Vlada Crne Gore je na telefonskoj sjednici imenovala nove članove Odbora direktora HTP „Miločer“ d. o. o. Budva.
Za članove odbora postavljeni su diplomirani menadžer Nikola Obradović, diplomirani profesor istorije i geografije Predrag Vlahović i diplomirana turizmološkinja Danica Orlović.
Prethodno je Vlada razriješila diplomiranu ekonomistkinju Mariju Huter, BSc menadžera u turizmu Vladimira Lekića i mastera poslovnih nauka Tijana Đurašević.&nbsp;
Kako je jedan član dosadašnjeg Odbora direktora podnio neopozivu ostavku, to su se stvorili uslovi za prijedlog novog Odbora direktora, pa u skladu sa tim ministarka turizma Simonida Kordić predložila, a Vlada prihvatila Obradovića, Vlahovića i Orlović za nove članove.

Portal ETV

original

viewImage

baseImage

610x380

500x500

400x240

400x203

thumbnail

Obradović, Vlahović i Orlović novi članovi Odbora direktora HTP „Miločer“

Slabo je interesovanje mladih za izborni predmet medijska pismenost u osnovnim i srednjim školama, pa opada broj onih koji ga biraju - kazala je u emisiji "Prepoznavanje" Antene M dugogodišnja novinarka, sada direktorica Instituta za medije Olivera Nikolić.
Ministarstvo prosvjete, nauke i inovacija trebalo bi, smatra ona, da pozove direktore i uprave škola da više promovišu medijsku pismenost kao predmet, da ga dodijele onim nastavnicima koji žele da ga preuzmu i nemaju otpor prema novim tehnologijama, a ne samo kako bi se popunila nastavnička norma.
- Mi već imamo podatke da broj djece u osnovnim školama koja biraju medijsku pismenost nažalost opada. Crna Gora je zemlja malih brojki i 300 ljudi manje u osnovnim školama koji biraju taj predmet, to je značajan broj. To jeste za brigu i za preispitivanje - da se vidi šta nije dobro u trenutnoj politici - ističe Nikolić. 
Zabrinjava, cijeni ona, i što ne postoji multisektorski pristup temi, pa se medijska pismenost tretira isključivo kroz obrazovni sistem. 
- Nije dovoljno da se medijskom pismenošću bavi samo obrazovni sistem, nego time, na primjer, moraju da se bave i sudovi. Sve više oni moraju da ulaze u tu oblast i da razumiju prirodu govora mržnje, dezinformacija, da bi nas zaštitili s jedne strane od govora mržnje i od takvih kampanja, a sa druge strane sačuvali slobodu govora. To su vrlo osjetljive stvari - kazala je Nikolić.
Institut za medije je inicirao uvođenje medijske pismenosti u gimnazije još 2009. kako bi se jačalo kritičko razmišljanje mladih, formiranje Nacionalne koalicije za medijsku pismenost zahvaljujući čijem radu je kao izborni predmet medijska pismenost uvedena i u osnovne škole.
Inicijativa Instituta bila je i da medijska pismenost bude dio prve Medijske strategije od 2023/27.
No, u Institutu primjećuju da iako je mnogo toga urađeno na jačanju medijske politike u Crnoj Gori poslednjih godina ipak nadležne institucije se dominantno oslanjajaju na inicijative NVO i međunarodnih organizacija, a usvojena strateška dokumenta, poput Medijske strategije, u oblasti medijske pismenosti se ne realizuju. 
- Važno je da što više ljudi uči da kritički promišlja, ali je vrlo problematično ako naši političari nijesu medijski pismeni - ukazuje Nikolić. 
Navodi i da je problematično što političari najčešće ne snose nikakvu odgovornost za kampanje dezinformacija ili kreiranje društvenih kriza.
- Imali smo nedavno nemilu situaciju u vezi sa turskim državljanima u našoj zemlji, izlive mržnje, fašizma, rasizma, čega god hoćete u javnom prostoru.Ko ih je generisao? Po mojoj ocjeni, to su generisali političari, sve je krenulo na neki način sa izjavama Milana Kneževića, datim određenim medijima, o 110.000 Turaka koji dolaze ovdje, pa to stavljanje u nekakav kontekst neokolonijalizma, nekog državnog plana i tako dalje, a da se o tome ne pruža neki validni dokaz - navela je ona.
To je, kaže, bio čitav jedan narativ koji je vidjeli smo kako na kraju rezultirao, a da sa tih adresa apsolutno nemamo nikakvo izvinjenje i nikakvu odgovornost.
- Mi smo na ulicama Podgorice čuli „Ubij Turčina“ i tako dalje, apsolutno u desničarski orjenitisanim medijima nijesmo vidjeli ogradu, stavljanje u kontekst ili osudu takve vrste narativa. I na kraju što će se desiti, neće odgovarati nijedan političar za to, jer je on itekako zaštićen imunitetom i tako dalje, nego ljudi koji su proširili taj sadržaj, koji su nasjeli na sve to. E, to je medijska pismenost, da se ne nasijeda na taj narativ, da vidimo šta su motivi nekog, ko šalje tu poruku, zašto je šalje, koji su narativi, da prepoznamo koja je uređivačka politika jednog medija… - navela je Nikolić.

Nikolić: Opada broj djece koja kao izborni predmet biraju medijsku pismenost, to treba da nas zabrine

Agencije za sprječavanje korupcije (ASK) objavila je rješenje u kojem se navodi da im bivši predsjednik Crne Gore Milo Đukanović nije prijavio kolekciju ručnih satova u vrijednosti većoj od 200.000 eura.
On je, kako piše u Odluci ASK-a, na osnovu toga prekršio član 25 stav 2 i 3, a u vezi člana 26 stav 1 tačka 3 alineja 2 Zakona o sprečavanju korupcije.
- Agencija je sprovela upravni postupak u skladu sa presudama Upravhog suda, pa je u odnosu na sve navedeno, a u skladu sa Agenciji dostupnim podacima, u dokaznom postupku ustanovila da su autentične fotografije na kojima je prikazan bivši javni funkcioner Milo Đukanović dok na ruci nosi predmetne satove, te da isti nijesu prijavljeni niti u jednom od navedenih izvještaja o prihodima i imovini kao svojina nad pokretnom imovinom, a koje je podatke javni funkcioner bio dužan da prijavi u skladu sa članom 25 stav 2 i 3, a u vezi člana 26 stav 1 tačka 3 alineja 2 Zakona - piše u rješenju ASK-a.
Prema njihovim riječima, navedena pokretna imovina se odnosi na satove nesporne procijenjene vrijednosti veće od 10.000 eura.
- I to: Breguet Classique Tourbillon Thermometer 3767BA/13/2VU, Rolex Cosmograph Dayton 18k „Zenith" 16518 Inverted Six, Patek Philippe Neptune 5081J-001 i Cartier Pasha de Cartier Moonphase Chronograph w 30012, dok je donja granica za Franck Muller Mariner Chonograph 8080 CC AT, Cartier Pasha de Cartier 2770 i Roger Dubuis Excalibur 45 Automatic niža od 10.000 eura iz kojeg razloga Agencija nije mogla da izvede nesporan zaključak da se radi o pokretnim stvarima čija vrijednost prelazi 10.000 eura - piše u rješenju ASK-a.
ASK na svom sajtu u okviru donesene <a href="https://www.antikorupcija.me/media/documents/Odluka_UPI-02-03-53-19-Milo_%C4%90ukanovi%C4%87.pdf">Odluke</a> dala analizu kretanja tržišne cijene satova koju je sačinio ovlašćeni procjenjivač - sudski vještak ekonomsko finansijske struke.
- Na osnovu izvršene digitalne analize dostavljenih fotografija, izvršena je finansijsko ekonomska procjena predmetnih satova i zaključeno je da su na istim prikazani sledeći satovi: Franck Muller Mariner Chonograph, kod koga zbog ograničenja digitalnog materijala nije moguće utvrditi da li je u pitanju model 8080 CC AT ifi 9080 CC AТ, a čija tržišna cijena iznosi 8.400- 26.000 eura. Cartier Pasha de Cartier 2770, u zlatnoj boji sa crnim kožnim kaišem, cijene za ovaj model kreću se od približno 8.700 do 11.000 eura, zavisno od specifičnosti sata. Breguet Classique Tourbillon Thermometer 3767BA/13/2VU, za koji je, pri poređenju sa satom koji je u medijima označen kao „Breguet Tourbillon Perpetual Calendar 3755pr/1e/9v6", utvrđeno da taj model ima bitno drugačiji įzgled: otvoren brojčanik kroz koji se vidi čitav mehanizam'i drugačiji raspored malih krugova. Tržišna cijena Breguet Classique Tourbillon Thermometer 3767BA/13/2VU iznosi 59.502 eura. Roger Dubuis Excalibur 45 Automatic EX45 77 9 9.71R ili srodnė varijante, čiji raspon tržišne cijene iznosi 6.600 - 18.500 eura. Rolex Cosmograph Daytona 18k Yellow Gold Zenith" 16518 Inverted Six, varijanti sa žutim zlatom, bijelim brojčanikom i crnim podbrojčanicima, sa tržišnom cijenom od 13.800 -34.600 eura. น Patek Philippe Neptune 5081J-001, kod kogá su posebno prepoznatljivi raspored rimskih brojeva, centralni minutni prsten i prepoznatljivi rebrasti bezel i čija cijena iznosi od 15.000 - 27.000 eura - navodi se u odluci.
Ovaj postupak inicirala je Mreža za afirmaciju nevladinog sektora (MANS) 2019. godine.

ASK: Đukanović prekršio zakon jer nije prijavio kolekciju satova vrijednu preko 200.000 eura

&nbsp;Ekonomski brifing predsjednika Crne Gore Jakova Milatovića, pod nazivom "Crna Gora mora da ubrza", namijenjen studentima i široj akademskoj zajednici biće održan sjutra na Ekonomskom fakultetu.
Milatović će u razgovoru sa studentima predstaviti ekonomsku analizu Crne Gore za prva tri kvartala ove godine.
- Crna Gora ima ogroman potencijal, ali i dalje kaska za državama sa kojima želi da se poredi. Milatović će ukazati na izazove koji usporavaju razvoj: rast cijena koji je veći od rasta zarada, pad konkurentnosti domaće proizvodnje zbog prekomjernog uvoza, te nedovoljnu profesionalizaciju državnih preduzeća i institucija - navodi se u saopštenju.&nbsp;
&nbsp;U fokusu će, kako se dodaje, biti razmatranje ekonomskog modela koji može obezbijediti brži, održiviji i pravedniji rast, jače institucije, kao i ambijent u kojem mladi imaju realnu perspektivu da svoj profesionalni i lični razvoj grade u Crnoj Gori.&nbsp;
&nbsp;- Posebna pažnja biće posvećena pitanjima rasta plata, izvoza, ulaganja i efikasnijeg upravljanja javnim resursima, uz osvrt na to kako ovi faktori utiču na ukupnu pravednost sistema i odluke mladih o ostanku u zemlji - dodaje se u saopštenju.
Ekonomski brifing Crna Gora mora da ubrza, kako se navodi, ima za cilj da podstakne otvoren i argumentovan dijalog o ekonomskim politikama koje mogu ubrzati razvoj Crne Gore i doprinijeti izgradnji modernije, otpornije i konkurentnije ekonomije, u interesu svih građana. &nbsp;
&nbsp;Događaj će početi u deset sati i 30 minuta.

Sjutra ekonomski brifing Milatovića "Crna Gora mora da ubrza"

Bivši glavni specijalni tužilac Milivoje Katnić optužio je specijalnog tužioca Miloša Šoškića da je "otuđio" skaj materijal iz kancelarije Saše Čađenovića.
-To je bilo 2021. godine, cilj je bio da se Čađenović optuži za skrivanje i utre put da je postao član kriminalne organizacije - kazao je Katnić.
Njegov branilac, advokat Ljubomir Raković kazao je da Katnić naveo da u spisima predmeta postoje dokazi iz kojih proizilazi da je Saša Čađenović bio jedini kome je dostavljen obavještajni paket Europola i da su se ti podaci nalazili u njegovoj kancelariji odakle su i otuđeni s ciljem da se dostave određenim medijima, što je i učinjeno.
- Katnić je zatražio da se u svojstvu svjedoka sasluša glavni specijalni tužilac Vladimir Novović i da se izjasni o curenju svih skaj komunikacija i njihovom objavljivanju u medijima, što je bio razlog za prekid saradnje fracuskih nadležnih organa sa Specijalnim državnim tužilaštvom Crne Gore - kazao je Raković.
On je dodao da je Katnić &nbsp;istakao da je tužilac Šoškić bio taj koji je dostavio podatke određenim medijima u Crnoj Gori, da bi mu na taj način nanio štetu i pripremio teren za njegovo hapšenje.

Raković: Katnić je ukazao da je Šoškić otuđio skaj komunikacije iz Čađenoviće kancelarije, dao ih medijima i tako pripremio teren za hapšenje

„Quod ab initio vitiosum est, non producit effectum“ – zapisali su još starorimski pravnici. Veliki Valtazar Bogišić, tvorac crnogorskog „Opšteg imovinskog zakonika“, jedinog građansko-pravnog propisa na ovim prostorima koji nije prost prevod odgovarajućeg dokumenta neke velike sile, latinsku je sentencu formulisao u svima razumljivo „Što se grbo rodi, vrijeme ne ispravi“.&nbsp;
Grbo se rodio i pokušaj Srbije da ima more. Ako ne računamo situaciju da je prvo more pobeglo od Srbije još mnogo pre njenog nastanka – Panonsko more – naredni pokušaj Srbije da ima more zbio se u vreme cara Dušana. Velika ranosrednjovekovna država obuhvatala je skoro ceo Balkan s odgovarajućom morskom vodom, i bila naseljena mnogim narodima, među kojima su tadašnji Srbi (Raščani) bili među najmalobrojnijim. Ta je država propala posle kratkog trajanja u praksi, ali je ostala da živi u šovinističkim mozgovima velikodržavnih ambicija do danas.
Opet nešto moramo da ne-računamo. Dok je Srbija bila Smederevski sandžak Osmanskog carstva, imala je more. Ne jedno, već nekoliko mora. Ali, ni jedno nije bilo srpsko, već Sultanovo. Kao i Srbi. Pa se to ne računa; najzad, ni jedan nedovoljno slavan period srpske istorije ne sme u istoriji ni da prenoći, kamo li da ostane i da se „računa“.
Tričavih pet vekova kasnije, Srbija je opet pokušala da ima more. Osmansko carstvo se raspadalo, posle samo nešto više od 600 godina postojanja (srpsko je trajalo čak devet godina!), pa je svaka balkanska državica poskočila da otrgne koje parče. Srbija se dokopala Drača, i imala more celih četiri meseca: od kraja novembra 1912, do aprila 1913. &nbsp;
A onda, pet godina kasnije, more se ukazalo kao realna šansa. Formirana je Kraljevina SHS, u koje su Kraljevina Crna Gora (ne baš svojom voljom) i Država Slovenaca, Hrvata i Srba (današnje – skoro - Slovenija, Hrvatska i BiH) unele i more. Ali, avaj: ti koji su uneli more u zajedničku državu držali su da je to ulog jednak srpskim planinama i rekama – dakle, zajednički – dok je za drugu stranu sve to bio zasluženi ratni plen. I tako su Srbi imali more, kao što su imali i sve ostale priznate i nepriznate narode od početka kljakave kraljevine, skoro 22 godine. Ko zna šta bi bilo, da velika tragedija svetskog rata nije rasparčala i tu, unutrašnjim mržnjama i nezadovoljstvom onih koji su bili pasivni subjekti srpskog posedovanja, već nagriženu državu.
Naredni pokušaj da more bude zajedničko takođe se završio katastrofom: Srbima su more „oteli“ oni koji i izlaze na more, i čije je i bilo to more uneto u zajedničku državu, tad bratstvo-jedinstvenu SFRJ. Pokušalo se devedesetih da se spasi što se spasiti može, da se zadrže bar „srpski Dubrovnik“ i „srpska Crna Gora“, sa sve pripadajućom slanom vodom, ali avaj: ni Hrvati ni Crnogorci se s time nikako nisu slagali. Onda je proklete 2006. zakucan poslednji ekser u kovčeg prirodnog hegemonističkog prava Srba: „otcepila“ se Crna Gora.
I upravo je u vreme uspešnog crnogorskog referenduma za obnovu državne nezavisnosti Aleksandar Vučić, tada još revnosni Šešeljev radikal, poručio da je crnogorska nezavisnost samo privremena. Što će reći, i da je period Srbije bez mora privremeno stanje.
Od momenta kada je postao potpredsednik srpske vlade, pa do dana današnjeg, Vučić je pozivao građane Srbije da ne letuju na „hrvatskom moru“. Crnogorsko more nije pominjao, a ovih smo dana saznali i zbog čega.
„Lakše bismo odgovorili da imamo more. Zato nemamo more, zato su odvojili Crnu Goru od Srbije, zato Pašiću nisu dali izlaz na more, iako se borio svim srcem“, rekao je Vučić za nešto što se zove medijem u Srbiji.
Dakle, tradicionalna belosvetska zavera protiv Srbije u svim epohama postojanja Planete je dala efekta. Posle onolikih klipova u točkove, ubacivali su nam i klipove u peraja, a od srpskog naroda je i ta istina skrivana. Eh, da Srbija ima more, gde bi joj kraj bio?&nbsp;
Ne bi bilo ni korupcije, ni rasprodaje prirodnih resursa, ni nerešenih ubistava političkih protivnika; ne bi bilo ni rušenja nadstrešnice, ni izbegavanja odgovornosti za to; ne bi se kršio zakon da bi se omogućilo rušenje „Jugoslavije“ ili „Generalštaba“; ne bi se zidali najveći zagađivači u plodnoj ravnici Vojvodine, dočim bi tamošnji veliki gradovi zasigurno imali pitku vodu; ne bi se noću rušilo u Savamali, ne bi niko tražio dva minuta snimka s naplatne rampe, niko ne bi pitao da li je zaista bio pijan pilot srušenog helikoptera; ne bi kriminalci mleli ljude, ne bi „navijači“ divljali, ne bi maskirane barabe „menjale“ policiju u uniformama...&nbsp;
Da ima mora, mislite da bi se osetilo što su nekompetentni duduci i vlasnici pečenjara uništili sistem Elektroprivrede Srbije? Eh, da je mora, ne bi Kinezi u njihovim proizvodnim otrovima zagađenoj Istočnoj Srbiji imali, maltene, svoju državu. Da ima mora, ne bi Kinezi i Rusi iznosili srpsko zlato i druge rude uz simboličnu nadoknadu. Uz more, kako bi Rusi držali špijunski centar u Nišu i kako bi dirigovali srpskim „političarima“ kao pačjom školom? Da ima mora, „Ćacilend“ bi mogao da se baškari i na plaži. Sve to, i još svašta. Samo zbog nemanja mora.
Čak je i onaj kanal Moravom do Egeja ostao negde u brojnim radikalskim planovima kojih je toliko bilo da su, jamačno, neki prosto zaboravljani, a kako bi tek Srbija odgovorila da bar do mora može Moravom. Odgovor bi, ima li mesta sumnji, bio moćan.&nbsp;
I da ne pominjemo Kosovo, tu rak-ranu srpske stvarnosti od Nikolaja Velimirovića naovamo, Kosovo kojeg je Srbija istorijski „imala“ još kraće nego more, ali ga sada zasigurno nema – zato što nema more. Dobro, ima Matiju Bećkovića, i to je nešto.
Na more, koje su im zlikovci uzeli, Srbi, dabome, imaju svako pravo. Kao i na Crnu Goru koja je, kao što je opštepoznato, srpska država, a Crnogorci ne postoje, i svako ko drugačije kaže je Milogorac i kopile iz Titovog Jajca. Poznata je ta doktrina iz „Načertanijem“ zagađenog srpskog uma, koja, opet, postaje sve glasnija kako ovovremena, aktuelna, živuća država Srbija zbog svoje nesposobne i zapadnoazijskim bezbednosnim službama instruisane vlasti doživi kakav politički poraz.
Ruku na srce, imaju Srbi pravo i na grčko more, što zbog Krfa i Soluna, što zbog pokojnog jagodinskog siledžije Palme koji je dobio „srpsko parče“ plaže za „plićak – kolo“ u Paraliji. Muka je, međutim, što je Grčka em daleko, em vojno i politički kudikamo moćnija, pa bi ćar pojeo vajdu. Ne računamo nedavno na društvenim mrežama lansiranu tezu da Srbija, iz nepoznatih razloga, ima pravo na – recimo, autor nije tačno zapamtio - četvrtinu Krita: fantazije u stilu Deretića ipak nisu postale zvanični stav Beograda. Još.
Više je nego zanimljiva ta potreba da se umesto u stvarnosti živi u kompleksima i izmišljenoj istoriji upodobljenoj da opravda svako bivše i buduće nepočinstvo. Nesrećni zbog onog što nemaju i što nije njihovo, zanemaruju ono šta imaju i šta propada jer je tuđe slađe. Ali, to je već stvar one grane medicine koja se bavi psihičkim zdravljem, i, u nekim slučajevima, krivičnog prava.
Ono o čemu može jedan medijski tekst da raspravlja je pitanje niza političkih i ekonomskih neuspeha današnje srbijanske vlasti, koji se maskiraju aktuelizovanjem davno sklonjenih pitanja iz prošlosti ili buđenjem tek zakopanih aveti balkanskih mržnji i sukoba. Nemoć Srbije da se uobroči u sopstveni guber i dvorište, koje u mnogim njenim delovima danas zvrji avetinjski prazno, problem je za komšije koje „imaju more“ ili već nešto što vazda nezasitim radikalima treba. Ali, čini se još više, to je problem za samu Srbiju, koja odbija i izbegava napredak i sreću, jureći rep sopstvenih fantazija i slobodnom rukom pisanih hegemonističkih noćnih polucija.
„Nihil est in intellectu, quod antea non fuerit in sensu“, napisao je odavno Džon Lok. „Nema ničega u intelektu što pre toga nije bilo u čulima“. I možda baš to pokazuje problem s intelektom, ne samo u današnjoj Srbiji već i u nekim drugim državama uspostavljenim na ovom zlosrećnom parčetu Raja – jer im kroz čula nije prošla istina i stvarnost, već frustracijama pogurana izmišljotina, što neverovatnija to za primaoca stvarnija.
Tako i ova priča o moru: mora da prođe kroz čula, kakva-takva, da bi mogla da bude predstavljena kao noćna mora i razlog nekih budućih neuspeha. Ali, noćne more se često završe enurezom. Mislite o tome, Vrhovni komandante.

More i noćne more

Crnogorskim medijima iz kabineta predsjednika Skupštine dostavljena je čestitka predsjednika parlamenta Andrije Mandića povodom Dana opštine Bar koji se obilježava danas. Međutim, naslov zvaničnog dokumenta iz kabineta glasi "Predsjednik Mandić čestitao Dan opštine Pljevlja". Tako je, naslovljenom na Pljevlja, čestitkom Mandić poručio da je Bar oduvijek važio za ključno saobraćajno raskršće i opštinu od izuzetnog značaja za našu državu.  <figure> <img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/20251124121152_2da95f70a5fa605cd811772fd1505b5a2a23babf5de9c9d40d5501d03e8b2484.png" data-media-id="editor_0" data-image-id="20251124121152_2da95f70a5fa605cd811772fd1505b5a2a23babf5de9c9d40d5501d03e8b2484" data-rendition-name="original" width="948" height="656" loading="lazy" alt="Čestitka"> <figcaption>Čestitka(Photo: screenshot)</figcaption> </figure>  Podsjetimo Dan opštine Pljevlja obilježava se 20. novembra, a ono što jeste interesantno je da ove godine, vodeći se pretragom sa sajta Skupštine, Mandić nije uputio čestitku. Prošle godine predsjednik Skupštine čestitao je predsjendiku Opštine Pljevlja Dariju Vranešu, predsjednici skupštine opštine Jovani Tošić kao i svim građanima.  <figure> <img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/20251124121152_f5f5e2a81864d0a8a93b026eaceef7abcd467ac6efb04dc34af2ac18b0488745.png" data-media-id="editor_1" data-image-id="20251124121152_f5f5e2a81864d0a8a93b026eaceef7abcd467ac6efb04dc34af2ac18b0488745" data-rendition-name="original" width="926" height="922" loading="lazy" alt="Čestitka"> </figure>  Ove godine to je izostalo, već čestitka za Dan opštine Pljevlja koja je stigla iz Skupštine upućena je od potpredsjednika Nikole Camaja. Da li je Mandić zaboravio ili planirao da čestita Dan opštine Pljevlja pa odustao i tako ostao sačuvan draft sa tim naslovom, ili je u pitanju nepažnja, ostaje na javnosti da cijeni.

FOTO: Mandićeva čestitka za Dan opštine Bar naslovljena na Pljevlja

Znanje nečega uvijek je istinitije od dobrog zaključivanja. Posebno kada onaj koji zaključuje zna - zašto baš tako zaključuje. A za jadac zna i onaj - koji zna.
24.11.
19:40h
Ne znam ko će u Apelacionom sudu zadužiti predmet u kojem se traži da se pritvor koji je produžen Vladanu Ivanoviću za još dva mjeseca - isključivo zbog uticaja na svjedoke, produži i zbog tačke 4. Koja se u prevodu zove - nikad u dom.
Znam jedno. Da te sudije treba da pogledaju dispozitiv naredbe o istrazi koja je Vladana poslala "tamo" i dispozitiv nove naredbe u kojoj on nije sam (ima ih još), a koji je spojen sa naredbom gdje Ivanović samuje. U toj prvoj pare uzima njegov blagajnik, u drugoj pare uzima Ubović, a Vlado prikriva stanove sa svojom firmom.
Svjedoci su isti.
Za sve okrivljene i pravna lica.
Koji treba svjedočkim iskazom, kako napisa sud, u rješenju o određivanju pritvora da pomognu finansijskom vještaku.
Tapetari.
Koju će dokumentaciju da vještače vještaci - vile znaju. Nje nema. Ona ne postoji. Postoji jedna skaj poruka trećeg lica.
A zašto sudije treba da pogledaju?
Da vide, pod jedan, zašto je pritvor uopšte određen, pod dva, kako se po prvi put u istoriji spajaju dvije različite radnje istog okrivljenog.
I pod tri, da se upitaju, što bi rekli mladi, "može li ovo".
Ima i pod 4 - vidjeće da se pritvor hoće pojačati jer je samo njegova dužina bitna. Ostalo nije.
Koliko me intelekt služi - opasna su vremena.
Kada se ovo traži i može.
Ili ja pojma nemam.
Što je vrlo moguće.
P.S: Znanje nečega uvijek je istinitije od dobrog zaključivanja.
Posebno kada onaj koji zaključuje zna - zašto baš tako zaključuje.
A za jadac zna i onaj - koji zna.

Vile znaju

,,Dvadeseti novembar je jedan od najtragičnijih dana u Pljevljima i zbog poštovanja prema civilnim žrtvama i njihovim porodicama, ne prisustvujem Danu opštine“. Ako ste povjerovali da je ovu rečenicu izgovorio neki Pljevljak, u namjeri da podsjeti na tragično vrijeme Drugog svjetskog rata kada su, prvo Italijani i četnici, a potom Njemci, četnici i balisti, činili zločine – nijeste pogodili. Opet, ako ste pomislili da se danas javno prisjetio mučne ‘43. godine kada su četnici Pavla Đurišića i Draže Mihailovića u pljevaljskom srezu za samo četiri krvava februarska dana ubili 678 ljudi, uglavnom muslimana - od čega dvjesta đece u dobi do osam godina – opet ste pogriješili. Citat s početka je ponosno vlasništvo Daria Vraneša, predsjednika opštine Pljevlja. Iako je prethodne dvije godine uredno obilježavao Dan opštine, Vraneš je ove naprasno ustanovio da mu je Dan oslobođenja od fašista i njihovih slugu - i mučan i tragičan.  <figure> <img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/2025112509110_249850c4cbeae34b7e3f5823cb1e8559efc59f1fb8f316388faefcd35e5fe951.jpg" data-media-id="editor_0" data-image-id="2025112509110_249850c4cbeae34b7e3f5823cb1e8559efc59f1fb8f316388faefcd35e5fe951" data-rendition-name="original" width="1000" height="660" loading="lazy" alt="VRIJEME IZDAJE I KOLABORACIJE SA OKUPATOROM: Pavlje Đurišić i Pircio Biroli u Kolašinu 1942. godine "> <figcaption>VRIJEME IZDAJE I KOLABORACIJE SA OKUPATOROM: Pavlje Đurišić i Pircio Biroli u Kolašinu 1942. godine(Photo: UGC)</figcaption> </figure>  ANTIFAŠISTIČKA I PROFAŠISTIČKA CRNA GORA I još se, veli Vraneš, njegovim obilježavanjem prave podjele u narodu. Ali ne na nacionalnoj ili vjerskoj osnovi, kako lažno govori Vraneš. Dan oslobođenja Pljevalja pravi podjelu na one koji podržavaju antifašizam i one koji bi da vaskrsavaju fašizam; pravi razdjelnicu između dobra i zla.&nbsp; Dario Vraneš ne krije da je na ovoj drugoj, mračnoj strani, na strani četničkih koljača. I valjda je zato u kabinetu, odmah iza svoje fotelje, postavio statuetu Draže Mihailovića, da svima pokaže kome se divi i za što se zalaže. Da mu može biti, vjerovatno bi u zgradu opštine - ili možda ispred zgrade - postavio i onaj veliki kip četničkog koljača Pavlja Đurišića.&nbsp; Sramota je današnje Crne Gore da je na čelu Pljevalja, jednog od najvećih crnogorskih gradova, čovjek koji ne poštuje sjene boraca koji su pali u borbi protiv fašizma i nacizma tokom Drugog svjetskog rata; junaka koji su svijetu pokazali snagu crnogorske zvijezde petokrake... Ali, to je crnogorska realnost: u vrhu vlasti, ne samo Pljevalja, ne samo Nikšića, već države Crne Gore nalaze se ljudi koji ne poštuju ni crnogorski 13. jul, ni vrijednosti antifašističke Crne Gore iz Drugog svjetskog rata. Niti žele da poštuju crnogorsku istoriju. POČASNA STRAŽA NA STRAŽICI&nbsp; ,,Pred veličinom vaše žrtve, pred zamahom vašeg pregnuća, mi savijamo naše borbene zastave i kažemo: vječna vam hvala drugovi.“ Tako je 21. decembra 1941, samo dvadeset dana nakon traumatične Pljevaljske bitke Glavni štab Narodnooslobodilačkih partizanskih odreda za Crnu Goru i Boku odao pomen palim borcima.  <figure> <img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/2025112509114_47a747b9158b31adc1e1dfd182c0201653c9d7b396568b8ef0965e409413fb38.jpg" data-media-id="editor_1" data-image-id="2025112509114_47a747b9158b31adc1e1dfd182c0201653c9d7b396568b8ef0965e409413fb38" data-rendition-name="original" width="512" height="615" loading="lazy" alt="U ČAST STRADALIM U BORBI PROTIV FAŠIZMA: Spomenik na Stražici "> <figcaption>U ČAST STRADALIM U BORBI PROTIV FAŠIZMA: Spomenik na Stražici(Photo: UGC )</figcaption> </figure>  Dvije decenije kasnije, 1961. godine, na Stražici iznad Pljevalja otvoren je Spomenik palim borcima u Plјevalјskoj bici ali i svim žrtvama fašističkog terora tokom Drugog svjestkog rata. U centralnoj prostoriji spomenika na Stražici, nalaze se dva velika mozaika, koje su zajedno izradili čuveni crnogorski slikari Aleksandar Aco Prijić i Branko Filo Filipović, a na spoljnom zidu kripte, sa desne strane od ulaza nalazi se monumentalni bronzani reljef, poznatog crnogorskog vajara Draga Đurovića. A u bronzanom sarkofagu u kripti su posmrtni ostaci posmrtni ostaci 412 osoba stradalih od ruku fašista i domaćih kolaboranata. Zar je moguće da - osamdeset i četiri godine od Pljevaljske bitke, osam decenija od 9. maja 1945, Dana pobjede - prvi čovjek Pljevalja ne zna da taj Spomenik na Stražici nije samo počast partizanima, već simbol pobjede nad fašizmom? PLANSKA REVIZIJA ISTORIJE Ali, nije ovđe riječ o nepoznavanju istorijskih fakata. Dario Vraneš - koji ima odlične pozicije i kod Andrije Mandića u Podgorici i Aleksandra Vučića u Beogradu - dobro zna što radi i zbog čega besprizorno ignoriše istorijske istine. Na djelu je svjesni, planirani istorijski revizionizam. Ne samo čelnika Pljevalja i funkcionera Mandićeve stranke, već najvećeg dijela parlamentarne većine.&nbsp;  <figure> <img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/2025112509114_4a8939ab07036a44e94812a830504a5d3e742796c862e93e4094122776044f81.jpg" data-media-id="editor_2" data-image-id="2025112509114_4a8939ab07036a44e94812a830504a5d3e742796c862e93e4094122776044f81" data-rendition-name="original" width="2560" height="1706" loading="lazy" alt="PLANSKA REVIZIJA ISTORIJE: Andrija Mandić i Joanikije Mićović "> <figcaption>PLANSKA REVIZIJA ISTORIJE: Andrija Mandić i Joanikije Mićović(Photo: UGC )</figcaption> </figure>  To je igranje po taktu velikosrpskog projekta u kojem nema mjesta za partizane, za antifašizam i, uopšte, za slobodarsku, građansku Crnu Goru. U osnovi tog imperijalnog programa je velikosrpski nacional-šovinistički projekat, uobličen u programskom dokumentu ,,Homogena Srbija" Stevana Moljevića. Koji je opet izveden iz onog ,,Načertanija“ Ilije Garašanina, nacrta spoljne, ali prvenstveno nacionalne imperijalne politike Srbije. I koji je osnova ovog što se danas nad Crnom Gorom sprovodi – kroz maligni ruski i srpski uticaj: obezličenje crnogorskog identiteta da bi se Crna Gora uklopila u projekat ,,Ruskog mira“, odnosno ,,Srpskog sveta“. Nije to novost: velosrpski projekat podrazumijeva pokornu Crnu Goru, Intrigantno je, međutim, ćutanje ljudi iz vrha Evropske unije. EVROPSKA (NE)DOSLJEDNOST Da, djeluje čudno ta evropska šutnja. Državu, u kojoj većina u vlasti koketira sa klerofašizmom; u kojoj popovi sve manje propovijedaju, a sve više zapovijedaju; državu koja je postala zavisna od politike Beograda i Moskve - ovakvu Crnu Goru - Evropa žuri da primi u naručje. Po svaku cijenu, i ne pitajući za cijenu.  <figure> <img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/2025112509114_0d19707b16207a97282c82d00580725178354ffaaee943abe91f6cfbb475a531.png" data-media-id="editor_3" data-image-id="2025112509114_0d19707b16207a97282c82d00580725178354ffaaee943abe91f6cfbb475a531" data-rendition-name="original" width="1024" height="538" loading="lazy" alt="VESELI SE EVROPSKI RODE: Marta Kos nosi značku sa crnogorskom i zastavom Evropske unije "> <figcaption>VESELI SE EVROPSKI RODE: Marta Kos nosi značku sa crnogorskom i zastavom Evropske unije(Photo: UGC )</figcaption> </figure>  I zaista liči na političku farsu kada komesarka za proširenje Marta Kos poručuje, sjedeći pored crnogorskog premijera Milojka Spajića, da je Crna Gora tako mala država da se njen ulazak u Evropsku uniju – i neće osjetiti. ,,Znate li koliko je mala Crna Gora? Kao trećina Beča, kao Tuluz ili Štutgart. Naravno da možemo da integrišemo Crnu Goru i bez velikih reformi“, poručila je Kos protekle sedmice na Forumu o proširenju u Briselu. Ali, nije bila farsa; niti se komesarka šalila. Već je poslala jasnu poruku: ubacićemo vas u Uniju kakvi kod da budete, kakve god klerofašističke ideje bile dominantne u Crnoj Gori. Mučna je to poruka za Crnu Goru. Jer, na kraju te evropske balade ispada da su Vraneš i družina na vlasti koja glorifiuje četnike, kvislinge iz Drugog svjetskog rata - u pravu kada revidiraju istoriju, kada veličaju ratne zločince i naciste – jer sve to nije prepreka na putu za Evropu?! Ispada da je evropskoj birokratiji potrebna Crna Gora, kakva god bila, samo da bi štrikirali sebi jedan uspjeh u evropskim integracija. Baš mučna poruka iz Brisela.&nbsp;

Tag: htp-milocer

Obradović, Vlahović i Orlović novi članovi Odbora direktora HTP „Miločer“

Nikolić: Opada broj djece koja kao izborni predmet biraju medijsku pismenost, to treba da nas zabrine

ASK: Đukanović prekršio zakon jer nije prijavio kolekciju satova vrijednu preko 200.000 eura

Sjutra ekonomski brifing Milatovića "Crna Gora mora da ubrza"

Raković: Katnić je ukazao da je Šoškić otuđio skaj komunikacije iz Čađenoviće kancelarije, dao ih medijima i tako pripremio teren za hapšenje

PRATITE TVe UŽIVO