Šef unutrašnje kontrole Darko Vujović, njegova supruga, šefica kabineta ministra unutrašnjih poslova Snežana Vujović, načelnik Odjeljenja za antikorupciju Predrag Tanjević, načelnik Regionalnog centra bezbjednosti "Centar" Goran Jokić, kao i načelnik Specijalnog policijskog odjeljenja Predrag Šuković – to je dio dio ekipe policijskih funkcionera koji za ministra unutrašnjih poslova Danila Šaranovića čekiraju bezbjednosne provjere zapošljenih u Ministarstvu unutrašnjih poslova, odnosno Upravi policije. &nbsp; Prema podacima Portala ETV, unutar uskog kruga ministrovih povjerljivih ljudi je i vršilac dužnosti direktora Uprave policije Lazar Šćepanović koji - nakon izvještaja Komisije za utvrđivanje dostojnosti lica koja su policijski službenici – konačno određuje kome se pišu disciplinske prijave i uručuju rješenja o suspenziji. &nbsp; POSTUPCI I SUSPENZIJE &nbsp; Iz MUP-a je prošle sedmice saopšteno da je do sada, u dva navrata, suspendovano 23 policijska službenika, te da se bezbjednosne provjere rade za još pedesetak zaposlenih u Ministarstvu unutrašnjih poslova i Upravi policije. &nbsp;  <figure> <img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/20250114200112_895621ff3ec83537e4b82f656331c6f48930b15277d10c9bb88dc338992b4cca.jpg" data-media-id="editor_0" data-image-id="20250114200112_895621ff3ec83537e4b82f656331c6f48930b15277d10c9bb88dc338992b4cca" data-rendition-name="original" width="960" height="1039" loading="lazy" alt="TAJNO A ORGANIZOVANO: Akt Lazara Šćepanovića"> <figcaption>TAJNO A ORGANIZOVANO: Akt Lazara Šćepanovića(Photo: Portal ETV)</figcaption> </figure>  Portal ETV je 11. januara objavio da je u tajnom dokumentu ,,Značka'“ iz aprila 2024. godine, u koji je redakcija imala uvid, &nbsp;zapisano da je potrebno prikupiti „podatke o uspostavljenim konekcijama službenika Ministarstva unutrašnjih poslova i Uprave policije za kojeg se prikupljaju podaci sa predstavnicima organa za sprovođenje zakona koji mogu uticati na uspješno sprovođenje aktivnosti...“ Bezbjednosne provjere zapošljenih u policiji nijesu novina, predviđene su još Zakonom o unutrašnjim poslovima. Ključni zadatak Komisije za utvrđivanje dostojnosti, koja radi kontrole u saradnji sa ANB-om, je pronalaženje tajnih, nezakonitih, veza policijskih službenika sa pripadnicima organizovanog kriminala. &nbsp; Pravilnik o radu Komisije MUP-a je donešen još 2013. godine, u doba kada je ministar unutrašnjih poslova bio Raško Konjević, pa je proces provjere policijskih službenika – rutinska stvar. &nbsp; Problem je, međutim, kada u okviru akcije ,,Značka“, ključne bezbjednosne provjere o konekcijama policajaca i kriminalaca - koje zahtijevaju ministar Danilo Šaranović i potpredsjednik Vlade Aleksa Bečić - obavljaju ljudi za koje je dokazano da imaju čvrste veze sa osobama iz kriminalnog miljea?! &nbsp; A kada se to čini pod patronatom jedne partije na vlasti – Demokrata – onda sve poprima obrise političkih čistki i postavljanja partijski podobnih ljudi u &nbsp;Ministarstvo unutrašnjih poslova i Uprave policije. &nbsp;&nbsp; SVA ŠARANOVIĆEVA ,,SUMNJIVA LICA“ Na društvenoj mreži X je 18. septembra 2024. godine, na nalogu ,,Istina“, objavljena fotografija trojice ljudi kako bezbrižno sjede u nekom lokalu. Pažnju izaziva komentar iznad slike: ,,Darko Vujovic (sredina) - Sef unutrasnje kontrole kao i komisije za provjeru bezb smetnji u MUP...u drustvu ZA – BIL lica osuđivanog za ubistvo (desno)...”  <figure> <img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/20250114200112_605223539b9825014981810408af71ae14fea61732317802f1f8b102e0963e95.jpg" data-media-id="editor_1" data-image-id="20250114200112_605223539b9825014981810408af71ae14fea61732317802f1f8b102e0963e95" data-rendition-name="original" width="858" height="977" loading="lazy" alt="JAKE VEZE: Vujović i Ajković"> <figcaption>OBJAVA JAKIH VEZA POLICAJCA I OSUĐENIKA: Vujović i Ajković(Photo: UGC)</figcaption> </figure>  Da li je neko u vrhu MUP-a, UP ili ANB-a bio obaviješten o ovoj intrigantnoj, neprijatnoj objavi – nije poznato. No, upravo ovih dana – u jeku policijske akcije bezbjednosnih provjera koju je inicirao ministar Šaranović – objava dobija na značaju. &nbsp; Tim prije što je apsolutno tačna informacija o prijateljskim vezama Darka Vujovića, istaknutog funkcionera MUP-a sa osobom koja ima kriminalni dosije! &nbsp; Prema izvorima Portala ETV iz vrha Agencije za nacionalnu bezbjednost, načelnik Sektora unutrašnje kontrole Darko Vujović je uslikan kako sjedi sa Zlatkom Ajkovićem iz Zete, koji je već duže živi u Srbiji, u Beogradu. &nbsp; Ajković jeste bezbjednosno interesantna osoba: osuđen je na 14 godina zatvora zbog ubistva Faiza Kadrića 1999. godine u ciriškom kafe-baru ,,Insajder”. &nbsp; Na prvi pogled, ispada da je prijateljstvo sa Ajkovićem bila odskočna daska za karijeru Darka Vujovića. Ali nije tako: najzaslužnija za Vujovićev uspon u službi bila je – njegova supruga Snežana Vujović. &nbsp; BRAČNI PAR NA ČETIRI FUNKCIJE &nbsp; Ministar unutrašnjih poslova Danilo Šaranović odmah po preuzimanju funkcije imenovao je Snežanu Vujović za šeficu kabineta, a nepunih mjesec kasnije, 5. decembra 2023. njenog supruga Darka postavio je za načelnika Odjeljenja unutrašnje kontrole Uprave policije. &nbsp; &nbsp;Nije tu bio kraj napredovanju u službi. Tačno prije godinu, januara 2024, ministar Šaranović je Vujovića častio dodatnom pozicijom - postavljen je 16. januara u Komisiju za provjeru dostojnosti lica za vršenje policijskih poslova. &nbsp; U obrazloženju dokumenta koji je još marta prošle godine objavila Kaćuša Krsmanović, tadašnja novinarka Pobjede, sada urednica u Portalu ETV, navodi se da je „aktom 01 broj 078/23-74601/2 od 12. januara 2024. godine, šefice kabineta, na koji je ministar dao saglasnost, inicirana izmjena navedenog rješenja…” Ukratko: Šaranovićeva šefica kabineta, predložila je ministru da njenog supruga imenuje u ovu komisiju?! &nbsp;  <figure> <img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/20250114200116_167e2558da9879fcfe1318cea1b4f2f4907ed8baea45ce0c40ee889dfdbb336c.jpg" data-media-id="editor_2" data-image-id="20250114200116_167e2558da9879fcfe1318cea1b4f2f4907ed8baea45ce0c40ee889dfdbb336c" data-rendition-name="original" width="960" height="600" loading="lazy" alt="RAZOTKRIVANJE: Dokumenta MUP-a"> <figcaption>RAZOTKRIVANJE: Dokumenta MUP-a(Photo: Portal ETV)</figcaption> </figure>  Nekoliko mjeseci kasnije, juna 2024. Šaranović je donio Rješenje o obrazovanju Etičkog odbora i za predsjednicu ovog tijela imenovao Snežanu Vujović. &nbsp; &nbsp;To je zaista kuriozitet ,,oslobođenog” Ministasrstva unutrašnjih poslova na čijem je čelu funkcioner Demokrata Danilo Šaranović: bračni par Vujović rukovodi sa četiri značajna sektora - kabinetom ministra unutrašnjih poslova, Unutrašnjom kontrolom, Etičkim odborom i Komisijom za utvrđivanje bezbjednosnih smetnji za rad u policiji. &nbsp;OSUĐENI ZA KORUPCIJU U ODJELU ZA ANTIKORUPCIJU Još neki dugogodišnji policijski funkcioneri postavljeni su na važna mjesta u policijskoj hijerarhiji na čijem je čelu Šaranović, čijim je dolaskom načelo MUP-a, kako tvrde izvori Portala ETV - „unešen razdor među policajcima“. No, Šaranović nastavlja sa suspenzijama, a ignoriše upozorenja da ukloni sporne kadrove iz MUP-a. Tako je ministar oddlučio da za šefa svog obezbjeđenja imenuje policajca Vuka Vukovića, iako je pravosnažno osuđen na četiri mjeseca kućnog zatvora, jer je 2021. ispred ugostiteljskog objekta „La Martina“ na Cetinju fizički zlostavljao vlasnika tog lokala Ivana Roganovića.  <figure> <img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/20250114200144_db8d3ee63dbe8165df9a4979e26fce9f054ad8b77a066d37831c7f963df87d2d.jpg" data-media-id="editor_3" data-image-id="20250114200144_db8d3ee63dbe8165df9a4979e26fce9f054ad8b77a066d37831c7f963df87d2d" data-rendition-name="original" width="268" height="339" loading="lazy" alt="Predrag Tanjević"> <figcaption>ZVANIČNI BORAC PROTIV KORUPCIJE: Predrag Tanjević</figcaption> </figure>  Nije tu kraj partijskim postavljenjima: nakon što mu je iskazao lojalnost, Šaranović je zadržao Predraga Tanjevića na mjestu načelnika Odjeljenja za antikorupciju iako je ovaj 2019. godine pravosnažno osuđen za krivično djelo zloupotreba službenog položaja u produženom trajanju?! Krivično djelo za koje je odgovarao spada u krivična djela iz oblasti korupcije, što je Tanjevića trebalo da eliminiše za bilo kakvo napredovanje u službi. Desilo se sasvim suprotno: za Šaranovića je to bio znak da ga imenuje za - načelnika Odjeljenja za antikorupciju. ŠUKOVIĆ, PEROVIĆ, BOŽOVIĆ I ,,PLAVA SVESKA” Među onima koji obavljaju bezbjednosne provjere kolegama je i Predrag Šuković načelnik Specijalnog policijskog odjeljenja, čovjek sa dugim policijskim stažom, ali i nekim nerazjašnjenim odnosima sa ljudima osumnjičenim za narkotrafiking. &nbsp; Prije nepune dvije godine advokat Miroje Jovanović, pravni zastupnik Mila Božovića - predsjednika Skupštine opštine Budva koji je osumnjičen da je član mafijaškog kartela koji se bavio trgovinom narkotika – objavio je sadržaj takozvane ,,Plave sveske”. Tada je otkriveno da je Božoviću, članu parlamentarnog Odbora za bezbjednost (!) Šuković davao pismene instrukcije što sve da pita članove skupštinskog odbora za bezbjednost i odbranu.  <figure> <img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/20250114200120_cd46b4b77aeba5b5916dfb613a647401d07d5d26812619c40a7888866f3313d2.jpg" data-media-id="editor_4" data-image-id="20250114200120_cd46b4b77aeba5b5916dfb613a647401d07d5d26812619c40a7888866f3313d2" data-rendition-name="original" width="900" height="879" loading="lazy" alt='UPUTSTVA MILU BOŽOVIĆU: Šukovićeva ,,plava sveska"'> <figcaption>UPUTSTVA MILU BOŽOVIĆU: Šukovićeva ,,plava sveska"(Photo: Portal ETV)</figcaption> </figure>  Dakle: upotrebljavajući povjerljive podatke, Šuković je – koristeći svoj povlašćeni položaj čovjeka koji ima pristup transkriptima sa Skaj komunikacija - Božoviću davao instrukcije?! Istovremeno, na sjednici Odbora za bezbjednost tadašnji ministar pravde Andrej Milović je otvoreno optuživao Šukovića da je u kumovskim relacijama sa Radovanom Perovićem koji je označen kao član kriminalne organizacije koja je švercovala kokain na međunarodnom nivou. U fokusu je tada bila i kupovina Šukovićevog stana u Budvi, kada je od kumovske ekipe bio čašćen – nevjerovatnim popustom na cijenu kvadratnog metra. &nbsp; Da li je taj ,,popust” posljedica bliskih veza Šukovića sa takozvanom grupom koju zovu ,,Budvanska” - zvanično nije istraživano. Očito je, međutim, da ni jedna od tih informacija nije smetala ministru unutrašnjih poslova Šaranoviću da posao bezbjednosnih provjera policijskih službenika omogući, makar kao konsultativni posao, načelniku Specijalnog policijskog odjeljenja. &nbsp; JOKIĆ POD ZAŠTITOM Kao što se nije istraživalo kako je Šuković sa relativno skromnim pitanjima uspio da kupi luksuzan stan u Budvi, metropoli turizma, tako se Unutrašnja kontrola MUP-a, na čijem je čelu Darko Vujović, nije bavila ni porijeklom porodične imovine iskusnog ,,policijskog vuka” Gorana Jokića. &nbsp;&nbsp;&nbsp;  <figure> <img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/20250114200120_4478b2c38e13528370565c7fa531e540f2836ab9954f0798246bacd4013e6359.jpg" data-media-id="editor_5" data-image-id="20250114200120_4478b2c38e13528370565c7fa531e540f2836ab9954f0798246bacd4013e6359" data-rendition-name="original" width="1117" height="557" loading="lazy" alt="POD LUPOM: Šranović i Jokić na konferenciji za medije"> <figcaption>POD LUPOM: Šranović i Jokić na konferenciji za medije(Photo: UGC)</figcaption> </figure>  Načelnik Regionalnog centra policije ,,Centar”, koji pokriva teritoriju Podgorice, Cetinja i Kolašina, bio je na toj poziciji i avgusta 2022. godine kada se Vuk Borilović počinio stravičan zločin u Medovini, kao i 1. januara ove godine tokom masakra koji je djelo Aca Martinovića, kada je ubijeno 13 osoba i počinjen najveći zločin u mirnodopskoj istoriji Crne Gore. &nbsp; Protiv Jokića su porodice žrtava masakra u Medovini na Cetinju podnijele krivičnu prijavu Specijalnom državnom tužilaštvu zbog nesavjesnog rada u službi, a na njegov račun stižu i nove kritike zbog gotovo identičnog zločina koji se dogodio u Prijestonici. Istovremeno, stižu i prijave da Jokić, odnosno njegova uža porodica raspolažu ogromnom imovinom: da drže restoran i apartmane u naselju Dobre vode, između Bara i Ulcinja, kao i restoran ,,Radgost” u Podgorici. &nbsp; Uprkos svemu ovome, ministar Šaranović se javno obavezao da će nastaviti da zahtijeva opsežne provjere za one policijske službenike za koje postoji opravdana sumnja da svoju policijsku dužnost ne obavljaju štiteći građane. &nbsp; Međutim, nakon svih dostupnih informacija pitanje je: da li se funkcioneru Demokrata može vjerovati na riječ kada njegova ,,sumnjiva lica” iz vrha policije provjeravaju sumnjive policajce iz MUP-a i Uprave policije? &nbsp; &nbsp; &nbsp; &nbsp; &nbsp;

Draško Đuranović

original

viewImage

baseImage

610x380

500x500

400x240

400x203

thumbnail

Šaranovićevi ljudi, koji se druže sa osuđenim kriminalcima, određuju ko su ,,sumnjiva lica“ u MUP-u?!

Vršilac dužnosti direktora "Čistoće" Denis Hot zbog globalnih poskupljenja najavio je rast cijena usluga tog preduzeća, a predsjednik države u ovom slučaju ćuti, kazao je kandidat za odbornika na listi “Evropa sad - Demokrate - Još Jače - prof. dr Saša Mujović” Goran Mišković.
Mišković je podsjetio da je prije nekoliko dana predsjednik države Jakov Milatović na javnim nastupima iskazao brigu za rast cijena iako nije preduzeo ništa za njihovo limitiranje, "ne pomenuvši jednom riječju globalna poskupljenja, da bi njegov kadar sa liste koju predvodi samo par dana kasnije najavio rast cijena".
- Pošto predsjednik države ima praksu da kritikuje ekonomsku politiku Vlade, iako Milatović nije obezbijedio nijednu investiciju, niti dao održiv predlog za prihodnu stranu budžeta kojim bi se obezbijedilo realno uvećanje zarada, pozivamo ga da reaguje i smisli konačno nešto kreativno što bi pomoglo i Denisu Hotu da ne uvećava cijene - istakao je Mišković.
Ovo je, kako kaže, prilika da se građani uvjere koliko je Milatović "principijelan" i kada je rast cijena u pitanju.
- Imajući u vidu djelovanje nosioca lokalne liste Milatovića, ne bi začudilo da i za najavu Hota optuži premijera Spajića i kripto zajednicu, sa kojom je selfi pravio i njegov koalicioni partner Dritan Abazović - zaključio je Mišković.

Portal ETV

1250x600

1084x550

Mišković: Hot najavljuje rast cijena usluga Čistoće, a Milatović ćuti

U Crnoj Gori je svečano obilježena Turistička nova godina, uz okupljanje turističkih radnika iz svih krajeva zemlje. Na tradicionalnom dočeku, u organizaciji Crnogorsko turističko udruženje, upućene su poruke zajedništva i spremnosti sektora da se aktivno uključi u rješavanje izazova koji očekuju turističku privredu u narednoj godini.
Predsjednik Udruženja Žarko Radulović poručio je da je pred Crnom Gorom izuzetno važna godina, posebno u kontekstu evropskih integracija.
– Ovo je ključna godina, 2026, iz više razloga. Na ulasku smo u Evropsku uniju i moramo se maksimalno angažovati kako bi taj proces bio uspješno završen. U ime turističkog sektora nudimo Vladi ne jednu, već obje ruke – tu smo da pomognemo koliko god možemo – kazao je Radulović.
On je ukazao da, uprkos znanju i iskustvu koje Crna Gora ima kao turistička destinacija, postoje ozbiljne prepreke u fiskalnom i administrativnom okviru koje usporavaju investicije i otežavaju poslovanje.
– Država nikada nije upravljala turizmom – mi upravljamo turizmom. Od države očekujemo ambijent u kojem ćemo lakše i bolje dovoditi turiste, ostvarivati prihode i puniti budžet. Međutim, zbog mjera poput povećanja PDV-a, programa „Evropa sad“, najava skraćenog radnog vremena, investicije su već zaustavljene – rekao je Radulović.
Podsjetio je i na odluke koje su, kako je naveo, direktno uticale na pad prihoda tokom prethodne godine. Posebno je izdvojio uvođenje viza za građane Turske, što je, prema procjenama, dovelo do gubitka od oko 50 miliona eura samo po osnovu PDV-a, kao i povećanje poreza na smještaj sa sedam na 15 odsto u trenutku kada su aranžmani već bili ugovoreni.
Uprkos izazovima, iz turističkog sektora poručuju da iskustvo, znanje i spremnost na saradnju ostaju njihova najveća snaga. Ističu da su za stabilan i održiv razvoj turizma neophodni institucionalna podrška, predvidivo poslovno okruženje i zajednički pristup svih aktera u ovoj ključnoj privrednoj grani.

Radulović: Bez stabilnog ambijenta nema investicija u turizmu

Osnovno državno tužilaštvo u Podgorici odredilo je zadržavanje do 72 sata osumnjičenom S.T., državljaninu Bosne i Hercegovine, zbog osnovane sumnje da je izvršio krivično djelo nasilje u porodici ili porodičnoj zajednici.
Kako je saopšteno iz tužilaštva, postoji osnovana sumnja da je osumnjičeni 3. januara 2026. godine, oko 3.30 časova, u alkoholisanom stanju, nakon kraće verbalne rasprave, fizički napao svoju partnerku sa kojom je bio u intimnoj vezi, oštećenu S.T.
Navodi se da ju je uhvatio za ruke, oborio na pod i udario otvorenom šakom u predjelu lica, usljed čega je zadobila lake tjelesne povrede.
Osumnjičenom je određeno zadržavanje zbog postojanja opasnosti od bjekstva, imajući u vidu da je strani državljanin i da je u Crnoj Gori boravio isključivo zbog oštećene.

Državljaninu BiH određen pritvor: Terete ga da je pijan tukao partnerku

Predsjednik Skupštine Crne Gore Andrija Mandić ocijenio je da inicijativa da srpski jezik dobije status službenog ne bi nanijela štetu evropskim integracijama Crne Gore.
– Bilo bi dobro da Crna Gora, prilikom pristupanja Evropskoj uniji, uvede i taj jezik kao službeni. Dakle, da i srpski postane službeni jezik u EU, uz onaj koji bi već bio prihvaćen – rekao je Mandić u izjavi za RTCG.
Podsjetimo, iz koalicije Za budućnost Crne Gore prethodnih sedmica ponovo je otvoreno pitanje izmjena Ustava u dijelu koji se odnosi na službeni jezik.
Mandić je, takođe, izrazio uvjerenje da će aktuelna parlamentarna većina, ukoliko uspješno realizuje zacrtane politike, ostati na vlasti i nakon 2027. godine.

Mandić: Bilo bi dobro da Crna Gora prilikom pristupanja EU uvede srpski jezik kao službeni

Manifestacija „Novogodišnja priča u Prijestonici“ biće nastavljena od 9. do 11. januara na Dvorskom trgu, nakon što je program planiran za period od 4. do 7. januara odložen zbog nepovoljnih vremenskih uslova.
U nastavku manifestacije građane Prijestonice, kao i posjetioce iz drugih gradova, očekuje bogat i raznovrstan muzički program.
U petak, 9. januara, program počinje nastupom Edisa Agića u 18 časova, dok će u 20 časova nastupiti Indira Forza (ex Colonia).
Subota, 10. januar, biće u znaku „Crnogorskog jutra“. Publiku očekuju nastupi Šukrije Žutog Serhatlića u 11 časova i Jadranke Barjaktarović u 13 časova. U večernjem terminu, u 18 časova, nastupiće Danilo Ivanović – Čoda, dok je za 20 časova planiran koncert tribute sastava „Prava stvar“ – Tribute to Čola.
Završni dan manifestacije, u nedjelju 11. januara, otvara Hor „Luća“ nastupom u 12 časova. U večernjem dijelu programa, u 18 časova, nastupiće mediteranska klapa Assa Voce, dok će manifestaciju zatvoriti Leon Lasić sa programom „Tribute Oliver Dragojević“ u 20 časova.
Organizatori pozivaju građane i posjetioce da zajedno prisustvuju završnici „Novogodišnje priče u Prijestonici“ i u prazničnom duhu isprate kraj ovogodišnje manifestacije.

Nastavak „Novogodišnje priče u Prijestonici“: Trodevni muzički program na Dvorskom trgu

Imali smo san o državi u kojoj će nosilac suvereniteta biti građanin čije etničko porijeklo, jezički identitet ili nacionalno i vjersko samoodređenje neće biti iznad principa jednakih prava za sve koji poštuju njezin Ustav i zakone, njezin građanski i multikulturni karakter. Imali smo san o državi u kojoj ćemo doseći iskustva zapadnih liberalno-demokratskih društava, državi vladavine prava i socijalne pravde, državi snažnih institucija koje će baštiniti tripartitnu podjelu vlasti, državi u kojoj će preporuka za posao biti stručnost a ne partijska, nacionalna ili vjerska pripadnost.
Velim, imali smo san koji je prvi politički artikulisao Liberalni savez Crne Gore prije tri i po decenije. Na jesen 1991. godine imali smo prvu veliku priliku da taj san ispunimo. Jugoslavija se faktički raspala, jedina njezina preživjela ustanova, Jugoslovenska narodna armija, postala je razorni mehanizam u rukama beogradskoga autokrate Miloševića, za disciplinovanje neposlušnih, prvo Slovenije, potom i Hrvatske, krčkalo se uveliko i u Bosni i Hercegovini.&nbsp;
Na Konferenciji u Hagu 18. 10. 1991. godine, uz prethodno pribavljenu saglasnost Skupštine Crne Gore, crnogorski predśednik Momir Bulatović prihvatio je prijedlog lorda Pitera Karingtona za mirnu disoluciju Jugoslavije. Taj su prijedlog prihvatila petorica predśednika republika bivše Jugoslavije. Protiv njega je glasao samo Slobodan Milošević.&nbsp;
Braneći odluku o prihvatanju Karingtonova plana Bulatović je u Skupštini Crne Gore izgovorio profetske riječi: „Ako je kriterijum dobre vlasti u Crnoj Gori i od naroda prihvaćene vlasti poslušnost i apsolutna identičnost s onim što dolazi iz Beograda, onda ovom narodu ne treba vlast.“ Ni dvije neđelje kasnije Bulatović je povukao svoj potpis, odnosno zatražio amandmane koje mu je izdiktirao Milošević (kako to tvrdi tadašnji bliski Miloševićev saradnik Borislav Jović) i time poništio posljednji napor da se izbjegne krvavi rat. Podgorički trijumvirat – Momir, Milo &amp; Sveto – čelnici jedinstvenoga DPS-a, tako su postali (ne)voljni saveznici Miloševićevog paklenog projekta koji će bivšu Jugoslaviju odvesti u katastrofu, uzrokujući oko 150000 mrtvih i oko 4 miliona raseljenih, razaranje gradova, etnička čišćenja i genocid.&nbsp;
Crne Gora je time navukla na sebe težak teret saučesnika u zločinu, suočivši se istovremeno s gubitkom suvereniteta, ekonomskom propašću, izolacijom od svijeta, bujanjem kriminala, eskalacijom nacionalšovinizma i posvemašnjom društvenom degradacijom. Umjesto ekonomskih reformi i ubrzanog puta prema Evropskoj ekonomskoj zajednici koje je tih dana crnogorskome premijeru Đukanoviću nudio talijanski ministar vanjskih poslova Đovani de Mikelis, podgorički trijumvirat izabrao je budžak balkanske mržnje i primitivizma.
Kad je 1997. godine dio tadašnjega DPS-a djelimično prigrlio program LSCG-a, otrgao se iz kandži Miloševićeva projekta i okrenuo Crnu Goru prema vrijednostima Zapada, učinilo se za trenutak da bi onaj san o državi mogao biti ostvaren. Ono što tadašnja politička elita nije razumjela bilo je da za ostvarenje toga sna nije bilo dovoljno izboriti mirnu obnovu nezavisnosti 2006. godine, otvaranje pregovora s EU i ulazak u NATO.&nbsp;
Sve su to, zapravo, morali biti preduslovi, nulte tačke iz kojih se moralo krenuti u stvaranje države po mjeri Ustava iz 2007. godine, snaženje ustanova, suštinsku, a ne paradnu podjelu vlasti i vladavinu prava, suzbijanje svih oblika antidržavnoga djelovanja, uspostavljanje društvene kohezije i inkluzije na vrijednostima proklamovanim Ustavom, utemeljenje pluralnoga društva, (re)izgradnju nacije ne kao zajednice etnički ili vjerski predisponiranih, već kao skupine državljana koji prihvataju zajedničke vrijednosti i sl.&nbsp;
Umjesto toga, ondašnja politička elita usvajajući prozapadnu spoljnopolitičku orijentaciju, na unutrašnjem planu bila je zauzeta nerijetko sumnjivim privatizacionim aranžmanima, stvaranjem „ekonomske elite“ iz kruga srodnika i politički lojalnih, „ekonomskim razvojem“ koje kao da je diktirao Sir Oliver („Cijena? Prava sitnica!“), koketiranjem s ključnim nosiocem antidržavnoga djelovanja – Beogradskom patrijaršijom, pothranjivanjem i finansiranjem njihovih po društvo razornih ambicija i sl., bez vizije razvoja institucija i snaženja države.
Da ništa nijesu naučili ni nakon pada vlasti, potvrđuju i najnovija dešavanja u Budvi, đe su odbornici DPS-a, uz stupidna pravdanja da nijesu anticrkvena organizacija, poklonili 1.000.000 € ustanovi čija je jedina stvarna misija ne širenje evanđeoske misli no desuverenizacija Crne Gore i razgradnja građanskoga društva.&nbsp;
Treba zaista biti lišen elementarne pameti i skrupula pa vjerovati da je mjera stvari u Crnoj Gori njihova kakva bilo participacija u vlasti, a da su tu vlast 2020. izgubili zbog sukoba s Beogradskom patrijaršijom, a ne zbog činjenice da su u njedrima države decenijama njivili antidržavnu Organizovanu (pseudo)klerikalnu grupu (OKG). Ništa bolje ne stoje stvari ni s Evropskim savezom koji jeste glasao protiv ovoga štetnog aranžmana, ali bez preispitivanja svoje pozicije u budvanskoj vlasti.
Paradoksalno, ali je upravo sitno kalkulantstvo DPS-a i djelova današnjeg Evropskog saveza, a ne neka istorijska vizija, omogućilo Crnoj Gori na proljeće 2022. godine još jednu priliku da iskorači iz balkanskoga brloga i ubrzano se uputi ka društvu najrazvijenih država Evrope. Premda sam pripadao grupi od svega nekoliko suverenista kritičara formiranja Dritanove vlade, i tih dana, nakon Putinove agresije na Ukrajinu, bilo je kristalno jasno da su geopolitičke prilike servirale Crnoj Gori novu šansu.&nbsp;
Imao je Dritan svu podršku SAD-a i probuđene Evropske unije, imali smo jasne najave ubrzanog ulaska u EU od strane Brisela, imali smo Ministarstvo odbrane, ANB, Ministarstvo vanjskih poslova, Ministarstvo za evropske integracije u rukama ljudi koji su svoj profesionalni angažman posvetili evropeizaciji Crne Gore, ali smo imali i premijera koji je radio po direktivama istog onog centra koji je krajem oktobra 1991. godine izvršio pritisak na Momira Bulatovića da odustane od evropskoga puta.&nbsp;
Da je Dritan Abazović 2022. godine napravio minimalni napor, Crna Gora bi, u ovakvoj geopolitičkoj konstelaciji, već 2026. mogla postati nova članica Evropske unije. Ali to nije mogao uraditi neko ko je delegiran da postupa po instrukcijama Vučićevih službi bezbjednosti, kojima ni danas nije otkazao poslušnost, lažno se batrgajući u opozicionim klupama ne bi li zavrijedio novu priliku poslodavaca da ga vrate na pozicije moći.
Danas je pred nama treća šansa. Da nas je ko kleo, ne bi nam u ovome istorijskom trenutku poželio ovakve čelnike izvršne, sudske i zakonodavne vlasti. Uprkos njima, ipak, šansa postoji, no da bismo dosegli novu nultu tačku, ulaskom u EU, potrebno je makar malo vizije i mnogo posla.&nbsp;
I za viziju i za posao potrebno je detektovati koje nam to tačke vlasti svakog dana nude teme-svađalice, koji to agenti stranih uticaja manipulišu građanima Zete organizujući pobune i prijeteći krvoprolićem ili najavljuju secesiju Pljevalja, ko nam to nameće izmjene Ustava i proglašenje srpskoga jezika službenim (iako je on i sada, istom formulacijom kao i u Ustavu Srbije, „jezik u službenoj upotrebi“, sa svim pravima koje imaju i drugi Ustavom obuhvaćeni jezici) kao perfidnim pokušajem razgradnje građanske države, ko nam najavljuje skrnavljenje spomenika kulture na Lovćenu i izgradnju objekta koji simbolizuje nestanak Crne Gore, ko manipuliše srpskim nacionalnim interesima jer nesumnjivi je interes nacionalnih Srba u Crnoj Gori da žive u državi koja je članica EU i koja će im garantovati sva individualna i kolektivna prava a ne u kolonijalnom provizoriju u kojem će im centar moći izvan Crne Gore usađivati mržnju prema vlastitoj državi i paranoidnu svijest o vječitoj ugroženosti od Drugog, ko rehabilituje i slavi ratne zločince, ko pravi partijsku vojsku i policiju, ko predśednici Ustavnoga suda diktira da ne postupa po zakonu no po partijskim interesima i sl.
Ako aktuelni premijer zaista ima ambiciju da, takav kakvim ga je Savaot načinio, nezasluženo uđe u istoriju i uvede Crnu Goru u EU, one koji podstiču toksične narative i zagovaraju razorne, antievropske politike mora isključiti iz procesa odlučivanja, politički ih izolovati i time spriječiti sabotažu EU puta u njegovoj finalnoj fazi. Za tako što može imati dovoljno podrške i u Parlamentu i u javnome mnjenju.&nbsp;
Isto tako, morao bi razumjeti da u EU ne ulazi njegov kabinet, nego kompletno društvo, pa je njegova obaveza konsultovati i uključiti što širi krug aktera koji su spremni pomoći ostvarenju generacijskoga cilja ulaska u EU, ne samo iz politike već i iz redova akademske zajednice i civilnoga sektora. Prepusti li ovaj proces stihiji kojom će rukovoditi njegovi koalicioni partneri zagledani u Moskvu i Beograd, završiće potrošen i odbačen poput Momira i Dritana, a mi ćemo izgubiti još jednu istorijsku šansu da pripremimo temelje za izgradnju boljega i pravednijeg društva. Moguće i posljednju.

Imali smo san

Ako hoda kao Demokrata, govori kao Demokrata, izgleda kao Demokrata, onda je Demokrata. Ili, ako računa da su građani Crne Gore lišeni i zrna zdravog razuma, čula sluha i očinjeg vida, onda je bez sumnje Demokrata. Baš to je naša ministarka kulture. Mada sam o Demokratama napisao gomilu tekstova, a prije toga pročitao gomilu tekstova koje su pisale Demokrate, ovaj fenomen, ili, ova patologija od partije, i dalje mi nije u potpunosti jasna. Koliko god da ih gledate, slušate, čitate, opet ste na početku. Opet ste u čudu. Već je minula decenija otkad je nastala partija porođena u porodilištu SNP-a, u skromnoj baraci na obali Morače, a ipak, kao da su rođeni juče. Ni milimetar nijesu odmakli od izvora. Od temelja zidanog na zaostavštini Slobodana Miloševića. Ni nakon deset godina Demokrate nijesu naučile da govore. I danas neumorno, do u beskonačno ponavljaju prve izgovorene riječi. I danas se igraju istim zvečkama i lutkama kojima su se igrali nakon rođenja. Protokom vremena obično evoluira svako. Ali ne i Demokrate. Isti registar, isti narativ, i ista meta. Isti jezik mržnje i laži. Ista sklonost imanentna lošim đacima koji na konkretno pitanje nastavnika sriču jednu jedinu lekciju koju su naučili. Ma što ih pitali, oni će izgovoriti ili napisati samo ono što su učili u centrali. Ono što su učili na partijskim seminarima na kojima je predavač Boris Bogdanović, guru sekte i vrač ovog veselog sela.
Vjerujem da svi pamte gostovanje Alekse Bečića na RTS-u i konkretno pitanje novinarke kojim jezikom govori? Nakon nekoliko minuta očitog mučenja i novinarke i gledalaca, Bečić ipak nije odgovorio na pitanje. Govorio je jedino što zna i jedino o čemu ima dozvolu da govori. Pitanje identiteta je tabu tema, čir na dupetu, koji ne bi trebalo ni pominjati. Znanje stečeno u SNP baraci poput cunamija zapljusnulo nas je s televizijskog ekrana.
Jeftini izliv manipulacija postao je kanon svakog javnog nastupa Demokrata. Da je tako uvjerava nas i naša ministarka kulture. Upitana o Bećiru Vukoviću i Borisu Raoniću, osvjedočenim kršiteljima zakona, naša ministarka, u maniru svojih partijskih šefova, zapravo nije rekla ništa. U stvari jeste, rekla je. Kazala je da RTCG izgleda mnogo modernije, i da ima raznovrsniji programski sadržaj u odnosu na neko prošlo vrijeme. Pretpostavljam da je imala na umu vrijeme diktature i tirjanstva. A onda je ministarka naglasila da to treba podržati i da RTCG nije samo jedan čovjek.
Zaista, nije RTCG samo jedan čovjek. RTCG danas su svi oni koji su svojim nezakonitim radnjama omogućili da nezakoniti direktor Raonić progoni novinare koji su gradili RTCG. Da prima masnu platu, iako je nazakonit. Da revnosno služi režimu, jer, to valjda i jeste svrha jednog nezakonitog direktora. A da je RTCG modernija, jeste. Samo će zlonamjerni reći da direktan prenos sahrane Amfilohija Radovića, usred pandemije kovida, nije u skladu s trendovima i da nije moderno. I samo će zluradi reći da direktan prenos crkvenog vjenčanja Moma Koprivice, ministarkinog partijskog druga, nije u skladu s trendovima i da nije moderno. Vaistinu jeste, moderno i raznoliko, kako nam otkriva ministarka.
O Vukoviću je kazala isto. Takoreći opet ništa. Zapravo jeste, rekla je. Navela je broj katalogizacijskih zapisa u Nacionalnoj biblioteci. Istoj onoj biblioteci koja je ministarki predočila da je Vukovićeva knjiga maštarija, falsifikat. No dobro, to, kaže ministarka, nije u njenoj nadležnosti. Ali u njenoj nadležnosti jeste da nas upozna s "plodnim piscem" Vukovićem i njegovim "ponosom" prilikom dodjele priznanja. Baš tako ministarka dokazuje Vukovićev patriotizam i demantuje zlobnike koji su Vukovićev odnos prema Crnoj Gori, crnogorskome jeziku, crkvi, naciji, ilustrovali samim Bećirom Vukovićem. Njegovim plodnim govorom mržnje. Ali, zašto bi se ministarka bavila takvim banalnostima? Vuković je ponosno primio najviše državno priznanje i pozamašan novčani iznos. Ko ne bi bio ponosan, draga ministarko, ako bi ga nagradili za nešto čega nema? Za laž. A laž je sve u vezi s Vukovićevom knjigom.
Ako već odluka žirija nije u nadležnosti ministarke Vujović, jesu li, možda, u njenoj nadležnosti tv stanice i portali mržnje? Šovinističke pećine iz kojih kulja mrak. Mrak proizveden u beogradskim fabrikama propagande.
Zar nije ministarstvo kulture i medija u obavezi da zauzda vulkan mržnje koji emituju režimski mediji? Ili je i to grijeh onih koji su šest godina opozicija. Je li i to nasljeđe, zasluga svrgnutog tirjanina? Je li javna prijetnja ministarkinog šefa Bogdanovića da će posredstvom svoga direktora policije utamničiti novinare koji mu nijesu po volji u nadležnosti ministarstva kulture i medija?
Mi to onako, ministarko, za sebe, i sebi u bradu. Vaš odgovor već znamo.

Demokrate i nepodnošljiva lakoća laganja

Da bi se jednom zauvijek srušio mit o „istorijskom jedinstvu“ Crnogoraca i Srba, dovoljno je pročitati nekoliko desetina stranica autentičnog osmanskog arhivskog materijala. Arhivi ne poznaju ideologiju ni propagandu &nbsp;oni bilježe činjenice.
Osmanski defteri, fermani i administrativni zapisi jasno razdvajaju Crnu Goru od srpskih zemalja &nbsp;administrativno, politički i vojno. Dok su srpske oblasti bile duboko integrisane u osmanski poreski i feudalni sistem, Crna Gora je postojala izvan njega: kao poseban, autonoman i trajno nepokoren prostor. Ta razlika nije nijansa, već suština.
Osmanska imperija nikada nije pokušala da poništi crnogorsku nezavisnost, niti da ukine Crnogorsku crkvu. Crnogorska crkva nije nastala po nalogu sultana ili bilo koje strane vlasti, već je bila autentična institucija, neraskidivo vezana za državu i narod.
Sultani, veliki veziri i paše poštovali su Crnu Goru i njene vladare. Najjasniji primjer je knjaz, a potom kralj Nikola Petrović, jedini balkanski vladar koji je dva puta zvanično posjetio sultana Abdulhamida u Carigradu, uz najveće osmanske počasti. Sultan je lično priredio večeru u njegovu čast, u prisustvu najviših paša i velikih vezira, držeći mu čak i čas istorije o Crnoj Gori.
Osim večere, Knjazu Nikoli su darovani dvije jahte, uniforme za Perjanike, poseban konac za dvorske uniforme, i dvorac na Bosforu. Sve to jasno pokazuje poštovanje prema državnosti i vojnoj tradiciji Crne Gore. Posebnu ulogu u ovom priznanju imao je Abdulhamidov zet, Šemsi Paša Biševac, koji je doprinio tome da Knjaz Nikola i Crna Gora budu uvršteni među najpriviligovanije i nezavisne države Evrope &nbsp;položaj koji nijedna druga balkanska država tada nije imala.
Za istraživače istorije, fascinantna je činjenica da su 110–115 miliona perfektno sređenih arhivskih stranica Osmanskog carstva deponovane u Vojni osmanski arhiv u Istanbulu, uključujući podatke o Crnoj Gori i njenom jedinstvenom statusu. Ovi izvori jasno potvrđuju autonomiju, međunarodni ugled i poštovanje koje je država i njen narod uživao.
Uprkos ovim dokazima, kasniji narativi pokušali su da Crnu Goru i Crnogorce svode na „ogranke srpstva“. Kada nema arhiva &nbsp;stvaraju se legende. Kada nema dokaza &nbsp;&nbsp;proizvode se parole. Istorija se ne piše po potrebi, već po izvorima.
Ko god je spreman da čita, moraće da prihvati ono što arhivi pišu: Crna Gora nije bila Srbija, Crnogorci nijesu bili Srbi i nikada im to nije nametnuto. Sve ostalo je politika - ne istorija.

Arhivi koji ruše mitove: Crna Gora, Osmansko carstvo i istina koja se prećutkuje

Još 2009. godine, kada je donešen i sada važeći Zakonik o krivičnom postupku (ZKP), napisao sam dvije kolumne sa nazivom „ZKP se piše radi nevinih“. Ovu izreku prvi put sam čuo kao student, od sjajnog profesora, pokojnog Milorada Perovića. To nije bila moja nostalgija za studentskim danima i sjećanje na najboljeg profesora koga sam ikada slušao, već pokušaj upozorenja. Isti profesor učio je studente da je za zaštitu osnovnih ljudskih prava i sloboda, poslije Ustava, ZKP najvažniji propis u pravnom poretku države. Zato ova izreka važi i za sve druge propise čija primjena utiče na ljudska prava.
U javnosti je krajem prošle godine predstavljen predlog izmjena zakona o unutrašnjim poslovima kojim se, između ostalog, predviđa da se obustavljaju svi disciplinski postupci koji se već vode zbog postojanja tzv. bezbjednosnih smetnji i da svim okrivljenim policijskim službenicima po sili zakona prestaje radni odnos. Takvo rješenje njegovi tvorci javno predstavljaju kao odlučnu borbu protiv kriminala i korupcije. Međutim, iza te populističke parole krije se duboko problematično i opasno odstupanje od osnovnih principa pravne države. Ovo jer zakoni postoje ne samo da bi se sankcionisali krivi, već prije toga da bi nevine štitili od samovolje, greške, zloupotrebe i političkog pritiska.
Predloženo zakonsko rješenje uvodi upravo ono što je zabranjeno i Ustavom i evropskim standardima – pretpostavku krivice. Policijskom službeniku ne prestaje radni odnos zato što je kriv, zato što je odgovornost dokazana i zato što su utvrđene činjenice. Njemu radni odnos prestaje zato što su protiv njega pokrenuli postupak oni koji sada zakonom hoće da ga proglase krivim. I to na osnovu neprovjerenih operativnih informacija, koje same po sebi nijesu dokaz, nijesu sudski provjerene i čak nijesu ni konkretizovane. Drugim riječima: dovoljna je sumnja, bez dokaza, da bi posljedica bila najteža moguća. Izostanak javne rasprave i mišljenja Evropske komisije potvrđuje i loše namjere predlagača.
Ako ovaj predlog bude usvojen, šta bi spriječilo njegove tvorce da u nekom narednom periodu predlože izmjene ZKP-a kojim bi se propisalo da se svi krivični postupci koji se vode za neka krivična djela obustavljaju i da se svi okrivljeni po sili zakona oglase krivim i kazne najtežom propisanom kaznom zatvora?
U javnim istupima, direktor policije energično brani predloženo zakonsko rješenje porukama da u policiji „nema mjesta onima koji sarađuju sa kriminalom“, „piju kafe sa kriminalcima“ ili „rade protiv interesa države“, uz tvrdnju da je to „standard u razvijenim državama“. Oko toga ne postoji spor jer niko razuman i dobronamjeran ne tvrdi da policajci koji su korumpirani, koji svjesno sarađuju sa kriminalnim strukturama ili zloupotrebljavaju službeni položaj, treba da ostanu u službi.
Međutim, to nije tema rasprave o predloženim izmjenama zakona. Tema te rasprave je ko, na koji način i uz koje garancije utvrđuje da je neko „korumpiran“, „saradnik kriminala“ ili „nedostojan službe“. Zato kada se u javnosti govori o „standardima razvijenih država“, mora se reći cijela istina, koju direktor policije ili ne zna, ili je svjesno prećutkuje. Ako se direktor policije poziva na „evropske standarde“, onda se mora pozivati na cijeli standard, a ne samo na njegovu represivnu polovinu. U razvijenim pravnim državama optužba nije dokaz, operativna informacija nije činjenica, sumnja nije krivica, a procedura je jednako važna kao i rezultat.
Nijedna ozbiljna država ne zasniva prestanak radnog odnosa policijskim službenicima isključivo na neprovjerenim, tajnim, operativnim podacima, bez jasne procedure, bez prava na uvid, bez mogućnosti osporavanja i odbrane i bez nezavisne kontrole.
Najopasnija obmana u ovakvim raspravama od strane zagovornika predloženog rješenja je predstavljanje procesnih garancija kao „zaštitu kriminalaca“. To nije tačno jer procesne garancije postoje da bi se razlikovali krivi od nevinih. One ne štite kriminalce — one štite sistem od greške. One štite sistem od kriminalaca koji imaju političku moć. Prava nevinih nikada nijesu bila prepreka borbi protiv kriminala.
Sve što je do sada rečeno vodi ka jednom dubljem i neugodnijem pitanju za tvorce i aplogete ovog predloga: kakvo shvatanje prava stoji iza ovakvog zakonskog rješenja i gdje su oni i od koga učili pravo? Jer predloženi model ne odaje utisak da su njegovi tvorci i najglasniji branitelji vođeni onom pravnom logikom kojoj su generacije pravnika učene — logikom po kojoj je pravo štit od samovolje, a ne njeno oruđe.
Nekada su profesori poput Milorada Perovića studentima govorili izreke, poput „ZKP se piše radi nevinih.“ To nije bila akademska dosjetka, već lekcija o suštini pravne države. Ko je razumio ovu izreku, zna da postupak ne postoji da bi potvrdio već donijetu odluku, zna da sumnja ne može zamijeniti dokaz i zna da represija bez garancija ne proizvodi pravdu, već strah. Generacije pravnika u regionu učile su krivičnopravne predmete iz knjiga profesora poput Zorana Stojanovića, Milana Škulića, Đorđa Ignjatovića. Svi oni su, svako na svoj način, upozoravali studente na isto: najveća opasnost za pravni sistem nije krivac koji izbjegne kaznu, već nevin čovjek kojeg sistem slomi. To su profesori kod kojih se učilo da sumnja nije dokaz, da operativna informacija nije činjenica i da postupak nije smetnja, već jedini legitimni put do istine.
Međutim, tvorci predloženog rješenja nijesu učili pravo od profesora poput Milorada Perovića, Zorana Stojanovića, Milana Škulića, Đorđa Ignjatovića i sličnih. Oni su bili studenti profesora sa sumnjivim diplomama i doktoratima, koji su ih naučili da je dovoljno „znati“ ko je kriv, da je postupak prepreka, da su garancije luksuz, a ljudska prava potencijalna smetnja. Takvo shvatanje nije evropski standard.
Ako se zaboravi da se zakon piše radi nevinih, onda se on neminovno piše protiv nekoga. Danas ga Demokrate pišu protiv „sumnjivih policajaca“, sjutra protiv nekih drugih, a preksjutra protiv svakoga ko se nađe na pogrešnoj strani njihove operativne procjene, odnosno ko ne pripada toj partiji koja kontroliše policiju. Pravni sistem koji ne polazi od zaštite nevinih ne jača državu — on je slabi, jer država nije jaka kada može brzo da kazni, već kada može pouzdano da razlikuje krivicu od sumnje.
Borba protiv kriminala i korupcije je neophodna, ali ona mora biti vođena zakonom, a ne na račun ljudskih prava. Jer država koja unaprijed kažnjava, prije nego što dokaže, na kraju ostaje bez onoga što bi trebalo da joj bude temelj – ostaje bez pravde. Ko god je ozbiljno učio pravo, zna da zakon koji nije pisan radi nevinih, prije ili kasnije postaje oružje protiv njih. A tada više niko nije bezbjedan, ni policajac, ni sudija, ni tužilac, ni bilo koji građanin.
Zakone koji zadiru u osnovna ljudska prava i slobode ne smiju pisati oni koji nijesu naučili čemu pravo služi. Društvo koje dozvoli da loši studenti loših profesora kreiraju i brane norme o odgovornosti, krivici i sankciji, ne rizikuje samo da ima loše zakone, već rizikuje gubitak pravne države. Jer pravo ipak ne postoji radi moći, već radi zaštite — naročito onda kada je najteže razlikovati krivicu od sumnje.