Na havajskom vulkanu Kilauea zabilježeno je izbacivanje lave i povećana aktivnost, što, prema podacima Američkog geološkog zavoda (USGS), ukazuje na početak nove eruptivne faze.
- Nastavljeno nadimanje tla, svjetlucanje i prskanje lave iz otvora, kao i podrhtavanje, ukazuju na to da je vjerovatna još jedna epizoda izbacivanja lave. Pojava prskanja na sjevernom otvoru sinoć pokazuje da se magma podigla visoko u otvoru - navodi se u saopštenju USGS-a.
Smješten u zatvorenom dijelu Nacionalnog parka, Kilauea je jedan od najaktivnijih vulkana na svijetu i povremeno eruptira od 23. decembra 2024. godine, prema podacima Geološkog zavoda Sjedinjenih Država (USGS).
Snimci snimljeni 22. novembra sa planine Kilauea prikazuju lavu koja teče niz vulkan dok u vazduh izbacuje pepeo i dim.
Prognoze USGS-a ukazuju na to da će se 37. epizoda erupcije vjerovatno dogoditi do 26. novembra.
<div class="embed-block"><div style="max-width: 550px;"><div style="left: 0; width: 100%; height: 0; position: relative; padding-bottom: 100%;"><iframe src="https://cdn.iframe.ly/api/iframe?app=1&url=https%3A%2F%2Fx.com%2Ftrtworld%2Fstatus%2F1992833915648958931%3Fref_src%3Dtwsrc%5Etfw%7Ctwcamp%5Etweetembed%7Ctwterm%5E1992833915648958931%7Ctwgr%5Ec896866d671e55ff93a77d91b7c723930db5025b%7Ctwcon%5Es1_&key=87ca3314a9fa775b5c3a7726100694b0" style="top: 0; left: 0; width: 100%; height: 100%; position: absolute; border: 0;" allowfullscreen></iframe></div></div></div>

Portal ETV

original

viewImage

baseImage

thumbnail

Eruptirao vulkan na Havajima

Eruptirao je Kilauea, jedan od najaktivnijih vulkana na svijetu, koji se nalazi na Havajima.
Erupcija je počela u ponedjeljak u 2:20 sati po lokalnom vremenu, a vulkanska aktivnost se nastavila tokom dana.
Istaknuto je da su fontane lave dostizale 80 metara.
<div class="embed-block"><div style="max-width: 550px;"><div style="left: 0; width: 100%; height: 0; position: relative; padding-bottom: 100%;"><iframe src="//cdn.iframe.ly/api/iframe?app=1&amp;url=https%3A%2F%2Fx.com%2FUSGSVolcanoes%2Fstatus%2F1871207801449812225%3Fref_src%3Dtwsrc%5Etfw%7Ctwcamp%5Etweetembed%7Ctwterm%5E1871207801449812225%7Ctwgr%5E503b237368125b6b89c4b99f4de527327468dfc9%7Ctwcon%5Es1_&amp;key=87ca3314a9fa775b5c3a7726100694b0" style="top: 0; left: 0; width: 100%; height: 100%; position: absolute; border: 0;" allowfullscreen></iframe></div></div></div>
 
Navodi se da nije bilo neposredne prijetnje ljudskim životima ili infrastrukturi, ali su stope emisije vulkanskih gasova bile vrlo visoke.
Zvaničnici su saopštili da je zatvoreno područje nacionalnog parka.
Vulkanski smog koji sadrži sumpor-dioksid mogao bi da predstavlja prijetnju onima koji imaju respiratorne probleme.
Područje Kilauea gdje se dogodila erupcija zatvoreno je za javnost od 2007. godine.

400x240

400x203

VIDEO: Eruptirao vulkan na Havajima, fontane lave dostizale 80 metara

Na havajskom ostrvu Maui istoimene plemenske zajednice koja živi od poljoprivrede i ribolova je dom privremene deponije za skladištenje otpada od smrtonosnog šumskog požara koji je tokom ljeta 2023. razorio obližnji istorijski grad Lahainu, uništivši hiljade zgrada i ubivši 102 osobe.
Količina otpada može da pokrije pet fudbalskih terena pet spratova uvis, a oko tog grada je zemljište zagađeno olovom i arsenom.
Spor oko toga da li je ta lokacija zaista privremena i gdje bi to konačno moglo da završi, izazvali su žestoku sudsku borbu sa desetinama miliona dolara u igri, ne računajući neprocjenjiv ekosistem bogat koralima, ražama „mantama“ i drugim živim svijetom u moru.
Stanovnici se prije svega pitaju zašto bi se to istovarivalo na mjesto koje je čisto.
Rukovanje ostacima poslije velikih požara uvijek je logistički izazov. Pošto je požar 2018. ubio 85 ljudi i spalio veći dio grada Paradajza u Kaliforniji, bilo je potrebno više od 300.000 tura kamiona za transport otpada na tri deponije, rekao je zamjenik komandanta te operacije &nbsp;Kol Glenrajt, koja trajala godinu.
Na Mauiju je potrebno mnogo više vremena, imajući u vidu zabrinutost za životnu sredinu, a vremena još treba da se raščiste uništene parcele, kulturna mjesta domorodaca Havaja i da se riješe prepirke oko vlasništva nad potencijalnim stalnim mjestom za otpad.
Privremena deponija u Olovaluu je bivši kamenolom na zemljištu u državnom vlasništvu i blizu Lahaine, što ju je učinilo pogodnim izborom za brzo skladištenje otpada da bi moglo da počne obnavljanje grada.
Zvaničnici vjeruju da će sušna klima u toj oblasti smanjiti rizik od širenja zagađenja i kažu da su preduzeli mnoge mjere predostrožnosti, uključujući korišćenje debele podloge i usmjeravanja atmosferskih voda.
Zvaničnici su analizirali uzorke tla, podzemnih i površinskih voda i nisu našli tragove zagađenja, po kvartalnom izvještaju objavljenom u julu.
Ali, to mjesto je uzbrdo, iznad samog koralnog grebena, a neki mještani strahuju od ekološke katastrofe ako zagađenje dospije u more.
Postojanje te deponije makar i bila privremena ugrožava svetinje i oltare na Havajima i skrnavi drevne havajske grobnice, po tužbi koju su podnijele dvije osobe koje ne žele ruševine u Olovaluu. Jedan od tužilaca je Manoa Ka’io Martin, čiji su preci sahranjeni u blizini. Drugi je poljoprivrednik Edi Garsija koji brine da se ne zagadi hrana – taro, banane, ananas i zvezdano voće.
Usred zahtjeva da se uklone ostaci iz Olovalua, okrug Maui nastoji da zauzme bivši kamenolom u privatnom vlasništvu u blizini Centralne deponije Maui s druge strane ostrva da bi se koristio kao trajna deponija.
To je izazvalo još jednu pravnu bitku jer kompanija koja je vlasnik zemljišta, Komar Maui Properties, ne želi da ga se odrekne.
Federalna agencija SAD za upravljanje vanrednim situacijama, da bi riješila taj problem, kaže da će vlasnicima deponije po težini platiti naknadu za odlaganje ostataka od požara u Lahaini, a Okrug Maui već naplaćuje 110 dolara po toni za komunalni čvrsti otpad. Kada se to preračuna, proizlazi da će Agencija „baciti 400.000 tona u ovu rupu“, a „44 miliona dolara dati onome ko ima rupu“ rekao je jedan aktivista.
Dok se raspravlja o tome, kamioni tutnje s otrovnim teretom, a stanovnici brinu da će prva jaka kiša prouzrokovati agađenje njiva.
Problem dodatno komplikuje to što su pepeo ili kosti nekih žrtava požara pomiješani s ruševinama, te se njihovi rođaci pitaju da li pepeo žrtava koji su dobili od vlasti zaista sadrži sve ostatke njihovih tijela, ili su oni sada na deponiji.

610x380

500x500

1250x600

1084x550

Spor na Havajima zbog ogromne deponije otrovnih ostataka požara na mjestu koje je bilo čisto

Greti Tunberg zabranjen je ulazak u Veneciju nakon što su ona i aktivisti iz pokreta Extinction Rebellion obojili Kanal Grande u zeleno. Greta je kažnjena sa 150 eura i 48 sati zabrane ulaska u grad.
Grupa od 35 drugih aktivista dobila je istu kaznu i zabranu.
Klimatski aktivisti bacili su ekološku boju u Kanal Grande na protestu koji se poklopio sa završetkom klimatske konferencije Ujedinjenih naroda COP30 u Brazilu. Takođe su s mosta Rialto preko Kanala Grande razapeli transparent na kojem je pisalo “zaustavite ekocid”.
Aktivisti su takođe organizovali akciju tokom koje su učesnici protesta obučeni u crveno, polako hodali kroz mnoštvo turista.
Luca Zaia, guverner Veneta, regije koja uključuje Veneciju, kritikovao je postupke aktivista rekavši kako je riječ o “nepoštovanju prema gradu, njegovoj istoriji i njegovoj krhkosti”.
- To je potez koji riskira posljedice za okolinu - upozorio je.
Iz pokreta Extinction Rebellion izvijestili su da su njihovi aktivisti ispustili istu vrstu zelene boje u kanale, rijeke, jezera i fontane u 10 italijanskih gradova kako bi istakli “masovne učinke klimatskog kolapsa”. Boju su prolili u fontane u Đenovi i Padovi, kao i u rijeku Po u Torinu, rijeku Reno u Bolonji i rijeku Taru u Tarantu.
Pokret je naveo kako je Italija, predvođena Đorđom Meloni, jedna od zemalja koje su se najviše trudile blokirati najambicioznije prijedloge iznesene na samitu COP30 u Belému. Samit je završio juče nizom kompromisa koji su razočarali mnoge aktiviste.
Luiz Inácio Lula da Silva, brazilski predsjednik, nadao se da će se zemlje složiti oko plana za odmicanje od fosilnih goriva. No, arapske zemlje bogate naftom i druge zemlje zavisne od fosilnih goriva blokirale su svako spominjanje tog problema.
Podsjetimo, Tunberg su prošli mjesec priveli izraelski vojnici nakon što je učestvovala u pokušaju flotile Global Sumud da dostavi humanitarnu pomoć Gazi.
To je bio drugi pokušaj aktivističke koalicije da probije izraelsku pomorsku blokadu Gaze, koja je na snazi od 2009. godine. Tvrdila je da je tokom svog boravka u izraelskom pritvoru zlostavljana.

Greta Tunberg kažnjena sa 150 eura i dvodnevnom zabranom ulaska u Veneciju

Jugoistočna Evropa može nastupiti kao jedinstvena makro-destinacija - ocijenila je ministarka turizma Crne Gore Simonida Kordić, navodeći da bi to donijelo bolju vidljivost i saobraćajnu povezanost, kao i efikasnije korišćenje resursa i standardizovan kvalitet usluge.
Ona je otvorila forum „Bridging Destinations: Montenegro 2025“, koji je održan u Luštici Bay, porukom da Crna Gora preuzima aktivnu ulogu u jačanju regionalne turističke saradnje, &nbsp;prenosi Media Biro.&nbsp;
- Pokrenuli smo inicijativu za stvaranje zajedničkog turističkog paketa Jugoistočne Evrope za udaljena tržišta. Uspjeh svakog od nas zavisi od saradnje, a ne takmičenja. Turisti danas putuju između više destinacija, naš stvarni potencijal leži u povezivanju, u komplementarnosti naših kultura, prirode i ponude. Zajedno možemo stvoriti jedan od najraznovrsnijih i najautentičnijih turističkih regiona na svijetu - poručila je Kordić.
Ona je istakla da će Crna Gora nastaviti da bude pouzdan partner u ovom procesu, gradeći okvir za dugoročnu saradnju i moderni regionalni narativ.&nbsp;
Kordić je podsjetila i da je Crna Gora prvi put izabrana da predsjedava Komisijom za Evropu pri UN Turizmu, što je, kako je istakla, veliko priznanje i šansa da utiče na evropske turističke politike.&nbsp;
Ona je posebno naglasila jedinstvenu prednost Crne Gore.&nbsp;
- Na malom prostoru nudimo nevjerovatnu raznolikost - u jednom danu more i snijeg, netaknuta priroda, autentična sela, organska hrana, tišina i gostoprimstvo koje se ne može inscenirati. U vremenu kada globalizacija briše razlike, autentičnost postaje naša najjača vrijednost - rekla je Kordić.
Cilj foruma, poručila je, nije samo rast broja turista, već izgradnja održivog, prepoznatljivog i konkurentnog regionalnog brenda.&nbsp;
Predstavnici međunarodnih institucija i zemalja regiona snažno su podržali ideju zajedničkog nastupa na dalekim tržištima.&nbsp;
UN Turizam, kroz obraćanje Kordule Wohlmuter, naglasio je da Jugoistočna Evropa više nije „skriveni dio kontinenta“, već rastuća globalna destinacija.&nbsp;
Bugarska, navodi ona, radi na obezbjeđivanju direktnih letova iz Kine i Sjedinjenih Američkih Država, što će ojačati poziciju čitavog regiona.&nbsp;
Predstavnici Grčke istakli su, kaže, da su daleka tržišta strateški prioritet za sve zemlje Jugoistočne Evrope, a Italija je naglasila da su za turiste udaljenih tržišta evropske destinacije međusobno povezane i da saradnja nema alternativu.&nbsp;
Srbije je, navodi, ukazala na rast interesovanja za ruralni turizam kao važan dio zajedničke ponude.&nbsp;
Kordić je na kraju panela poručila da region Jugoistočne Evrope može nastupati kao jedinstvena makro-destinacija, prostor u kojem se može doživjeti sve - od planina, mora, od različitih kultura do različitih stilova života. &nbsp;
- Zajednički nastup znači snažniji identitet, bolju vidljivost, efikasnije korišćenje resursa, bolju saobraćajnu povezanost i standardizovan kvalitet usluge. To je ključ da zajednički postanemo globalno konkurentni - zaključila je Kordić.&nbsp;
Drugo izdanje regionalnog foruma „Bridging Destinations: Montenegro 2025“ održano je u Luštici Bay, u organizaciji Ministarstva turizma Crne Gore, a kao nastavak dijaloga započetog u Rimu u julu ove godine.&nbsp;
Forum je okupio visoke predstavnike turističkih institucija Jugoistočne Evrope, koji su kroz panele, prezentacije i umrežavanje razmijenili iskustva o zajedničkom nastupu na dalekim tržištima.

Kordić: Jugoistočna Evropa može nastupiti kao jedinstvena makro-destinacija

Rok za žalbe na odluku tenderske komisije o rangiranju ponuda za dodjelu aerodroma u koncesiju ističe 27. novembra. Kako saznaje Portal ETV, obje kompanije koje su dostavile ponude — južnokorejska Incheon International Airport Corporation (IIAC) i Corporación América Airports S.A. (CAAP) sa sjedištem u Luksemburgu — zatražile su uvid u najnoviju odluku o rangiranju.
Nova rang-lista ponuđača pokazuje da je južnokorejska kompanija Incheon International Airport Corporation (IIAC) i dalje najbolje rangirana sa 96,18 bodova. Luksemburško-američki konzorcijum Corporación América Airports (CAAP) ostao je drugi sa 65,15 bodova, što je identično ocjenama sa prvobitne liste objavljene 17. jula.
Shodno Zakonu o koncesijama, nakon objave nove liste ponuđači imaju pravo da u roku od 15 dana ulože prigovor, kao i da u roku od osam dana zatraže uvid u dokumentaciju.
Američko-luksemburški konzorcijum je ranije, u zakonskom roku, podnio zvaničnu žalbu Komisiji za koncesije, nezadovoljan prvobitno utvrđenom rang-listom. Tada su zatražili uvid u kompletnu tendersku dokumentaciju, kao i objašnjenje procesa ponovnog bodovanja i ocjenjivanja koji je prethodio konačnoj rang-listi, a koji je, prema njihovim navodima, značajno izmijenio prethodne rezultate i doveo do toga da njihova ponuda ne bude prvorangirana.

Obje kompanije traže uvid: Ističe rok za žalbe na rangiranje ponuda za koncesiju aerodroma

„Quod ab initio vitiosum est, non producit effectum“ – zapisali su još starorimski pravnici. Veliki Valtazar Bogišić, tvorac crnogorskog „Opšteg imovinskog zakonika“, jedinog građansko-pravnog propisa na ovim prostorima koji nije prost prevod odgovarajućeg dokumenta neke velike sile, latinsku je sentencu formulisao u svima razumljivo „Što se grbo rodi, vrijeme ne ispravi“.&nbsp;
Grbo se rodio i pokušaj Srbije da ima more. Ako ne računamo situaciju da je prvo more pobeglo od Srbije još mnogo pre njenog nastanka – Panonsko more – naredni pokušaj Srbije da ima more zbio se u vreme cara Dušana. Velika ranosrednjovekovna država obuhvatala je skoro ceo Balkan s odgovarajućom morskom vodom, i bila naseljena mnogim narodima, među kojima su tadašnji Srbi (Raščani) bili među najmalobrojnijim. Ta je država propala posle kratkog trajanja u praksi, ali je ostala da živi u šovinističkim mozgovima velikodržavnih ambicija do danas.
Opet nešto moramo da ne-računamo. Dok je Srbija bila Smederevski sandžak Osmanskog carstva, imala je more. Ne jedno, već nekoliko mora. Ali, ni jedno nije bilo srpsko, već Sultanovo. Kao i Srbi. Pa se to ne računa; najzad, ni jedan nedovoljno slavan period srpske istorije ne sme u istoriji ni da prenoći, kamo li da ostane i da se „računa“.
Tričavih pet vekova kasnije, Srbija je opet pokušala da ima more. Osmansko carstvo se raspadalo, posle samo nešto više od 600 godina postojanja (srpsko je trajalo čak devet godina!), pa je svaka balkanska državica poskočila da otrgne koje parče. Srbija se dokopala Drača, i imala more celih četiri meseca: od kraja novembra 1912, do aprila 1913. &nbsp;
A onda, pet godina kasnije, more se ukazalo kao realna šansa. Formirana je Kraljevina SHS, u koje su Kraljevina Crna Gora (ne baš svojom voljom) i Država Slovenaca, Hrvata i Srba (današnje – skoro - Slovenija, Hrvatska i BiH) unele i more. Ali, avaj: ti koji su uneli more u zajedničku državu držali su da je to ulog jednak srpskim planinama i rekama – dakle, zajednički – dok je za drugu stranu sve to bio zasluženi ratni plen. I tako su Srbi imali more, kao što su imali i sve ostale priznate i nepriznate narode od početka kljakave kraljevine, skoro 22 godine. Ko zna šta bi bilo, da velika tragedija svetskog rata nije rasparčala i tu, unutrašnjim mržnjama i nezadovoljstvom onih koji su bili pasivni subjekti srpskog posedovanja, već nagriženu državu.
Naredni pokušaj da more bude zajedničko takođe se završio katastrofom: Srbima su more „oteli“ oni koji i izlaze na more, i čije je i bilo to more uneto u zajedničku državu, tad bratstvo-jedinstvenu SFRJ. Pokušalo se devedesetih da se spasi što se spasiti može, da se zadrže bar „srpski Dubrovnik“ i „srpska Crna Gora“, sa sve pripadajućom slanom vodom, ali avaj: ni Hrvati ni Crnogorci se s time nikako nisu slagali. Onda je proklete 2006. zakucan poslednji ekser u kovčeg prirodnog hegemonističkog prava Srba: „otcepila“ se Crna Gora.
I upravo je u vreme uspešnog crnogorskog referenduma za obnovu državne nezavisnosti Aleksandar Vučić, tada još revnosni Šešeljev radikal, poručio da je crnogorska nezavisnost samo privremena. Što će reći, i da je period Srbije bez mora privremeno stanje.
Od momenta kada je postao potpredsednik srpske vlade, pa do dana današnjeg, Vučić je pozivao građane Srbije da ne letuju na „hrvatskom moru“. Crnogorsko more nije pominjao, a ovih smo dana saznali i zbog čega.
„Lakše bismo odgovorili da imamo more. Zato nemamo more, zato su odvojili Crnu Goru od Srbije, zato Pašiću nisu dali izlaz na more, iako se borio svim srcem“, rekao je Vučić za nešto što se zove medijem u Srbiji.
Dakle, tradicionalna belosvetska zavera protiv Srbije u svim epohama postojanja Planete je dala efekta. Posle onolikih klipova u točkove, ubacivali su nam i klipove u peraja, a od srpskog naroda je i ta istina skrivana. Eh, da Srbija ima more, gde bi joj kraj bio?&nbsp;
Ne bi bilo ni korupcije, ni rasprodaje prirodnih resursa, ni nerešenih ubistava političkih protivnika; ne bi bilo ni rušenja nadstrešnice, ni izbegavanja odgovornosti za to; ne bi se kršio zakon da bi se omogućilo rušenje „Jugoslavije“ ili „Generalštaba“; ne bi se zidali najveći zagađivači u plodnoj ravnici Vojvodine, dočim bi tamošnji veliki gradovi zasigurno imali pitku vodu; ne bi se noću rušilo u Savamali, ne bi niko tražio dva minuta snimka s naplatne rampe, niko ne bi pitao da li je zaista bio pijan pilot srušenog helikoptera; ne bi kriminalci mleli ljude, ne bi „navijači“ divljali, ne bi maskirane barabe „menjale“ policiju u uniformama...&nbsp;
Da ima mora, mislite da bi se osetilo što su nekompetentni duduci i vlasnici pečenjara uništili sistem Elektroprivrede Srbije? Eh, da je mora, ne bi Kinezi u njihovim proizvodnim otrovima zagađenoj Istočnoj Srbiji imali, maltene, svoju državu. Da ima mora, ne bi Kinezi i Rusi iznosili srpsko zlato i druge rude uz simboličnu nadoknadu. Uz more, kako bi Rusi držali špijunski centar u Nišu i kako bi dirigovali srpskim „političarima“ kao pačjom školom? Da ima mora, „Ćacilend“ bi mogao da se baškari i na plaži. Sve to, i još svašta. Samo zbog nemanja mora.
Čak je i onaj kanal Moravom do Egeja ostao negde u brojnim radikalskim planovima kojih je toliko bilo da su, jamačno, neki prosto zaboravljani, a kako bi tek Srbija odgovorila da bar do mora može Moravom. Odgovor bi, ima li mesta sumnji, bio moćan.&nbsp;
I da ne pominjemo Kosovo, tu rak-ranu srpske stvarnosti od Nikolaja Velimirovića naovamo, Kosovo kojeg je Srbija istorijski „imala“ još kraće nego more, ali ga sada zasigurno nema – zato što nema more. Dobro, ima Matiju Bećkovića, i to je nešto.
Na more, koje su im zlikovci uzeli, Srbi, dabome, imaju svako pravo. Kao i na Crnu Goru koja je, kao što je opštepoznato, srpska država, a Crnogorci ne postoje, i svako ko drugačije kaže je Milogorac i kopile iz Titovog Jajca. Poznata je ta doktrina iz „Načertanijem“ zagađenog srpskog uma, koja, opet, postaje sve glasnija kako ovovremena, aktuelna, živuća država Srbija zbog svoje nesposobne i zapadnoazijskim bezbednosnim službama instruisane vlasti doživi kakav politički poraz.
Ruku na srce, imaju Srbi pravo i na grčko more, što zbog Krfa i Soluna, što zbog pokojnog jagodinskog siledžije Palme koji je dobio „srpsko parče“ plaže za „plićak – kolo“ u Paraliji. Muka je, međutim, što je Grčka em daleko, em vojno i politički kudikamo moćnija, pa bi ćar pojeo vajdu. Ne računamo nedavno na društvenim mrežama lansiranu tezu da Srbija, iz nepoznatih razloga, ima pravo na – recimo, autor nije tačno zapamtio - četvrtinu Krita: fantazije u stilu Deretića ipak nisu postale zvanični stav Beograda. Još.
Više je nego zanimljiva ta potreba da se umesto u stvarnosti živi u kompleksima i izmišljenoj istoriji upodobljenoj da opravda svako bivše i buduće nepočinstvo. Nesrećni zbog onog što nemaju i što nije njihovo, zanemaruju ono šta imaju i šta propada jer je tuđe slađe. Ali, to je već stvar one grane medicine koja se bavi psihičkim zdravljem, i, u nekim slučajevima, krivičnog prava.
Ono o čemu može jedan medijski tekst da raspravlja je pitanje niza političkih i ekonomskih neuspeha današnje srbijanske vlasti, koji se maskiraju aktuelizovanjem davno sklonjenih pitanja iz prošlosti ili buđenjem tek zakopanih aveti balkanskih mržnji i sukoba. Nemoć Srbije da se uobroči u sopstveni guber i dvorište, koje u mnogim njenim delovima danas zvrji avetinjski prazno, problem je za komšije koje „imaju more“ ili već nešto što vazda nezasitim radikalima treba. Ali, čini se još više, to je problem za samu Srbiju, koja odbija i izbegava napredak i sreću, jureći rep sopstvenih fantazija i slobodnom rukom pisanih hegemonističkih noćnih polucija.
„Nihil est in intellectu, quod antea non fuerit in sensu“, napisao je odavno Džon Lok. „Nema ničega u intelektu što pre toga nije bilo u čulima“. I možda baš to pokazuje problem s intelektom, ne samo u današnjoj Srbiji već i u nekim drugim državama uspostavljenim na ovom zlosrećnom parčetu Raja – jer im kroz čula nije prošla istina i stvarnost, već frustracijama pogurana izmišljotina, što neverovatnija to za primaoca stvarnija.
Tako i ova priča o moru: mora da prođe kroz čula, kakva-takva, da bi mogla da bude predstavljena kao noćna mora i razlog nekih budućih neuspeha. Ali, noćne more se često završe enurezom. Mislite o tome, Vrhovni komandante.

More i noćne more

Prava slika današnje Crne Gore je „kulturna“ politika vlasti koju najlakše definišemo riječju postavgustovska. Kriterijumi po kojima se postavljaju čelni ljudi kulturnih ustanova sve su samo ne renomiranost i kompetentnost. Jedini kriterijumi su partijska, vjerska i nacionalna pripadnost. Da ne zaboravimo učešće u opskurantnim (pogledaj rječnik) litijama, retrogradnim manifestacijama svega najprimitivnijeg što Crna Gora može da izbaci. Da je to temelj i ontološko biće postavgustovske vlasti svjedoče namjere da se podižu spomenici lideru tih primitivnih uličnih metanija, koje namjeravaju da podižu širom Crne Gore, kao simbole mržnje prema Crnoj Gori, svemu crnogorskom, „brozomorno-montenegrinskoj ideologiji, koja se temelji na dukljanskoj mitologiji“. Ograđujem se ako nije tačno, ali sam čuo da su se dijelile i potvrde o učešću u litijama, kao buduće ulaznice za avanzovanje. Spomenici jednom popu diljem Crne Gore i jesu najbolja potvrda sunovrata Crne Gore, koja ne podiže spomenike znanju i nauci, već mantijašima i mraku.&nbsp; Biti dio civilizacije podrazumijeva poznavanje prošlosti na osnovu istorijskih artefakata, a ne guslarske mitomanije i popovskih izmišljotina. Aleksandar Solženjicin piše: „Da bi uništio jedan narod, moraš prvo saśeći njegove korijene“. Milan Kundera u „Knjizi ljubavi i zaborava“ piše nešto slično: „... prvi korak k uništenju jednog naroda jeste brisanje njegovog pamćenja … nađi nekoga da napiše nove knjige, proizvede novu kulturu, izmisli novu istoriju. Ta nacija ubrzo počinje zaboravljati što je i što je bila“.&nbsp; <h2>NEDODER NACIJA</h2> Nekadašnja slobodarska Crna Gora danas je poprimila kmetski karakter i čeka da joj neko drugi vrati ime i dostojanstvo. Ponavljači, vlasnici lažnih diploma, pridošlice iz raznih crnogorskih i okolnih pripizdina pišu nam istoriju, uče nas jeziku predaka, onima kojima je jezik prepun turcizama smetaju crnogorski italijanizmi, poklanjaju sebi crnogorske nacionalne nagrade za trivijalna i lažna, nepostojeća djela, preuzimaju nam nacionalne institucije praveći od njih seoske domove kulture. Prvi predśednik Crnogorskog centra PEN kluba, profesor Pavle Mijović, kada je uhapšen i ispitivan u zatvoru u Dubrovniku od policije zbog Belvederskih demonstracija 1936. ostavio je zapisano kako mu je policajac koji ga je ispitivao rekao: „Možda se zakon promijeni i dozvolimo rad vaše komunističke stranke, ali, ukoliko i dalje nastavite da se zalažete za crnogorsku naciju sve ćemo vas istrijebiti“. Meša Selimović je napisao da čovjek postaje slobodan svojom odlukom, otporom i nepristajanjem. Pokazalo se, ipak, da je crnogorska nacija nedoder i da kad su se prvi put Crnogorci mogli nacionalno izjasniti na popisu 1948. godine, oni su to masovno uradili. Problem sa bilo kojim identitetom je što se on stalno mora zalivati od strane političkih i društvenih elita. Ako vi to ne činite taj prostor će ispuniti drugi i, što kaže Kundera, ta nacija ubrzo počinje zaboravljati što je i što je bila. Crnogorski komunisti su se ponašali kao da je vrijeme stalo i da će vječito ostati takvo, da sve imamo u drugoj republici, da zato Crnoj Gori ne trebaju ni fakulteti, ni mediji, ni klinički centri, ni naučne ustanove, niti da je religija bilo kakav faktor u društvu. Padom socijalizma ostavili su Crnu Goru na izvolte uticaju velikopsrpskog nacionalizma i njegovom glavnom promoteru – Crkvi Srbije. Crkva Srbije sve vrijeme radi na tome da svetosavlje bude zajedničku teološka perspektiva crnogorskog društva, a srpski identitet istorijski kontinuitet. Kad se pogledaju podaci od popisa do popisa dobije se mjera njihovog uspjeha kroz period potonjih tri i po decenije. Ili, ako hoćete, pokazuje se inferiornost crnogorskog društva, nedostatak samopoštovanja i provincijalni karakter.&nbsp;  <figure> <img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/20251123071156_ae092c010934e30260c0a25b3f0cb3a9ab379f9e5bf31ce9e80fa79c2aa9886c.jpg" data-media-id="editor_0" data-image-id="20251123071156_ae092c010934e30260c0a25b3f0cb3a9ab379f9e5bf31ce9e80fa79c2aa9886c" data-rendition-name="original" width="1200" height="710" loading="lazy" alt="Biblioteka"> <figcaption>„ESTETIKA“ PORTALA IN4S: Biblioteka „Radosav Ljumovićetv</figcaption> </figure>  <h2>ZADRUŽNI DOM</h2> Po statističkim podacima u Podgorici stanuje bezmalo pola Crne Gore. Za Podgoricu su dvije kulturne institucije uvijek imale veliki značaj, ako ne računamo nacionalno i gradsko pozorište. Biblioteka „Radosav Ljumović“ i KIC. Ako vi na čelo Biblioteke „Radosav Ljumović“ izaberete Slavicu Ilinčić, koja je sama po sebi antiteza kulture i promoter ideologije srpstva i svetosavlja kao temelja Crne Gore, koja je u biblioteku uvela „estetiku“ portala IN4S, a na čelo KIC-a harmonikaša, koji svojim vokalnim interpretacijama zasmijava čitav region, onda ste dvije više nego značajne institucije pretvorili u zadružni dom u Lebanama. I tu nema nikakve slučajnosti. Ideja i jeste da se sve institucije Crne Gore prilagode „estetici“ braće Mićović, Metodija i Krnje Jele, da se sroza na nivo najseljačkije pučke zabave najprimitivnijeg soja u Crnoj Gori, koji buja iz godine u godinu. Pa nama „Zavetnica“ vodi Filmski centar Crne Gore, zaboga?&nbsp; A onda nam Raonikije, tri puta sudski osporavani direktor RTCG, na mala vrata uvodi kampanju kako od malih mogu indoktrinirati buduće generacije ideologijom svetosavlja, srpske Sparte i junaštvom Pavla Đurišića. Pa još doveo svetosavskog stručnjaka za satanizam sa nesretnog Pravnog fakulteta. I to onaj isti Raonikije koji mi onako sa prosvijećenih visina održa lekciju da je on učinio više za demokratiju u Crnoj Gori i od mene i od Mila i od Ranka i čitave tadašnje vlasti. Biće da je u međuvremenu evoluirao od liberala i demokrate u protođakona Javnog servisa, jer je evolucija kod Crnogoraca postala nacionalni sport. Što reče onaj na televiziji „ja kad mi treba kažem da sam Srbin, a kad mi treba Crnogorac“! Eto, dotle smo stigli, sve se udarajući u junačke grudi, dičeći se sopstvenom junaštvu i čojstvu u prošlosti. <h2>&nbsp;PRODANE DUŠE</h2> Pošto ni mnogo veće države ne mogu izdržati toliki broj prodanih duša, riješio sam svaki put da poklonim po koju crticu iz istorije, nakon što sam predočio da su nam preci ginuli na Mojkovcu nizašto, jer nije bilo više nijednog Srbina kojem bi čuvali odstupnicu, već im je smješteno iz razloga koje napisa komandant Glavnog štaba crnogorske vojske, srpski pukovnik Petar Pešić, u beogradskoj „Pravdi“ od 9. maja 1925. godine: „Odnosno tvrđenje mojih kritičara, da sam savetovao pokojnom Kralju Nikoli da zaključi mir sa Austrijom, napominjem, da sam izneo u 'Ratniku' celu istoriju tog pitanja i nemam potrebe da ga ponovo izlažem. Sem toga nalazim da bi to bilo izlišno, jer su oni suviše slabi da shvate vojno-politička pitanja toga obima. Ali moram im postaviti ovo pitanje: jesu li ma kad razmišljali o tome, kakava bi situacija bila za celokupan naš narod, da Kralj Nikola nije uputio Franji Josifu onu depešu, i da je na Solunskom frontu pored Srpske Vrhovne Komande našla i Crnogorska Vrhovna Komanda, a po proboju ovoga fronta i ulaska u Otadžbinu pored Kralja Petra i Kralj Nikola?“ Ponavljaću vam ovo sve dok ne shvati i posljednja fukara kakve su namjere bile prema Crnoj Gori!  <figure> <img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/20251123071156_f2b83f9f9204bb7991a3504b9c8619c1e39d5b90c53f941882276c6c313903c4.jpg" data-media-id="editor_1" data-image-id="20251123071156_f2b83f9f9204bb7991a3504b9c8619c1e39d5b90c53f941882276c6c313903c4" data-rendition-name="original" width="1086" height="1579" loading="lazy" alt="tekst"> <figcaption>Petar Pešić tekst u „Pravdi“etv</figcaption> </figure>  Ne znam znate li ko je Jovan Đonović? On je uz Marka Dakovića jedan od najogorčenijih protivnika kralja Nikole od beogradskih studenata iz Crne Gore, učesnik u organizaciji više atentata na knjaza/kralja Nikolu. E pa taj Jovan Đonović piše, takođe u „Pravdi“: „On, koji misli, da nije Kralj Nikola uputio depešu Franji Josifu ne bi se kompromitovao u očima saveznika i svog naroda, da bi izveo nešto vojske i postavio je na Solunski Front i najzad sa njom ušao u Crnu Goru, - morao je, prirodno, utrošiti prilično vremena i spremiti dosta činjenica da se to desi. Idući za njegovim pisanjem ulazimo u njegovu misao, da je jedinstvo Crne Gore i Srbije bilo moguće: ako Kralj Nikola osramoti Crnu Goru predajom vojske, a sebe uprlja izdajstvom“. Čak je i on shvatio na koji način se jedino moglo izvesti „ujedinjenje“, kako ga zovu stručnjaci iz SNP-a, kad piše: „„Zar, onda nije jasno i laiku, da se g. Pešić nije mnogo starao da se ne desi sa crnogorskom vojskom ono, za šta se bojao da se ne dogodi srpskoj“?  <figure> <img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/2025112308110_b09368a04c996bf3fb5610c1d7f586564ee6bdf8f71aa68877908c8f1a215143.jpg" data-media-id="editor_2" data-image-id="2025112308110_b09368a04c996bf3fb5610c1d7f586564ee6bdf8f71aa68877908c8f1a215143" data-rendition-name="original" width="530" height="829" loading="lazy" alt="tekst"> <figcaption>Jovan Đonović tekst u „Pravdi“etv</figcaption> </figure>  <h2>&nbsp;ODA CRNOGORCIMA</h2> Što se tiče Marka Dakovića, po kojem se zove orden koji predśednik Rajo dodjeljuje sopstvenim „velikanima“, on je bio poznat po učešću u atentatima na knjaza/kralja Nikole i po tome što je nakon Podgoričke skupštine ćerao po ulicama građane da pjevaju pjesme srpskom kralju Petru, ukoliko ne bi htjeli ubijao ih hicima iz pištolja. Pravi heroj uz Pavla Đurišića.&nbsp; Malo da se taknemo i francuske štampe, obzirom na sramnu ulogu Francuske u nasilnoj aneksiji Crne Gore. „La Revue Diplomatique“, Pariz, 30. novembra 1919. g. donosi tekst „4.000 Crnogoraca u srpskim zatvorima“: „Konferencija Mira optužuje neprijatelja za zločine, a u isto vrijeme dozvoljava da Srbija iste zločine vrši u Crnoj Gori ... Francuski narod i njegovo javno mnjenje su uz Crnu Goru. Ali, zašto neko u francuskoj vlasti ne uzvikne: Dosta je, prekinite sa davljenjem Crne Gore!? Ako je Francuska prijatelj Srbije, ne mora biti neprijatelj Crne Gore. čast Francuske je u pitanju... Naš je zahtjev: Francuska treba da učini da se Srbija evakuira iz Crne Gore i da Crna Gora bude Crnogoraca. ... Dičite se Crnogorci, jer plemeniti i civilizovani svijet i danas vidi i sa divljenjem i simpatijama prati vašu borbu i podvige protivu nebratske i izdajničke Srbije Karađorđevića, kao što je nekad slavio i divio se djelima vašim i vaših predaka kad se ginulo 'za krst časni i slobodu zlatnu'“. Eh, kao što je nekad ....

KIC mijenja ime u KIČ

Sedamdesetogodišnji Božidar Šundić poginuo je u saobraćajnoj nesreći koja se danas, oko 12:15 sati, dogodila u nikšićkoj Župi, saopšteno je nezvanično iz Uprave policije.
Do nesreće je došlo kada je automobil kojim je upravljao Šundić, iz za sada neutvršenih razloga, sletio sa puta.
Kako prenosi RTCG, riječ je o bivšem generalnom direktoru Javnog servisa. Njegovo vozilo nađeno je pored puta u Župi, a kako prenosi taj medij informacije iz policije, pretpostavlja se da je doživio srčani udar tokom vožnje.
U policiji kažu da utvrđuju uzrok nesreće.
Šundić je bio na čelu RTCG od 2018. godine do 2021. godine.&nbsp;
Šundić je bio diplomirani inženjer, dugogodišnji novinar i urednik više crnogorskih medija.&nbsp;

Nikšić: Poginuo bivši generalni direktor RTCG Božidar Šundić

Bosanskohercegovački novinar i televizijski voditelj Adnan Rondić tvrdi da je postojao "Sarajevo safari", snajperski lov na ljude u Sarajevu devedesetih sa kojim se sumnjiči da je povezan i predsjednik Srbije Aleksandar Vučić, te da je sramna činjenica da pred državnim sudom ne postoji nijedna podignuta optužnica za opsadu glavnog grada BiH.
- Duboko vjerujem da je postojalo nešto što se naziva "Sarajevo Safari", ili što bi jedan Sarajlija rekao možda je ispravnije bilo reći "Sarajevo hunting" (Sarajevo lov). Nijesu oni nas samo promatrali i fotografisali kao na safariju, već su nas ubijali. Preživio sam opsadu Sarajeva i ostao sam bez 28 članova porodice, uključujući i moga oca i odlično znam da je ovo što se tvrdi istina i ovo nije prvi put da se pominje "Sarajevo Safari" - rekao je Rondić.
On je napomenuo da državno tužilaštvo nije podiglo nijednu optužnicu za opsadu Sarajeva.
- Imamo četiti haške presude i desetine hiljada dokumenata dokaza. I sam sam dokaz i spreman da svjedočim što su građani Sarajeva proživljavali u te četiri godine krvave opsade. Međuti, Državno tužilaštvo BiH neće, ili ne postoji interes da se stavi tačka barem dijelom na ono što se dešavalo 90-ih i to stvara frustraciju - istakao je Rondić.
Prema njegovim riječima, "Sarajevo safari" ponovo je otvorila rane, aktualizovala teške dane... Živimo, kako kaže, nedovršeni mir ili zamrznuti konflikt koji ne dozvoljava da se krene dalje.
- Treba se nadati da ćemo daći snage i mehamizme da izađemo iz ovog začaranog kruga. Ne smijemo odustati - poručio je Rondić.
<h2>Vrijeme je za reset</h2>
Komentarišući relativizaciju antifašističkog nasljeđa kao i normalizaciju narativa koji veličaju nacionalističke i klerikalne strukture, Rondić kaže da oni nijesu novi.
- Kroz istoriju su se mijenjali njihovi akteri, komunikacijski kanali putem kojih su dolazili do javnosti, ali oni postoje vjekovima, počev od porodice, baštini ih obrazovni sistem, mediji, crkva, akademska zajednica... Postoje i oni koji na takvu vrstu paradigme ne pristaju, ali bojim se da su društva dominantno sklona takvoj vrsti narativa koji ne pospješuju život u ovom dijelu svijeta - istakao je Rondić.
Podsjetio je na nedavni izliv mržnje bivšeg predsjednika bh. entiteta Republika Srpska Milorada Dodika o muslimanima.
- To nije nešto što mu je tom trenutku palo na pamet. "Niko krupno ko Turčin ne laže" zvuči poznato i te kako i u Crnoj Gori. Riječ je o starim narativima - naveo je Rondić.
On ističe da je vrijeme za neku vrstu reseta i da svim ljudi na ovim prostorima, pa i takozvane elite treba da se pogledaju u ogledalo i postave pitanje "Gdje smo mi to sada"?
- Važno je da svi, ako ne iz moralnih, onda iz pragmatičnih razloga pogledamo gdje nas ovakva vrsta narativa vodi. Ja bih bio skloniji da to radimo iz moralnih, etičkih razloga, ali neka za početak iz ugla elita budu praktični razlozi - kazao je Rondić, dodajući da je to proces koji će trajati, ali da ne smijemo odustati.
On je stava da nacionalizam i revizionizam nikada nijesu otišli sa scene. Ponekad se smanji, ali elite, smatra on, koriste tu vrstu narativa jer znaju da takav narativ još nalazi na plodno tlo.
- Imate primjer predizborne kampanje za predsjednika bh. entiteta Republika Srpska - svi kandidati, posebno dvojica glavnih se skoro isključivo obraćaju jednom biračkom tijelu - Srbima. Znaju odakle bi podrška mogla doći. Koriste narative koji ni njima nisu daleki i mrski i onda imamo situaciju kakvu imamo - naglasio je Rondić.
<h2>"Bez značajnih promjena u RS nakon izbora"</h2>
On ne očekuje značajnije promjene u RS nakon ovih izbora, čak i ako kandidat opozicije pobijedio. Međutim, smatra da mogu pokazati određene trendove.
- Bojim se da oko većine ključnih stvari neće biti suštinske razlike. Možemo dobiti umivenijeg, pitomijeg čovjeka na čelu bh. entiteta RS, ali to su samo izbori za čelnu poziciju. Rezultati mogu biti svojevrsni test onoga što može uslijediti na opštim izborima u BiH 2026. godine - rekao je Rondić.
Ima, dodaje on, nekoliko ključnih karakteristika ovih izbora. Ipak je, kako ističe, pobijedila država.
- Onog momenta kada je Milorad Dodik osuđen na jednogodišnju kaznu zatvora rekao je da je neće prihvatiti, kao ni odluku Centralne izborne komisije koja mu je uskratila mandat. Rekao je da neće biti izbora, te da i ako ih bude na njima neće učestvovati. Međutim, prihvatio je presudu suda, platio je jednogodišnju kaznu zatvora, očito prihvatio odluku Centralne izborne komisije i izbori se održavaju i na njima učestvuje kandidat Saveza nezavisnih socijaldemokrata. Ovo mi je ključna karakteristika i njihova vrijednost - kazao je Rondić.
T.K.

Tag: havaji

Eruptirao vulkan na Havajima

VIDEO: Eruptirao vulkan na Havajima, fontane lave dostizale 80 metara

Spor na Havajima zbog ogromne deponije otrovnih ostataka požara na mjestu koje je bilo čisto

Eruptirao vulkan na Havajima

Greta Tunberg kažnjena sa 150 eura i dvodnevnom zabranom ulaska u Veneciju

Kordić: Jugoistočna Evropa može nastupiti kao jedinstvena makro-destinacija

Obje kompanije traže uvid: Ističe rok za žalbe na rangiranje ponuda za koncesiju aerodroma

PRATITE TVe UŽIVO