Poštovani direktori svih javnih ustanova, preduzeća etc. evo vam recepta kako da do penzije ostanete na čelu kuće. Trajanje mandata nije uopšte važno. Bitno je da imate Upravni odbor, Izvršni odbor ili Savjet na svojoj strani.
Dakle:&nbsp;
Korak 1. Na vrijeme obezbjedite većinu u rukovodećem tijelu. I naravno, političku podršku. Ali, kod političke podrške ne vezujte se za jednu partiju, nego iskoristite metodu „puščanog zrna“. Pokrijte sve - i poziciju i opoziciju, ali pazite da jedni za druge ne znaju. 
Naravno, obezbjeđivanjem ovog preduslova potpuno je nevažno da li ispunjavte uslove za datu rukovodeću poziciju.
Korak 2. Prihvatite se mandata. Sve koji nešto znaju o poslu odmah „počistite“ i opkolite se sa neznavenima i podobnima, klimoglavcima i tzv. „evet“ efendijama. Znate, to su bile efendije na sultanovom dvoru kojima je jedini zadatak bio kada Sultan nešto kaže da oni potvrde to što je rekao.
Korak 3. Kada krenu tužbe zbog vašeg neregularnog izbora, vi se hvalite izmišljenim rezultatima. Za to vrijeme krečite zgradu, mijenjajte vrata, kupujte nova vozila, pratite ekološku revoluciju sa obnovljivim izvorima energije.
Korak 4. Kada krenu opravdane tužbe, pokrenite veze iz mladosti. Posebno ako ste radili u NVO sektoru, pa ste besplatnim i besposlenim putovanjima na neke tzv. obrazovne kurseve u inostranstvu, koje je plaćala Evropa, zadužili političare, pravnike, možda buduće sudije i sl.
Korak 5. Za sve vrijeme neregularnog mandata obećavajte stanove onima u firmi koji vam trebaju, a ovim najbližima dajte enormne plate. Otprilike tri puta veće od prosječne plate u preduzeću. Spletkarite i zavađajte zaposlene. Odradite jedno tri ljubavne afere i sl. Malo da se skrene priča sa problema.&nbsp;
<h2>NAJVAŽNIJI KORACI</h2>
Korak 6. Kada vidite da ćete izgubiti sudski spor, ili ste ga već izgubili, recimo na Osnovnom sudu, rastegnite ga što više možete, a rukovodeće tijelo, pretpostavimo Savjet, neka donese odluku u „neznavenju“ i opet vas imenuje za direktora.
Korak 7. U međuvremenu, Viši sud je donio pravosnažnu presudu da ste neregularno izabrani. Čekate. U pravom momentu, u roku od pola sata, podnesete ostavku i rukovodeće tijelo odbije tu ostavku, te vas imenuje za vršioca dužnosti.
Korak 8. Veoma važan. Pošaljete dopis Vladi da upodobi Zakon sa vašim uslovima. Vlada to usvoji, jer ste vi njen ponos i ogledalo reformi.
Korak 9. Vi ste sada čisti. Više ništa ne važi. Ni to što je svaki dokument koji ste potpisali nevažeći, ni to što je svaki prethodni Ugovor i Konkurs koji je potpisan sa Vaše strane takođe nevažeći. Vi idete dalje u novi mandat. Ni to što ste dobili grdne pare za neregularni mandat.
Korak 10. Raspišete novi konkurs. I dalje ne ispunjavate uslove, ali pozovete advokatsku kuću na koju ste već potrošili u prethodnom periodu desetine hiljada eura da da svoje mišljenje - onako kako vama treba. Oni obavezno na kraju mišljenja kažu da njihovo mišljenje nije sto posto sigurno i da mogu biti drugačija mišljenja njihovih kolega. Ali, oni su se oprali, a vama odgovara njihovo mišljenje. Ako u rukovodećem tijelu postoji neko ko misli svojom glavom, a ne vašom, proglasite ga neprijateljem.
Korak 11. Pripremite situaciju da se vi pojavite kao jedini kandidat, a ovi ostali koji su se javili su nebitni i nezadovoljni i bojkotuju neregularni izbor. Super!
Korak 12. Na intervjuu pred rukovodećim organom, koji je vaš, pričajte bajke koje ni vi ne razumijete, a pogotovo oni koji nemaju veze sa poslom. Oni vas biraju i izabiraju.
Korok 13. Odlučujući. Neizabrani traže intervenciju inspekcija. Ovaj organ, koji se već ranije proglasio nenadležnim, sada je nadležan i dostavlja izvještaj na desetak stranica u kome preskače najvažnije detalje i prepričava Zakon - kako vama odgovara. A vi, na svom portalu, njihov zaključak držite minimum 16 sati.
Korak 14. Sljedećeg dana zatražite mišljenje podobnih pravnika, posebno je dobro da nemaju pojma o slučaju - recimo da vi imate par pravosnažnih presuda o nelegalnom izboru i šta ste sve uradili da obnovite mandat.
Korak 15. Sve ovo ponavljate od mandata do mandata.
I TAKO DO PENZIJE !!!
Sabrija Vulić, kandidat za direktora 😊

Portal ETV

original

viewImage

baseImage

610x380

500x500

400x240

400x203

thumbnail

Recept za dugovječnost generalnog direktora

Sramna je vijest koliku će platu primati generalni direktor RTCG - poručili su u Sindikatu Radio Televizije Crne Gore nakon što je Savjet RTCG na elektronskoj sjednici većinom glasova usvojio prijedlog ugovora o radu Borisa Raonića kojim je predviđena otpremnina do 30.000 eura i plata do 3.500 eura.
U Sindikatu RTCG ocjenjuju da je Savjet odobravanjem visine ove plate pokazao nepoštovanje prije svega radnika u toj kući, ali i svih građana Crne Gore.
- Koji jedva preživljavaju, i čijim takođe novcem bahato omogućavaju svom, ali ne našem, direktoru, vjerovatno i sebi, provjerićemo, enormno bogaćenje - dodali su u Sindikatu RTCG.
<div class="embed-block"><div><div style="left: 0; width: 100%; height: 0; position: relative; padding-bottom: 66.6%; padding-top: 120px;"><iframe src="//cdn.iframe.ly/api/iframe?app=1&url=https%3A%2F%2Fetv.me%2Fdrustvo%2Fcamovic-velickovic-raonicu-ugovorom-predvidena-otpremnina-do-30-000-eura-plata-do-3-500-eura&key=87ca3314a9fa775b5c3a7726100694b0" style="top: 0; left: 0; width: 100%; height: 100%; position: absolute; border: 0;" allowfullscreen></iframe></div></div></div>
Oni poručuju da Raoniću nijesu dodijelili propisani iznos po pravilniku nego mnogo više.&nbsp;
- Zašto? U uslovima kada i predsjednik države ukazuje na namješten konkurs za takvog direktora - dodali su u Sindikatu RTCG.
Prosječna zarada u RTCG je, kažu, daleko ispod one u državi.
- A od narednog mjeseca će se uvećati razlika, pa teško možemo govoriti o zadovoljnim radnicima. Prije smo kolektiv na ivici egzistencije. Savjetu je očigledno bitno da isključivo generalni direktor bude zadovoljan a za radnike, i građane čiji su navodno predstavnici briga ih nije - ocijenili su oni.
Naveli su da Javni medijski servis ima posebnu ulogu u informisanju.
- Za razliku od komercijalnih medija koji su orjentisani ka zaradi, dužnost RTCG je da građanima obezbijedi kvalitetne medijske usluge, raznovrsne informativne, kulturne, obrazovne i zabavne. Tih programa i sadržaja naravno nema bez novinara, urednika, reditelja, snimatelja, montažera i brojnih drugih kreativaca. Oni se pregalaštvom vremenom izdvoje, ostaju upamćeni po nesebičnom i talentovanom angažovanju i mnogima je ugled jedina satisfakcija jer većina zaradama teško izdržava sebe i svoje porodice. I osnova su za neku jadnu penziju - istakli su u reagovanju.
Zarade u Javnom servisu su, kažu, taman tolike da mogu obezbijediti podmirivanje osnovnih životnih troškova - za puko prehranjivanje, a za nešto veće, liječenje, bezbrižno ljetovanje, automobil ili stan ne ostaje ništa.
- Što ne važi za generalnog direktora RTCG kojeg je Savjet naše kuće na jučerašnjoj sjednici častio ni manje ni više nego mjesečnom platom od 3500 eura. Primjera radi plata urednika emisije sa 15 godina radnog staža je u RTCG - 815 eura, komentatora sa preko 30 godina 940 eura, naravno bez varijabile, koju dobijaju samo odabrani i poslušni. Varijabile su tajna ovog menadžmenta, podatke kriju. Popularnost, znanje, učinak i doprinos programu nijesu kategorije koje vrednuju smatra većina uglednih profesionalaca u kući - podvukli su u Sindikatu RTCG.
Reprezentativni sindikat RTCG je, kažu, odlučio da krene u otvorenu borbu za standard svojih članova.
- Pozivamo sve dobronamjerne faktore i kolege u društvu da nam pomognu iako nažalost na prepreke na tom putu nailazimo i tamo đe ih ne bi smjelo biti. Ali o tome narednom prilikom - zaključili su u saopštenju.

Reprezentativni Sindikat RTCG: Sramno koliko će platu imati Raonić, krenućemo u otvorenu borbu za standard naših članova

Tokom predstojećih praznika organizovano je dvadesetčetvoročasovno dežurstvo dežurne službe i službe za hitne intervencije, saopštili su iz podgoričkog preduzeća Vodovod i kanalizacija.
Navode da sve eventualne kvarove i probleme u vodosnabdijevanju građani mogu prijaviti na broj telefona 020/440-388.
Kako su saopštili, 5. i 9. januara naplatni šalter u upravnoj zgradi Društva, kao i naplatni punktovi, radiće po ustaljenom radnom vremenu, od 07.00 do 15.00, odnosno od 07.00 do 14.00 časova.

Vodovod i kanalizacija će dežurati tokom praznika

Ustavni sud Crne Gore pokrenuo je po službenoj dužnosti novi postupak ocjene ustavnosti i zakonitosti tarife po kojoj Centralna banka Crne Gore obračunava naknade za svoje usluge, nakon šta je ta institucija u dva navrata izmijenila osporeni propis, prije nego što je bila upoznata sa pravnim stavovima Suda. Sud cijeni da se na taj način formalno stvaraju uslovi za odbacivanje inicijative, bez suštinskog otklanjanja mogućih neustavnosti, čime se dovodi u pitanje načelo vladavine prava.&nbsp;
Ustavni sud je 15. oktobra, odlučujući po inicijativi Zaštitnika imovinsko pravnih interesa, pokrenuo postupak ocjene ustavnosti i zakonitosti Tarife Centralne banke. Prije nego što je odluka dostavljena strankama kako bi se upoznali sa pravnim stavovima Suda, Centralna banka je 20. novembra izmijenila osporeni akt.
&nbsp;To je uslovilo Ustavni sud da 3. decembra usvoji zahtjev za preispitivanje sopstvene Odluke, odnosno da preispita izmijenjenu Tarifu Centralne banke.
&nbsp;Iako ni ovo Rješenje u tom trenutku nije poslato strankama kako bi po njemu postupili, Centralna banka je 15. decembra donijela potpuno novu Odluku o tarifi, predlažući Sudu da obustavi postupak jer je osporeni propis prestao da važi.
&nbsp;Ustavni sud je odlučio da sam pokrene postupak za ocjenu ustavnosti i zakonitosti zbog činjenice da rješenja suda nijesu mogla biti poslata strankama, upravo zbog dvije izmjene koje je Centralna banka sprovela, a da nije ni upoznata sa ustavnopravnim razlozima koji su opredijelili Ustavni sud da pokrene postupak. Na ovaj način se ne ostvaruje načelo vladavine prava, već se samo formalno stiču uslovi da Ustavni sud odbaci inicijativu.
&nbsp;Dodatno, Sud je ponovo pokrenuo postupak jer Savjet Centralne banke ni u novoj Odluci o tarifama nije propisao dovoljne i mjerljive kriterijume za utvrđivanje visine tarife po kojoj se obračunavaju naknade za vršenje usluga koje obavlja Centralna banka.
&nbsp;Direktiva i uredbe EU daju preporuke na koji način se naknade mogu obračunavati, ali da je na nacionalnom nivou obaveza i odgovornost Savjeta Centralne banke da zadovolji principe koje postavlja Ustav.
&nbsp;- Ustavni sud cijeni da, iako je donijeta nova Odluka sa dodatim obrazloženjem, sa aspekta ustavnopravnog zahtjeva vladavine prava, nijesu jasni kriterijumi i stvarni troškovi koji opredjeljuju da se na ovaj način napravi razlika između Glavnog državnog trezora u odnosu na druge korisnike platnog prometa- navodi se u rješenju o pokretanju postupka.
&nbsp;Centralna banka je obavezna, navodi se u odluci, da da jasne kriterijume zašto je nužno da naknada za državni trezor bude procentualna, a za druge korisnike platnog sistema fiksna, posebno imajući u vidu uredbe Evropske unije i praksu Evropskog suda za ljudska prava. &nbsp;

Ustavni sud: I nova tarifa Centralne banke pod ustavnosudskom kontrolom

Vlast je danas odbila Predlog zakona o izmjeni i dopuni Zakona o radu koji je predložio Klub poslanika Demokratske partije socijalista (DPS) s ciljem da se produži roditeljsko odsustvo, kazala je portparolka i poslanica DPS-a u Skupštini Crne Gore Sonja Popović.
Prema riječima Popović, ovo je još jedna potvrda da ova vlast nema sluha za potrebe građana.
- Već da je njeno postojanje isključivo vezano za lične privilegije i partijsko zapošljavanje - zaključila je Popović.

Popović: Postojanje ove vlasti isključivo vezano za lične privilegije i partijsko zapošljavanje

Obilne sniježne padavine u Poljskoj uzrokovale su kolone vozila duge i do 20 kilometara na auto-putu između glavnog grada Varšave i baltičkog lučkog grada Gdanjska tokom noći, saopštila je policija.
Stotine ljudi bilo je zarobljeno u svojim automobilima u ledenim uslovima, ali je do ranih jutarnjih časova saobraćaj ponovo uspostavljen. 
 - Teška situacija počela je juče nakon 16 časova, kada su prvi kamioni na ruti S7 počeli imati problema s prilaskom padinama- kazao je Tomasz Markovski, portparol policije u sjevernom gradu Olštynu.
- To je dovelo do saobraćajne gužve duge oko 20 kilometara tokom noći- dodao je.
Saobraćaj se vraća u normalu
Zamjenik ministra infrastrukture Stanisłav Bukoviec rekao je na konferenciji za medije da u tim uslovima niko nije povrijeđen. Ana Karczevska, portparolka policije u Ostrodi, kazala je da su policajci pokušali pomoći vozačima koji su bili zaglavljeni.
Ostroda se nalazi na auto-putu, oko 40 kilometara zapadno od Olštyna.
 
- Pomogli smo koliko smo mogli, a vozačima smo ponudili kafu i topao čaj koje je pripremila gradska uprava Ostrode- navela je.
Državna novinska agencija PAP izvijestila je da je došlo i do poremećaja u željezničkom saobraćaju i na vazdušnim lukama, ali da se saobraćajne usluge vraćaju u normalu.

Snježna oluja u Poljskoj: Ljudi zarobljeni u autima na putevima

Da klerikalizacija države Crne Gore metastazira i prijeti njenom uništenju kao sekularne i građanske države potvrđuje i najnovija odluka Vlade Crne Gore od 29.12. 2025. godine da nastavi da finansira rad vjerskih škola Medrese „Mehmed Fatih“ i vjerske škole Gimnazija „Sveti Sava”. Za 2025. godinu Vlada svakoj od ovih škola iz budžeta dodjeljuje po 800 hiljada eura.
Za svoju odluku Vlada se pozvala na član 139 Opšteg zakona o obrazovanju i vaspitanju i član 56, stav 2, Zakona o slobodi vjeroispovijesti ili uvjerenja i pravnom položaju vjerskih zajednica.
Oba Zakona predviđaju da licencirane vjerske škole koje izvode javno važeće obrazovne programe imaju pravo da se finansiraju iz budžeta Crne Gore. Imaju pravo!
Ovdje se logično nameće pitanje da ako licencirane vjerske škole koje izvode javno važeće obrazovne programe imaju pravo da se finansiraju iz budžeta Crne Gore, da li privatne licencirane laičke škole koje izvode javno važeće obrazovne programe imaju isto pravo? Da napomenem da je Ustavom Crne Gore zabranjena je svaka neposredna ili posredna diskriminacija, po bilo kom osnovu (član 8 Ustava).
Ustavni sud bi morao da razmotri ustavnost članova ovih Zakona koji predviđaju finasiranje rada vjerskih škola u odnosu na član Ustava 14 o odvojenosti vjerskih zajednica od države. Dobro bi bilo da razmotre po ovom pitanju rješenja sudova u Sjedinjenim Američkim Dražavama, Francuskoj i Sloveniji.
Pošto pomenuti zakoni predviđaju da vjerske škole imaju pravo na finansiranje iz budžeta, postavlja se pitanje ko je odlučio da se ovim školama dodijeli novac, da ostvare to pravo? Odgovor je: Vlada, ali na osnovu čega? Na osnovu ispunjenja neustavnih zakonskih rješenja? Ne treba zaboraviti da je Vlada finansirala za osnivanje školu "Sveti Sava" i u godini kada nijesu imali učenika i nastave.
Očigledno je da Vlada oboljela od Crkva Srbije, da je klerikalizacija države u fazi metastastke bolesti. Crkvi Srbije se poklanja zemlja diljem Crne Gore, dodjeljuju joj se sredstva iz budžeta i evo gradi vjerska škola.
Ministar pravde koji će potpisati rješenje o transferu novca školama trebalo bi da odgovori na sljedeća pitanja: sa kim Vlada sklapa sporazum o finansiranju škole, sa vjerskom zajednicom ili sa školom? Opštim zakonom o obrazovanju je propisano da se taj ugovor potpisuje sa školom. Potpisuje li se sa Medresom? Da li je Medresa dobila licencu da bi imala pravo na finansiranje? Da li se zna, kada je u pitanju licenca, koliki broj učenika može da godišnje upiše vjerska gimnazija "Sveti Sava"? Ne zna, jer toga u licenci nema, ali to ne smeta ni Ministarstvu prosvjete, nauke i inovacija.
Kako su Vlada i ministar pravde donijeli odluku da se "Medresi" i vjerskoj gimnaziji za godinu dodijeli isti iznos sredstava? Postoji li neki pravilnik za dodjelu sredstava za finansiranje rada škola, da li Ministar pravde zna da ove škole imaju različite uslove za rad, da imaju različit broj učenika i angažovanih nastavnika? Da li je Ministru poznato da Zakon o slobodi vjeroispovijeti ili uvjerenja i pravnom položaju vjerskih zajednica propisuje da se vjerske škole finansiraju srazmjerno broju učenika?
Ministarstvo finansija se pridružuje ovom bezakonju i daje pozitivno mišljenje za podršku vjerskim obrazovnim ustanovama, iako u budžetu za 2025. nijesu bila predviđena sredstva za to.
I na kraju, nešto neočekivano i neviđeno do sada. "U konačnom, ministar pravde mr Bojan Božović zaključiće sa vjerskim školama Ugovore o finansiranju tih obrazovnih ustanova u narednom petogodišnjem periodu."
Ko je došao na ideju i zašto da se uradi ovako nešto i može li to da se uradi i bude zakonito? Mandat ova Vlade prestaje 2027. godine, a Vlada potpisuje ugovor o finansiranju škola do 2030? Jedan od odgovora može biti ono što sam već napisao da je ova Vlada oboljela od Crkve Srbije i da se oni ne liječe od te bolesti.

Ima li kraja bezakonju?

Poljski premijer Donald Tusk ocijenio je danas poslije razgovora sa evropskim liderima da je mir u Ukrajini na vidiku a da nadu da se rat završi za nekoliko nedjelja daje to što su SAD po prvi put pokazale spremnost da daju garancije bezbjednosti Ukrajini i to uključući prisustvo američkih vojnika.
- Ključni efekat posljednjih dana je deklaracija američke spremnosti da SAD učestuvuju u garancijama bezbjednosti za Ukrajinu. Uključujući i prisustvo američkih trupa, npr. na granici ili na liniji podjele Ukrajine i Rusije. Te prilično izričite deklaracije pojavile su se prvi put- kazao je Tusk.
Evropski lideri zajedno sa predstavnicima NATO i premijerom Kanade ocijenili su danas na onlajn sastanku prvu rundu, kako je Tusk ;kazao sada već ozbiljnih mirovnih razgovora i sastanka ukrajinskog predsjednika Volodimira Zelenskog i američkog predsjednika Donalda Trampa ovog vikenda.
- Mir je na vidiku. Govorim o predstojećim nedjeljama, ne mjesecima ili godinama- rekao je Tusk pred sjednicu poljske vlade.
Poljski premijer naglasio je da je mir tek na pomolu i da nije sto posto da će se te nade i ostvariti.
- Vidjećemo kako će biti dosljedni naši partneri s druge strane Atlantika. Predsjednik Zelenski je tu pokazao zaista dobru volju. Nužno je po njemu, što je razumljivo, da bude referendum. Ukrajinski narod morao ;bi da se složi kada je riječ o odluci o teritorijama.- rekao je Tusk i upozorio da istovremeno teritorijalna pitanja iziskuju spremnost Ukrajine da ide na kompromis.

Tusk: Mir na vidiku, prekretnica spremnost SAD da pošalju vojnike u Ukrajinu

Napad na Dramsko pozorište u Mariupolju bio je jedan od najzloglasnijih ruskih zločina tokom gotovo četvorogodišnje invazije na Ukrajinu, a prema izvještajima, tom prilikom ubijene su stotine civila – uključujući djecu – koji su se sklanjali u podrumu, dok je uništen jedan od kulturnih simbola grada.
Sada su ruske okupacione vlasti u Mariupolju organizovale glamuroznu ceremoniju povodom ponovnog otvaranja pozorišta, ali postoji problem: za sada nije zakazana nijedna predstava.
Prema riječima bivšeg savjetnika gradonačelnika, Petro Andriuschenka, rekonstrukcija zgrade nije završena. Za Radio Slobodna Evropa izjavio je da su obnovljeni samo javni djelovi objekta: ulaz, gledalište i pozornica.
- Dvije trećine pozorišta – garderobe, tehničke prostorije i razne druge stvari – nisu ni blizu spremne- rekao je Andrjuschenko, koji sada vodi Centar za proučavanje okupacije, nevladinu organizaciju.
Na web stranici pozorišta dostupne su ulaznice, ali stoji da se predstave održavaju na potpuno drugoj adresi – u koncertnoj dvorani filharmonije.
<h2>Šta se desilo s pozorištem?</h2>
Napad na pozorište dogodio se dok su ruske snage napredovale u Mariupolj na početku invazije, u martu 2022. godine.
Civili su ga koristili kao sklonište, a ispred je bio postavljen veliki natpis "Djeca".
Dokumentovano je najmanje 12 smrtnih slučajeva, ali gradske vlasti su tvrdile da je ubijeno oko 300 ljudi, dok je kasnija istraga Associated Pressa zabilježila 600 žrtava.
Napad je široko osuđen kao ratni zločin. Rusija je negirala da je izvela napad.
Međutim, 28. decembra sve je to zaboravljeno kada su ruske okupacione vlasti priredile predstavu s muzikom i kostimiranim izvođačima na novoj pozornici. Glumci iz Sankt Peterburga bili su obučeni kao pirati, harlekini i dame iz 18. vijeka, dok je pjevač nastupao u smokingu.
Građevinari iz Sankt Peterburga došli su da obnove zgradu, a njen gradonačelnik Aleksandr Beglov rekao je publici da je "ovo pozorište simbol i duša Mariupolja".
Nova zgrada možda izgleda slično staroj, ali postoje mnoge razlike.
Fotografije objavljene tokom rekonstrukcije pokazale su da je napravljena od cigle prekrivene malterom. Original je bio građen od bijelog kamena iz Krima, dijela Ukrajine koji je Rusija takođe zauzela.
Sve osim jedne skulpture na vrhu fasade uništene su nakon ruskog napada. Devet novih, izrađenih u ruskom gradu Rostov-na-Donu, izgleda drugačije.
- Pozorište ima malo drugačiju boju, staklene površine su promijenjene, neki konstruktivni elementi su izmijenjeni. Nisu čak uspjeli napraviti statue da izgledaju približno kao originali", rekao je Denis Kochubei, koji je bio zamjenik gradonačelnika Mariupolja kada je Rusija napadala- za RSE.
<h2>'Lakše je zaboraviti'</h2>
Prostor ispred pozorišta, koji je nekada bio pješački trg, sada je parking.
Prokremaljski kanali na društvenim mrežama hvale unutrašnjost, tvrdeći da je "modernija", s elementima poput rampi za osobe u invalidskim kolicima, liftova i prostranijeg prostora za prodaju karata.
- Oni grade vlastita sjećanja na ovaj rat- rekao je Andrjushenko. "U tim sjećanjima… neće biti tragedije, neće biti ničega. Lakše je zaboraviti."
Konstantin Batozsky, politički analitičar i direktor Agencije za razvoj Azovske regije, nevladine organizacije, slaže se.
- Ne postoji bombardovano pozorište – to znači da nije bilo tragedije. Poenta svega ovoga je da se osigura da u sjećanju ljudi ova tragedija, u kojoj su civili poginuli, jednostavno nikada nije postojala. Ne vidite bombardovano pozorište – to znači da se nikada nije desilo.- rekao je.
Pozorište je bilo samo jedna od mnogih zgrada koje su devastirane kada su ruske snage opsjedale Mariupolj u prvim mjesecima 2022. godine, prije nego što su ga potpuno zauzele u maju.
Od tada, ruski mediji prikazuju projekte obnove u gradu.
Batozsky kaže da rekonstrukciju pozorišta treba posmatrati u tom kontekstu – kao propagandu.
- Većina građana još uvijek nije dobila smještaj i živi u ruševinama- rekao je. "Iza fasade centra grada, koji oni 'obnavljaju' ubrzanim tempom, nalaze se samo kulise ruševina, u kojima ljudi nekako preživljavaju. Dakle, njima apsolutno nije stalo do ovog pozorišta."

Kremlj 'ponovo otvara' pozorište u Mariupolju koje je uništio, bez ijedne zakazane predstave

Kraj 2025. i ulazak u „obećanu“ 2026. Crna Gora dočekuje prilično šizofreno.
S jedne strane je opšta euforija eurointegracijskim liderstvom, praćena često nerealnim obećanjima, bombastičnim izjavama i otimanjem zasluga. S druge, tu je realnost koja se ogleda u podeljenom narodu, nerešavanju akutnih problema, svakodnevnim poskupljenjima, maltretiranjem novinara i medija, neznanju i rasipništvu u državnim firmama, jasno vidljivim dvostrukim aršinima prema – s jedne strane - pripadnicima prošlog i prema – s druge - jurišnicima sadašnjeg režima, apsolutnom krahu bezbednosnog sektora, nerešenim masovnim ubistvima, selektivnom pravosuđu, bezobraznom i nekažnjenom uplitanju stranih država i strane crkve direktno i preko lokalnih „čauša“...
I to je utisak koji se stekne „iz daljine“, samo na osnovu nekoliko godišnjih poseta Crnoj Gori, revnosnog praćenja lokalnih medija i čestih razgovora sa stanovnicima najlepše zemlje na Planeti. Na „licu mesta“ verujem da izgleda još gore, tim pre što se tad vide i osećaju tuga, depresija i nezadovoljstvo srodnika, komšija, prijatelja.
Možemo da (pokušamo da) se lažemo, usred ove novogodišnje (lažno) vesele atmosfere, ali meni laži i skrivanje iza fantazija nikako ne idu od ruke. Kada biste samo znali kolikima sam se zamerio zbog spremnosti i brzine da istinu saspem u oči, i genetske nesposobnosti da uvijam u oblande i govorim samo ono šta drugi žele da čuju...
Najzad, dragi čitaoče, da li bi mi verovao kada bih napisao da je u Crnoj Gori danas sve bajno i sjajno, i da kamenje u točkove opšteg prosperiteta ubacuju samo retki preostali pripadnici bivšeg režima, nezadovoljni što više ne mogu da kradu? Bogami, da igramo suprotne uloge, ja bih se na takvu priču uvredio, misleći da od mene praviš budalu. A to nikako ne volim.
Držim da građani Crne Gore – kako god se uže definisali, oni su po samom tom svojstvu Crnogorci - nisu glupi. Iako često ume tako da izgleda. Više su problem neke karakterne osobine, inadžijstvo, ljubomora, pizma, „brojanja“ i „pamćenja“. Fatalizam i sindrom žrtve. I nešto što meni laički izgleda kao opšta emicionalna nezrelost i neostvarenost.
Sve to odlično ilustruje ona istorijska: zameri li ti se vladar (danas i: ministar, direktor, šef...), ne uvaži li tvoje mišljenje ili ti samo ne dadne po tvom skromnom uverenju zasluženu poziciju koju ti najbolje možeš da „pokriješ“ – ti ne doživljavaš samo njega za neprijatelja, već celu Crnu Goru. I spreman si da je prodaš ne za šaku dinara, već za šaku osvete onom ko tvoje umišljeno savršenstvo nije priznao i ispoštovao.
Nemam medicinsku kvalifikaciju za takve ocene - po školi sam pravnik, a po zanimanju novinar sa samo nešto više od 40 godina iskustva - ali meni to ovako, narodski, ne izgleda baš najnormalnije. Spremnost da se odbaci sopstvena država, „dabogda sve izgorilo“, ako nešto tvoje nije prošlo. Kao ono kad klinci igraju „na male goliće“, pa se onaj čija je lopta naljuti što ga nisu prvog izabrali, uzme loptu i ode kući. Samo što ti mali fudbaleri imaju 6-7-8-9 godina, a u slučaju države govorimo o odavno punoletnim i potpuno formiranim ljudima.
„Znaš, ne živiš ovđe, pa ne možeš sve da vidiš i ośetiš, kako se narod prozlio, kako se laže, kako se otima“ – rekao mi je relativno skoro veliki prijatelj, dok smo pili njegovo sjajno vino, a ja kmečao kako mi nedostaje ovaj krš i pogled ka jezeru i moru. Znam ja da mi dijasporci romantizujemo sve i da nostalgija zna da zamagli realan pogled. I da je moj prijatelj, a kao mlađi brat mi je – ljudina jedna prepuna ljubavi, u pravu; najzad i on sam se nekako sklonio u sopstveni mikro-kosmos, razočaran. Kao mnogi.
I potpuno ga razumem. Ne samo što se sve ono loše, zbog čega sve češće pomišljam da evakuišem svoju porodicu, iz Srbije nekako istorijski logično preliva u Crnu Goru. Već i zato što mi Crnogorci – i oni koji se tako osećaju, i oni drugi – imamo svoje brojne autohtone mane. A one se u praksi danas manifestuju u veoma širokom dijapazonu – od vršnjačkog nasilja u školama, preko prečestog javašluka u zdravstvenom sistemu ili rodno motivisanog nasilja u čijem je korenu shvatanje posedovanja drugog čoveka („Podsjeti me da te poslije dobro izdevetam, nijesam odavno“, „Čovjek si mi pa kako hoćeš“ – samo je scena iz filma maestralnog hroničara i karikaturiste crnogorskog mentaliteta, Živka Nikolića), do borbi za političke pozicije što, u stvari, predstavlja samo borbu za jesti hleba bez motike.
Kako stojimo sa lažnim diplomama? Znamo li koliko ih ima? Ko danas u Crnoj Gori realno sme da se uhvati u koštac s vlasnicima papira pribavljenog po povoljnoj ceni, samo da ne bude da ja nemam, a komšija ima diplomu? I s onime šta takve „kvalifikacije“ čine državi i privredi?
Da li da pomenem silna „dugovanja krvi“? Znamo li koliko se taj užasni srednjevekovni običaj još mota po crnogorskim glavama, istim onima koje sanjaju divotu Evropske unije, demokratske i na zakonima i državnoj pravdi zasnovane zajednice?
Ili, recimo, sve ovo šta se dešava sa ili oko crkve. Svestan sam ja šta SPC čini i regionu i samoj Srbiji, ali je pravo pitanje kako se na to reaguje. Vrlo brzo bi crkva kao takva bila postavljena na svoje mesto, da s jedne strane s njom nema koketiranja političara u jednom neformalnom interesnom paktu, a sa druge... Sa druge strane, bar u Crnoj Gori, je fenomen u „nasleđivanju“ idola: Tito, iza njega Sloba, onda Milo ili Momo, pa slavska ikona. Ovako ilustrovana sklonost ka idolopoklonstvu možda deluje i komično, posebno kad se zamisli smenjivanje fotografija na istom mestu u kući. Ali, taj stav je od samog početka ključna kočnica napretka crnogorskog društva. Ne bi crkva uzletela i dala sebi pravo da se meša u sve, a ponajviše stvari koje nemaju i ne smeju da imaju veze sa crkvom i religijom, da nema sklonosti ka pomodnom, bliskosti vladajućem, pripadanja stadu. Kritičan stav svakog građanina, nosioca suvereniteta, zauzdao bi i političare i popove.
Tako gledam i sve ovo šta prati opštu euro-euforiju. Svi misle da je „CG u EU“ već gotova stvar – ja sam već matori, a odavno cinik, i oprostite mi što ne delim vaš optimizam, znajući šta sve Moskva, pod Moskvom ležeći Beograd, i džentlmenski plaćeni (ležeći) službenici takvog Beograda u Crnoj Gori, mogu da urade. Ali, tek kao primer, već sama svađica oko toga ko ima veće zasluge za otvaranje pet poglavlja, a da se zaboravljaju oni koji su uopšte započeli taj proces, pokazuje sve naše mane kao naroda, celu dubinu ličnih frustracija i fragilnost bilo koje politike pred kompleksima.
Sad na to da dodamo sitnicu zbog koje će me, možda, okarakterisati kao jeretika ili plaćenika (najzad, ovo i pišem za „Bemaksov“ portal, zar ne?), ali – rekoh već – ja volim istinu u lice: koliko bi samo notifikovanje jednostavne činjenice o nekoj zasluzi „bivših“ olakšalo (da ne kažem – relaksiralo) političku zategnutost u državi? Pa onda zamislite kako bi to izgledalo kada bi svi bili spremni samo da priznaju činjenice i zasluge onih drugih i makar privremeno obustave pizme i napade?
Uz samo jedan jedini neprikosnoveni zajednički imenitelj: nezavisna Crna Gora i njen interes. Dobro, znam da u Crnoj Gori postoje ljudi kod kojih ono „nezavisna“ izaziva alergijsku reakciju, ali to je već za lečenje, a ne za novinski tekst, dočim sam ubeđen da ogromna većina ljudi ovde može da pojmi svu snagu, efikasnost i najzad ličnu korist od male nezavisne države na Jadranu, članice EU i NATO.
No, to je već domen visoke politike – a ona bi vremenom morala da postane i manje vidljiva i manje poželjna, posebno ne da ikome bude prvo i jedino zanimanje. Kako stoje stvari sa svakodnevnim životom običnog čoveka? Onom koji od plate ili penzije mora da plati stan, namiri komunalije, ode u prodavnicu, opremi dete za školu, kupi nešto od garderobe? Najzad, i da s porodicom otputuje na produženi vikend u tu istu Evropu, zadovoljstva radi, ili da obnovi nameštaj i belu tehniku. To je, po mom dubokom uverenju, osnovna i prelomna tačka svake vlasti.
Dobra stvar u Crnoj Gori je što se sve zna, i što se svako zna. Loša stvar u Crnoj Gori je što se sve zna, i što se svako zna. Sad ovo uvaženom čitaocu deluje kao da sam i ja zapao u šizofreniju, ili bar dejstvo onog sjajnog vina već pomenutog u tekstu. Ali, nije. Prva rečenica odnosi se na stvarno poznavanje, svest o realnom učinku, znanju i sposobnostima svakog pojedinca. Druga rečenica – na ono šta crnogorska čaršija, ili popularno - narod, izmisli, sazna iz „pouzdanih izvora“, zaključi na osnovu poznavanja (ili klevetanja) porodice, ili iskonstruiše motivisan nekom mržnjom ili zavišću.
I tako, dok polako cure poslednji sati jedne, užasnom tragedijom započete, a brojnim pojedinačnim mukama i polupraznim džepovima nastavljene, teške godine, možda i jeste pravo vreme da se razmisli o greškama i manama. Da bi bar neke od njih – realista sam, znam da ne mogu sve, to ide teško i sporo, ali bar neke – mogle da posle takvog suočavanja ostanu u staroj godini. Tek onda Nova godina ima svoj smisao, van uobičajenog neumerenog jela i pića „kao da je poslednje“ i rutinskih SMS i vajber čestitki.