Glavna državna arhitektica Sonja Radović-Jelovac podnijela je danas ostavku na tu funkciju, saznaje Portal ETV.
Radović-Jelovac je to potvrdila Portalu ETV uz napomenu da se na ovaj potez odlučila iz privatnih razloga.
Njen prethodnik Siniša Minić smijenjen je u avgustu na inicijativu ministra urbanizma, prostornog planiranja i državne imovine Slavena Radunovića - koji je cijenio da on u pojedinim predmetima nije postupao profesionalno.
Radović-Jelovac je na ovu poziciju imenovana 28. avgusta - tj. prije mjesec.
Ona je ustvrdila da njena ostavka nema nikakve veze sa nedavnim hapšenjem urbanističko-građevinskog inspektora nadležnog za Jug - Rada Dabetića kod kojeg je pronađeno 50.000 eura, a koji se sumnjiči za primanje mita u produženom trajanju.

Anja Ivanović

original

viewImage

baseImage

610x380

500x500

400x240

400x203

1250x600

1084x550

thumbnail

Glavna državna arhitektica podnijela ostavku

Dok požari ne jenjavaju širom Crne Gore – od Luštice, Lovćena i Ćemovskog polja, do Kuča, Bratonožića, Pive i podnožja Durmitora – Ministarstvo unutrašnjih poslova i ministar Danilo Šaranović odbijaju da zatraže pomoć iz vazduha od susjedne Hrvatske, iako su njeni kanaderi proteklih dana već bili angažovani u gašenju požara u Albaniji i Bosni i Hercegovini.
<div class="embed-block"><div><div style="left: 0; width: 100%; height: 0; position: relative; padding-bottom: 66.6667%; padding-top: 120px;"><iframe src="https://cdn.iframe.ly/api/iframe?app=1&url=https%3A%2F%2Fwww.index.hr%2Fvijesti%2Fclanak%2Fhrvatski-kanaderi-upuceni-u-bih-u-pomoc-pri-gasenju-velikih-pozara%2F2693774.aspx&key=87ca3314a9fa775b5c3a7726100694b0" style="top: 0; left: 0; width: 100%; height: 100%; position: absolute; border: 0;" allowfullscreen></iframe></div></div></div>
Situacija je alarmantna – jak vjetar dodatno raspiruje vatru, vatrogasne ekipe su na izmaku snaga, a tehnička podrška iz vazduha, uprkos ranijim najavama i planovima, još uvijek nije angažovana. Sve to dodatno otežava gašenje i ugrožava kako ljudske živote, tako i prirodna dobra i naselja.
Predsjednik Crne Gore Jakov Milatović se javno oglasio pozivajući nadležne institucije da hitno zatraže međunarodnu pomoć putem EU mehanizama i bilateralne saradnje sa susjednim državama:
– Naši ljudi na terenu to zaslužuju, poručio je Milatović, naglašavajući da Crna Gora mora iskoristiti sve raspoložive kanale pomoći.&nbsp;
<div class="embed-block"><div><div style="left: 0; width: 100%; height: 0; position: relative; padding-bottom: 52.6667%; padding-top: 120px;"><iframe src="https://cdn.iframe.ly/api/iframe?app=1&url=https%3A%2F%2Fwww.index.hr%2Fvijesti%2Fclanak%2Fhrvatska-salje-kanader-albaniji%2F2693967.aspx&key=87ca3314a9fa775b5c3a7726100694b0" style="top: 0; left: 0; width: 100%; height: 100%; position: absolute; border: 0;" allowfullscreen></iframe></div></div></div>
Uprkos tome, iz MUP-a i dalje nema potvrde da je takav zahtjev upućen Hrvatskoj, iako su dva kanadera Hrvatskog ratnog zrakoplovstva (CL-415) prethodnih dana učestvovala u gašenju požara u Albaniji, dok su jučerašnjom odlukom Vlade Hrvatske preusmjereni i u BiH, gdje je situacija slična onoj u Crnoj Gori.&nbsp;
Portal ETV kontaktirao je tim povodom Direktorijat za zaštitu i spašavanje, kao i PR MUP-a, i njihove odgovore očekujemo.
Prema informacijama koje su prenijeli hrvatski i regionalni mediji, angažovanje ovih letjelica omogućeno je temeljem odluke Vlade Hrvatske o pružanju humanitarne pomoći inostranstvu. Znači, trebalo je samo tražiti.
Podsjećamo, sistem zaštite i spašavanja u Crnoj Gori je višestruko kritikovan prethodnih godina zbog slabih kapaciteta i sporog odgovora u vanrednim okolnostima, a klimatski izazovi čine ove rizike sve izraženijim.
Crnogorska javnost s pravom očekuje brzu, konkretnu i odgovornu akciju, kao i upotrebu svih raspoloživih domaćih i međunarodnih resursa za zaštitu života, imovine i prirode.
Jer – nema opravdanja da pomoć stoji nadomak granice, a da je niko ne zatraži.

Zemlja gori a ministar ćuti: Zašto Šaranović ne traži kanadere od Hrvatske?

Još nema četrdeset, a odavno je u intenzivnoj žiži javnosti. Bilo da je u prvim redovima odbrane Crne Gore, bilo da je postavio neku od predstava koje znače uspjeh i gledanost. Posljednja je Gospoda Glembajevi u Crnogorskom narodnom pozorištu. Kao reditelj svojim djelima je govorio o važnosti poštovanja ljudskih prava, posebno kad je o manjinama riječ, o Romima i LGBT zajednici. Za svoj film Lud za tobom, ljubavnoj priči u mentalnoj instituciji, dobio je brojne nagrade.
Davno je odučio da će kroz život ići ili bez straha, ili neće ići uopšte. Tvrdi da je to posljedica vaspitanja. I kada ga BIA prije manje od mjesec dana izvuče iz beogradskog hotela Opera i privede u svoje prostorije, ispituje pet sati i otpraši na granicu sa Sjevernom Makedonijom, on kaže da strah nije opcija.
Ponikao je i vaspitavan u umjetničkoj porodici koja je za prijatelje imala najveća imena jugoslovenskog filma, književnosti, slikarstva i svih važnih grana jugoslovenskog kulturnog identiteta. Te ljude je kroz porodicu percepirao kao svoje prijatelje i svoje estetske i etičke uzore. Za crnogorske liberale Slavka Perovića kaže da su bili civilizacijska ideja koja svoju energiju prenosi i danas.
Šta je za vas danas borba za Crnu Goru, za kakvu Crnu Goru?
Marunović: Borba za Crnu Goru, za mene je borba za emancipaciju društva. Gledajući kroz istoriju, crnogorski pokret je uvijek bio i emancipatorski. Takav je bio i antiratni pokret Liberalnog saveza devedesetih u Crnoj Gori, kada je uprkos ogromnoj propagandi tadašnjeg režima u Srbiji, taj pokret imao velike simpatije u Srbiji. Slavko Perović je tada održao čuveni, ikonični govor studentima u Srbiji. Crna Gora je 2006. godine udahnula duh Evrope u regionu i otvorila vrata Atlantskim integracijama. Takva Crna Gora za mene predstavlja i čvor ideološko-istorijskih prelamanja u regionu, sa takvom Crnom Gorom su velike šanse da se ne samo ovdje, već i u regionu, pokrenu neki važni i neophodni društveni procesi.
Vi znate da je Crna Gora odigrala važnu ulogu u rušenju Slobodana Miloševića. Ona je, od srpske vlasti spremne na egzekuciju, skrivala jednog od najvećih protagonista moderne srpske politike, Zorana Đinđića. Snažan uticaj Crne Gore u regionu ogledao se i u nastanku novog književnog talasa čiji su rodonačelnici Balša Brković, Andrej Nikolaidis… Značajna je uloga i Crnogoroskog narodnog pozorišta na čijoj sceni su se ogledali najveći umjetnici u regionu.
Da li je vama u toj Crnoj Gori za koju se borite, danas teže nego što vam je bilo juče?
Marunović: Činjenica je da ni kada nije bila tako snažna i efikasna anticrnogorska mašinerija koja dolazi iz Srbije, a koja se po pravilu bazira na tradicionalno istorijskoj mitomaniji. To što danas sprovodi Aleksandar Vučić, teže je i opasnije od onoga po čemu su poznati njegov imenjak Karađorđević (Palikuća) i Slobodan Milošević. Ali, Crna Gora se budi i to se ovih dana ovdje i osjeća. Mogu to nazvati buđenjem antifašizma i osjećanja slobode, rekao bih i prisjećanjem da smo na ideji slobode mi Crnogorci izgradili cijeli nacionalni romantizam. I upitno je zašto tu vrstu slobode ne osjećamo već dvadesetak godina. Sve ovo što se događa danas, imaće refleksije u najbližoj budućnosti.
Da li je fašizam, odnosno neofašizam danas prisutniji i opasniji na ovim prostorima, ali i u Evropi, nego što je to bio nacionalizam u vrijeme raspada Jugoslavije i stvaranja novih država?
Marunović: Diktatu liberalizma, pod zastavom borbe za slobode, danas je sve dozvoljeno. Tako nastaju i anticivilizacijske nuspojave kojima se dira u ono što je istorija davno postavila kao svoje vrijednosti. Imate situaciju da su fundamenti civilizacijskih postulata ugroženi maltene svuda u Evropi. Tako je ugrožena i osnovna premisa Evropske unije, a to je antifašizam. Kroz tu, navodnu borbu za slobode, imate trend relativizacije fašističkih i antifašističkih odnosa. Naše balkansko društvo je najviše ogrezlo u toj vrsti reafirmacije najmračnijih ideologija koje su učestvovale u podjeli društva 20. vijeka. Vidimo te trendove u globalnim silama na Zapadu, i u njihovim antitezama na Istoku, vidimo te trendove i u Evropskoj uniji. Ali, ono što razlikuje Evropsku uniju i njene sisteme u odnosu na naše, jeste zamjena teza u poređenju desnice i neofašizma. Biti desničar je legitimna opcija, legitiman izbor, a biti fašista je nedopustiva političko-ideološka opcija. I zbog toga je danas potrebno govoriti od kakvog je značaja bila pobjeda antifašizma u Drugom svjetskom ratu, i od kolike je važnosti prepoznavati oblike neofašizma na ovim našim prostorima. I boriti se protiv njih.
Kako se dogodilo da budete podobni za člana žirija za najveće nacionalno priznanje 13. jul gdje ste bili preglasani, i čiji je izbor doživio veliku osudu javnosti u Crnoj Gori, a jedan od nagrađenih, priznati klasični gitarista Miloš Karadaglić je vratio nagradu?
Marunović: Vaše pitanje je tendenciozno, a očigledno ne znate da članove žirija za ovu nagradu predlažu parlamentarne partije. Ja sam predložen od strane crnogorske opozicije, a odnos snaga u tom žiriju je bio ekvivalentan odnosu snaga u parlamentu. Kakav bih ja to Crnogorac bio ako ne bih smio da izađem na crtu nekolicini velikosrpskih nacionalista, a stojim iza ideje o veličini 13. jula kao jednog od najznačajnijih datuma u istoriji Crne Gore? Zato sam odabrao da budem u tom žiriju.
Poslije svega što se desilo ove godine, ta nagrada je dovedena u stanje najveće kompromitacije u istoriji njenog dodjeljivanja. Uvjeren sam da iduće godine neće biti dodjeljivana na ovakav način i po ovakvim standardima.
Vaša predstava Gospoda Glembajevi, koja se igra u Crnogorskom narodnom pozorištu u Podgorici, nedavno je gostovala u Narodnom pozorištu u Beogradu. Vi ste takođe doputovali sa ansamblom, ali vas je BIA privela na ispitivanje i potom vas sprovela do granice sa Sjevernom Makedonijom da biste se vratili u Crnu Goru. Koliko vam je žao što se niste poklonili beogradskoj publici?
Marunović: Nije mi žao. U Srbiji je na djelu klasična diktatura i ja sam u ime te diktature protjeran iz zemlje. Najprije sam uhapšen u crnomantijaškom stilu kao u filmu Živka Nikolića, tačno u maniru kako ja vidim Srbiju danas. Međutim, prije ove Srbije danas, postoji moj drugi odnos prema Srbiji koji podrazumijeva da sam vaspitan na autoritetima srpske kulture, da imam poštovanje prema njima i, naravno, da bih želio da participiram u toj kulturi. Kazao sam mojim glumcima te večeri da moraju da igraju predstavu, jer je to nacionalni teatar države Srbije, teatar koji je osudio dolazak Dragoslava Bokana na čelo Upravnog odbora, a nama poslije cijelog skandala, dao šansu da igramo. Za mene je Narodno pozorište tog dana bilo novi bastion slobode.
Šta vam je bila prva misao kada su vam zakucali na vrata hotela?
Marunović: Bio sam spreman na tako nešto, mada su moje kolege i prijatelji, kada sam im to predočavao, mislili da je to moja paranoična procjena. Pokazalo se, i ovim gestom, da je zvanična Srbija danas klasično autoritarno društvo u kome se umjetniku može ujutru zakucati u hotelsku sobu i odvesti ga na saslušanje.
Svetozar Cvetković, gost u toj predstavi kao Ignjat Glembaj, obratio se te večeri publici, okružen cijelim ansamblom. Rekao je da je radeći u Podgorici živeo kao bubreg u loju i da je nešto od tog gostoprimsta htio da uzvrati kolegama u Beogradu. Nažalost, nije bilo baš kako je želio. Kakvo je vaše iskustvo u radu sa ovim velikanom srpske pozorišne i filmske scene?
Marunović: Ovo je moja prva saradnja sa njim. Danas je on jedan od mojih najdražih prijatelja, jedan od najvećih filozofskih i umjetničkih autoriteta. Ja ga doživljavam kao dio savremene Srbije, od takvih ljudi se ne odričem ni po koju cijenu.
Zašto su svi vaši glumci u ovoj predstavi odjeveni u kostime zelene boje, što je bio vaš izbor?
Marunović: Šta hoćete da kažete tim pitanjem? Pitate zašto su zeleni, ili zašto su jednobojni?
Pitam zašto su jednobojni, a jednobojni su zeleni.
Marunović: Ne znam koju vrstu aluzije pravite tim pitanjem, ali to je odluka kreativnog tima predstave. Ako pretpostavljate da ima veze sa zelenaškim pokretom, nema nikakve veze se tim. To je, jednostavno, smaragdna boja.
Koliko kao reditelj imate problema zbog svog javnog djelovanja, svog političkog angažmana? Koliko vas to košta?
Marunović: Moj umjetnički angažman je uvijek imao i snažnu konotaciju političkog, i smatram da je to obaveza i savremenog pozorišta danas. To je jedina šansa da teatar opstane u ovom vremenu spektakla i lažnog sjaja. Politički komentar je jedino što teatru obezbjeđuje pravu relevantnost. Naročito danas i ovdje.
To za šta se borim ne košta me puno, košta me previše. To su ozbiljni egzistencijalni udarci. Nije mnogo ljudi spremno na to. Od kada me je BIA posjetila, svi moji poslovi i angažmani u regionu su otkazani. U pitanju je veoma skupa životna odluka nepripadanja niti koketiranja sa bilo kojom vrstom političkih elita. Ali, ja vjerujem da je to odluka koja na duže staze donosi jednu vrstu lične ekskluzivnosti, da čovjek bude ponosan na sebe. I da to u ishodu ima briljantan rezultat u skladu sa viteškim kodeksom u kome sam vaspitavan. Možda je to previše romantično, ali vjerujem da je dosljednost onome čemu pripadaš kao vrijednosti, da je to najplemenitija ljudska osobina. Bio novčanik tanji ili deblji, ne može me pokolebati u onome što hoću da radim. A uvijek imam velike ambicije.
Jesu li te vaše ambicije sada vezane za neke dalje prostore od Crne Gore, budući, evo, u Srbiji niste poželjni sljedećih godinu dana?
Marunović: Nije Srbija kraj svijeta. Upravo sam u novim pregovorima, dogovaram režije na nekim drugim krajevima svijeta, u Kazahstanu, na primjer. Koliko god Srbi mislili da su nebeski narod, nebeski svod je malo širi od toga i vjerujem da moje vrijeme tek dolazi.
Kako poredite Srbiju i Crnu Goru danas?
Marunović: Ima tu ozbiljnih protivrječnosti. U Crnoj Gori se nikada ne bi moglo desiti da vas tajna policija odvede u svoje prostorije, kao što je mene srpska BIA. Nikad! To vam tvrdim. S druge strane, u Crnoj Gori se ne bi mogao dogoditi otpor kakav građanska Srbija pruža Srpskoj pravoslavnoj crkvi. Mislim da Crna Gora i Srbija, bez obzira na svoje istorijske kontroverze i srpski imperijalizam koji će uvijek postojati u odnosu na Crnu Goru kao navodno izvorište srpskog mita, da te dvije države danas, u trenutku otpora totalitarizmu, treba da se međusobno inspirišu, da budu zajedno na emancipatorskoj ravni.
Zato smatram da je pogrešna intervencija srpskih blokadera da usvoje kontekst srpske mitomanije kao mehanizam za okupljanje većeg broja pristalica. To se neće desiti, jer to nije vrijednosna podjela po kojoj se identifikuju ljudi na njihovoj strani.
Isto tako i u Crnoj Gori. Onog trenutka kada ste im oduzeli pravo da daju nagrade trećerazrednim, velikodržavnim, mitomanskim pjesnicima i kada ste ih konfrontirali sa Milošem Karadaglićem, globalno poznatim gitaristom koji nastupa u Karnegi holu i Rojal Albert holu, tog trenutka oni su izgubili tlo pod nogama i ušli u paniku.
Miloš Karadaglić je u otvorenom pismu jednom rečenicom odbio nagradu. I više ni reči objašnjenja.
Marunović: Miloš Karadaglić je takva veličina da ne treba nikome ni jednom riječju više da se oglasi tim povodom. Detonacija njegove odluke je nemjerljiva. Kao umjetnik koji superiorno pripada globalnoj ideji kulture, postavio je standarde između onoga što spada u domen moralnosti i principijelnosti, u odnosu na lokalne kvazipjesnike koji pripadaju mitomanskom srpskom svijetu. To je vertikala koja je podvučena, to je eho njegove odluke, to je neprocjenjivo. To je važnije od bilo koje vrste političke aktivnosti koja nam se desila u posljednjih nekoliko decenija. Miloš Karadaglić je najzaslužnija osoba koja je danas zapalila iskru crnogorske pobune. Koja je nezaustavljiva.
Kako vidite odnos vlasti prema kulturi u Srbiji i Crnoj Gori?
Marunović: Srbija je trenutno zemlja koja jednom Goranu Markoviću, Feliniju srpske kinematografije, ne dozvoljava da radi. Goran Marković za mene nije čovjek, on je ideja. Vi nemate tačnu sliku, jer ste previše blizu, koliko taj čovjek za sve nas u regionu predstavlja snažnu inspiraciju zbog onoga što radi i što ne pristaje na jedan totalitaran režim kakav je u Srbiji danas. S druge strane, tabloidni glumci, čak i glumci koji su u jednom trenutku obilježili istoriju jugoslovenske ili srpske kinematografije, danas dobijaju neviđene privilegije jer su lojalni režimu Aleksandra Vučića.
U Crnoj Gori nemamo tako izraženi antagonizam, ali i te kako imamo izraženo pravilo pripadnosti političkoj ideji za šta se dobijaju benefiti od onih koji su na vlasti. U Crnoj Gori su danas na svim rukovodećim mjestima ljudi koji pripadaju B ili C timu u svojoj oblasti. U odnosu na Srbiju, razlika je u tome što ovdje nema te vrste glorifikacije vladajuće ideje i ljudi na vlasti, kao što su to drastični primjeri u Srbiji.
Koliko osjećate podjele kad je riječ o pripadnosti različitim političkim opcijama?
Marunović: Cijeli život sam imao distanciranje dijela ljudi koji ne misle kao ja, ili ne žele da misle kao ja. Ali u ovom trenutku, nakon hapšenja BIA, nakon Trinaestojulske nagrade, nakon Trinaestog jula, osjećam neobičnu promjenu – svi moji najveći hejteri, neprijatelji, danas su stali uz mene. Zbog toga su se vaša tajna služba i naša tajna služba toliko snažno angažovale da me diskredituju, i zato je toliko velika panika u redovima centara moći. Jer, ideja o emancipatorskom regionu se više ne može osporiti. Došlo je vrijeme da stanemo na novi civilizacijski stepen i da u tom smislu promišljamo kao osviješćeni građani, kao građani slične hrabrosti, pa ako hoćete i bezobrazluka. Naš istorijski i kulturološki bekgraund nas podržava u tome.
Koje su podjele danas za vas najopasnije?
Marunović: Demokratija podrazumijeva podjele po svim vertikalama i na svim nivoima. Matriks koji vlada Srbijom pruža vam lažnu predstavu podjela. Onih koje on forsira i koje njemu produžavaju opstanak na vlasti. U Crnoj Gori se, uporno, najdominantnije političke strukture dijele na Srbe i Crnogorce. To nije realna podjela. Vi imate, recimo centar moći oličen u četničkom vojvodi Andriji Mandiću, koji stalno insistira na podjeli kojom se negiraju crnogorska nacija, crnogorska država, fašističko nasljeđe. A prisvaja se crnogorska kulturna baština. To nije realno stanje na terenu. Meni se, recimo, nikada nije desilo da mi neki Srbin u Crnoj Gori prijeti zbog mog političkog angažmana. To čujemo samo na televiziji. Realnih podjela u društvu, među ljudima, mnogo je manje nego što to aktuelni političari smišljaju i plasiraju. Tačnije, lažu.
Nama u Crnoj Gori i Srbiji ostaje da pribjegnemo onome što će nam svima život učiniti dostojnim – da se dijelimo jedino po vrijednosnoj ravni.

Marunović: Crnomantijaši su danas slika Srbije

U okviru složene i koordinisane policijske akcije, službenici Sektora granične policije, u saradnji sa Odjeljenjem bezbjednosti Rožaje i Odsjekom za međunarodnu operativnu policijsku saradnju INTERPOL–EUROPOL–SIRENE, lišili su slobode A.T. (47), državljanina Republike Turske, na graničnom prelazu Kula.
Za ovim licem bila je raspisana crvena potjernica Interpola Visbaden, a sumnjiči se da je organizovao razgranatu kriminalnu mrežu u Saveznoj Republici Njemačkoj, koja se bavila švercom narkotika. Prema dostupnim informacijama, A.T. je koristio kriptovane sisteme komunikacije za distribuciju više stotina kilograma marihuane.
S obzirom na to da je riječ o osobi visokog bezbjednosnog rizika, poznatoj po sklonosti ka nasilju, pružanju otpora i nošenju vatrenog oružja, akcija hapšenja zahtijevala je detaljno operativno planiranje i koordinaciju više organizacionih jedinica Uprave policije.
A.T. će biti sproveden nadležnom sudiji za istragu, radi određivanja ekstradicionog pritvora, nakon čega slijedi dalja procedura i komunikacija između pravosudnih organa Crne Gore i SR Njemačke.

Na graničnom prelazu Kula uhapšena osoba visokog bezbjednosnog rizika po crvenoj Interpolovoj potjernici

Još jedno ljeto, ista drama. Crna Gora gori, a kanaderi koje je premijer Milojko Spajić svečano obećao još 6. avgusta prošle godine, ne postoje. Jedini trag tog obećanja danas je trag dima iznad Kuča, Bratonožića, Pive i Lovćena", poručili su iz Stranke evropskog progresa (SEP)
Iz SEP-a podsjećaju javnost da je premijer tada najavio da će „kanaderi riješiti problem jednom za svagda”, uz, kako kažu, hvalisavo obećanje da će „Vlada iznaći održiv modalitet plaćanja iz budžeta”.
- Godinu dana kasnije, ni kanadera, ni modaliteta, ni odgovornosti. Jedino što se ponavlja jesu požari i izgovori. Dok naši vatrogasci i vojska vode nadljudsku borbu sa vatrenom stihijom, a građani spašavaju imovinu i živote kako znaju i umiju, premijer ćuti. A onda, kad plamen uzme maha, počne da traži krivca među meteorolozima, terenom i „filozofijama”" - kažu iz SEP-a.&nbsp;
Podsjećaju i predsjednika države, Jakova Milatovića, da, kako kažu, nije dovoljno da preko mreže X „poziva na međunarodnu pomoć”.
- On ima ustavnu obavezu da u ovakvim situacijama djeluje koordinisano i preduzme konkretne mjere. Vatra ne čeka tvitove. Crnoj Gori nisu potrebne „super long shot” donacije, već ozbiljna, sistemska i profesionalna zaštita i spasavanje. Obećanje o kanaderima nije bila PR metafora, već obećanje date riječi pred građanima, koja je iznevjerena - navode iz SEP-a.&nbsp;
Traže od Vlade da objavi: Da li su pokrenuli bilo kakav postupak javne nabavke za vazduhoplove za gašenje požara? Ko je odgovoran za nepostupanje po sopstvenom obećanju? Ko će nadoknaditi štetu nastalu zbog izostanka adekvatne vazdušne podrške?
- Ovo nije samo pitanje tehnike, već pitanje života, povjerenja i ozbiljnosti institucija. U zemlji koja godišnje gubi stotine hektara pod šumom i koja vapi za elementarnom zaštitom, ovakva neodgovornost nije propust, već grijeh - &nbsp;zaključuju iz SEP-a&nbsp;

SEP:Crna Gora gori, a kanaderi koje je Spajić obećao još prošle godine - ne postoje

Kada Aleksandar Vučić razvlači onaj svoj cinični osmijeh, znajte da negdje država pada u ruke "srpskog sveta". Ili barem pokušava da padne. To više nije osmijeh samo zlog političara – to je osmijeh izopačenog trgovca suverenitetima, tapkaroša nacionalnih identiteta, ocvalog stratega koji u džepu stalno nosi nacrt "srpskog sveta". A kad taj osmijeh krene ka Crnoj Gori, znajte da se sprema invazija. Ne tenkovima, ta su vremena prošla, već mantijama, litijama i, naravno, s Andrijom Mandićem.
Jer Crna Gora je sljedeća ratna stečevina "srpskog sveta" – ako se sve bude odvijalo po Vučićevom planu.
<h3>SVE POČINJE OSMIJEHOM, A ZAVRŠAVA MANTIJOM</h3>
Vučić nije zaboravio 2006. godinu, kada je Crna Gora rekla „ne“ svetosavskom snu o Velikoj Srbiji. Nije zaboravio ni 2020, kada su litije prodrle u javni prostor kao političko oružje, da bi mu se potom vratile kao bumerang – u vidu studentskih protesta pod beogradskim balkonima. Nije zaboravio – ali, još važnije – nije oprostio.
Danas, 2025. godine, Crna Gora je zrela. Nažalost, zrela za potpuno političko preuzimanje od strane jurišnika "srpskog sveta". Nema više Đukanovića, nema snažnog građanskog fronta, nema političkih bedema, nema ljevice, a ni NVO sektora, koji je nekad bio brana neočetništvu. Ostala je samo ćirilična tišina. U tu tišinu Srpska pravoslavna crkva ulazi kao vlasnik (podsjetimo se Temeljnog ugovora, kojim je postala pravni vlasnik gotovo kompletnog duhovnog nasljeđa Crne Gore), dok se Vučićev plan preoblikovanja države – po uzoru na Srbiju – već odvija, tiho i precizno, kao podmazan.
Dakle, "srpski svet" više nije teorija zavjere ni pijani četnički san. To je operativna doktrina Beograda prema državama sa većinskim ili manjinskim srpskim stanovništvom. Crna Gora je sljedeći cilj.
<h3>CRKVA DOLAZI TIHO, SA OSMIJEHOM</h3>
Nema više tenkova, naravno. Ovo je „soft“ verzija velikosrpskog imperijalizma. Osvajanje kroz liturgiju, ćirilicu i sektaško svetosavlje. Naravno, začinjeno litrama sirove putinofilije. SPC već vodi kampanju – koncerti, promocije „duhovnih vrijednosti“, televizijski nastupi, kojekakvi laureati koji niču kao pečurke poslije kiše – a svima im je zajednički imenitelj: "srpski svet". Kad ih slušate, rekli biste da žele ljubav, mir i pomirenje. I, naravno, borbu protiv korupcije. Ali iza tih mantija i kandila stoji politička mašinerija – ekspozitura Vučićevog kabineta.
Vučiću ne treba ni dolazak u Podgoricu – on je već tamo. Kroz vladike, propagandiste, medije i „bratsku pomoć“.
<h3>JESENJI PLAN: SPAJIĆ KAO FIKUS, MANDIĆ KAO VLAST</h3>
Plan je kristalno jasan: Mandić "nudi" Spajiću još četiri godine premijerske funkcije – pod uslovom da pola Vlade preuzme Koalicija za budućnost Crne Gore. Uz to, SPC dobija još veći institucionalni prostor, a projekat „velikosrpskog rebrendiranja Crne Gore“ ide dalje – sve do izmjena Ustava, zastave, himne i službenog jezika.
To nije demokratski proces. To je perfidni, puzajući državni udar. U kravati i pod krstom.
<h3>MEDOJEVIĆEV KABARE KAO PARAVAN</h3>
U međuvremenu, vjerni Mandićev pomoćnik Nebojša Medojević zabavlja javnost jeftinim predstavama. Izmišlja koalicije, optužuje sve za izdaju, dok prikriva glavnu igru: Vučićevo preuzimanje Crne Gore, uz Mandićevu vjernu logistiku.
Sve to je igrokaz, dimna zavjesa. Jer kada preuzimaš državu, najvažnije je da javnost to ne shvati – dok ne bude kasno. Mada, u ovoj otupjeloj javnosti, možda čak i ne treba poseban plan. Neočetnicima je sve servirano.
<h3>KO JE DANAS CRNOGORAC? ONAJ KO SE SJEĆA GRAĐANSKE DRŽAVE</h3>
Biti Crnogorac danas ne znači imati pasoš ni izvod iz matične knjige rođenih. Danas to znači – sjećati se. Sjećati se ko si, odakle si, i šta ti pripada. Sjećati se da Crna Gora nije nastala dekretom, već otporom. Nije je donijela nijedna litija, već referendum. A prije toga – partizanski, a ne četnički pokret. I da je nijedna mantija nije branila, već narod koji je rekao: „Nismo ni Srbija, ni Albanija, ni dio ičijeg ‘sveta’. Svoji smo.“
Eh, nekad bilo!
Danas, kad ti isti ljudi gledaju kako im SPC piše zakone, a Beograd imenuje ministre – sjećanje postaje čin političkog otpora.
<h3>EVROPSKI PUT KAO NEPRIJATELJ</h3>
Vučiću ne treba Crna Gora koja ide ka EU, s planom da do 2028. postane članica. Njemu treba Crna Gora kao balkanska Bjelorusija – poslušna, destabilizovana, pokorena, satelitska. Zato je cilj jeseni da se pregovori s EU uspore, institucije popune „svojima“, a reforme zamrznu.
Ako Crna Gora ostane na evropskom putu – Vučićev san o regionalnoj dominaciji pada. Zato sada aktivira sve: od Crkve do „kvazicrnogoraca“ – Srbijanaca s crnogorskim biračkim pravom.
<h3>SVESRPSKI SABOR – SABLAST POD KRINKOM BRATSTVA</h3>
Vučićeva ideja "svesrpskog sabora" nije kulturni forum, već političko sredstvo dominacije. Ko nije u saboru – protiv je. Ko se ne uklapa – izdajnik je. Ko ne pjeva „Tamo daleko“ – gubi posao, identitet i građanska prava.
U tom „saboru“ nema mjesta za Bošnjake, Hrvate, Albance, pa ni za suverene Crnogorce. Tu država postaje etnički čist entitet. Sve ostalo je – prepreka.
<h3>RJEŠENJE? GRAĐANSKI OTPOR. PAMĆENJE. USTAV.</h3>
Rješenje nije u novim liderima, ni u povratku starih. Od tih utopija nema ništa! Rješenje je u građanskom jedinstvu. U otporu koji kaže: „Ovo je naša država – i ne damo je!“
Crna Gora nije savršena. Griješila je. Dabome! Ali to ne znači da mora kleknuti pred tuđom ideologijom. Jer kad jednom klekne – više se ne diže.
Rješenje je u ljudima koji se ne boje da kažu „ne“. Koji ne priznaju autoritet mantije ni Vučićev hatišerif iz Beograda, već poštuju sopstveni Ustav. Koji ne biraju vlast po krštenici, već po programu. Koji ne razmišljaju u kategorijama bratstva i krvi, već pravde i budućnosti.
<h3>ZAVRŠNA RIJEČ: NE DAJ SE, CRNA GORO!</h3>
Ne daj da ti mijenjaju ime. 
Ne daj da ti prepravljaju istoriju. 
Ne daj da ti krstom zamijene zakon. 
Ne daj da ti govore kojim si jezikom govorila. 
Ne daj da ti otimaju himnu i Ustav iz usta.
Jer kad ti uzmu jezik, zastavu i vjeru u sebe – uzeli su ti sve.
Digni glas dok još možeš da govoriš. 
Glasaj dok još imaš pravo glasa.
Budi Crna Gora – prije nego što te pretvore u "srpsku pokrajinu na moru s posebnim osjećajem za svetosavlje".
I ne zaboravi: Aleksandar Vučić ne dolazi s vojskom. Dolazi s osmijehom i mantijom. A iza njega – tama.
Vučićeva jesenja ofanziva dolazi. 
A jedini ko je može zaustaviti – to su građani Crne Gore. 
Ako ih još ima!

Vučić kreće na Crnu Goru, ne tenkovima, nego osmijehom i mantijom. Vrijeme je da ta zemlja digne glas, dok još može

Uzalud konvencije, zakoni, Ustav koji je decidiran - majka i dijete uživaju posebnu zaštitu. Strah i stres, emocionalnu bol juče su u dva navrata doživjele majka i dijete, petogodišnja djevojčica zbog nesposobnosti crnogorskih institucija da postupaju sa izraženim senzibilitetom i na način primjeren đetetu u slučajevima koji se tiču porodičnih odnosa. Podgoričanka koja odbija da bivšem suprugu preda njihovu kćerku, u vremenskim intervalima kako je to naloženo sudskom odlukom, jer je on, kako tvrdi, fizički zlostavlja i ona odbija da ide kod njega, a zbog čega je pokrenula i sudski spor zbog nasilja nad đetetom, juče je podnijela krivičnu prijavu policiji protiv sudskog izvršitelja Dragoljuba Kaluđerovića koji je, piše u prijavi, pokušao nasilno da uđe u njen stan, u pratnji izvršne sutkinje Ine Hrković i socijalne radnice, kako bi joj uzeli kćerku i odveli je kod oca. - Molim policiju i nadležne organe da me zaštite, a pomenuta lica adekvatno sankcionišu. Takođe, od suda zahtijevam da Dragoljubu, odnosno izvršitelju izreknu zabranu prilaska odnosno da istom onemoguće dalje postupanje u mom predmetu. Uz prijavu dostavljam ljekarsku dokumentaciju – ističe se u prijavi. Oko podne su pozvonili i kada je otvorila vrata stana saopštili su joj da spakuje kćerku i da im je odmah preda. - Odbila sam to i tražila im nalog koji mi nijesu dali, kao i da pozovu policiju. Nakon ovoga pokušala sam da zatvorim vrata do dolaska policije, ali me Dragoljub u tome sprječava tako što podmeće nogu pod moja vrata i ne dozvoljava mi da ih zatvorim, nakon čega ih jako gura rukom i tada me istim udara u predjelu lijeve ruke – piše u prijavi policiji, kao i da je izvršitelj ušao u hodnik i odbijao da izađe.  <figure><img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/20250725060744_b2cdeae0450445f84158cb7c3b2be5e03638f4aca9b933f2ec7930f3f0f561a5.jpg" data-media-id="editor_0" data-image-id="20250725060744_b2cdeae0450445f84158cb7c3b2be5e03638f4aca9b933f2ec7930f3f0f561a5" data-rendition-name="original" width="1000" height="569" loading="lazy" alt="Osnovni sud u Podgorici"><figcaption>TEŠKE OPTUŽBE NA RAČUN SUDIJA: Osnovni sud u Podgorici(Photo: Antena M)</figcaption></figure>  Usljed stresa, kako je istakla u prijavi, osjetila jak bol u stomaku, a u petom je mjesecu rizične trudnoće i prokrvarila je, zbog čega se morala javiti ginekologu. Čiji izvještaj je dostavila policiji. Sutkinja Hrković je, kako piše, ušla u stan i pitala djevojčicu da li želi da vidi oca, na šta je ona odgovorila „da ne želi i da je on tuče“. U prijavi je napisala da je popodne sa kćerkom pošla u Centra za socijalni rad, kako je od nje tražila sutkinja, te da djevojčica kada je ugledala „oca doživljava stres i počinje plakati“, nakon čega je sutkinja dozvolila da se vrate kući. - Zatečena sam onim što smo kćerka i ja doživjele. Izvršitelj Kaluđerović je bio toliko nasilan. Stavio je nogu na prag vrata, gurnuo ih i djelimično ušao u stan – uprkos tome što sam trudna i izričito rekla da se ne slažem s ulaskom. Nije htio da se skloni sa vrata i gurao ih je da ih ja, iako imam pravo na to, ne zatvorim. Tom prilikom sam zadobila i udarac u ruku, a sama situacija nasilnog ponašanja i prekoračenja ovlašćenja su prouzrokovali kontrakcije i krvarenje u ionako već rizičnoj trudnoći o kojoj su oni odavno obavješteni – ogorčena je sagovornica Portala ETV. Smatra i da su „nezvani gosti“ stavili saksiju na kameru na ulaznim vratima, vjerovatno prije nego su pozvonili, što je, kaže, tek kasnije primijetila. Kategorična je da njena kćerka odbija kontakt s ocem, ističući da je juče u Centru za socijalni rad, kada ga je ugledala, doživjela „težak emocionalni ispad - plakala je, vrištala, tresla se i na kraju i urinirala, pokazujući jasan strah od njega“. Naša sagovornica je ogorčena odnosom institucija u njenom slučaju i dodatnu traumu joj, kako kaže, izaziva odgovor sutkinje, na pitanje do kada će trudnu da je maltretiraju, a koja joj je rekla da mora da sprovodi izvršenje i da će biti još gore po nju. - Ignorisanje emocionalnog stanja djeteta i nastavak postupanja uprkos njenoj traumi predstavlja kršenje Konvencije o pravima djeteta, ali i člana 8 Evropske konvencije o ljudskim pravima, koji štiti pravo na porodični život. Dokle će organi u Crnoj Gori zloupotrebljavati službeni položaj i sprovoditi nasilje nad nama, štiteći lice za koje postoji osnovana sumnja da je nasilan i pored toliko presuda i toliko aktivnih postupaka za nasilje? Dokle će institucije ignorisati patnju i traumu petogodišnje djevojčice – ogorčena je mlada Podgoričanka. Ona je pozvala institucije - zaštitnika ljudskih prava, Vrhovni sud, Ministarstvo pravde, Delegaciju EU, Ombudsmana za djecu, nevladine organizacije da reaguju. - Da se zaustavi institucionalno nasilje koje trpimo moja kćerka i ja – poručila je ona. Sagovornica Portala ETV tvrdi da njen bivši suprug ima „dobre veze u vlasti i u sudu“, a što, prema njenim riječima potvrđuje i činjenica da su se iz predmeta pred Osnovnim sudom u Podgorici, a koji se odnose na njihov slučaj, povukla već dvojica sudija, odnosno tražili su izuzeće jer su u prijateljskim odnosima sa njim. Kako smo ranije pisali, mlada Podgoričanka odbija da preda djevojčicu ocu nakon što joj je poslije jednog vikenda koji je provela sa njim kćerka rekla da je otac tukao, što je, kako kaže, potvrđeno i medicinskom dokumentacijom. Ona zahtijeva da njihov budući kontakt bude isključivo pod nadzorom.

Izvršna sutkinja, sudski izvršitelj i socijalna radnica pokušali nasilno da odvedu dijete od majke

Iz Demokrata su saopštili da je pas sumnjiv da je komita, te da je više nego očigledno da iza njegovog djelovanja stoje Ljubo Milović i Radoje Zvicer. &nbsp;Unutrašnjom istragom utvrdiće se da li je pas služio u odjeljenju koje je nekad bilo pod kontrolom Zorana Lazovića, satirično je na Iks mreži prokomentarisao poslanik SD-a i predstavnik Evropskog saveza Nikola Zirojević, reagujući na informaciju da je na Dvorskom trgu na Cetinju policajac, prema nezvaničnim navodima, sam sebe ranio dok je pokušavao da savlada psa.
Istovremeno, kako dodaje, potpredsjednik Vlade zadužen za sektor bezbjednosti, Aleksa Bečić, naložio je hitan veting u redovima policijskih pasa, dok je potpredsjednik Vlade Momo Koprivica rekao da je prošlo vrijeme kada je Bemax mogao ubacivati pse u policijske redove.
<div class="embed-block"><div style="max-width: 550px;"><div style="left: 0; width: 100%; height: 0; position: relative; padding-bottom: 100%;"><iframe src="https://cdn.iframe.ly/api/iframe?app=1&url=https%3A%2F%2Fx.com%2FZirojevicNikola%2Fstatus%2F1949440884157935648&key=87ca3314a9fa775b5c3a7726100694b0" style="top: 0; left: 0; width: 100%; height: 100%; position: absolute; border: 0;" allowfullscreen></iframe></div></div></div>
 
<div class="embed-block"><div><div style="left: 0; width: 100%; height: 0; position: relative; padding-bottom: 48%; padding-top: 120px;"><iframe src="https://cdn.iframe.ly/api/iframe?app=1&url=https%3A%2F%2Fetv.me%2Fhronika%2Fcetinje-policajac-se-ranio-dok-je-pokusao-da-obuzda-psa&key=87ca3314a9fa775b5c3a7726100694b0" style="top: 0; left: 0; width: 100%; height: 100%; position: absolute; border: 0;" allowfullscreen></iframe></div></div></div>

Zirojević: Pas je komita, iza njega stoje Zvicer i Milović, Bečić naložio hitan veting policijskih pasa

Nakon što je njegov sin zadobio ozbiljnu povredu, Nikšićanin Spasoje Krunić odlučio je da se javno obrati Ministarstvu zdravlja Vojislavu Šimunu i crnogorskoj javnosti, ukazujući na ozbiljne propuste u funkcionisanju zdravstvenog sistema.
Kako navodi u otvorenom pismu, povreda koju je njegov osamnaestogodišnji sin zadobio u utorak, 22. jula, zahtijevala je hitnu medicinsku intervenciju, uključujući davanje tetanus vakcine. Ipak, u nikšićkoj bolnici vakcine nije bilo, niti osnovnih sredstava poput joda za čišćenje rane – koje su, prema njegovim riječima, sami morali da kupe.
- Od utorka do petka živjeli smo u strepnji, jer dijete nije imalo zaštitu od tetanusa. Možete li Vi kao roditelji mirno spavati da se ovako nešto dogodi vašem djetetu? – navodi Krunić u pismu.
Vakcinu je, kaže, uspio da obezbijedi tek tri dana kasnije – preko ličnih poznanstava, i to u savjetovalištu za djecu Doma zdravlja Nikšić. Tvrdi da se ova vakcina ne može kupiti na tržištu i da je dostupna isključivo kroz javne zdravstvene ustanove.
Posebno zabrinjava što, prema informacijama koje je tom prilikom dobio, trenutno u ustanovi nema ni penicilina, niti seruma protiv ujeda zmija, što dodatno ugrožava građane, posebno u ruralnim sredinama.
- Je li ovo moguće, ministre? Da li građani znaju u kakvom se stanju nalazi zdravstveni sistem? Kome smo prepušteni? – pita Krunić, ističući da ne traži odgovor za sebe, već apeluje da nadležni reaguju tamo gdje treba.
Otvoreno pismo zaključuje pitanjem:&nbsp;
- Volite li ovu zemlju? Ako je volite, znate šta treba da uradite.
Njegovo obraćanje izazvalo je brojne reakcije na društvenim mrežama, gdje su se i drugi građani javili sa sličnim iskustvima, izražavajući zabrinutost zbog sve češćih nestašica osnovnih medicinskih sredstava u javnom zdravstvu.

Tag: drzavni-arhitekta

Glavna državna arhitektica podnijela ostavku

Zemlja gori a ministar ćuti: Zašto Šaranović ne traži kanadere od Hrvatske?

Marunović: Crnomantijaši su danas slika Srbije

Na graničnom prelazu Kula uhapšena osoba visokog bezbjednosnog rizika po crvenoj Interpolovoj potjernici

SEP:Crna Gora gori, a kanaderi koje je Spajić obećao još prošle godine - ne postoje

PRATITE TVe UŽIVO