Ujedinjene nacije su spremne da povećaju pomoć u slučaju prekida vatre u Pojasu Gaze, uvjerava prvi čovjek svjetske organizacije i upozorava na alarmantne podatke u vezi sa glađu.
- U Gazi ne vlada samo humanitarna kriza već i moralna koja predstavlja izazov za globalnu savjest. Nastaviću o tome da govorim na svakom mjestu, ali riječi svakako ne mogu da nahrane gladnu djecu. U svijetu vlada nevjerovatna ravnodušnost i neaktivnost kada je riječ o Pojasu Gaze, nedostatak saosjećanja, istine, čovječnosti, to je za mene neobjašnjivo - istakao je Generalni sekretar Ujedinjenih nacija Antonio Gutereš.
U Izraelu su se okupili građani arapskog porijekla i demonstrirali, pružili su podršku Palestincima u Pojasu Gaze i zatražili okončanje gladi u enklavi.
- Moja odjeća je u skladu sa porukom koju želim da prenesem – dosta je rata, želimo život u miru. Za mir su svi, i Arapi i Jevreji, za prevazilaženje gladi - istakla je Sudžod Badran.
Danijel Milo, jedan od okupljenih građana u Izraelu, kaže da je prošle nedjelje prvi put ono što se dešava u Gazi nazvao "genocidom".
- Za mene je do tada bilo nezamislivo da prihvatim, priznam i izgovorim tu riječ, ali je to istina. Mogu samo da podržim sve one koji demonstriraju zbog toga - dodao je Danijel Milo.

Portal ETV

original

viewImage

baseImage

610x380

500x500

400x240

400x203

thumbnail

Gutereš: U Gazi nije samo humanitarna kriza već i moralna, riječi ne mogu da nahrane gladnu djecu

Bivši rukometni reprezentativac Mladen Rakčević govorio je u Ljetnjem programu Televizije E o svojim sportskim počecima, razvoju karijere, ali i uslovima u kojima danas treniraju mladi sportisti. Istakao je da je upornošću i uz mnogo sreće ispunio dječačke snove.
- Potičem sa Cetinja, pa je ta škola rukometa jako dobra, a kad je bilo odlučujuće da li ću ići u profesionalne vode ili ne, imao sam sreću da te ‘99. godine, kao sedamnaestogodišnjak uđem u prvi tim Lovćena, koji je u tom trenutku bio najbolja ekipa u bivšoj Jugoslaviji i, malo po malo, stasao sam uz tim rukometnim gorostasima koji su bili u Lovćenu - rekao je Rakčević.
Naglašava da je sport „najčistija grana društva”, pozivajući se na poznatu misao Duška Vujoševića, te dodaje da bi takav i trebalo da ostane – zasnovan na fer igri i individualnom trudu.
- Sport je najčistija grana društva, govorio je Duško Vujošević, i trebalo bi takva da ostane, i da je fer, jer imate taj teren, izađete, rukometne dimenzije su 40 x 20 i pokažete šta znate. Ne pomaže ni finansijska situacija vaših roditelja, ni funkcije, politika, ništa, samo ono što vi znate - poručio je Rakčević.
Govoreći o savremenim uslovima za rad s mladima, ocijenio je da su današnje generacije u boljoj poziciji nego njegova, ali da postoje i novi izazovi.
- Treneri takođe puno ulažu u sebe, klubovi ulažu u trenere, daju značaj edukacijama i svemu onome što prati moderno vrijeme. Ono što mogu da kažem da je za njih negativno, a za nas bilo pozitivno je da smo drugačije odrastali, bez socijalnih mreža, telefona, fokus nam je upravo bio na sportu koji smo trenirali. Danas se snimaju utakmice, analize se prave iz mlađih selekcija, a ja svoju utakmicu nijesam mogao da odgledam dok nijesam došao do prvog tima. Danas postoje skautinzi i zaista se kvalitetno radi i to je ta neka povoljnost koju je donijelo neko modernije vrijeme - istakao je on.
Rakčević je ukazao na sveprisutnu zabludu da se uspjeh u sportu može postići brzo i lako.
- Do uspjeha se ne dolazi preko noći. To je karakteristično razmišljanje ljudi sa ovih prostora – da se do cilja može doći lagano - objasnio je bivši reprezentativac.
Posebno je naglasio važnost posvećenosti, želje i temeljnog rada u mladim uzrastima.
- U svakom slučaju, to je veliki problem za mlađe generacije koje dolaze, jer previše gledamo Instagram, previše to idealno izgleda svima nama, pa i njima, možete misliti, koji se još nijesu pozicionirali u društvu. Pričamo o toj nekoj dobi od 10 do 14, 15 godina, kad se razvijaju i imaju mnoga interesovanja. Kad radim sa mlađim selekcijama, sa mlađim naraštajem, uvijek pričam da treba temeljno da se radi, da je najbitnija želja, jer ona je ključ do uspjeha - zaključio je Mladen Rakčević.
Cijelo gostovanje možete pogledati na Jutjub kanalu Televizije E.
<div class="embed-block"><div><div style="left: 0; width: 100%; height: 0; position: relative; padding-bottom: 56.25%;"><iframe src="https://cdn.iframe.ly/api/iframe?url=https%3A%2F%2Fyoutu.be%2FMrzzIZapSbg%3Fsi%3DLZXfAeZuILfbUw14&amp;key=87ca3314a9fa775b5c3a7726100694b0" style="top: 0; left: 0; width: 100%; height: 100%; position: absolute; border: 0;" allowfullscreen scrolling="no" allow="accelerometer *; clipboard-write *; encrypted-media *; gyroscope *; picture-in-picture *; web-share *;"></iframe></div></div></div>

Rakčević: Imao sam sreću da kao sedamnaestogodišnjak uđem u prvi tim Lovćena i stasavam uz rukometne gorostase

Inicijativa crnogorske vlade da se Kotor skine s Liste svjetske baštine UNESCO-a, premda naizgled bizarna, itekako je poučna za Hrvatsku. Razlike su doduše značajne: u usporedbi s crnogorskom obalom, sve devastacije na hrvatskoj obali izgledaju kao promišljeni urbanistički zahvati. Uostalom, ekskluzivni turistički resort kod njih je niknuo čak i na otočiću Mamuli – u staroj austrougarskoj tvrđavi, fašističkom zatvoru i mjestu sjećanja.
Što se dakle događa u Crnoj Gori? Ministar prostornog planiranja Slaven Radunović predložio je da građani Boke kotorske na referendumu odluče hoće li Kotor ostati na listi UNESCO-a. Učinio je to nakon što je UNESCO zatražio prestanak izgradnje na zaštićenom prostoru Kotora i u nekoliko područja u tom dijelu crnogorskog primorja gdje je uočena stihijska izgradnja i urbanistički kaos. UNESCO je zaključio da stvarna zaštita Kotora zapravo ne postoji, pa ga planira staviti na listu ugrožene baštine.
Logika ministra Radunovića ne iznenađuje. On smatra da UNESCO sprječava razvoj i investicije, a ne primjećuje devastaciju prostora do koje to dovodi, o ambijentalnoj devastaciji da i ne govorimo.
<h2>UNESCO jedini spas</h2>
Jer da primjećuje, niti bi Boka danas tako izgledala, niti bi divnu mletačku Budvu progutao galimatijas koji je izrastao iznad nje, niti bi se uopće razmatrao – kamoli bio izgledan – megalomanski plan gradnje svojevrsnog "Ulcinja na vodi" mimo nadležnosti lokalne vlasti.
Prošlog vikenda bio sam u Kotoru koji je, svemu unatoč, i dalje prelijep. Taj gradić izgradila je i definirala Venecija i tamo sam se osjećao skoro kao da sam u svojoj Korčuli. Iz razgovora s ljudima s nevladine i stručne scene jasno mi je da oni jedino u UNESCO-u vide autoritet koji može zaštititi Kotor od daljnje devastacije. Shvaćaju to i općinske vlasti. Načelnik Vladimir Jokić otklonio je ministrovu ideju o referendumu i nazvao ga talibanom.
Primjer Kotora upozorenje je na mnogo načina. Dovoljno je krenuti od Splita, gdje su konzervatori prije nekoliko godina skinuli Bačvice iz Zone B zaštite UNESCO-a, nakon čega je svaka zelena površina u kvartu pretvorena ili u hotel ili u stambenu zonu, a ambijent Bačvica trajno devastiran.
<h2>Lekcija za Hrvatsku</h2>
Bizarno, zaštita je nakon toga vraćena, ali sad više ničemu ne služi. Splitska aktivistička i stručna javnost uspjela je doduše spriječiti pretvaranje Katalinića briga i Ljetnog kina Bačvice u građevinsku zonu. S obzirom na okolnosti, i to je uspjeh, iako su Bačvice generalno upropaštene.
Opet u Splitu, referendum se zaziva i oko ideje rušenja Poljuda, koja se sad pokušava progurati. Istina je da bi češći lokalni referendumi podigli razinu demokratske svijesti i sudjelovanja u političkim procesima. Ali je i perfidno i besmisleno da se referendumom odlučuje o tretmanu nacionalne ili svjetske baštine.
Slučaj Kotora trebao bi stoga zanimati hrvatsku javnost, ponajprije jer je riječ o svjetskoj baštini. Pritom je umnogome riječ o hrvatskoj tradiciji. Ne manje bitno, sve se odvija u neposrednom susjedstvu, a na tako malom prostoru poput istočne obale Jadrana gotovo je nemoguće izbjeći širenje negativnih praksi preko granice. Uostalom, spomenuti odnos prema baštini UNESCO-a u Splitu, kao i onaj u Trogiru o kojem je pisao profesor Ivo Babić, više su nego dovoljno upozorenje da je od početka devastacije do njezine legalizacije samo mali korak.

Udar na svjetsku i hrvatsku baštinu: Skidanje Boke s liste UNESCO-a bilo bi žalosna pobjeda betonizacije

U sklopu druge večeri Montenegro Beer Festa koji se ove godine održava na Cetinju, regionalne muzičke zvijezde Jala Brat i Buba Corelli priredili su pravi spektakl koji će publika dugo pamtiti.
Iako je veče započela pod sivim oblacima i prijetnjom kiše, popularni dvojac je, doslovno, otjerao pljusak — a potom zapalio atmosferu do usijanja. Nastup su započeli nešto iza ponoći, uz srdačan pozdrav i zahvalnost publici što se okupila u tolikom broju.
Publika je od prvog takta bila potpuno u transu. Ređali su se hitovi — kako stari favoriti, tako i pjesme sa najnovijeg albuma — dok su hiljade glasova pjevale svaku riječ zajedno s njima. Prostor ispred bine bio je prepun, a energija u vazduhu gotovo opipljiva.
Ono što je posebno oduševilo fanove jeste to što su Jala i Buba prije i nakon koncerta izdvojili vrijeme za fotografisanje s publikom, ne skrivajući koliko im znači podrška. U više navrata istakli su da im je Crna Gora kao druga kuća i da im je uvijek zadovoljstvo nastupati ovdje.
Montenegro Beer Fest se nastavlja i u nedjelju, 27. jula, kada će festival zatvoriti velika muzička imena – Marija Šerifović i Matija Cvek. Nakon sinoćnje eksplozije energije, očekivanja su visoka – a publika spremna za još jedno veče za pamćenje.

Jala Brat i Buba Corelli: Muzička oluja jača od pljuska!

Nedavna odluka o sprovođenju deratizacije (?!) u zgradi Eko fonda posljednja je mjera - i ujedno najbizarniji pokušaj Demokrata da spriječe izbor novog direktora te institucije i na čelu zadrže svoj kadar - Draška Boljevića, saznaje Portal ETV.
Boljeviću mandat ističe krajem jula, a borba za njegov opstanak u fotelji, kako tvrde naši izvori, počela je po saznanju Demokrata da postoji dogovor drugih konstituenata vlasti da se na mjesto direktora Eko fonda izabere drugi kandidat.
Zato su Demokrate, odmah po saznanju da „ispadaju iz igre“, krenule u niz opstrukcija: od pokušaja da blokiraju konkurenciju uskraćivanjem dopune dokumentacije za kandidaturu, preko tajne ostavke svoje predstavnice u Odboru Eko fonda, pa sve do već pominjane deratizacije kojom fizički pokušavaju spriječiti imenovanje kandidata koji nije njihov.
<h2>PRVI POKUŠAJ: ,,SLUČAJ PRIJAVE“</h2>
Naime, Odbor direktora je uredno raspisao konkurs za novog izvršnog direktora. U predviđenom roku su pristigle prijave, među kojima je bila i kandidatura Ljubiše Konatara.
Prvi pokušaj eliminacije konkurencije započet je tako što su predstavnici Demokrata u Odboru direktora insistirali da nije moguće dopuniti dokumentacije kandidata ukoliko prijave nijesu predate kompletirano: tako su u njima nalazili i najsitnije mane, kako bi eliminisali sve osim Boljevića.
To je, kako tvrde izvori Portala ETV, važilo sve do momenta dok nije utvrđeno da ni prijava samog Boljevića nije kompletna i da je, ako želi nastaviti mandat na čelu Eko fonda, mora upotpuniti.
<h2>DRUGI POKUŠAJ: OSTAVKA KAO MEHANIZAM</h2>
Nakon što je prvi plan „eliminacije“ propao, predstavnica Demokrata u Odboru direktora je 17. juna, podnijela ostavku u tom tijelu - ali je, prema saznanjima Portala ETV, prikrila od javnosti i ostatka Odbora.&nbsp;
O ostavci je, kako tvrde izvori Portala ETV, obavijestila samo ministra ekologije, održivog razvoja i razvoja sjevera Damjana Ćulafića iz Demokrata. Ovo je, kako ističu naši izvori, bio rezervni plan - jer bi njena zvanična ostavka automatski značila raspuštanje cijelog Odbora - čime bi se blokirao izbor bilo koga za direktora.
Članovi Odbora su za njenu ostavku saznali na sjednici ove sedmice - kada su odlučivali o pristiglim prijavama i donijeli odluku da ipak Ljubišu Konatara - a ne nekog bliskog partijama iz vlasti, kako je isprva bio plan, predlože Vladi za novog direktora.
Uprkos informaciji da je predstavnica Demokrata, koja se inače sve to vrijeme odazivala na pozive članova Odbora direktora - pa i na tu sjednicu, još 17. jula podnijela ostavku - zasijedanje Odbora je održano.&nbsp;
Pokušao je, kako tvrde izvori Portala ETV, prekinuti državni sekretar iz Ministarstva ekologije, održivog razvoja i sjevera - prijeteći da će podnijeti krivične prijave protiv članova ako ne glasaju za reizbor Boljevića.&nbsp;
<h2>KRAJNJA MJERA ,,DERATIZACIJA“</h2>
Ni ta „operacija“ nije uspjela. Potom su Demokrate posegnule za najbizarnijim taktikom - fizički su zatvorili prostorije Eko fonda navodnom deratizacijom i tako onemogućili rad zaposlenima kako ne bi mogli da izvrše formalnu verifikaciju izbora novog direktora.
Na ulazu je osvanuo papir o navodnoj deratizaciji sa pečatom Fonda, bez ikakvog prethodnog zvaničnog obavještenja zaposlenima. Samo im je usmeno rečeno da do daljnjeg rade od kuće.
Izvori Portala ETV decidni su da je sve ovo dio pokušaja Demokrata da zadrže kontrolu nad Eko fondom i sačuvaju politički uticaj u jednoj od ključnih državnih institucija za ekologiju i održivi razvoj.
<h2>GAŽENJE PRINCIPA RADI VLASTI</h2>
Ovo nije prvi, vjerovatno ni posljednji, primjer koliko čvrsto se Demokrate drže za „osvojene“ fotelje i za kakvim sredstvima su spremni za posegnu.&nbsp;
To su na svojoj koži početkom godine prvo osjetili članovi neformalne grupe studenata „Kamo śutra“ koji su na ulicama i blokadama saobraćaja tražili odgovornost ministra unutrašnjih poslova Danila Šaranovića i potpredsjednika Vlade za bezbjednost i odbranu Alekse Bečića za propuste policije u noći tragedije na Cetinju kada je Aco Martinović u večeri 1. januara ubio 13 ljudi, od čega dvoje djece.
Zahtjev da Šaranović i Bečić podnesu ostavke javnost u Crnoj Gori je masovno podržala, ali su se studenti zbog toga našli na udaru Demokrata koje su ih optuživale da iza njih stoje kriminalci, organizovane kriminalne grupe, ljudi koji su pritvoreni u Spužu, ali i Demokratska partija socijalista (DPS)...
Predstavnici „Kamo śutra“ su zato protiv njih podnijeli tužbu ukazujući da klevetanjem pokušavaju da prikriju odgovornost i propuste za masakr. S obzirom na to da je bilo jasno da Šaranović i Bečić ne osjećaju moralnu odgovornost za zločin na Cetinju i da ostavke neće podnijeti, u „Kamo śutra“ su kasnije promijenili prvi zahtjev i umjesto toga tražili da ih smijeni premijer Milojko Spajić.
Pošto se ni to nije desilo, protesti i blokade su nastavljene - i to ne samo u njihovoj organizaciji, već su građani brojnih opština samoinicijativno organizovali blokade kako bi podržali zahtjeve ove studentske grupe.
Ipak, studentska grupa je naprasno prestala sa organizovanjem protesta i blokada, ali su u tome dosljedni ostali građani Cetinja koji i dalje svakodnevno blokiraju saobraćaj na Kruševom ždrijelu.
Na meti Demokrata našli su se i zaposleni u našoj medijskoj kući, ali i M portalu i Portalu Analitika - i to sve zbog kritički nastrojenih tekstova koji se tiču djelovanja bezbjednosnog sektora kojim oni rukovode.
Tako je šef poslaničkog kluba Demokrata Boris Bogdanović u Skupštini Crne Gore te tri redakcije, bez bilo kakvih dokaza ili argumenata optužio da im kriminalni klanovi po tekstu, koji njemu i njegovima ne idu u prilog, plaćaju i do 8.000 eura.
Njegova partijska drugarica i ministarka kulture i medija Tamara Vujović opravdala je njegovo crtanje meta novinarima uz poruku da „zaštita slobode medija ne podrazumijeva pravo bilo koga da bude izuzet od javne i političke kritike, pogotovo kada se ista odnosi na pojave koje mogu spriječiti štetne posljedice po društvo“. Uz to je ocijenila da se radi o „parlamentarnoj raspravi“ i „političkoj borbi“ - sa novinarima?!
Svi ovi primjeri ubjedljivo pokazuju da Demokrate ni po koju cijenu neće odustati od „kvote vlasti“ koja im je pripala u Vladi Milojka Spajića.&nbsp;
Tragikomični slučaj „deratizacije u Eko fondu“ samo pokazuje da će Bečić, Bogdanović i ostali iz te partije učiniti sve da ostanu na vlasti, nešto slično kao što to čini Socijalistička narodna partija (SNP) iz koje su nastale Demokrate. I, mada se često pozivaju na čast i poštenje, slučaj borbe za čelnu poziciju u Eko fondu govori da se rukovode jednom devizom: „Sve za fotelje, fotelje ni za što“.
Anja IVANOVIĆ

Deratizacija posljednje „oružje“ kojim Demokrate brane fotelju Draška Boljevića?!

Uzalud konvencije, zakoni, Ustav koji je decidiran - majka i dijete uživaju posebnu zaštitu. Strah i stres, emocionalnu bol juče su u dva navrata doživjele majka i dijete, petogodišnja djevojčica zbog nesposobnosti crnogorskih institucija da postupaju sa izraženim senzibilitetom i na način primjeren đetetu u slučajevima koji se tiču porodičnih odnosa. Podgoričanka koja odbija da bivšem suprugu preda njihovu kćerku, u vremenskim intervalima kako je to naloženo sudskom odlukom, jer je on, kako tvrdi, fizički zlostavlja i ona odbija da ide kod njega, a zbog čega je pokrenula i sudski spor zbog nasilja nad đetetom, juče je podnijela krivičnu prijavu policiji protiv sudskog izvršitelja Dragoljuba Kaluđerovića koji je, piše u prijavi, pokušao nasilno da uđe u njen stan, u pratnji izvršne sutkinje Ine Hrković i socijalne radnice, kako bi joj uzeli kćerku i odveli je kod oca. - Molim policiju i nadležne organe da me zaštite, a pomenuta lica adekvatno sankcionišu. Takođe, od suda zahtijevam da Dragoljubu, odnosno izvršitelju izreknu zabranu prilaska odnosno da istom onemoguće dalje postupanje u mom predmetu. Uz prijavu dostavljam ljekarsku dokumentaciju – ističe se u prijavi. Oko podne su pozvonili i kada je otvorila vrata stana saopštili su joj da spakuje kćerku i da im je odmah preda. - Odbila sam to i tražila im nalog koji mi nijesu dali, kao i da pozovu policiju. Nakon ovoga pokušala sam da zatvorim vrata do dolaska policije, ali me Dragoljub u tome sprječava tako što podmeće nogu pod moja vrata i ne dozvoljava mi da ih zatvorim, nakon čega ih jako gura rukom i tada me istim udara u predjelu lijeve ruke – piše u prijavi policiji, kao i da je izvršitelj ušao u hodnik i odbijao da izađe.  <figure><img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/20250725060744_b2cdeae0450445f84158cb7c3b2be5e03638f4aca9b933f2ec7930f3f0f561a5.jpg" data-media-id="editor_0" data-image-id="20250725060744_b2cdeae0450445f84158cb7c3b2be5e03638f4aca9b933f2ec7930f3f0f561a5" data-rendition-name="original" width="1000" height="569" loading="lazy" alt="Osnovni sud u Podgorici"><figcaption>TEŠKE OPTUŽBE NA RAČUN SUDIJA: Osnovni sud u Podgorici(Photo: Antena M)</figcaption></figure>  Usljed stresa, kako je istakla u prijavi, osjetila jak bol u stomaku, a u petom je mjesecu rizične trudnoće i prokrvarila je, zbog čega se morala javiti ginekologu. Čiji izvještaj je dostavila policiji. Sutkinja Hrković je, kako piše, ušla u stan i pitala djevojčicu da li želi da vidi oca, na šta je ona odgovorila „da ne želi i da je on tuče“. U prijavi je napisala da je popodne sa kćerkom pošla u Centra za socijalni rad, kako je od nje tražila sutkinja, te da djevojčica kada je ugledala „oca doživljava stres i počinje plakati“, nakon čega je sutkinja dozvolila da se vrate kući. - Zatečena sam onim što smo kćerka i ja doživjele. Izvršitelj Kaluđerović je bio toliko nasilan. Stavio je nogu na prag vrata, gurnuo ih i djelimično ušao u stan – uprkos tome što sam trudna i izričito rekla da se ne slažem s ulaskom. Nije htio da se skloni sa vrata i gurao ih je da ih ja, iako imam pravo na to, ne zatvorim. Tom prilikom sam zadobila i udarac u ruku, a sama situacija nasilnog ponašanja i prekoračenja ovlašćenja su prouzrokovali kontrakcije i krvarenje u ionako već rizičnoj trudnoći o kojoj su oni odavno obavješteni – ogorčena je sagovornica Portala ETV. Smatra i da su „nezvani gosti“ stavili saksiju na kameru na ulaznim vratima, vjerovatno prije nego su pozvonili, što je, kaže, tek kasnije primijetila. Kategorična je da njena kćerka odbija kontakt s ocem, ističući da je juče u Centru za socijalni rad, kada ga je ugledala, doživjela „težak emocionalni ispad - plakala je, vrištala, tresla se i na kraju i urinirala, pokazujući jasan strah od njega“. Naša sagovornica je ogorčena odnosom institucija u njenom slučaju i dodatnu traumu joj, kako kaže, izaziva odgovor sutkinje, na pitanje do kada će trudnu da je maltretiraju, a koja joj je rekla da mora da sprovodi izvršenje i da će biti još gore po nju. - Ignorisanje emocionalnog stanja djeteta i nastavak postupanja uprkos njenoj traumi predstavlja kršenje Konvencije o pravima djeteta, ali i člana 8 Evropske konvencije o ljudskim pravima, koji štiti pravo na porodični život. Dokle će organi u Crnoj Gori zloupotrebljavati službeni položaj i sprovoditi nasilje nad nama, štiteći lice za koje postoji osnovana sumnja da je nasilan i pored toliko presuda i toliko aktivnih postupaka za nasilje? Dokle će institucije ignorisati patnju i traumu petogodišnje djevojčice – ogorčena je mlada Podgoričanka. Ona je pozvala institucije - zaštitnika ljudskih prava, Vrhovni sud, Ministarstvo pravde, Delegaciju EU, Ombudsmana za djecu, nevladine organizacije da reaguju. - Da se zaustavi institucionalno nasilje koje trpimo moja kćerka i ja – poručila je ona. Sagovornica Portala ETV tvrdi da njen bivši suprug ima „dobre veze u vlasti i u sudu“, a što, prema njenim riječima potvrđuje i činjenica da su se iz predmeta pred Osnovnim sudom u Podgorici, a koji se odnose na njihov slučaj, povukla već dvojica sudija, odnosno tražili su izuzeće jer su u prijateljskim odnosima sa njim. Kako smo ranije pisali, mlada Podgoričanka odbija da preda djevojčicu ocu nakon što joj je poslije jednog vikenda koji je provela sa njim kćerka rekla da je otac tukao, što je, kako kaže, potvrđeno i medicinskom dokumentacijom. Ona zahtijeva da njihov budući kontakt bude isključivo pod nadzorom.

Izvršna sutkinja, sudski izvršitelj i socijalna radnica pokušali nasilno da odvedu dijete od majke

Kada Aleksandar Vučić razvlači onaj svoj cinični osmijeh, znajte da negdje država pada u ruke "srpskog sveta". Ili barem pokušava da padne. To više nije osmijeh samo zlog političara – to je osmijeh izopačenog trgovca suverenitetima, tapkaroša nacionalnih identiteta, ocvalog stratega koji u džepu stalno nosi nacrt "srpskog sveta". A kad taj osmijeh krene ka Crnoj Gori, znajte da se sprema invazija. Ne tenkovima, ta su vremena prošla, već mantijama, litijama i, naravno, s Andrijom Mandićem.
Jer Crna Gora je sljedeća ratna stečevina "srpskog sveta" – ako se sve bude odvijalo po Vučićevom planu.
<h3>SVE POČINJE OSMIJEHOM, A ZAVRŠAVA MANTIJOM</h3>
Vučić nije zaboravio 2006. godinu, kada je Crna Gora rekla „ne“ svetosavskom snu o Velikoj Srbiji. Nije zaboravio ni 2020, kada su litije prodrle u javni prostor kao političko oružje, da bi mu se potom vratile kao bumerang – u vidu studentskih protesta pod beogradskim balkonima. Nije zaboravio – ali, još važnije – nije oprostio.
Danas, 2025. godine, Crna Gora je zrela. Nažalost, zrela za potpuno političko preuzimanje od strane jurišnika "srpskog sveta". Nema više Đukanovića, nema snažnog građanskog fronta, nema političkih bedema, nema ljevice, a ni NVO sektora, koji je nekad bio brana neočetništvu. Ostala je samo ćirilična tišina. U tu tišinu Srpska pravoslavna crkva ulazi kao vlasnik (podsjetimo se Temeljnog ugovora, kojim je postala pravni vlasnik gotovo kompletnog duhovnog nasljeđa Crne Gore), dok se Vučićev plan preoblikovanja države – po uzoru na Srbiju – već odvija, tiho i precizno, kao podmazan.
Dakle, "srpski svet" više nije teorija zavjere ni pijani četnički san. To je operativna doktrina Beograda prema državama sa većinskim ili manjinskim srpskim stanovništvom. Crna Gora je sljedeći cilj.
<h3>CRKVA DOLAZI TIHO, SA OSMIJEHOM</h3>
Nema više tenkova, naravno. Ovo je „soft“ verzija velikosrpskog imperijalizma. Osvajanje kroz liturgiju, ćirilicu i sektaško svetosavlje. Naravno, začinjeno litrama sirove putinofilije. SPC već vodi kampanju – koncerti, promocije „duhovnih vrijednosti“, televizijski nastupi, kojekakvi laureati koji niču kao pečurke poslije kiše – a svima im je zajednički imenitelj: "srpski svet". Kad ih slušate, rekli biste da žele ljubav, mir i pomirenje. I, naravno, borbu protiv korupcije. Ali iza tih mantija i kandila stoji politička mašinerija – ekspozitura Vučićevog kabineta.
Vučiću ne treba ni dolazak u Podgoricu – on je već tamo. Kroz vladike, propagandiste, medije i „bratsku pomoć“.
<h3>JESENJI PLAN: SPAJIĆ KAO FIKUS, MANDIĆ KAO VLAST</h3>
Plan je kristalno jasan: Mandić "nudi" Spajiću još četiri godine premijerske funkcije – pod uslovom da pola Vlade preuzme Koalicija za budućnost Crne Gore. Uz to, SPC dobija još veći institucionalni prostor, a projekat „velikosrpskog rebrendiranja Crne Gore“ ide dalje – sve do izmjena Ustava, zastave, himne i službenog jezika.
To nije demokratski proces. To je perfidni, puzajući državni udar. U kravati i pod krstom.
<h3>MEDOJEVIĆEV KABARE KAO PARAVAN</h3>
U međuvremenu, vjerni Mandićev pomoćnik Nebojša Medojević zabavlja javnost jeftinim predstavama. Izmišlja koalicije, optužuje sve za izdaju, dok prikriva glavnu igru: Vučićevo preuzimanje Crne Gore, uz Mandićevu vjernu logistiku.
Sve to je igrokaz, dimna zavjesa. Jer kada preuzimaš državu, najvažnije je da javnost to ne shvati – dok ne bude kasno. Mada, u ovoj otupjeloj javnosti, možda čak i ne treba poseban plan. Neočetnicima je sve servirano.
<h3>KO JE DANAS CRNOGORAC? ONAJ KO SE SJEĆA GRAĐANSKE DRŽAVE</h3>
Biti Crnogorac danas ne znači imati pasoš ni izvod iz matične knjige rođenih. Danas to znači – sjećati se. Sjećati se ko si, odakle si, i šta ti pripada. Sjećati se da Crna Gora nije nastala dekretom, već otporom. Nije je donijela nijedna litija, već referendum. A prije toga – partizanski, a ne četnički pokret. I da je nijedna mantija nije branila, već narod koji je rekao: „Nismo ni Srbija, ni Albanija, ni dio ičijeg ‘sveta’. Svoji smo.“
Eh, nekad bilo!
Danas, kad ti isti ljudi gledaju kako im SPC piše zakone, a Beograd imenuje ministre – sjećanje postaje čin političkog otpora.
<h3>EVROPSKI PUT KAO NEPRIJATELJ</h3>
Vučiću ne treba Crna Gora koja ide ka EU, s planom da do 2028. postane članica. Njemu treba Crna Gora kao balkanska Bjelorusija – poslušna, destabilizovana, pokorena, satelitska. Zato je cilj jeseni da se pregovori s EU uspore, institucije popune „svojima“, a reforme zamrznu.
Ako Crna Gora ostane na evropskom putu – Vučićev san o regionalnoj dominaciji pada. Zato sada aktivira sve: od Crkve do „kvazicrnogoraca“ – Srbijanaca s crnogorskim biračkim pravom.
<h3>SVESRPSKI SABOR – SABLAST POD KRINKOM BRATSTVA</h3>
Vučićeva ideja "svesrpskog sabora" nije kulturni forum, već političko sredstvo dominacije. Ko nije u saboru – protiv je. Ko se ne uklapa – izdajnik je. Ko ne pjeva „Tamo daleko“ – gubi posao, identitet i građanska prava.
U tom „saboru“ nema mjesta za Bošnjake, Hrvate, Albance, pa ni za suverene Crnogorce. Tu država postaje etnički čist entitet. Sve ostalo je – prepreka.
<h3>RJEŠENJE? GRAĐANSKI OTPOR. PAMĆENJE. USTAV.</h3>
Rješenje nije u novim liderima, ni u povratku starih. Od tih utopija nema ništa! Rješenje je u građanskom jedinstvu. U otporu koji kaže: „Ovo je naša država – i ne damo je!“
Crna Gora nije savršena. Griješila je. Dabome! Ali to ne znači da mora kleknuti pred tuđom ideologijom. Jer kad jednom klekne – više se ne diže.
Rješenje je u ljudima koji se ne boje da kažu „ne“. Koji ne priznaju autoritet mantije ni Vučićev hatišerif iz Beograda, već poštuju sopstveni Ustav. Koji ne biraju vlast po krštenici, već po programu. Koji ne razmišljaju u kategorijama bratstva i krvi, već pravde i budućnosti.
<h3>ZAVRŠNA RIJEČ: NE DAJ SE, CRNA GORO!</h3>
Ne daj da ti mijenjaju ime. 
Ne daj da ti prepravljaju istoriju. 
Ne daj da ti krstom zamijene zakon. 
Ne daj da ti govore kojim si jezikom govorila. 
Ne daj da ti otimaju himnu i Ustav iz usta.
Jer kad ti uzmu jezik, zastavu i vjeru u sebe – uzeli su ti sve.
Digni glas dok još možeš da govoriš. 
Glasaj dok još imaš pravo glasa.
Budi Crna Gora – prije nego što te pretvore u "srpsku pokrajinu na moru s posebnim osjećajem za svetosavlje".
I ne zaboravi: Aleksandar Vučić ne dolazi s vojskom. Dolazi s osmijehom i mantijom. A iza njega – tama.
Vučićeva jesenja ofanziva dolazi. 
A jedini ko je može zaustaviti – to su građani Crne Gore. 
Ako ih još ima!

Vučić kreće na Crnu Goru, ne tenkovima, nego osmijehom i mantijom. Vrijeme je da ta zemlja digne glas, dok još može

Tokom današnjeg ročišta pred Višim sudom, bivši glavni specijalni tužilac Milivoje Katnić je ukazao na to da poslanik Demokrata Momčilo Leković direktno iz poslaničkih klupa prijeti sudijama vetingom, utičući na taj način na proces suđenja, zbog čega je branilac Zorana Lazovića, advokat Zoran Piperović, pozvao Demokrate da prisustvuju suđenju i upoznaju se sa predmetom, a potom razmisle da li mi na isti način komentarisali postupak.
Piperović je istakao da je tokom današnjeg ročišta Katnić otkrio skrivene poruke, koje je predložio da se zavedu kao dokazi.&nbsp;
- Vidjeli ste koliku hrpu novih dokaza je predložio. Jedan dio toga je dostavljen tužiocu na izjašnjenje i ja mislim da ovo postaje već neprijatno slušati. Toliko neprijatno da ja predlažem, naravno taj predlog neće niko usvojiti, ali ja ga predlažem u kondicionalu, recimo da se neko sjeti ili da neko predloži da na sledećem pretresu u septembru mjesecu dođu svi poslanici iz redova Demokrata- kazao je Piperović, pozivajući ministre potpredsjednike, lica iz bezbjednosti, a koji pripadaju ovoj partiji, da dođu i ‘’in vivo’’ vide u čemu se tu radi, kako je sve i zbog čega smišljeno.
Piperović je Demokratama poručio da će se na taj način neposredno uvjeriti što sve stoji u tom predmetu, a što oni, ne znajući, koriste da blate Lazovića i neke druge ljude, da neke druge ljude nazivaju advokatima mafije, da ispredaju priče o mnogo ljudi koje nemaju veze sa mozgom, bildujući sudije da, i oni su živi ljudi, neko ovako ili onako, iz straha ovoga ili onoga, i potvrdi optužnicu i produži pritvor i sve drugo što šteti pravima, što vide prava ličnosti nekih ljudi.
- Dakle, evo javno pozivam neka dođe recimo, neka dođu dva poslanika koji su najratoborniji u smislu da ako nema njih poginu pravda u Crnu Goru. Neka dođu, ja ću da sredim sa policijom da sjednu u prva dva reda, prve dvije stolice i da samo slušaju, da ništa ne pričaju. I kad izađu da nam kažu što su čuli i kako to njima izgleda. Je l’ to fer ponuda?- ponudio je Piperović.
 
 Poručio je Demokratama, za koje je kako kaže, čuo da su vrli pravnici, da dođu i neposredno se uvjere u to šta priča on, šta kaže Lazović, šta kaže Katnić, šta kaže tužilac Šoškić, šta pitaju sudije, šta pitaju branioci, šta kažu optuženi, šta će da kažu svjedoci.&nbsp;
 
 
<div class="embed-block"><div><div style="left: 0; width: 100%; height: 0; position: relative; padding-bottom: 56.25%;"><iframe src="https://cdn.iframe.ly/api/iframe?url=https%3A%2F%2Fwww.youtube.com%2Fwatch%3Fv%3DI4CBCEgnw7I&key=87ca3314a9fa775b5c3a7726100694b0" style="top: 0; left: 0; width: 100%; height: 100%; position: absolute; border: 0;" allowfullscreen scrolling="no" allow="accelerometer *; clipboard-write *; encrypted-media *; gyroscope *; picture-in-picture *; web-share *;"></iframe></div></div></div>
- To će biti zanimljivo. Dakle, da se neposredno uvjere šta je u predmetu. To je poenta - šta je u predmetu. Na čem’ njima to liči, kako to izgleda, i najvažnije može li uopšte da to postoji u pravnom poretku kao neki akt koji je važan, po kome se sudi. Evo neka dođu. Ne znam ko im je predavao krivično pravo, vjerovatno neki poznati stručnjak, vidim da su vični, izvolite, dođite pa pričajte- rekao je advokat Piperović.
Na kraju, Piperović je pozvao i zainteresovane iz PES-a da takođe prisustvuju suđenju, a potom da iznesu svoje mišljenje.
 
<div class="embed-block"><div style="max-width: 660px;"><div style="left: 0; width: 100%; height: 0; position: relative; padding-bottom: 63%; padding-top: 284px;"><iframe src="https://cdn.iframe.ly/api/iframe?app=1&url=https%3A%2F%2Fwww.instagram.com%2Freel%2FDMibg_Hoxx2%2F%3Figsh%3DcGJ1OW83aXI2dTcz&key=87ca3314a9fa775b5c3a7726100694b0" style="top: 0; left: 0; width: 100%; height: 100%; position: absolute; border: 0;" allowfullscreen></iframe></div></div></div>

Piperović uputio poziv Demokratama da dođu na suđenje: Upoznajte se sa predmetom, pa onda pričajte

Nakon što je njegov sin zadobio ozbiljnu povredu, Nikšićanin Spasoje Krunić odlučio je da se javno obrati Ministarstvu zdravlja Vojislavu Šimunu i crnogorskoj javnosti, ukazujući na ozbiljne propuste u funkcionisanju zdravstvenog sistema.
Kako navodi u otvorenom pismu, povreda koju je njegov osamnaestogodišnji sin zadobio u utorak, 22. jula, zahtijevala je hitnu medicinsku intervenciju, uključujući davanje tetanus vakcine. Ipak, u nikšićkoj bolnici vakcine nije bilo, niti osnovnih sredstava poput joda za čišćenje rane – koje su, prema njegovim riječima, sami morali da kupe.
- Od utorka do petka živjeli smo u strepnji, jer dijete nije imalo zaštitu od tetanusa. Možete li Vi kao roditelji mirno spavati da se ovako nešto dogodi vašem djetetu? – navodi Krunić u pismu.
Vakcinu je, kaže, uspio da obezbijedi tek tri dana kasnije – preko ličnih poznanstava, i to u savjetovalištu za djecu Doma zdravlja Nikšić. Tvrdi da se ova vakcina ne može kupiti na tržištu i da je dostupna isključivo kroz javne zdravstvene ustanove.
Posebno zabrinjava što, prema informacijama koje je tom prilikom dobio, trenutno u ustanovi nema ni penicilina, niti seruma protiv ujeda zmija, što dodatno ugrožava građane, posebno u ruralnim sredinama.
- Je li ovo moguće, ministre? Da li građani znaju u kakvom se stanju nalazi zdravstveni sistem? Kome smo prepušteni? – pita Krunić, ističući da ne traži odgovor za sebe, već apeluje da nadležni reaguju tamo gdje treba.
Otvoreno pismo zaključuje pitanjem:&nbsp;
- Volite li ovu zemlju? Ako je volite, znate šta treba da uradite.
Njegovo obraćanje izazvalo je brojne reakcije na društvenim mrežama, gdje su se i drugi građani javili sa sličnim iskustvima, izražavajući zabrinutost zbog sve češćih nestašica osnovnih medicinskih sredstava u javnom zdravstvu.

Tag: gladna-djeca

Gutereš: U Gazi nije samo humanitarna kriza već i moralna, riječi ne mogu da nahrane gladnu djecu

Rakčević: Imao sam sreću da kao sedamnaestogodišnjak uđem u prvi tim Lovćena i stasavam uz rukometne gorostase

Udar na svjetsku i hrvatsku baštinu: Skidanje Boke s liste UNESCO-a bilo bi žalosna pobjeda betonizacije

Jala Brat i Buba Corelli: Muzička oluja jača od pljuska!

Deratizacija posljednje „oružje“ kojim Demokrate brane fotelju Draška Boljevića?!

PRATITE TVe UŽIVO