Takmičar tekvondo kluba Ulcinj Enes Dušku sa bronzanom medaljom završio je nastup na turniru Svjetske lige G-2 u Ajndhovenu.
Dušku je na putu do polufinala eliminisao predstavnike Francuske i Velike Britanije, dok ga je od finala i meča za zlato odvojio poraz od reprezentativca Danske.
- Bronzana medalja predstavlja još jedan sjajan rezultat u njegovoj karijeri. Ono što je najbitnije dobio je 7,2 boda za Svjetsku rang listu - kazao je njegov trener Fikret Dušku.
To je njegova četvrta medalja u 2025. godini sa svjetskih i evropskih liga nivoa G/E.
- Nastupom u Ajndhovenu još jednom je potvrdio dobru formu, a njegov rezultat najbolji je dokaz kvaliteta crnogorskog tekvondoa - kazao je Dušku.
Turnir u Ajndhovenu okupio je 1.800 takmičara iz 67 država sa pet kontinenata.

Portal ETV

original

viewImage

baseImage

610x380

500x500

400x240

400x203

thumbnail

Dušku trećeplasirani u Ajndhovenu

Takmičar tekvondo kluba Ulcinj Enes Dušku osvojio je zlatnu medalju na Evropskom Gran priju u Tirani i obezbijedio plasman na Gran pri Serije 1 u Estoniji.
Dušku je za trijumf na turniru u Tirani nagrađen sa 30 bodova za Svjetsku rang listu, a do trofeja došao je nakon pet pobjeda.
Član Ulcinja je, nakon što je bio slobodan na startu, eliminisao predstavnike Francuske, Grčke i Njemačke, dok je u finalu bio bolji od reprezentativca Grčke.
Nastup u Estoniji obezbijedila je i Amela Nuti, pobjedama protiv takmičarki iz Grčke i Italije.
Manje sreće imala je Sara Kraja, koja je zaustavljena u prvom kolu od predstavnice Velike Britanije, dok Arta Ismailaga zbog zdravstvenih problema nije mogla nastupiti, iako je bila prijavljena.
Turnir u Tirani okupio je više od 1.100 takmičara iz 36 država, imao je kvalifikacioni karakter i bio je nivoa E3.
Gran pri Serija 1 biće nivo E8 i pravo nastupa imaće po 32 najbolje rangirana takmičara sa evropske liste i iz kvalifikacija.
Na programu je od od 9. do 11. aprila u Estoniji.

Dušku zlatni u Tirani

Morinjska ploča neće biti uklonjena, jer Hrvatska je naš najbliži susjed koji može da nam pokaže put ka EU. Ako su zaista iskrene namjere aktuelne vlasti i tačne priče da se 2027. godine planira ulazak u EU, nikome nije ni na kraj pameti da to radi. Sve ostalo jeste klasična politička propaganda – kazao je za Pobjedu Andrija Petković, doktor političkih nauka i predsjednik Bokeškog foruma.
Miholjski zbor i Matica Boke dali su Vladi rok od 15 dana da ukloni ploču u Morinju. Petković kaže da je stav Bokeškog foruma, posebno njega kao predsjednika, da ploča u Morinju treba da ostane tamo gdje jeste.
- Ona je simbol ne samo mučenja zatvorenika, već i najsramnijeg rata u istoriji Crne Gore, zato što je prvi put u svojoj istoriji Crna Gora vodila agresorski rat. Morinjska ploča treba da opominje i one generacije koje dolaze da nemamo pravo da bilo koga ugrožavamo zarad nečijih osvajačkih težnji – kazao je Petković.
Poručio je da „želja nekoga da ukloni morinjsku ploču mnogo više govori o onome ko želi uklanjanje, nego o svemu što ona znači“. Ako se neko stidi svoje prošlosti, kako je rekao, ima puno razloga da se stidi.
- Po mom mišljenju, ali to je samo moje mišljenje, nijesam Nostrdamus, nego doktor političkih nauka koji je doktorirao međunarodne odnose, morinjska ploča neće biti uklonjena, jer Hrvatska je članica EU i naš najbliži susjed koji može da nam pokaže put ka EU – rekao je Petković.
Prema njegovim riječima, ako je cilj vlasti zaista da država uđe u EU, neće ukloniti ploču.
- Mislim da, ako su zaista iskrene namjere aktuelne vlasti i tačne priče da se 2027. ili 2028. godine planira ulazak u EU, nikome nije ni na kraj pameti da to radi. Sve ostalo jeste klasična politička propaganda, a znamo da je u posljednje vrijeme kompletna crnogorska politička scena dovoljno mučna za nas same. Ako budemo njom opterećivali svijet oko nas, ostaćemo tu gdje jesmo, negdje na marginama evropskih kretanja – istakao je Petković.
Miholjski zbor i Matica Boke zatražili su da se u roku od 15 dana hitno ukloni ploča u Morinju.
- Kao udruženja koja su uvijek stajala u odbrani istine i pravde i ovaj put ćemo na sve zakonski dostupne načine zaštititi svoja prava, a kroz to i čast i dostojanstvo Crne Gore. U skladu sa tim pozivamo ministra Karapovića da izda nalog Vojsci Crne Gore da otvori kapiju Vojnog objekta Morinj i omogući svom partijskom kolegi, predsjedniku opštine Kotor, da preko inspekcijskih organa opštine Kotor ukloni tablu-nelegalnu ploču u vojnom objektu Morinj – naveli su u saopštenju Miholjski zbor i Matica Boke.
Pozvali su, između ostalog, ministra Danila Šaranovića da „organi unutrašnjih poslova privedu i uzmu izjave od bivšeg predsjednika Skupštine Ranka Krivokapića i ministra Raška Konjevića po kom zakonu i propisu i sa kojom namjerom su postavili nelegalnu ploču, suprotno svim zakonima Crne Gore“.
- U dobroj namjeri i u korist građana, zvaničnicima ostavljamo period od 15 dana da uklone tablu u Morinju, u skladu sa rješenjem koje postoji još od 2022. godine. U suprotnom, naš pravni tim će predati krivične prijave protiv svih onih koji i pored donijetog rješenja nijesu postupili po zakonu, nego su se o njega oglušili, kao i onih, iz aktuelne vlasti, koji ne rade svoj posao u skladu sa zakonom i opstruišu provođenje zakona i pozitivnih propisa države Crne Gore – dodaje se, između ostalog, u saopštenju.
Hrvatski i crnogorski šef diplomatije Gordan Grlić Radman i Ervin Ibrahimović položili su 4. oktobra vijenac ispred spomen-ploče u Morinju, u kojem su devedesetih mučeni ratni zarobljenici iz Hrvatske.
- Nije zaboravljena zločinačka narav onih koji su napadali Hrvatsku bez ikakvog razloga. Ovdje su bili zatočeni civili, branitelji, ali i starci i žene. Moramo se boriti protiv mržnje i ideologija koje bi pravili nove podjele i tenzije – kazao je tom prilikom Grlić Radman.
Ibrahimović je istakao da „i dalje imamo pojedince koji podržavaju ratne zločince, ali Crna Gora ostaje posvećena kulturi sjećanja i jačanju odnosa sa Hrvatskom“. Toga dana protestovalo je nekoliko građana koji su poručili da ako država ne ukloni ploču, oni će to učiniti.
Ploča je postavljena u oktobru 2022. godine, a njenom otkrivanju prisustvovao je hrvatski šef diplomatije sa tadašnjim crnogorskim ministrima vanjskih poslova i odbrane Rankom Krivokapićem i Raškom Konjevićem.
Na ploči je ugravirano: „Tokom velikosrpske agresije na Hrvatsku, ovdje je bio logor, takozvani Centar Morinj (3. 10. 1991 – 18. 8. 1992) za zatočene hrvatske civile i branioce“.
- Sjećamo se zločina počinjenih da bi se osramotili ime i duh Crne Gore. Izražavamo žaljenje za sve patnje koje su proživjeli zatočeni. Da se nikada ne ponovi - ugravirano je na ploči.

Petković: Ako vlast iskreno želi u EU, nikome nije ni na kraj pameti da uklanja ploču

Više javno tužilaštvo (VJT) u Beogradu saopštilo je da je jedan od osumnjičenih za ubistvo u Hercegovačkoj ulici 16. oktobra priznao izvršenje krivičnog djela, dok je drugi osumnjičeni iskoristio zakonsko pravo da ne iznosi odbranu.
Podsjetimo, mediji su prenijeli da je u Beogradu ubijen Cetinjanin Filip Ivanović.&nbsp;
Tužilaštvo je na svom sajtu saopštilo da je pokrenulo istragu protiv Đorđa Z. (21) i Marka P. (18) zbog sumnje da su na podmukao način lišili života NN lice - najvjerovatnije državljanina Crne Gore, F.I. (34).
Izvršenje krivičnog djela priznao je Đorđe Z, ne dajući bliže razloge, niti opisujući izvršenje krivičnog djela, dok se Marko P. branio ćutanjem.
Nakon saslušanja, tužilaštvo je predložilo sudiji za prethodni postupak Višeg suda u Beogradu da obojici osumnjičenh odredi pritvor jer postoje osobite okolnosti koje ukazuju da će uticati na svjedoke, da će u kratkom vremenskom periodu ponoviti krivično djelo.
Razlog za određivanje pritvora je, kako su dodali, jer je za krivično djelo koje im se stavlja na teret propisana kazna zatvora preko 10 godina, a način izvršenja ili težina posljedice krivičnog djela su doveli do uznemirenja javnosti koje može ugroziti nesmetano i pravično vođenje krivičnog postupka. 
 
Naredbom o sprovođenju istrage Đorđu Z. se na teret stavljaju krivična djela teško ubistvo i nedozvoljena proizvodnja, držanje, nošenje i promet oružja i eksplozivnih materija.
Marku P. se na teret stavlja krivično djelo teško ubistvo pomaganjem. 
 
Tužilaštvo navodi da postoji osnovana sumnja da je Đorđe Z. osmislio i isplanirao način i mjesto izvršenja krivičnog djela da liši života oštećenog "kada se on najmanje nada, odnosno kada mu okrene leđa", pri čemu je neovlašćeno nosio vatreno oružje i municiju, za čije nabavljanje i držanje nije imao dozvolu, dok mu je Marko P. pomagao u izvršenju.
Đorđe Z. je oko 19 časova taksi vozilom došao na adresu u Višegradskoj ulici, u stan koji je preko maloljetne osobe iznajmio Marko P, a gdje je Đorđa, po nalogu Marka P, sačekalo drugo maloljetno lice i uvelo ga u stan, navodi Tužilaštvo.
Oko 23 časa, kako dodaje VJT, Đorđe Z. se odvezao taksijem do Hercegovačke ulice gdje se sastao sa za sada NN muškim licem i predao mu dva kofera koja je ponio sa sobom, a koji su mu ranije iste večeri dostavljeni u stan u Višegradskoj ulici.
- U trenutku kada je NN muško lice preuzelo kofere i krenulo da se udaljava, osumnjičeni je iz pištolja ispalio više projektila u njegovom pravcu, usljed čega je od zadobijenih povreda NN muško lice preminulo na licu mjesta - navelo je Tužilaštvo. 
 
Kako navode, nakon toga Đorđe Z. se uputio Hercegovačkom ulicom ka višim brojevima, gdje je na pješačkom prelazu, ispred rampe podzemne garaže, lišen slobode od strane pripadnika policije.
Prilikom pretresa kod njega su pronađena dva pištolja marke "Glock" i "EZ9 9mm PARA", bez vidljivih fabričkih brojeva sa po jednim metkom u ležištu.

Novi detalji o ubistvu Ivanovića: Jedan od osumnjičenih priznao krivično djelo, drugi se branio ćutanjem

Premijerom predstave „Večeras improvizujemo“, koju je, prema kultnom djelu nobelovca Luiđija Pirandela, režirao jedan od najznačajnijih evropskih reditelja Paolo Mađeli, sinoć je svečano otvorena 72. Sezona Crnogorskog narodnog pozorišta (CNP), navedeno je u saopštenju.&nbsp;
Kako se dodaje, u duhu savremenog izraza, ansambl predstave je pokazao izuzetnu umjetničku snagu, energiju i glumačku suptilnost, osvajajući publiku od prve scene.
Reditelj Paolo Mađeli osvrnuo se na stvaralaštvo Luiđija Pirandela, kojeg smatra jednim od najznačajnijih književnika protekla dva vijeka i nezaobilaznim tvorcem modernog teatra.
"Možda šira javnost to ne zna, ali bio je blizak prijatelj Alberta Ajnštajna, a njihova razmjena ideja obogatila je i njegova filozofska promišljanja. Posebno ga je fasciniralo pitanje: da li sam ja zapravo onaj koji mislim da jesam, ili postoji neko drugi u meni, neka unutrašnja stvarnost koja se razlikuje od spoljašnjeg ja?”
Kako je i ranije radio s ansamblom CNP-a, rekao je da je većinu glumaca dobro poznavao, ali da se s nekima od njih susreo prvi put. Posebno je istakao mlade glumce, koje je opisao kao božanstvene.
„Imate zaista sjajnu glumačku školu, što se jasno vidi u njihovoj izvedbi i pristupu – to vas izdvaja od mnogih drugih ansambala” naglasio je Mađeli, koji je ujedno i počasni član Crnogorskog narodnog pozorišta i jedan od ranijih dobitnika Velike nagrade nacionalnog teatra.
Prvakinja drame Crnogorskog narodnog pozorišta Ana Vujosević istakla je da je rad na predstavi bio izuzetno zahtjevan i intenzivan, ali i duboko inspirativan.
„Proces je bio naporan, pun izazova, ali i beskrajno kreativan. Sada, kada vidimo kako publika reaguje, jasno je da se svaki trud isplatio. Ovo je iskustvo koje nas je sve profesionalno, ali i lično obogatilo“, kazala je Vujošević.
Dodala je da su, nakon jako teškog i zahtjevnog rada, s nadom uspjeli da dočaraju ljutnju i razočaranje zbog života kakav živimo, što smatra najvećim uspjehom ove predstave.
Glumac Simo Trebješanin istakao je da je uloga koju tumači donijela brojne glumačke izazove i zahtijevala potpuno posvećivanje procesu.
„Rad na ovoj ulozi bio je izuzetno složen – ne samo zbog njenog unutrašnjeg ritma i dubine, već i zbog same forme predstave, koja traži stalnu budnost, prisustvo i otvorenost. Bilo je zaista zahtjevno pronaći se unutar tog svijeta, ali je istovremeno i neprocjenjivo iskustvo rasta i istraživanja“, kazao je Trebješanin.
Posebno je naglasio značaj saradnje s rediteljem Paolom Mađelijem.
„On je reditelj koji prije svega voli glumce, zna da iz njega izvuče ono najdublje i najiskrenije, a da mu pritom pruži prostor da raste i razvija se. Ta vrsta saradnje ostavlja snažan trag na svakom od nas“, kazao je Trebješanin.
Prema riječima glumca Miloša Pejovića, Paolo Mađeli je možda najbliže od svih donio čitanje Luiđija Pirandela na scenu – kroz postavku koja svjesno probija zidove između glumca i publike, brišući granicu između igre i stvarnosti.
“U ovoj predstavi, glumci ne igraju samo uloge – oni ih žive, jer su izabrani upravo zbog onoga što jesu.To daje predstavi jednu posebnu tenziju: iako je sve unaprijed precizno režirano, igra djeluje kao da nastaje u trenutku. Glumci igraju kao da improvizuju – i baš u tom prividu spontanosti krije se najveći izazov ove postavke”, naveo je Pejović.
Uloge u predstavi još tumače: Dejan Ivanić, Ana Vučković, Jelena Minić, Jelena Nenezić, Radmila Škuletić, Anja Misović, Luka Stanković, Nikola Perišić, Jovan Dabović, Matija Memedović i Ognjen Sekulić.
Adaptaciju i dramaturgiju potpisuje Željka Udovičić-Pleština, kostimografiju Lina Leković, scenografiju i video Ivan Marušić Klif, dizajn svjetla Paolo Mađeli i Sreten Milošević, a muziku Damir Martinović Mrle i Ivanka Mazurkijević. Asistentkinja režije je Nataša Milićević, korepetitorka Marija Mitrović, lektorka Dubravka Drakić, asistentkinja kostimografije Maša Mirković, a izvršna producentkinja Vukosava Tomović.
Repriza predstave je sjutra (ponedjeljak, 20. oktobar) na Velikoj sceni u 20h.
Već u srijedu na Sceni Studio publiku očekuje i premijera predstave “Gidionov čvor”, koju je prema tekstu Džone Adams režirao Ivan Vanja Alač. Uloge tumače Dubravka Drakić i Kristina Obradović.
Publika se o aktivnostima Crnogorskog narodnog pozorišta može informisati putem veb-sajta www.cnp.me, na biletarnici, društvenim mrežama Facebook i Instagram, kao i Viber kanalu.

Ansambl CNP-a oduševio na premijeri „Večeras improvizujemo“ – savremeni Pirandelo u fokusu

Premijer Benjamin Netanjahu naredio je Izraelskim odbrambenim snagama i bezbjednosnim službama da „preduzmu odlučne akcije protiv terorističkih ciljeva u Pojasu Gaze“ nakon što je Hamas napao IDF trupe, saopštava Kancelarija premijera, a prenosi Tajms of Izrael (The Times of Israel).
Netanjahu je ovu instrukciju, <a href="https://www.timesofisrael.com/liveblog-october-19-2025/?utm_source=article_hpsidebar&amp;utm_medium=desktop_site&amp;utm_campaign=liveblog-october-19-2025" target="_blank">kako navodi ovaj medij</a>, dao tokom sastanka sa ministrom odbrane Izraelom Kacom i rukovodiocima Šin Beta i Mosada, navodi Kancelarija premijera.
IDF navodi, kako piše, da su palestinski teroristi ispalili RPG i otvorili snajpersku vatru na izraelske snage koje su djelovale u oblasti Rafaha, na jugu Pojasa Gaze. Izrael je uzvratio nizom vazdušnih udara na terorističke ciljeve.
Lider Hamasa je izjavio da je 9. oktobra uveče postignuto primirje o okončanju rata i trajnom prekidu vatre u Gazi.

Netanjahu tvrdi da je Hamas prekršio primirje: Naredio napad na Gazu

Piše: Stevo Vučinić Prijedlog Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o statusu potomaka dinastije Petrović Njegoš, usvojenog 2011. godine, podnešen je sa zadnjim namjerama – pravna etapa puzajuće aneksije koja prijeti Crnoj Gori. Kao jedna od ključnih izmjena, ističe se brisanje termina „nasilna“, koji se odnosi na formulaciju o aneksiji iz 1918. godine. Brisanjem termina „nasilna“ stvaraju se pravne pretpostavke da se imovina dinastije Karađorđevića u Crnoj Gori, koju su već tražili, povrati u njihovo vlasništvo – dvorac Miločer i kuće na Cetinju i Rijeci Crnojevića. I to je jedini smisao predloženih izmjena. U prijedlogu citiranoga Zakona piše, termin „nasilna aneksija“, nosi duplo značenje. Jer, sama riječ aneksija podrazumijeva prisilu ili nasilje, pa ga smatraju „suvišnim“. Naravno, da pojam aneksija ne nosi duplo značenje, već je vrlo jednoznačan – aneksija bez upotrebe oružane sile i posijedanja teritorije okupacionim sredstvima. Primjer je nenasilna aneksija Bosne i Hercegovine 1909. godine. Bila je rezultat političkih kalkulacija, operacionalizovana diplomatskim dogovorom Rusije i Austrougarske. Austrougarska je u Bosni i Hercegovini već imala vojnu i administrativnu kontrolu od 1878. godine. Pa nije bilo potrebe da se akt formalizovanja aneksije sprovodi nasiljem, sem što je izazvala političku krizu u zemlji. Zato je nužno da se u crnogorskom slučaju koristi termin „nasilna“. <h2>IMOVINA STEČENA PLJAČKOM</h2> Jer, on implicira da je izvršena upotrebom oružane sile i podrazumijeva da je Crna Gora prvo oružanim putem nasilo okupirana, a onda anektirana. Iz takvoga reda stvari, po međunarodnom pravu slijedi, da lica koja oličavaju okupacioni poredak i njegovi nasljednici, dakle, Karađorđevići, ne mogu da polažu pravo na nasljeđe na teritoriji Crne Gore koju su svojevremeno okupirali. Inače, ukoliko se ta imovina vrati u vlasništvo Karađorđevićima, a intencija predoženoga Zakona usmerena je u tom pravcu, i u stvarnom i u simboličnom smislu, Crna Gora će biti okupirana teritorija. A onda, po drugi put, slijedi stvarna aneksija. Tih posljedica treba da budu svjesne sve crnogorske opozicione partije, ako se uopšte mogu častiti pridjevom crnogorske. Zato se moraju oduprijeti izmjeni Zakona o statusu potomaka dinastije Petrović Njegoš iz 2011. godine U daljem tekstu ćemo izložiti osnov sticanja imovine dinastije Karađorđevića u bivšoj Jugoslaviji, uključujući i imovinu u Crnoj Gori. Jedan od najvećih jugoslovenskih pravnika, Milan Bartoš, nakon Drugoga svjetskoga rata napisao je knjigu kojom je opisao način sticanja bogatstva dinastije Karađorđević. Zaključio je: „Nasilje, bahatost i razmere korupcije i pljačke kraljevske kuće u Jugoslaviji zaista moraju da zaprepaste svakog racionalnog čoveka. Usuđujem se da tvrdim da ni pre ni kasnije pljačka naroda nije bila tako brutalna i tako širokih razmera, koja mu je pribavila imovinu stečenu u međuratnom periodu, na krajnje sporan i kolosalno nemoralan način“. Svojevremeni zahtjev potomaka dinastije Karađorđevića, da im se vrati imovina koju su pośedovali u Crnoj Gori do 8. marta 1947. godine (vila Miločer s parkom i kuće na Cetinju i Rijeci Crnojevića), koja im je odlukom Narodne skupšine FNRJ oduzeta, je neosnovan. Pripadala je porodici, koja je svoje bogatstvo stekla zloupotrebom moći, korupcijom i pljačkom, za čije je ime vezana propast Crne Gore 1918. godine, s nesagledivim posljedicama i štetama koje još nijesu obračunate. Najteže posljedice bile su: građanski rat s velikim žrtvama i mnogo popaljenih domova, opšte zaostajanje zemlje u obrazovnom, kulturnom i privrednom smislu, bespoštedna pljačka svih crnogorskih resursa, jezička, kulturna i politička denacionalizacija stanovništva i njegovo masovno iseljavanje, s ciljem da se zemlja liši Crnogoraca, a oni posluže kao ratnički elemenat u graničnom pojasu. Što se tiče međuratnih investicija u Crnoj Gori, eksponenti dinastije Karađorđevića investirali su u izgradnju puta od Peći do Andrijevice, puta od Pljevalja do Žabljaka i mosta na Tari, pred Drugi svjetski rat izgradili su prugu za vojne potrebe od Nikšića do Bileće, izgradili su zgrade opštine i „Banske stanove“ u Cetinju, u Podgorici zgrade Finansijske direkcije (današnja Opština) i Direkcija carina (Privredni sud i MONSTAST), banovinski hotel „Jadran“ u Ulcinju, oko 100 žandarmerijskih stanica, podigli su spomenik kralju Aleksandru na Cetinju, porušili Njegoševu kapelu na Lovćenu i u blizini nje sagradili kapelu Karađorđevića. <h2>BOGATSTVO KRALJA ALKESANDRA</h2> Za desetak poslijeratnih godina, nasljednik kralja Petra, koji nije raspolagao imovinom, stasao je u jednoga od najbogatijih evropskih monarha. Korupcijom i zloupotrebom vlasti i moći, naveo je korumpiranu administraciju, zaštićenu njegovim autokratskim autoritetom, da mu izgradi ili pokloni dvorce, lovišta i imanja, neka s vinogradima, poljoprivrednim dobrima i šumama: - Dvorac na Bledu otkupila je država od princa Vindišgerca, opremila i poklonila kralju Aleksandru. Vojska ga je održavala, a država snosila troškove i izdatke. - Dvorac u Han Pijesku mu je poklonila država, koja ga je i održavala na račun budžeta. - Dvorac u Zagrebu, na Tuškancu, kupila je zagrebačka opština i poklonila ga kralju. Održavan je iz državnoga budžeta. - Dvorac nadvojvode Fridriha u Belju mu je kupilo i poklonilo Ministarstvo finansija. - Dvorac s 500 hektara vinograda i zemljišta u Demir-kapiji kupljen je iz državnoga budžeta. Održavale su ga mjesne vlasti. - Lovište u Moroviću, od Petrovaradinske opštine, kupila je država, i njegovo održavanje stavila na državni budžet. - Bijeli dvor je malim dijelom finasiran iz kraljevog dužeta, a većim iz državnoga. - Ljetnjikovac u Miločeru sagrađen je na zemljištu koje je kupila država, manjim dijelom o trošku dinastije, a većim, iz budžeta i upotrebom vojne inžinjerije. Projektant nije uspio da naplati projekat i nadzor radova. Za održavanje svih ovih dvoraca, poljoprivrednih dobara i lovišta na račun države plaćani su upravnici dvorske ekonomije, njihovi pomoćnici, lovočuvari, inspektori, upravnici dvorskih šuma, administracija i posluga. Za vrijeme šestojanuarske diktature, dvojica njegovih prijatelja dobili su pravo istraživanja rudnika zlata u Neresnici, koji je nakon atentata u Marseju, na volšeban način preveden u ostavinsku masu kralja Aleksandra, i uprava kraljevskih dobara je preuzela njegovo vođenje, kao kraljevog dobra.  <figure> <img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/20251018111044_2f34ccf9b19704246e38df388bb05464d8e7039392bb1f42ba5f427ea9b0eb01.jpg" data-media-id="editor_0" data-image-id="20251018111044_2f34ccf9b19704246e38df388bb05464d8e7039392bb1f42ba5f427ea9b0eb01" data-rendition-name="original" width="1024" height="682" loading="lazy" alt="Aleksandar Karađorđević"> </figure>  <h2>ŠPEKULACIJAMA DO DOBITI</h2> Kralj po zakonu nije plaćao porez, što je on vješto koristio, otvarajući preduzeća za proizvodnju poljoprivrednih proizvoda. Ta preduzeća, kao kraljevo dobro, bila su oslobođena poreza, i proizvodi s njih jeftiniji i konkurentniji. Tako je Uprava dvora prodavala velike količine namirnica s deklaracijom za potrebe „dvora njegovog veličanstva“, oslobođene trošarine. Prodaju su vršili vojnici kraljeve garde. Svo dvorsko osoblje, plaćano je s budžeta. Špekulacijama na pariškoj berzi sa akcijama orjentalne željeznice, u iznosu od 300 miliona franaka, koje su plaćane u punom iznosu iako su prodavane za 20 do 25% od nominale, omogućile su, preko Ministarstva finansija, da kralj Aleksandar zaradi oko 240 miliona franaka za pola godine. Pokušaj rješavanja te afere, uzrokovao je raspuštanje narodne Skupštine. Kralj je špekulisao s obveznicama ratne štete, koje su on i neki ministri otkupili od naroda za iznos od 10% od nominalne vrijednosti. A onda su, po dogovoru, banke počele da kupuju te obveznice, čija je vrijednost skočila, i svakodnevno je skakala, dok se sve nijesu našle u rukama banaka i Poštanske štedionice. Za te namjene banke su se kreditno zaduživale kod Narodne banke. Na toj razlici, između cijene po kojima su kupljene i prodate, kralj i neki ministri zaradili su oko 600 miliona dinara. Nakon osnivanja Narodne banke, ministar finansija pozvao je banke koje su je osnovale, da kralju ustupe određenu vrijednost akcija koje su imale u njoj. Tako je kralj postao veliki akcionar Narodne banke i bio jedan od monopolista na njene prihode. Ta banka je imala monopol na emisiju novca i njena politika je kontrolisala tržište kapitala, finasirajući favorizovana preduzeća. Ovim pobrojanim primjerima nije iscrpljena lista špekulacija, kojima se kralj Aleksandar koristio, radi sticanja nezakonite dobiti. Ta imovina stečena je na nezakonit način, i ne može se prevesti u zakonito nasljeđe. A da se istovremeno ne pokrene postupak za utvrđivanje razmjera štete nastale aneksijom Crne Gore Srbiji i račun ispostavi nadležnim adresama u Srbiji, uključujući i potomke dinastije Karađorđevića, kao nasljednika kraljeva Petra i Aleksandra, koji su za nju odgovorni i objektivno i subjektivno. I ovih činjenica treba da budu svjesne crnogorske opozicione partije, ako im je uopšte stalo do Crne Gore.  <figure> <img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/20251018111048_12cffce0e6d5b8d9f1cca52ed0b90db78816807a8d32b4f5a3416f23446c9f02.jpg" data-media-id="editor_1" data-image-id="20251018111048_12cffce0e6d5b8d9f1cca52ed0b90db78816807a8d32b4f5a3416f23446c9f02" data-rendition-name="original" width="1920" height="1280" loading="lazy" alt="Skupština"> <figcaption>IZMJENE ZAKONA INICIRALA DVOJICA POSLANIKA PES-A: Skupština Crne Gore</figcaption> </figure>

Karađorđevićima se utire put za vraćanje dvorca Miločer i kuća na Cetinju i Rijeci Crnojevića

Nekoliko dana uoči parlamentarnih izbora 2023, kada je bilo sasvim izvjesno da će dotadašnji premijer Dritan Abazović ostati bez fotelje, koju će, kako je sve ukazivalo, morati ustupiti Milojku Spajiću, odjeknula je afera Do Kvon. Pet dana uoči izbora, Abazovićeva Vlada proslijedila je tužilaštvu pismo u kojem je Do Kvon, navodno, objašnjavao veze sa Spajićem, te tvrdio da mu je Spajić tražio da učestvuje u finansiranju predizborne kampanje. I ne samo to, prema saznanjima nedjeljnika Monitor, Abazović je na sjednici Vijeća za nacionalnu bezbjednost tražio Spajićevo hapšenje.
Crnogorska javnost je na tu aferu zaboravila, sve do četvrtka, kada je predsjednik Odbora menadžera Vijesti Željko Ivanović, obrazlažući zašto je uoči izbora trebalo da bude formirana koalicija PES-a, Ure i Demokrata, kazao da se afera Do Kvon ne bi ni dogodila da je ta lista napravljena. 
 
- Ali PES je već bio toliko uzletio, odnosno Spajić i društvo oko njega. Oni su već, kontrovetzni Kotrel je pravio već istraživanja javnog mnjenja đe sam PES ima 43, 46 odsto, da nemamo potrebe da mi šlepamo sad neku Uru i neke Demokrate na leđa, mi ćemo sami da uzmemo, a oni sami neka se izbore za cenzus, a onda ćemo mi opet zajedno imati 50 odsto. Mislim, prvo da je napravljena ta lista, ne bi bilo Do Kvona. Kažem, afere, ne ulazim sad u suštinu - kazao je Ivanović. 
 
Rečenicu u kojoj Ivanović kaže da se afera Do Kvon ne bi dogodila da je napravljena lista PES-a, Demokrata i Ure, a koju je navodno podržavao i predsjednik Jakov Milatović, citirao je poslanik PES-a na X mreži Miodrag Laković, uz komentar da je ovim Željko Ivanović dovoljno rekao.
Izjavu, u kojoj predsjednik Odbora menadžera Vijesti tvrdi da je jedna od najveći predizbornih afera izbila zbog Spajićevog nepristajanja da ide u koaliciju sa GP URA i Demokratama, komentarisao je i izvršni sekretar Medijskog savjeta za samoregulaciju, Ranko Vujović, u svijetlu činjenice da su upravo Vijesti ovih dana najglasnije kad je riječ o kampanji u kojoj se pokušava targetirati dio medija. 
 
- Mi smo mogli da ispratimo puno tih mediijskih kampanja proteklih godina u Crnoj Gori. Evo, sinoć (u četvrtak, 16. oktobar) smo čuli da je jedna kampanja organizovana zbog afere Do Kvon, navodno zbog toga što URA nije mogla da uđe u koaliciju sa PES-om. Pa sad, kada priznaju tako nešto, onda možete misliti kako se ova kampanja diskreditacije medija organuzuje i ko je taj organizator ili ko je taj autor ovako jedne prljave kampanje. Žalosno je što mediji prednjače i učlestvuju u toj kampanji – kazao je Vujović gostujući u 24 sata Televizije E. 
 
Slučajno ili ne, medij koji je najviše izvještavao o aferi Do Kvon, koja se, kako je javnost čula od Ivanovića – ne bi desila da je Spajić prije izbora otišao sa Demokratama i GP URA, jesu upravo Vijesti.
To pokazuje Izvještaj o medijskom predstavljanju tokom kampanje za izbore za poslanike u Skupštine Crne Gore koji je objavila Agencija za elektronske medije. A ko je od političara bio najglasniji? Prema toj analizi, osim izjava i reakcija PES-a, gotovo trećina izvještaja o aferi "Do Kvon" odnosila na medijske nastupe i izjave političkih predstavnika liste "Hrabro se broji", odnosno koalicije URE i Demokrata.
Dok se intenzivno produkuju nove kampanje, Specijalno državno tužilaštvo se starima ne bavi.
<div class="embed-block"><div><div style="left: 0; width: 100%; height: 0; position: relative; padding-bottom: 56.25%;"><iframe src="https://cdn.iframe.ly/api/iframe?url=https%3A%2F%2Fwww.youtube.com%2Fwatch%3Fv%3DG2MLUblQBic&key=87ca3314a9fa775b5c3a7726100694b0" style="top: 0; left: 0; width: 100%; height: 100%; position: absolute; border: 0;" allowfullscreen scrolling="no" allow="accelerometer *; clipboard-write *; encrypted-media *; gyroscope *; picture-in-picture *; web-share *;"></iframe></div></div></div>

Jedan medij, jedna partija i jedna afera

Ministarka kulture i medija Tamara Vujović ponovo je zloupotrijebila položaj i pretvorila se u staljinističku progoniteljku, tužiteljku i presuditeljku kritičkim medijima u Crnoj Gori.&nbsp;
U izjavi za RTV Nikšić, ministarka Vujović je zastrašujućom, lažnom - tvrdnjom da je Specijalno državno tužilaštvo konstatovalo da je sedam crnogorskih medija ,,dio te jedne hijerarhije“ i da su mediji učestvovali ,,u raspirivanju vjerske mržnje“ - grubo obmanula crnogorsku javnost i sramno politizovala ministarsku funkciju.&nbsp;
Istovremeno, ministarka Vujović je pokazala da iza tužilačkog progona i kriminalizacije kritičkih medija i pokušaja gušenja slobode govora stoje politički interesi stranke Demokatska Crna Gora čija je ministarka Vujović član.&nbsp;
Stavovi ministarke kulture i medija duboko su suprotstavljeni temeljnim vrijednostima Evropske unije. Tokom nedavnog boravka u Crnoj Gori predsjednica Evropske komisije Ursula Fon der Lajen jasno je naznačila da je sloboda medija kamen temeljac EU. Identičan stav i zaštitu vrijednosti građanskog društva iskazao je i njegova ekselencija, ambasador Johan Satler u ime Delegacije Evropopske unije u Crnoj Gori.&nbsp;
Zbog drastičnog kršenja demokratskih standarda, politizacije ministarske funkcije, glavni urednici crnogorskih medija zahtijevaju od predsjednika Vlade Crne Gore Milojka Spajića da - ukoliko zaista baštini temeljne vrijednosti građanskog društva - bez odlaganja i trulih političkih kompromisa, razriješi dužnosti ministarku kulture i medija Tamaru Vujović.&nbsp;
U međuvremenu, urednici targetiranih crnogorskih medija preduzeće sve pravne radnje kako bi zaštitili vlastiti integritet i egzistenciju od beskrupuloznih napada i staljinističkog progona pojedinih političara iz vladajuće parlamentarne večine.&nbsp;
Jasmina Muminović (Portal Standard)
Rosanda Mučalica (Portal Analitika)
Danica Nikolić (M portal)
Ana Šofranac (Portal ETV)
Darko Šuković (Antena M)
Draško Đuranović (Televizija E)

Premijer Spajić da bez odlaganja smijeni ministarku kulture i medija Vujović!

Śećate li se prošle pośete Srbiji Ursule fon der Lajen, predśednice Evropske komisije, kada je započela razgovor sa predśednikom Srbije sa „dragi Aleksandre“? „Možeš lagati neke ljude sve vrijeme, možeš lagati sve ljude neko vrijeme, ali ne možeš lagati sve ljude sve vrijeme“, rekao bi Abraham Linkoln. Poruke Srbiji su diplomatske, ali za iskusog političara vrlo jasne. Otprilike, dosta je priče, hoćemo djela. Kako je Crna Gora spojeni sud sa Srbijom, vrlo je vidljivo da izvršna vlast u Crnoj Gori, tužilaštvo i institucije sile mnogo više vide Srbiju kao model uređenja države nego što je to, da se našalimo, jedna Norveška, Finska ili Švedska. Da im je stvarni cilj ulazak u EU ugledali bi se na te tri zemlje, umjesto što imitiraju zemlju u kojoj se ljudi optužuju za državni udar zbog privatnih razgovora, nezakonito prisluškivanih, u kojoj se otimaju studentima telefoni i njihovi sadržaji puštaju preko TV Informera i drugih tabloidnih televizija i tabloida, u kojoj se tuže policajci koji su otkrili najveću farmu marihuane na Balkanu, zato što su optužili državu i službe bezbjednosti da stoje iza proizvodnje marihuane, itd. <h2>PINK SLUČAJ</h2> Više puta sam naglašavao da je meni mnogo važnije da se Crna Gora uljudi kroz pregovore o pristupanju EU od samog članstva. Śećam se demokratskih struktura u Hrvatskoj koje stalno naglašavaju da je najbolji period Hrvatske, u demokratskom smislu, bio u vrijeme pristupnih pregovora. Strah me da je Crna Gora najsličnija primjeru Rumunije i Bugarske i na koji način su primljene u EU, iz čisto geopolitičkih razloga. A upravo liči na to da je EU voljna da prijemom Crne Gore u EU zažmuri na sijaset kršenja Ustava, zakona i demokratskih procedura, kako bi pokazala i motivisala druge zemlje da je EU otvorena za dalje integracije. Nedavno je na RTCG gostovao profesor sa Pravnog fakulteta državnog Univerziteta, ne śećam se imena. Ono što je upečatljivo jeste da profesor prava populistički izjavljuje u emisiji da je emitovanje privatnih poruka iz telefona Aleksandra Mijajlovića na portalu RTCG opravdano, jer, kako kaže, „narod treba da zna“. Vjerujem da ni u Zimbabveu nije moguće da tužilaštvo iz istrage daje medijima takozvane dokaze, odnosno privatne prepiske, koje samo kod Aleksandra Vučića mogu biti udar na ustavni poredak, na pravosuđe i bezbjednosni sektor, kako „neće da prejudicira“ voditelj jedne političke, pardon, propagandne emisije na TV Vijesti. Nije čudo što su pravnici u vlasti bruka za svoju profesiju, kad profesor prava izgovara nešto što ni u jednoj demokratskoj zemlji nije dozvoljeno. I ne samo to, recimo u Americi bi automatski optužnica bila suspendovana zbog uticaja na javno mnjenje. Tužilac može samo javnost da obavijesti o postojanju krivičnog djela, mada sam siguran da u ovom Pink slučaju nema ni pomena o tome, i da ga kvalifikuje, navodeći samo esencijalno podatke iz istrage. Slanje vrlo određenim medijima „dokaza“ iz istražnog postupka je pravljenje Pink farme od države Crne Gore. Tim prije što iza svega ne postoji mogućnost da se sklepa bilo kakava optužnica, već je cilj da se politički diskredituju protivnici vlasti, kritički mediji i pojedinci kritični protiv vlasti. Neka mi bilo koji pravni profesionalac objasni kakve veze ima prepiska Ivana Vukovića iz DPS-a i Mijajlovića o Željku Ivanoviću iz Vijesti sa bilo kojom optužnicom ili bilo kojim drugim djelom, osim da ima cilj da diskredituje samog Ivana Vukovića?! Svaki sudija profesionalac bi spriječio iznošenje ovakvih nesuvislosti u procesu, na sudu, đe je jedino mjesto đe se dokazi mogu iznosti. I u sudu i, nakon toga, u javnosti preko medija. Samo taj primjer bjelodano pokazuje da je SDT produžena ruka izvršne vlasti u obračunu sa političkim neistomišljenicima. Da ne zaboravim, Ustav garantuje zaštitu privatnosti svakom građaninu Crne Gore, iznošenje ovakvih stvari je direktno kršenje Ustava. Žalosno je ako građani Crne Gore to ne shvataju, jer, koliko śutra, i sami mogu postati žrtve ako se nekome zamjere. Varaju se ako misle da tužioci nijesu „sposobni“ da kreativno tumače privatne komunikacije. <h2>AFERA ZA POKRIVANJE GLAVIH TEMA</h2> Umjesto da u Crnoj Gori glavna tema bude izjava Anta Nobila, advokata optuženog Milivoja Katnića, da je postupajući specijalni tužilac u procesu, Miloš Šoškić, krivotvorio dokaze iz sky prepiski, da je brisao dio komunikacija koje obesmišljavaju njegove optužbe, što je krivično djelo, javnost se zabavlja stupidarijama iz privatnih prepiski Mijajlovića i pokretanjem lažne, lažljive, bezobrazne inicijative dva člana PES-a o brisanju riječe „nasilna“ iz Zakona iz 2011. godine, u kojem se aneksija Crne Gore iz 1918-te, više nego opravdano, naziva nasilnom. I to od PES-a koji tobože donosi Barometar 26, koji predviđa da se neće pokretati teme koje nadalje dijele građane. A oni pokreću temu koja ne da dijeli, nego koja je bolna za Crnu Goru, bolna za sve žrtve neviđenog nasilja nad crnogorskim narodom i potomke žrtava. Briga me što misli Nikola Petrović, on je stotinama puta pokazao da je bliži onim iskompleksiranim stanovnicima Crne Gore kojima je Beograd san snova, nego što je vezan za istinsku Crnu Goru. Bliži su mu oni koji su naredili da se njegov prađed ubije, ukoliko se vrati u Crnu Goru, nego oni koji bi život dali za svoju otadžbinu. O ponašanju Nikole Petrovića se mnogo toga neafirmativnog može napisati, od okoline koja ga okružuje u Italiji, na kakvim skupovima učestvuje, kojom „himnom“ počinju ti skupovi, koju zastavu kače iza sebe, ko su vrlo čudni likovi koji ga savjetuju i iz koje su kuhinje. Gordan Stojović, jedan od inicijatora promjene zakona, moj nekadašnji prijatelj iz vremena dok je bio u Matici crnogorskoj i ambasador u Argentini, đe je dao ogroman doprinos u promociji CPC sa episkopom Gorazdom, vrlo dobro je nekad znao pravu istinu o NASILNOJ aneksiji Crne Gore. Samo čekam prijedlog iz iste kuhinje da svi počnemo da slavimo Pavla Đurišića i četnike, kako se ne bi dijelili. Aferim. Mnogo je onih koji su promjenom vlasti obrnuli i svoju pamet. Pada mi na pamet pjesma Sv. Petra Cetinjskog „Pogibija vezira Mahmut-paše na selo Kruse (1796)“, kada je kroz usta Mahmut paše napisao: „Dokle imam u ćesi novaca, a u Crnu Goru trgovaca, kojizi su lakomi na blago, učiniću što je meni drago, oni će mi prodat Crnogorce!“ <h2>BRUTALNI ZLOČINI</h2> Za one kojima nije jasno da je aneksija bila ne nasilna, nego da ima odlike stravičnog, teškog masovnog zločina, neka pogledaju sajt Britanskog parlamenta i raspravu iz 1920. godine o stanju u Crnoj Gori, samo neka ukucaju „Lord Sidenem“. Izvještaj lorda de Salisa, izaslanika Britanskog parlamenta o stanju u Crnoj Gori, potvrđuje sve navode „Krvavog albuma Karađorđevića“. A onda neka pogledaju pisanje beogradskog Vremena, Pravde i Politike od 10. februara 1924. godine, đe donose raspravu iz skupštine KSHS i govor Mihaila Ivanovića, predstavnika Federalista. Odnosno dio koji ima podnaslov „Crnogorce ubijaju što nisu verni Kralju“, a koji, između ostalog, glasi: „...Prvi je posao režima bio uništiti cio pravni poredak i slobodnu Crnu Goru. Srbijanski dinastičari dobijaju od režima pohvale i nagrade za paljenje kuća, vađenje očiju živim ljudima, bacanje đece na bajunetima kroz prozore, lomljenje ruku ženama i đeci kartečima iz topa, zato što nijesu vjerni Kralju i t.d. ... Divlji napadi na prošlost i tradicije Crne Gore, rušenje spomenika, pljačkanje istorijskih dokumenata i t.d.“. Niko iz skupštinske sale nije reagovao, niti opovrgao riječi Ivanovića, vjerovatno zato što nije bilo članova PES-a! Jedina reakcija je bila potpreśednika skupštine Lj. Bakića o tome kako nema „crnogorskog naroda u Crnoj Gori, već ima samo srpskog naroda“... Beogradski novinar Pantelija Jovović, dopisnik nekoliko beogradskih listova iz Crne Gore, piše u knjizi „Crnogorki političari“ iz 1924. (Vreme a.d): „Slom Crne Gore 1915. i način njenog ujedinjenja sa Srbijom 1918. g. dva su kobna datuma u njenoj istoriji. Prvi datum može se nekako i pravdati ali ovaj drugi jeste najgrozniji spomen srama i stida zvaničnoga Beograda. Golgota, koju je preživljavala Srbija za vreme evakuacije kroz albanske gudure, ni približno nije ravna onoj Golgoti, koju je Crna Gora preživela za vreme Ujedinjenja.  <figure><img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/20251018201032_cc15f9c5961dcb7bed1cd93af13d9bb7325d8148713096ae505e798978d0b0c8.jpg" data-media-id="editor_0" data-image-id="20251018201032_cc15f9c5961dcb7bed1cd93af13d9bb7325d8148713096ae505e798978d0b0c8" data-rendition-name="original" width="550" height="640" loading="lazy" alt="Predgovor knjige „Crnogorki političari“ iz 1924. beogradskog novinara Pantelije Jovovića, dopisnika nekoliko beogradskih listova iz Crne Gore"><figcaption>Predgovor knjige „Crnogorki političari“ iz 1924. beogradskog novinara Pantelije Jovovića, dopisnika nekoliko beogradskih listova iz Crne Gore</figcaption></figure>  No sve do 1921. g. o tim nečuvenim zločinima režima nije se ništa znalo. Crna Gora sve do tada bila je za našu javnost terra incognita. Do 1921. g. već je bilo popaljeno pet hiljada crnogorskih domova i niko, van Crne Gore, u ujedinjenoj Kraljevini o tome nije ništa znao.  <figure><img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/20251018201032_1cadbb9bb86240d9c711a1dff3144badaf852483b829d07b2b62492638783139.jpg" data-media-id="editor_1" data-image-id="20251018201032_1cadbb9bb86240d9c711a1dff3144badaf852483b829d07b2b62492638783139" data-rendition-name="original" width="400" height="586" loading="lazy" alt="Naslovnica knjige „Crnogorski političari“ beogradskog novinara Pantelije Jovovića"><figcaption>Naslovnica knjige „Crnogorski političari“ beogradskog novinara Pantelije Jovovića</figcaption></figure>  Tek prvi put tada beogradski 'Balkan' nalazi se pobuđen da me pošalje kao svoga naročitog izaslanika u Crnu Goru. Prvi sam, dakle, ja bio kome je pala u deo ta teška dužnost, da otkrije sve zločine počinjene posle Ujedinjenja u Crnoj Gori. I ja sam ih otkrio stavljajući na kocku svoj život. Demaskiranjem zločinaca, ja sam učinio da budem s bombama i revolverima napadnut i slučaj je hteo da ostanem u životu iako sam bio teško povređen. Moje izveštaje o prilikama u Crnoj Gori, preštampavali su ne samo svi naši domaći listovi, već i jedan dobar deo štampe u Italiji, Engleskoj, Francuskoj i t.d. Ja sam Evropi jasno predočio da je nesrećna Crna Gora, u čast i slavu Ujedinjenja, razapeta na krstu“... Ne mogu a da ne objavima dio teksta Chicago Tribune-a od 4. septembra 1919. pod naslovom „Zvanični izvještači donijeli užasne izvještaje u Pariz“, u kojem se kaže: „Pariz, 3. septembar, Američka i britanska vojna intervencija u Crnoj Gori radi spriječavanja raširenog masakra crnogorskih rojalista od strane Srba, u preporuci neutralnih posmatrača koji su došli u Pariz juče i koji danas pišu energične izvještaje svojim vladama: 'Pod srpskom okupacijom Crna Gora danas predstavlja mjesto najkrvavijeg pokolja u Evropi, izjavio je zvaničnik koji se vratio. Ukoliko se Engleska i Amerika ne umješaju, ni jedan crnogorski rojalista neće ostati živ. Srbi ih ubijaju na veliko'“.  <figure><img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/20251018201036_82dc074462229b7b0dd09fc19e6143c57d5f2cd2149e49f3ab59cf440f59aa5d.jpg" data-media-id="editor_2" data-image-id="20251018201036_82dc074462229b7b0dd09fc19e6143c57d5f2cd2149e49f3ab59cf440f59aa5d" data-rendition-name="original" width="1318" height="1920" loading="lazy" alt="Tekst o golgoti Crne Gore objavljen u listu Chicago Tribune 4. septembra 1919."><figcaption>Izvode iz govora Mihaila Ivanovića, predstavnika Federalista, u Skupštini KSHS u februaru 1924. godin objavili srpski mediji</figcaption></figure>  Vi, branitelji Džudit Rajnke od nas dokazanih zastupnika evroatlantskih integracija, valjda ćete vjerovati izvještajima onih koje nazivate zapadni prijatelji? Mada nije loše ni da čujete što je pisao list „Radni narod“, koji je izlazio u Podgorici 1927. i 1928. „Kad narod u Crnoj Gori hoće nekoga da prokune teško reče mu: 'Kosti ti u Zenici okapale'“. A evo zašto: „Kad je došla okupacija Crne Gore tamo su poslane hiljade vojnika, staraca, đece da robuju. To roblje moreno je tamo paśom smrću: golo, boso, gladno, premlaćivano, zlostavljano na sve načine i davano na prisilne radove po teškim zimskim vremenima praznog stomaka i golijeh lakata i koljena... Prema sigurnim vijestima zna se da su ti ljudi već skoro svi oboljeli od sićije i od reumatizma, tako da danas više liče na aveti nego na ljude. Uprava zatvora sprovodi prema njima naročiti sistem, da ni jedan neće ostati u životu. Njima se čak ne dozvoljavaju ni privatne novčane pomoći, da mogu kupiti sto im treba“...  <figure><img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/20251018201036_3824759e5a64ba45a67b70a11b3e1e25f1ad06c874c0b6a4deab51e0d373906e.jpg" data-media-id="editor_3" data-image-id="20251018201036_3824759e5a64ba45a67b70a11b3e1e25f1ad06c874c0b6a4deab51e0d373906e" data-rendition-name="original" width="4508" height="5551" loading="lazy" alt="Tekst o golgoti Crne Gore objavljen u listu Chicago Tribune 4. septembra 191"><figcaption>Tekst o golgoti Crne Gore objavljen u listu Chicago Tribune 4. septembra 1919.</figcaption></figure>  Na kraju ne mogu da odolim a da ne napišem, svako ko naśeda na idiotsku propagandu Demokrata da je svako ko, više nego opravdano, kritikuje vlast, posebno njih, saradnik kriminalnih klanova, neka se svako jutro pogleda u ogledalo i sam sebi kaže „ja sam idiot“ tri puta! Nema idiotskije konstrukcije od te kojom poluobrazovane i nesposobne Demokrate pokušavaju da spriječe da vidimo svi ono što nam oči izbi.