Viši sud u Podgorici je danas, poslije trogodišnjeg suđenja, osudio Slobodana Pekovića na kaznu zatvora od 20 godina za ratni zločin protiv civilnog stanovništva izvršen 1992. godine u Bosni i Hercegovini. Peković je osuđen za ubistvo dvoje civila, Emine i Muja Šabanovića, u selu Hum kod Foče, kao i za silovanje ženske osobe zaštićenog identiteta u stanu u Foči, koju je izveo iz zloglasne sale „Partizan“.
Sudskim vijećem je predsjedavala sutkinja Nada Rabrenović, dok su članovi vijeća bili sudije Zoran Radović i Goran Šćepanović. Optužnicu je zastupala specijalna tužiteljka Tanja Čolan Deretić.
Akcija za ljudska prava (HRA) u saopštenju ističe da je presuda važan iskorak za crnogorsko pravosuđe, jer je riječ o prvoj presudi za ratno seksualno nasilje i najstrožoj kazni za ratne zločine još od presude za ubistvo članova porodice Klapuh iz 1996. godine.&nbsp;
- Ova presuda je značajan pomak u kažnjavanju ratnih zločina u Crnoj Gori i može biti ohrabrenje za druge žrtve da potraže pravdu u sudskim postupcima - navodi HRA.&nbsp;
Dalibor Tomović, advokat oštećene izjavio je izjavio je da smatra daje ovo veliki korak naprijed, imajući u vidu da se radi o prvom slučaju ratnog seksualnog zločina u Crnoj Gori.&nbsp;
- Imajući u vidu da je prvostepeno suđenje trajalo tri godine, a da je od izvršenog krivičnog djela proteklo 33 godine, nadam se da će, u slučaju žalbe odbrane, Apelacioni sud odlučiti prioritetno - dodao je Tomović.&nbsp;
Ajna Mahmić, kako se dodaje, pravna koordinatorica TRIAL International Ureda u BiH smatra da je presuda rezultat zajedničkog, dugogodišnjeg i predanog rada preživjelih i organizacija koje se bore za pravdu za žrtve ratnih zločina.&nbsp;
- Posebnu zahvalnost želim izraziti našoj klijentici, zaštićenoj svjedokinji – hrabroj ženi koja je, uprkos godinama šutnje, traume i straha, odlučila da progovori i potraži pravdu. Njena odlučnost, dostojanstvo i snaga pokrenuli su ovaj postupak i omogućili da se zločin imenuje, prizna i sankcioniše. Zahvaljujem i njenoj porodici na podršci koju su pružali tokom cijelog procesa – bez njih, ovaj trenutak ne bi bio moguć - navela je Mahmić.&nbsp;
Tea Gorjanc-Prelević, izvršna direktorica Akcije za ljudska prava, Podgorica je kazala da je crnogorsko pravosuđe ovim pokazalo da može da se nosi za zahtjevnim suđenjima za seksualno nasilje u kojem su žrtve zaštićeni svjedoci.&nbsp;
- Očekujem da država obezbijedi i da se o imovinsko-pravnom zahtjevu takvih žrtava obavezno odlučuje u krivičnom postupku i da se žrtve poštede dodatne traume. Ova presuda je važna jer nas primorava da se suočimo sa činjenicama o učešću crnogorskih državljana u masovnim ratnim zločinima, i posebno silovanjima žena u Bosni i Hercegovini. Pozivam sve koji nešto znaju o tome da se obrate državnom tužilaštvu. Svi takvi zločini su trajno bolno obilježili živote nedužnih ljudi i njihovih porodica, posebno djece - zaključila je Gorjanc-Prelević.&nbsp;

Portal ETV

original

viewImage

baseImage

610x380

500x500

400x240

400x203

thumbnail

HRA o presudi Pekoviću: Prva presuda crnogorskog suda za ratno seksualno nasilje ohrabrenje za žrtve

Dvije osobe su ubijene, a jedna ranjena u pucnjavi u selu Zavidince kod Babušnice u Srbiji, potvrđuju Južnim vestima iz policije.
Uviđaj je u toku iiz policije još uijek ne mogu da daju više informacija, pa zvanično nije saopšteno da li je počinilac uhapšen.
- Utvrđujemo okolnosti i sam tok događaja- naveli su iz policije, prenosi N1.
Dodaju da je događaj prijavljen oko 16 sati.

Pucnjava kod Babušnice: Dvije osobe ubijene, jedna ranjena

Da li je 1918. godine dinastija Petrović Njegoš detronizovana nasilnom aneksijom ili se radilo o dobrovoljnom ujedinjenju Crne Gore i Srbije?
O tom istorijskom i političkom pitanju će se raspravljati u crnogorskom parlamentu, nakon što su poslanici Pokreta Evropa sad (PES) premijera Milojka Spajića predložili izmjene Zakona o statusu potomaka dinastije Petrović Njegoš.
Traže izmjenu postojećeg Zakona u kome se konstatuje da je dinastija Petrović Njegoš detronizovana 'aktom nasilne aneksije države 1918. godine', tako što će se izbrisati termin 'nasilna'.
PES je ocijenio da sama 'aneksija' podrazumijeva prisilu, te će se brisanjem riječi 'nasilna' "smanjiti polarizacija društva, a promovisati pomirenje".
Ipak njihov koalicioni partner, prosrpska Socijalistička narodna partija (SNP) amandmanom je zatražila da se iz Zakona briše i riječ 'aneksija' i da se umjesto nje unese 'ujedinjenje Crne Gore i Srbije'.
Dok opozicija tvrdi da je 'nasilna aneksija' jedini ispravan termin koji se odnosi na događaje u Crnoj Gori iz 1918.
Na pitanje da li se sa istorijsko-pravnog aspekta 1918. godine dogodila nasilna aneksija, aneksija ili ujedinjenje Crne Gore i Srbije, istoričar Milan Šćekić za Radio Slobodna Evropa (RSE) kaže da je te godine crnogorska teritorija bila okupirana, a potom prisajedinjena Srbiji.
- I kao dio Srbije, Crna Gora je ušla u sastav novostvorene Kraljevine Srba, Hrvata i Slovenaca. Budući da je prisajedinjenje nasilan čin, nema dileme da je 1918. godine izvršena aneksija Crne Gore- kaže profesor Šćekić.
<h2>Nestanak države Crne Gore 1918.</h2>
Više od sto godina političari i istoričari ne mogu da daju jedinstvenu kvalifikaciju o tome šta se dogodilo nakon Prvog svjetskog rata, kada je Crna Gora jedina izgubila status nezavisne države, a vladarska porodica Petrović Njegoš protjerana iz zemlje.
Iako je Crna Gora u ratu bila na strani saveznika, po njegovom završetku u novembru 1918. je održana Podgorička skupština na kojoj su donijete odluke o ukidanju suvereniteta, pripajanju Crne Gore Srbiji i detronizovanju kraljevske porodice.
Tadašnjem kralju Nikoli Petroviću, koji je bio u egzilu, zabranjen je povratak u Crnu Goru.
Naredne godine su u Crnoj Gori bile obilježene oružanim sukobima novih vlasti pod komandom srpskog kralja Aleksandra Karađorđevića i komitskih - crnogorskih oružanih formacija koje nisu pristale na bezuslovno prisajedinjenje Crne Gore Srbiji i čiji su pripadnici ostali lojalni prognanom kralju Nikoli I.
Crnoj Gori je vraćena državnost tek nakon Drugog svjetskog rata, kada je dobila ravnopravan status Republike u višečlanoj zajednici bivše Jugoslavije.
Radi istorijske i moralne rehabilitacije dinastije, crnogorski parlament je 2011. usvojio Zakon o statusu potomaka Petrović Njegoš. U prvom članu tog Zakona je navedeno da je dinastija detronizovana 1918. aktom 'nasilne aneksije države Crne Gore i protivno Ustavu za Knjaževinu Crnu Goru (iz 1905.).
Tada je parlamentarnu većinu predvodila Demokratska partija socijalista (DPS) Mila Đukanovića, koju je 2020. na izborima pobijedila trojna koalicija proruskog Demokratskog fronta (DF), Demokrata i Pokreta Ura.
Upravo pridjev 'nasilna' vladajući PES želi da izbaci izmjenama Zakona, dok druge prosrpske članice vladajuće većine SNP i stranke bivšeg DF-a smatraju da ne treba u zakonu da stoji ni 'aneksija' jer smatraju da je ujedinjenje Crne Gore i Srbije bilo dobrovoljno.
<h2>Šćekić: Ukidanje žele da predstave legitimnim</h2>
A da je 1918. godine izvršena aneksija Crne Gore od strane Srbije, profesor Milan Šćekić dokazuje citirajući navode samih srpskih istoričara kao što je Vladimir Ćorović.
- U knjizi 'Naše pobede' Ćorović tvrdi da je u Podgorici 1918. 'Crnogorska Skupština izvršila prisajedinjenje Crne Gore Srbiji'. Istini za volju, ogromna većina Crnogoraca je 1918. bila za ujedinjenje sa Srbijom, ali to ne znači da je ono izvršeno na legitiman i legalan način, kao i na pravednim osnovama- kaže Šćekić za RSE.
Komentarišući namjeru vlasti da u Zakonu izmjene istorijski kontekst brišući termine 'nasilna' i 'aneksija', profesor Šćekić kaže da su za njih podjednako neprihvatljiva oba termina:
- Jasno je da ukidanje crnogorske državne nezavisnosti žele da predstave kao legitiman i demokratski čin izglasan slobodnom voljom građana, što ni izvori srpske provenijencije ne mogu da potvrde- kazao je.
<h2>Princ Nikola Petrović Njegoš o 'nasilnoj aneksiji'</h2>
Povodom javne polemike o izmjeni Zakona, oglasio se i praunuk kralja Nikole, princ Nikola Petrović Njegoš, koji je u pismu javnosti konstatovao da je termin 'nasilna' izazvao polemike i kada je usvojen 2011.
A termin 'aneksija' smatra ispravnim:
- Za mene, tada kao i danas, riječ 'aneksija' ostaje istorijska činjenica koja je izbrisala Crnu Goru sa mape i bacila moju porodicu u bol izgnanstva. Predviđa se brisanje riječi 'nasilna', a da se zadrži termin 'aneksija', koji to već sam po sebi podrazumijeva- kazao je princ.
Takođe je naveo da vjeruje vlastima, da izmjenama Zakona žele da ujedine građane:
-- Možda ćete me smatrati naivnim, ali namjera predsjednika Vlade (Spajića) da smiri strasti i pronađe nove kompromise učinila mi se iskrenom- smatra.
Princ Nikola Petrović se sastao sa premijerom Spajićem 21. septembra, desetak dana prije nego što je PES podnio predlog o izmjeni Zakona o statusu potomaka dinastije Petrović Njegoš.
Tada mu je Spajić obećao da će dinastija do kraja godine 'biti u potpunosti rehabilitovana'.
<h2>Skupštinski Odbor pokazao razlike</h2>
O izmjenama Zakona o statusu potomaka dinastije Petrović Njegoš raspravljalo se 12. novembra na skupštinskom Odboru za politički sistem.
Jedan od predlagača izmjena, poslanik PES Miloš Pižurica, saopštio je da brisanjem termina 'nasilna' za aneksiju Crne Gore ne žele da sprovode istorijski revizionizam već da istaknu poštovanje prema vladarskoj porodici Petrović Njegoš i njihovim potomcima.
A poslanik Nove srpske demokratije Jovan Vučurović se založio da se iz Zakona izbriše kompletan stav koji govori o aktu aneksije Crne Gore, iako on smatra da su se 1918. godine Crna Gora i Srbija dobrovoljno ujedinile.
Dok je poslanik opozicionog DPS-a Andrija Nikolić konstatovao da se eventualnim unošenjem termina o 'ujedinjenju Crne Gore i Srbije' u Zakon - falsifikuju istorijske činjenice.
Zbog različitih stavova partija vladajuće većine odloženo je glasanje o ovim izmjenama.
<h2>Dodjela objekata potomcima dinastije</h2>
PES je predložio da se potomcima dinastije dodijeli dvorac 'Kruševac' u Podgorici sa pripadajućim zemljištem, ali bez prava prodaje.
Ovome se usprotivio predsjednik Crne Gore Jakov Milatović, čiji je kabinet saopštio da dvorac 'na Kruševcu' ima poseban značaj za kulturni identitet Crne Gore i da bi njegovo prenošenje u privatno vlasništvo bilo 'suprotno principima očuvanja kulturne baštine i odgovorne politike upravljanja imovinom'.

Novi krug političke rasprave o brisanju Crne Gore sa mape Evrope 1918.

Nakon najduže obustave rada vlade u istoriji SAD-a i dok se milioni radnika suočavaju s nadolazećom recesijom, američki zakonodavci odlučili su se pozabaviti gorućim pitanjem – konopljom. Skrivena u nedavno usvojenom zakonu o finansiranju, nova odredba zabranjuje gotovo sve proizvode od konoplje dostupne na tržištu, piše Futurism.
<h3>Šta se mijenja?</h3>
Prema zakonu, konoplja je definisana kao kanabis sa 0,3 posto ili manje THC-a po suvoj težini. Sve iznad ove granice klasifikuje se kao marihuana, čiju regulaciju sprovode pojedine američke države. Konoplja je do sada bila u svojevrsnoj sivoj zoni, nakon što je Zakonom o poboljšanju poljoprivrede iz 2018. legalizovana prodaja proizvoda sa niskim sadržajem THC-a.
Sažetak Odbora za budžetska izdvajanja Senata navodi da nova odredba „sprječava neregularnu prodaju opojnih proizvoda na bazi konoplje ili dobijenih od konoplje, uključujući Delta-8, online, na benzinskim pumpama i u malim prodavnicama, istovremeno čuvajući neopojne CBD i industrijske proizvode od konoplje“.
<h3>Brzoprolazni zakon</h3>
Nakon što je zakon prošao Senat, republikanci u Zastupničkom domu usvojili su ga uz pomoć šest demokrata. Donald Tramp potpisao je zakon nekoliko sati kasnije. Ipak, odredba neće stupiti na snagu tokom cijele naredne godine, navodi industrijska publikacija Marijuana Moment.
<h3>Udar na industriju od 28 milijardi dolara</h3>
Kritičari upozoravaju da će ova mjera uništiti američku industriju konoplje vrijednu 28 milijardi dolara, što direktno pogađa oko 300.000 radnika u saveznim državama poput Teksasa, Kentakija i Jute.
<h3>Opravdanje – zaštita djece</h3>
Republikanci, uključujući senatora iz Kentakija Miča Mekonela, koji je bio ključan u dodavanju ove odredbe, tvrde da je potez nužan.
- Predvodio sam napore za legalizaciju industrijske konoplje- izjavio je 83-godišnji senator tokom rasprave u Senatu.&nbsp;
Nažalost, kaže, kompanije su iskoristile rupu u zakonu iz 2018., uzimale legalne količine THC-a iz konoplje i pretvarale ih u opojne proizvode, a zatim ih prodavale djeci u pakovanjima nalik slatkišima i na lako dostupnim mjestima. Tako djeca nesvjesno konzumiraju ove otrovne proizvode i završavaju u bolnici
<h3>Pogrešno usmjereni prioriteti?</h3>
Statistike ipak ne podržavaju Mekonelovu logiku. Između 2017. i 2021. godine, ukupno je 7.043 djece mlađe od šest godina u SAD-u konzumiralo jestive proizvode sa THC-om. Nije poznato koliko je njih koristilo THC iz konoplje, a koliko jače proizvode od marihuane. Broj smrtnih slučajeva povezanih sa kanabisom je jednoznamenkast, a u mnogim slučajevima prisutni su i drugi opojni lijekovi, poput ketamina, fentanila, metadona i kokaina.
Uporedimo li te brojke s prometnim nesrećama, koje su samo 2021. odnijele 1.184 života djece mlađe od 14 godina, ili sa vatrenim oružjem, koje je iste godine usmrtilo 4.752 djece, jasno je da je ciljanje konoplje pogrešno usmjeravanje političke energije.
Ova odredba dolazi u trenutku kada se gotovo 70 posto Amerikanaca brine da ne može priuštiti iznenadne zdravstvene troškove, što pokazuje da vlast radije ograničava slobode građana nego što se bori za njihovu dobrobit.

SAD zakonom zabranjuje gotovo sve proizvode od konoplje

Dijana Hrka, majka Stefana koji je poginuo u padu nadstrešnice u Novom Sadu, štrajkuje glađu već 13. dan. Zbog pogoršanja zdravstvenog stanja, danas je prevezena u bolnicu, ali je poslijepodne puštena nakon pružene medicinske pomoći i vratila se u svoj šator ispred Skupštine Srbije.
Bolnica MediGroup saopštila je da je Hrki osiguran nadzor ljekara i odgovarajuća terapija. Građani su je dočekali aplauzom i skandiranjem njenog imena dok su je veterani prebacivali u šator u invalidskim kolicima.
U obraćanju medijima, Hrka je kritikovala institucije, ističući da nijedna ne radi svoj posao.
&nbsp;- Ja zaista mogu uda umrem, a institucije neće početi da rade svoj posao- kazala je.
Hrka štrajkuje od 2. novembra, zahtijevajući istinu i odgovornost za tragediju u kojoj je poginuo njen sin i još 15 ljudi. Takođe traži puštanje uhapšenih studenata i raspisivanje prijevremenih parlamentarnih izbora.

Dijana Hrka nastavila štrajk glađu: Ja zaista mogu da umrem, a nijedna institucija neće početi da radi svoj posao

Brojni građani danas su na Lovćenu uglas pjevali himnu Crne Gore.
<div class="embed-block"><div><div style="left: 0; width: 100%; height: 0; position: relative; padding-bottom: 56.25%;"><iframe src="https://cdn.iframe.ly/api/iframe?url=https%3A%2F%2Fwww.youtube.com%2Fwatch%3Fv%3DLy8tm6JZIdc&key=87ca3314a9fa775b5c3a7726100694b0" style="top: 0; left: 0; width: 100%; height: 100%; position: absolute; border: 0;" allowfullscreen scrolling="no" allow="accelerometer *; clipboard-write *; encrypted-media *; gyroscope *; picture-in-picture *; web-share *;"></iframe></div></div></div>
Time je Strategija za evropsku i građansku Crnu Goru (STEGA), <a href="https://etv.me/drustvo/bio-i-ostao-crnogorski-stega-obiljezila-njegosev-dan-na-lovcenu">u okviru konceptualnog događaja pod nazivom „Bio i ostao crnogorski“</a>, obilježila Njegošev dan.
<div class="embed-block"><div><div style="left: 0; width: 100%; height: 0; position: relative; padding-bottom: 56.25%;"><iframe src="https://cdn.iframe.ly/api/iframe?url=https%3A%2F%2Fwww.youtube.com%2Fwatch%3Fv%3DAovbCQz4NUc&key=87ca3314a9fa775b5c3a7726100694b0" style="top: 0; left: 0; width: 100%; height: 100%; position: absolute; border: 0;" allowfullscreen scrolling="no" allow="accelerometer *; clipboard-write *; encrypted-media *; gyroscope *; picture-in-picture *; web-share *;"></iframe></div></div></div>
Nosili su i transparente sa porukama poput „neka bude borba neprestana“.
<div class="embed-block"><div><div style="left: 0; width: 100%; height: 0; position: relative; padding-bottom: 56.25%;"><iframe src="https://cdn.iframe.ly/api/iframe?url=https%3A%2F%2Fyoutu.be%2FZ7EPMe0hgwY&key=87ca3314a9fa775b5c3a7726100694b0" style="top: 0; left: 0; width: 100%; height: 100%; position: absolute; border: 0;" allowfullscreen scrolling="no" allow="accelerometer *; clipboard-write *; encrypted-media *; gyroscope *; picture-in-picture *; web-share *;"></iframe></div></div></div>

(VIDEO) Sa Lovćena odjekivala himna Crne Gore

„Pokazao sam ličnu i profesionalnu odgovornost. Iako je postojala jasna sugestija Uprave policije da, kada smo imali organsko djelovanje omladine sa Zabjela - jer im je bio povrijeđen drug, komšija i sugrađanin – ja sam pošao na lice mjesta, poznajući te ljude i situaciju, s namjerom da doprinesem nastavku dalje eskalacije svega toga. U određenoj mjeri smo u tome i uspjeli“.&nbsp; Tako je, u prilično neartikulisanom, govoru u Skupštini Crne Gore u ponedjeljak, 11. novembra, ministar unutrašnjih poslova Danilo Šaranović pokušao da objasni svoju ulogu tokom dramatičnih kesenofobnih, antiturskih i fašističkih divljanja na Zabjelu i širom Podgorice 26. i 27. oktobra.&nbsp; Ostavićemo po strani više nego nepristojno samohvalisanje ministra da se, bez obzira na „sugestiju Uprave policije“, pojavio među ruljom koja je odlučila da „uhapsi“ i linčuje turske državljane za koje je policija ,,utvrdila“ (pokazaće se: uhapsila pogrešne ljude) da su nepunih 24 sata ranije povrijedili nožem jednog mladića sa Zabjela.&nbsp; Sam ministar reče da su to njegovi Zabjelčani, da ih poznaje, pa samim tim, proizilazi, nije ni postojala bilo kakva opasnost po njega. Bio je to samo marketing. Da javnosti predstavi kako je on „hrabro“ ušao među rulju. I potpuno je u pravu kada je iz skupštinske sale poručio, iako je mislio da je značenje rečenice koju je saopštio potpuno drugačije, da je „doprinio nastavku dalje eskalacije“. A možda i nije greška u izražavanju ministra Šaranovića, moguće da je svojim ponašanjem doprinio podizanju tenzija. Jer, nekoliko sati kasnije – počeli su da se demoliraju lokali koje drže turski državljani. Tako ej Šaranovićev ,,hrabri potez“ bio – kontraproduktivan. Utisak je da je to i bila namjera. Jer dok se ministar „borio“ sa svojima na Zabjelu, oglasio se premijer na mreži X, u 22 sata i 14 minuta, isaopštio: „Sjutra po hitnoj proceduri donosimo odluku o privremenom ukidanju bezviznog režima za državljane Turske“... Ostatak objave je nebitan.  <figure> <img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/20251114121120_af2d0812aaf35a967271befa598faf1061793ea38353e4ce197d6cc69e57fdbd.jpg" data-media-id="editor_0" data-image-id="20251114121120_af2d0812aaf35a967271befa598faf1061793ea38353e4ce197d6cc69e57fdbd" data-rendition-name="original" width="1179" height="1313" loading="lazy" alt="Objava premijera Milojka Spajića na mreži Iks (X)"> <figcaption>Objava premijera Milojka Spajića na mreži Iks (X)</figcaption> </figure>  I tako su ministar unutrašnjih poslova i njegovi Zabjelčani, a vjerovatno i neki drugi malo dalje od Zabjela i Crne Gore, u združenoj akciji, „doprinijeli nastavku dalje eskalacije“. Jer, 'oće jezik na pravo.Uslijedili su fašistički, ksenofobni, islamofobnimarševi maskiranih hordi huligana podgoričkim kvartovima s prijetećim porukama Turcima da idu, demoliranje objekata u vlasništvu Turaka u nekoliko crnogorskih gradova, uništavanje njihovih automobila...&nbsp; Policija je za to vrijeme „doprinosila nastavku dalje eskalacije“. Ponizno su obezbjeđivali fašističke marševe naočigled preneražene javnosti. Bez ikakve reakcije. Logično, jer zvaničan stav države Crne Gore je bio – Turci više nijesu poželjni u našoj zemlji. I treba da idu – milom ili silom. Kako je i počelo, fašističko divljanje je isto tako odjednom stalo. Kao po komandi. A i ministar je prestao da „doprinosi nastavku dalje eskalacije“.&nbsp; Ispostavilo se da je sve bilo proizvod kampanje dezinformacija – od početne informacije, koja je objavljena u bezbjednosnom sektoru bliskom mediju, nepunih dva sata prije nego su se Šaranovićevi Zabjelčani okupli da oni hapse Turke, pa do zvaničnih informacija koje je policija saopštavala crnogorskoj javnosti. Medijska objava bila je suštinski laž – da su prethodne noći na Zabjelu, iz čista mira, jednog mladića napala trojica turskih državljana, tukli ga i izboli noževima, a onda pobjegli, te da je on teško povrijeđen. I sve to je, „teško povrijeđen“ on posvjedočio tom mediju. Pokazaće se da je istina potpuno drugačija. Niti su turski državljani napali tog mladića, već on i njegovi drugovi njih, a povrijeđeni mladić nije teško ranjen, već je, srećom, prošao sa lakšim povredama. &nbsp; Ova brutalna laž, međutim, nekome je bila potrebna. Kao alibi za fašističko divljanje, za naprasnu i, ispostaviće se, brzopletu odluku da se turskim državljanima uvedu vize, za izostanak adekvatne policijske reakcije, odnosno ono policijsko postrojavanje četrdesetak Turaka uz zid jedne stambene zgrade na Zabjelu, kao da su pred vodom za strijeljanje... I njihovo privođenje u policiju, da bi se ispunila volja Zabjelčana. Jer, kako nam je ministar Šaranović, Zabjelčanin po sopstvenom priznanju, saopštio u ponedjeljak iz skupštinske sale – „Zabjelčani su, inače, ljudi koji vole neke stvari sami da riješe, a onda ih rješavaju sa institucijama ako ne mogu da ih riješe sami“?! Ministar Šaranović je saopštio još jednu laž, jer Zabjelčani nijesu huligani, kako ih je ministar pokušao predstaviti. Kao rođena Zabjelčanka, a i malo starija od ministra, autorka ovog teksta dobro zna da su Zabjelčani ljudi koji poštuju državu, zakone, propise. Kao i svuda, ima izuzetaka.&nbsp; Te noći dok je ministar prilježno radio na eskalaciji problema na Zabjelu, iza brave su se našli jedan Azerbjedžanac i Turčin pod optužbom da su napali i ranili Zabjelčanina. Uzalud su bili njihovi vapaji da te noći nijesu izlazili, da su bili kod kuće...&nbsp;  <figure> <img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/20251030111024_b7171a835a4c017b878cc9f1a550af2bdef95f244a52d4123204ce0995599556.jpg" data-media-id="editor_1" data-image-id="20251030111024_b7171a835a4c017b878cc9f1a550af2bdef95f244a52d4123204ce0995599556" data-rendition-name="original" width="957" height="715" loading="lazy" alt="Snimak/Zabjelo/Tuča"> </figure>  Na njihovu sreću i sami incident na Zabjelu snimile su sigurnosne kamere, a pod video nadzorom je i objekat u kojem žive. Snimci su potvrdili njihov alibi da su te noći bili kod kuće. Tek nekoliko dana kasnije uslijedilo je saopštenje policije u kojem su objasnili kako su uhapsili pogrešne ljude. Naravno, nijesu krivi oni. Tužilac im je naredio, jer je ranjeni mladić baš njih dvojicu „prepoznao“ kao napadače. I Unutrašnja kontrola je ekspresno ustanovila da policija nije ništa kriva – iako nije ni uviđaj odradila po propisima.&nbsp; Isto kao što ,,nije kriva“ što je bez reakcije obezbjeđivala fašistička orgijanja i utjerivanje straha, ne samo turskim državljanima, već svim građankama i građanima, kroz Podgoricu. - Ne štitim sebe lično, jer ja kao ministar unutrašnjih poslova ne nastupam operativno na terenu, ja dam svoj doprinos, kao što sam te večeri pošao, takođe, kao žitelj Zabjela da kroz razgovor sa mještanima dam doprinos nastavaku doprinos dalje eskalacije i tako dalje dok je sve to bilo u fazi organskog djelovanja – reče ministar Šaranović u ponedjeljak u skupštinskoj sali. Ali, nije bilo opozicije u parlamentu da ga pita da li je baš zato što je on „žitelj Zabjela“ izostala reakcija policije, da li je takvim postupanjem zloupotrijebio službeni položaj, zašto je javnost bila zasuta dezinformacijama na osnovu kojih je premijer požurio da „smiri strasti“ ministrovih Zabjelčana i saopšti da će turskim državljanima sjutradan biti uvedene vize...&nbsp; Duguje ministar Šaranović sijaset odgovora, no nije imao ko da ga pita. U skoro praznoj plenarnoj sali imao je samohvalisavi monolog koji su prekidali poslanici iz njegove partije – Demokratske Crne Gore, kako bi ga motivisali da nastavi dalje, da grade heroja od njega - mučenika kojeg opozicija, dio civilnog sektora imedija, te slobodni građani i građanke kinje i zahtijevaju odgovornost. Mučeni ministar je, kako proizilazi iz njegovog nastupa u Skupštini, žrtva hibridnog djelovanja. I on i bezbjednosi sektor kojim rukovode „pravedne“ Demokrate. Jedno je ministar Šaranović u pravu – bezbjednosi sektor jeste žrtva hibridnog djelovanja. Djelovanja koje brutalno atakuje na stabilnost Crne Gore, njen evropski put, njene antifašističke temelje. Svaku priliku upravo ministar Šaranović koristi za kampanju dezinformacija i destabilizacije. Jedan od najogavnijih primjera je njegov nastup u Skupštini Crne Gore u julu kada je euforično saopštio da on zna ko je i po čijem nalogu ubio savjetnika za bezbjednost predsjednika Crne Gore Gorana Žugića, 2000. godine. Spin majstori Demokrata smislili su ovu strategiju spašavanja Šaranovića, kako bi skrenuli pažnju javnosti sa mafijaških likvidacija koje su tih dana dogodile i on izbjegao pitanja o odgovornosti zbog činjenice da je jednu od žrtava ubio muškarac za kojim je policija mjesecima navodno intenzivno tragali, a koji je nakon ubistva opet nestao bez traga. Sve što se poslije plasiranja ove lažne informacije dogodilo Šaranoviću i Demokratama nije bilo važno. Jer, cilj je bio plasirati žestoku dezinformaciju koja će potpuno potisnuti aktuelna dešavanja.  <figure> <img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/20251114121120_819f710153a629f1edfe13ee9c60ddea6fa780a2f800b0020a68b3378db5c7c9.jpg" data-media-id="editor_2" data-image-id="20251114121120_819f710153a629f1edfe13ee9c60ddea6fa780a2f800b0020a68b3378db5c7c9" data-rendition-name="original" width="982" height="532" loading="lazy" alt="Milorad Marković"> <figcaption>Milorad Marković</figcaption> </figure>  I kada je nedavno vrhovni državni tužilac Milorad Marković saopštio da Šaranović tokom saslušanja u tužilaštvu, koje je uslijedio nakon što je „aktivirao lažnu bombu“ u Skupštini, nije saopštio ništa novo u slučaju ubistva Gorana Žugića, niti bilo što značajno što bi doprinijelo rasvjetljavanju ovog zločina, već da je iznosio operativne podatke koje je javnost imala priliku ranije da čuje. I, naravno, muk. I Šaranovića i njegovih Demokrata. Imali su kratkoročni cilj koji je ispunjen. Posljedice laži koje saopštavaju su nevažne. Pa je tako funkcioner i ideolog Šaranovićevih Demokrata Boris Bogdanović opet, na društvenim mrežama, prije dva dana, ponovio da je Šaranović razotkrio ko je ubio Gorana Žugića. Širenje dezinformacija, nažalost, kontinuitet je Šaranovićevog ministarskog mandata. Bez odgovornosti. Samoreklamerstvo, reklo bi se. Nažalost, samo tako izgleda. Posljedice su mnogo teže i kompleksnije. Mnogo opasnije po društvo. Sve ukazuje na znatno širu i ozbiljniju agendu.&nbsp; Crna Gora je dugo pod malignim uticajima i hibridnim djelovanjem trećih strana, a sve tri vlade nakon avgustovskih izbora 2020. godine proizvod su tih procesa. Njihovo zalaganje za evropski put Crne Gore samo je deklarativno. Suštinski, cilj je da naša zemlja ne postane dio Evropske unije.

Eskalacija zloupotrebe moći ministra Šaranovića

Nurković za Portal ETV: Institucije nijesu reagovale kada su se govor mržnje i ksenofobija ne samo tolerisali, već i ohrabrivali

Ukidanje crnogorske nezavisnosti 1918. nije bilo ni legitimno i legalno, kao i na pravednim osnovama. Suprotno ne mogu potvrditi ni izvori srpske provenijencije, rekao je za Portal Radio Slobodna Evropa istoričar Milan Šćekić. Da li je 1918. godine dinastija Petrović Njegoš detronizovana nasilnom aneksijom ili se radilo o dobrovoljnom ujedinjenju Crne Gore i Srbije? O tom istorijskom i političkom pitanju će se raspravljati u crnogorskom parlamentu, nakon što su poslanici Pokreta Evropa sad (PES) premijera Milojka Spajića predložili izmjene Zakona o statusu potomaka dinastije Petrović Njegoš. Traže izmjenu postojećeg Zakona u kome se konstatuje da je dinastija Petrović Njegoš detronizovana 'aktom nasilne aneksije države 1918. godine', tako što će se izbrisati termin 'nasilna'. PES je ocijenio da sama 'aneksija' podrazumijeva prisilu, te će se brisanjem riječi 'nasilna' "smanjiti polarizacija društva, a promovisati pomirenje". Ipak njihov koalicioni partner, prosrpska Socijalistička narodna partija (SNP) amandmanom je zatražila da se iz Zakona briše i riječ "aneksija" i da se umjesto nje unese "ujedinjenje Crne Gore i Srbije". Dok opozicija tvrdi da je 'nasilna aneksija' jedini ispravan termin koji se odnosi na događaje u Crnoj Gori iz 1918. Na pitanje da li se sa istorijsko-pravnog aspekta 1918. godine dogodila nasilna aneksija, aneksija ili ujedinjenje Crne Gore i Srbije, istoričar Milan Šćekić za Radio Slobodna Evropa (RSE) kaže da je te godine crnogorska teritorija bila okupirana, a potom prisajedinjena Srbiji.  <figure> <img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/20250730060748_606a1518cf376c24120aacc2866c8909d6db64626539bb7365f9bdd2a4deb3aa.jpg" data-media-id="editor_0" data-image-id="20250730060748_606a1518cf376c24120aacc2866c8909d6db64626539bb7365f9bdd2a4deb3aa" data-rendition-name="original" width="1118" height="745" loading="lazy" alt="Milan Šćekić"> <figcaption>Milan Šćekić(Photo: Privatna arhiva)</figcaption> </figure>  - I kao dio Srbije, Crna Gora je ušla u sastav novostvorene Kraljevine Srba, Hrvata i Slovenaca. Budući da je prisajedinjenje nasilan čin, nema dileme da je 1918. godine izvršena aneksija Crne Gore - kaže profesor Šćekić. <h2>Nestanak države Crne Gore 1918.</h2> Više od sto godina političari i istoričari ne mogu da daju jedinstvenu kvalifikaciju o tome šta se dogodilo nakon Prvog svjetskog rata, kada je Crna Gora jedina izgubila status nezavisne države, a vladarska porodica Petrović Njegoš protjerana iz zemlje. Iako je Crna Gora u ratu bila na strani saveznika, po njegovom završetku u novembru 1918. je održana Podgorička skupština na kojoj su donijete odluke o ukidanju suvereniteta, pripajanju Crne Gore Srbiji i detronizovanju kraljevske porodice. Tadašnjem kralju Nikoli Petroviću, koji je bio u egzilu, zabranjen je povratak u Crnu Goru. Naredne godine su u Crnoj Gori bile obilježene oružanim sukobima novih vlasti pod komandom srpskog kralja Aleksandra Karađorđevića i komitskih - crnogorskih oružanih formacija koje nisu pristale na bezuslovno prisajedinjenje Crne Gore Srbiji i čiji su pripadnici ostali lojalni prognanom kralju Nikoli I. Crnoj Gori je vraćena državnost tek nakon Drugog svjetskog rata, kada je dobila ravnopravan status Republike u višečlanoj zajednici bivše Jugoslavije. Radi istorijske i moralne rehabilitacije dinastije, crnogorski parlament je 2011. usvojio Zakon o statusu potomaka Petrović Njegoš. U prvom članu tog Zakona je navedeno da je dinastija detronizovana 1918. aktom 'nasilne aneksije države Crne Gore i protivno Ustavu za Knjaževinu Crnu Goru (iz 1905.). Tada je parlamentarnu većinu predvodila Demokratska partija socijalista (DPS) Mila Đukanovića, koju je 2020. na izborima pobijedila trojna koalicija proruskog Demokratskog fronta (DF), Demokrata i Pokreta URA. Upravo pridjev "nasilna" vladajući PES želi da izbaci izmjenama Zakona, dok druge prosrpske članice vladajuće većine SNP i stranke bivšeg DF-a smatraju da ne treba u zakonu da stoji ni 'aneksija' jer smatraju da je ujedinjenje Crne Gore i Srbije bilo dobrovoljno. <h2>Šćekić: Ukidanje žele da predstave legitimnim</h2> A da je 1918. godine izvršena aneksija Crne Gore od strane Srbije, profesor Milan Šćekić dokazuje citirajući navode samih srpskih istoričara kao što je Vladimir Ćorović. - U knjizi "Naše pobede" Ćorović tvrdi da je u Podgorici 1918. "Crnogorska Skupština izvršila prisajedinjenje Crne Gore Srbiji". Istini za volju, ogromna većina Crnogoraca je 1918. bila za ujedinjenje sa Srbijom, ali to ne znači da je ono izvršeno na legitiman i legalan način, kao i na pravednim osnovama - kaže Šćekić za RSE. Komentarišući namjeru vlasti da u Zakonu izmjene istorijski kontekst brišući termine "nasilna" i "aneksija", profesor Šćekić kaže da su za njih podjednako neprihvatljiva oba termina. - Jasno je da ukidanje crnogorske državne nezavisnosti žele da predstave kao legitiman i demokratski čin izglasan slobodnom voljom građana, što ni izvori srpske provenijencije ne mogu da potvrde - istakao je Šćekić. <h2>Princ Nikola Petrović Njegoš o nasilnoj aneksiji</h2> Povodom javne polemike o izmjeni Zakona, oglasio se i praunuk kralja Nikole, princ Nikola Petrović Njegoš, koji je u pismu javnosti konstatovao da je termin "nasilna" izazvao polemike i kada je usvojen 2011. A termin "aneksija" smatra ispravnim. - Za mene, tada kao i danas, riječ "aneksija" ostaje istorijska činjenica koja je izbrisala Crnu Goru sa mape i bacila moju porodicu u bol izgnanstva. Predviđa se brisanje riječi "nasilna", a da se zadrži termin "aneksija", koji to već sam po sebi podrazumijeva - rekao je princ Nikola. Takođe je naveo da vjeruje vlastima, da izmjenama Zakona žele da ujedine građane. - Možda ćete me smatrati naivnim, ali namjera predsjednika Vlade (Spajića) da smiri strasti i pronađe nove kompromise učinila mi se iskrenom - dodao je on. Princ Nikola Petrović se sastao sa premijerom Spajićem 21. septembra, desetak dana prije nego što je PES podnio predlog o izmjeni Zakona o statusu potomaka dinastije Petrović Njegoš. Tada mu je Spajić obećao da će dinastija do kraja godine "biti u potpunosti rehabilitovana". <h2>Skupštinski Odbor pokazao razlike</h2> O izmjenama Zakona o statusu potomaka dinastije Petrović Njegoš raspravljalo se 12. novembra na skupštinskom Odboru za politički sistem. Jedan od predlagača izmjena, poslanik PES Miloš Pižurica, saopštio je da brisanjem termina 'nasilna' za aneksiju Crne Gore ne žele da sprovode istorijski revizionizam već da istaknu poštovanje prema vladarskoj porodici Petrović Njegoš i njihovim potomcima. A poslanik Nove srpske demokratije Jovan Vučurović se založio da se iz Zakona izbriše kompletan stav koji govori o aktu aneksije Crne Gore, iako on smatra da su se 1918. godine Crna Gora i Srbija dobrovoljno ujedinile. Dok je poslanik opozicionog DPS-a Andrija Nikolić konstatovao da se eventualnim unošenjem termina o 'ujedinjenju Crne Gore i Srbije' u Zakon - falsifikuju istorijske činjenice. Zbog različitih stavova partija vladajuće većine odloženo je glasanje o ovim izmjenama. <h2>Dodjela objekata potomcima dinastije</h2> PES je predložio da se potomcima dinastije dodijeli dvorac Kruševac u Podgorici sa pripadajućim zemljištem, ali bez prava prodaje. Ovome se usprotivio predsjednik Crne Gore Jakov Milatović, čiji je kabinet saopštio da dvorac 'na Kruševcu' ima poseban značaj za kulturni identitet Crne Gore i da bi njegovo prenošenje u privatno vlasništvo bilo "suprotno principima očuvanja kulturne baštine i odgovorne politike upravljanja imovinom".

Tag: hra-o-presudi

HRA o presudi Pekoviću: Prva presuda crnogorskog suda za ratno seksualno nasilje ohrabrenje za žrtve

Pucnjava kod Babušnice: Dvije osobe ubijene, jedna ranjena

Novi krug političke rasprave o brisanju Crne Gore sa mape Evrope 1918.

SAD zakonom zabranjuje gotovo sve proizvode od konoplje

Dijana Hrka nastavila štrajk glađu: Ja zaista mogu da umrem, a nijedna institucija neće početi da radi svoj posao

PRATITE TVe UŽIVO