Ženska seniorska reprezentacija okupila se danas u Podgorici, a zatim otputovala za Bar, gdje će obaviti pripreme za nastup na šampionatu Evrope, koji se igra od 18. do 29. juna, saopšteno je iz Košarkaškog saveza Crne Gore.
-Čeka nas mnogo posla, jer znamo šta nas očekuje, a to je prije svega izuzetno jaka grupa. Ali, imamo dovoljan broj kontrolnih mečeva da možemo dobro da se spremimo za izazove koji nas čekaju u Brnu. Osim toga igraćemo i na Igrama malih zemalja Evrope, gdje ćemo imati mogućnost da probamo neke mlađe igračice, kako bi mogli da vidimo kako one mogu da nose teret što se tiče Evropskog prvenstva – kazala je na današnjoj konferenciji za novinare u prostorijama KSCG Jelena Škerović, selektorka Crne Gore.
Ženski Eurobasket igra se u četiri zemlje (Češka, Njemačka, Italija i Grčka), a naša reprezentacija grupnu fazu igraće u Brnu, gdje će joj pored domaćina rivali biti šampion Evrope Belgija i selekcija Portugala, koja je u posljednjem kolu kvalifikacija savladala Srbiju i prvi put izborila učešće na kontinentalnoj smotri.
-Favorit grupe naravno da je Belgija, ali tu je i domaćin Češka, a u grupi je i Portugal, koji je ima fizički veoma jaku ekipu koja igra izuzetno agresivno. Tražićemo svoju šansu da dođemo do pobjede kako bi izborili prolaz dalje, što je i glavni cilj. Neće biti lako, ali vjerujem da ćemo se kroz pripremni period spremiti najbolje što možemo i da ćemo spremni dočekati prvenstvo Evrope – istakla je Škerović.
Prema planu i programu našeg stručnog štaba, prve provjere košarkašice imaće 20. i 21. maja protiv Srbije na Zlatiboru, zatim će od 26. do 31. maja učestvovati na Igrama malih zemalja Evrope u Andori, a 11. juna naša reprezentacija gostovaće Sloveniji, dok će dva dana kasnije u Bolonji imati posljednji test pred Eurobasket protiv selekcije Italije.
-Kada su u pitanju Igre malih zemalja Evrope spisak smo morali da predamo još u januaru i na njemu su u glavnom mlađe igračice, koje su bile sa nama u novembru i februaru, ali kao osmi, deveti i deseti igrač, tako da im se sada ako zasluže otvara mogućnost da imaju veću minutažu. To međunarodno takmičenje biće prilika da one stiču iskustvo, tako da će u Andori na njima biti akcenat. Ukupno imamo dosta kontrolnih mečeva, koji će pokazati da li smo kadri da napravimo neki iskorak – objasnila je Škerović.
U odnosu na prethodni Eurobasket, sada postoje određene razlike.
-Imamo kadrovskih problema. Amerikanka Mek je u WNBA i dolazi tek dvije nedjelje prije Eurobasketa, Lana Vukčević je u Americi na koledžu, tako da nema ni nje, tako da je jedini centar Maja Bigović. Imamo par novih igračica, koje ćemo kroz pripremi period da ispratimo i da vidimo kako su one napredovale za ove dvije godine.
Naša reprezentacija igraće grupnu fazu Eurobasketa u Brnu sa domaćinom šampionata, selekcijom Češke, a grupu C čine još Belgija i Portugal. Po rasporedu prvo kolo igraće se 19. juna, Češka - Crna Gora, dan kasnije rival našim košarkašicama biće Belgija, dok 22. juna u trećem kolu igraju Crna Gora - Portugal.
-Raspored kao raspored, ali generalno taj posljednji meč sa Portugalom može biti odlučujući. Zavisi naravno sa kim bi mogli da se ukrštamo, da li će to biti Španija ili Njemačka, a to svakako može imati veliki značaj – dodala je Škerović.
Na pitanje da li je neuspjeh ukoliko naš nacionalni tim ne prođe grupu, selektorka je bila jasna.
-Mislim da nije, jer proteže se priča evo četiri godine o smjeni generacije. Neke nove igračice koje dolaze nemaju to iskustvo, ali mislim da ćemo se zajedno dobro uklopiti. Nakon Meksika, gdje smo igrali bez Amerikanki, gdje su mlađe sticale neka nova iskustva, te novembra i februara, ovo je sada šlag na torti, da bi kroz tri – četiri godine možda dočekale i onu ,,jagodu” na šlagu – slikovito je opisala nekadašnja plejmejkerka, sada selektorka Crne Gore.
Šampionat Evrope ovog ljeta biće osmo uzastopno učešće na kontinentalnim smotrama za žensku reprezentaciju, što je jako bitno za crnogorsku žensku košarku.
-Imamo možda 20 seniorskih igračica, ako i tako može da se kaže, jer je na našem spisku četiri igračice koje su do 20 godina, a dvije iz U18 reprezentacije. Tako da sa malim fondom igračica osam puta uzastopno plasirati na prvenstvo Evrope je fenomenalan rezultat. Sve reprezentacije na Eurobasketu imaju ekipe koje igraju Evroligu ili Evrokup, a mi smo jedina zemlja koja već duži niz godina nema ekipu koja je u Evroligi ili Evrokupu. Zbog iskustva mislim da je to veliki hendikep za naše igračice, ali kroz mlađe reprezentativne selekcije i sada u seniorskoj reprezentaciji imaju priliku da osjete i to iskustvo – zaključila je Škerović.
Jelena Škerović, selektorka Crne Gore, objavila je još ranije spisak od 16 imena, na koje računa za predstojeći šampionat, a na njemu se nalaze: Milica Jovanović (Miškolc, Mađarska), Bojana Kovačević (Hapoel Petah Tikva, Izrael), Jovana Pašić, (Hapoel Kfar Saba, Izrael), Dragana Živković (Arad, Rumunija), Marija Leković (Avenida, Španija), Sofija Živaljević (Arxil, Španija), Maja Bigović (Budućnost Bemax), Zorana Radonjić (Budućnost Bemax), Milena Bigović (Budućnost Bemax), Nikolina Ilić (Budućnost Bemax), Jelena Bulajić (Budućnost Bemax), Jovana Savković (Budućnost Bemax), Atina Radević (Budućnost Bemax), Jelena Vučetić (bez kluba), Nataša Mek (Đirona, Španija), Andrea Glomazić (Veilchen, Njemačka). Na spisku je i Marija Baošić, plejmejkerka Budućnost Bemaxa, dok će ovu akciju, kao je saopšteno, iz privatnih razloga preskočiti Dragana Živković, koja je otkazala nastup.

Portal ETV

original

viewImage

baseImage

610x380

500x500

400x240

400x203

1250x600

1084x550

thumbnail

Crnogorske košarkašice počele pripreme za Eurobasket

,,Sija zvijezda, sija svaka, al' naljepše – petokraka“. Tako se decenijama, poslije Drugog svjetskog rata govorilo u Crnoj Gori u čast 9. maja, Dana pobjede ili u slavu Trinaestog jula, Dana ustanka. &nbsp; <h2>SJAJ PET DANICA...</h2> Bila je to prirodna glorifikacija antifašizma. Crna Gora je poslije 1918. bila ugušena mengelama srpske okupacije, izbrisana kao država. Ponovo se digla, ponovo je prodisala u borbi protiv fašizma kroz vatru Drugog svjetskog rata, povratila svoje ime i identitet u socijalističkoj federativnoj Jugoslaviji. I bila dio velike svjetske antifašističke koalicije. &nbsp; I pripovjedalo se u romantičnom sjećanju da sija na nebu zvijezda Danica, baš iznad Herceg Novog i baš tako jako da osvijetli sjaj onih pet Danica, mladih đevojaka iz Orjenskog partizanskog odreda. Njih pet što su živote položile, od Bileće, Foče, do Sutjeske i Neretve, noseći puškomitraljeze ili vidajući rane drugovima. Danica Tomašević, Danica Kosić, Danica Popivoda, Danica Bojanić, Danica Đurović – pet proleterki. &nbsp;  <figure> <img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/20250513150520_8e8c241915aa4a3f32d1cc208cf604cdea3409c4c4058243483c597b80a600e8.jpg" data-media-id="editor_0" data-image-id="20250513150520_8e8c241915aa4a3f32d1cc208cf604cdea3409c4c4058243483c597b80a600e8" data-rendition-name="original" width="204" height="247" loading="lazy" alt="MLADOST PALA ZA NOVU MLADOST: Obilježje u Herceg Novom za sjećanje na pet Danica"> <figcaption>MLADOST PALA ZA NOVU MLADOST: Obilježje u Herceg Novom za sjećanje na pet Danica(Photo: UGC)</figcaption> </figure>  Znaju li Novljani kada koračaju šetalištem Pet Danica; da je najmlađa od njih, Danica Bojanić, otišla od kuće bez pozdrava sa majkom, a da je brata srela tri godine kasnije, na Sutjesci, dok ju je držao kada je izdisala u samrtnom ropcu; da je Danica Tomašević bila puškomitraljezac, da je nosila ranjenu drugaricu 40 kilometara, da je poginula u proboju, zajedno sa Savom Kovačevićem... &nbsp; To je djelić velike crnogorske antifašističke istorije: mladost je dala, ono najvrjednije što ima, da bi se pojavile nove mladosti. Bilo je to vrijeme kada je sloboda, od Triglava do Đevđelije, umjela da pjeva kao što su sužnji pjevali o njoj. &nbsp; <h2>...MRAK NEGACIJE ANTIFAŠIZMA</h2> Danas, osamdeset godina kasnije, Crna Gora je više litijaška i novočetnička, nego antifašistička. &nbsp; Vidljivo je to na svakom koraku. Prvosveštenik Crkve Srbije u Crnoj Gori Joankije Mićović, prije desetak dana ali i prije koji dan, baš pred Dan pobjede, usudio se da ponavlja bestidnu laž o koljaču Pavlu Đurišiću kao junaku, dok jerej Srpske pravoslavne crkve, Femić neki, radosno usklikuje - svi smo mi Pavle Đurišić... &nbsp;  <figure> <img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/20250513150520_6c9e39e2820e98e783eab269e84bc20ab9195a09e26148d8f881e61a5eb3a1ab.jpg" data-media-id="editor_1" data-image-id="20250513150520_6c9e39e2820e98e783eab269e84bc20ab9195a09e26148d8f881e61a5eb3a1ab" data-rendition-name="original" width="800" height="539" loading="lazy" alt='NADIMAK NOSI S RAZLOGOM: Marko ,,Šubara" Kovačević '> <figcaption>NADIMAK NOSI S RAZLOGOM: Marko ,,Šubara" Kovačević(Photo: UGC)</figcaption> </figure>  A u Nikšiću gradonačelnik Marko Kovačević, pitomac četničkog vojvode Andrije Mandića, sramno tvrdi da su crnogorski antifašisti u stvari pravi fašisti, opravdavajući tako svoj nadimak Šubara. Tamo, na sjeveru, u Pljevljima, Dario Vraneš broji Bošnjake kao Turke, valjda da ih razgoni na buljuke...  <figure> <img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/20250513150524_1d0685270a4d2cd8319caafb7bb8527dad1e87f4806a057c8d8fb34d491b464f.jpg" data-media-id="editor_2" data-image-id="20250513150524_1d0685270a4d2cd8319caafb7bb8527dad1e87f4806a057c8d8fb34d491b464f" data-rendition-name="original" width="307" height="164" loading="lazy" alt="BORBA ZA SLOBODU UZ KRST I PETOKRAKU: Sveštenici koji su bili u partizanima"> <figcaption>BORBA ZA SLOBODU UZ KRST I PETOKRAKU: Sveštenici koji su bili u partizanima(Photo: UBNORA)</figcaption> </figure>  <h2>SVIJETLI PRIMJERI U TAMNIM MANTIJAMA</h2> Pljujući tako, sve redom, ne samo na partizane, već i na sveštenike Srpske pravoslavne crkve u Crnoj Gori. Za one koji ne žele da znaju, jedan podatak: 55 popova i studenata teologije borilo se i ginulo - uz krst i sa petokrakom - protiv fašizma i za ideju slobode. &nbsp; Recimo, pop Boško Popović, koji je s ponosom nosio svešteničku mantiju. I nije u smetala da učestvuje u Trinaestojulskom ustanku, da učestvuje u diverzijama protiv okupatora. Kada su ga četnici 17. juna 1942. uhvatili i prije strijeljanja mu ponudili da se pričesti, sa gađenjem je okrenuo glavu i procijedio: ,,Nije ovo krv Isusova, To su splačine fašističke!”. Da, bilo je tada u tom vremenu ratnom ljudi u mantijama koji su znali da cijene istinu, državu i svoju čast. &nbsp; <h2>VLAST JE VLAST, A ČAST JE...</h2> U ovom vremenu, ni istina ni čast nijesu najvažniji za one što su vlast ili bliski vlasti. Jer, baš briga za istinu Joanikija i ekipu iz Crkve Srbije. Baš briga za antifašizam i Šubaru Kovačevića i Daria Vraneša, kao i njihovog šefa Andriju Mandića. Računaju: došlo je njihovo vrijeme; oni su sada na vlasti i promijeniće Crnu Goru. &nbsp; I dok čelnici srpske crkve, kao i lokalni moćnici - podržani iz vrha državne vlasti - sprovode bezočnu reviziju istorije i glorifikuju neofašizam, država ćuti, državno tužilaštvo ne mrda s mjesta, snom mrtvijem spava. &nbsp; Zamislite što bi bilo u Njemačkoj da tamo neko javno, bio sveštenik ili političar ili običan građanin, glorifikuje ratnog zločinca? Ne treba se mnogo premišljati, sve je tamo precizno regulisano. Krivični zakon Njemačke, u članu 130, oštro kažnjava, zatvorom od tri do pet godina, one – citiram - ,,koji odobravaju u javnosti djela počinjena tokom nacističke diktature ili potiču mržnju i ksenofobiju“. &nbsp; <h2>JEDAN PROJEKAT, VIŠE IMENA &nbsp;</h2> Ali, ovo ovđe je Crna Gora - oslobođena od antifašizma, neopterećena istinom i čašću. &nbsp; I nije riječ o nepoznavanju istorije, iako je Jovan Mićović srednjoškolski ponavljač. Ne radi se ni o manjku informacija ili pogrešnim procjenama. Ovo što gledamo jeste pravo razotkrivanje sistema vrijednosti, odnosno – antivrijednosti one ,,postavgustovske” Crne Gore &nbsp;u kojoj se urinira po spoemniku Ljuba Čupića, veličaju koljači a četnički sveštenici-zločinci Maca i Šiljak proglašavaju svecima. &nbsp;  <figure> <img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/20250513150528_7e5b51e45f9474bca95cffa3ee56a5456cb4fec4f6715ccff3f05d8756d2bbb6.jpg" data-media-id="editor_3" data-image-id="20250513150528_7e5b51e45f9474bca95cffa3ee56a5456cb4fec4f6715ccff3f05d8756d2bbb6" data-rendition-name="original" width="720" height="406" loading="lazy" alt='NE INTERESUJE GA 9.MAJ: Zdravko Krivokapić, premijer prve ,,postavgustovske" vlade '> <figcaption>NE INTERESUJE GA 9.MAJ: Zdravko Krivokapić, premijer prve ,,postavgustovske" vlade(Photo: UGC)</figcaption> </figure>  Zato je prvi premijer u oslobođenoj Crnoj Gori Zdravko ,,Rukoljub“ Krivokapić promovisao ideju da pravi praznik te nove Crne Gore ne bude Dan Pobjede. &nbsp; - Mi danas ne treba da slavimo 9. maj, Dan pobjede, nego 23. i 24. septembar (dan kada je konstituisan novi saziv Skupštine) - ushićeno je poručivao 2020. godine tada mandar za premijera Krivokapić, dok se gostio na slavlju na imanju Bata Carevića, otetom od državne imovine. &nbsp; Zdravko Krivokapić, prvi među Amfilohijevim apostolima, bio je bio potpuno iskren – za njega i njegove antifašizam nije bio vrijedan pomena, kamoli da se obilježava ili slavi. &nbsp; Avgustovska većina koja vlada Crnom Gorom od 2020. godine, politička elita koja je došla na talasu litija i velikosrpstva, već pet godina pokazuje svoje pravo, mračno, svetosavsko, neofašističko lice. &nbsp; U stvari: sprovodi projekat ,,Srpskog sveta”, koji se ranije, za vrijeme vožda Slobodana Miloševića zvao ,,Svi Srbi u jednoj državi”, a nešto ranije, u doba četnika, Moljevićeva ,,etnički čista Jugoslavija”, ili u doba Garašanina ,,Velika Srbija”. &nbsp; Više imena za jednu ideju, za stvaranje jedne, svetosavke velike države na Balkanu u kojoj će jedan narod, srpski, biti dominantan, baš kao i jedna crkva, Srpska pravoslavna crkva. &nbsp; Jedna zemlja, jedan narod, jedan vođa – zvuči poznato, zar ne? &nbsp; <h2>PUT DO ZLOČINA</h2> To je ono isto lice politike koja je svojevremno, početkom devedestih spremala veliki rat za srpske teritorije u Jugoslaviji, sve do one Šešeljeve zapadne granice srpstva: Karlovac-Karlobag-Ogulin-Virovitica. &nbsp; Od tog političkog koraka nema drugog puta do onog koji vodi na stratišta genocida u Srebrenici, nema druge odmazde do višegodišnje opasade Sarajeva za one koji su nepokorni...&nbsp; Svako ko je svestan nedavne prošlosti krvavog raspada Jugoslavije, zna da nije moguće – bez prolivanja nove krvi – ponavljati ideju krvi i tla, pokušavati da se ostvari velikosrpski proojekat. &nbsp; Zato su kreatori Srpskog sveta osmislili plan: da se ovđe u Crnoj Gori revizijom istorije izjednače partizani i četnici; antifašisti i fašisti, baš kao u Srbiji. &nbsp;  <figure> <img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/20250513150528_8fbe22f91f3d7dcd99d142a2f7f6eba72b72a332c978bbb7e5dc57845bdd57d7.jpg" data-media-id="editor_4" data-image-id="20250513150528_8fbe22f91f3d7dcd99d142a2f7f6eba72b72a332c978bbb7e5dc57845bdd57d7" data-rendition-name="original" width="275" height="183" loading="lazy" alt="POKUŠAJ BEZOBZIRNE REVIZIJE ISTORIJE: Četnički skup u Crnoj Gori "> <figcaption>POKUŠAJ BEZOBZIRNE REVIZIJE ISTORIJE: Četnički skup u Crnoj Gori(Photo: UGC)</figcaption> </figure>  PLAN ,,MIRNE OKUPACIJE” Sve da bi se stvorili uslovi za promjenu državnog ustrojstva Crne Gore. &nbsp; Ne u onom klasičnom smislu promjene granica. Već promjene državne istine, državne suštine. I zato se počinje sa veličanjem četnika i negiranjem partizana, sa veličanjem velike Srbije i brisanjem Crne Gore, da bi na kraju završilo usvajanjem tobože benignih zakona – da lagano srpski jezik postane jedini zvanični i da se uvođenjem dvojnog državljanstva obezbijedi dugotrajno ostajanje na vlasti. Ali i da tako opstane ideja o stvaranju velike srpske države. Vučićeva Srbija je za &nbsp;to odavno spremna, Dodikov entitet Republika Srpske spreman je da krvari za tu stvar, samo još da se Crna Gora umiri i utihne i priča o ,,srpskom svetu” više neće biti priča nego realnost. &nbsp; Da, drugarice i drugovi, tako su i takvu su nam spremili budućnost. Ali, nije to prvi put i valja vjerovati da Crna Gora ima svoj građanski odgovor.&nbsp; Neće moći, no pasaran - ili bilo kako drugačije. Valjda ovđe ima neki nedoder kojim ova država opstaje uspravna.

Veličanje četništva i fašizma kao uvod u promjenu državnog identiteta Crne Gore

Crnogorski karate na Evropskom prvenstvu u Jerevanu ispunio je oba zacrtana cilja - produžio je kontinuitet uspješnih nastupa i osvajanja medalja i dobio organizaciju kontinentalnog šampionata 2028. godine, kazao je predsjednik Karate saveza Predrag Perković.
Perković je kazao da je misija delegacije Karate saveza bila izuzetno uspješna u Jerevanu i da nijesu samo ispunjenjena očekivanja, već su i prevaziđena.
On je podsjetio da je Nemanja Mikulić osvojio srebrnu medalju, dok su Balša Vojinović, Nenad Dulović i Vladimir Mijač bili bronzani.
- Sa četiri osvojene medalje, u obje karate doscipline, ostvaren je najbolji rezultat do sada u seniorskoj konkurenciji. Čestitke reprezentativcima na ostvarenim rezultataimma, hvala im što su nas učinili ponosnim, rezultatima, ali i odnosom prema grbu koji nose - rekao je Perković na konferenciji za novinare.
On je podsjetio da su crnogorski sportisti imali još dvije borbe za medalju i da je bilans uz malo sreće mogao biti još bolji.
- Čestitke selektorima, matičnim klubovima i trenerima, jer je njihov rad baza za postizanje reprezentativnih rezultata - naveo je Perković.
On je istakao da je ponosan i na dobijanje organizacije EP, navodeći da će Podgorica nakon 39 godina ponovo ugostiti najbolje seniore Evrope.
Prema njegovim riječima, za pohvalu je i imenovanje Veljka Brnovića za generalnog sekretara Mediteranske karate federacije, koja okuplja takmičare sa tri kontinenta.
Osvajač srebrnog odličja Nemanja Mikulić zahvalio se svom ocu i treneru Slađanu Mikuliću, navodeći da bez njega sve ovo ne bi bilo moguće.
- Hvala selektoru Almiru Cecunjaninu i treneru Žarku Rakoviću, mojim drugovima iz reprezentacije na podršci, sa kojim smo naporno radilitokom cijele godine. Medalja je rezultat kontinuiranog rada i rezultata u dosadašnjoj karijeri. Bila je jaka konkurencija, imao sam pritisak, ali uspio sam to da prevaziđem i dođem do kraja - rekao je Mikulić.
Najmlađi osvajač odličja, Balša Vojinović kazao je da se sa petog kontinentalnog šampionata vraća sa četvrtom medaljom, prvom u seniorskoj konkurenciji.
On je podsjetio da je ove godine osvojio medalju i na šampionatu Evrope u konkurenciji mlađih seniora.
- Hvala trenerima u mom klubu, sparing partnerima. Naporan rad je dao rezultat. Zadovoljan sam i ponosan što sam u svom debiju u seniorskoj konkurenciji osvojio medalju, sa samo 19 godina - rekao je Vojinović.
Mijač, koji je osvojio prvo evropsko odličje u katama pojedinačno za crnogorski karate ikada, kazao je da mu je čast što se domogao istorijske medalje, koja se toliko čekala u pojedinačnoj konkurenciji.
- To svjedoči o napornom, pametnom i jako dobro organozovanom radu u klubu i reprezentaciji. Počastvovan sam što sam dio generacije koja podiže nivo karatea u Crnoj Gori. Zahvalio bih se selektorki Mileni Milačič, koja je preko deceniju uključena u moj rad. Hvala što je uticala na uspjeh, kao i Almiru Cecunjanin koja je od početka uz mene - rekao je Mijač.
On je čestitao medalje i ostalim crnogorskim karatistima, navodeći da su na dostojanstven način branili boje svije države.
Selektorka u katama, Milena Milačić, kazala je da je ponosna što je dio tima, koji već nekoliko godina u kontinuitetu ostvaruje dobre rezultate.
- Posebno sam ponosna na medalju Mijača, to je rezultat velikog truda i rada. Srećna sam što je istorijska medalja došla u njegove ruke. Unutrašnja snaga donijela je na kraju rezultat, jer na jakom takmičenju nijanse odlučuju osvajače medalja. Podigli smo ljestvicu, sada je veliki rad na nama - rekla je Milačić.
Selektor Almir Cecunjanin istakao je da su crnogorski karatisti od pet težinskih kategorija bili akteri tri borbe za medalju i sve tri osvojili.
- To najbolje govori o rezultatu koji smo napravili. Siguran sam da to do sada nijednom selektoru nije uspjelo. Hvala predsjedniku Perkoviću i Karate savezu na uslovima koji su nam omogućeni, da se moji takmičari osjećaju kao pravi sportisti i da na najbolji mogući način predstavljamo crnogorski karate - zaključio je Cecunjanin.

Perković: Na EP u Jerevanu ispunjena oba cilja

Novi papa Lav XIV (Robert Francis Prevost), izabran prije svega pet dana, već je predmet globalnih očekivanja i poziva na apostolske posjete iz raznih krajeva svijeta. Prvi formalni poziv stigao je upravo iz ratom pogođene Ukrajine – predsjednik Volodimir Zelenski je tokom telefonskog razgovora pozvao papu da posjeti Kijev.
- Takva posjeta donijela bi pravu nadu svim vjernicima i cijelom našem narodu - napisao je Zelenski na društvenoj mreži X.&nbsp;
Razgovor s papom opisao je kao "vrlo srdačan i značajan", zahvalivši mu na podršci Ukrajini, te istakavši važnu humanitarnu ulogu Vatikana u nastojanjima da se djeca deportovana u Rusiju vrate svojim porodicama, referišući se na napore kardinala Matea Cupija.
Zelenski je papi prenio informacije o mogućim pomacima prema primirju, te naglasio da su se njih dvojica dogovorili da ostanu u kontaktu i sastanu se u bliskoj budućnosti.
Papa Franjo je ranije izražavao želju da posjeti Kijev, ali uz uslov da posjeti i Moskvu. Sada je na Lavu XIV da odluči hoće li, i kada, prihvatiti poziv iz Kijeva.&nbsp;
Njegova geopolitika još nije potpuno oblikovana, ali prve konture mogle bi se nazrijeti već ovog petka, kada će primiti ambasadore akreditovane pri Svetoj Stolici. Već sjutra, papa će se susresti i s predstavnicima Istočnih crkava.
U međuvremenu se spominju i druge moguće destinacije. Prvi međunarodni put bi mogao voditi u Tursku – tačnije u Niceju – povodom obilježavanja godišnjice Prvog vaseljenskog sabora iz 325. godine. Taj događaj nosi snažan ekumenski značaj jer prethodi velikim raskolima u hrišćanstvu. Ujedno, ove godine su katolički i pravoslavni Vaskrs pali na isti datum, što dodatno pojačava simboliku eventualnog susreta sa vaseljenskim patrijarhom Bartolomejem, koji u nedjelju dolazi u Vatikan na misu inauguracije novog pontifikata.
Posjeta Turskoj nosi i diplomatske izazove – dok je papa Franjo već boravio u toj zemlji, Lav XIV bi mogao biti pozvan i na zvanične susrete u Ankari.
Na pitanje portugalske novinarke o eventualnom putovanju u Fatimu, papa je izjavio da su se planovi koje je imao kao kardinal promijenili. Takođe je odbacio mogućnost skorog odlaska u svoju rodnu zemlju – Sjedinjene Američke Države – rekavši jasno: "Ne uskoro."&nbsp;
Međutim, više otvorenosti pokazao je prema Peruu, gdje je proveo 20 godina kao misionar i biskup.
- Očekujte uskoro vijesti o meni u Peruu - poručio je novinarki Paoli Ugaz.
Dok svijet čeka prve korake Pape Lava XIV, oči vjernika, ali i diplomata, uperene su u Vatikan, gdje će se uskoro odlučivati o njegovim prvim putovanjima – i možda o jednoj od najvažnijih poruka mira u doba rata.

Hoće li papina prva posjeta biti Ukrajini: Stigla pozivnica iz Kijeva

Učešće Centralne banke Crne Gore (CBCG) na današnjem Ekonomskom i finansijskom dijalogu sa Evropskom unijom (EFD), na visokom nivou u Briselu, predstavlja potvrdu naše snažne posvećenosti evropskoj integraciji i ekonomskoj konvergenciji sa EU. Posebno cijenimo konstruktivan dijalog sa Evropske komicije, ECB i ostalim partnerima, kao i podršku koju dobijamo kroz zajedničke preporuke i tehničku saradnju. Ovakva platforma omogućava usaglašavanje politika i ubrzava reformske procese u oblastima od ključnog značaja za monetarnu i finansijsku stabilnost, poručila je guvernerka Centralne banke Irena Radović. Radović je učestvovala na Ekonomskom i finansijskom dijalogu sa Evropskom unijom danas u Briselu, pod predsjedavanjem ministara ekonomije i finansija Poljske, Danske i Kipra – zemalja koje čine aktuelnu predsjedavajuću trojku Savjeta EU i komesara za ekonomiju i produktivnost, Valdisa Dombrovskisa. Ovogodišnji dijalog je okupio visoke zvaničnike i predstavnike država partnera EU, Evropske komisije i Evropske centralne banke, u cilju razmjene mišljenja o ključnim reformskim agendama i ekonomskom usklađivanju sa EU. Na sastanku su razmatrani Zajednički zaključci sa preporukama Evropske komisije, koji identifikuju reformske prioritete usmjerene na jačanje makroekonomske stabilnosti, unapređenje konkurentnosti i ubrzanje procesa ekonomske konvergencije sa EU. Govoreći u svojstvu guvernerke zemlje kandidatkinje koja koristi euro bez formalnog članstva u Eurozoni,Radović je istakla, kako je rekla, aktivne napore crnogorskih vlasti da Crna Gora istovremeno odgovori na eksterne šokove i ubrza konvergenciju sa EU. - U trenutnom geopolitičkom kontekstu eurizacija donosi stabilnost i predvidivost što su ključne prednosti za ulaganja u vremenu globalne fragmentacije - rekla je ona. Guvernerka Radović je predstavila konkretne korake koje CBCG sprovodi u cilju modernizacije finansijskog sektora i intergacije Crne Gore u evropski finansijski ekosistem značajno prije formalnog članstva u EU. - Ostvarili smo jedan od najvažnijih ciljeva – pristupanje Crne Gore SEPA zoni u novembru 2024. godine. U punom zamahu su pripreme za potpunu integraciju našeg bankarskog sektora kako bi u najkraćem roku, do oktobra ove godine, otpočele prve SEPA transakcije. Već 19. maja započinjemo online kliring u skladu sa ISO 20022 standardom, dok se lansiranje nacionalnog sistema instant plaćanja kroz evropski TIPS Clone, očekuje u julu 2026. godine - istakla je Radović. Prema njenim riječima, ove reforme, usmjerene na razvoj bezgotovinskog plaćanja i digitalne infrastrukture, značajno doprinose većoj konkurentnosti, bržem protoku kapitala i boljoj uključenosti crnogorskih građana i privrede u savremene finansijske tokove. Prema internoj procjeni CBCG, SEPA i instant plaćanja mogli bi donijeti godišnju korist od oko 160 miliona eura, što predstavlja 2,3 odsto BDP-a, uz vidljiv doprinos poboljšanju životnog standarda i jačanju konkurentnosti crnogorske privrede. - Očekuje se da će ovi efekti pomoći i u smanjenju dohodovnog jaza sa EU za 11 procentnih poena, odnosno povećati dohodak po glavi stanovnika za dodatnih 2.538 eura u narednih deset godina, samo zahvaljujući implementaciji SEPA i TIPS sistema. CBCG ostaje posvećena daljem jačanju regulatornog i nadzornog okvira, modernizaciji platnog sistema i potpunoj usklađenosti sa pravnom tekovinom EU u domenu finansijskih usluga - saopšteno je iz CBCG-a.  <figure><img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/2025051317058_e2fbfe9b93b8b98ef287362404b5ec3f9b58359afd77a0a28ca90c25e1fd58f8.jpg" data-media-id="editor_0" data-image-id="2025051317058_e2fbfe9b93b8b98ef287362404b5ec3f9b58359afd77a0a28ca90c25e1fd58f8" data-rendition-name="original" width="1290" height="960" loading="lazy" alt="Radović u Briselu"><figcaption>Šarec i Radović(Photo: CBCG)</figcaption></figure>  U okviru boravka u Briselu, Radović se sastala sa Marjanom Šarecom, specijalnim izvjestiocem Evropskog parlamenta za Crnu Goru. Tokom sastanka je naglašena odlučnost CBCG da, u okviru svojih nadležnosti, intenzivno doprinosi adresiranju ključnih ekonomskih izazova i ubrzanju reformskog procesa, s ciljem dodatnog osnaživanja evropske perspektive Crne Gore. Delegacija CBCG se sastala i sa Valentinom Superti, direktoricom za Zapadni Balkan u Generalnom direktoratu za proširenje i istočno susjedstvo (DG ENEST) i Adelom Marsulo, predstavnicom Kabineta evropske komesarke za proširenje Marte Kos. Na sastanku su razmatrani glavni prioriteti CBCG u domenu evropskih integracija, uključujući regulatornu harmonizaciju, institucionalnu transformaciju i učinke u modernizaciji crnogorskog finansijskog sistema iz ugla doprinosa ekonomskoj konvergenciji. Posebna pažnja bila je posvećena pripremi CBCG za buduće članstvo u Evropskom sistemu centralnih banaka (ESCB). Predstavnici Evropskog parlamenta i Evropske komisije su izrazili snažnu podršku aktivnostima CBCG i potvrdili važnost kontinuiranog dijaloga i tehničke saradnje. - Ohrabruje nas što je u svim susretima u Evropskoj komisiji i Parlamentu prepoznat kvalitet rada Centralne banke Crne Gore i važnost našeg doprinosa u procesu pristupanja. Nastavljamo da gradimo stabilan, transparentan i evropski kompatibilan finansijski sistem – u interesu građana i održivog razvoja Crne Gore. Centralna banka Crne Gore ostaje čvrsto posvećena sprovođenju preporuka Evropske komisije, Evropske centralne banke i Eurostata, u cilju ubrzanja evropskih integracija i daljeg usklađivanja našeg institucionalnog i operativnog okvira sa standardima Evropskog sistema centralnih banaka - poručila je guvernerka Radović.

Radović u Briselu: SEPA, TIPS i regulatorne reforme ubrzavaju EU integraciju i jačaju konkurentnost

Da je zapošljavanje po partijskoj osnovi doprlo do svih dubina i širina crnogorskih institucija nije tajna, ali ono što dodatno zabrinjava jeste činjenica da se za visoke funkcije ne biraju samo politički podobni – nerijetko je riječ o ljudima skromnog obrazovanja i iskustva. ĐURAŠKOVIĆEVO VJEČITO DIREKTOROVANJE Aktuelni izvršni direktor Pošte Crne Gore Josip Đurašković ima iskustva u rukovođenju državnim preduzećima – prije direktorske funkcije u Pošti, bio je direktor Regionalnog vodovoda. &nbsp;  <figure> <img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/2025051201050_67ff41966a5b18bd006384670aab95269806c46e77fd6bb319e879fa15409804.jpg" data-media-id="editor_0" data-image-id="2025051201050_67ff41966a5b18bd006384670aab95269806c46e77fd6bb319e879fa15409804" data-rendition-name="original" width="690" height="462" loading="lazy" alt="IZUČIO GRADIVO ZA DIREKTORA: Josip Đurašković"> <figcaption>ZUČIO GRADIVO ZA DIREKTORA: Josip Đurašković(Photo: UGC)</figcaption> </figure>  U kratkoj pauzi između direktorskih funkcija, Đurašković je bio koordinator službe bezbjednosti u Regionalnom vodovodu. Da je predodređen za direktorske funkcije, ne može se zaključiti po njegovoj biografiji i obrazovanju, ali može po političkoj pripadnosti – član je Demokrata Alekse Bečića. Pošta Crne Gore, nakon zahtjeva za slobodan pristup informacijama, poslala je kopiju diplome Đuraškovića sa specijalističkih studija – koja pokazuje da je direktor tog preduzeća 2011. godine stekao zvanje diplomiranog ekonomiste na Fakultetu za preduzetnički biznis u Beogradu. Prosječna ocjena mu je 7,56.&nbsp;  <figure> <img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/2025051201050_f67e309d9423fe738f991cbe68265b5551ace6361c98667653bd33bd59a915d8.png" data-media-id="editor_1" data-image-id="2025051201050_f67e309d9423fe738f991cbe68265b5551ace6361c98667653bd33bd59a915d8" data-rendition-name="original" width="376" height="617" loading="lazy" alt="CRNO NA BIJELO: Diploma Josipa Đuraškovića"> <figcaption>CRNO NA BIJELO: Diploma Josipa Đuraškovića(Photo: Portal ETV)</figcaption> </figure>  Đurašković je fakultet završio 2011, ali je njegovo studiranje počelo znatno ranije, i to – u prošlom vijeku. Višu poslovnu školu u Beogradu upisao je 1999. godine. Dvogodišnje studije, kako nam je saopšteno iz Beogradske akademije poslovnih i umetničkih strukovnih studija, Đurašković je završio 2007. godine.&nbsp; Treću godinu studija završio je 2009. i stekao naziv strukovni menadžer.&nbsp;  <figure> <img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/2025051201054_9716f4d717e2159676dd193f9be1ddd035c9b727823182ca4190c65988c15fbe.png" data-media-id="editor_2" data-image-id="2025051201054_9716f4d717e2159676dd193f9be1ddd035c9b727823182ca4190c65988c15fbe" data-rendition-name="original" width="1269" height="393" loading="lazy" alt="ODGOVOR IZ BEOGRADA: Za dvije godine fakulteta devet godina studiranja "> <figcaption>ODGOVOR IZ BEOGRADA: Za dvije godine fakulteta devet godina studiranja(Photo: Portal ETV)</figcaption> </figure>  Nadamo se da će Pošta biti efikasnija i brža u radu od njenog direktora u studiranju. &nbsp;,,SLUČAJ LEKOVIĆ“ &nbsp;To što je Đurašković tri godine završio za deset, odnosno četiri za 12 – nije dovoljno da zauzme prvo mjesto u kategoriji: vječiti studenti. &nbsp;  <figure> <img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/2025051201054_616a8fb60a7ae4011bb35788cf00752f49a5939bfa1175372dd8ab49da65ff6d.jpg" data-media-id="editor_3" data-image-id="2025051201054_616a8fb60a7ae4011bb35788cf00752f49a5939bfa1175372dd8ab49da65ff6d" data-rendition-name="original" width="1000" height="666" loading="lazy" alt="ČOVJEK ZADATKA DEMOKRATA: Momčilo Leković"> <figcaption>ČOVJEK ZADATKA DEMOKRATA: Momčilo Leković(Photo: UGC)</figcaption> </figure>  Na osnovu dosad dostupnih podataka – to mjesto pripada poslaniku Demokrata Momčilu Lekovića. On je, kako je saopšteno ETV sa Pravnog fakulteta, osnovne studije na tom fakultetu upisao 2009. godine. Završio ih je 13 godina kasnije, to jest 2022.&nbsp;  <figure> <img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/2025051201058_77f644da4b6cc175a69cfef25a07f11951656b4bca467482007c4561c265639e.png" data-media-id="editor_4" data-image-id="2025051201058_77f644da4b6cc175a69cfef25a07f11951656b4bca467482007c4561c265639e" data-rendition-name="original" width="1264" height="486" loading="lazy" alt="TEMELJNO STUDIRANJE MOMČILA LEKOVIĆA: Odgovor iz Pravnog fakulteta na upit Portala ETV"> <figcaption>TEMELJNO STUDIRANJE MOMČILA LEKOVIĆA: Odgovor iz Pravnog fakulteta na upit Portala ETV(Photo: Portal ETV)</figcaption> </figure>  Specijalističke završava naredne godine – 2023. Četiri godine studija, poslanik Demokrata, koji često drži slovo u Skupštini svima o svemu, završio je za 14 punih godina. BOGDANOVIĆ UPORNO KRIJE FAKULTET Za Lekovićev dugi staž na Pravnom fakultetu vjerovatno se ne bi ni znalo da se i u ovom slučaju, kao i drugim, poslanik Demokrata ugledao na partijskog kolegu i ideologa partije Borisa Bogdanovića. &nbsp;  <figure> <img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/2025051201058_b4a3ce5d72ffb44e94fe147cd851e3c699deb9dd97df2c2ac685cd72e90f5455.jpg" data-media-id="editor_5" data-image-id="2025051201058_b4a3ce5d72ffb44e94fe147cd851e3c699deb9dd97df2c2ac685cd72e90f5455" data-rendition-name="original" width="1068" height="712" loading="lazy" alt="GLAVNI ČOVJEK ZA AKCIJE DEMOKRATA: Boris Bogdanović, šef poslaničkog kluba DCG"> <figcaption>GLAVNI ČOVJEK ZA AKCIJE DEMOKRATA: Boris Bogdanović, šef poslaničkog kluba DCG(Photo: UGC)</figcaption> </figure>  Očigledno da Bogdanovićeva ideologija podrazumijeva da obrazovanje krije kao zmija noge, pa u biografiji, koju je predao Skupštini, navodi da je diplomirani pravnik, ali ne i na kojem je fakultetu ili makar u kojoj državi je završio fakultet. Sa druge strane, Bogdanović u biografiji opširno opisuje koje je sve slogane za Demokrate osmislio, navodi i da je završio Školu demokratskog rukovođenja...&nbsp; O fakultetu – ni riječi. &nbsp;PRIČA O ,,MEGATRENDU“ O tome su govorili današnji Bogdanovićevi koalicioni partneri iz nekadašnjeg Demokratskog fronta. I to davne 2017. godine, kada je došlo du sukoba unutar tadašnje opozicije i kada je Demokratski front sumnjičio Demokrate za ,,šurovanje sa SDP-om“. Bogdanovića je tada DF optuživao da vodi prljavu kampanju protiv njih i drugih opozicionara, prvenstveno protiv nekadašnjeg lidera SNP-a Predraga Bulatovića. &nbsp;  <figure> <img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/20250512010512_be35deeab1a486aa758ae4a014c2bcacc6d3256d8275e9d40f3eeb497ad115f5.jpg" data-media-id="editor_6" data-image-id="20250512010512_be35deeab1a486aa758ae4a014c2bcacc6d3256d8275e9d40f3eeb497ad115f5" data-rendition-name="original" width="680" height="549" loading="lazy" alt=',,ISTINA" IZ DEMOKRATSKOG FRONTA: Informacija da je Bogdanović završio Univerzitet Megatrend'> <figcaption>,ISTINA" IZ DEMOKRATSKOG FRONTA: Informacija da je Bogdanović završio Univerzitet Megatrend(Photo: Portal ETV)</figcaption> </figure>  -Ovo je samo nastavak prljave kampanje koju je protiv Predraga Bulatovića vodila UDBA, a nastavile junoše iz Demokrata koristeći marketing metode sa Megatrenda kojeg je Bogdanović završio u svojoj 35. godini – kazali su tada iz koalicije Andrije Mandića.&nbsp; ,,MEGATREND“ I DRUGE PRIČE... &nbsp;Osim što nije naveo fakultet koji je završio, Bogdanović je u skupštinskoj biografiji izostavio ia da je bio administrativni radnik u nekada najjačoj opozicionoj stranci, &nbsp;Socijalističkoj narodnoj partiji, iz koje su i nastale Demokrate.&nbsp; I Boris Bogdanović, baš kao i njegov kolega Momčilo Leković, u Skupštini vrlo često drže slovo o pravu, kritikuju pravosuđe, određuju ko ima pravo na pretpostavku nevinosti, a ko ne.&nbsp; Zbog takvog nastupa, javnost bi pomislila da je šef poslaničkog kluba Demokrata pravo završio - makar na Harvardu, a ne na Megtarendu.&nbsp; Za privatni Univerzitet Megatrend, koji je osnovao kontroverzni profesor Mića Jovanović, inače poklonik SNS-a Aleksandra Vučiča, vezane su brojne medijske priče o ,,kupoprodaji“ diploma. Ministarstvo prosvjete Srbije je 26. avgusta 2024. godine oduzelo Univerzitetu Megatrend dozvolu za rad, na osnovu odluke Nacionalnog tela za akreditaciju i obezbeđenje kvaliteta u visokom obrazovanju koje je odbacilo zahtev tog univerziteta za novu akreditaciju. No, nakon hitnih intervencija sa ,,najznačajnijih adresa“, Ministarstvo prosvjete je brzo revidiralo odluku i vratilo akreditaciju Univerzitetu Megatrend. Tako da i Boris Bogdanović može da odahne - ,,ostala mu je na snazi“ diploma pa će moći i dalje ,,da dijeli pravdu“ u ime Demokrata koje kontrolišu bezbjednosni sektor.&nbsp; &nbsp; &nbsp; &nbsp; &nbsp; &nbsp;

Direktor Pošte Đurašković dvogodišnje studije završio za osam godina, poslanik Leković četvorogodišnje za 14?!

Glad, ne fizička, nego duhovna; nesigurnost, labavo osjećanje samovažnosti i patološko potiskivanje prethodnog života ili detalja iz njega. A sve radi lakšeg otklona od manje upotrebljive prošlosti - laganje o njoj se ponavlja toliko dok u sopstvenoj glavi ne postane istina. Ne znam kako se u psihologiji definiše opisani profil, ali postao je zajednički imenitelj najglasnijih propagatora tekovina tridesetoavgustovskog osvježenja Crne Gore. &nbsp; Tako poslanica Jelena Nedović, dok postoji, nosiće u sebi priču o patikama koje je izdirala od djetiljstva do kraja studentskih dana. Borisa Bogdanovića progoniće ruka sa tanjirom supe i kada bude pisao memoare sa podnaslovom “kako smo sredili jednu zemlju”… A poslanika u crnogorskom parlamentu &nbsp;Vladimira Dobričanina progoni - lično Josip Broz. To smo nedavno saznali,a dr Dobričanin tvrdi da je sve davno počelo... UDBA, KUME, UDBA... Upravo tako: oglasio se Dobričanin na društvenim mrežama nakon posljednje emisije ,,Načisto” i veli da Crna Gora ni malo nije odmakla od komunističko reakcionističke mahale kakva je bila od 1945. do 1990.. Pa je onda eksluzivno obznanio su Ozna o Udba pravile falsifikate, poput onog izvještaja Pavla Đurišića u kojem obavještava Čiču Dražu Mihailovića da je etnički čistio Pljevlja.&nbsp; E, veli, Dobričanin, to koriste ,,kvazi istoričari bez stida i srama”. I dodade da je najveći ubica Srba na Balkanu Josip Broz, te da je najveći zločin nad Crnogorcima izvršen na Zidanom mostu i Kovačkom rogu! &nbsp; Da je ovu ,,istoriju” deklamovao neki četnički potomak u dalekom Čikagu, možda bi se i moglo razumjeti. Ali, iza ovoga stoji dr Vladimir Dobričanin, ljekar i humanista (valjda to ljekar mora biti), direktor Urgentnog centra KCCG od 2008. do 2015, pa naredne dvije godine medicinski direktor Kliničkog centra Crne Gore. Danas profesor na Medicinskom fakultetu. &nbsp; Koji se sada, iako ljekar, usudio da beskrupulozno reviduje istoriju?! &nbsp; KAD SI PROGANJAN, A DOBIJAŠ FUNKCIJE Pri tom, vratimo li se samo malo unazad, vidjećemo da je uvaženi doktor prije dolaska u Crnu Goru, gotovo sve što je vezano karijeru, završio i odradio u Prištini. Dakle – osnovna, srednja, fakultet – Priština. Prvo zaposlenje Hirurška klinika KBC Priština, postdiplomske, magistratura - Priština. Od 1999. do 2006. godine - asistent pripravnik na katedri za opštu hirurgiju Medicinskog fakulteta Univerziteta u - Prištini. Od 2006. do 2007. godine asistent na katedri za opštu hirurgiju Medicinskog fakulteta Univerziteta u, pogodite - Prištini.&nbsp; Opet čitam objavljeni post i tek sad mi baš ništa nije jasno. &nbsp; Čini se da nešto nedostaje autoru takvog uratka. A što je to što mu fali? &nbsp; Prije svega, pedigre mučenika. Dobričanin je karijeru, kao Srbin gradio posred Kosova, a kasnije takođe je karijeru, kao Srbin, gradio posred Crne Gore. Mislim, normalno bi bilo da je nebitno koje je nacije, ako je čovjek uspješan i dobro radi svoj posao. &nbsp; Ali nije normalno ako taj isti Dobričanin, za sebe, nakon avgusta 2020. godine tvrdi da je sve vrijeme bio ugnjeteni, omalovaženi, obespravljeni Srbin! &nbsp; Ne bih komentarisao kosovski dio života i karijere doktora Dobričanina. Takođe, ostavljam i mogućnost da je neka od navedenih institucija bila privremeno (hm, privremeno) preseljena na teritoriju Srbije pa bi moglo doći do nejasnoća koje ne želim. &nbsp; Nemam informaciju da je dr Dobričanin bio član Saveza komunista u svojoj mladosti, mada za to postoji mnogo veća vjerovatnoća nego što je bila za Gorana Danilovića koji nas je onomad javno počastio tom pikanterijom iz svoje biografije. &nbsp; Kako god, crnogorski dio biografije Vladimira Dobričanina je kristalno jasan. IDEOLOŠKI PROBLEM Da li je ili nije bio član DPS-a, takođe nije bitno. Ali je, po narativu svih obespravljenih i omalovaženih Srba u Crnoj Gori DPS-u morao biti veoma, veoma (i treći put veoma) blizak da bi dobio mjesta koja je obnašao. Ne kažem ja, tako kažu, obespravljeni Srbi u Crnoj Gori. &nbsp; Problem je, izgleda, što DPS baštini ideologiju antifašizma, partizansko nasljeđe, poštovanje lika i djela Josipa Broza Tita i plejade narodnih heroja i poratnih socijalističkih rukovodilaca, otklon od 1918, nezavisnost Crne Gore... Sve ono protiv čega se danas bori ljekar i političar Dobričanin. &nbsp; Ali, cvrc… Otkud onda Vladimir Dobričanin u vrhu crnogorskog zdravstva punih devet godina? Tako bi se mogao zapitati svaki obespravljeni Srbin u Crnoj Gori. Jer, sve ono što nema prefiks „srpski“ po Dobričaninu je neofašističko. Pa su ljudi koji gaje iste nazore kao i DPS neofašisti a Pavle Đurišić je jedan fini, dobri antifašista, koji je, eto, oklevetan od zle Ozne i još gore Udbe. A Tito je, mora se ponoviti - ubio najviše Srba, 300.000, u prošlom vijeku i Crnogoraca, ko zna koliko i po Crnoj Gori i na Zidanom mostu. Čuš mene - četnika. KAD SE POBRKAJU PODACI Na kraju, dođosmo li, dedukcijom, opet do dokaza da, u postavgustovskoj Crnoj Gori neko mnogo zobilazi istinu kada poje sistematskom predavgustovskom progonu Srba. Da Dobričanin nije izuzetak koji potvrđuje pravilo, svjedoče imena mnogih drugih junaka današnje političke scene. &nbsp;  <figure> <img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/20250512200516_8d4df5979440ca4ceb94ab8ecb3bb507cb4c207688676fab4ba8dd5178c9f246.jpg" data-media-id="editor_0" data-image-id="20250512200516_8d4df5979440ca4ceb94ab8ecb3bb507cb4c207688676fab4ba8dd5178c9f246" data-rendition-name="original" width="275" height="183" loading="lazy" alt="POJMA NEMA KO RADI RADI U TOLOŠIMA: Nikla zgrada bez dozvole"> <figcaption>POJMA NEMA KO RADI RADI U TOLOŠIMA: Nikla zgrada bez dozvole(Photo: Portal ETV)</figcaption> </figure>  Strašno se nešto pobrkalo u glavi doktora Dobričanina. Nenadani izliv nove vlasti u zdrav razum čine da ni sam, kako kaže, ne zna zašto mu stižu nekakve prijave za nelegalnu gradnju u Tološima. Pitam se, da li bi mu se to desilo za vrijeme DPS-a. Mada, tada nije bilo potrebe da gradi – dobio je stan. Iskreno se nadam, vjerujem, da doktor Dobričanin, dok drži skalpel u ruci ne razmišlja o Titu. Prosto, da mu ne zadrhti ruka kad čuej ono - ,,Smrt fašizmu! &nbsp;

Duhovi prošlosti ugroženog Srbina

Možete objaviti na stotine artefakata, faksimila, prvorazrednih dokaza, SPC i njeni sljedbenici potpuno ignorišu sve to i ne pada im na pamet da uđu u polemiku i opovrgnu bilo što od iznesenih činjenica. Oni guraju svoje, imaju svoju „istinu“ i vjerno stado kao publiku koja je svoj mozak predala u njihove ruke. Bilo da je u pitanju kapela na Jezerskom vrhu, nekanonsko i nezakonito gašenje CPC, simonija kod dobijanja tomosa SPC, jeretičko svetosavlje, zločinci u Drugom svjetskom ratu, ... pa smo evo stigli i do Duklje o kojoj Konstantin Porfirogenit, u dijelu „De administrando imperio“, u glavi 34, piše da je naseljavaju Dukljani. Iako se bavi naseljavanjem svih naroda, ne pominje ni Srbe ni Hrvate u Duklji. SPC je izgubila 1995. godine sudski spor u Parizu, nakon što je podnijela tužbu protiv francuskih medija Libération, Le Monde, Le Figaro zbog tekstova u kojima je optužena za podržavanje etničkog čišćenja i zločina genocida u Bosni i Hercegovini. Zato ne čudi ni što podržava zločince iz Drugog svjetskog rata. No, da se pozabavimo tim fantazijama popa Joanikija Mićovića o Pavlu Đurišiću kao junaku i heroju i načinu na koji je skončao. <h2>Sporazum s okupatorom</h2> Nakon sloma Trinaestojulskog ustanka i dolaska 150.000 italijanskih vojnika u Crnu Goru, postavljen je za guvernera Crne Gore armijski general Alessandro Pirzio Biroli, odlikovan od Vlade Kraljevine Srbije Ordenom bijelog orla s mačevima zbog učešća na Solunskom frontu. Prema četničkim podacima Pavle Đurišić se lično sastao sa predstavnicima Pirzia Birolija, naklonjenog srpskim nacionalistima, dva puta između januara i marta 1942. godine. Đurišiću je nakon toga data potpuna sloboda akcije protiv partizana u operativnoj zoni divizije Venezia.  <figure><img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/20250511010516_9f7ace5c12b53ecfe8a5c5ea7dab32ee4068c27728c1fe3f21e451346e9199db.jpg" data-media-id="editor_0" data-image-id="20250511010516_9f7ace5c12b53ecfe8a5c5ea7dab32ee4068c27728c1fe3f21e451346e9199db" data-rendition-name="original" width="640" height="480" loading="lazy" alt="Pavle Đurišić i Pircio Biroli"><figcaption>Pavle Đurišić i Pircio Biroli(Photo: UGC)</figcaption></figure>  Dokument koji je potpisan u martu 1942. godine, prilikom drugog ličnog kontakta Đurišića s okupatorom, nosi naslov „Saglasnosti između Glavne komande italijanskih trupa u Crnoj Gori i kapetana Pavla Đurišića, komandanta crnogorskih četničkih nacionalista koji operišu u zoni dodijeljenoj diviziji Venecija“. Pod tačkom 4. pisalo je: „Da neće nikada okrenuti oružje protiv italijanskih trupa i da ograniče svoju politiku u samoj borbi protiv komunizma“. Sa svoje strane, talijanske se vlasti obavezuju da Đurišićeve odrede opskrbljuju oružjem i da im pruže pomoć u životnim namirnicama i platama, onako kako je sačinjen sporazum s bratom Pavla Đurišića, Vasom. Nakon što su partizanske snage, poslije krvoprolića u Barama Kraljskim i Lubnicama u borbi sa četnicima, morali privremeno napustiti krajem maja 1942. godine Crnu Goru, Alessandro Pirzio Biroli, nakon gotovo dvomjesečnih diskusija, potpisao je sa četnicima sporazum od 12 tačaka 24. jula 1942. godine. Tim sporazumom Đurišić se obavezao da će četnici biti „u potpunoj slozi“ s talijanskim jedinicama i da će spriječiti svaku eventualnu akciju koja bi mogla biti uperena protiv talijanskih vlasti. „Leteći odredi“ imali su tretman legalnih četnika, dok su ostale jedinice imale tretman dobrovoljačke antikomunističke milicije (MVAC — Milizia volontaria anticomunista), odnosno „narodne seljačke milicije“. Đurišić je insistirao za tzv. duhovno odgajanje školske omladine. Školska omladina je obavezna da pohađa crkve „više no što je uobičajeno“ i da obavezno prisustvuje „nacionalnim“ časovima u školi. Na konferenciji četničkih vođa u Šahovićima 30. novembra i 1. i 2. decembra 1942. godine, donešene su odluke koje su vjerovatno dodatno motivišu Joanikija Mićovića za glorifikaciju Đurišića. Među njima se nalaze odluke da će državom vladati dinastije Karađorđevića, da će na teritoriji buduće države živjeti samo Srbi, Hrvati i Slovenci, nacionalnih manjina ne može biti, da se uvodi vjeronauka u škole, da je crkva državna, da je pravoslavna crkva nacionalna i svetosavska, itd. Mnoge odluke liče na današnju Crnu Goru, poput tačke 8. (...) Sudije da budu iz četničke organizacije, kao i svi ostali činovnici, ili tačka 12. Žandarmerija treba da bude formirana iz redova četnika i da stoji pod direktnom kontrolom četničke organizacije. Prilikom ulaska u Kolašin, 23. februara 1942. godine četnički odredi Pavla Đurišića doveli su sa sobom pokretni zatvor. Taj će zatvor postati zloglasno mučilište rodoljuba. Potkraj novembra 1942. Đurišić je naredio: „Svakog uhvaćenog komunistu ubiti na licu mjesta sem vođa, koje vezati i sprovesti ovom štabu“. Prvi veći četnički zločin prema muslimanima, u kojem su sudjelovale Đurišićeve jedinice, zbio se u Foči 19. avgusta 1942. godine, kad je izvršen masakr muslimanskog stanovništva, bez obzira na pol i uzrast. U Šahovićima je na početku januara 1943. godine održana konferencija četničkih komandanata, na kojoj je razrađen plan o uništenju muslimanskih sela u bjelopoljskom kotaru. U ovoj akciji četnici su „tačno prema utvrđenom planu“ uništili 33 muslimanska sela na desnoj obali Lima. Ovaj čudovišni zločin predstavljao je, u stvari, samo uvod u novi, još strašniji, koji je izvršen mjesec dana kasnije. Plan je bio da se izvrši napad na muslimane na teritoriju ne samo čajničkog, nego i pljevaljskog i fočanskog kotara. Draža Mihailović je odlučio da akcijom rukovodi Pavle Đurišić. Izvještaj koji je nakon osam dana Đurišić podnio Draži Mihailoviću poznat je svakome koga interesuje istina, te ga neću citirati. U ovoj akciji poginulo je oko 200 odraslih muslimana, od kojih je jedan dio bio naoružan, a ubijeno je oko 8.000 žena, đece i staraca. Preko polovine ukupnog broja žrtava (oko 53,5 %) čine đeca ispod 14 godina, mnogi u kolijevkama. Veći dio ubijene đece čine đevojčice. S opljačkanom muslimanskom imovinom četnici su se vratili kućama, zbog čega su četničke jedinice stigle na Neretvu sa zakašnjenjem od nekoliko dana, što neki smatraju uzrokom njihovog teškog poraza u ovoj bici.  <figure><img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/20250511010520_3b7fc398eb6d11adcf975cae1b0a4a962ec7a089ca4ba615d1787bb1818d4b3f.jpg" data-media-id="editor_1" data-image-id="20250511010520_3b7fc398eb6d11adcf975cae1b0a4a962ec7a089ca4ba615d1787bb1818d4b3f" data-rendition-name="original" width="424" height="335" loading="lazy" alt="Pavle Đurišić i Draža Mihailović"><figcaption>Pavle Đurišić i Draža Mihailović(Photo: UGC)</figcaption></figure>  <h2>Saradnja s Njemcima</h2> Pripremajući se za sudjelovanje u operaciji „Schwarz“, Njemci su ušli u talijansku okupacijsku zonu u Crnoj Gori, upali u Kolašin i razoružali četničke, zajedno sa štabom. Italijanski general Erkole Ronkalja je upozorio Njemce da njihova akcija predstavlja povredu „italijanskih suverenih prava“ i da moraju pustiti Đurišića: „Ako se razoružavanje smjesta ne obustavi, znaću da vas silom oružja spriječim. Guverner Crne Gore je naredio da Đurišić, koji je već u nemačkim rukama, smjesta bude oslobođen i četnici opet naoružani. Bude li se njemačka akcija i nadalje izvodila, smatraću to direktnom akcijom protiv Italije“. Svejedno, nakon hapšenja u Kolašinu (14. maja 1943), Pavla Đurišića su Njemci internirali u Poljsku u logor Strij. Nakon tri mjeseca internacije on je s grupom od dvadesetak ljudi navodno uspio pobjeći 27. avgusta 1943. godine, ali ga je prilikom prelaska Dunava nadomak Beograda uhapsila patrola Srpske državne straže i predala ga Njemcima, na njihovo traženje. Njemci su ga zatvorili u Ratničkom domu u Beogradu. Nakon 40 dana provedenih u zatvoru, Đurišića je, na intervenciju Milana Nedića, puštio Hermann Neubacher, ministar Rajha za Jugoistok. Sredinom maja 1944. godine, Đurišić je pośetio Nedića, Neubachera i njemačkog komandanta za Jugoistok von Weichsa, zamolivši ih da ubrzaju slanje oružja i drugog materijala za njegove jedinice, obećavajući Crnogorski dobrovoljački korpus jačine oko 5.000 ljudi. Nedić je Đurišića unaprijedio u čin potpukovnika, iako ga je skoro u isti čin, na prijedlog Draže Mihailovića, unaprijedio i kralj Petar. Na prijedlog njemačke Komande za Jugoistok, Đurišića je Hitler odlikovao Ordenom gvozdenog krsta. Đurišić je tijesno sarađivao s Njemcima i s pojedinim članovima Narodne uprave, u prvom redu s Jovom Đukanovićem, kod koga je ataširao kao oficira za vezu kapetana Vladimira Đurića. Na početku juna 1944. godine četnici Jakova Jovovića otkrili su u Bjelopavlićima skojevsku organizaciju. Tim su povodom proveli raciju i pohapsili veći broj skojevaca, naprednih omladinaca i drugih rodoljuba. Četničko rukovodstvo na čelu s Pavlom Đurišićem iskoristilo je ovu priliku da inscenira sudski proces. Komandant četničkih snaga za Crnu Goru Blažo Gojnić, imenovao je Prijeki vojni sud, koji je po kratkom postupku osudio na smrt 48 rodoljuba, pretežno omladine. Presuda je izvršena istoga dana u Lazinama. Njemačka komanda je reagovala pismom da se prestane sa masovnim ubijanjima. <h2>Dogovor sa Sekulom Drljevićem</h2> Na samom kraju rata, potkraj novembra i na početku decembra 1944, crnogorski su četnici otpočeli hitne pripreme za povlačenje u istočnu Bosnu. Bili su prinuđeni da se povlače zajedno s Njemcima, pa im je dobro došla njemačka odluka da se, umjesto preko Nikšića, povlače preko Kolašina, Mojkovca, Bijelog Polja i Prijepolja, jer je većina Đurišićevih četnika bila s tog područja. Brojčano stanje svih jedinica iznosilo je oko 7.000 ljudi. S četnicima se povlačio i mitropolit Joanikije Lipovac sa 56 sveštenika. Na ovaj put, đe će ih pokositi tifus, glad i oštra zima, pošao je velik broj četničkih familija, oko 3.000 osoba. Na putu do Trebave napadale su ih partizanske snage, tako da je broj ranjenih i oboljelih od tifusa i drugih bolesti dostizao i do 5.000 osoba, od kojih je znatan broj umro na putu. U Trebavi Đurišić se susreo sa Dražom Mihailovićem, koji mu je predlagao povratak u „gerilu“, svakog na svoj teren, „pa kada Rusi napuste našu zemlju, u novi ustanak“. Đurišić je bio protiv, ističući da on ne može u Trebavi ostaviti toliki broj ranjenika, bolesnika i izbjeglica. Umjesto povratka u Srbiju, odnosno u Crnu Goru, on je predložio pokret svih snaga u Sloveniju. Isticalo se da su se crnogorski četnici preko Albanije lako mogli povući u Grčku, ali ih je u tome Mihailović omeo pozivom da dođu u Bosnu. Od dana kada je izbio spor s Mihailovićem, Đurišić je uspostavio kontakt s Nedićem i Ljotićem. Već 21. februara uputio je Nediću depešu u kojoj je izrazio spremnost da sa 15.000 četnika iz Crne Gore, Bosne, Hercegovine i Srbije i oko 1.500 izbjeglica dođe u Sloveniju i da se stavi pod njegovu komandu. U proljeće 1944. godine, ubrzo nakon savezničkog bombardovanja Beograda i Zemuna, Sekula Drljević se iz Zemuna preselio u Zagreb i uspostavio bliski kontakt s vođstvom NDH. U julu 1944. godine odlučio je sastaviti privremenu vladu pod nazivom Crnogorsko državno vijeće. Budući da je došao u sukob s Mihailovićem, Đurišić je odlučio da se poveže sa predstavnicima Sekule Drljevića i da s njim povedu službene pregovore s ciljem prebacivanja četnika preko teritorija NDH. Do pregovora je došlo u Doboju. Drljevićevi pregovarači su uslovili da Drljevića priznaju kao političkog vođu Crnogoraca, da Đurišićevi četnici službeno priznaju Crnogorsko državno vijeće, da se Đurišićeve snage prebace na lijevu obalu Save (kod Slavonskog Broda) i da kao Crnogorska narodna vojska nastave marš prema Zagrebu. Jedini uslov koji je postavio Đurišić bio je da Drljević odmah primi ranjene i teško oboljele četnike, što je i učinjeno, kad je oko 2.700 ranjenika i tifusara smješteno u kasarni u Staroj Gradiški.  <figure><img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/20250511010516_8edb6db8a1c2ef90327d979ff7ed11bd3acb95fc86e8acbb20d10bd63c22aa28.jpg" data-media-id="editor_2" data-image-id="20250511010516_8edb6db8a1c2ef90327d979ff7ed11bd3acb95fc86e8acbb20d10bd63c22aa28" data-rendition-name="original" width="823" height="835" loading="lazy" alt="Đurišićevi četnici u Zagrebu, 7. maj 1945."><figcaption>Đurišićevi četnici u Zagrebu, 7. maj 1945.(Photo: UGC)</figcaption></figure>  <h2>Dražin nalog</h2> Mihailović je svim komandantima naredio da prekinu svaku vezu s Đurišićem, da će biti sastavljen Ravnogorski sud koji će Đurišića lišiti čina i proglasiti ga izdajnikom. Na kraju, Mihailović je zaprijetio da će obavijestiti sve savezničke komande da je Đurišić sa svojim jedinicama prišao ustašama i crnogorskim „separatistima“. Mihailovićev raspis od 23. marta iznenadio je Đurišića i uplašio od neželjenih posljedica, pa je naredio pokret jedinicama desnom obalom Save, u pravcu Motajice i Lijevča-polja. Time je praktički prekršio sporazum s Drljevićem. Drljević je o tome obavijestio ustaško vođstvo, pa su u zoru 4. aprila ustaše i domobrani napali Đurišićeve snage na Lijevča-polju. Đurišić u toku noći 4/5. aprila svim raspoloživim snagama napada ustaše, kako bi ih iznenadio, ali biva odbijen. U četničkim jedinicama na Lijevča-polju nastupilo je rasulo. Đurišić je, po dogovoru s Dragišom Vasićem, Zaharijem Ostojićem, Petrom Baćovićem, Mirkom Lalatovićem i drugim istaknutim četničkim vođama, odlučio da izabere elitnu četničku jedinicu od nekoliko stotina ljudi i da se pokuša s njom prebaciti nazad preko Vrbasa i preko Grmeča, Bihaća i dalje nastaviti za Sloveniju, ali su ih napale jedinice NOVJ i preśekle im povlačenje prema rijeci Sani. U bezizlaznoj situaciji, Đurišić pokušava da uspostavi opet kontakt sa Drljevićem i odlazi u Staru Gradišku. Sekula Drljević je 10. aprila je pośetio Staru Gradišku, održao govor, formirana je Crnogorska narodna vojska, nakon čega je izvršena provjera Đurišićevih četnika. Oficiri i svi koji su bili eksponirani kao izraziti neprijatelji crnogorskih federalista, predani su ustašama. Ostali su morali prethodno potpisati tekst zakletve Nezavisnoj Crnoj Gori. Pavle Đurišić, Zaharije Ostojić, Petar Baćović, Dragiša Vasić, jedan broj članova četničkog Nacionalnog komiteta za Crnu Goru i gotovo svi oficiri koji su se poslije Lijevča-polja nalazili u Đurišićevoj grupi, ukupno oko 150 ljudi, nijesu prošli komisiju i upućeni su u logor u Jasenovcu, đe su ih ustaše pobile. I to su činjenice o tome ko je koga prevario. Sami zaključite. Tačno je da je Draža Mihailović vodio dvostruku politiku, sarađivao sa Njemcima, a istovremeno održavao kontakte sa saveznicima, čak je bio vojni ministar u londonskoj vladi Slobodana Jovanovića. Tačno je i da je Mihailović neko vrijeme u medijima savezničkih država prikazivan kao „gerilski vođa“, dospjevši na naslovnicu časopisa Time, a o njemu je u Holivudu snimljen propagandni film „Četnici: borbena gerila“ (Chetniks! The Fighting Guerillas). U isto vrijeme kad je kapetan Hadson, britanski oficir za vezu, na osnovu stanja na terenu komentarisao: „U trenutku kada je Mihailović u velikom stepenu igrao ulogu kvislinga bio je nagrađen najjačom britanskom propagandom“. A kakve su se igre igrale govori ono što je u julu 1942. godine, šef balkanske sekcije Uprave za specijalne operacije (SOE), lord Glenkoner, pisao Foreign Office-u: „Kao što znamo, svu aktivnost u Jugoslaviji morali bismo zapravo pripisati partizanima. Međutim, kad je riječ o javnoj upotrebi, ne vidim zašto bi bilo štetno da nešto od toga pripišemo u zaslugu Mihailoviću“. Zato ne čudi da je, u vrijeme pokolja nad muslimanima u Sandžaku i kad major Nil Selbi, britanski komandos, sredinom avgusta izvještava komandu da su Mihailovićeve snage više „profašističke nego prosavezničke“, vođa francuskog otpora general Šarl de Gol odlikovao generala Dragoljuba Mihailovića Ratnim krstom u februaru 1943. Ne čudi kad vidimo koliko je potrebno EU da shvati što se događa u Srbiji danas, kakvi se interesi preklapaju, dok im još uvijek nije jasno ko u Crnoj Gori vrši vlast. Ali, sve to nema nikakve veze sa Pavlom Đurišićem. Jedine saveznike koje je imao Pavle Đurišić bili su Talijani, Njemci, Dimitrije Ljotić, Milan Nedić i Draža Mihailović. Prostor mi ne dozvoljava da navedem sve zločine iza kojih stoji Pavle Đurišić. Ipak, na kraju, volio bih da mi Joanikije Mićović navede što to u biografiji Pavla Đurišića je herojsko i junačko?

Što je to u biografiji Pavla Đurišića herojsko i junačko?

Crnogorska javnost, ali ni mještani mojkovačkog sela Štitarica ni pola godine od kada su vandali ošegali i ukrali jarbol sa crnogorskom zastavom ispred crkve na mjesnom groblju do danas nemaju odgovor ko je to i zašto učinio, kao ni ko je i zašto ponovo pokušao da uradi isto nedjelo kada su Štitaričani sjutradan, 3. novembra, postavili novi jarbol sa državnom zastavom Crne Gore, iako su tada osumnjičeni izgrednici privođeni.&nbsp; Skoro tri mjeseca policija je svake noći čuvala jarbol od huligana, a neko vrijeme su im pomagali i mještani.&nbsp; Jarbol sa crnogorskom zastavom grupa Štitaričana postavila je kao odgovor na postupak Crkve Srbije čije svještenstvo i vjernici su početkom oktobra prošle godine na grobljanskoj crkvi postavili jarbol sa srpskom trobojkom, sa četiri S. Na molbu dijela mještana da uklone zastavu, ova vjerska zajednica je ostala gluva, pa su se oni organizovali, skupili novac i kupili metalni jarbol, dugačak 10 metara, koji su 2. novembra postavili u dvorištu crkve i na njemu je zaviorila crnogorska državna zastava. Iste noći do danas neidentifikovani vandali posjekli su i odnijeli jarbol. Već sjutradan postavljen je novi i organizovane su straže da čuvaju zastavu. Samo dvije noći kasnije, između 5. i 6. novembra, jarbol sa crnogorskom zastavom opet se našao na meti huligana, ali je odbranjen, a dvojica od četvorice izgrednika su uhvaćena, dok su dvojica uspjela da umaknu.&nbsp; Crnogorske vlasti i policija od tada ćute o dešavanjima u Štitarici. Portalu ETV nijesu odgovorili iz Uprave policije da li su privedeni i procesuirani vandali i u kojoj je fazi istraga u slučaju posječenog i ukradenog jarbola sa crnogorskom državnom zastavom. Pitali smo ih i kakva je procjena bezbjednosne situacije u ovom selu. Policiji su se obratili i mještani koji su delegirali Dušana Bakovića da od institucija zatraži odgovore o toku istrage, ali su i oni ostali bez odgovora.&nbsp; U dopisu dostavljenom institucijama Baković je tada ukazao na činjenicu da je u grupi koja je pokušala da ošega i ukrade drugi jarbol sa crnogorskom zastavom bio i pripadnik Vojske Crne Gore.&nbsp; Portalu ETV mještani Štitarice kažu da svi u selu znaju ko su četvorica muškaraca koji su pokušali da posijeku drugi jarbol i ističu da je samo jedan iz Štitarice, dok su trojica iz Mojkovca. Mještani su Crkvi Srbije ponudili da, „radi mira u selu“, uklone obije zastave, ali uzalud. U ovoj vjerskoj zajednici tvrde da je trobojka postavljena u skladu sa takozvanim temeljnim ugovorom i da je to crkvena zastava. Crkva u Štitarici sagrađena je 1896. godine, kao zadužbina kralja Nikole. Da je nekada složno selo danas opasno podijeljeno upozoreno je i sa Prvomajskog uranka koji je dio mještana organizovao u Štitarici, na kojem se okupilo blizu 300 ljudi, Štitaričana i njihovih gostiju.  <figure> <img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/20250512060520_36d61c71c9e07a8f7fb1d8296023e4581137294a3201a9c0a2197e8acd5c5b39.jpg" data-media-id="editor_0" data-image-id="20250512060520_36d61c71c9e07a8f7fb1d8296023e4581137294a3201a9c0a2197e8acd5c5b39" data-rendition-name="original" width="1600" height="1064" loading="lazy" alt="Prvomajski uranak u Štitarici"> <figcaption>Prvomajski uranak u Štitarici</figcaption> </figure>  - Praznik rada je u ovim krajevima uvijek imao poseban značaj, bijaše to vrijeme kada se svom zavičaju vraćahu radnici i školarci koji su veći dio godine provodili van rodnog mjesta. Zadnjeg aprilskog dana bi pošli na obližnje brdo iznad sela i zapalili vatru čiji bi odsjaj najavio prvomajske praznike, dane za druženje, obilaske i za pomalo rada na imanju. Ovo mjesto nazivamo „zborno mjesto“, tu se godinama u predvečerje igrao lijep fudbal, a u ovom Mjesnom domu se organizovale najbolje igranke. Bijaše to vrijeme bez podjela, bez vjera i bez nacija, ni prezimena jedni drugima skoro da ne spominjasmo, bijasmo samo Dragan Lekov, Raka Bajov, Rajko Tofilov, Brano Gilev. Bijaše to vrijeme kada više vjerovasmo Darvinu nego sijačima mržnje i falsifikatorima istorije. Bijaše vrijeme kada se prezirahu srebrnjaci. Bijaše vrijeme sloge, druženja i akcija. Možda bi se ponekad i posvađali, ali sama pomisao na svog, i oca onog drugog, bi svaku svađu prekidala – podsjetio je na neka druga vremena Svetozar Baković, u pozdravnom govoru 1. maja. Štitarica, kako je kazao, poslije oslobođenja od Turaka ubrzano se naseljavala iz Čeva, Morače, Uskoka, Kuča, kolašinskog kraja i drugih mjesta. - Pošto je svo stanovništvo bilo pravoslavno pojavila se želja za izgradnjom pravoslavne bogomolje, a tadašnji crnogorski knjaz Nikola Petrović im to i odobri uz obezbjeđenje novčanih sredstava i zidara Vasa Porobića iz Herceg Novog, a narod je donosio kamen i šegrtovao. Po starom crnogorskom običaju u donošenju kamena iz par kilometara udaljenog Brežđa učestvovalo je svo selo i staro i mlado i muško i žensko, kako bi crkva bila zajednička, crkva narodna. Sve to je u kamen uklesano iznad vrata kao istorijski podsjetnik za sva vremena. Crkva je sagrađena 1896. godine, a osvještana tri godine kasnije od strane mitropolita autokefalne Crnogorske pravoslavne crkve Mitrofana Bana. Sve do 2015. godine se štitarička crkva svetog Arhangela Mihaila, koju je knjaz posvetio krsnom imenu najbrojnijeg bratstva Rakočević, doseljenog iz Morače, vodila na državu Crnu Goru i opštinu Mojkovac, a poslije, gle čuda, na osnovu aero foto snimka crkvu prepisaše nekom drugom u vlasništvo, a od prošle godine i neku tuđu zastavu staviše ispred nje – podsjetio je Baković na dešavanja u Štitarici nekada i danas. Poručio je negatorima crnogorske države i nacije „da njihov srednjevjekovni mrak nikada neće biti dovoljno jak da zacrni nam Goru Crnu“. - ...sve dok nam preci služe za uzora, a potomci za zora vjekovaće i Crna Gora – poručio je on.  <figure> <img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/20250512060524_cd77d758501f4448fd90eee05c5b5f844cbfe1a977c4c67f1fe3a79fe2a0828f.jpg" data-media-id="editor_1" data-image-id="20250512060524_cd77d758501f4448fd90eee05c5b5f844cbfe1a977c4c67f1fe3a79fe2a0828f" data-rendition-name="original" width="1080" height="1440" loading="lazy" alt="Štitarica 1. maja"> <figcaption>Štitarica 1. maja</figcaption> </figure>

Tag: eurobaske

Crnogorske košarkašice počele pripreme za Eurobasket

Veličanje četništva i fašizma kao uvod u promjenu državnog identiteta Crne Gore

Perković: Na EP u Jerevanu ispunjena oba cilja

Hoće li papina prva posjeta biti Ukrajini: Stigla pozivnica iz Kijeva

Radović u Briselu: SEPA, TIPS i regulatorne reforme ubrzavaju EU integraciju i jačaju konkurentnost

PRATITE TVe UŽIVO