393b7abb25e61fc16.jpg" data-media-id="editor_2" data-image-id="20250819180832_cdf6b7012ad4e2b252f9f241574b15ea31653e4b28696eb393b7abb25e61fc16" data-rendition-name="original" width="738" height="741" loading="lazy" alt="POBIJANJE TUŽILAČKIH TVRDNJI: Rješenje Višeg suda u Podgorici"> <figcaption>POBIJANJE TUŽILAČKIH TVRDNJI: Rješenje Višeg suda u Podgorici(Photo: Portal ETV )</figcaption> </figure>  Ukazali su da iz spisa predmeta proizilazi da su u listu nepokretnosti 733 KO Grbe, opština Danilovgrad na Natašu Katnić kao svojina 1/1 upisane katarske pacele i porodična zgrada u osnovi 80 metara kvadratnih, dvije pomoćne zgrade, dvorište i &nbsp;parcele. U &nbsp;drugom listu, podaci se odnose na djelove objekata u zgradi broj 1 površine 80 metara kvadratnih u osnovi se nalaze dva stambena prostora – 62 i 64 metra kvadratna i upisana su na Milivoja Katnića, dok se preostale zgrade i posebni djelovi vode na Natašu Katnić. -Upravo iz ortofoto snimka iz 2011. godine, nalaza i mišljenja vještaka građevinske struke proizilazi da se radi o porodičnoj kući izgrađenoj 2010. godine. Na ortofoto snimku iz 2011. godine zapažen je izgrađeni objekat sa ogradom &nbsp;i pomoćnim objektima. Nejasno je kako se izgradnja objekta vremenski može dovesti u vezu sa novcem koji je eventualno stečen kriminalnom djelatnošću, a posebno da postoji nesrazmjera između &nbsp;zakonitih prihoda Milivoja Katnića i njegove uže porodice koja je vlasnik tog imanja. Nasuprot tome, Tužilaštvo se bavilo samo prihodima okrivljenog od 2019. godine pa nadalje. Okrivljeni je sudu dostavio dokaze o prihodima od 2005. godine koje je ostvarivao u periodu kada je građen objekat u Novom Selu i jasno proizilazi da ne postoji vremenska povezanost između izvršenja krivičnog djela sa izgradnjom i opremanjem objekata na Novom Selu, pa samim tim ne postoji ni osnovana sumnja da je ova imovina stečena, niti uvećana usljed kriminalne djelatnosti okrivljenog &nbsp;- navodi se u obrazloženju Višeg suda.  <figure> <img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/2025081918084_bded8441a20798016752a2e647978d23d6e9c54192fe83cb8f2cfa73ec69869a.jpg" data-media-id="editor_3" data-image-id="2025081918084_bded8441a20798016752a2e647978d23d6e9c54192fe83cb8f2cfa73ec69869a" data-rendition-name="original" width="738" height="664" loading="lazy" alt="NEMA REAKCIJE IZ SDT : Rješenje Višeg suda kojim se odbacuju nalazi specijalnog tužioca Šoškića"> <figcaption>NEMA REAKCIJE IZ SDT : Rješenje Višeg suda kojim se odbacuju nalazi specijalnog tužioca Šoškić(Photo: Portal ETV )</figcaption> </figure>  GRADNJA OBJEKTA Vijeće se u odluci poziva i na član 8, stav 1, Zakona o oduzimanju imovinske koristi stečene kriminalnom djelatnošću, kojim je propisano da će imovinska korist stečena kriminalnom djelatnošću „oduzeti od učinioca kad sud utvrdi da postoji vremenska povezanost između vremena u kojem je stečena i drugih okolnosti konkretnog događaja koji opravdavaju oduzimanje imovinske koristi“. Sud, kako su istakli, nije utvrdio da postoji vremenska povezanost opisana u citiranom članu, kada je evidentno da je objekat zajedno sa pomoćnim sagrađen 2010. godine dakle 13 – 14 godina prije nego što je protiv okrivljenog pokrenut postupak, a 10 godina prije izvršenja krivičnog djela koje mu je stavljeno na teret. Tročlano vijeće ukazuju da se ni jednom riječju ne pominje vrijednost „imovinske koristi koja je pripojena zakonitoj imovini, pa nije bilo moguće na adekvatan način ispitati da li bi takav iznos bio u očiglednoj nesrazmjeri sa Katnićevim zakonitim prihodima“. Takođe, ne navodi se ni u čemu se sastoji znatno uvećane vrijednosti imovine u Novom Selu i koliko je to novca uloženo u objekte na tom lokalitetu. Sud je preinačio rješenje sudije za istragu i ukinuo privremenu mjeru raspolaganja na nepokretnostima koje su upisane na Milivoja Katnića u Novom Selu. Sudija za istrage nije bio odredio privremenu mjeru na dio koji se vodi na Natašu Katnić iako je i to Tužilaštvo tražilo. KAMPANJA Imovinom Milivoja Katnića, pa i šire porodice Katnić, detaljno se bavio Istraživački centar MANS-a. Objavljen je maja 2021. godine i video zapis, snimci iz drona imovine u Novom Selu i Bajramovici, kao uvod u kasniju akciju Specijalnog tužilaštva.  <figure> <img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/2025081918084_0285536ffaf7670a074ba34f1164be754506451fcfb1e2516a98bdf7430cbd30.png" data-media-id="editor_4" data-image-id="2025081918084_0285536ffaf7670a074ba34f1164be754506451fcfb1e2516a98bdf7430cbd30" data-rendition-name="original" width="3494" height="1583" loading="lazy" alt='UDAR SA VIŠE STRANA: Naslovnica ,,istraživačkog" priloga MANS-a'> <figcaption>UDAR SA VIŠE STRANA: Naslovnica ,,istraživačkog" priloga MANS-a(Photo: MANS)</figcaption> </figure>  Tadašnji glavni specijalni tužilac Milivoje Katnić reagovao je na objavu MANS-a i najavio da će podnijeti krivičnu prijavu protiv MANS-a jer je dronom prije nekoliko dana snimano njegovo porodično imanje, a sve, kako je kazao, da bi se ,,omogućilo izvršiocima krivičnih djela da evenutalno realizuju njegovu likvidaciju“. Krivična prijava ipak nije uslijedila, a operacija difamacije i uklanjanja Milivoja Katnića je nastavljena. Pola godine kasnije, februara 2022. godine Tužilački savjet je smijenio Katnića sa mjesta glavnog specijalnog tužioca i to na osnovu dva rješenja – Fonda PIO i Ministartsva odbrane. Pozivajući se na akt Fonda penzijskog i invalidskog osiguranja, dostavljen dan prije sjednice, ali i dodatno pojašnjenje Fonda PIO na dan sjednice, članovi Tužilačkog savjeta su konstatovali da je Katnić ,,navršio 64 godine i 8 mjeseci života i 41 godinu i 4 mjeseca staža osiguranja“ čime su se, kako je konstatovano, stekli uslovi da Tužilački savjet odluči o – prestanku funkcije glavnom specijalnom tužiocu. Kao dokaz za tu tvrdnju podastrijet je i dopis Ministarstva odbrane kojim je rukovodila ministarka Olivera Injac, a u kojem se navode godine kada je Katnić bio aktivno vojno lice. IMOVINA – ZAKONITO STEČENA! Ispostaviće se, međutim, da su oba dopisa, Fonda PIO i Ministarstva odbrane, na osnovu kojih je Tužilački savjet donio odluku, bila - pravno nevaljana. Nikoga iz vrha države to nije interesovalo. Pokazalo se i zašto: godinu nakon (ne)zakonitog penzionisanja, 14. aprila 2024. godine, po nalogu glavnog specijalnog tužioca Vladimira Novovića uhapšen je bivši glavni specijalni tužilac Milivoje Katnić. Istog dana uhapšen je i nekadašnji visoki policijski funkcioner Zoran Lazović.  <figure> <img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/2025081918088_16f3ddd04e2306d3665661c704637178102899d58d87f1cc6a4098f10c9208d1.png" data-media-id="editor_5" data-image-id="2025081918088_16f3ddd04e2306d3665661c704637178102899d58d87f1cc6a4098f10c9208d1" data-rendition-name="original" width="1171" height="893" loading="lazy" alt="ZAJEDNIČKI NA LISTI ZA ODSTRIJEL SDT-A: Zoran Lazović i Milivoje Katnić"> <figcaption>ZAJEDNIČKI NA LISTI ZA ODSTRIJEL SDT-A: Zoran Lazović i Milivoje Katnić(Photo: UGC )</figcaption> </figure>  Obojica pod otužbom za učešće u kriminalnom klanu Radoja Zvicera, iako su Milivoje Katnić i specijalni tiužilac Saša Čađenović, uz logističku podršku sektora policije Zorana Lazovića, u prethodnih sedam godina uhapsili i tužilački procesuirali više od 100 pripadnika klana Radoja Zvicera?! Nakon hapšenja, Specijalno državno tužilaštvo odmah je objavilo snimak imovine Milivoja Katnića i Zorana Lazovića, sličan onome koji je dvije godine ranije objavio MANS. Sa istom optužbom - da je Milivoje Katnić, dok je obavljao funkciju glavnog specijlanog tužioca, zloupotrebio položaj i sebi pribavio pozamašnu imovinsku korist. Portparol SDT-a Vukas Radonjić je tada, odgovarajući na upite više medija, kazao da hapšenje Katnića i Lazovića nije osveta za njihovo učešće u procesu pokušaj terorizma 2016. godine, kada su optuženi, osim dvojice agenata ruskog GRU-a Vladimira Popova i Eduarda Šišmakova i desetak srpskih državljana te crnogorski političari, lideri tadašnjeg Demokrastkog fronta, Andrija Mandić i Milan Knežević. -Sve odluke koje je SDT donio u tom krivičnom predmetu na neki način potvrđene su od strane suda, jer je određen pritvor okrivljenima, što znači da postoji osnovana sumnja da su učinili krivična djela za koja se terete – kazao je 24. aprila Radonjić, ponavljajući da je problematična imovina i Milivoja Katnića i Zorana Lazovića. &nbsp;&nbsp; Punih četrnaest mjeseci kasnije, Vijeće Višeg suda je presudilo da je imovina Milivoja Katnića u Novom selu – zakonito stečena. Uz obrazloženje koje je ponižavajuće i govori o umišljaju specijalnog tužioca Miloša Šoškića.&nbsp; Naime, Šoškić je pokušao da stavi zabranu raspolaganja imovinom u Novom selu, jer je sumnjao da su objekti sagrađeni 2010. godine, finansirani novcem iz kriminala u koji je Milivoje Katnić stupio - sudeći po optužnici - 2020. godine!&nbsp; Kako je onda mogao novcem iz kriminalne organizacije bivši glavni tužilac finanirati gradnju imovine deset godina ranije? Iz Specijalnog državnog tužilaštva za sada nema reakcija, na odluku Višeg suda. Nije se oglašavao ni tužilac Šoškić, jer očito je ostao bez argumenata.&nbsp;

VIŠI SUD: Imovina Katnića u Novom Selu - zakonito stečena

Neaktivnost crnogorske policije i specijalna aktivnost Srpske pravoslavne crkve ali i srpske Bezbjednosno informativne agencije BIA - to su ključni razlozi zbog čega je postavljanje spomenika četničkom zlikovcu Pavlu Đurišiću uspješno i bez peripetija organizovano 7. avgusta u selu Gornje Zaostro. &nbsp; Raspoloživa saznanja više bezbjednosnih izvora ukazuju da su aktivnosti oko podizanja spomen obilježja Đurišiću realizovana pod direktim instrukcijama BIA, koja je sačinila sveobuhvatan plan aktivnosti radi subverzivnog djelovanja na teritoriji Crne Gore. &nbsp; POPOVSKA PODRŠKA &nbsp; Posebno važna bila je aktivnost sveštenika Crkve Srbije. Osim mitropolita Metodija Ostojića - koji je govorio ispred spomenika i osveštao kip ratnog zločinca odgovornog za smrt najmanje 10.000 miuslimanskih žena, staraca i đece – vrlo aktivna je uloga pripala i popu Mijajlu Backoviću.  <figure> <img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/20250818190832_23641ec349afe7e2eb8016cecc083cfcf65565fc7b07dbdf7eb479f21f768f1c.jpg" data-media-id="editor_0" data-image-id="20250818190832_23641ec349afe7e2eb8016cecc083cfcf65565fc7b07dbdf7eb479f21f768f1c" data-rendition-name="original" width="960" height="600" loading="lazy" alt="I CRVENA BERETKA I ODORA CRKVE SRBIJE: Mijajlo Backović u akciji"> <figcaption>I CRVENA BERETKA I ODORA CRKVE SRBIJE: Mijajlo Backović u akciji(Photo: Preuzeto: IN4S)</figcaption> </figure>  Prema informacijama Televizije E, nekolicina prisutnih u Gornjem Zaostru, koji su napadali na fotoreportere Pobjede i Vijesti bili su ljdi od povjerenja popa Backovića, nekadašnjeg srpskog padobranca i čovjeka kojem je Beograd znao da povjeri odgovorne poslove. &nbsp;&nbsp; Inače, nekadašnji pripadanik srpske 63. padobranske jedinice, Mijajlo Backović je glavni čovjek bratstva srpske pravoslavne omladine ,,Sveti Pantelejmon“, prvom osnovanom u Crnoj Gori, na Miholjskoj prevlaci. Poznata je Backovićeva uloga u političkom forsiranju svog prijatelja, advokata Dejana Vukšića, i njegovom postavljenju za predsjednika Skuopštine opštine Kotor na rpijedlog koalicije Andrije Mandića. &nbsp;  <figure> <img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/20250818190836_8fec9fb6e7f4e5ddd80eefb22ca7df65d34e57280e2181fdc2b9cd2b2601fa7b.jpg" data-media-id="editor_1" data-image-id="20250818190836_8fec9fb6e7f4e5ddd80eefb22ca7df65d34e57280e2181fdc2b9cd2b2601fa7b" data-rendition-name="original" width="481" height="360" loading="lazy" alt="DOBRE VEZE: Dejan Vukšić i Mijajlo Backović dok su bili advokat i anonimni pop"> <figcaption>DOBRE VEZE: Dejan Vukšić i Mijajlo Backović dok su bili advokat i anonimni pop(Photo: UGC )</figcaption> </figure>  Kasnije će Vukšić postati i prvičovjek ANB-a, a danas je savjetnik predsjednika Jakova Milatovića. &nbsp; Ipak, najširoj javnosti pop Backović je poznat po specifičnom prijateljstvu sa srpskom starletom Sorajom Vučetić. &nbsp; To je, međutim, samo dio njegove zanimljive vojno-svešteničke biografije. &nbsp;&nbsp; ,,Pop Backović se pojavljuje i kao organizator izvjesnih „omladinskih pravoslavnih bratstava“; njeguje stajling: pola vojna uniforma, pola sveštenička odora. Pretvorio je posljednjih godina Miholjsku prevlaku u „paramilitarni“ poligon „molepstvija“ za majku Rusiju i Srbiju. Tu se sabiraju srpski i ruski oficiri. Takođe, Backović je nosilac odlikovanja Vazdušno-desantne vojske Ruske Federacije...” Ovo je izvod iz teksta novinara istraživača Vladimira Jovanovića objavljenog još 2022. godine na Anteni M. &nbsp; I to je tek manji dio priče o pozadini akcije postavljanja spomenika četničkom koljaču u selu Gornje Zaostro. &nbsp; ,,MARKUS” VOLI DA BUDE OBAVIJEŠTEN Prema više izvora Televizije E iz bezbjednosnog sektora, akcijom postavljanja spomenika Pavlu Đurišiću – koju su izveli sveštenici Crkve Srbije - koordinirao je Marko Parezanović, šef BIA za Crnu Goru, preko svojih operativaca iz Berana, Šavnika Danilovgrada i Podgorice. &nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;  <figure> <img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/20250818190836_177d70859fdf6d18f74a09e79e6eca98e745b8e4a0fa470ff3cb2b143997d4e9.jpg" data-media-id="editor_2" data-image-id="20250818190836_177d70859fdf6d18f74a09e79e6eca98e745b8e4a0fa470ff3cb2b143997d4e9" data-rendition-name="original" width="600" height="339" loading="lazy" alt='ZADUŽEN ZA SPECIJALNE POSLOVE: Marko Parezanović alijas ,,Markus" u Skaj prepiskama '> <figcaption>ZADUŽEN ZA SPECIJALNE POSLOVE: Marko Parezanović alijas ,,Markus" u Skaj prepiskama(Photo: UGC )</figcaption> </figure>  Osim što rukovodi operacijama u Crnoj Gori, Parezanović je u bezbjednosnim krugovima poznat po vrlo bliskim vezama sa ruskom službom bezbjednosti, FSB-om, koji ima vrlo jaku mrežu uticaja u Srbiji i Crnoj Gori, kao interesnim zonama Kremlja. Parezanović omogućava, ističu izvori Televizije E, koneciju odnosno povezanost srpske i ruske službe u Crnohj Gori. &nbsp; Nedavno istraživanje srpskih istraživačkih medija ukazuje na veze Parezanovića sa organizovanim kriminalom. &nbsp; Istraživanje KRIK-a pokazalo je vezu bivšeg ministra unutrašnjih poslova Nebojše Stefanovića sa organizovanim kriminalom. Međutim, tu se pominje moćan čovek iz sprskih institucija, načelnik Bezbednosno informativne agencije, Marko Parezanović u „Skaj“ prepiskama poznat kao „Markus“. Kako se navodi u istraživanju,<a href="https://www.krik.rs/policijska-prijava-nebojsa-stefanovic-i-marko-parezanovic-pomagali-saricevom-klanu/" target="_blank"> </a>„Markus“, odnosno Parezanović, trebalo je da pomogne da se izvrši pritisak na sudiju Apelacionog suda Duška Milenkovića, ne bi li osuđeni „narko bos“ Darko Šarić dobio što manju zakonsku kaznu. KAKO JE PROPAO PLAN BIA Izvori Televizije E naglašavaju da je osnovna zamisao BIA plana bila podizanje tenzija između procrnogorskog i prosrpskog bloka u Crnoj Gori koje bi dovelo podizanje tenzija. &nbsp; Prije svega, očekivala se žestoka reakcija suverinstičkih partija DPS-a i Evropskog saveza, ali i pojedinih grupa koje srpski bezbjednjaci, ali i političari srpskih partija u Crnoj Gori, &nbsp;nazivaju ,,komitskim ekstremistima”. Jaasno je da bi bura u Crnoj Gori odgovarala Aleksandru Vučiću koji se bori sa studentskom i građanskom pobunom u Srbiji. &nbsp;  <figure> <img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/20250818190840_ea65d94e2451671050c3a95c2ac41ffade01c0229fd356c0422fd21907a234bf.webp" data-media-id="editor_4" data-image-id="20250818190840_ea65d94e2451671050c3a95c2ac41ffade01c0229fd356c0422fd21907a234bf" data-rendition-name="original" width="1200" height="630" loading="lazy" alt='KOORDINIRANA AKCIJA: Navijači Crvene Zvezde ,,Delije" u akciji veličanja ratnog zločinca Đurišića'> <figcaption>KOORDINIRANA AKCIJA: Navijači Crvene Zvezde ,,Delije" u akciji veličanja ratnog zločinca Đurišića(Photo: UGC )</figcaption> </figure>  Burna politička situacija u Crnoj Gori donekle bi rasteratilo poziciju predsjednika Srbije jer bi se fokus međunarodne zajednice usmjerio, umjesto na pobunu građana u Srbiji, na dešavanja na crnogorskoj političkoj sceni. &nbsp; Plan se, međutim, nije realizovao kako je zamišljeno. &nbsp; -Crnogorski operatarivci su izvijestili vrh ANB-a da je reakcija dijela vlasti u Herceg Novom, tokom promocije podrške četničkog ratnog zločinca koju su priredili &nbsp;navijača ,,Crvene Zvezde” na Kanli kuli, razočarala organizatore postavljanja spomenika Pavlu Đurišiću. Pogotovu javno negodovanje pojedinih istaknutih pristalica Novske liste koaj je oslonac vlasti u tom gradu na Crnogorskom primorju – kaže sagovornik Portala ETV i Televizije E iz bezbjednosnog sektora. &nbsp;  <figure> <img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/20250818190840_654d498a85b1161d878af56c7f299d8d41b5e5ecb4a01fd60fc9e3254b449ebf.jpg" data-media-id="editor_5" data-image-id="20250818190840_654d498a85b1161d878af56c7f299d8d41b5e5ecb4a01fd60fc9e3254b449ebf" data-rendition-name="original" width="1000" height="666" loading="lazy" alt="TAJNI DOGOVOR SA SPAJIĆEM: Mandić i Radunović"> <figcaption>TAJNI DOGOVOR SA SPAJIĆEM: Mandić i Radunović(Photo: UGC)</figcaption> </figure>  Objašnjava i zašto nije bilo ni reakcije čelnika srpskih partija koje vladaju parlamentarnom većinom. Prema tom operativcu, izostanak oštre reakcije predsjendnika Skupštine Andrije Mandića i poslanika Milana Kneževića na naredbu uklanjanja spomenika Pavlu Đurišiću rezultat je prethodnog dogovora sa premijerom Milojkom Spajićem. &nbsp; -Dogovoreno je da čelnici parlamentarne većine djeluju sinhronizovano kako ne bi ugrozili evropski put Crne Gore. Takvo uzdržano ponašanje Mandića i Kneževića trebalo je da Evropljanima posluži kao dokaz da oni neće, zbog postamenta Pavlu Đurišiću, ugroziti opstanak Vlade u kojoj učestvuju – ističe izvor naše redakcije. &nbsp; KAD ,,SPAVA” CRNOGORSKI BEZBJEDNOSNI SEKTOR Deset dana od postavljanja spomenika Pavlu Đurišiću, nejasno je zašto je crnogorsku policiju i službu bezbjednosti iznenadila akcija u Gornjem Zaostru. &nbsp; Izvjesno je da je kip ratnog zločinca Đurišića unešen u Crnu Goru prevoznim sredstvom koje nije kontrolisala ili nije htjela da kontroliče ni granična policija ni Uprava carina. &nbsp; Nemoguće je, ipak, progutati zvaničnu verziju da o postavljenju spomenika u Gornjem Zaostru nijesu znali i niejsu informsali pretpostavljene ni komandir Odjeljenje bezbjednosti Željko Babović, ni načelnik regionalnog policijskog centra Haris Đurđević. Kao što je, u najmanju ruku čudno, da rukovodilac ANB-a za sjever nije imao čan ni posrednu informaciju da javi vrhu službe u Podgorici. &nbsp;  <figure> <img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/20250818190844_6e91536b1905847ba94ebb937a717197d07519084ce0ab18e6df827524143d1c.jpg" data-media-id="editor_6" data-image-id="20250818190844_6e91536b1905847ba94ebb937a717197d07519084ce0ab18e6df827524143d1c" data-rendition-name="original" width="747" height="498" loading="lazy" alt="DA LI JE OBAVIJEŠTEN ILI NE ŽELI DA BUDE OBAVIJEŠTEN: Ivica Janović, direktor ANB-a "> <figcaption>DA LI JE OBAVIJEŠTEN ILI NE ŽELI DA BUDE OBAVIJEŠTEN: Ivica Janović, direktor ANB-a(Photo: Vlada Crne Gore )</figcaption> </figure>  Da li je to bila osmišljena opstrukcija ili baš nesposbnost ljudi iz bezbjednosnog sektora? O tome bi valjalo da se izjasne minstar unutrašnjih poslova Danilo Šaranović, čelnik Uprave policije Lazar Šćepanović, ali i čelnik Agencije za nacionalnu bezbjednost Ivica Janović. &nbsp; Valjalo bi da se čuju neki smisleni odgovori, ali je već sada jasno da će se čelnici bezbjednosnog sektora radije odlućčiti za nastavak ćutanja. Kada se nema što smisleno reći, možda je i šutnja najbolji odgovor. &nbsp; &nbsp;

Kip četničkog koljača postavljen uz ,,pratnju” sveštenika SPC Metodija i Mijajla ali i koordinaciju Marka Parezanovića ,,Markusa”

Premijer Milojko Spajić, nakon više razgovora sa zapadnim partnerima tokom posljednjih četrdesetak dana, ali i unutrašnjih konsultacija u Pokretu Evropa sad, prema informacijama Portala ETV iz više izvora iz njegove stranke, riješen je da uđe u rekonstrukciju Vlade. To će značiti uklanjanje iz izvršne valsti ministarskog kadra Demokrata Alekse Bečića koji već duže – povlačenjem kardinalno loših poteza, ali i iskazivanjem nesposobnosti da rukovode resorom - prave ozbiljne probleme Crnoj Gori u ispunjavanju mjerila za pristupanje Evropskoj uniji.  <figure> <img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/20250802200820_5ffe4fead2acf50d1930192f5e6fb063ff72dedd03d48e281f4462c4265aa573.jpg" data-media-id="editor_0" data-image-id="20250802200820_5ffe4fead2acf50d1930192f5e6fb063ff72dedd03d48e281f4462c4265aa573" data-rendition-name="original" width="1920" height="1280" loading="lazy" alt="Aleksa Bečić"> <figcaption>NA MUKAMA: Aleksa Bečić (Photo: Skupština Crne Gore)</figcaption> </figure>  Mjesta u izmijenjenoj vladi neće biti za još nekoliko ministara i dva potpredsjednika, ali će sve pozicije biti popunjene ljudima iz aktuelne parlamentarne većine. <h2>DEMOKRATE NA IZLAZNIM VRATIMA</h2> Portal ETV objavio je nedavno da će ministar odbrane Dragan Krapović (Demokrate) biti smijenjen, a da je Spajićev kandidat za novog čelnika ovog resora Mirsad Nurković iz Bošnjačke stranke, aktuelni potpredsjednik u Skupštini Crne Gore. Osim Krapovića, premijer će, kako tvrde naši izvori, smijeniti i ministra unutrašnjih poslova Danila Šaranovića, takođe funkcionera Demokrata. Za tu poziciju njegov prijedlog je funkcioner PES-a, poslanik Miodrag Laković, inače penzionisani službenik Uprave policije. Međutim, on je, kažu naši izvori, kategorično odbio ovu ponudu. - Ko god da bude novi ministar unutrašnjih poslova moraće da ima i podršku Brisela – tvrde nezvanični sagovornici Portala ETV iz PES-a. Kažu i da Spajić, za sada, neće uklanjati lidera Demokrata Aleksu Bečića sa pozicije potpredsjednika Vlade, jer gubljenjem ministarskih funkcija on više neće imati uticaj na sektor bezbjednosti. <h2>ČEKAJUĆI REAKCIJU BEČIĆA</h2> Ukoliko Bečić pristane na novu kombinatoriku - prema kojoj će i ostali ministri iz Demokrata biti smijenjeni, a neki zamijenjeni i to, kako ističu naši izvori, Spajićevim izborom iz redova Demokrata - izvjesno je da će se u svojoj partiji, koja već neko vrijeme ima više frakcija, suočiti sa ozbiljnim problemima. Prema dokumentu naslovljenom „Vlada Crne Gore – rekonstrukcija postojeća koalicija“, u koji Portal ETV ima uvid, a koji je Spajić podijelio saradnicima, kao prijedlog za rekonstrukciju, on planira smjenu još dvoje ministara iz Demokrata, ali bi ih zamijenio partijskim kolegama. Spajić predlaže da ministra ekologije, održivog razvoja i razvoja sjevera Damjana Ćulafića naslijedi Anđela Peković Vojinović, a umjesto ministarke kulture i medija Tamare Vujović predlaže Albina Ćemana. U rekonstruisanoj vladi ne bi bilo mjesta ni za funkcionera Demokrata Moma Koprivicu čije potpredsjedničko mjesto Spajić namjerava da ukine, kao doprinos, kako kažu naši izvori, racionalizaciji izvršne vlasti. Ovako zamišljena kadrovska kombinatorika – u kojoj bi, osim smjena pojedinih ministara, Spajić predlagao novi kadar iz Demokrata - prilično je ponižavajuća za Aleksu Bečića i to bi moglo da izazove veliko podizanje tenzija na relaciji Demokrate – PES. Istovremeno, time bi i pozicija aktuelnog potpredsjednika Bečića bila vrlo mučna. Ali i Bečićev izbor – u slučaju da Spajić krene u ono što je zamislio - neće biti lak: da li može da ostane na istoj poziciji, da prećutno prihvati nove ministre iz redova Demokrata, a da ostane lider partije?  <figure> <img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/2025081617088_64a564b4835e5ac33d7f75f40342000a4fd518dae3ef9cc6aa811c27dc0423bc.png" data-media-id="editor_1" data-image-id="2025081617088_64a564b4835e5ac33d7f75f40342000a4fd518dae3ef9cc6aa811c27dc0423bc" data-rendition-name="original" width="873" height="567" loading="lazy" alt="krapović"> <figcaption>PORAŽAVAJUĆI REZULTATI: Šaranović, Bečić i Krapović(Photo: ETV)</figcaption> </figure>  <h2>DRUGE MINISTARSKE ,,ROKADE”</h2> Osim kadrova Demokrata, Spajić, kako se navodi u dokumentu, želi da smijeni i ministra prostornog planiranja, urbanizma i državne imovine Slavena Radunovića iz Nove srpske demokratije Andrije Mandića, kojeg bi zamijenio sa PES-ovim Brankom Krvavcem. U rekonstruisanoj Vladi ne bi bilo mjesta ni za ministarku turizma Simonidu Kordić (NSD), ali ne bi bila smanjena kvota Mandićeve stranke - Kordić bi zamijenio partijski kolega Dejan Đurović. Kako proizilazi iz dokumenta, premijer planira i smjenu ministra poljoprivrede, šumarstva i vodoprivrede Vladimira Jokovića (Socijalistička narodna partija), kojeg bi zamijenio aktuelni potpredsjednik Vlade Milun Zogović (Demokratska narodna partija Milana Kneževića), a čije se potpredsjedničko mjesto ukida. Po drugom izvoru Portala ETV, Spajiću je iz njegovog najbližeg političkog okruženja sugerisano da možda ne treba otvarati previše frontova i da bi pitanje smjene ministra Jokovića trebalo odgoditi nakon Kongresa SNP-a 30. avgusta. Ono što se čini izvjesnim je da na ministarsku poziciju više ne bi mogao da računa ni PES-ov ministar pomorstva Filip Radulović, koji bi bio premješten u resor saobraćaja, kao ni njegov partijski kolega, ministar bez portfelja Milutin Buturović. Planirano je ukidanje Ministarstva regionalnog razvoja na čijem je čelu Ernad Suljević (BS), kao i potpredsjedničke funkcije koju obnaša Budimir Aleksić (NSD). <h2>(NE)ZAVRŠENA PRIČA</h2> - Ovo je posljednji od prijedloga kako bi trebalo da izgleda buduća vlada, međutim, moguće su još neke promjene. Postoji mogućnost i da partije kandiduju neke druge osobe za ministre u odnosu na ono što je Spajićev prijedlog, pa da dođe do nekih kompromisnih rješenja - kažu naši izvori iz PES-a. Najava rekonstrukcije Vlade u okviru aktuelne parlamentarne većine dolazi u jeku intenzivnih diplomatskih aktivnosti u Crnoj Gori, sastanaka sa liderima opozicije, ali i nezvaničnih tvrdnji da se Brisel i ostale zapadne adrese zalažu za ulazak Demokratske partije socijalista u izvršnu vlast. Spajićev dokument u koji Portal ETV ima uvid, međutim, jasno pokazuje da je DPS i dalje daleko od bilo kakve participacije u vlasti.  <figure> <img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/20241229081216_91e1ad152dec138032d3085c4a82a578a8934c566bed4bf7206ebd84afcb5d72.jpg" data-media-id="editor_2" data-image-id="20241229081216_91e1ad152dec138032d3085c4a82a578a8934c566bed4bf7206ebd84afcb5d72" data-rendition-name="original" width="1600" height="1200" loading="lazy" alt="opozicija"> <figcaption>ZA OPOZICIJU NEMA MJESTA U SPAJIĆEVOJ VLADI: Poslanički klub DPS-a(Photo: Skupština Crne Gore)</figcaption> </figure>  Čini se da premijer planiranom rekonstrukcijom pokušava da „pomiri“ zahtjeve zapadnih adresa i aktuelnu parlamentarnu većinu čistkom ministara Demokrata iz resora unutrašnjih poslova i odbrane – Šaranovića i Krapovića, na čije pozicije će imenovati ljude koji će biti prihvatljivi i Zapadu. Ključna zamjerka međunarodnih partnera jeste što resorima bezbjednosti, direktno ili preko posrednika, upravljaju proruski i prosrpski kadrovi, a što je u svjetlu aktuelnih bezbjednosnih izazova u regionu – dešavanja u Srbiji i ,,obračuna sa Dodikom” u Bosni i Hercegovini - ozbiljan problem ne samo za Crnu Goru, već i za Zapad.  <figure> <img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/20250820130836_1cde76d884e81508d4628705d26e9f3c8a3c1dcd6dd8270c730487634a3e2276.jpg" data-media-id="editor_3" data-image-id="20250820130836_1cde76d884e81508d4628705d26e9f3c8a3c1dcd6dd8270c730487634a3e2276" data-rendition-name="original" width="900" height="1257" loading="lazy" alt="Delegacija EU u PG "> <figcaption>PRITISAK: Delegacija EU u Crnoj Gori</figcaption> </figure>  <h2>NEUSPJEŠNA ,,REKONSTRUKCIJA” ANB-A</h2> Spajić je uspio ranije da od Demokrata preuzme Agenciju za nacionalnu bezbjednost kada je na njeno čelo iznenada imenovao Ivicu Janovića, bliskog PES-u, i razriješio Borisa Milića, koji je od kraja 2020. godine, kada su vlast u Crnoj Gori preuzele proruske i prosrpske društveno-političke elite prilježno služio interesima njihove prve dvije vlade. Na poziciji ga je neko vrijeme zadržao i Spajić, vjerujući da će ga držati pod kontrolom imenovanjem svoga čovjeka za generalnog inspektora u ANB. Ispostavilo se da ga, ipak, mora smijeniti, odnosno da Spajić nije eliminisao srpsko-ruski uticaj iz ANB postavljanjem elektroinžinjera Predraga Burića na poziciju generalnog inspektora. Burić je penzionisani službenik crnogorske tajne policije, a njegovo imenovanje bio je Spajićev manevar da se isključi iz igre Artan Kurti, kadar prethodnog premijera Dritana Abazovića. Pokazalo se da, osim pitanja da li elektoinžinjer može pravilno da ocjenjuje zakonitost i nezakonitost rada u Agenciji njegovim imenovanjem su, ipak, ostala otvorena vrata ruskom uticaju u tajnoj službi, iako su mu preporuka bile ,,aikido veze“ sa premijerovim uticajnijm ujakom Sretenom Kankarašem. Ipak, Spajić je, kažu izvori Portala ETV, zadovoljan nekim sitnim promjenama u ANB-u iako je ,,slučaj“ postavljanja spomenika ratnom zločincu, fašisti Pavlu Đurišiću, bez prethodnih upozorenja crnogorskih obavještajaca, pokazao nekompetentnost crnogorske tajne službe. Izvjesno je i da se premijer u narednom periodu neće intenzivnije baviti reformom ANB-a, jer mu je sada ključni zadatak kadroveske promjene u Vladi Crne Gore. <h2>SEPTEMBARSKI ,,SKOK”</h2> Prijedlogom rekonstrukcije Vlade u okviru aktuelne parlamentarne većine jasno je da Spajić nema hrabrosti, moguće i da ne želi - jer je i sam u politiku stigao iz proruskog i prosrpskog bloka - da napravi potpuni otklon od politike i partija bivšeg Demokratskog fronta. Ova koalicija koju su predvodili Mandić i Knežević, zajedno sa Nebojšom Medojevićem koji je u političkoj penziji, bila je otvoreni zagovornik ruskih i srpskih interesa na Zapadnom Balkanu. Moguće i da se Spajić plaši da ne izazove bijes Mandića i Kneževića koji bi pokušali da izazovu vanredne parlamentarne izbore, za koje on još nije spreman, jer njegov PES, na svim do sada održanim lokalnim izborima, dramatično gubi povjerenje birača. Vjerovatno mu je plan da pokuša do 2027. da konsoliduje partiju koju razaraju suprotstavljene struje. Crna Gora ponovo je od Evropske unije dobila priliku, ne zahvaljajući svojim zaslugama, već ozbiljnim globalnim izazovima, da se u što skorije vrijeme pridruži ovoj zajednici evropskih država, ali proruskoj i prosrpskoj parlamentarnoj većini to ne odgovara. Tako je prošle godine, u susret zatvaranju četiri pregovaračka poglavlja, crnogorski parlament usvojio za Hrvatsku neprihvatljivu Rezoluciju o genocidu u Jasenovcu, pa su Hrvati kao prvi odgovor na ovu odluku za nepoželjne u svojoj zemlji proglasila Andriju Mandića, Milana Kneževića i Aleksu Bečića, a onda kasnije na Međuvladinoj konferenciji u Briselu blokirali Crnoj Gori Poglavlje 31 - spoljna, bezbjednosna i odbrambena politika.  <figure> <img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/20250417090412_460db2c626edd9468b27cf795fdfb25b95f55be56265b1681beb19da3db2e90b.jpg" data-media-id="editor_4" data-image-id="20250417090412_460db2c626edd9468b27cf795fdfb25b95f55be56265b1681beb19da3db2e90b" data-rendition-name="original" width="5000" height="3333" loading="lazy" alt="Andrija Mandić"> <figcaption>ČVRSTO DRŽI SVOJE POZICIJE: Andrija Mandić(Photo: Skupština Crne Gore)igor sljivancanin</figcaption> </figure>  Bijes Hrvatske ovog ljeta izazvao je Krapović koji je specijalno za posadu Školskog broda „Jadran“ izradio značke. Crna Gora i Hrvatska su u sporu zbog ovoga broda, jer i jedna i druga zemlja polažu pravo na njega. Zbog Krapovićevog gesta Hrvatska je uputila oštru protestnu notu. Krapoviću prijeti da će i on kao dvojica crnogorskih zvaničnika i jedan parlamentarac biti proglašen u Hrvatskoj za personu non grata, a Crnoj Gori da ova zemlja ponovo blokira zatvaranje Poglavlja 31.

Tag: dragutin-papovic

Papović: Direktna prijetnja građanskom miru u Crnoj Gori

Konstantin VII Profirogenit o identitetu Dukljana

Konstantin VII Profirogenit o identitetu Dukljana

Krivotvorine i istine o Trinaestojulskom ustanku

Poraz četničke ideologije

Papović o saboru na Duklji: Priprema se teren za promjenu istorijskih udžbenika, reakcija MKM gora od ćutanja

Papović: Sve na Duklji nastalo mnogo prije nego što se Crkva Srbije pojavila u Crnoj Gori, između njihove politike i Vlade Srbije nema razlike

U Nikšiću promovisana knjiga „Rasprave o istoriji Duklje i Dukljana“ Dragutina Papovića

„Rasprave o istoriji Duklje i Dukljana“ u Nikšiću

Borba za Nikšić i Crnu Goru

Pretučeni student iz Valjeva: Njih pet me tuklo kao strvinu dok nije došao inspektor i podigao me

Radulović: Medikamentozna terapija, razgovor, ali i sedacija pomažu pacijentima koji imaju strah od stomatologa

ZHMSCG upozorava: Stiže nevrijeme, kiša i jak vjetar

U KCCG za dan obavljeno blizu 1,6 hiljada pregleda

PRATITE TVe UŽIVO