Studenti u blokadi i okupljeni građani stigli su iz beogradske opštine Zemun do mosta Gazela, na autoputu kroz Beograd, dok je saobraćajna policija prethodno zaustavila saobraćaj.
Građani su se, na poziv studenata Poljoprivrednog fakulteta koji su u blokadi, prethodno okupili na Avijatičarskom trgu u Zemunu.
Povod okupljanja bila je najava predsjednika Srbije Aleksandra Vučića da će pomilovati 25-godišnju djevojku koja je u januaru automobilom naletjela na studentkinju tokom protesta na Novom Beogradu.
Okupljenima se obratila studentkinja Kristina (25), koja je tom prilikom bila udarena autom:
„Danas nijesam ovdje da tražim sažaljenje, niti da govorim o ličnoj empatiji, već da ukažem na nešto mnogo veće – na sistemsku nepravdu koja nas ponižava. Nije stvar u meni, već u poruci koju šaljemo kao društvo ako pomilovanje za one koji ugroze život drugog čovjeka postane pitanje političke volje, a ne pravde“, kazala je.
Milica S., koja je upravljala vozilom, puštena je iz pritvora u maju. Prvobitno se teretila za pokušaj ubistva, ali je optužnica kasnije preinačena na teže djelo protiv opšte sigurnosti – što je blaža kvalifikacija krivičnog djela.
Protesti se istovremeno odvijaju i u drugim gradovima Srbije – u Užicu je blokirana magistrala ka Zlatiboru, dok protesti traju i u Kragujevcu i Nišu.
Studenti u blokadi zahtijevaju raspisivanje vanrednih parlamentarnih izbora, što vlast odbija.
Blokade i protesti u Srbiji traju još od novembra, sa zahtjevom da se utvrdi odgovornost za pad betonske nadstrešnice Željezničke stanice u Novom Sadu, kada je stradalo 16 osoba.

Portal ETV

original

viewImage

baseImage

610x380

400x240

400x203

thumbnail

Srbija: Studenti u blokadi i građani na prilazu mostu Gazela u Beogradu

Osnovno državno tužilaštvo u Pljevljima odredilo je zadržavanje do 72 sata Novosađaninu N.N. (32) zbog sumnje da je ukrao 8.300 eura iz kuće na Žabljaku u kojoj je stanovao u kratkom periodu.
- Osumnjičenom se stavlja na teret da je 29. avgusta u Žabljaku, iz kuće oštećenog D.N. oduzeo 8.300 eura u namjeri da sebi pribavi protivpravnu imovinsku korist - navodi se u saopštenju ODT-a u Pljevljima.
Prethodno je iz Uprave policije saopšteno da je D.N. prijavio da mu je iz kuće, koja se nalazi u jednom selu na području Opštine Žabljak, ukradeno 8.300 eura. 
Novac se nalazio u spavaćoj sobi.

Zadržavanje Novosađaninu zbog krađe 8.300 eura

Tokom vikenda koji je za nama, odnosno od petka do nedjelje, na crnogorskim putevima uhapšeno je 75 vozača, od čega njih 40 zbog vožnje pod dejstvom alkohola u organizmu u koncentraciji većoj od promila ili odbijanja alkotestiranja, saopšteno je iz Uprave policije.
Zbog upravljanja vozilom pod dejstvom psihoaktivnih supstanci, kako dodaju, uhapšeno je 18 vozača, dok je njih 17 uhapšeno zbog počinjenih drugih težih prekršaja iz oblasti Zakona o bezbjednosti saobraćaja na putevima.
- Od ukupnog broja uhapšenih, njih 25 je uhapšeno u Podgorici, po sedam u Danilovgradu, Baru i Herceg Novom i po pet u Budvi i Nikšiću - naveli su iz Uprave policije.
Kako su precizirali, evidentirana je 81 saobraćajna nezgoda, u kojima je 17 osoba zadobilo teške, a 20 lake tjelesne povrede.
- U istom periodu, pripadnici saobraćajne policije su u okviru represivnih aktivnosti podnijeli 169 prekršajnih prijava, izdali 1.441 prekršajni nalog, privremeno oduzeli 22 para registarskih oznaka i isto toliko vozila isključili iz saobraćaja - ističu iz Uprave policije.
Uprava policije još jednom apeluje na sve učesnike u saobraćaju da poštuju saobraćajne propise i na taj način doprinesu, kako ličnoj, tako i bezbjednosti drugih učesnika u saobraćaju.

Tokom vikenda uhapšeno 75 vozača zbog prekršaja u saobraćaju

Početkom 2000. godine, nakon smrti Franja Tuđmana (1922-1999) i promjene vlasti u Hrvatskoj, hrvatski katolički teolog Bono Zvonimir Šagi (1932-2020) objavio je u katoličkoj obiteljskoj reviji Kana esej u kojem poziva Crkvu i društvo na duhovnu i moralnu obnovu: „Završila je državotvorna faza, sada je pred svim važnim čimbenicima u društvu otvorena zadaća stvaranja nove humane i moralne kvalitete višestranačke demokracije, da se uspostavi moralno-pravna sigurnost i razvije povjerenje u nužnu funkciju bitnih državnih institucija i uz normalne smjene putem proceduralnih demokratskih postupaka.“
Teolog Šagi, pažljivi i pronicljivi promatrač crkvenih i društvenih procesa, upozoravao je da se „duhovna“ obnova zaplela u bespuća sakraliziranja, spomeničkog mitologiziranja hrvatskih povijesnih stremljenja i događanja, a „moralna“ u socijalno-etički nepromišljene modele pretvorbe društvenog vlasništva i privatizacije provođene na štetu radnika, što je završilo u teškom razočaranju većine i u korupciji „izabrane“ manjine.
Kritizirao je i vjerske tiskovine i krugove katoličkih laika koji su se bavili pronalaženjem i ozloglašivanjem „lijevih tendencija u Crkvi“, umjesto da su u evanđeoskom svjetlu kritički promišljali politiku i aktualne društvene procese. „Izmislili su, piše Šagi, etiketu 'lijevi kler' (kao da bi neki 'desni kler' bio više crkven) da bi vjernicima ogadili sve što je zvučalo kritički glede postojećeg stanja u društvu, a svako upozorenje na potrebu političke promjene prikazali katolički sumnjivom.“
Katolici koji su se u politici takvima deklarirali nisu bili u stanju aktualizirati katolički socijalni nauk: „Umjesto jasne kritike postkomunističkog grabežljivog kapitalizma, i načina stvaranja nove kapitalističke elite, upotrijebili su socijalni nauk kao parolu za sijanje straha od tobožnjeg komunizma.“ Crkva, apelirao je Šagi, mora osmišljavati i tražiti putove moralne obnove: „To joj je sada nanovo otvorena mogućnost, pa zato i neodložna zadaća.“
Šagi je dovoljno dugo poživio da se mogao i sam uvjeriti kako ove njegove riječi neće imati nikakvog odjeka u Crkvi, iako je riječ o teologu kojega su cijenili u Crkvi. Štoviše, duhovno stanje u Crkvi 2025. godine gore je nego što je to bilo 2000. godine. To potvrđuju i propovijedi hrvatskih biskupa i svećenika, primjerice propovijed zagrebačkog nadbiskupa Dražena Kutleše na misi zadušnici za žrtve Jazovke, propovijed hercegovačkog provincijala fra Joze Grbeša na groblju u Bilima, propovijed sinjskog gvardijana fra Marinka Vukmana na svetkovini Velike Gospe, ali i mnoge druge propovijedi i javni istupi biskupa i svećenika.
Za sadašnje duhovno i moralne stanje hrvatskog naroda veliku odgovornost snosi Katolička crkva. Svoj privilegirani položaj u društvu nije iskoristila kako bi pripadnike hrvatskog naroda u evanđeoskom duhu obraćala, suočavala sa zlima iz prošlosti i ukazivala na zablude sadašnjosti, nego je, zloupotrebljavajući oltar i vjeronauk u obrazovnom sustavu onemogućavala duhovnu i moralnu obnovu. Nacionalističko ludilo koje se rasplamsalo ovog ljeta velikim dijelom ide upravo na dušu Crkve koja je desetljećima pod krinkom domoljublja njegovala nacionalizam i njime trovala mlade ljude.
Kada danas uzmete u ruke katoličke tiskovine ili posjetite katoličke portale, imate osjećaj da čitate nacionalnu literaturu, da su to bilteni nacionalne ideologije, ili nekakve stranačke organizacije sa snažnim nacionalnim sentimentom. U crkvenim medijima ponajbolje se ocrtava stanje uma i duha u suvremenoj Katoličkoj crkvi u hrvatskom narodu: lamentiranje nad patnjama u prošlosti, njegovanje nacionalnih mitova i laži, prokazivanje i progon povijesnih i sadašnjih neprijatelja i svođenje kršćanske vjere na vulgarni i banalni nacionalizam.
To što današnji katolici i Hrvati uzvikuju pozdrav Za dom spremni i nose simbole i obilježja zločinačkog ustaškog režima, nije tek partijanersko ludovanje ili pobuna protiv zakonskih zabrana, ako je i uopće to, nego je posljedica dugogodišnje političke indoktrinacije u kojoj je sudjelovala i Crkva. Da se o davnoj i bližoj prošlosti mladim ljudima govorila istina, u sklopu vjeronauka i općenito pastoralnog rada s vjernicima, broj militantnih i isključivih katolika bio bi zasigurno manji što bi u većinskoj katoličkoj zemlji utjecalo i na društveno i političko stanje. No, to se nije dogodilo, i ne događa se ni danas. Katolička crkva se grozničavo drži uz naciju i nacionalne svetinje u strahu da ne izgubi društveni monopol. Pritom bezobzirno manipulira mladim ljudima i sudjeluje u njihovom duhovnom i moralnom osiromašenju.
Snažno inzistiranje na domoljublju koje se, kao što vidimo ovih dana, lako surva u agresiju i isključivost, u progon neistomišljenika i uskraćivanje ljudskih prava i sloboda, dokaz je da Crkva svoje poslanje ne veže uz Evanđelje Isusa iz Nazareta, nego uz ovozemaljske datosti. Činjenica je da je pripadnost određenom narodu važna ljudima, posebno pripadnicima malih naroda, ali joj ne treba davati značenje koje nema niti ikoga svoditi samo na taj identitet. Pokojni papa Franjo je upozoravao da narod nije nikakva „mistična ili anđeoska kategorija“ i da nekritički odnos prema vlastitom narodu može lako skliznuti u nezdravi populizam, u lokalni narcizam koji je nesposoban zapažati i tumačiti svijet oko sebe. Upravo nas ono globalno i univerzalno, govorio je papa Franjo, štiti od sitničavog provincijalizma, od iskušenja da se zatvaramo u sebe, da podižemo zidove i ograđujemo prostor svoje neslobode i straha.
Kad je riječ o prošlosti, Katolička crkva samo i isključivo govori o stradanjima hrvatskog naroda. To je legitimno i ne bi bilo ni sporno kad bi se govorilo i o stradanjima drugih ljudi za koja su odgovorni pripadnici hrvatskog naroda. Crkva svjesno prešućuje primjere otpora i humanosti u vlastitim redovima u Drugom svjetskom ratu u kojem je na strani partizana u Hrvatskoj i Bosni i Hercegovini sudjelovalo 75 katoličkih svećenika, od čega su po nacionalnosti bila 52 Hrvata, 21 Slovenac i dva Poljaka. Kao suradnici partizana poginula su 43 svećenika: 21 Slovenac, 19 Hrvata i trojica drugih narodnosti (navedeno prema I. Goldsteinu, Hrvatska u Drugom svjetskom ratu 1941.–1945.). Taj dio vlastite antifašističke povijesti Crkva u potpunosti prešućuje kao da nije ni postojao, a upravo su ti ljudi sačuvali obraz Crkve koja je velikim dijelom stala uz ustaški režim.
Crkva koja nije univerzalna i otvorena prema različitostima, nije evanđeoska Crkva. Nacionalna Crkva, nesposobna za kritički odnos i distancu prema vlastitom narodu, nužno zapada u uskoće i isključivosti, kojima se hrane nacionalizmi i fanatizmi. Koliko je poguban takav odnos Crkve prema narodu i njegovim vođama najbolje pokazuje upravo vrijeme Drugog svjetskog rata i posljedice koje je za sobom ostavila Nezavisna Država Hrvatska. No, iz toga Katolička crkva u hrvatskom narodu nije ništa naučila i ponavlja pogreške iz prošlosti.

​Vjerski nacionalizam kao posljedica duhovne bijede

Centar za građansko obrazovanje (CGO) Fondacija M90 i Kulturni front, u saradnji sa Opštinom Budva, otvoriće danas izložbu „Devedesete: od nepristajanja do otpora“ u 20 sati u crkvi Santa Maria in Punta u Budvi.
&nbsp;- U vremenu kada su ratovi, mržnja, siromaštvo i nasilje oblikovali svakodnevicu miliona ljudi, postojali su pojedinci, kolektivi i organizacije koji su birali da ne ćute - birali su otpor. Njima je posvećena nova izložba „Devedesete: od nepristajanja do otpora“, koja je nastavak višegodišnjeg rada na istraživanju i predstavljanju drugačijeg pogleda na turbulentnu deceniju na prostorima bivše Jugoslavije. Kroz šest tematskih cjelina, publika će imati priliku da upozna priče o nepristajanju, otporu i građanskoj hrabrosti - navodi se u saopštenju.
Važan prostor na izložbi zauzimaju nezavisni i antiratni mediji, koji su igrali ključnu ulogu u razotkrivanju propagande i izvještavanju o ratnim događajima i borbi protiv autoritarnih režima, umjetnost kao prostor otpora, zatim protesti i građanske inicijative, koji su, i pored represije, organizovani širom bivše Jugoslavije.&nbsp;
- Jedan od centralnih dijelova izložbe je i Zid heroja, omaž pojedincima koji su pokazali izuzetnu građansku hrabrost, dok je posebno emotivna cjelina Gorankina niša posvećena Goranki Matić, velikoj umjetničkoj fotografkinji i hroničarki društvenih promjena tokom devedesetih, čiji je rad neizbrisiv dio kolektivnog sjećanja - ističu u CGO.
&nbsp;Postavka će biti dostupna javnosti do 30. septembra svakog dana, osim ponedjeljkom, od 10 do 20 sati.
Ova izložba je proizašla iz inicijative „Muzej devedesetih“, koja je do sada imala zapažene postavke u Beogradu, Sarajevu i Podgorici, a u junu 2025. godine je u Beogradu otvorena i stalna postavka „Lavirint devedesetih“.
Na otvaranju će se, kako su precizirali u saopštenju, obratiti predsjednik Opštine Budva Nikola Jovanović, zamjenik ambasadorke Republike Francuske Bertran Boše, prvi sekretar ambasade Kraljevina Holandije Korvin van der Strin, jedan od autora izložba i direktor Kulturnog fronta Dejan Ubović i izvršna direktorka CGO-a Daliborka Uljarević.

Otvaranje izložbe "Devedesete: od nepristajanja do otpora" u Budvi

Poslanik Demokrata Duško Stjepović nastavlja utabanim tragom svojih partijskih kolega, koristeći skupštinsku govornicu, ovoga puta u Danskoj, kao pozornicu za direktan udar na Hrvatsku. Njegovo izlaganje, prepoznatljivo po provokacijama i opasnim insinuacijama, djeluje kao svjesna i koordinisana namjera da se Crna Gora zadrži što dalje od članstva u Evropskoj uniji. A Hrvatska – kao susjed, partner i članica EU – u tom procesu ima ključnu ulogu. Stjepović &nbsp;je kao predsjednik Odbora za međunarodne odnose i iseljenike Skupštine Crne Gore, &nbsp;boravio &nbsp;u Kopenhagenu, gdje je bio učesnik Interparlamentarne konferencije za zajedničku vanjsku i bezbjednosnu politiku i zajedničku bezbjednosnu i odbrambenu politiku. Stjepović je poručio da „neki susjedi umišljaju da članstvo u EU znači pravo da drugima drže lekcije iz demokratije“, insinuirajući da Hrvatska zloupotrebljava svoj položaj.&nbsp; - Neki susjedi su uvjereni da im članstvo u Evropskoj uniji daje za pravo da drugima drže lekcije iz demokratije i da tu svoju poziciju mogu zloupotrebljavati na krajnje nekorektan način – na način koji njihovim susjedima nije padao na pamet kada su oni ulazili u ovo odabrano evropsko društvo. Taj naš susjed nije u poziciji da bilo kome drži lekcije sve dok se njegov državni vrh i ljudi koji ga danas ovdje predstavljaju jasno i glasno ne ograde od izjava, pjesama i poteza koji su, da ostanem u diplomatskom rječniku, suprotni svemu onome što predstavlja antifašizam - kazao je on.&nbsp; Njegovo izlaganje, kako saznaje Portal ETV, &nbsp;bilo je u potpunosti na "istim talasnim dužinama" sa predstavnikom delegacije Srbije iz Srpske napredne stranke Aleksandra Vučića.&nbsp; Ovaj nastup još jedna je u nizu provokacija Hrvatske. Ministar odbrane Crne Gore Dragan Krapović iskoristio je nedavno gostovanje na A plus televiziji da provocira naše susjede u Hrvatskoj, noseći značku na kojoj su brod „Jadran“, a zbog koje je iz Zagreba početkom avgusta stigla protestna nota.&nbsp;  <figure> <img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/20250822230828_495bc90b642371894acfe4e072e1443f45ed22a00ff1c189a0016e35eac33324.jpg" data-media-id="editor_0" data-image-id="20250822230828_495bc90b642371894acfe4e072e1443f45ed22a00ff1c189a0016e35eac33324" data-rendition-name="original" width="1930" height="1080" loading="lazy" alt="Ktrapović na A plus"> <figcaption>Krapović na A plus(Photo: A pluss TV/Portal ETV)</figcaption> </figure>  Hrvatska je uputila protestnu notu Crnoj Gori zbog jednostrane odluke Ministarstva odbrane Crne Gore o izradi znački s motivom školskog broda "Jadran".&nbsp; Takvi potezi i poruke, kako su tada naveli, nijesu u duhu dobrosusjedskih odnosa te kriterijuma i vrijednosti Evropske unije koje je Hrvatska dužna da poštuje. Školski brod "Jadran" predstavlja dio hrvatske vojne imovine, zvaničan je stavu te zemlje. Notom je najavljena detaljna analiza ukupne vojne sukcesije, prema kojoj joj Crna Gora duguje više od dvije milijarde američkih dolara.&nbsp; U odgovoru Televiziji E su ranije naveli da Hrvatska ostaje posvećena dijalogu i da će nastaviti da se zalaže za evropski put Crne Gore, ali i da očekuje izbjegavanje jednostranih i simbolički provokativnih poteza.&nbsp; Republika Hrvatska potražuje "Jadran" već godinama, a to je bio još jedan u nizu povoda da eskaliraju nesuglasice između Vlade Crne Gore i Vlade Republike Hrvatske, odnosno dvojice ministara odbrane Dragana Krapovića i Ivana Anušića. Rezultat niza novootvorenih spornih pitanja tokom posljednjih pet godina između dvije države bilo je i blokiranje otvaranja pregovaračkog poglavlja vanjska, bezbjednosna i odbrambena politika, krajem prošle godine. Takođe, zbog usvanja rezolucije o genocidu u Jasenovcu, Hrvatska je dodijelila status "persona non grata" predsjedniku Skupštine Andriji Mandiću, potpredsjedniku Vlade Aleksi Bečiću i poslaniku Milanu Kneževiću. Posljednji u nizu poteza, prije slanja protestne note Hrvatske, povukao je crnogorski ministar odbrane Dragan Krapović, odlukom da na ovogodišnje obilježavanje operacije "Oluja" u Hrvatskoj ne ide vojni, već samo diplomatski predstavnik Crne Gore. Stjepovićeva izjava samo doliva ulje na vatru i potvrđuje ono što je sve teže ignorisati – sistemski otpor jednog političkog krila prema svakom koraku koji vodi Crnu Goru ka članstvu u EU. <div class="embed-block"><div><div style="left: 0; width: 100%; height: 0; position: relative; padding-bottom: 56.25%;"><iframe src="https://cdn.iframe.ly/api/iframe?url=https%3A%2F%2Fwww.youtube.com%2Fwatch%3Fv%3DCskoCKds52I&key=87ca3314a9fa775b5c3a7726100694b0" style="top: 0; left: 0; width: 100%; height: 100%; position: absolute; border: 0;" allowfullscreen scrolling="no" allow="accelerometer *; clipboard-write *; encrypted-media *; gyroscope *; picture-in-picture *; web-share *;"></iframe></div></div></div>

Demokrate nastavile sa provociranjem susjeda: Stjepović se u Danskoj obrušio na Hrvatsku

Još u vrijeme vladavine predavgustovske većine, neđe prije 2018. godine, Vladimir Pavićević, pihtija od čovjeka, što bi rekao rahmetli Marko Vešović, prilikom prvog gostovanja na beogradskoj N1 televiziji nakon što je došao u Crnu Goru, rekao je voditeljki da ga je iznenadilo koliko je veliki uticaj i moć nevladinog sektora u Crnoj Gori. I to je bilo vidljivo svakome ko je imao mrvu objektivnosti. Nevladin sektor, uz izdašnu finansijsku pomoć EU, imao je toliki uticaj na stavove EU o Crnoj Gori da su izvještaji EK faktički bili pisani u Podgorici, od nevladinog sektora. Problem je bio što su te nevladine organizacije i tzv. nezavisni mediji imali samo jednu političku misiju - ne da demokratizuju Crnu Goru, već promjenu vlasti.&nbsp; Ako su iskreno vjerovali da će obaranjem DPS-a dobiti uređenu državu od primitivne pustokupljevine kao alternative, onda se radi o političkim diletantima. Tako da mi posipanje pepelom bivših i sadšnjih kolumnista Vijesti i njihovih voditelja političkih emisija, koji nesumnjivo imaju svoj procenat u doprinosu sadašnjem stanju u Crnoj Gori, izaziva samo gorušicu. <h2>UTICAJ NVO</h2> Kao osnivač jedne široko prihvaćene patriotske NVO, pisao sam prije 7-8 godina kabinetu premijera Duška Markovića i tražio objašnjenje zašto jedne te iste NVO svake nedelje imaju sastanak sa njim i zašto mi nijesmo poželjni na tim sastancima? Odgovor Duška Markovića bio je da su to NVO od čijih stavova zavisi mišljenje EU o stanju u Crnoj Gori. I to ubjedljivo govori o moći koje su NVO imale da utiču na prilike u Crnoj Gori u to vrijeme. A nijesu uticale, jer nijesu htjele biti partner u transformaciji Crne Gore sa tadašnjom vlašću. Skoro je Vanja Ćalović iz MANS-a napala člana izvršne vlasti da je u vrijeme dok je rukovodio u MUP-u odeljenjem za suzbijanje šverca droga Luka Bar bila tranzitna za kokain iz Južne Amerike. Valjda je informacije dobijala od barona Fon Medojevića. U svakom godišnjem izvještaju američke vlade, koji je rađen na osnovu izvještaja najrespektabilnije agencije za istragu puteva narkotika, DEA, Crna Gora nije nikad pomenuta kao ruta za šverc kokaina i heroina. Samo budala bi uvozila preko Luke Bar velike količine kokaina i rizikovala šverc kopnenim putem u zapadne zemlje, jer je to bilo glavno tržište za količine koje su se transportovale iz Južne Amerike. Zemlje Balkana definitivno su beznačajno tržište za iole ozbiljnije količine. Zato su glavne rute bile obala Španije, holandske luke za kontejnerski transport i njemačke luke sa ogromnim brodskim prometom. Crna Gora je pominjana samo za šverc marihuane iz Albanije. Doduše, nakon promjene vlasti bile su dvije isporuke u kontejnerima sa bananama, malo da se provjeri naklonost vlasti, ali i da se preuzme lanac samoposluga „Voli“. MANS je slao izvještaje EU u kojima je kriminalizovao vlast u Crnoj Gori, a onda se pozivao na izvještaje EK koji sadrže njihove navode u redovnim izlivima mržnje prema predavgustovskoj vlasti. Veoma blagonaklona prema vlastima nakon 2020. godine, Čalović je ćutala na urušavanje skoro svih segmenata države, baveći se još uvijek jedino svojim iskonskim neprijateljem, predavgustovskim vlastima. Progovorila je oštro o aktuelnoj situaciji tek nakon međudržavnog ugovora sa Emiratima.&nbsp; <h2>GLASNA TIŠINA</h2> Vrijeđa zdrav razum kad slušamo hvalospjeve o ulozi NVO u kritici „rada“ postavgustovske vlasti. Nije im smetalo kršenje Ustava prilikom formiranja parlamentarne većine 23. novembra 2020, niti što je na śednici 28. decembra te godine, bez kvoruma, sa 40 prisutnih poslanika, bez uvjerenja DIK-a, verifikovan mandat poslanici sa liste „Crno na bijelo“. Nije im zasmetala ni dodjela nagrade „Miroslavljevo jevanđelje“ Milutinu Mićoviću za djelo prepuno nacionalne mržnje, ni ulasci srpskog patrijarha u Crnu Goru helikopterima, kao da je išao u Leskovac, ni trovanje građana Cetinja 5. septembra 2021, upotreba gumenih metaka, bacanje na ljude šok bombi, ni potpisivanje Temeljnog ugovora sa Beogradskom patrijaršijom, čime je prkršen član 3 Ustava Crne Gore, koji propisuje da je teritorija Crne Gore nedjeljiva, što znači da pravno lice iz druge države ne može biti vlasnik zemlje i da se mora registrovati pravno lice u Crnoj Gori da bi ostvarilo pravo vlasništva. Prećutali su još hiljade kršenja Ustava, zakona, nepoštovanje javnih nabavki, zloupotreba vlasti, nepotizma, partitokratije, kakistokratije, koruptivnih radnji, nehumanog ponašanja prema pritvorenicima, uskraćivanje njihovih osnovnih ljudskih prava, prava na pravično suđenje pred nezavisnim sudstvom, pretvaranje pritvora u zatvor držeći optužene u pritvoru mjesecima i godinama bez zakonskog osnova, itd, itd... Veći dio navedenog implicintno sadrže međunarodne povelje o ljudskim pravima, čiji je potpisnik i Crna Gora. Prije desetak godina, u jednoj konverzaciji na društvenim mrežama, današnji direktor RTCG mi je napisao da je on više uradio za demokratiju u Crnoj Gori nego „tvoj Milo“. Moj, jer sam se, valjda, obogatio od Milovih para. Što bi rekli, svako sudi po sebi. Danas je njegov doprinos demokratiji taman kao svih nekad najpoznatijih NVO, liše Daliborke Uljarević. Nego, zna li neko što je zamučao Muk? Đe li je? Iako apsolutno osuđujem napad crkvenih Kmera na Teu Gorjanc Prelević, moram i nju da zapitam je li i ona prespavala sve ono što sam naveo? Probudila se tek kad je najavljeno prikazivanje filma „Heroji Halijarda“, u kojem se glorifikuju četnici, u bioskopu koji nosi ime Nikole Đurkovića, čovjeka kojeg su ubili četnici i igrali kolo oko njegovog leša u Herceg Novom.&nbsp; <h2>PITANJE CRKVE</h2> Vrlo dobro se śećam podrške Tee Gorjanc Crkvi Srbije u vrijeme donošenja Zakona o slobodi vjeroispovijesti i litija po Crnoj Gori. Zakona koji je za građansku, sekularnu Crnu Goru bio od krucijalnog značaja. Ne znam kome razumnom danas nije jasno da je najveći problem Crne Gore ta litijaška, svetosavska sekta i da je ona najveća smetnja evropeizaciji i modernizaciji Crne Gore? Kamen o njenom vratu!&nbsp; Gotovo sam siguran da Tea Gorjanc, iako se bavila crkvenom imovinom, nema pojma o crkvenom pitanju. Ali bi makar morala znati da je u Ustavu Crne Gore iz 1905, u članu 40 pisalo: „Crnogorska crkva je autokefalna. Ona ne zavisi ni od koje strane Crkve“... Što znači da CPC po tom Ustavu nije imala nikakve pravne veze sa Crkvom Srbije (SPC). Uostalom, u Zakonu o crkvama i verskim zajednicama u Republici Srbiji, u članu 11, stav 1, priznaje se SPC pravni kontinuitet stečen na osnovu „Načertanija o duhovnoj vlasti“ od 21. maja 1836. godine i Zakona o Srpskoj Pravoslavnoj Crkvi iz 1929. godine („Službene novine Kraljevine Jugoslavije“, broj 269/1929).&nbsp;  <figure> <img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/20250831070836_0f245c8926437a38f37ae18953ce2107304a16dae4e71d1b0f0ce5b34e26c52d.jpg" data-media-id="editor_0" data-image-id="20250831070836_0f245c8926437a38f37ae18953ce2107304a16dae4e71d1b0f0ce5b34e26c52d" data-rendition-name="original" width="1118" height="745" loading="lazy" alt="Ukaz Aleksandra Karađorđevića"> <figcaption>Crkva Srbije fizički postoji u Crnoj Gori od 1920. godine, dekretom regenta Aleksandra Karađorđevića</figcaption> </figure>  Drugim riječima, Crkva Srbije fizički postoji u Crnoj Gori od 1920. godine, kad je dekretom regenta Aleksandra Karađorđevića formirana Ujedinjena srpska pravoslavna crkva uz okupacione trupe u Crnoj Gori, a u pravni sistem Kraljevine Jugoslavije ušla je 1929. Što znači, da sakralno nasljeđe Crne Gore izgrađeno do 1918. godine niti je gradila Crkva Srbije, niti joj je pripadalo. Niti je bilo kada do devedesetih godina XX stoljeća bila upisana kao vlasnik tih crkvenih objekata. Nijednoj NVO nije padalo na pamet da postavi pitanje nezakonitog upisa sakralnog naslijeđa Crne Gore, iako je u tome bilo i korupcije, i kršenja zakona, i kršenja svih pravnih normi. Upisivano je vlasništvo nad manastitrima i crkvama bez ijednog dokumenta o vlasništvu. U većini vlasničkih listova ne postoji osnov vlasništva?! Za tu pljačku nije im smetalo što se dešava u vrijeme vlasti oko DPS-a? Drvilo se o postojećim i nepostojećim pljačkama, ali nijednu izvikanu NVO nije bilo briga što se ogromno kulturno nasljeđe i neprocjenjivo bogatstvo poklanja drugoj zemlji. Iako je kritikovan Zakon o slobodi vjeroispovijesti time da se osporavanje vlasništva nad crkvenim objektima može izvršiti samo sudskom odlukom, ni Crkvu Srbije, niti ijednu izvikanu NVO nije zanimalo što je Cetinjski manastir prepisan u oktobru 2021. sa Opštine Cetinje na Crkvu Srbije jednim običnim dopisom cetinjskom katastru tadašnjeg premijera Zdravka Krivokapića. To je to licemjerje crnogorskih nevladinih organizacija i tzv. nezavisnih medija, kojima je pitanje ljudskih prava i poštovanja zakona politički, nacionalno ili vjerski obojeno, taman kao što je crnogorsko pravosuđe danas. Ćutali su i na laži koje je širila Srbija u međunarodnoj zajednici, da je u Crnoj Gori ugroženo hrišćanstvo.  <figure> <img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/20250831070836_442dab5c-8017-4fa2-82aa-73164adf1ea7.jpg" data-media-id="editor_1" data-image-id="20250831070836_442dab5c-8017-4fa2-82aa-73164adf1ea7" data-rendition-name="original" width="4000" height="2000" loading="lazy" alt="Cetinjski manastir"> <figcaption>Civilni sektor ćutao kada je 2021. Cetinjski manastir prepisan Crkvi Srbije(Photo: Portal ETV/Duško Mihailović)</figcaption> </figure>  Dobro je što se reaguje na postavljanje spomenika ratnom zločincu Pavlu Đurišiću, ma je Amfilohije Radović i u vrijeme predavgustovske vlasti držao molebane Draži Mihailoviću, uz muk svih NVO. A i mlake reakcije vlasti. Muk je bio i na Titovu kopilad, i na Titovo jajce, i na volove, i na lažne ljude, lažne vjere... Uostalom, pogledajte dokumentarac „Svjedok božje ljubavi“ na youtubeu da se uvjerite u otvoreno sijanje nacionalne, vjerske i svake druge mržnje, na koje se NVO nijesu ni osvrnule. Kao što se ni danas, ne obaziru na međunarodne povelje o ljudskim pravima, koje štite pravo svih građana na ispoljavanje vjere. Postavgustovska većina neformalno Crkvu Srbije tretira kao državnu vjeru, iako je to protivno svim međunarodnim poveljama i odlukama Suda u Strazburu. Državu ne treba da interesuju crkveni kanoni, ona je dužna da ravnopravno tretira sve uredno registrovane crkvene zajednice.&nbsp;  <figure> <img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/20250831070836_fe01ebd82ffc37af96311116e891990378ae9e465cd74ea698a7e4c5ccdb49c5.jpg" data-media-id="editor_2" data-image-id="20250831070836_fe01ebd82ffc37af96311116e891990378ae9e465cd74ea698a7e4c5ccdb49c5" data-rendition-name="original" width="500" height="500" loading="lazy" alt="CPC logo"> <figcaption>Crnogorska pravoslavna crkva obespravljena u Crnoj Gori</figcaption> </figure>  Đe su te NVO, zaštitnice ljudskih prava, da zaštite pravo vjernika Crnogorske pravoslavne crkve, da zahtijevaju da se i njoj obezbjede uslovi kao Crkvi Srbije za rad i za podizanje hramova, a ne da joj se čak oduzima plac u Podgorici koji je bio njoj namijenjen za izgradnju crkve. Dok se Crkvi Srbije dodjeljuje sedam placeva samo u Podgorici? Da ne pominjemo druge gradove. A, ponavljam, sa ogromnom moći kojom Crkva Srbije raspolaže, Crna Gora će uvijek biti proruska i velikosrpska gubernija, udaljena miljama od Evrope, evropskih vrijednosti i uređene države. A i članstva u EU.

Društvo „kokošjeg“ pamćenja

Početak nove školske godine i povratak djece u vrtiće i škole za Podgoričane će od ponedjeljka vjerovatno značiti i kolaps u saobraćaju. Glavni grad već mjesecima podsjeća na veliko gradilište: ulice su raskopane, rokovi probijeni, a građani iscrpljeni svakodnevnim gužvama. Umjesto da prvi septembar dočeka sa uređenom infrastrukturom i rasterećenim saobraćajem, Podgorica će, prema svemu sudeći, ući u novi školski ciklus u znaku potpunog saobraćajnog haosa.  <figure> <img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/20250830150840_5b61139c000a839fbc7c8f379ba4dea5727102d26d8c1fc6acd8360cb4d7e3a4.png" data-media-id="editor_0" data-image-id="20250830150840_5b61139c000a839fbc7c8f379ba4dea5727102d26d8c1fc6acd8360cb4d7e3a4" data-rendition-name="original" width="977" height="721" loading="lazy" alt="slobode"> <figcaption>Ulica Slobode(Photo: Portal ETV/Danijela Jovanović)portal</figcaption> </figure>  <h2>Kaluđerović: Podgorica će 2027. izgledati kao diskoteka</h2> Sekretar podgoričkog Sekretarijata za saobraćaj, Ninoslav Kaluđerović, ipak, uvjerava da je gradska uprava uradila sve što je trebalo. – Odredili smo pare za škole, tendere smo raspisali, sve saobraćajne projekte smo realizovali. Horizontalna i vertikalna signalizacija se farbala, sređivali smo unutrašnjost škola i dali maksimum maksimuma da se pripremimo za početak školske godine – izjavio je Kaluđerović za Portal ETV. Ipak, kada je riječ o ključnom problemu – raskopanim saobraćajnicama i očekivanim gužvama kod škola i vrtića – odgovor nije imao. – Treba da pođete u ponedjeljak ujutro pa da vidite roditelje koji se parkiraju na samom ulazu. To može da bude problem. Ako nađete da su državni organi loše odradili – onda dobro. Ali, vjerujte, to što su raskopane ulice usporava saobraćaj, neka se ide 'pet na sat' pored svake škole i vrtića i nijedno dijete neće stradati. Još kad bi bili kulturni da koristimo parking, đe bi nam kraj bio - sarkastično kaže Kaluđerović. Uputan zašto se plastični stubići, kojima su izdijeljene saobraćajnice kako bi se spriječilo nepropisno parkiranje, ne poštuju, Kaluđerović ističe da su oni samo opomena. -Ti stubići su opomena građanima kako ne treba da se ponašaju, ali oni i dalje rade po svome. Mi u Sekretarijatu za saobraćaj smo preduzeli sve što je u našoj nadležnosti, izdaćemo i saopštenje kad krene škola, ispratićemo da sve proteče kako treba u blizini škola - navodi Kaluđerović.  <figure> <img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/20250830150844_4a5d616a7e19c56ccfbcce5121c4e5d47f8fbae71463e60598889164e2184e6e.png" data-media-id="editor_1" data-image-id="20250830150844_4a5d616a7e19c56ccfbcce5121c4e5d47f8fbae71463e60598889164e2184e6e" data-rendition-name="original" width="385" height="417" loading="lazy" alt="Ninoslav Kaluđerović"> <figcaption>Ninoslav Kaluđerović(Photo: Glavni grad)Glavni grad</figcaption> </figure>  Dodaje da u Sekretarijatu za saobraćaj sve funkcioniše besprijekorno, te da nas do 2027. godine očekuje plavo-bijela Podgorica. - Obezbijedili smo besplatan prevoz za učenike i penzionere, podigli smo nivo Gradskog saobraćaja, autobusi su čiisti, hladni, uredni. Sad dobijate i novu Autobusku stanicu... Znate li kako će Podgorica izgledati do 2027. godine - kao diskoteka! To vam obećavam ako budem na ovoj funkciji. Sva će Podgorica biti plavo-bijela, od kante za smeće do krovova na zgradama - poručio je Kaluđerović. <h2>Raskopane ulice i radovi bez kraja</h2> Uprkos njegovom optimizmu, slike centra Podgorice ovih dana govore više od riječi – raskopane ulice, zatvoreni putevi, barikade i blokiran pristup čak i za pješake. Vučedolska ulica, raskopana još u martu, trebalo je da bude završena u julu. Danas je avgust na izmaku, a na terenu su i dalje radnici – bez jasnih naznaka kada će radovi biti gotovi. Građani su ogorčeni jer im je svakodnevni život pretvoren u poligon za testiranje strpljenja. Smatraju da je izgled centra glavnog grada sramotan za evropske standarde kojima Podgorica formalno teži. Na Zlatici, nastavak Jadranske ulice je praktično neprohodan – asfalt postoji samo u tragovima, a ogromne rupe su postale svakodnevna zamka. Mještani su ih sami krpili betonom, ali bezuspješno. U kišnim danima ulica se pretvara u jezero, a taksisti odbijaju da voze tim pravcem. Žitelji traže barem privremeno zakrpljivanje rupa, jer kroz ulicu prolazi i željeznička stanica. <h2>Ulica Slobode zatvorena, Vojislavljevića usporena</h2> Do 25. oktobra biće zatvoren dio Ulice Slobode, od Hercegovačke do Bulevara Ivana Crnojevića. Gradska uprava najavljuje da će se saobraćati okolnim ulicama, ali će to neminovno stvoriti dodatni pritisak na saobraćajnu infrastrukturu.  <figure> <img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/20250830150844_da774295c7eeb3397af4d59e99ca3cf06883c26afb14a4bfec8d03cd75c1a245.png" data-media-id="editor_2" data-image-id="20250830150844_da774295c7eeb3397af4d59e99ca3cf06883c26afb14a4bfec8d03cd75c1a245" data-rendition-name="original" width="882" height="713" loading="lazy" alt="slobode"> <figcaption>Ulica slobode(Photo: Portal ETV/Danijela Jovanović)portal</figcaption> </figure>  Radovi na Bulevaru Vojislavljevića, započeti još 3. juna, napreduju sporo. Rok za završetak projekta je 18 mjeseci, a već sada je jasno da se problemi sa imovinsko-pravnim odnosima i izmještanjem instalacija dodatno usporavaju dinamiku. Sekretarijat je saopštio da će prvi kilometar biti zatvoren do 23. oktobra – uz mogućnost produženja. Drugim riječima, gužve tek predstoje.  <figure> <img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/20250830150844_b58d938562b77e3fe8c76c2b1f31980c0ab5f669eb264134c2116011c8d77f0c.png" data-media-id="editor_3" data-image-id="20250830150844_b58d938562b77e3fe8c76c2b1f31980c0ab5f669eb264134c2116011c8d77f0c" data-rendition-name="original" width="967" height="643" loading="lazy" alt="vojislavljevića"> <figcaption>Bulevar Vojislavljevića(Photo: Portač ETV/Danijela Jovanović)</figcaption> </figure>  <h2>Građani bez povjerenja</h2> Građani sa kojima smo razgovarali ne kriju ogorčenje: – Ako vlast mjesecima ne može da završi jednu ulicu u centru grada, kako da im vjerujemo da će ozbiljnije projekte uraditi na vrijeme? – pita jedna starija Podgoričanka.. – Svi znamo da rokovi ovdje ne znače ništa. Oni obećavaju, mi čekamo, a djeca nam od ponedjeljka idu u školu kroz gradilišta i rupe – dodaje roditelj dvoje osnovaca sa Zabjela.

Vlast u Podgorici najavljuje “diskoteku”, a građane čeka saobraćajni pakao

Dežurna tužiteljka u Višem državnom tužilaštvu u Podgorici Slađana Volkov kazala je da su sa mjesta ubistva Radovana Krivokapića (44) u Kotoru izuzeti mnogobrojni tragovi koji će biti predmet vještačenja nakon kojeg će biti više informacija o ovom događaju.
Krivokapić je ubijen večeras hicima iz snajpera ispred porodične kuće u kotorskom naselju Zlatne njive. Volkov je za Portal ETV kazala da je oko 20:20 sati obaviještena da je došlo do upotrebe vatrenog oružja i da je tom prilikom jedna osoba zadobila tjelesne povrede.
<div class="embed-block"><div><div style="left: 0; width: 100%; height: 0; position: relative; padding-bottom: 56.25%;"><iframe src="https://cdn.iframe.ly/api/iframe?url=https%3A%2F%2Fwww.youtube.com%2Fwatch%3Fv%3DBazOpt9hMg8&amp;key=87ca3314a9fa775b5c3a7726100694b0" style="top: 0; left: 0; width: 100%; height: 100%; position: absolute; border: 0;" allowfullscreen scrolling="no" allow="accelerometer *; clipboard-write *; encrypted-media *; gyroscope *; picture-in-picture *; web-share *;"></iframe></div></div></div>
 
- Nakon određenog vremena obaviještena sam da je to lice R.K. preminulo. Nakon izlaska na lice mjesta, u prisustvu vještaka, kao i službenika Uprave policije, obavljen je uviđaj. Sa lica mjesta izuzeti su mnogobrojni dokazi koji će biti predmet vještačenja nakon čega ćemo imati više informacija o ovom dogažaju - rekla je Volkov.
Krivokapić, koji je u bezbjednosnim službama označen kao član škaljarskog klana, usljed zadobijenih povreda preminuo je u Opštoj bolnici u Kotoru.
<div class="embed-block"><div><div style="left: 0; width: 100%; height: 0; position: relative; padding-bottom: 48%; padding-top: 120px;"><iframe src="https://cdn.iframe.ly/api/iframe?app=1&amp;url=https%3A%2F%2Fetv.me%2Fhronika%2Fjedna-osoba-ranjena-u-kotoru&amp;key=87ca3314a9fa775b5c3a7726100694b0" style="top: 0; left: 0; width: 100%; height: 100%; position: absolute; border: 0;" allowfullscreen></iframe></div></div></div>

Tag: gazela

Srbija: Studenti u blokadi i građani na prilazu mostu Gazela u Beogradu

Zadržavanje Novosađaninu zbog krađe 8.300 eura

Tokom vikenda uhapšeno 75 vozača zbog prekršaja u saobraćaju

Vjerski nacionalizam kao posljedica duhovne bijede

Otvaranje izložbe "Devedesete: od nepristajanja do otpora" u Budvi

PRATITE TVe UŽIVO

Tag: gazela

Srbija: Studenti u blokadi i građani na prilazu mostu Gazela u Beogradu

Zadržavanje Novosađaninu zbog krađe 8.300 eura

Tokom vikenda uhapšeno 75 vozača zbog prekršaja u saobraćaju

​Vjerski nacionalizam kao posljedica duhovne bijede

Otvaranje izložbe "Devedesete: od nepristajanja do otpora" u Budvi

PRATITE TVe UŽIVO

Vjerski nacionalizam kao posljedica duhovne bijede